Nakon raspada grupe Phalanx, u razdoblju od 1903. do 1908.

godine, Kandinsky i Münter

putovali su po Europi, a često su odlazili i u Moskvu i sudjelovali u brojnim umjetničkim
izlaganjima. Jedno od tih umjetničkih izložbi bila je i Fauve izložba 1905. Fauvizam, prvi pokret
u modernoj umjetnosti kojemu je skandal išao u korist, dojmio se Kandinskom. Uzgred rečeno,
pokret nije trajao dugo, a naslijedio ga je kubizam 1908.

Vasilij Kandinski rođen je 16. prosinca 1866. u Moskvi. Rođen je u imućnoj obitelji – otac mu se
bavio trgovinom čaja. 1871. obitelj se preselila u ,gdje je njegov otac upravljao tvornicom čaja.
Tamo je, uz pohađanje gimnazije, Kandinski naučio svirati klavir i čelo te počeo uzimati satove
crtanja. Kasnije je napisao: “Sjećam se da me crtanje, a malo kasnije i slikanje, izvlačilo iz
stvarnosti.” U crtežima iz njegovog djetinjstva možemo pronaći takoreći specifične kombinacije
boja, koje Kandinski objašnjava govoreći da svaka boja živi svojim tajanstvenim životom.

Usprkos svemu tome, Vasilijevi roditelji vidjeli su ga kao odvjetnika. 1886. Kandinski odlazi u
Moskvu i počinje studirati pravo i ekonomiju na moskovskom sveučilištu, gdje je i diplomirao
šest godina kasnije. Iste godine ženi se svojom rođakinjom, Anom Čimjakinom. 1893. godine
dolazi do docenture i nastavlja podučavati na pravnom fakultetu. Međutim, sve ga više i više
privlači bolji, ali nesigurniji umjetnički život. Predomišlja se 1896., kada stječe zvanje profesora
na Katedri za pravo. Kasnije se prisjeća dva događaja, koja su za njega bila duboko potresna, i
naposlijetku prevagnula njegovu odluku da se posveti umjetnosti. Prvi događaj bio je posjet
impresionističkoj izložbi koja se 1895. održavala u Moskvi, gdje ga se posebno doimaju
Monetovi “Stogovi sijena”. Osim impresionista, umjetnički doživljaj svijeta u Kandinskom
pobuđuje Wagnerova opera Lohengrin. Naime, Kandinski prilikom slušanja opere doživljava
sinesteziju, psihološki fenomen kod kojeg se osjetna iskustva različitih osjetila međusobno
spajaju, pa tako Kandinski zvukove opere vidi kao boje. O tom iskustvu piše sljedeće:””

1896. – 1911.
1896. Kandinski odlazi u München, koji se tada smatrao jednim od centara europske umjetnosti
te dobiva mjesto u prestižnoj privatnoj školi jugoslavenskog umjetnika Antona Azbe. Tamo je
stekao prve vještine u stvaranju kompozicije slike i radu s linijama. Međutim, tamo relativno
ubrzo postaje nezadovoljan. Stoga 1900. upisuje Akademiju umjetnosti u Münchenu, gdje se
školuje pod Franzom Stuckom koji je u to vrijeme prozvan najboljim grafičarem u Njemačkoj.
Stuck je, iako uglavnom zadovoljan Kandinskijevim radom, smatrao boje koje je Kandinski
koristio suviše jarkima. Kako bi udovoljio učiteljevim zahtjevima, Kandinski je cijele godine
slikao isključivo bojama s crno-bijelog spektra, više se fokusirajući na samu slikarsku formu.
Ovo je razdoblje, osim zbog slikarskog usavršavanja, za Kandinskog značajno i u ljubavnom
smislu. Naime, u ovom periodu on upoznaje mladu umjetnicu Gabrielu Munter. 1903. rastaje se s
Anom te sljedećih pet godina provodi putujući Europom, baveći se slikanjem i odlazeći na
umjetničke izložbe. Po završetku putovanja Vasilij i Gabriela skrasili su se u malom naselju
Murnau na jugu Njemačke. Radovi tih godina uglavnom su bili pejzaži koji su se sastojali od
jarkih, međusobno neskladnih boja. Kandinskijev umjetnički stil svojim linijama i mrljama u boji
polako je kretao prelaziti okvire stvarnosti. (Akhtyrka. Autumn. A sketch, 1901; Sluice, 1901;
Old Town, 1902; Blue Rider, 1903; The Gulf Coast in Holland, 1904; Murnau. The Bailey,
1908). U to vrijeme kao inspiracija poslužile su mu slavenske legende i ruski motivi. (At that
very time he turned to Russian fairy epic olden time, creating captivating images (Russian
Rider, 1902; Russian Beauty on the Landscape Background, 1904), making mysterious legends
about slavic wooden cities visible (Russian Village on the River with the Shallops, around 1902;
To the City, around 1903).)

1911. – 1914.
1901. godine u Münchenu Kandinski osniva umjetničku grupu Phalanx i pokreće svoju vlastitu
školu. Tijekom sljedeće četiri godine organizirao je dvanaest umjetničkih izložbi na kojima su
bila predstavljena djela članova grupe. 1909. on, Jawlensky, Kanoldt, Kulbin, Munter i drugi
suosnivači osnivaju MKUM (Neue Kunstlervereinigung, Munich) – u prijevodu Nova grupa
umjetnika. Vjerovanje koje su dijelili članovi grupe glasilo je: Ne samo da svaki od članova zna
kako reći, zna i što reći. Kandinski je iznimno umjetnički aktivan – sudjeluje u izložbama
Kandinsky due to his active creativity and organizational skills always attracted anything
intellectual, restless, striving, which was in the world of art of that time. Thus, in 1901 he
founded Phalanx, an art group, in Munich and started a school, in which he taught himself. For
four years Kandinsky had arranged twelve exhibitions of the painters who were Phalanx's
members. In 1909 he together with, co-founded The New Group of Artists (Neue
Kunstlervereinigung), Munich (MKUM) and became President. The Creed of the society is Not
only does each of participants know how to tell, but as well they know what to tell. In 1900
Kandinsky participated in the exhibitions of the Moscow Partnership of Artists, and in 1910 and
1912 in the exhibitions of "Jack of Diamonds" art group. Besides, he published his critical
Letters from Munich in the magazines The World of Art and Apollo (1902, 1909). In 1911
Kandinsky together with his friend, Frantsem Mark, an artist, established a group called Blue
Rider (Blaue Reiter). According to the artist, "the accent was made on revealing associative
properties of color, line and composition, and they used various sources, such as Goethe and
Phillip Runge's romantic theory of color, "Jugendstil" and Rudolf Steiner's theosophy".