ZAŠTITA NA RADU I ZAŠTITA ZDRAVLJA • OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH

PRINCIP RADA I PRIMJENA

FOTONAPONSKIH ÆELIJA
THEORY AND APPLICATION OF
PHOTOVOLTAIC CELLS

Anamarija KIRIN1, Filip UGÈIÆ2

Veleuèilište u Karlovcu, Trg J. J. Strossmayera 9, 47 000 Karlovac, HRVATSKA
1 akirin@vuka.hr
2 fzugcic@vuka.hr

Saetak: Fotonaponska æelija je elektronièki ureðaj koji pretvara energiju

elektromagnetskog (EM) zraèenja u elektriènu energiju pomoæu fotoelek-
triènog efekta. Ukoliko se EM zraèenje odnosi na sunèevu svjetlost govori-
mo o solarnim æelijama. Solarne æelije mogu se spajati u module, tzv.
solarne panele ili solarne ploèe. Spajanjem više modula moguæe je postiæi
eljene vrijednosti istosmjernog napona i struje. Dobivena energija najèeš-
æe se predaje u elektriènu mreu ili se koriste baterije za njenu pohranu.
Kljuèna stvar je iskoristivost fotonaponskih æelija pa su trenutna istraivanja
usmjerena prema otkrivanju moguænosti jeftinije izrade solarnih æelija te po-
veæanja njihove uèinkovitosti.
Kljuène rijeèi: sunèeva energija, fotoelektrièni efekt, napon, solarni modul,
poluvodièi
Abstract: A photovoltaic (PV) cell, is an electrical device that converts the
energy of electromagnetic radiation directly into electricity by the photovol-
taic effect. A photovoltaic cell is called a solar cell when electromagnetic ra-
diation is sunlight. Solar cell devices can be combined to form modules or
panels. Modules can be interconnected to create an array with the desired
peak DC voltage and loading current capacity. Direct current produced from
sunlight can be used to recharge a battery or converted to alternating curre-
nt and delivered to the grid. In recent years, PV technology has improved its
electricity generating efficiency, reduced the installation cost per watt as
well as its energy payback time.
Keywords: solar energy, photoelectric effect, voltage, solar modules, semi-
conductors

1. Uvod
Fotonaponska (FN) æelija je elektronièki ureðaj koji pretvara energiju elektromagnet-
skog (EM) zraèenja u elektriènu energiju pomoæu fotoelektriènog efekta. Ukoliko se EM
zraèenje odnosi na sunèevu svjetlost FN æelije nazivamo solarnim æelijama. Povijest so-
larnih æelija poèinje još 1839. godine prvim opaanjem fotonaponskog efekta, tj. opaa-
njem da se kod odreðenih materijala, kada su izloeni sunèevoj svjetlosti, pojavljuje
mjerljiva struja. Prvu FN æeliju napravio je tek 1883. Charles Fritts prekrivši poluvodiè
selen tankim slojem zlata. Efikasnost tog ureðaja bila je svega 1% [4]. Godinu dana

_____________________________________________________
HRVATSKA • Zadar • 12.-15. rujan 2018. 911
 7. Meðunarodni struèno-znanstveni skup • 7 th International Professional and Scientific Conference

