Mihael Jakšić, Lovro Klarić, Lukas Krivski, Noa Kolombo, Rafaela Radaković

MOTIV STRAHA U ROMANU KIKLOP

Motiv straha od smrti u romanu „Kiklop“ javlja se već na samom početku djela.

Glavni lik Melkior Tresić čita naslov u novinama o bombardiranju Londona, no za njega to ne

predstavlja veliku brigu jer ne može zamisliti da se tako nešto zapravo događa, da ljudi umiru

i da drugi tome svjedoče. U trenutku spominjanja riječi ,,mobilizacija'' 1 u Melkioru se javlja

jaka tjeskoba te postaje svjesan da će se rat proširiti i da će zbog toga on morati žrtvovati svoj

život. Ujedno, to je početak stvaranja straha od smrti. U romanu se pojavljuje lik ATMA. On

je cijenjeni vračar koji ljudima predviđa budućnost. Unatoč Melkiorovom otporu on mu

odlučuje ,,praviti društvo'' no zapravo mu samo povećava tjeskobu i strah: ,, – Odletjeti, a,

gospodine Melkiore? Daleko od ovih tu – mahne glavom na vojarnu preko puta. – U

sigurnost. Ali ne puštaju oni! Zagrizu u meso i ne puštaju. A mi im, he, he... ukidamo meso.

Nema mesa, jok! Kost i koža, eto, pa grizite. A što ako zagrizu u kosti i kožu, gospodine

Melkiore, ako ipak zagrizu? Psi su oni pakosni... – Neka grizu što hoće! – zaviče Melkior

očajno. – I čemu sve te budalaštine? Ostavite me, gospodine! Hoću da radim, da radim '' 2 U

citatu se spominje izgladnjivanje što će biti samo jedan od načina na koje će se Melkior

pokušati spasiti od odlaska u vojsku. Ovime će se naruštiti njegovo stanje, kako fizički tako i

psihički. Strah od smrti ga toliko uznemiruje da ugrožava svoje zdravlje misleći kako će time

izbjeći situaciju u kojoj se nalazi. Prolazeći pored zoološkog vrta (Zoopolis) odlučuje

se ,,suprotstaviti'' travaju, tj. kako ga on naziva željeznoj životinji. Izlaganjem opasnosti on

pokušava uvjeriti samoga sebe kako je strah koji se nalazi u njemu moguće pobijediti: ,,

Tijelo uronjeno u strah izgubi onoliko od svoje smrtnosti koliko teži istisnuti strah. Heureka!'' 3

Strah upravlja njegovim ponašanjem i mislima, a ovaj trenutak pokazuje kako se on bori

1
Marinković Ranko, Kiklop, 2002., ‘’Otokar Keršovani’’, Rijeka – str. 16.
2
Marinković Ranko, Kiklop, 2002., ‘’Otokar Keršovani’’, Rijeka – str. 70.
3
Marinković Ranko, Kiklop, 2002., ‘’Otokar Keršovani’’, Rijeka – str. 176.

1
protiv njega. Njegova želja za preživljavanjem je toliko velika da u trenutku kada ga proglase

ludim on to dodatno potvrđuje i stavlja se u položaj bolesnika 4. Strah koji ima u sebi ga je

natjerao da se predstavlja kao druga osoba. U potpunosti je izgubio kontrolu nad samim

sobom, a sve zbog želje za životom. Roman "Kiklop" Ranka Marinkovića je jedno od

najpoznatijih djela hrvatske književnosti, no, iako je glavni lik Melkior Tresić, lik Maestra je

osoba koja se suočava s dubokim strahom od tehnologije. Kroz njegov lik, Marinković

istražuje kompleksnu dinamiku između straha, očaranosti i ovisnosti o tehnologiji te njene

dehumanizirajuće učinke na društvo. Maestro je čovjek koji pokazuje izrazitu nepovjerenje

