GRAFIČKI FAKULTET

STUDIJ: GRAFIČKA TEHNOLOGIJA – SMJER

OBLIKOVANJE GRAFIČKOG PROIZVODA

SEMINARSKI RAD
DIZAJN I OTISKIVANJE AMBALAŽE PRIMJENOM
FLEKSOTISKA

Zagreb, svibanj 2021.

Sažetak

U ovom seminarskom radu dotaknuti ćemo se procesa otiskivanja fleksotiskom,

najzastupljenijom i najkvalitetnijom tehnikom visokog tiska na ambalažne proizvode.
Fleksotisak se u današnje vrijeme svakodnevno razvija a posebno u području tiska na gotovo
sve vrste pakiranja. Isto tako, dublje ćemo se upoznati sa raznim funkcijama i namjenama
ambalaže koje uvelike utječu na njen izgled i kvalitetu. Izgled pakiranja vrlo je bitan faktor
kod privlačenja pažnje kupaca. Elementi dizajna kao što su boja, grafika i podaci o proizvodu
stvaraju cjelinu, pokušavajući, na što jednostavniji a opet upečatljiv način, izgled ambalaže
poistovjetiti s potrošačima te tako privući njihovu pažnju.

Ključne riječi: ambalaža, funkcije ambalaže, fleksotisak, elementi dizajna, dizajn ambalaže.
SADRŽAJ

1. Uvod……………………………………………………………………………………1
2. Ambalaža………………………………………………………………………………2
2.1. Podjela ambalaže prema osnovnoj namjeni……………………………………….2
2.1.1. Prodajna ambalaža………………………………………………………………..2
2.1.2. Transportna ambalaža…………………………………………………………....3
2.1.3. Skupna ambalaža………………………………………………………………….3
2.2. Funkcije ambalaže…………………………………………………………………..4
2.2.1. Zaštitna funkcija ambalaže……………………………………………………….4
2.2.2. Skladišno-transportna funkcija ambalaže……………………………………….8
2.2.2.1. Racionalizacija korištenja skladišnog i transportnog prostora……………....8
2.2.2.2. Racionalizacija bruto mase robe………………………………………………..8
2.2.2.3. Racionalizacija unutarnjeg transporta…………………………………………8
2.2.2.4. Racionalizacija skladišno-transportnog poslovanja…………………………...9
2.2.3. Prodajne funkcije ambalaže………………………………………………………9
2.2.3.1. Racionalizacija prodaje………………………………………………………….9
2.2.3.2. Pakiranje količine robe potrebne kupcu……………………………………….9
2.2.3.3. Povećanje opsega prodaje……………………………………………………….9
2.2.3.4. Garancija kvalitete i kvantiteta robe………………………………………….10
2.2.4. Upotrebne funkcije ambalaže……………………………………………………10
2.2.4.1. Olakšavanje korištenja robe…………………………………………………...10
2.2.4.2. Ambalaža kao ukras……………………………………………………………10
2.2.4.3. Upotreba ispražnjene ambalaže……………………………………………….10
3. Visoki tisak……………………………………………………………………………11
3.1. Metalne tiskovne forme za VT…………………………………………………….12
3.2. Polimerne tiskovne forme za VT………………………………………………….12
4. Fleksotisak……………………………………………………………………………13
4.1. Postupak otiskivanja………………………………………………………………13
5. Značaj dizajna ambalaže……………………………………………………………14
6. Odluka o kupnji……………………………………………………………………...15
7. Elementi dizajna……………………………………………………………………..16
8. Principi dizajna……………………………………………………………………....17
9. Elementi dizajna ambalaže………………………………………………………….19
9.1. Vizualni elementi……………………………………………………………………19
9.1.1. Grafike i boja……………………………………………………………………...19
9.1.2. Grafika…………………………………………………………………………….19
9.1.3. Boja………………………………………………………………………………...20
9.1.4. Veličina i oblik…………………………………………………………………….20
9.2. Informacijski elementi……………………………………………………………...21
9.2.1. Informacije o proizvodu………………………………………………………….21
9.2.2. Tehnološka slika…………………………………………………………………..21
10. Zaključak…………………………………………………………………………….22
Literatura……………………………………………………………………………….…23
1. Uvod

Pakiranje je važan dio marketinga proizvoda. Nije samo veza između kupca i tržišta, već i
nositelja robne marke. Ima važnu ulogu u kupnji i odabiru pojedinog proizvoda. Od trenutka
proizvodnje do potrošnje proizvoda, praktično, funkcionalno i dizajnersko pakiranje može se
brinuti o proizvodu i održavati njegovu izvornu kvalitetu. Zbog toga su njegova kvaliteta,
dizajn i metode tiska vrlo važni. Postoji mnogo metoda tiska, a mi ćemo se dotaknuti
fleksografskog tisaka, najjednostavnije i najkvalitetnije tehnologije ispisa za pakiranje
proizvoda.

Slično tome, dizajn ambalaže mora uvijek biti u skladu s ambalažom, jer je poruka koju
prenosi jasna. Ona prenosi iskustvo i prirodu proizvoda i aktivira naša osjetila prije kupnje,
dočaravajući nam sliku potrošnje proizvoda.

1
2. Ambalaža

Ambalažom nazivamo zaštitni omotač za obavijanje nekog proizvoda radi smanjenja

mogućnosti oštećenja tijekom transporta od mjesta proizvodnje ili isporuke do primatelja.
Ambalaža u svrhu zaštite kombinira znanost, umjetnost i tehnologiju, ona je sve ono čime je
određeni proizvod omotan.

Možemo ju opisati kao koordinatni sustav pripremanje robe za transport, skladištenje,

logistiku, prodaju i krajnje korištenje [1]

Izrazito je bitna i sama kvaliteta ambalaže. Mnogi su načini kojima se osjenjuje kvaliteta. Bilo
to da se radi o situaciji gdje se kvaliteta odnosi na uvjete izdržavanje prilikom transporta ili na
ponašanje materijala u kontaktu s konzumentom. Ukratko, ambalaža mora biti izrađena na taj
način da dobro služi svrsi. Kvaliteta samog materijala izravno utječe na kvalitetu i vrijednost
upakiranog proizvoda.

