Pučko otvoreno učilište Petar Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb

RADNO PRAVO

Mentor: Ljubica Radić, prof.

Polaznik: Sanja Smoljan
Smjer: Poslovni tajnik
Šk. god.: 2021./2022.
2. SADRŽAJ
3.1 Uvod…………………………………………………………………………3
3.2.1. Što je radno pravo?...................................................................................4
3.2.2. Borba za prava radnika kroz povijest………………………………….5
3.2.3. Sindikati………………………………………………………………….9
3.2.4. Prava radnika…………………………………………………………..11
3.3. Zaključak…………………………………………………………………15
3.4. Popis izvora………………………………………………………………16
3.1. Uvod
Prije nego što ću u uvodu navesti o čemu ću pisati u ovom radu, želim se zahvaliti Josipi Tafri
i mentorici Ljubici Radić na stečenom znanju tijekom ove školske godine. U današnjem radu
koji je na temu radnog prava, pisat ću o tome što je to uopće radno pravo te kako su radnici u
prošlosti s mnogo borbe i žrtava se borili za prava radnika koja se čak i dan danas često ne
poštuju onako kao što piše u zakonu. Također ćemo vidjeti kako su radnici da bi ih se čulo,
udruživali u sindikate, zajednice radnika jer su znali kako su oni zajedno jači te da ako ih se
više pobuni i izađe na ulice, bit će jači te će možda i uspješno se izboriti za svoja prava koja
zaslužuju s obzirom na njihov vrlo težak i često krvav posao koji od seljaka koji imaju nadu
kako će u gradu pronaći sreću te da će težak rad na selu zamijeniti „lakšim“ u gradu te da će
time biti bogatiji nego na selu. Nažalost, ispalo je barem na početku kako su se prevarili te da
je trebalo jedno cijelo stoljeće da bi im se isplatilo doći u grad i obogatiti se, makar za veliku
većinu radnika. Navest ću i objasniti koja su glavna prava radnika koja bi se trebala poštivati i
koja sindikalna organizacija je glavna po pitanju toga da štiti radnike i da se za njih bori u
mnogobrojnim prosvjedima i štrajkovima.
3.2.Glavni dio
3.21. Što je radno pravo?
Radno pravo je grana prava i sustav pravnih pravila kojima se uređuju odnosi u vezi s radom i
radnim odnosima. Formalno, radno pravo obuhvaća sve izvore (ustav, međunar. ugovori,
zakoni i drugi propisi, kolektivni ugovori, sporazumi radničkoga vijeća s poslodavcem te
pravilnici o radu) kojima se, na pravno obvezujući ili neobvezujući način, uređuje materija
radnoga prava.(1) Sadržaj radnoga prava čine pravila kojima se, s jedne strane, ograničava
sloboda i autonomija volje stranaka da samostalno ugovaraju uvjete rada, a, s druge strane,
stvara se pravni okvir ugovornoga radnog odnosa koji će izražavati slobodu i autonomiju
volje stranaka i omogućivati obavljanje rada. Radno pravo ne služi zastupanju, odn.
promicanju prava ili interesa samo jedne strane radnih odnosa, nego korištenjem elemenata i
mehanizama javnoga i privatnoga prava nastoji uskladiti, odn. pomiriti suprotstavljene
interese radnika i poslodavaca, te podržati, odn. unaprijediti njihove uzajamne interese. Radno
pravo izdvaja se u posebnu granu prava u razdoblju nakon industr. revolucije, a s pojavom sve
složenijih oblika proizvodnje i rada materija radnoga prava postaje složenija i uređenija.
Radno pravo dijeli se na individualno i kolektivno. Individualno radno pravo uređuje odnos
između pojedinačnoga radnika i pojedinačnoga poslodavca, npr. sklapanje ugovora o radu
(oblik i sadržaj), radno vrijeme, odmori i dopusti, plaća, prestanak radnog odnosa i zaštita
zdravlja, života i prava radnika.(2) Kolektivno radno pravo uređuje udruživanje radnika u
sindikate i poslodavaca u udruge poslodavaca te druge oblike kolektivnoga zastupanja i
ostvarivanja prava i interesa, kolektivnoga pregovaranja i sklapanja kolektivnih ugovora,
štrajka, mirenja i drugih načina mirnoga rješavanja kolektivnih radnih sporova.

