OSNOVE EMOCIONALNOG

RAZVOJA U RANOM
DJETINJSTVU
1. predavanje
Što su emocije?
◦ Emocije se sastoje od stvarnog osjećaja, povoda za
osjećaj, vrednovanja onog što osjećamo, tjelesne
reakcije i emocionalnog izraza.
◦ Emocija je kompleksni obrazac promjena, koje
uključuju fizičko uzbuđenje, osjećaje, kognitivne
procese i načine ponašanja, koji nastaju u reakciji na
jednu situaciju, koju pojedinac opaža osobno
značajnom.
Značenje emocija
◦ Emocije utječu na kvalitetu života, time što motiviraju
djelovanje, kontroliraju emocionalno izražavanje,
reguliraju interakcije i utječu na mišljenje.
◦ Emocionalni razvoj usko povezan s djetetovim
kognitivnim, socijalnim i govornim razvojem.
◦ Socijalno-emocionalni razvoj
Važni datumi u emocionalnom
razvoju predškolskog djeteta

◦ Dijete u prenatalnom razdoblju uči što znači osjećati

se sigurno i zaštićeno.
◦ Jednako tako je značajno držanje majke prema
njezinom nerođenom djetetu i njezin odnos s
djetetom nakon rođenja.
◦ S rođenjem je povezan i strah, koji se može
regulirati samo preko puno naklonosti i pažnje.
◦ Osjećaj sigurnost i zaštićenost ključ je za optimalno
učenje djeteta.
◦ Mozak treba izazove za razvoj.
◦ Doživljaji se mogu promatrati kao poticaji, a ne kao
prijetnje – samo onda ako se dijete nalazi u
sigurnoj mreži socijalnih i emocionalnih odnosa.
◦ Osjećati se sigurnim znači izgraditi samosvijest i
učiti vjerovati u sebe.
PROCES RAZVOJA (UČENJA)
EMOCIJA
◦ Pri tom se najveći koraci ostvaruju u prvih šest
godina.
◦ U tom vremenu stečeno znanje o emocijama može
se svrstati u tri područja:
a) emocionalno izražavanje,
b) razumijevanje emocija (znanje)
c) regulacija emocija.
◦ Ova tri područja međusobno se uvjetuju, povezani
su i velikim dijelom teku paralelno.
◦ Proces emocionalnog razvoja je raščlanjen
sukladno uzrastu djeteta.
◦ Pri tom treba uvažiti da unutar tih razdoblja postoje
velike individualne varijacije.
1. GODINA

◦ Emocionalno izražavanje označava sposobnost da

se vlastita emocija neverbalno (mimikom) i verbalno
(govorom) pokaže, izrazi.
◦ Ta sposobnost se mora polako razviti i ovisi o
ukupnom razvoju djeteta kao i o djetetovoj okolini.
◦ Oko 3. mj. razvijaju se takozvane primarne ili
bazične emocije.
◦ Usko povezano s izrazom emocija je i razumijevanje
emocija.
◦ Od 3. do 4. mj. života dijete uči izraziti smijeh (npr.
kod škakljanja i igranja) i strah plakanjem.
◦ Otprilike od 7. mj. sposobni su pokazati strah prema
strancu (strah od nepoznate osobe).
◦ U prvim mjesecima može se utvrditi da je beba već
razvila prve strategije regulacije emocija.
Regulacija emocija

◦ Regulacija emocija znači, učiti, ophoditi se primjereno

s vlastitim emocijama i s emocijama drugih.
◦ Osim toga pod emocionalnom regulacijom se
razumije kontrola intenziteta i trajanja emocija i s tim
povezanih tjelesnih reakcija.
◦ Razlikuje se:
◦ interna regulacija emocija
◦ interaktivna regulacija emocija.
◦ Interna znači da dijete svoje emocionalne konflikte
„samo sa sobom riješi“ (pri čemu, npr. sve do druge
godine sisa palac, ljulja se u sklupčanom položaju ili
privija uz sebe plišance).

◦ Interaktivna regulacija emocija zahtjeva intervenciju

roditelja, njegovateljice ili odgojiteljice: dijete uzimaju u
naručje, hrane ga, ljuljaju, nose u naručju i sl., a sve s
ciljem da se dijete smiri, utješi.
Razumijevanje/prepoznavanje
emocija
◦ U prvoj godini života djeca, istina ne mogu razlikovati
između svojih osjećaja i osjećaja drugoga, ali može se
uočiti, da je dijete „zaraženo“, osjećajima drugoga i taj
fenomen je poznat kao globalna empatija.

◦ Ono tada ne doživljava tugu ili strah.