prema tehnologiji u romanu. On se protivi korištenju telefona, radija i drugih tehnoloških

uređaja te ih smatra prijetnjom tradicionalnom načinu života. Njegov strah od tehnologije

proizlazi iz njegovih duboko ukorijenjenih vrijednosti i uvjerenja, koje su pogođene

promjenama u društvu uslijed tehnološkog napretka. Marinković prikazuje Maestrov strah od

tehnologije kao rezultat njegove nostalgije za prošlim vremenima. On je nostalgičan prema

jednostavnijem životu u prošlosti, gdje su ljudi više bili povezani s prirodom i međusobno.

(„Zar bi Dante pisao bolje stihove pod mliječnom žaruljom. Da je Leonardu bila potrebna

ikakva elektrika, već bi on zavrtio tamo neke kotače da iskre vrcaju.“ 5) Tehnologija, s druge

strane, predstavlja novu, nepoznatu i nepredvidivu dimenziju koja mijenja tradicionalne

vrijednosti i način života. Maestrov strah od tehnologije također se očituje u njegovoj

nesposobnosti da se prilagodi promjenama u društvu. On odbija prihvatiti nove tehnološke

uređaje i njihovu upotrebu, što ga izolira od drugih ljudi i otežava mu svakodnevni život.

Njegov strah od tehnologije također utječe na njegov odnos s obitelji i društvom u cjelini, jer

ga čini nepopustljivim i konzervativnim. Međutim, Maestrov strah od tehnologije također ima

svoje nedostatke. On pokazuje očaranost i ovisnost prema jednostavnim tehnološkim

uređajima poput radioaparata, koji ga fasciniraju i zanimaju. Marinković sugerira da

4
Marinković Ranko, Kiklop, 2002., ‘’Otokar Keršovani’’, Rijeka – str. 317.
5
https://lektire.skole.hr/wp-content/uploads/2020/01/marinkovic_kiklope_0.pdf ; str. 84

2
Maestrovo nepovjerenje prema tehnologiji može biti iracionalno i da ga može spriječiti da

vidi potencijalne koristi i napretke koje tehnologija može donijeti. Melkior Tresić, pod

utjecajem Maestrovog svjetonazora, također pokazuje strah prema tramvajima te ih naziva

tehnikom, Silom, Nosorogom, željeznom životinjom, mamlazom željeznim, mamutom i

gvožđarijom, što je još jedan primjer njegovog straha od tehnologije. Tramvaj je za njega

simbol moderne tehnologije koja mijenja tradicionalni način života. On se boji tramvaja zbog

njegovih dehumanizirajućih učinaka na društvo. Marinković kroz lik Melkiora Tresića

prikazuje kako tramvaj predstavlja nepoznatu i zastrašujuću dimenziju modernog svijeta.

Melkior je nesiguran prema tramvaju jer ga smatra opasnim i nepredvidivim. On vidi tramvaj

kao simbol modernog kapitalističkog društva koje je odvojilo ljude od prirode, zajednice i

međusobnih odnosa. Melkiorov strah od tramvaja također ima dublje značenje. On se boji da

će tramvaj, kao simbol tehnološkog napretka, uništiti tradicionalne vrijednosti i način života.

On vjeruje da će tramvaj donijeti nepopravljive promjene u društvu, kao što su ubrzanje

života, individualizacija, otuđenje i materijalizam. Također, Melkior se boji tramvaja jer ga

vidi kao izvor ovisnosti. On primjećuje kako ljudi postaju ovisni o tramvajima i kako su

postali zavisni o brzini i efikasnosti modernog načina života koji tramvaj predstavlja. Melkior

smatra da će tramvaj ugroziti autentičnost i ljudsku povezanost, te da će ljudi postati robote

koji su zarobljeni u kotačićima tehnološkog napretka. Ipak, Marinković pokazuje da