Slika 1. Prikaz radnika koji se zajedno bore za svoja prava.

3.2.2 Borba za prava radnika kroz povijest

Radnički sloj društva kakav mi znamo se razvio oko Industrijske revolucije kad je izumom
parnog stroja pokrenut masovan rad u tvornicama u sve većim i napučenijim urbanim
središtima žive i rade u nehumanim uvjetima za rad. Prvo muškarci, a zatim i žene i djeca su
najprije u Engleskoj krenuli raditi u tvornicama tekstila, papira, metala i sl. 16 sati dnevno, a
nekad i duže dok su imali samo 8 sati za san i kućanske poslove(nekad i manje). Stoga ljudi
više nisu stizali raditi u polju te sela počinju gubiti stanovnike, a nekad malo veći trgovački,
lučki ili vojni gradići su naglo postajali veliki gradovi s neadekvatnom infrastrukturom. Radili
su u prljavim, vlažnim, zagušljivim prostorijama gdje su se često širile zarazne bolesti koje su
zbog još uvijek nedovoljno razvijene medicine ubijale mnoge radnike. Bili su maltretirani od
strane svojih šefova koji bi ih udarali ako ne bi radili kako treba, a njihova mizerna plaća nije
mogla niti približno pokriti troškove života koji nisu bili niti veliki. Kako je takav način
života bio sve privlačniji jer seljaci su vjerovali da će u gradovima pronaći bolje i lakše
poslove od kojih će bolje živjeti i biti bogatiji. Nažalost, to je bila kriva odluka za barem
jedno stoljeće u povijesti(19.st.) kad su radili još teže za manje, a mnogi su izgubili u
potpunosti svoju zemlju koju su imali generacijama. Kako su se nekada obrtnici udruživali u
zajednice koje imaju zajedničku djelatnost, cehove, tako su se radnici u sve rasprostranjenijoj
industrijskoj djelatnosti ujedinjavali u svoje cehove, preteče današnjih sindikata radnika, do
kojih ćemo doći uskoro. Tako su nastali prvi sindikati tako što su se ujedinili radnici iste
struke, a prvi takav je nastao u Philadelphiji 1794. u državi Pennsylvania gdje je stvoren
sindikat postolara. U postojbini industrijske revolucije Engleskoj u isto se vrijeme (1799.)
donosi zakon koji zabranjuje sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje. Navedeni
zakon, koji je, iako mijenjan, preživio sve do 1871. značajno je usporio osnivanje sindikalnih
organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu pa se tako za prvi britanski sindikat uzima Opće
strukovno udruženje (General Union of Trades) osnovano 1818. u Manchesteru i u to vrijeme
poznato pod manje spornim imenom kao Filantropsko društvo.(3) Do osnivanja Sindikalnog
kongresa ili tadašnjim rječnikom Kongresa strukovnih udruženja (Trade Union
Congress), najdugovječnije svjetske sindikalne federacije koja i danas udružuje oko 50
britanskih sindikata s oko 5,5 milijuna radnika, dolazi 50 godina kasnije tj. 1868. Britanija je
sindikalno udruživanje legalizirala tek 3 godine kasnije, tj. 1871.Prva američka sindikalna
federacija Vitezovi rada (Knights of Labour) nastaje 1869. Nacionalno sindikalno udruženje
koje će se održati do danas osnovano je 1881., a od 1886., iste godine kada se desio protest na
Trgu Haymarket, nosi ime Američka federacija rada (American Federation of Labour). U
Francuskoj je radničko udruživanje ilegalno do 1884., a generalna konfederacija rada je
osnovana 1895.

