*CRVENO BOLDANO SU SLAJDOVI KE SAN ODRADILA

Zeleno doli pročitaj po meni treba nidi ubaciti jer je važno i dobro rečeno pogotovo boldano
jer je to rekla u smjernicama ke mi je poslala ona….
Ja san ti u ppt na slajdove stavila bajke pa samo da formiraš natuknice i staviš ostalo za
govoriti u uvi word…
Foši i uno ča san ti stavila na slajdove ne staviti nego foši bolje ništo od uvega ča san doli
stavila zeleno nis pametna, vidi….
Čujemo se ….
1.SLAJD: POZDRAV
2.SLAJD: SUVREMENA OBITELJ I ODGOJ DJECE
Obitelj je osnovna društvena jedinica, prvi kontakt djeteta sa svijetom i prva stanicu na putu
njegova odrastanja. Obitelj i odnosi unutar obitelji temeljni su za razvoj zdravog pojedinca.

U obiteljskom okružju dijete stječe prva iskustva, uči na temelju roditeljskog ponašanja,
formira mišljenje i stavove, razvija svoje osobne potencijale i socijalne odnose.

Stoga je obitelj i odnos roditelja najznačajniji čimbenik razvoja pojedinca i njegove

cjelokupne ličnosti. Kakav će čovjek dijete postati ovisi o tome kakvi su odrasli bili kao
roditelji.

Obiteljski život i obiteljske zajednice drastično su se promijenile. Sve veći broj razvoda
brakova, izvanbračnih zajednica, jednočlanih kućanstava, samohranih obitelji u raznim
kombinacijama upućuju na velike promjene i raspad tradicionalne obitelji (“dok nas smrt ne
rastavi”). Dok je nekoć  otac bio taj koji je u obitelji bio apsolutni autoritet financijski skrbeći 
za obitelj, danas ta uloga nije toliko naglašena.  Tako se majke se sve više odlučuju na ulogu
majke i zaposlene žene, sve je više mladih majki koje odlučuju prekinuti rodiljni dopust pa
brigu o djeci sve više preuzimaju plaćene dadilje i bake. 

3.SLAJD

4.SLAJD

• Od suvremenih roditelja se očekuje stalna spremnost za izazove

roditeljstva i otvorenost za učenje. Zadaće koje se stavljaju pred
roditelja uistinu su zahtjevne i složene, a roditeljska je uloga
mnogim majkama i očevima jedan od najvećih životnih izazova.

• Svako dijete je posebno, individua za sebe sa svojim vrlinama,

manama i jedinstvenim potencijalima koje će moći razviti tek ako se
osjeća vrijedno, željeno, prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.
• Emocionalna toplina ima snažan utjecaj na razvoj djeteta, na njegov doživljaj
odnosa među ljudima i na kasniji odgoj vlastite djece. Emocionalno topli
roditelji prihvaćaju svoju djecu, pružaju im podršku, razumijevanje, pažnju i
brigu. Često mu se osmjehuju ili na druge načine iskazuju svoju ljubav,
ohrabruju ga, prijateljski su raspoloženi prema njemu, nastoje vidjeti stvari
iz djetetove perspektive i uvažavaju njegove osjećaje. Od odgojnih metoda
koriste objašnjenja, ohrabrivanja i pohvale.
• kontrola djece- postavljaju pred dijete određene zahtjeve i određuju pravila,
jasno pokazujući tko je „glavni“ a potom nadziru njegovo ponašanje kako bi
osigurali da se zadanih pravila dijete pridržava.
• Međutim, prečvrsta kontrola djetetovog ponašanja, bez mogućnosti
slobodnog izbora, može dovesti do zavisnosti, nesamostalnosti,
nepovjerenja u vlastiti identitet i ideje, smanjenih ambicija i potisnutog
neprijateljstva. S druge strane, preblaga kontrola može rezultirati agresivnim
i nedosljednim ponašanjem kod djeteta.
• Da bi se dijete razvilo u zdravu i zrelu ličnost, ono zahtijeva određen stupanj
slobode i slobodnog izbora ali i određenu strukturu i niz postavljenih pravila
ponašanja u socijalnim odnosima