Ambalažu, prema osnovnoj namjeni dijelimo na: prodajnu, transportnu i skupnu.

2.1. Podjela ambalaže prema osnovnoj namjeni

2.1.1. Prodajna ambalaža

Prodajna ambalaža nosi informaciju o proizvodu te ga prezentira uz zaštitu. Odnosi se na

primarnu ambalažu koja se koristi za pakiranje namirnica za prodaju tj. široku potrošnju.
Pakira određenu količinu malog broja proizvoda koja zadovoljava potrebe potrošača; prodajna
ambalaža robu prezentira kupcima u trgovini. Kroz odgovarajući tekst tj. deklaraciju može
obavijestiti kupce o vrsti i količini, sastavu i karakteristikama, uvjetima skladištenja i roku
trajanja određene namirnice. Namirnice se obično čuvaju u ovoj vrsti ambalaže, sve dok se ne
potroše. Zbog toga bi se prodajna ambalaža trebala lako otvarati i zatvarati.

Slika 2.: Primjer prodajne ambalaže

2
2.1.2. Transportna ambalaža

Transportna ambalaža većinom niti ne dolazi u kontakt s kupcima radi čega njezin izgled nije
bitan, a najbitnije joj je svojstvo, zaštita proizvoda uz racionalan transport. Transportno
pakiranje odnosi se na pakiranje nekoliko grupa ili prodajnih jedinica koje predstavljaju
cjelokupno pakiranje. Ona treba zaštititi sadržaj od potencijalnih oštećenja tijekom transporta,
skladištenja i rukovanja. To se uglavnom odnosi na zaštitu od mehaničkog naprezanja,
opterećenja i atmosferskih utjecaja. Transportnim pakiranjem može se postići racionalniji
transport, skladištenje i rukovanje. Transportna ambalaža najzastupljenija je u obliku paleta i
spremnika. Funkcija transportne ambalaže se u slučaju manjih isporuka može zamijeniti
skupnom ambalažom.

Slika 2.: Primjer transportne ambalaže

2.1.3. Skupna ambalaža

Skupna ambalaža služi pakiranju većeg broja prodajnih ambalaža. Skupno pakiranje odnosi se
na pakiranje nekoliko pojedinačnih pakiranih proizvoda. Njegova je glavna funkcija
skladištenje proizvoda i obično se koristi za transport proizvoda. U skupnom pakiranju
proizvodi se obično ne prodaju, iako neki kupci ponekad kupuju i skupnu ambalažu.
Reciklažna skupna ambalaža sastoji se od nosila ili sanduka koji se koriste za proizvode u
staklenoj ambalaži.

3
 Slika 3.: Primjer skupne ambalaže

2.2. Funkcije ambalaže

Ambalaža mora biti dizajnirana za obavljanje određenih funkcija tijekom prometa i uporabe
robe. Od nje očekujemo zaštitu pakiranog, ispunjenje zakonske regulative te najbolju moguću
prezentaciju proizvoda. Također, ambalaža bi trebala biti jednostavna, praktična i učinkovita.

Kvalitetnom su ambalažom sve njezine funkcije međusobno usklađene, možemo ih sažeti i

podijeliti u četiri funkcije: zaštitnu, skladišno-transportnu, prodajnu te upotrebnu funkciju.

2.2.1. Zaštitna funkcija ambalaže

Kao što je spomenuto, ambalaža bi trebala zaštititi proizvod od vanjskih utjecaja, spriječiti
rasipanje te osigurati proizvod od raznih mogućih deformacija. Znači, proizvodi moraju biti
zaštićeni od u potpunosti od pakiranja sve do transporta, skladištenja te, na koncu, prodaje i
uporabe. Glavne su značajke ambalaže sprečavanje utjecaja klime, fizička, kemijska, biološka
i mehanička zaštita. Naime, ambalaža je uglavnom rezultat kompromisa cijene, kvalitete te
funkcionalnosti. Zaštitna je funkcija ambalaže izrazito bitna jer se roba sama po sebi može
zaštititi samo do neke odrđene granice. Ova funkcija ambalaže preuzima štetni dio djelovanja
te na taj način štiti proizvod.

4
 Slika 4.: Primjeri zaštitne ambalaže

Postoje različiti načini na koje bi se roba mogla oštetiti. Do toga može doći primjerice
mehaničkim naprezanjem robe, najčešće tijekom transporta, manipulacije i skladištenja. Ove
mehaničke sile koje utječu na proizvod mogu biti i dinamičke i statičke. Uzrokovale bi
oštećenje jedino ako je intenzitet njihova djelovanja veći od onoga kojeg dopušta sama roba.
Ovako može doći do savijanja, drobljenja ili razbijanja. U svrhu izbjegavanja ovih posljedica,
pakira se u ambalažu koja preuzima višak djelovanja ili cjelokupno djelovanje takvih sila.

Do dinamičkih sila dolazi zbog promjene brzine, smjera kretanja prevoženja robe.
Razlikujemo ih u dva smjera, vodoravno i okomito. Okomito se javlja najčešće prilikom pada
i sl., a vodoravno promjenom brzine i smjera. Okomite dinamičke sile se, znači, pojavljuju
isključivo kod pada robe. Ona može pasti iz mnogih različitih razloga, ali ovdje govorimo o
padu tijekom manipulacije, prevrtanja, valjanja… Znači, ne govorimo o slučajnom padu,
primjerice uzrokovanom lošim slaganjem ili djelovanjem horizontalnih sila. Da bi se ovakvo
što spriječilo, ili barem smanjilo, potrebno je amortizirati udarac koji roba pretrpi pri padu. To
se može ostvariti prikladnom ambalažom. Stoga, za štićenje mehanički osjetljive robe, pakira
se u elastičnu ambalažu ojačanu jastucima i drugim dijelovima koji bi mogli pretrpiti udarce.
Također, korištenjem valovitog kartona, moguće je zaštititi robu od malih opterećenja. Danas
se vrlo često upotrebljavaju jastuci od pjenastih plastičnih masa. Što se tiče vodoravnih
dinamičkih sila, do onih do kojih dolazi za vrijeme kočenja ili promjene smjera vožnje,
razlika je samo po smjeru djelovanja. Znači, oštećenja su ista. Nadalje, naprezanje izazvana
trešnjom nisu velika, no vrlo su česta. U nekim slučajevima lak mogu dovesti do pojave
umaranja ambalažnog materijala čime se smanjuju njegove zaštitne funkcije.