Njemačka je specifična po tome što je do sindikalnog udruživanja došlo na poticaj već

postojeće radničke partije, a ne obrnuto što je bio slučaj u ranije navedenim zapadnim
zemljama. Radi se o Socijaldemokratskoj partiji koja je osnovana 1869., koja se održala do
danas, a na čiji poticaj nastaje njemačko nacionalno sindikalno udruženje 1892. Zanimljivo da
i prva radnička udruženja u Hrvatskoj, manje ili više sindikalnog karaktera, nastaju paralelno 
s onima na Zapadu. U Osijeku je 1867. osnovano Opće radničko obrazovno društvo koje se
smatra prvim tog tipa u južnoslavenskim zemljama. Tri godine kasnije u Zagrebu je službeno
registrirano Potporno obrazovno društvo zagrebačkih tipografa, za koje kroničar hrvatskog i
jugoslavenskog radničkog pokreta Josip Cazi kaže da je imalo sve odlike sindikata. Osnivanje
navedenog društva uzima se za početak djelovanja današnjeg Sindikata grafičara koji je prošle
godine proslavio punih 150 godina postojanja.(4)

Slika 2. Prvi hrvatski sindikat grafičara

Kruna svega toga je bio veliki štrajk radnika u Chicagu 4.svibnja 1886. i velika borba za
njihova prava. Nažalost, taj događaj je upamćen i kao veliki masakr s mnogo ljudskih žrtava
samo kako bi radnici imali makar malo bolje uvjete, a 8 sati dug radni dan kakav danas
poznajemo je bila znanstvena fantastika još uvijek. Antisindikalni zakoni koji su bili na snazi
većim dijelom 19. stoljeća su logično usmjerili aktivnost radničkih organizacija u smjeru
legalizacije sindikalnog rada i kolektivnog pregovaranja u cilju poboljšanja materijalnih prava
i uvjeta rada. Vrijeme je to i borbe za opće pravo glasa, Čartistički pokret u Engleskoj, ali ono
što je prevladalo kao ofanzivni zahtjev u smislu krajnje radikalnosti s obzirom na tadašnje
uvjete bio je zahtjev za osmosatnim radnim vremenom. Legendarne tri osmice prvi je
formulirao velški socijalist Robert Owen 1817. u obliku slogana 8 sati rada, 8 sati rekreacije i
8 sati odmora. U tom trenutku u Britaniji se još uvijek vode uvidom velikog filozofa
klasičnog liberalizma Johna Lockea koji je stotinjak godina ranije tvrdio da je optimalno
krenuti s radom već u trećoj godini života. Karl Marx u svome ključnom djelu Kapital u
kojem analizira strukturu kapitalizma kao društvenog sistema daje pregled razvoja radnog
zakonodavstva u Engleskoj u prvoj polovici 19. stoljeća. Karl Marx u svom djelu Kapital
navodi da je rad djece mlađe od 9 godina zabranjen tek 1833. Iste je godine rad djece od 9-13
godina starosti ograničen na 8 sati, a onih od 13-18 godina na 12 sati. Rad djece do 13 godina
je 1844. ograničen na 6,5 sati, da bi konačno 1848.(5) došli do maksimalnog radnog vremena
od 10 sati i za punoljetne radnike. Međunarodno radničko udruženje poznato kao Prva
internacionala osnovano je 1864. u Londonu kao organizacija ideološki različitih frakcija
radničkog pokreta pa su se tako u njoj našli socijalistički sljedbenici Owena i Blanquija,
Proudhonovi anarhisti, njemački socijalisti, irski i poljski nacionalisti, talijanski republikanci,
komunist Marx i anarhist Bakunjin. Prikaz osnivačke skupštine se može vidjeti i u filmu
Raoula Pecka Mladi Marx iz 2017.Prva internacionala prestaje s radom 1876. zbog različitih
pogleda na ulogu države u budućem besklasnom društvu, a obnavlja se tek 1889. ali ovaj puta
bez anarhista. Na toj konferenciji 1889. koja je održana u Parizu 1. maj je kao dan sjećanja na
događaje iz Chicaga predložen kao Međunarodni praznik rada.
Slika 2. Prikaz štrajka u Chicagu 1886. Prizor gdje neidentificirani čovjek baca bombu i ubija
15 ljudi i ranjava više od 100