5.SLAJD
• Ako je odnos između oca i majke neprijateljski i hladan, u kojem su svađa,
prigovaranje, omalovažavanje, kritiziranje, ucjenjivanje i predbacivanje
dominantna ponašanja, teško da će dijete naučiti što je tolerancija, ljubav,
prijateljstvo i partnerstvo. Zato radije podržavajte, ohrabrujte, hvalite,
prihvaćajte, pregovarajte i slušajte.
• TU CU PROVAT JOS NISTO NAJT JER JE MALO TEGA

SLAJD:RASTAVA BRAKA

Rastava je teško iskustvo i velika promjena za sve članove obitelji, čak i ako se s vremenom
pokaže da je bila dobra.

Rastava braka predstavlja prestanak postojanja bračne zajednice između dva

bračna partnera. Psihološki gledano, rastava braka je krajnji oblik bračne
nestabilnosti i vanjska posljedica svih problema, stresa i frustracija koje su partneri
proživjeli. Rastava braka je jedan od najstresnijih događaja u životu osobe.
Nerijetko je potrebno dugo vremena kako bi se osoba prilagodila na život poslije
rastave braka. Rastava braka predstavlja prekidanje prisnosti između bračnih
partnera. Ne nastupa naglo, nego je vrhunac dugog procesa emocionalnog
udaljavanja i rastuće neovisnosti. Nadalje, žene su sklone postati
nezadovoljne neuspješnim brakom ranije od muškaraca, te im mnogo manje
smeta ulaženje u neugodnosti bračnih razmirica.
Prekid prisnog odnosa između muškarca i žena je vrlo stresan. Odbačeni
supružnici se nerijetko osjećaju poniženo i bespomoćno. Stres je za neke
pojedince prevelik, pa neki nerijetko obole od teških duševnih ili tjelesnih
poremećaja.
Jedno istraživanje iz 1980. godine je pokazalo da je život razvedenih žena često
teži od života udovica zato što je prisutan veći gubitak statusa i poštovanja, strah
od iskorištavanja, te negativno sjećanje na muža.

SLAJD: RASPROSTRANJENOST RASTAVA BRAKA

Stopa razvoda braka sve više raste, a najčešći su razvodi u ranijoj fazi braka.
U Hrvatskoj je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2019. godini bilo
nešto manje od 6.000 razvoda, što bi značilo oko 300 razvoda na 1000 sklopljenih.
Statistički podaci pokazuju da su stope razvoda braka obično više za pojedince s
nižim obrazovanjem. Glavni uzroci su obično financijski problemi koji
povećavaju vjerojatnost razvoda u obiteljima s nižim prihodima.
Jedan od najčešćih uzroka rastave braka je i nevjera među bračnim partnerima.
Pokazalo se da su razvodi braka češći u srednjoj odrasloj dobi kada su u obitelji
prisutna djeca adolescenti.
Graf prikazuje sklopljene i razvedene brakove u Hrvatskoj u razdoblju od 2001. do 2013. g.
Usporedimo li podatke u grafikonu vidimo kako

SLAJD: UTJECAJ RASTAVE BRAKA NA DJECU

Djeca također proživljavaju emocionalne i socijalne poteškoće zbog rastave braka. Neka
istraživanja su pokazala da djeca razvedenih roditelja imaju lošija školska postignuća.
Također, često imaju slabiju emocionalnu povezanost s nekim od roditelja (najčešće s
ocem). Na njih također može utjecati niži socioekonomski status koji nerijetko doživljavaju
nakon što obitelj nastavi uzdržavati samo jedan roditelj. Zbog toga su skloniji depresivnosti i
nerijetko vide svoj brak u budućnosti u negativnom svjetlu. Djeca nakon razvoda roditelja
kreću pokazivati agresivna ponašanja. Odsutnost jednog roditelja nakon rastave braka može
prouzročiti različite deficite u odgoju, zato što jedan roditelj nikad ne može nadoknaditi
nedostatak onog drugog. Majke često moraju raditi duže kako bi prehranile djecu, a zbog
toga nemaju dovoljan nadzor nad djetetovim ponašanjem. Isto tako, sukobi među
roditeljima prije i nakon razvoda mogu biti jako stresni za dijete, a roditelji nerijetko traže da
se dijete prikloni uz jednog roditelja. Problemi ne proizlaze iz samog razvoda, nego iz sukoba
prije i nakon rastave braka, zbog čega se čini da je razvod braka bez djece puno lakši.