Osim ovih direktnih djelovanja, ovakve sile mogu izazvati i sekundarne dinamičke posljedice
poput klizanja, vibracija itd. Nadalje, statičke sile dijelimo po istom principu, vodoravne i
okomite. Okomite se javljaju djelovanjem statičkog pritiska izazvanog opterećenjem, a

5
vodoravne hvatanjem i držanjem robe nekim manipulativnim sredstvima kod utovara i
istovara. Ovaj način djelovanja sila može biti čak i štetniji. Na primjer, do klizanja dolazi
onda kada je dinamička sila koja djeluje na robu jača od sile trenja. Ovo se može izbjeći tako
što se sila trenja poveća, a to je moguće ostvariti ili uporabom ambalažnog materijala hrapave
površine ili umetanjem hrapavih međuslojeva između pojedinih slojeva robe ili povezivanjem
robe na paleti u čvrstu manipulativnu jedinicu, što se može postići na 3 načina: opasivanjem
manipulativne jedinice s nekoliko čeličnih ili plastičnih traka, korištenjem skupljajućih folija i
uporabom box paleta. No, ovo sve nije dovoljno ako se ne koriste mjere utovara. Nadalje, još
jedan ishod djelovanja sekundarnih dinamičkih sila je prevrtanje do kojeg dolazi radi
djelovanja vodoravnih dinamičkih sila, a što se može spriječiti primjenjivanjem mjera
pakiranja i mjera utovara. Što se tiče vibracija kao ishoda djelovanja statičkih sila, potrebno je
razlikovati slobodne i vlastite vibracija koje mogu izazvati prisilne vibracije. Posljedice ovoga
mogu biti izrazito velike, a jedini način zaštite bi bio promjena frekvencije vozila i robe. Za
sprječavanje trenja kao posljedice trešnje i vibracija potrebno je svesti kretanje ambalaže na
minimum, a tisak se od takvog oštećenja može zaštititi lakiranjem.

Nadalje, imamo oštećenja robe statičkim silama. Ovo se javlja pri skladištenju robe slaganjem
jedne na drugu i prenošenju dizalicom ili viličarom. Da bi se izbjeglo ovakvo što, potrebno je
koristiti ambalažu otpornu na pritisak poput drvene ambalaže, a, ukoliko se ipak koristi
ambalaža od kartona, potrebno je paziti na vlažnost.

A, ako je cilj zaštita robe od zraka, potrebno ju je pakirati u ambalažu koja neće propuštati te
štetne sastojke ili prilagoditi klimatske uvjete tako da ne dolazi do neželjenih pojava. Osim
ovoga, na robu velik utjecaj ima svjetlo. Kako bi se to izbjeglo, robu osjetljivu na zračenje
pakiramo u ambalažu od prozirnog materijala s dodatkom sredstva za apsorpciju. Ukoliko se
ova roba pakira u prozirnu ambalažu, potrebno ju je čuvati na tamnom mjestu.

Nadalje, djelovanje vode se može podijeliti na vanjsko i unutarnje. Vanjsko nastaje

prodiranjem u ambalažu dok je unutarnje ono do kojeg dolazi znojenjem. Ambalaža od drveta
i kartone mora biti obložena nekim vodonepropusnim materijalom poput bituminozni,
parafinirani,… Za zaštitu od vode u plinovitom stanju koristi se staklo, metali, neke plastične
mase te laminati. A, za zaštitu od znojenja upotrebljavaju se dva tipa ambalaže, ona s
provjetravanjem te hermetički zatvorena.

Korozija je još jedan od problema s kojima se susrećemo. Ovo je kemijski ili elektrokemijski
proces razaranja površine metala do kojeg dolazi zbog različitih elektrokemijskih potencijala

6
između metala. VCI-metodom naziva se pakiranje robe u nepromočivi papir obrađen
negativnim hlapivim katalizatorima vode. Djelovanje im je u zračnoj atmosferi duže od 12
mjeseci, a u hermetički zatvorenoj ambalaži gotovo neograničeno.

Pored ostalog, ako je temperatura okoline veća od temperature robe, dolazi do izmjene topline
među njima dok se temperature ne izjednače. Kako bi se to spriječilo, koriste se ambalaže s
termoizolacijskim svojstvima. Omogućuju privremenu zaštitu. Za ovaj tip ambalaže najčešće
se koriste pjenaste plastične mase, osobito pjenasti poliester.

Također, kao problem uzima se utjecaj mikroorganizama na robu. Oni na koje najčešće
nailazimo su bakterije i gljive. Njihovu su razvoju pogodne vlažne podloge, atmosfera te
temperatura. Uzrokuju razna oštećenja kao što su razvoj pljesni na robi, truljenje te kvarenje.
Postoje dvije metode zaštite od mikroorganizama ambalažom. Ovdje se koriste ambalažni
oblici koji ne propuštaju zrak i mikroorganizme te koji su temperaturno postojani. Obično su
to metalna i staklena ambalaža, plastične mase i laminirani materijali.

Osim što je potrebno paziti na robu koju prevozimo, da se ne uništi i slično, u nekim je
situacijama potrebno paziti na okoliš. Primjerice, prevozeći jednog od 7 tipove robe opasne po
okolinu. U ovo spada: eksplozivna roba, samozapaljiva roba, lakozapaljiva roba, otrovna i
radioaktivna roba, kemijski agresivna roba, roba neugodnog mirisa te organski peroksidi.
Prvo, eksplozivna roba se pakira u tip ambalaže koji ju osigurava od mehaničkih utjecaja te
povišenja temperature. Kako bi radnici znali pravilno postupati s ovim tipom ambalaže, na
njoj mora biti oznaka upozorenja kao što je „PAZI LOMLJIVO!“ i slično. Što se tiče
lakozapaljive te samozapaljive robe, ona se pakira u ambalažu koja sprečava rasipanje i
eliminira utjecaje koji mogu dovesti do zapaljenja. Također, mora imati oznaku,
„LAKOZAPALJIVO!“. Kemijski agresivna roba se pakira u ambalažu koja se može
oduprijeti djelovanju te robe. I, naravno, mora imati oznaku. A, otrovna roba mora biti
sačuvana od istjecanja u okoliš ili kontakta s vodom. Još jednom, mora imati odgovarajuću
oznaku.