Melkiorov strah od tramvaja može biti iracionalan i da ga može spriječiti da vidi potencijalne

koristi koje tehnologija može donijeti. Tramvaj, kao i ostali tehnološki uređaji, može olakšati

život ljudi, poboljšati komunikaciju i povećati produktivnost. Marinković nas potiče na

razmišljanje o odnosu prema tehnologiji i potrebi za razumnom ravnotežom između

tradicionalnih vrijednosti i modernog napretka. U zaključku, roman "Kiklop" Ranka

Marinkovića kroz lik Melkiora Tresića istražuje duboki strah od tehnologije i njezine

dehumanizirajuće učinke na društvo. Melkiorov strah od tramvaja simbolizira njegovu

3
općenitu nesigurnost prema modernoj tehnologiji i njenu sposobnost da promijeni

tradicionalni način života. U romanu Kiklop

glavna je tema prikaz atmosfere neposredno prije početka Drugog svjetskog rata u Zagrebu, i

to ponajviše kroz lik protagonista ovog romana Melkiora Tresića. Kao mladi intelektualac,

Melkior je svjestan da se rat približava i pokušava pronaći način kako pobjeći od njega. Kroz

njegove misli i postupke, vidimo koliko je strah od rata utjecao na njegov život i način

razmišljanja, s obzirom da nikako nije mogao izbaciti ratne misli iz glave. Kada krene

mobilizacija i njegovi prijatelji počnu odlaziti na front, Melkior se suočava sa svojim

strahovima i saznanjem da će rat ipak utjecati na njegov život te da je on neizbježan dio

njegovog trenutnog života. Melkior pokušava izbjeći rat na različite načine, poput odlaska u

kazališta i kavane, no strah od rata neprestano se pojavljuje u njegovim mislima. Još jedan

način na koji su se ljudi u tadašnje vrijeme pokušali spasiti mobilizacije jest izgladnjivanje

vlastitog tijela, kako ne bi imali dovoljnu težinu propisanu za odlazak na bojište i bili

pošteđeni regrutacije u samu vojsku. Ratna situacija je naravno zahvatila cjelokupni društveni

sloj u Zagrebu, te su se ljudi, kao i Melkior, često nalazili u gradskim kavanama, pričali priče

i raspravljali o filozofiji i poeziji koju su često pisali i recitirali, sve s ciljem odvraćanja

vlastitih misli od rata i svih strahova i posljedica koje on sa sobom donosi. Na ratnu situaciju

te djelovanje i utjecaj straha na Melkiora može se primijeniti izreka: „Očajne situacije

zahtijevaju očajne postupke“ na primjeru kada Melkior pokušava sebe učiniti „ludim“ kako bi

ga otpustili iz bolnice i kasnije iz bilo kakve vojne službe, tako što je poljubio medicinsku

sestru, a kasnije i samog pukovnika. To je dokaz da su ljudi tada bili spremni učiniti sve, čak i

na vlastitu sramotu, samo kako bi spasili „živu glavu“.Strah od rata bio je dio svakodnevice s

kojim se suočavalo čitavo društvo, pa tako i sam Melkior. Koliko se zapravo strah od rata

„uvukao“ u Melkiorovu glavu može potvrditi i njegovo gađenje prema mesu kao hrani te

činjenica da u „Ugodnom kutiću“, svojoj inače omiljenoj gostionici, ne može više normalno

4
jesti kobasice jer ga podsjećaju na ljudske prste: „...i položi Kurt u nekom teoretskom

očajanju svoje ručetine na stol pored Melkiorova tanjura. Deset prstiju mesnatih,

kobasičastih. Melkior upravo zarezao svoju kobasicu, ali je pomiluje, odustane od klanja

zbog tih Kurtovih prstiju na stolu. I ponovno se javi ideja o ljudožderima, o tijelu

upropastitelju koje može izazvati apetit u drugom tijelu i poslužiti mu kao jelo. 6“ To je ujedno