Djeca nikako ne bi smjela proživljavati posljedice rastave braka, a za to su najodgovorniji

roditelji. Sve sukobe koji se mogu pojaviti između roditelja trebalo bi riješiti bez prisutnosti
djece. Također, održavanje prijateljskog odnosa značajno pomaže boljoj suradnji u odgoju
djeteta i normalnom razvoju djece.

Supružnici, odnosno bivši supružnici nakon rastave trebali bi isplanirati aktivnosti i druženja
s djecom. Također, redovito pričajte o djetetovom razvoju i mogućim problemima, kako
biste oboje bili aktivno uključeni u živote djece.

SLAJD: NAISLJE U OBITELJI

nasilje u obitelji obuhvaća nasilje koje se događa između članova obitelji (roditelja,
partnera, braće i sestara ili članova obitelji više generacija, npr. roditelja i bake/djeda).
Nasiljem u obitelji smatraju se svi prijeteći, prisiljavajući ili kontrolirajući postupci koje koristi
jedan član obitelji prema drugome.
Svjedočenje nasilju u obitelji odnosi se na situacije u kojima je dijete svjedok čestog i
dugotrajnog verbalnog ili fizičkog nasilja između roditelja ili drugih članova obitelji.

SLAJD: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji jasno definira koja se ponašanja smatraju
obiteljskim nasiljem:

• tjelesno nasilje, kao i primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda,
tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne
svrhe,
• psihičko nasilje, tj. psihička prisila koja uzrokuje osjećaj straha, ugroženosti,
uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje,
psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, uhođenje ili uznemiravanje preko sredstava
za komuniciranje ili komuniciranja s trećim osobama, izolacija ili ograničavanje
slobode kretanja, sprječavanje kontakta s članovima obitelji ili drugih osoba,
okrivljavanje druge osobe za nasilno ponašanje, prisiljavanje prakticiranja vjere kojoj
osoba ne pripada,
• spolno nasilje, spolno uznemiravanje, inzistiranje na spolnom odnosu ili drugim
seksualnim postupcima koje druga osoba ne želi
• ekonomsko nasilje

SLAJD: UZROCI NASILJA

⮚ Agresivna ponašanja koja potiču nasilje javljaju se kod nezrelih i impulzivnih ljudi,
psihopatskih i traumatiziranih osoba, te ovisnika, kao i kod osoba koje su same trpjele
nasilje.

⮚ Agresivna su ponašanja i razna obrambena ponašanja kod ljudi koji su čvrsto uvjereni
u neki svoj stav, te mogu rezultirati agresijom
 SLAJD: KAKO NASILJE UTJEČE NA OSTALE ČLANOVE OBITLEJI

• Nasilje u obitelji možda se događa između dva ili nekoliko članova obitelji,
ali ono neizbježno utječe na sve članove te obitelji. 
• S obzirom da se nalaze u situaciji koja zahtjeva pomoć drugih osoba, a zbog
vlastite odgovornosti koju osjećaju iako ne postoji, mogu se pojaviti
zdravstvene i/ili psihičke poteškoće ili anksiozni poremećaj koji uvelike
remete svakodnevni život osoba koje doživljavaju nasilje i tako ih
sprječavaju da rade ono što bi željeli.
• Nasilje u obitelji s protekom vremena postaje sve gore. S obzirom na to,
roditelj koji doživljava nasilje može imati poteškoća u donošenju odluke da
napusti takvu zajednicu. Razlozi koje najčešće navode jesu prevelik strah od
reakcije počinitelja nasilja, nedostatak financijskih sredstava da napuste
zajednicu, briga o djeci i kako će odlazak utjecati na njih ili se nadaju da će
nasilje prestati i da će se osoba koja čini nasilje promijeniti.