7
 Slika 5.: Primjer ambalaže lomljive robe

2.2.2. Skladišno-transportna funkcija ambalaže

Skladištenje robe ima najmanje troškove, ali ako roba u prometu prođe kroz više skladišta ti
se troškovi počinju povećavati i ne smiju se zanemariti. Roba se može čuvati u otvorenim,
natkrivenim, zatvorenim i klimatiziranim skladištima. Svaki od njih pruža različite uvjete i
zahtjeva različite troškove. Otvoreno skladište je najjeftinije, ali uvjeti su najgori budući da ne
postoje izravne zaštitne mjere od štetnih klimatskih učinaka. Radi ovoga roba u njima mora
biti pakirana u ambalažu najizraženijih zaštitnih funkcija. S druge strane, natkrivena skladišta
pružaju veću zaštitu od izravnog djelovanja sunčevih zraka, kiša te drugih padalina, ali još
uvijek ambalaža mora biti visokokvalitetna. Nadalje, zatvorena skladišta traže mnogo veća
ulaganja, no pružaju izrazito dobre uvjete stoga je roba zaštićena bez obzira na kvalitetu
ambalaže. Najbolja, ali tako i najskuplja, su klimatizirana skladišta. U njima je moguće čuvati
robu skroz slabih zaštitnih funkcija.

Transport je dijeljen na unutarnji i vanjski. Za unutarnji se transport kaže da je prijevoz

sirovina od skladišta sve do mjesta proizvodnog procesa isto kao i prijevoz gotove robe do
skladišta. S druge strane, vanjski je transport utovar gotove robe iz skladišta u vozilo kao i
eventualni pretovar te istovar u skladište kupca. Ovdje razlikujemo brodski, cestovni, zračni te
željeznički.

Što se tiče unutarnjeg transporta, ukupni su troškovi veliki. On se može izvoditi ručno ili
pomoću mehaničkih sredstava. Pri ručnom, radnik u ruke uzima transportu jedinicu koju
prenosi na određeno mjesto te slaže. Dok se s mehaničkim sredstvima koriste primjerice
tačke, ručna ili motorna kolica… jedinice robe onda se slažu na palete. Motornim se viličarom

8
onda paletizirana roba može dizati te nekada i slagati jedna na drugu. Utovar robe se sastoji
od manipulacije u skladištu, prijenosa iz skladišta te manipulacije u kamionu.

U okviru skladišno-transportnih funkcija ambalaže treba razlikovati:

• racionalizaciju korištenja skladišnog i transportnog prostora

• racionalizaciju bruto mase robe

• racionalizaciju unutarnjeg transporta

• racionalizaciju skladišno-transportnog poslovanja

2.2.2.1. Racionalizacija korištenja skladišnog i transportnog prostora

Prije svega, bitno je uzeti u obzir oblik i dimenzije robe i ambalaže. Ukratko, ambalažu je
potrebno prilagoditi u potpunosti robi koju pakiramo jer što je veća iskoristivost ambalaže,
veća je iskoristivost skladišnog te transportnog prostora. Složiva ambalaža zauzima vrlo malo
prostora dok nesloživa zauzima jednaku količinu prazna kao kada je i puna. Ovaj je problem
uglavnom rješavan transportiranjem i skladištenjem nesložive ambalaže u nedovršenom
obliku.

2.2.2.2. Racionalizacija bruto mase robe

S obzirom da na troškove bruto mase robe u velikoj mjeri utječe i ambalaža, smanjenjem
njezine mase, smanjuju se i troškovi transporta. Ovo se najčešće obavlja smanjivanjem mase
prodajne ambalaže, primjerice biranjem manje gustih elemenata.

2.2.2.3. Racionalizacija unutarnjeg transporta

Naravno, za ambalažu je bitno da je prilagođena određenom načinu unutarnjeg transporta.

Ondje gdje je ručni ili polumehanizirani transport, ne očekuje se prenošenje paletizirane robe,
no ako roba je paletizirana, onda se moraju uskladiti horizontalni dijelovi ambalaže s
dimenzijama paleta da se osigura što veća iskoristivost. Uvijek je potrebno birati ambalažu i s
obzirom na visinu slaganja.

2.2.2.4. Racionalizacija skladišno-transportnog poslovanja

Bitno je osigurati transport ili skladištenje bez pogrešaka, a za to je potrebno koristiti grafičke
simbole iz kojih dobivamo potrebne podatke. Ovi su elementi otisnuti, a dijele se na

9
identifikacijske i informativne te kontrolne i manipulativne. Kontrolni služe za obavijest o
vrsti robe, proizvođaču, zemlji proizvodnje itd.

2.2.3. Prodajne funkcije ambalaže

Danas, u vremena samoposlužnih maloprodaja, ambalaža igra vrlo bitnu ulogu. Ovo je tako
jer se upravo njom kupcu prikazuje proizvod kojega na koncu odabire kupiti. Kako bi ovakva
ambalaža bila u funkciji, trebala bi obuhvaćati 4 funkcije, a to su: racionalizacija prodaje,
pakiranje one količine robe potrebne kupcu, povećanje opsega prodaje te garanciju kvalitete i
kvantitetu robe.

2.2.3.1. Racionalizacija prodaje

Ovdje je cilj predstavljen kao uočljivost ambalaže koja se postiže pomoću identifikacijskih
elemenata. Kada je roba pronađena, kupcu trebaju sve njene informacije biti dostupne, a to bi
bile informacije o cijeni, količini, datumu proizvodnje, roku valjanosti itd.

2.2.3.2. Pakiranje količine robe potrebne kupcu

Kod ove se funkcije obraća se pozornost na ekonomičnost u troškovima ambalaže te veličinu

ambalaže zapakirane robe s obzirom na količinu. Na umu je potrebno imati vrstu robe,
postojanost, periodičnost trošenja, broj korisnika robe itd.