Tek dolaskom komunista na vlast u SSSR početkom 20.st. radnik se zasluženo uzdiže i cijeni
te mnoge institucije, društva, zadruge dobivaju riječi koje se asociraju uz radnike i proletere.
Proleteri su bezemljaši i radnici na selu koji rade na tuđim zemljama. Tada nastaje i
3.Internacionala koja se brine za svoje radnike. Radničke ideje je posebno njegovao Vladimir
Ilijč Lenjin na početku Sovjetskog Saveza kad je popularno nazivan „1.maj“ bio izrazito
slavljen uz obaveznu vojnu paradu jer treba imati na umu da je osim time što se u ideji
poštuju radnici i oskvrnjuje buržoazijski visoki sloj, već se i taj praznik koristio i u vojno-
promidžbene svrhe te se time svijetu, a posebno zapadnim zemljama poručivalo da je
Sovjetski Savez itekako moćan, što i je bio. Radnici su imali i svoje stanove koji su se
izgrađivali posebno za njih, redovnu plaću, a u Jugoslaviji su imali i mogućnost upravljanja
svojim tvrtkama zbog radničkog samoupravljanja. Radničko samoupravljanje je jednostavno
rečeno grupa ljudi koja je indirektno došla na to privilegirano mjesto svojim zalaganjem i
programom kako će učiniti rad u tvornici npr. boljim, učinkovitijim i lakšim. Takav sustav je
isprva bio zapravo uspješan te je Jugoslavija tim sustavom bila najbrže rastuća ekonomija
Europe. Međutim, takav način se pokazao neuspješnim zbog toga što su radnici, iako su
živjeli u komunističkom društvu, uglavnom oslanjali na to da će obećanjem veće plaće biti na
tom privilegiranom mjestu u vijeću radnika što pokazuje da su se kapitalističke ideje za većim
bogatstvom i konkurencijom za to mjesto proširile i na socijalističku državu. Takvo nešto nije
dugo moglo trajati i to je dovelo do velike krize i inflacije zbog prevelikog rasta plaća koje je
pratilo još veće dizanje cijena. Time je propala ne samo jedna cijela država, već i radničko
samoupravljanje. Danas, radnici imaju ne samo mnogobrojne i razvijene sindikate kao što su
sindikati učitelja ili liječnika, već imaju 40 sati dug radni tjedan(5 dana, 8 sati po danu),
plaćeni prijevoz, ponegdje i smještaj organiziran, socijalno osiguranje, besplatno zdravstvo i
sva prava zajamčena zakonom.

3.2.3. Sindikati

Sindikati (francuski syndicat < srednjovjekovni latinski syndicatus: ured sindika),