SLAJD: ZAKLJUČAK
JOŠ SMO U ZAKLJUČKU IZDVOJILE NEKE OD ZNAČAJKA VEZANE UZ OBITELJSKO NASILJE
• Za žene je veća vjerojatnost da će doživjeti nasilje od svojih partnera ili bivših partnera.
• Kod muškaraca postoji veća vjerojatnost da će doživjeti nasilje koje je počinjeno od strane
drugih osoba, ne od strane partnera/ice.
• Osobe koje čine nasilje mogu biti šarmantne, prihvaćene i poštovane u svojoj okolini ili mogu
sebe prikazivati kao žrtvu. Najčešće negiraju svoje postupke ili optužuju osobu prema kojoj
čine nasilna ponašanja. Tako opravdavaju svoje ponašanje ili si daju za pravo da se nasilno
ponašaju.
• Nasilje u obitelji utječe na djecu! Iako ponekad ne vide i ne čuju što se događa, strah i
narušeni odnos između pojedinih članova obitelji djeca osjete, odnosno neminovno je da će
se reflektirati na njih.
• Za djecu je obiteljsko nasilje trauma!

„Suvremena, moderna obitelj, suočena je s različitim problemima i pritiscima, koji potiču razvijanje
osjećaja osamljenosti kod njenih članova, kao i osjećaj nemoći te nedovoljne kompetentnosti u
odgoju djece i mladih. Ubrzani i stresni životni ritam uzrokovao je slabljenje društvenih veza i
pogodovao nastanku brojnih egzistencijalnih problema s kojima se suočavaju današnje, moderne
obitelji.“ (Jurković, 2017., str. 4.). Ove nove okolnosti su rizične pa suvremene obitelji imaju jako
tešku zadaću. Trebaju uklopiti svoje životne ciljeve u društvo u kojem postoje. Sve promjene koje su
dovele do stvaranja novih oblika obitelji, doprinijele su velikom preokretu u razumijevanju obitelji i
odnosa između roditelja međusobno te između roditelja i djece. Također su omogućile da djeca budu
viđena i shvaćena na drugačiji način (Maleš, 2012.). Obitelj je izgubila sigurnost jer odnosi nisu strogo
tipizirani nego su dogovor između slobodnih ljudi (Benvin, 1972.). Na prvom mjestu treba spomenuti
jaz između generacija. Tradicionalno je sukob između generacija značio emocionalnu udaljenost
između roditelja i djece. Ali to nije jedini oblik. Također se danas može govoriti o odnosu između
prvorođenog i posljednjeg djeteta jer se može smatrati kako pripadaju dvjema različitim
generacijama. Veliki problem je komunikacija. Ono što neki roditelji ne shvaćaju je to da, kako
djeca rastu, komunikacija postaje sve ravnopravnija. I roditelji moraju učiti od djece. Prije se
uglavnom govorilo o utjecaju roditelja na djecu, ali danas se sve više može govoriti o utjecaju djece
na roditelje. Jedan od problema koji se rjeđe spominje je odvajanje mladih od roditelja. Kakav god
bio način napuštanja kuće, on je uvijek izvor napetosti i nesporazuma. Problem se komplicira time
što za mlade postaje sve teže napustiti obitelj. Jedan od razloga je ekonomski. Teško je naći
zaposlenje. Drugi razlog je sve kasnija ženidba koja je oduvijek značila ritualno napuštanje kuće.
Potrebno je spomenuti da raskid s obitelji ne znači problem samo za mlade nego i za roditelje.
Samo po sebi, osamostaljenje bi za 6 roditelje trebalo predstavljati pozitivan događaj s obzirom na
to da sav odgoj ide za tim da djeca postanu samostalne odrasle osobe, ali to nije uvijek slučaj.
Roditelj koji ima probleme s vlastitim identitetom, djetetova odvajanja i osamostaljivanje
doživljava kao prijetnju, pa reagira ili kritikom ili potpunom nezainteresiranošću. Majke također
prolaze kroz krizu. Ta perspektiva “praznog gnijezda” ih suočava s gubitkom majčinske funkcije.
Zašto je adolescentov odlazak od kuće često toliki problem koji stvara obiteljsku krizu, J. Haley
objašnjava ovako : “Naša kultura ne pruža nikakvo formalno sredstvo koje bi olakšalo prijelaz.
Mnoga primitivnija društva imaju posebni ceremonijal za trenutak odlaska. To su ceremonija
inicijacije, gdje mlad i čovjek mora proći određene kušnje. Od tog trenutka dalje roditelji moraju
drukčije postupati s njima.” (Szentmártoni, 1984.) Danas su sve češća pojava i zaposleni djedovi i
bake. Današnje bake su školovanije, imaju svoj prihod, najčešće mirovinu, i prijatelje izvan kuće. A
upravo te okolnosti mogu biti izvor problema jer se takve bake i djedovi neće samo povući u “svoj
kutak”. Oni će i dalje htjeti da se osjeti njihova prisutnost u obiteljskoj dinamici (Szentmártoni,
1984.).