2.2.3.3. Povećanje opsega prodaje

Cilj ove funkcije jest upravo privlačenje pozornosti kupca. Pozornost kupca se privlači
dizajnerskim aspektom. Bitne su boje, interesantni oblici ambalaže, kontrasti, tipografija i sl.
nakon privučene pozornosti, ambalaža mora uvjeriti kupca potrebu upravo toga proizvoda i
motivirati ga na daljnju kupnju.

2.2.3.4. Garancija kvalitete i kvantiteta robe

Kupca je, naravno, bitno zadovoljiti kvalitetom robe jer će onda uvijek nadalje biti skloniji
uzimati robu istog proizvođača. Roba mora biti pakirana u onu ambalažu koja će onemogućiti
vađenje ili zamjenu sadržaja da se ne ošteti.

10
2.2.4. Upotrebne funkcije ambalaže

U upotrebne funkcije ambalaža ambalaže ubrajamo: olakšavanje korištenja robe, ukrasno

djelovanje ambalaže te ponovna uporaba ispražnjene ambalaže.

2.2.4.1. Olakšavanje korištenja robe

Kako bi kupac proizvoda mogao s lakoćom biti potrošač, ambalaža mora sadržavati upute o
otvaranju te uporabi robe. Također, omogućiti lagano i sigurno otvaranje. Ambalaža koja je
najjednostavnija za otvaranje je kartonska, papirna, plastična i laminirana ambalaža. Ukoliko
je za neke tipove ambalaže potrebno pomagalo za otvaranje, ono mora biti priloženo. U
suštini, ambalaža mora osiguravati što bezbolnije vađenje robe. Također, ukoliko je pakirana
roba koja se ne istroši odmah nakon prvoga otvaranja, treba biti osigurano ponovno
zatvaranje.

2.2.4.2. Ambalaža kao ukras

Pri kupnji robe kojoj kupac daje više pozornosti, primjerice nečega što će imati izloženo i sl.,
pridaje se više pozornosti obliku ambalaže.

2.2.4.3. Upotreba ispražnjene ambalaže

Da bi bilo moguće iskorištenu ambalažu ponovo upotrijebiti, ona mora biti prilagođena
takvim stvarima. Kupci bi uvijek radije kupili robu s ambalažom koju će ponovno moći
iskoristiti te je stoga važno misliti na ovaj aspekt dizajna ambalaže.

3. Visoki tisak

Kod tiskovne forme za visoki tisak postoji geometrijska razlika između tiskovnih elemenata i
slobodnih površina. Tiskovni elementi su izbočeni i nalaze se na istoj ravnini, a slobodne
površine su udubljene.

Slika 6.: Prikaz tiskovne forme za visoki tisak

11
Boja se nanosi jednoliko na podlogu valjcima ili pritiskanjem ploče preko tampona s bojom
na tiskovne elemente, dok slobodne površine ne prihvaćaju boju jer su udubljene.

Ovisno o materijalu od kojeg su građene, tiskovne forme za visoki tisak dijelimo na:

3.1. Metalne tiskovne forme za VT

To su tiskovne forme najčešće izgrađene od cinka, magnezija i bronce. One se praktički više
ne koriste za otiskivanje (knjigotisak), a danas se primjenjuju primarno kao dekorativna
usluga na otisnutim proizvodima u slijepom tisku (bez boje) i foliotisku (sjajna površina, npr.
putovnice).

Slika 6.: Prikaz metalne tiskovne forme (knjigotisak)

3.2. Polimerne tiskovne forme za VT

Tiskovne forme koje su izgrađene od polimera i gume. One se koriste za fleksotisak, koji je
najčešći tisak na ambalažne proizvode, i za suhi ofset. Prednost polimernih tiskovnih formi je
da mogu izdržati velike naklade, nisu skupe i fleksibilne su, što znači da se lako prilagođavaju
bilo kojem obliku podloge.

Nadalje, boja se s tiskovnih elemenata, izravno ili neizravno, prenosi na tiskovnu podlogu.
Tiskati se može jednobojno i višebojno, jednostrano i obostrano, ovisno o izvedbi stroja.
Danas se ta tehnika najviše primjenjuje u tisku ambalaže te obrazaca i vrijednosnih papira. [8]

12
 Slika 7.: Prikaz polimerne tiskovne forme

4. Fleksotisak

Fleksotisak je oblik postupka visokog tiska koji koristi polimernu tiskovnu formu. To je u
suštini moderna verzija visokog tiska, razvijena brzom rotacijskom funkcionalnošću. Može se
koristiti za ispis na gotovo bilo koju vrstu podloge, uključujuću plastiku, metal, celofan i
papir. Najčešće se koristi za tisak na neporoznim podlogama za razne vrste pakiranja hrane.
Također je vrlo pogodan za tisak velikih površina u punoj boji.

Fleksotisak je izravno imao osnovnu kvalitetu. Od 1990. godine kvaliteta fleksografskih

tiskarskih preša i tiskarskih ploča, sustava tinte i tiskarskih boja napravila je velik napredak.
Najveći napredak u fleksotisku postignut je na području fotopolimernih tiskovnih formi
uključujući poboljšanja materijala i način stvaranja ploča.

4.1. Postupak otiskivanja

Fleksografski otisak izrađuje se stvaranjem zrcalnog pozitiva potrebne slike kao 3D reljef u
gumenom ili polimernom materijalu. Fleksografske ploče mogu se stvoriti analognim i
digitalnim postupcima izrade. Područja na kojima se nalazi slika izdignuta su na gumenoj ili
polimernoj ploči. Tinta se prenosi iz valjka s tintom koji je djelomično uronjen u spremnik s
tintom. Zatim se prebacuje u aniloks ili keramički valjak čija tekstura sadrži određenu
količinu tinte. Kako bi izbjegli dobivanje mutnog ili grudastog izgleda konačnog proizvoda,
mora se osigurati da količina tinte na tiskarskoj ploči nije prevelika. To se postiže korištenjem
strugalice koja se naziva rakel. Rakel uklanja višak tinte s aniloks valjka prije samog obojenja

13
tiskarske ploče. Papir se zatim ubacuje kroz sušilicu, koja omogućuje da se boja osuši prije
ponovnog dodirivanja površine.