nakon što je 1887. Heinrich Hertz otkrio fotoelektrièni efekt, ruski fizièar Aleksandr Sto-
letov izradio je prvu fotoelektiènu æeliju. Prvu modernu poluvodièku æeliju patentirao je
1946. godine Russell Ohl radeæi na unapreðenju izrade tranzistora. Prva praktièna foto-
naponska æelija proizvedena je 1954. godine u Bell laboratoriju. U poèetku su solarne æe-
lije imale vrlo malu primjenu jer je cijena dobivene struje bila vrlo visoka. Meðutim za
upotrebu na satelitima i svemirskim letjelicama prednosti su nadmašivale nedostatke u
obliku visoke cijene pa je predloeno se ugrade u satelit Vanguard 1. Napajanje satelita
æelijama umjesto baterijama omoguæilo je produljenje misije bez veæih preinaka letjelice.
S druge strane ovakva primjena usporila je razvoj jeftinijih rješenja jer je na prvom
mjestu bila efikasnost. Dvadesetak godina nije bilo veæeg napretka, a glavna primjena
solarnih æelija bila je na svemirskim letjelicama. Cijena solarnih æelija tijekom tog raz-
doblja neznatno je padala, uglavnom zbog promjena u industriji poluvodièa - prelazak na
integrirane sklopove omoguæio je jeftinije cijene veæih komada kristala potrebnih za
izradu solarnih æelija. Da bi se dodatno snizila cijena, tim laboratorija Exxon, predvoðen
Elliotom Bermanom, uveo je niz promjena u postupak izrade æelija. Izostavili su polira-
nje kristala i nanošenje antireflektirajuæeg sloja, zamijenili skupe materijale i ruèno oi-
èenje koje se koristilo u svemirskim primjenama s tiskanim ploèicama na poleðini i
akrilnom plastikom sprijeda te ljepilom baziranom na siliciju izmeðu. Najveæi pad cijene
proizvodnje ostvarili su korištenjem silicija sa sitnim nesavršenostima koji je za elektro-
nièku industriju predstavljao otpad, ali je bio dovoljno dobar za solarne æelije. Uz te
promjene, cijena je sa 100 dolara po dobivenom vatu koliko je iznosila 1971. godine [8],
dvije godine kasnije pala na svega 20 dolara po vatu. Zanimljivo je da su, zbog naftne
krize 1973. godine, naftne kompanije pokrenule niz solarnih tvrtki pa su tijekom 70-ih i
80-ih godina prošlog stoljeæa one bile vodeæi proizvoðaèi solarnih panela. Od 70-ih do
danas, cijena je pala za više od 99%, tj. troškovi proizvodnje pali su na ispod 1 $/W te
troškovi same æelije iznose manje nego troškovi ostatka ureðaja. Prelaskom industrije
poluvodièa na sve veæe komade kristala, starija oprema postaje dostupnija po sve niim
cijenama pa raste i velièina æelija. Od 2008. godine gotovo svi paneli, nastali spajanjem
æelija, koriste 156 mm æelije. Tijekom 90-ih godina za izradu æelija poèeo se koristiti po-
likristalni silicij, materijal manje uèinkovitosti, ali jeftiniji za masovnu proizvodnju.
Danas solarne æelije uglavnom dijelimo na tri generacije. Prva generacija temelji se na
kristalnom siliciju, ima relativno veliku uèinkovitost 15-20%, ali i zahtjeva puno energije
u procesu proizvodnje. Druga generacija temelji se na amorfnom siliciju, manje uèinko-
vitosti (6-9%) ali i nie cijene proizvodnje. Treæoj generaciji pripadaju solarne æelije
tankog filma te poluvodièki materijali poput kadmijeva telurida. Najraširenije su æelije
izraðene od tankog filma silicija koje se izvode postavljanjem tankih slojeva poluvodiè-
kih materijala na podlogu. Takva izvedba solarnih æelija omoguæava njihovu fleksibilno-
st u odnosu na krute, klasiène solarne æelije, a to omoguæava njihovu širu primjenu.
Meðutim, njihova je dosadašnja uèinkovitost 7 do 10 %.

2. Fotoelektrièni i fotonaponski efekt

Njemaèki fizièar Heinrich Hertz otkrio je 1887. godine da kada na površinu metala
pada ultraljubièasto zraèenje, iz metala izlijeæu elektroni. Ta je pojava nazvana fotoelek-
trièni efekt, a elektroni koji izlijeæu s površine metala nazvani su fotoelektroni. Poèetkom
20. stoljeæa nije bilo fizikalne teorije koja bi ga mogla objasniti. Valna teorija davala je

___________________________________________________
912 CROATIA • Zadar • September 12-15, 2018
 ZAŠTITA NA RADU I ZAŠTITA ZDRAVLJA • OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH

sljedeæa predviðanja: kinetièka energija fotoelektrona poveæavala bi se s porastom inten-