i pokazatelj straha te anksioznosti koje proživljava glavni lik koje su prouzrokovane

isključivo svakodnevnim iščekivanjem poziva u vojsku koji „izjeda“ njegovu osobnost iz

dana u dan. Da je Melkior uplašen, može se vidjeti i iz njegove nesanice i neprestanog

zamišljanja brodoloma, pri čemu mu se isprepliću san i stvarnost: „Barba, sirena, sirena! –

viče odjednom kormilar. – Vosak! Uši! Vežite se! Sirena je vrištala nad gradom. Melkior

skoči iz kreveta. Je li to već počelo? Ili je vježba? Ljudi mirno hodaju ulicama. Stražar se

požudno ogledava za ženama. Još nije. Vježba. 7“ Dakle, Melkior se, nakon što se probudi,

nada da je u pitanju samo ružan san: „Sve je to mimikrija užasnute svijesti nad živim blatom u

koje čeka da ga gurnu. A ne može bježati, jer sve još misli da je to san, ružan, strašan dječji

san s monstrumima sa dva prsta – kliješta, umjesto ruku, kojima grle, „mali moj, ja sam ti

tata“. I kad se probudi u novi dan naprosto je nevjerojatno da ljudi ne bi tako privatno hodali

ulicama, da invalid s vagom ne bi u veži srkao juhu iz lončića u podne, da kolporteri ne bi

vikali „najstrašnije bombardiranje Londona od početka rata“. Da bi netko ozbiljno rekao

dolje na ulici „nije vježba, počelo je...“8 Ovdje vidimo da rat u tadašnje vrijeme nije bio dio

samo svjesnog uma, već i nesvjesnog jer se od tolike količine straha pojavljivao čak i u

snovima. U romanu Ranka Marinkovića možemo uočiti intertekstualnost, s kojom

Marinković želi simbolizirati Melkiorov strah i stanje uma, koja se javlja i u samom naslovu.

Naime, Melkior Tresić referencom kiklopa Polifema želi pojam kiklopa povezati s ratom. Kao

što je kiklop Polifem jeo Odisejevu posadu u Homerovom djelu, tako i sam rat "jede" ljude
6
Ranko Marinković: Kiklop – 62. str.
7
Ranko Marinković: Kiklop – 99. str.
8
Ranko Marinković: Kiklop – 115.str.

5
fizički, ali i psihički. Osim samog kiklopa, Melkior pokušava rat prikazati i preko vlastitog

stvaralaštva. Melkior, nakon razgovora s Kurtom u gostioni, dobiva ideju za pisanje drame.

Glavni motiv same drame bilo bi "kanibalstvo". Taj motiv se pojavio kada nije mogao više

jesti kobasice u gostioni jer su ga podsjećale na Kurtove prste ("Zbog Kurtovih prstiju nije ni

pojeo kobasicu do kraja. "Kanibalstvo" – to je bila misao na koju je naišao u drugoj polovici

kobasice. I ostavio je tu polovicu iznenađenom, čak uvrijeđenom Kurtu."). 9Drama bi se zvala

"Kanibali", a radnja bi se vrtjela oko 6 preživjelih mornara s broda Menelaj koje su ljudožderi

zarobili, a kasnije im se pridružuje i Melkior kao sedmi preživjeli. Melkior s imenom broda

želi uputiti na Menelaja koji je zbog svoje žene Helene napao Troju i s tim činom neizravno

pobio nedužne ljude s njegove, ali i s tuđe strane. S time možemo vidjeti samu simboliku

straha od toga da Melkior ne izgubi vlastiti život samo zbog toga što netko iznad njegove

ovlasti ima drukčije ideale u koje on ne vjeruje ("...Menelaj treba da potone. Pogodio ga

torpedo i Menelaj – muž lijepe Helene (od trojanskog rata trata-tata-rata) – je potonuo. No on

nije važan, brod, nego ljudi..."). 10Melkior u tom djelu prikazuje strah kroz koji prolazi kada

kanibali dogovaraju kojim redom će skuhati brodolomce. Prva žrtva je bio debeli kuhar. S

time se želi prikazati da će u ratu uvijek prvi nastradati najsposobniji odnosno oni koji su

spremni dati živote za neke ideale. I s time kako rat traje, svi će izgubiti život kao što će svi

brodolomci kad tad biti skuhani. Melkiorova drama "Kanibali" najbolji je uvid u simbolici