Slika 8.: Princip fleksotiska

Fleksografski tisak jednostavna je tehnologija ispisa. U usporedbi s drugim tehnologijama,

neke su prednosti veći opseg primjene i dobra pokrivenost bojom, veći sjaj ispisa i mogućnost
ispisa na različite vrste materijala. Nedostatak je visoka cijena tiskarske forme (posebno
izrada CtP) i visoka cijena rasterskih valjaka. Jedna od glavnih značajki fleksografskog tiska
jest da omogućuje ispis na relativno grubim podlogama. Fleksibilni format ispisa može se
koristiti za ispis grubih podloga poput ambalaže tvrde hrane, valovitog papira i nepremazanim
materijalima.

5. Značaj dizajna ambalaže

Potrošačko tržište godinama brzo raste skupa s brojem konkurenata među različitim vrstama
proizvoda. Kako bi se poduzeće istaklo u odnosu na konkurenciju, bitno je osmisliti nešto
inovativno. Jedan od važnijih marketinških alata postala je ambalaža, točnije sam njezin
dizajn.

Ambalaža predstavlja glavnu ulogu u predstavljanju proizvoda kupcu. Smatrano je da je

pakiranje proizvoda povezano s svim ostalim dijelovima marketinškog miksa. Preferencije i

14
ponašanje potrošača pri kupnji su glavna pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom dizajniranja
ambalaže proizvoda. Potrošači se smatraju glavnim akterima u planiranju te provedbi dizajna
ambalaže jer oni identificiraju svoje potrebe i želje, a zatim vrše kupnju. Percepcija i
ocjenjivanje proizvoda, u ovom slučaju ambalaže, pomažu potrošaču da donese odluku o
samoj kupnji.

Dizajn ambalaže dodaje vrijednost proizvodu. Elementi dizajna poput boje, fonta, teksta i
grafike igraju veliku ulogu u izgledu paketa. Uspješan dizajn nije proizvod velike mašte ili
rezultat ideje. Umjesto toga, proizvod je pažljivo iscrtanih dizajnerskih elemenata odabranih
da stvore vizualni prikaz ideje i mašte. Dizajn nije riječ o slikama koje su složene i poredane
na način koji stvara priču. Dizajn je stvaranje sklada među elementima i spajanje istih u
konačni proizvod koji je nedvojbeno izvanredan.

6. Odluka o kupnji

Odluka o kupnji dijelom je analitična, a dijelom emotivna. Analitički dio donošenja odluka
može se vidjeti kada potencijalni kupci naprave popis za kupnju na kojem su uključene
neposredne potrebe. Emotivni dio pojavljuje se kada kupci trebaju odlučiti koji bi točno
proizvod iz njegove grupe proizvoda željeli kupiti. Stoga je uloga dizajna ambalaže pokrenuti
emotivan dijalog s potencijalnim kupcima.

Upravo dizajn ambalaže ima velik utjecaj na kupce na prodajnom mjestu, ali, na koncu, i u
korištenju proizvoda. Sugerira se da trgovci i dizajneri moraju uzeti u obzir prošla iskustva,
potrebe i želje potrošača; razumjeti kako elementi dizajna ambalaže privlače pažnju kupaca na
proizvod i primijetiti poruku na pakiranju; i procijeniti dizajn ambalaže i označavanje njihove
učinkovitosti u komunikacijskim naporima.

15
 Slika 9.: Primjer dobrog dizajna ambalaže

7. Elementi dizajna

Elementi dizajna se odnose na niz posebnih smjernica za grafičke dizajnere i umjetnike. Oni
su vitalni za svaki vizualni projekt. Pod elemente dizajna svrstavamo crtu, boju, oblik,
teksturu te smjer.

Najosnovniji element dizajna je linija. Jednostavnim crtanjem crta se smatra pukim potezom
olovke, ali u polju ili studiju dizajna linija povezuje bilo koje dvije točke. Linije se učinkovito
koriste za odvajanje ili stvaranje prostora između ostalih elemenata ili za pružanje središnjeg
fokusa. Smjer, težina i karakter linija može prenijeti različita stanja emocija i može izazvati
različite reakcije.

Boja utječe na raspoloženje vizualnog dizajna. Boja predstavlja različite emocije i predstavlja
različite osobnosti. Primjena crvene boje, na primjer, može potaknuti bijes, ljubav i strast ili
snažnu volju. S druge strane, plava boja stvara osjećaj mira, spokoja i sigurnosti. Boja može
samostalno stajati u bilo kojem trenutku. Može poslužiti kao pozadina ili biti potporni element
ostalim elementima. Može pojačati utjecaj oblika, linija i fontova na teksturu. Korištenje
pojedinačne boje jednostavno je, ali kombiniranje jedne s drugom zahtijevat će dublje
razumijevanje njenih psiholoških implikacija u vizualnom dizajnu.

Oblik nastaje kada se crta omeđuje površinu. Uvijek je definiran granicama i češće se koristi
za naglašavanje određenog dijela stranice. U dizajnu se oblici mogu stvarati kada se
kombiniraju svi ostali elementi kako bi se stvorile ikone ili simboli za projekt dizajna.
Koristite oblike kako biste dodali zanimanje svojim elementima. Kutni oblici ukazuju na

16
muževnost, dok baršunasti i zavojiti oblici poput krugova ukazuju na ženstvenost. Kvadratni
oblici, elementi ili dizajnirani predmeti komuniciraju sa sigurnošću, pouzdanošću i
stabilnošću. S druge strane, krugovi su poput slatkiša za oči: oni su organski, cjeloviti,
neuništivi i gotovo uvijek komuniciraju jedinstvo.

Nadalje, tekstura je percipirana kvaliteta površine umjetničkog djela . Teksturu je teško

prepoznati u današnjim vizualnim aplikacijama, ali za karijerne grafičke dizajnere tekstura je
zabavan i kreativan element dizajna s kojim se može eksperimentirati kako bi se realizmu
dodalo bilo koji dizajn. Čini bilo koji vizualni dizajn jedinstvenim i može povećati vizualnu
vrijednost bilo kojeg datog elementa. Tekstura se može koristiti za naglašavanje određenog
područja vizualnog projekta tako da ono postaje dominantnije od ostalih elemenata.