ziteta upadnog EM zraèenja i ne bi ovisila o frekvenciji; EM zraèenje bilo koje valne du-
ljine moglo bi izazvati fotoelektrièni efekt. Izvedeni pokusi pokazivali su potpuno
suprotne rezultate: EM zraèenje samo nekih frekvencija izaziva fotoelektrièni efekt pri
èemu energija fotoelektrona ovisi o frekvenciji upadnog EM zraèenja, a ne o njegovom
intenzitetu. Pokusima je utvrðeno da je kinetièka energija fotoelektrona linearna funkcija
frekvencije upadnog EM vala v te da koeficijent proporcionalnosti za sve metale ima istu
vrijednost h:
Ek = hv – W (1)
-24
gdje je h Planckova konstanta i iznosi h = 6.6 x 10 Js, a W se naziva energija vezanja
slobodnog elektrona u metalu ili izlazni rad i za svaki materijal ima neku karakteristiènu
vrijednost [6].
Fotoelektrièni efekt objasnio je Albert Einstein 1905. godine pomoæu pretpostavke da
se EM zraèenje ne ponaša kao val, veæ kao roj èestica energije koje se zovu kvanti EM
zraèenja ili fotoni. Energija svakog fotona iznosi
Ef = hv (2)
što znaèi da je proporcionalna frekvenciji EM zraèenja. Einstein je postavio teoriju da
EM zraèenje frekvencije í upada na površinu metala kao roj fotona, svaki energije Ef =
hv. Kada na slobodni elektron naleti foton, on ga apsorbira i preuzima cijelu energiju
fotona koji nestaje. Pri tome se kinetièka energija elektrona poveæala za energiju fotona i
iznosi priblino hv > W. Ako je ta energija veæa od energije vezanja,, dolazi do fotoelek-
triènog efekta i elektron se oslobaða iz metala. Nakon toga je kinetièka energija elektrona
umanjena za W i iznosi. Buduæi da pri izlasku elektrona iz metala moe doæi do sudara s
drugim slobodnim elektronima, pri èemu se gubi dio energije, gornji izraz za energiju
odnosi se na maksimalnu energiju koju elektron moe imati ukoliko se nije sudario s
drugim elektronima
Ek,max = hv – W (3)
To je Einsteinova jednadba fotoelektriènog uèinka. [7]
Razlika izmeðu fotoelektriènog i fotonaponskog efekta je u naèinu emitiranja fotona.
Fotonaponski efekt uoèio je još 1839. godine francuski fizièar A. E. Becquerel. On je
uspio generirati napon i struju izmeðu dvije platinaste ploèe obloene srebrovim klori-
dom ili srebrovim bromidom, umoèene u kiselu otopinu i izloene svjetlu [3]. Kao i kod
fotoelektriènog efekta, elektron preuzima energiju apsorbiranog fotona. Meðutim, ovdje
se radi o elektronima valentnog pojasa koji nakon pobuðenja skaèu u vodljivi pojas
nakon èega se ubrzavaju pomoæu ugraðenog potencijala kako bi mogli prijeæi iz jednog
materijala u drugi, ali samo u jednom smjeru. Fotonaponski efekt je lakše ostvariti nego
fotoelektrièni efekt.
Na principu fotonaponskog efekta radi solarna æelija. Sastoji se od dva poluvodièka
sloja, najèešæe kristala silicija. Èetverovalentni silicij sam po sebi nije tako dobar vodiè
elektriène struje kao metali, no dodavanjem neèistoæa, tj. dopiranjem njegova vodljivost
se znaèajno poveæava. U donji sloj se obièno dodaje trovalentni bor èime se stvara višak
pozitivnih naboja (P sloj), a gornji najèešæe peterovalentni fosfor koji stvara višak elek-
trona, tj. višak negativnih naboja (N sloj). Izmeðu p-tipa i n-tipa poluvodièa javlja se

_____________________________________________________
HRVATSKA • Zadar • 12.-15. rujan 2018. 913
 7. Meðunarodni struèno-znanstveni skup • 7 th International Professional and Scientific Conference

pn-spoj u kojem postoji elektrièno polje koje omoguæava kretanje elektrona samo iz
p-sloja u n-sloj. Kada svjetlost padne na æeliju, oslobaðaju se elektroni iz oba sloja na
principu maloprije opisanog efekta. Zbog suprotnih naboja, elektroni se nastoje gibati iz
n-sloja u p-sloj, ali postojeæe elektrièno polje to onemoguæava. Spajanje vanjskog kruga
omoguæava prolaz elektronima prema p-sloju i na taj naèin nastaje istosmjerna struja u
krugu. Istovremeno postoji napon na æeliji zbog postojanja elektriènog polja (v. Slika 1).