Melkiorova psihičkog stanja i straha od poziva u vojsku jer se sama drama može povezati s

cjelokupnim djelom i njegovom idejom. Melkiorovi strahovi usko su povezani s

osobama s kojima provodi vrijeme. Jedna od njih je Krele. Postoji određena paralela između

Kreleta i Melkiora. Oboje narušavaju svoje dostojanstvo kako bi se spasili od grozota rata.

Melkior izgladnjuje svoje tijelo, što dovodi kako do fizičkog, tako i do mentalnog slabljenja

njegova tijela. Krele pak izigrava idiota kako bi bio pošteđen teških i opasnih zadataka budući

9
R. Marinković: Kiklop, lektire.hr – str. 54
10
R. Marinković: Kiklop, lektire.hr – str. 55

6
da zapovjednici smatraju da nije dovoljno sposoban, odnosno dovoljno pametan za zadatak.

Prijateljstvo između Kreleta i Melkiora rađa se iz njihovog zajedničkog straha od rata i načina

na koji ga izbjegavaju. Melkiorov ljubavni život vrti se oko Vivijane, ali povezan je i s

Atmom, Fredijem i Ugom. Melkior je ludo zaljubljen u Vivijanu, ali nije jedini udvarač.

Postoji i Fredi, njen trenutačni ljubavnik, i Atma koji čeka da se ona iživi kako bi se onda s

njom vjenčao. Uz Fredija i Atmu, tu je i Ugo, Melkiorov prijatelj koji se isto udvara Vivijani.

U Melkiroru se budi strah da će mu jedan od njih uzeti Vivijanu. Vjerojatno je upravo to

razlog za njegovu lošu kritiku Fredijeve glume. Melkior je tako htio narušiti Fredijev ugled u

Vivijaninim očima, kako bi samoga sebe doveo u prvi plan. Nadalje, Ugo i Melkior slični su

po tome što su oboje opčinjeni Vivijanom i pokušavaju osvojiti njenu pažnju. Atma je također

svjestan Vivijaninog ljubavnog života te strpljivo čeka da se ona zabavi sa svojim

ljubavnicima i napokon postane spremna za ozbiljniju vezu. Maestro ima izuzetno važan

utjecaj na Melkiora. Maestro na sebe preuzima ulogu Melkiorovog mentora u kavani Dajdam.

Maestro je isto imao svojevrsnu vezu s Vivijanom. Maestra i Melkiora najviše povezuje

njihov strah od tehnologije, koji je u Melkioru probudio upravo Maestro. Nadalje, Maestro

prezire žene zbog toga što mu je Vivijana napravila. Ta se mržnja prenosi na Melkiora koji

počinje smatrati da su sve žene poput Vivijane i Enke. Mijenja mišljenje tek kada susretne

doktoricu Aciku koja je kao vjerna i udana žena totalna suprotnost Vivijani i Enki.

TIJEK RADA

U ovom redoslijedu su pisani ulomci rada: Rafaela Radaković, Mihael Jakšić, Lukas Krivski,

Lovro Klarić i Noa Kolombo. Za rad smo koristili isključivo djelo Ranka Marinkovića. U

početku smo se dogovarali kroz koje bi sve elemente mogli obraditi strah od rata, a nakon

7
toga je svatko od nas pročitao djelo i krenuli smo pisati. Nakon što je svatko od nas napisao

svoj rad, oblikovao sam tekstove u ovaj jedinstveni dokument.