Smjer je element dizajna koji uspostavlja opće raspoloženje i atmosferu. Stvara iluziju da se
unutar dizajna kreće. Vizualni smjer odnosi se na slučajeve u kojima sadržaj vrišti "pogledaj
ovamo" upotrebom vodoravnih i okomitih crta. Okomite crte uspostavljaju atmosferu
ravnoteže, budnosti i formalnosti. Vodoravne crte komuniciraju mir, stabilnost i mir. Kose
linije, s druge strane, sugeriraju kretanje i radnju.

8. Principi dizajna

Principima dizajna smatraju se blizina, ravnoteža, poravnavanje, ponavljanje, kontrast te

prostor.

Blizina se odnosi na način na koji su elementi grupirani zajedno, tako da se pažnja gledatelja
ili čitatelja preusmjerava na različite dijelove vizualno dizajnirane poruke. To je blizina
jednog elementa drugom. Blizina čuva jedinstvo i održava kontinuitet vizualnih elemenata.
Stvara odnos i vezu među elementima na stranici. Blizina je žarišna točka koja je središte
interesa ili aktivnosti.

Ravnoteža je raspodjela različitih vizualnih težina predmeta korištenih u vizualnoj

prezentaciji, pravilna kombinacija i sklad korištenih boja, ton i profinjenost vizualne teksture
te odgovarajuća upotreba prostora. Balans osigurava stabilnost i strukturu u određenom
dizajnu. Ravnoteža u dizajnu slična je konceptu ravnoteže u fizici.

17
 Slika 10.: Primjer ravnoteže kao principa dizajna

Nadalje, poravnavanje. Ovo se posebno načelo odnosi na poredak i organizaciju između i

među elementima. Kada se elementi poravnaju, oni međusobno stvaraju vizualnu vezu koja
komunicira priču. Poravnanje služi za slaganje elemenata u vidljiv i čitljiv raspored.
Usklađivanje je sestra ili produžetak blizine . To se posebno odnosi na pozicioniranje
predmeta na takav način da se međusobno slažu.

Ponavljanje je vizualno privlačno kada se koristi za stavljanje naglaska na određene elemente

i može učinkovito privući pažnju čitatelja. Ponavljanje jača dizajn spajanjem pojedinačnih
elemenata zajedno. Stvara dosljednost i udruživanje, dok istovremeno stvara osjećaj
organiziranog kretanja.

Kontrast se često koristi za naglašavanje ključnih elemenata u određenim dizajnerskim

projektima. Znači, koristi se kako bi se elementi istakli i privukli pažnju. Kontrast, poput
blizine, stvara žarište u vizualnom dizajnu. On stvara vizualno uzbuđenje i povećava interes
za bilo koje umjetničko djelo ili kreaciju dizajna. Na primjer, kontrast boja može preusmjeriti
pažnju čitatelja na važniji dio ili poruku prezentacije.

Prostor je princip poznat i kao bijeli prostor ili negativni prostor. Ovo je vrlo otvoreno,
premalo iskorišteno područje bilo koje vizualne prezentacije ili kreacije. Prostor je područje
koje aktiviraju elementi. To je aktivna i vidljiva udaljenost ili područje između i oko, iznad i
ispod ili unutar elemenata korištenih u jednom projektu. Prostor je moćan kada je cilj poslati
izravnu poruku bez nereda drugih elemenata dizajna. Nisu svi nadareni ili imaju sposobnost
sastavljanja elemenata kako bi došli do vizualnog sadržaja. Bez obzira je li osoba

18
profesionalni dizajner, amater ili netko ko traži posao u ovom određenom području, tada je
učenje osnovnih propisa i primjena dizajna neophodan trening koji se ne može previdjeti. Ovo
je samo ukus principa i elemenata dizajna.

9. Elementi dizajna ambalaže

Značajke dizajna pakiranja naglašavaju jedinstvenost i originalnost proizvoda. Ukoliko je

dizajn dobar, proizvod se prodaje privlačeći pažnju pozitivnom komunikacijom.

Definirano je da postoje četiri osnovna elementa pakiranja koja utječu na odluku potrošača o
kupnji. Ti se elementi dijele u dvije kategorije: vizualni i informativni elementi. Vizualni
elementi uključuju grafiku te veličinu/oblik pakiranja dok se informacijski sastoje od
informacija o proizvodu i tehnologijama koje su korištene na ambalaži. [11]

9.1. Vizualni elementi

9.1.1. Grafike i boja

Kao što je već spomenuto, na umu je bitno imati da potrošači, to jest kupci, proizvode
procjenjuju na različite načine. Stavovi kupaca prema proizvodu također ovise o međusobnoj
povezanosti osobe i proizvoda. Ovdje razina povezanosti utječe na kontinuitet proizvoda, gdje
proizvod varira od visoke do niske povezanosti s potrošačem. Razlika je u tome što prva ima
značajniji učinak na životni stil potrošača, dok je druga manje značajna i može se uobičajeno
kupiti. Donošenje odluka o kupnji proizvoda s viskom povezanosti manje je pod utjecajem
različitih slika i grafika. Smatra se da donošenje odluke o kupnji proizvoda s niskom razinom
povezanosti uključuje evaluaciju dizajna ambalaže što je manje bitno dok grafike i boje
dolaze do izražaja.

9.1.2. Grafika

U pojam grafike spada izgled slike, kombinacija boja, tipografija te fotografija proizvoda. Cilj
mogu biti jasnost ili učinkovita komunikacija, također se može tražiti povezanost s drugim
kulturnim elementima ili samo stvaranje osebujnog stila. Grafika postaje robna marka
proizvoda ili identitet, nakon čega slijede informacije. Kada potrošači pregledaju pakiranja u
supermarketima, različita percepcija i pozicioniranje grafike mogu biti razlika između

19
identificiranja i nedostajanja proizvoda. Privlačna grafika proizvod čini istaknutim na polici te
privlači potrošače.

9.1.3. Boja

Cheskin (1957.) govori da je odabir boja i njihova kombinacija nužan postupak za stvaranje
dobrog dizajnerskog proizvoda. Boja je smatrana ključnim elementom dizajna upravo radi
toga što je obično nezaboravna. Boja ambalaže može imati značajan utjecaj na sposobnost
potrošača da prepoznaju proizvod, značenje koje emitira, njegovu novost i kontrast drugim
markama i imenima tvrtke. Boja ambalaže može se mijenjati bez promjene troškova,
karakteristika proizvoda i funkcionalnosti. Pravi izbor boja važan je čimbenik u stvaranju
dojma potrebnog za utjecaj na odabir marke i proizvoda.