organizacije radnika i službenika.(6) U nekim se zemljama tim izrazom označavaju različiti
oblici poduzeća, udruge poslodavaca i drugih društvenih skupina, odnosno institucija koje
zastupaju i druge interese osim radničkih. Sindikalne organizacije pojavile su se 1830-ih u
Engleskoj, zemlji koja je prva provela industrijalizaciju i u kojoj su se razvila velika
industrijska središta. Potom se 1860-ih sindikalni pokret proširio u SAD, da bi potkraj stoljeća
postojao u svim razvijenim zemljama. Početkom XX. st. sindikati su se organizirali i u
zemljama Istočne Europe. Uoči I. svjetskog rata bilo je oko 15 milijuna sindikalno
organiziranih radnika, a uoči II. svjetskog rata, uza sve brojnije sindikate u Aziji, Africi i
Južnoj Americi, taj je broj narastao na približno 40 milijuna; u 1980-ima bilo je oko
200 milijuna sindikalno organiziranih radnika. Isprva su sindikalno organizirani bili samo
dobro plaćeni i visokokvalificirani radnici, a tek potkraj XIX. st. članovima sindikata postali
su i oni slabije plaćeni i manje kvalificirani. U početku su se sindikati uglavnom bavili
pitanjima plaća, radnoga vremena i uvjeta rada, a poslije se njihovi interesi proširuju te raste
njihov društveni, ekonomski i politički utjecaj. S obzirom na ulogu koju imaju u društveno-
političkom životu i ideološku orijentaciju, radnički se sindikati mogu podijeliti u dvije
osnovne skupine: neovisne i ovisne, ili tzv. žute sindikate. Da bi se neki sindikat mogao
smatrati neovisnim, članstvo u njem mora biti dobrovoljno, mora biti neovisan u odnosu na
poslodavce i državu te se mora boriti za bitna ekonomska prava i interese radnika. Za razliku
od neovisnih, ovisne sindikate izravno formiraju poslodavci i država. Dio neovisnih sindikata
pod snažnim je utjecajem lijevih stranaka i ideologije, a imali su, ili još uvijek imaju,
socijalizam kao svoj konačni cilj. Raspadom socijalističkih sustava većina tih sindikata pod
utjecajem je socijaldemokratskih stranaka, a premda se izjašnjavaju za promjenu u društvenoj
strukturi, u svojem se djelovanju ograničavaju na rješavanje pitanja ekonomskog i društvenog
položaja radnika. Posebnu skupinu čine konfesionalni sindikati koji su pod većim ili manjim
utjecajem neke religije, a najčešći su kršćanski sindikati. (7) S obzirom na tip i obuhvat,
sindikati se mogu podijeliti na: strukovne, u članstvo kojih se primaju samo radnici određene
struke; granske, koji primaju samo radnike određene gospodarske grane; i opće ili generalne,
koji obuhvaćaju sve radnike bez obzira na struku ili gospodarsku granu u kojoj su zaposleni.
Kao i druge institucije, i sindikati su se susreli s problemom birokratizacije i koncentracije
moći u rukama maloga broja sindikalnih dužnosnika, što se negativno odražava na njihov rad
i snagu. Rad sindikata otežava i njihovo nejedinstvo. Sindikati su utjecajan činitelj radničke
participacije i industrijske demokracije, aktivan partner poslodavačkih organizacija i državnih
organa, potpisnik kolektivnih ugovora i cijenjen sudionik političkog života i razvoja. U
Hrvatskoj postoje neovisni sindikati i udruge za gotovo sva zanimanja i djelatnosti koje imaju
veći broj radnika. Manji sindikati se udružuju u veliko Savez Samostalnih Sindikalnih
Zajednica ili SSSH skraćeno. SSSH je najveća sindikalna zajednica koja se bori za prava
radnika. Današnji SSSH je osnovan u svibnju 1990. u Zagrebu. SSSH se sastoji od 24
udruženih sindikalnih manjih zajednica. SSSH je predvodnik borbi za prava radnika i česti su
pokretači inicijativa kojima se sprječavaju odluke koje nisu u interesu radnika. Jedan od
najvećih njihovih pokreta u zadnjih 10 godina je inicijativa „67 je previše“ kojom je vlada RH
htjela spriječiti masovan odlazak radnika u mirovinu podizanjem granice za odlazak u
mirovinu i velikim kažnjavanjem osoba koje idu u prijevremenu mirovinu. Velikim trudom i
radom, ta inicijativa je prošla te je Hrvatska vlada i bez održavanja referenduma koji se trebao
održati zbog dovoljnog broja potpisa prihvatila njihov prijedlog i time su radnici ostvarili
jednu od najvećih pobjeda kojim su zaštićena njihova prava. Oni također redovno organiziraju
veliki prosvjed na dan Praznika rada 1.svibnja gdje uvijek traže još više prava i povlastica za
radnike te su pokrovitelji prosvjeda manjih sindikalnih zajednica koje traže bolja prava, uvjete
rada ili plaće.
Slika 4. Sindikati na prosvjedu