Slika 1: Princip rada FN æelije (preuzeto s: https://hr.wikipedia.org/wiki/Solarna_fotonaponska_energija)

Ako usporedimo kristalni i amorfni silicij, kristalni ima veæu apsorpciju u vidljivom
dijelu sunèevog spektra i energetski procijep izmeðu valentnog i vodljivog pojasa od oko
1.1 eV, dok amorfni silicij ima bolju apsorpciju u infracrvenom dijelu te veæi energetski
procijep od oko 1.75 eV. Nepravilnosti i neèistoæe na površini ili unutrašnjosti materijala
uzrokuju rekombinaciju elektrona i šupljina. Unutar materijala moguæe su tri vrste
rekombinacije: Augerova, Shockley-Read-Hall rekombinacija te radijativna rekombi-
nacija. Pri Augerovoj rekombinaciji osloboðena energija predaje se treæem nosiocu-elek-
tronu u vodljivom pojasu. Buduæi da je pri visokoj koncentraciji nosioca koja se javlja u
dopiranim poluvodièima ili pri izlaganju sunèevom svjetlu Augerova rekombinacija naj-
znaèajnija, ona odreðuje vrijeme ivota para elektron-šupljina, a time i uèinkovitost æelije.

3. Primjena fotonaponskih æelija

Buduæi da jedna æelija daje vrlo malu snagu, æelije se grupiraju zajedno u module ili
panele. Paneli se mogu koristiti kao zasebne jedinice ili se slagati dalje u nizove te mogu
tvoriti fotonaponske sustave (v. Slika 2). Fotonaponski sustav sastoji se od pretvaraèa,
baterija za pohranu elektriène energije, regulatora punjenja baterija i dovoda energije
potrošaèima, zaštitnih ureðaja, nosaèa modula i potrebnih elektriènih instalacija. Fotona-
ponski sustavi mogu biti samostalni ili mreni sustavi. Kod samostalnih ili otoènih susta-

___________________________________________________
914 CROATIA • Zadar • September 12-15, 2018
 ZAŠTITA NA RADU I ZAŠTITA ZDRAVLJA • OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH

va proizvedena energija se obièno skladišti u baterijama ili akumulatorima. Suvremeniji

sustavi su mreni sustavi koji proizvedenu elektriènu energiju predaju u elektroenerget-
ski sustav.

Slika 2: Od solarne æelije do FN sustava (preuzeto s: https://en.wikipedia.org/wiki/Solar_cell)

Najbolji primjer mrenog sustava je fotonaponska elektrana (poznata još i kao fotona-
ponska farma ili fotonaponski park) koja nije vezana uz lokalne korisnike veæ daje ener-
giju na komunalnoj razini. Efikasnost takve elektrane ovisi o lokaciji, efikasnosti ploèa,
nagibu zemljišta te naèinu postavljanja ploèa. Najisplativije je postaviti ploèe na inaèe
neiskoristivo zemljište, meðutim postoje studije koje pokazuju da istodobno korištenje
zemljišta za fotonaponske elektrane i uzgoj usjeva koji mogu rasti u sjeni ima znaèajan
ekonomski uèinak [1]. Prva fotonaponska elektrana izgraðena je u Kaliforniji krajem
1982. godine. Danas postoje diljem svijeta, a najveæe su u Kini (Longyangxia PV/Hydro
power project), SAD-u (Solar Star i Topaz) i Francuskoj (Cestas). U Kaliforniji je 2008.
godine postavljen i prvi pontonski fotonaponski sustav: 994 FN panela na 130 pontonaca
na jezeru za navodnjavanje vinograda [2]. Prednost ovakve izvedbe je da ne zauzima is-
koristive površine, a osim toga voda sniava temperaturu panela što omoguæava veæu is-
koristivost. S druge strane, paneli smanjuju isparavanje vode.
Fotonaponski nizovi sve su više vezani uz graðevine. Najèešæe se nalaze na krovovi-
ma ili zidovima objekata, ali mogu biti postavljeni i pored njih te povezani vodovima