Slika 11.: Primjer sklada boja na ambalaži proizvoda

9.1.4. Veličina i oblik

Što se tiče veličine i oblika ambalaže, oni su također značajni igrači u dizajnu ambalaže.
Potrošač stupa u interakciju s ova dva elementa kako bi donio prosudbe o količini, npr.
smatraju da su, ukoliko su izduženije ambalaže, proizvodi veći.

Veličine ambalaže ovise o različitim razinama povezanosti. Prehrambeni proizvodi s malim

udjelom imaju nisku cijenu koja se generira uštedom troškova stvorenom smanjenim
troškovima pakiranja i promocije. Učinak veličine ambalaže snažno utječe na odabir kupnje
kada je kvalitetu proizvoda teško odrediti. Stoga, izduženi oblik i odgovarajuća veličina
uzrokuju da potrošač misli da je proizvod veći te da ima bolju troškovnu učinkovitost.

20
9.2. Informacijski elementi

9.2.1. Informacije o proizvodu

Komunikacija informacija jedna je od glavnih funkcija ambalaže. To pomaže kupcima da

donesu ispravne odluke u procesu kupnje.

Podaci na ambalaži mogu stvoriti suprotne rezultate. Mogu dovesti do zavaravanja ili
netočnosti podataka kroz male prednje dijelove i guste stilove pisanja koji se koriste na
pakiranju. Hausman (2000.) sugerira da iskustvo čini to da potrošači potencijalno odabiru
proizvod, ali ono, međutim, ograničava područje po njihovom izboru.

9.2.2. Tehnološka slika

Smatra se da se uloga ambalaže u marketinškim komunikacijama provodi razvojem

tehnologije. Tako tehnologija stvara ambalažu u skladu s trendovima, stavovima te
ponašanjem potrošača. Uloga tehnologije jest udovoljavanje potrebama i zahtjevima
potrošača. Koliko je ona komunikacijski element, trebala bi biti predstavljena vizualno i zato
će privući više pažnje te biti prikladnija potrošačima.

21
10. Zaključak

Ambalaža je poveznica između kupaca i tržišta. U ovom istraživanju prikazali smo njen način
otiskivanja fleksotiskom i dublje se upoznali sa njegovim karakteristikama, prednostima i
nedostatcima, te kako one utječu na kvalitetu same ambalaže. Ambalaža se pokazala važnim
čimbenikom na koju kupci obraćaju pažnju tijekom kupovine. Zbog toga je vrlo važan
element njen dizajn i da njime što više privuče pažnju. Elementi dizajna ambalaže imaju
različit utjecaj na potrošača. Neki od njih privlače pažnju potrošača; neki od njih ostaju
ignorirani. Međutim, pokazano je da različiti dizajni privlače različite elemente. Percepcija i
privlačnost potrošača uvelike variraju. Ljudi zapažaju i ocjenjuju paket i njegov dizajn na
različite načine: tamo gdje se netko sviđa slici i boji, drugi na njih ne bi ni obraćao pažnju.
Prepoznavanje proizvoda također je element percepcije. Naravno, važni sudionici ovog
postupka su potrošači. Oni traže novi paket u skladu s njihovim potrebama i željama, a
također vode proces dizajniranja paketa procjenom i opažanjem elemenata i atributa dizajna.
Atributi paketa, poput veličine, oblika i volumena, važni su s logističkog gledišta. Ovdje su
grafika i boja među najuočljivijim elementima dizajna. O kvaliteti proizvoda prosuđuje se
dizajn ambalaže. Veličina i oblik, kao i materijal pakiranja i jednostavnost upotrebe faktori su
koji govore o praktičnosti pakiranja. Općenito, vizualni elementi dizajna pakiranja utječu na
odabir proizvoda i utječu na privlačnost potrošača. Postavke dizajna jako ovise o ciljnoj
skupini i mogu se razlikovati od zemlje do zemlje. Zadatak tvrtki je stvoriti dizajn paketa koji
će udovoljavati logističkim zahtjevima i koji će privući potrošače na mjestu kupnje. Svaki
dizajn izrađen je kako bi zadovoljio potrebe i želje potrošača te pružio pozitivno iskustvo s
paketom i stvarnim proizvodom.

22
Literatura

[1]
https://bib.irb.hr/datoteka/767470.Kvaliteta_valovitog_kartona_za_izradu_ambalae_Gorana_
Tomi_.pdf

[2] O. Ščedrov, Z. Muratti: Pakiranje, ambalaža i zaštita okoliša, sigurnost 50 (3) 287 - 297
(2008.)

[3] M. Tolušić, M. Mikolčević, Z. Tolušić: Utjecaj ambalaže na prodaju proizvoda

[4]
https://docs.google.com/presentation/d/1tKDab169ShcYfrK8frVp1Mb6vRCeBVm8/edit#slid
e=id.p107

[5] S. Bolanča: Tisak ambalaže, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2013.

[6] S. Bolanča, K. Golubović: Tehnologija tiska od Gutenberga do danas, Senj. zb. 35, 125-
146 (2008.)

[7] S. Bolanča: Glavne tehnike tiska, Acta Graphica, Zagreb, 1997.

[8] https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=61456

[9] S. Mahović Poljaček: Tiskovne forme 1, predavanje 7, 2019./2020.

[10] J. Kičinbaći, N. Mrvac, I. Bertić: Trendovi razvoja fleksografskog tiska

[11] Silayoi, Speece: The importance of packaging attributes: a conjoint analysis approach,
2007.

[12] https://www.youtube.com/watch?v=UAinLaT42xY

[13] G. Calver: What is packaging design?, Mies; Hove: RotoVision, 2007.

[14] https://visme.co/blog/elements-principles-good-design/

[15] Polyakova Ksenia: Packaging design as a Marketing tool and Desire to

Purchase, 2013.

[16] https://www.youtube.com/watch?v=ZqeA_psKn2E

23