3.2.4. Prava radnika

Prava radnika je skup prava donesen Zakonom o radu pri stvaranju prvog ustava demokratske
i neovisne Hrvatske 1990.(8) Dijele se na opća prava, prava na odmore, prava trudnica, prava
privremeno ili trajno onesposobljenih radnika, odredbe o plaći i prava radnika u slučaju
otkaza.

Opća prava:

 zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta,

uključujući kriterije za odabir pri zapošljavanju, napredovanju, stručnom
osposobljavanju i drugo,
 sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme – ugovor o radu na određeno vrijeme
predstavlja iznimku, koja mora biti opravdana objektivnim razlozima; rad na određeno
vrijeme može trajati najduže tri godine kod istog poslodavca,
 poslodavac je dužan radniku osigurati uvjete za rad na siguran način koji ne ugrožava
njegov život, zdravlje, čudoređe i zaštitu privatnosti,
 pravo na školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje u skladu s
mogućnostima i potrebama rada.(9)
Odmori i dopusti:

 pravo na dnevnu stanku u trajanju od trideset minuta koja se ubraja u radno vrijeme;
 pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje dvanaest sati neprekidno (izuzetak su
radnici na sezonskim poslovima čiji dnevni odmor traje najmanje deset sati
neprekidno, pod uvjetom da se tom radniku u svakom razdoblju od osam dana osigura
zamjenski dnevni odmor , u trajanju jednakom propuštenim satima odmora) ;
 pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, a za
maloljetnog radnika u neprekidnom trajanju od najmanje četrdeset osam sati;
 pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje
četiri tjedna – radnik se prava na godišnji odmor ne može odreći;
 pravo na korištenje godišnjeg odmora u dva dijela, ako se radnik i poslodavac ne
dogovore drukčije, s time da u kalendarskoj godini iskoristi najmanje dva tjedna u
neprekidnom trajanju;
 pravo prijenosa neiskorištenog dijela godišnjeg odmora i pravo korištenja istog
najkasnije do 30. lipnja iduće godine;
 pravo da radnik bude obaviješten o razdoblju korištenja godišnjeg odmora i njegovom
trajanju najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora;
 pravo radnika da koristi jedan dan godišnjeg odmora po svom izboru uz obvezu da
poslodavca obavijesti o tome najmanje tri dana prije korištenja;
 pravo radnika da tijekom kalendarske godine koristi plaćeni dopust za osobne
važne potrebe u ukupnom trajanju od najviše sedam dana (npr. sklapanje braka, porod
supruge, teža bolest ili smrt člana uže obitelji).(10)

Zaštita trudnica, roditelja i posvojitelja:

 pravo trudnica na jednako postupanje – poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu, niti
joj otkazati ugovor o radu zbog trudnoće, te ne smije tražiti od radnice bilo kakve
podatke o trudnoći, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo koje joj
pripada radi zaštite trudnica;
 pravo trudnice, odnosno žene koja doji dijete da poslodavcu predloži sklapanje
ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za obavljanje drugih odgovarajućih
poslova:
 pravo na korištenje rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, na rad s
polovicom punog radnog vremena, na rad u skraćenom radnom vremenu zbog
pojačane njege djeteta, na dopust trudnice ili majke koja doji dijete, pravo na rad u
 skraćenom radnom vremenu radi skrbi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, u
skladu sa posebnim propisima, te pravo da se ta razdoblja smatraju radom u punom
radnom vremenu ako je za stjecanje određenih prava iz radnog odnosa ili u svezi s
radnim odnosom važno prethodno trajanje radnog odnosa;
 zabrana otkaza;
 pravo radnika da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu;
 pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove.(11)