**MISLIN DA OVO TRIBA NIDI UBACITI JER JE TO UNO CA MI JE NAPISALA U SMJERNICAMA KAO
TRADICIONALNO DA SPOMENEMO **

nasilje u obitelji predstavlja prepreku u ostvarivanju punine ljudskog života, kao i prepreku za
stvaranje društva jednakosti i mira. Brojni su primjeri iz života koji pokazuju kako se mnoge žene boje
govoriti o nasilju jer misle da ih nitko neće shvatiti ozbiljno, te da će im biti pripisana krivnja za
zlostavljanje koje proživljavaju. Osim toga, u većini slučajeva zlostavljač prijeti žrtvi ako nekome
ispriča što se događa, zbog čega se ona dvoumi potražiti pomoć. Stoga smatramo da je iznimno važno
govoriti javno o navedenim problemima, osvještavati žene u jačanju njihovih prava, kao i mogućnosti
da se u slučaju nasilja u obitelji uvijek mogu obratiti: policiji, državnom odvjetništvu, organizaciji
civilnog društva koja se bavi zaštitom od nasilja u obitelji, centru za socijalnu skrb, zdravstvenom
stručnjaku, djelatniku u odgojno-obrazovnoj ustanovi, te svakoj drugoj osobi od povjerenja. Jednom
je netko rekao... „bez sretnih obitelji teško se može govoriti o zdravom društvu, te zbog toga treba
učiniti sve da obiteljsko nasilje postane dio prošlosti“ (...

**OVO ISTO UBACIT NEKAKO OBAVEZNO PO MENI A FOSI ISTO KAO NEKI ZAKLJUČAK A?

razvod braka teško razdoblje kako za supružnike, tako i za njihovu djecu. Niti jedno se dijete, bez
obzira na životnu dob ne bi smjelo naći u situaciji da mora birati ljubav samo jednoga od roditelja.
Važno je da djeca znaju da će bez obzira na razvod svojih roditelja i dalje biti voljena, te da će ih
roditelj koji nema skrbništvo i dalje posjećivati. Roditelj treba sudjelovati u aktivnostima i interesima
svoga djeteta, pohvaljujući ga za njegove uspjehe i pomažući mu da ispravi svoje greške ne osuđujući
ga. Rekli bismo, roditelji djeci trebaju pružati osjećaj emocionalne i fizičke stabilnosti, dajući im do
znanja da će uvijek biti blizu da im pomognu i da ih zaštite bez obzira na moguće poteškoće.
Najvažnije je obiteljske odnose izgraditi na međusobnom poštovanju i ravnopravnosti svih članova
kako bi razvod braka bio što manje bolan i traumatičan za sve članove obitelji