2. GODINA

◦ S napretkom u razvoju govora, izražavanje emocija u

nekim aspektima postaje izražajnije.
◦ Mogućnosti malog djeteta da izrazi svoje emocije ne
ograničavaju se više samo na njegovu mimiku, geste i
jednostavne glasove.
◦ Porast rječnika, usvajaju se riječi koje opisuju i vanjski
izraz emocija (plakati, smijati se) ili opisuju samu
emociju (tuga).
◦ Imenovanje emocija.
◦ U skladu s tim nastupaju i njegove emocije.
◦ Dijete je naučilo (najmanje osnovnim) emocijama dodijeliti
izraz lica i imenovati ih.
◦ Sada dijete uči i socijalna pravila, koja govore na koji način
se emocije ovisno o situaciji mogu izražavati.
◦ Asocijacije na moguće uzroke emocija – faza egocentrične
empatije.
◦ Ono prvi put počinje emocionalno reagirati na izraz
osjećaja drugoga i u njih se uživjeti.
◦ Početak učenja tzv. sekundarnih emocija.
◦ To su emocije koje se odnose na njega samoga i
socijalne emocije, primjerice ponos, sram, krivnja i
zavist.
◦ One mogu nastati tek onda kad je dijete steklo stanoviti
stupanj samosvijesti kao i interni sustav vrijednosti, kako
bi sebe moglo uspoređivati s drugima.
◦ Ovisne su o kulturi i zbog toga se mogu naći u različitim
oblicima.
3. GODINA

◦ Dijete zna razlikovati između emocionalnog doživljaja i

emocionalnog izraza.
◦ Mimika ne mora nužno pokazivati stvarni osjećaj i to
znanje koristi kako bi s izrazom lica svjesno manipuliralo.
◦ Svjesno da na iste poticaje i situacije sve osobe ne
reagiraju na isti način.
◦ Također, sasvim različiti događaji mogu izazvati iste
emocije (Wertfein 2006).
 Emocionalno razumijevanje
◦ Ovisi o razvoju govora i povezanosti (privrženosti).
◦ Veće znanje o emocijama doprinosi da se poveća
rječnik i to dijete podržava u njegovim jezičnim
pokušajima.
◦ I obrnuto, dobre govorne sposobnosti pomažu
djetetu da govori o emocijama i da komunicira.
4. i 5. GODINA
◦ Iako je ono u stanju izraziti svoje emocije bilo mimikom,
gestama ili riječima emocionalni razvoj još nije
zaključen.
◦ Emocije zbunjuju, nisu uvijek jasne, a često dijete ne
zna kako se nositi s njima – taj problem i odrasli
poznaju jako dobro.
◦ Pozitivni odnos prema djetetu odlučujuće doprinosi
tome da su značajne odrasle osobe za dijete uzor.
◦ Njihove reakcije su za njih odnosni okvir unutar kojeg
ono sebe isprobava i može praviti greške (orijentir).
◦ Kroz socijalne odnose razvijaju se i sposobnosti da se
preuzme perspektiva drugog čovjeka i time razumije
njihov emocionalni izraz.
◦ Vokabular je još bogatiji.
◦ S uzrastom raste i djetetova mogućnost da uspostavi
distancu prema vlastitim emocijama i potrebama.
◦ Osim toga, produbljuje se njihovo znanje o tome, da i
prošli događaji mogu probuditi misli i sjećanja.

◦ Kao i to da emocije mogu biti u konfliktu, da se prema

istoj osobi ili situaciji može osjećati i pozitivna i
negativna emocija.
Faktori regulacije emocija
◦ strategije samo-umirivanja (duboko disati,
„sebi” govoriti i sl.)

◦ kognitivne strategije (ponašanje primjereno

spoznaji)
6. i 7. GODINA
◦ Emocionalna kompetencija je utoliko veća, što su
poticaji okoline veći.
◦ Emocionalni izraz šestogodišnjaka je bogat, gotovo
doseže složenost izražavanja tinejdžera.
◦ Posjeduje veliki repertoar pravila društvenog života,
mijenja se način izražavanja emocija.
◦ Dijete emocije puno više kontrolira, točnije kontrolira
način izražavanja emocija i prilagođava ga situaciji.
Slabije pokazivanje emocija
◦ Zaštita od povrede i sramoćenja.
◦ Izbjegavanje neugodnih posljedica.
◦ Ne žele povrijediti druge (Wertfein, 2007).
◦ Samostalno procjenjuju svoje ponašanje.
◦ Emocije drugog čovjeka stavlja u odnos prema sebi i
svom životu.
◦ Uzima u obzir različite ososbe, iskustva i kontekste kako
bi napravilo svoju obuhvatnu sliku mogućih uzroka
pokazanih emocija i zaključuje koje emocije može
očekivati.