Zaštita radnika koji su privremeno ili trajno nesposobni za rad:

 zabrana otkazivanja ugovora o radu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ako je

ista uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću;

 pravo povratka na prethodne ili odgovarajuće poslove radnika koji je privremeno

nesposoban za rad;

 pravo zaposlenja na drugim poslovima;

 pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od iznosa koji radniku pripada u

slučaju da je radnik pretrpio ozljedu na radu, odnosno obolio od profesionalne bolesti,
a nakon završenog liječenja i oporavka ne bude vraćen na rad;
 prednost pri stručnom osposobljavanju i školovanju.(12)

Pravo na plaću i naknadu plaće:

 pravo na jednaku plaću žena i muškaraca za jednaki rad i rad jednake vrijednosti;

 pravo na isplatu plaće nakon obavljenog rada;

 pravo na isplatu u novcu;

 poslodavac je obvezan radniku najkasnije petnaest dana od dana isplate plaćen,

naknade plaće ili otpremnine dostaviti obračun plaće koji je ovršna isprava, a u slučaju
neisplate ili neisplate u cijelosti dužan je obračun dostaviti radniku do kraja mjeseca u
 kojem je isplata dospjela; pravo je radnika zatražiti od poslodavca ovu ispravu,
odnosno podnijeti protiv poslodavca prijavu nadležnoj Inspekciji rada;

 pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada,  prekovremeni i noćni rad, za rad
nedjeljom, blagdanom ili drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi;

 pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga
određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom;
 pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom
poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, te za vrijeme dok
se ne provedu mjere zaštite na radu.(13)

Otkaz ugovora o radu:

 u slučaju redovitog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, redovitog osobno

uvjetovanog otkaza ugovora o radu i u slučaju otkaza ugovora o radu s ponudom
izmijenjenog ugovora o radu ukoliko radnik ne prihvati novo ponuđeni ugovor, radnik
ima pravona:
a) otkazni rok čija dužina se određuje s obzirom na vrijeme koje je radnik neprekidno
bio u radnom odnosu kod poslodavca i
b) otpremninu koja se ne smije odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne
mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za
svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca, pod uvjetom da poslodavac otkazuje
ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada;

