10 Principa trzisne ekonomije:

1. Motivacija - (podsticaj), mentalna mreza ekonomije, ljudske potrebe su neogranicene,

potrebe zadovoljavamo dobrima tj proizvodima i uslugama i da bi smo zadovoljili nase
neogranicene potrebe imamo mi na raspolaganju ogranicena dobra. 
 Posto su potrebe neogranicene, a dobra ogranicena u ekonomiji koristimo termin
rijetkost. 
 Rijetkost nam kazuje da su dobra (resursi) kojima zadovoljavamo potrebe oskudni, onda
se kod nas javlja interes da prevazidjemo tu rijetkost resursa, da zadovoljimo svoje
potrebe. 

 Onog momenta kad nas interes da zadovoljimo potrebu predje u akciju kazemo da
smo motivisani.  Zadovoljicemo potrebe kroz neko privredjivanje (proizvodnju). Prva
privredna aktivnost - poljoprivreda (proizvodnja za sopstvene potrebe npr. proizvodnja
krompira), cilj toga je bio da se obezbijedi veca kolicina hrane od one koja je bila
slobodna u prirodi oko nas da bi se zadovoljile nase neogranicene potrebe. 

 Cijela ekonomska teorija se zasniva na postojanju drugacijeg sistema motivacije na

bazi kojeg ljudi donose trzisne odluke i na bazi kojeg njihove odluke na trzistu mozemo
predvidjeti. Mi kao potrosaci zelimo da na sto bolji nacin zadovoljimo svoje potrebe a
imamo ogranicen budzet, cilj nam je da za taj budzet kupimo sto bolje i više proizvoda,
koji će zadovoljiti nase potrebe, to je nas motiv. Kada se nadjemo u ulozi prodavca nasa
osnovna motivacija je da prodamo uz sto manje troskove proizvedemo proizvod i
prodamo ga po sto vecoj cijeni. 

 Ponasanje kupca i prodavca je predvidljivo. Ako se cijena nekog proizvoda povecava

potrosaci ce ga manje kupovati a proizvodjaci ce biti spremni da proizvode jos vise tog
proizvoda jer im je biznis profitabilniji, rastom cijena porasce i njihov prihod, razlicita je
motivacija prodavca i kupca. 
 Kako se uspostavlja ravnoteža na tržištu? Preko tržišne cijene.

 Ravnoteza na trzistu se uspostavlja putem trzisne cijene. Spremnost prodavca i

kupca, ako cijena raste, proizvođaći proizvode vise, a kupci manje kupuju.  Ako cijena
pada, proizvođači proizvode manje, a kupci kupuju vise, nize cijene ce uticati da raste
potrosnja a na drugoj strani ce se smanjivati proizvodnja sve dok se kolicine proizvoda
ne usaglase i tako se uspostavlja ekvilibrijum (ravnoteza) na trzistu. Ovi procesi se
moraju desavati u odredjenom vremenu da bi se ravnoteza uspostavila tj mora da prodje
odredjeno vrijeme. Motivacija utice i na politicke odluke.