_____________________________________________________
HRVATSKA • Zadar • 12.-15. rujan 2018. 915
 7. Meðunarodni struèno-znanstveni skup • 7 th International Professional and Scientific Conference

kako bi se omoguæilo napajanje objekta. Pri izgradnji novih objekata mogu se koristiti
fotonaponski materijali koji zamjenjuju konvencionalne materijale za izgradnju fasada,
krovova ili krovnih prozora (engl. Building-integrated photovoltaics-BIVP) [9].
Razvoj fotonaponskih æelija poèeo je sa svemirskim letjelicama i danas se u ostalim
oblicima transporta rijetko koristi kao glavni izvor napajanja, ali sve èešæe kao pomoæni
izvor u automobilima i brodovima, npr. za napajanje klima ureðaja [5]. Iako bi vozila sa
samostalnim solarnim sustavom bila ogranièenih moguænosti, elektrièna vozila koja za
punjenje koriste fotonaponski sustav omoguæavaju iskorištavanje sunèeve energije u
transportu.
Snaga fotonaponskih sustava idealna je za primjenu u telekomunikacijama, radio i te-
levizijskom prijenosu jer veæ postoje baterije za pohranu energije, a sustavi su uglavnom
istosmjerni pa nema potrebe za pretvorbom. FN æelije su se èesto koristile u kalkulatori-
ma i sliènim ureðajima meðutim kako se produljio vijek trajanja baterija istisnuti su iz
upotrebe. S druge strane porasla je upotreba FN æelija u ureðajima koje je teško ili skupo
povezati na mreu, npr. solarne svjetiljke, vodene pumpe, automati za plaæanje parkira-
nja, telefoni za hitne sluèajeve, privremeni prometni znakovi, itd.

4. Zakljuèak
Primjena fotonaponskih panela osobito je vana u uvjetima velike vršne potrošnje u
ljeti na obali i u velikim gradovima tijekom dana kada je poveæana upotreba klimatizacij-
skih ureðaja. Proizvodnja energije u FN æelijama ne proizvodi staklenièke plinove i ne
zagaðuje okoliš. Prebacivanjem dijela proizvodnje energije na ovakve èiste tehnologije,
smanjuje se emisija staklenièkih plinova. Iako sama proizvodnja energije ne zagaðuje
okoliš, postoje i loše strane ove tehnologije. Proces dobivanja silicija je energetski vrlo
zahtjevan, a uz to se koriste toksièni materijali poput kadmija. Druga negativna strana je
zahtjev za velikom površinom potrebnom za postavljanje velikog broja FN panela koji bi
mogli osigurati dovoljnu kolièinu elektriène energije.
Zbog toga su istraivanja usmjerena na poveæanje uèinkovitosti FN æelija, ali i na jef-
tiniju izradu samih æelija.
Literatura
[1] Dinesh, H.; Pearce, J. M.: The potential of agrivoltaic systems, Renewable and Sustainable Energy
Reviews, 54, (2016), 299-308
[2] Doyle, J.: Winery goes solar with ‘Floatovoltaics’, SFGate, Available from
https://www.sfgate.com/bayarea/article/Winery-goes-solar-with-Floatovoltaics-3282171.php Accessed:
2018-06-01
[3] Green, M. A.: Photovoltaics: Coming of Age, 21st IEEE Photovoltaic Specialists Conference, pp. 1-8,
Orlando, USA, (1990)
[4] Guarnieri, M.: More light on information, IEEE Industrial Electronics Magazine, 9 (2015), 58–61
[5] Miller, R.: Next-gen Prius now official, uses solar panels to keep car cool, Available from
https://www.engadget.com/2009/01/13/next-gen-prius-now-official-uses-solar-panels-to-keep-car-cool/?
guccounter=1 Accessed: 2018-06-01
[6] Paar, V.: Fizika: titranja, uvod u kvantnu fiziku, poluvodièi, Školska knjiga, Zagreb, ISBN 953-0-20219-9,
(1995)
[7] Paar, V.: Fizika 4, Školska knjiga, Zagreb, ISBN 953-0-20454-X, (2001)
[8] Perlin, J.: From space to Earth: the story of solar electricity, Earthscan, ISBN 978-0-937948-14-9, (1999)
[9] Strong, S.: Building Integrated Photovoltaics (BIPV), Available from
http://www.wbdg.org/resources/building-integrated-photovoltaics-bipv Accessed: 2018-06-01

___________________________________________________
916 CROATIA • Zadar • September 12-15, 2018