 u slučaju otkaza ugovora o radu radnik ima pravo podnijeti poslodavcu zahtjev za

zaštitu svojih prava u roku 15 dana od dana primitka odluke o otkazu. Poslodavac ima
pravo u daljnjem roku od 15 dana očitovati se na zahtjev za zaštitu prava radnika.(14)
3.3. Zaključak
Iz ovog rada na temu „Radno pravo“ možemo uvidjeti kako su radnici kroz povijest bili u
mnogo lošijem položaju nego danas te da su morali se brutalno boriti da bi imali ovakva prava
kakva imamo danas. Možemo zaključiti kako radnici danas imaju veoma dobre radne
uvjete(barem u pravilu) te kako s trenutnom prosječnom radnom satnicom se može odraditi
sav posao kako treba koji je predviđen za taj tjedan. Naravno, postoje i mnoga kršenja prava
radnika i dan danas te mnogi radnici iz određenih djelatnosti rade mnogo više nego što bi
trebali za što nisu plaćeni. Prekovremeni rad koji nije plaćen, rad nedjeljom koji također nije
adekvatno plaćen te neispravne procedure pri dijeljenju otkaza negativno utječu na radnike te
protiv tih problema Republika Hrvatska mora intenzivno poraditi. Također, sindikati bi po
mom mišljenju trebali imati veći utjecaj u društvu i u politici. Sindikati su javnosti koja ne
pripada istima nedovoljno poznati te pripadnici sindikata nemaju svoje zastupnike u
Hrvatskom saboru, što znatno otežava širenje ideje za koje se pripadnici sindikata bore.
Zatim, u razvijenim zemljama svijeta, a i u ponekim tvrtkama domaćim tvrtkama, posebno u
IT sektoru se prava radnika toliko štuju te time se naglašava kako radnik je najzaslužniji za
uspjeh kompanije te bez njega tvrtka ne može nikako napredovati. U IT tvrtkama radnici rade
kraće, imaju ugodniju atmosferu, plaćeni prijevoz i smještaj te takvi radnici su dokazano
zadovoljniji i produktivniji. IT tvrtke takav tretman zaposlenika bi trebale više prikazivati
drugim tvrtkama kako bi možda i druge tvrtke tako učinile svoje radnike produktivnijim i
zadovoljnijim.
3.4. Popis literature
https://www.google.com/url?sa=i&url=https%3A%2F%2Fwww.sgim.hr
%2Fo-nama%2Fnajstariji-sindikat-u-hrvatskoj
%2F&psig=AOvVaw2jy3dK0OTeOTpXn6KwLZI7&ust=16531517467710
00&source=images&cd=vfe&ved=0CAwQjRxqFwoTCOj-
vN3N7vcCFQAAAAAdAAAAABAD
https://www.google.com/url?sa=i&url=https%3A%2F
%2Fwww.poslovni.hr%2Fhrvatska%2Fsindikati-napali-mjere-stednje-i-
stvaranje-raskola-izmeu-privatnog-i-javnog-sektora-
239422&psig=AOvVaw1glPkZnCmN3_iH7EB7nkQx&ust=1653154294881
000&source=images&cd=vfe&ved=0CAwQjRxqFwoTCICCy-
XN7vcCFQAAAAAdAAAAABAD
https://www.google.com/url?sa=i&url=https%3A%2F%2Fwww.moj-
posao.net%2FVijest%2F71439%2FDoci-ce-dan-kada-ce-nasa-sutnja-biti-
mocnija-od-vaseg-blebetanja
%2F2%2F&psig=AOvVaw0vFOACnrf5bVi6RbsYIA-
q&ust=1653154322577000&source=images&cd=vfe&ved=0CAwQjRxqFwo
TCPjH0PPN7vcCFQAAAAAdAAAAABAD
https://www.google.com/imgres?imgurl=https%3A%2F%2Fimg.genial.ly
%2F5f818d741fcc162df0a09a84%2F3c422d11-6132-41b3-9b5f-
323f6b7a600d.jpeg&imgrefurl=https%3A%2F%2Fview.genial.ly
%2F5fa16d200752360ce286c2c0%2Fvertical-infographic-borba-za-
radnicka-
prava&tbnid=LkgOg9hqXpinOM&vet=12ahUKEwiL04Oqzu73AhUE26Q
KHWW8DGYQMyhnegUIARCwAQ..i&docid=6-
uFowxPCTZqMM&w=237&h=237&q=borba%20radnika%20za
%20prava&hl=hr&ved=2ahUKEwiL04Oqzu73AhUE26QKHWW8DGYQ
MyhnegUIARCwAQ

https://hr.wikipedia.org/wiki/Radni%C4%8Dki_pokreti

https://www.sssh.hr/hr/static/radnicka-prava-32

https://en.wikipedia.org/wiki/
Union_of_Autonomous_Trade_Unions_of_Croatia

https://www.zakon.hr/z/307/Zakon-o-radu

https://mrosp.gov.hr/arhiva-3104-10582/popis-sindikata-registriranih-u-
ministarstvu-rada-i-mirovinskoga-sustava-11527/11527

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=56094

https://radpomjeri.eu/povijest-radnickog-organiziranja-kako-su-se-
sindikati-izborili-za-radnicka-prava/
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51535