2. Nista nije besplatno - ljudske potrebe su neogranicene kao i potrebe za proizvodima.

Na drugoj strani su resursi oskudni (osobina rijetkosti resursa), posto ne mozemo da
imamo sve sto zelimo mi moramo da biramo izmedju ponudjenih proizvoda. Ako vrijeme
koje imamo potrosimo na aktivnost A necemo moci to vrijeme na neku drugu aktivnost.
Koriscenje resursa za proizvodnju jednog proizvoda znaci da ne mozemo te iste resurse
upotrijebimo za neki drugi proizvod. Oportunitetni trosak - trosak propustene prilike,
primjer ili pare na knjigu ili sa djevojkom da iskocim. Troskovi nam pomazu nam da
uskladimo zelje koje imamo za vecom kolicinom nekog dobra sa nasim zeljama da
imamo neko drugo dobro da smo te resurse upotrijebili za drugu upotrebu.
 Ukoliko je korist od neke aktivnosti veća od oportunitetnog troska onda smo
donijeli dobru poslovnu odluku.
3. Slobodna razmjena stimulise ekonomski progres - razmjena je dobrovoljna
transakcija u kome kupac i prodavac razmjenjuju jednu vrijednost za drugu, npr. kupac
daje novac a prodavac robu. Ko je natjerao kupca i prodavca na razmjenu, ne niko, nego
i kupac i prodavac imaju korist (prodavac da proda i zadovolji svoju potebu a, to je profit;
a kupac da zadovolji svoju potrebu), zato je to slobodna razmjena .Obostrana korist je
uslov za slobodnu razmjenu (trgovinu).
 Osrednice slobodne razmjene su:
1. Slobodna razmjena se definise dobrovoljnosću. Ako je razmjena slobodna ona
usmjerava resurs za onoga ko ga najviše cijeni, tj. spreman je da kupi..
2. Slobodna razmjena ona omogućava specijalizaciju. Onaj ko proizvodi po nižim
troškovima je konkurentniji na tržistu (imaće nižu cijenu) i onda se specijalizuje za
proizvodnju tog proizvoda , a za taj novac koji dobije od prodaje tog proizvoda 
kupice sve druge proizvode koji mu trebaju.Te druge proizvode proizvode oni koji
su bolji (efikasniji) u proizvodnji tih proizvoda. Ovo se zove komparativna
prednost. 
 Onog momenta kad su odredjene ekonomije (u svijetu) specijalizovale za proizvodnju
određenog proizvoda to vodi ekonomskom progresu, npr.proizvodnja kafe u Brazilu, a u
CG proizvodnja turističkih usluga. 
 Slobodna razmjena omogućava da ostvarimo dobit od zajedničkog napora, podjele
rada i da  prihvatimo metod masovne proizvodnje.
 Ako proizvodimo veci obim proizvodnje troškovi po jedinici proizvoda se smanjuju, to se
zove ekonomija obima. To je obilježje masovne proizvodnje. Podjela rada i masovna
proizvodnja utiču na povećavaju ekonomsku efikasnost, primjer proizvodnja čioda
Podjela rada specijalizacija za određenu vrstu posla, npr. proizvodnja čioda
 Specijalizacija nam omogućava da iskoristimo naše sposobnosti za ono što najbolje   
znamo.

4. Troskovi poslovnih transakcija otezavaju trgovinu - njihovim snizenjem

unapredjuje se ekonomski progres - za svaku razmjenu tj transakciju vezemo
odredjene troskove - transakcioni troskovi. Oni usporavaju otezavaju proces transakcije,
ukoliko ih smanjujemo povecavamo ekonomski napredak odredjenog drustva, primjer
iznajmljivanje stanova (potebno vrijeme, gledanje stanova…ili da kupimo proizvod iz
druge zemlje).
 Transakcioni trošak je trošak koji imamo da bi obavili određenu transakciju, npr. mogu
biti prirodni faktori kao uzrok transakcionih troškova - udaljenost nekog tržišta pa moramo
dopremiti  neki proizvod, i mogu biti vještački -carine-(vještačka barijera za uvoz neke
robe).
 Ekonomija i pravo su povezani zbog toga sto pravnici kreiraju regulatorno institucionalno
okruzenje u kojem funkcionisu sve ekonomske aktivnosti. Rast transakcionih troškova
usporava proces razmjene i onemogućava ekonomski progres. Smanjenje
transakcionih troskova je dobra prilika za biznis. 

5. Povecanje realnog dohotka zavisi od povecanja realnog proizvoda. 

 Dohodak je kolicina novca koji dobijamo zahvaljujuci nasoj radnoj aktivnosti.
Povecavamo ga samo ukoliko povecemo realnu proizvodnju, tj kolicinu proizvoda koje
proizvodimo.
 Produktivnost nam predstavlja kolicinu proizvoda koje mozemo proizvesti sa
odredjenim brojem radnika. Ako sa odredjenim brojem radnika proizvodimo vise
proizvoda onda kazemo da su ti radnici produktivniji. 
 Zivotni standard zavisi od dohotka i on je rezultat vece produktivnosti. 
  Postoji veza izmedju dohotka po jednom stanovniku i proizvodnje po stanovniku u jednoj
zemlji, to je jedno isto samo posmatrano iz dva ugla.
 Sto vise jedna drzava proizvodi veci je zivotni standard. Kupci ce biti spremni da kupe
nas proizvod kada bude zadovoljavo njihove potrebe. Od toga dobijamo prihod, sa njim
placamo radnike, dobavljace, porez, kamatu, nakon svega toga taj dio novca dobija
vlasnik biznisa. Svako ko je ucestvovao u proizvodnom procesu dobija neki dohodak.
Ako zelimo da nam poraste dohodak moramo proizvoditi vise, bolje, efikasnije, ako
imamo 100 radnika i proizvodimo 1000 jedinica i sledeci mjesec oni proizvedu 1500 bice
veci dohodak. Zbog toga je veza izmedju realnog dohotka i realnog proizvoda jasna,jer
smo bili produktivniji. Povecanje radnika ne dovodi do povecanja realnog dohotka,
trebamo da vodimo racuna o povecanju realne proizvodnje bez obzira koliko radnika
radi. Uticaj tehnologije na radnike je dobar je povecava proizvodnju a to povecava
zarade tj dohodak radnicima. Bolja tehnologija omogucava da jedan radnik bude
produktivniji samim tim povecava zaradu. Povecanje realnog dohotka zavisi od
povecanja realne proizvodnje - ekonomski napredak odnosno veci dohodak uvijek moze
biti rezultat samo vece proizvodnje i vece proudktivnosti proizvodnje.
6. 4 izvora rasta dohotka su: a) poboljsanje strucnosti radne snage, 
b) akumulacija kapitala - masine i sredstva kojima proizvodimo odredjeni proizvod, 
c) tehnoloski progres - omogucava da kroz novu tehnologiju za dati broj radnika proizvodimo
vecu kolicinu proizvoda i usluga, 
d) bolja ekonomska organizacija - pomaze da povecamo proizvodnju tj dohodak
Robe i usluge koje nam omogucavaju da zadovoljimo svoje potrebe ne padaju sa neba nego
njihova proizvodnja zahtijeva angazovanje i radnika i sirovina. Moramo imati masine, strucne
ljude i organizovati cijeli proces. 
A - Zbog cega strucnija radna snaga moze da dovede do rasta proizvodnje a samim tim i do
rasta dohotka? - radnici koji su obrazovaniji i imaju bolje kvalifikacije bice produktivniji tj bice
sposobni da proizvedu vecu kolicinu proizvoda i usluga u jedinici vremena. Tad je rad
produktivniji. Strucnost radne snage poboljavamo obrazovanjem i usavrsavanjem. 
B -  kapital je sve ono sto u proizvodnom procesu koristimo u duzem periodu (masine, zgrade,
alati…) Akumulacija kapitala moze da utice na poboljsanje produktivnosti radnika. Ako imamo
bolju masinu moci cemo sa istim brojem radnika da proizvedemo vise. Ako proizvedemo vise
nas dohodak ce rasti. Svako ulaganje u akumulaciju kapitala kosta i mi moramo da vodimo
racuna da ti resursi koji su ugradjeni mogli da budu upotrebljeni na drugi nacin. Vrsi se izbor
izmedju vise alternativa i da taj izbor tj ta odluka da donosi vise koristi od one od koje smo se
odrekli. Onaj ko vise stedi i ulaze (akumulira vise kapitala) on ce biti u stanju da proizvodi vise u
buducnosti.
C - tehnologija proizvodnje - nacin na koji cemo od nekih resursa dobiti gotov proizvod koji cemo
prodati. Ukoliko postignemo sto veci uspjeh tj vise proizvoda sa sto manje ulaganja to ce
tehnologija proizvodnje biti bolja. 
D - Sta odredjuje ekonomsku organizaciju u jednoj kompaniji? Nacin na koji putuju informacija u
jednoj kompaniji, nacin na koji organizujemo proizvodni proces. Ukoliko bolje organizujemo
radnike moci cemo da proizvodimo vise u jedinici vremena. Na nivou drustva sta moze da odredi
ekonomsku organizaciju, ambijent u kojem funkcionise ekonomija? Regulatorni i institucionalni
okvir. Uticu na eko org tako sto pospjesuje a samim tim ce moci da proizvode vise i da dohodak
bude bolji. Uspostavljanje patenta omogucava ljudima koji imaju ideje da te ideje iskoriste, da
drugi ljudi primjenjuju te ideje. Omogucava nam da se kroz jedan sistem pravnih odnosa u
odredjenom drustvu omoguci nesto sto je bolja eko org sto ce omoguciti vecu produktivnost.
Bitno je da eko org kanalise one resure prema ljudima koji ih najvise cijene tj da se resursi koji
su oskudni u jednoj ekonomiji usmjeravaju ka proizvodnji onih roba i usluga koji najvise trebaju
pojedincima u jednom drustvu jer ce biti spremni da plate za te gotove proizvode.
 7. Dohodak naknada za pruzanje ekonomskih usluga - sticemo ga ako je nasa aktivnost
korisna tj ukoliko pomazemo drugima da rijese problem tj zadovolje potrebu, onda su
drugi spremni da plate za tu uslugu. Ljudi se razlikuju po dohotku koji primaju. Postoji
veza izmedju pomoci koju pruzamo drugima i visine dohotka koji dobijamo jer pruzamo tu
uslugu. 

8. Profit (dobit) - Usmjerava poslovnu aktivnost u pravcu povecavanja nacionalnog

bogatstva - razlika izmedju prihoda i troskova koje smo imali, prihoda od prodaje a
troskova koje smo imali da proizvedemo tu robu, profit usmjerava poslovnu aktivnost u
pravcu povecanja nacionalnog bogatstva te ekonomije, Adam Smit otac ekonomije,
naucnik koji je uspostavio temelj razvoja ekonomije kao nauke, (ekonomija kao nacin
razmiljanja stara, a kao nauka utemeljena izdavanjem knjige 1776 Adama Smita, 

Obracun profita - od prihoda oduzmemo vrijednost troskova i dobijemo profit.

Mozemo smanjiti poreze, povecati efikasnost, vrsiti eksploataciju
A. U socijalizmu je drzava pokrivala dobitak i motivisala ljude da ne vode racuna o tome da
li ce njihova poslovna aktivnost biti profitabilna ili ne. 
U kapitalizmu se firma zatvarala, ide u stecaj, likvidirala se. I ti resursi koji su bili
angazovani u firmi sada se mogu iskoristiti u nekoj drugoj firmi ili biznisu na mnogo bolji
nacin
Profit je ono sto nam ostane nakon sto od prihoda koje dobijemo prodajom svoje robe, izmirimo
sve troskove

Likvidiranjem firme koja biljezi gubitke je dobro za ekonomiju jer sprjecava da dugo vremena
neproduktivno koristi resurse.
Profit i gubitak usmjeravaju poslovne investicije ka projektima koji stimulisu ekonomski progres a
sprjecavaju kompanije da ulazu u projekte koje te resurse koriste neproduktivno - najznacajnija
uloga trzista, 

 Nacelo nevidljive ruke - trzisna cijena je signalni mehanizam koji uskladjuje individualne
interese i opsti generalni interes,
… njegova namjera je sopstvena korist ali je on u ovom kao i u mnogim drugim
slucajevima vodjen nevidljivom rukom da promovise opsti cilj koji nije bio dio njegove
provobitne namjere.
Svi ucestvujemo u ekonomskim aktivnostima da bi smo zadovoljili sopstvene interese. 
Nevidljiva ruka trzista (trzisna cijena) omogucice da dodje do uskladjivanja licnih interesa svih
ekonomskih subjekata i necega sto je generalni interes drustva. 
Trziste diktira i kroz sporedni poredak uslovljava da npr pekare proizvedu tacno toliko hljeba
koliko ce potrosaci potrositi sjutra.
Cijene predstavljaju nesto sto nam daje informaciju kakve su nase preferencije.
Kao potrosac - ako mi se nesto svidi vise cu biti spreman da platim a ako ne budem htio da
platim jer mi se ne svidja proizvodjac ce morati da se prilagodi i da smanji cijenu.
Uspostavlja se ravnoteza na trzistu kroz taj psiholoski ekvilibrijum.
Ta cijena na koju dobrovoljno pristanu i kupac i prodavac ce oboje motivisati da proizvodjaci
obezbjedjuju proizvode koji zadovoljavaju potrebe potrosaca.
Da li postoji potroba za nekim autoritetom ili drzavnim organom koji ce odrediti koliko se neceg
proizvodi? Ne, jer taj posao obavljaju cijene. Zbog toga ta trzisna cijena jeste nevidljiva ruka koja
usmjerava aktivnosti u jednoj ekonomiji. 
  Najcesci razlog pogresnih ekonomskih odluka je da individualni pojedinci ignorisanje
sekundarnih ekonomskih efekata i dugorocnih posljedica nekih nash odluka
Kada donosimo ekonomske odluke treba da vodimo racuna ne samo o kratkorocnom benefitu te
odluke vec i o dugorocnim posljedicama te odluke.