www.vijesti.me srijeda, 1. mart 2023.

Forum 17

KOMENTARI
Podgorica: Investitoru zabranjeni
radovi u Beogradskoj, osim onih koji
se odnose na otklanjanje nepravil-
nosti:
1233 - Sad ste stopirali radove, to

FORUM
ste trebali u samom startu da ne bi
došlo do ovog obrušavanja i ugro-
žavanja nečije kuće!...
vtp - I ko će odgovarati? Ko je dao
dozvole?
***
Jača li uticaj DPS-a na Izbornu
komisiju:
Truba - Hoće li ikad biti što u Cr-
noj Gori da se ne namješta?!
***
Četvrti sudija Ustavnog suda za-
visi od dvojice poslanika:
Dt - Sva ova priča i galama jasno
dokazuje da sudovi nijesu nezavisni.
***
Knežević: Sporazumom se oba-
vezati na podršku u drugom krugu
izbora:
Krć - Obavezati se? Na svašta ste
se svi vi dosad obavezivali, pa dokle
dođosmo?
***
Opština Bar: Raičević uputio ini-
cijativu Vladi i Ministarstvu za iz-
gradnju nove bolnice u Baru:
Ds - A gdje si bio predhodnih go-
dina, dok je bila tvoja vlada? MIhai Ignat, Rumunija - Foto: irancartoon.com

D a kojim slučajem
te 2012. godine
u Srbiji nije bilo
predsjedničkih
izbora, već da se predsjed-
nik republike, kako upućuje
samo ime parlamentarnog
sistema, birao u parlamen-
tu, a ne direktno, Srbiju bi
vjerovatno zaobišla sudbi-
na da levitira između neba
i zemlje u bespućima zbilje
Vučićeve demokrature. Na
tim izborima, kandidat, od
radikalskog buđavog kvas-
ca nadošle Srpske napredne
stranke, Tomislav Nikolić,
pobijedio je Borisa Tadića i
zauzeo funkciju, sa koje ga,
kako i dolikuje ustavnim
nadležnostima predsjed-
nika u nepredsjedničkom
sistemu, niko nije primje-
ćivao. “Kvaka” je, međutim,
bila u tome, što je i pored,
maltene nepromijenjenog
odnosa snaga iz prethodnog
i novog skupštinskog saziva,
konstituisanog nakon par-
lamentarnih izbora, a na
Radovan Bato Furtula
ona primjenjuje u elemen-
tarnim crtama, ali gdje je, iz
nekih redovno iracionalnih
razloga, ne vole ili čak pre-
ziru. Smatraju je sporom,
birokratizovanom i manipu-
lativnom izmišljotinom ne-
kih vladara iz sjenke, smje-
štenih, dijelom u sjajnim
visokonadzemnim odajama
moćnih korporacija, dijelom
u podzemnim hodnicima
neuništive, poput bubašvaba
i duha taksista, fatalne “du-
Dobar, loš, zao
STAV
Crne Gore i predsjednik Crne
Gore nisu ista stvar. Formal-
nopravno, to je tačno, tako
da, nije bilo sporno pravo
onomad ni Vujanoviću kod
nas, ni Tadiću u Srbiji, pa ni
Đukanoviću danas, da se po
treći put kandiduju za pred-
sjednika, jer su prvi mandat
“ispucali” po starom ustavu,
tj. u staroj državi. Ipak, ratio
legis o ograničenju na dva
mandata biranja iste osobe
je fundamentalna tekovina
sno - u afektu; čak i onda
kada misliš da te neće uke-
bati, pa se osloniš na zakon
o zaštiti ličnih podataka ze-
mlje čiji si državljanin i koja
te je u tom smislu protivza-
konito, kao svog građanina
izdrukala drugoj zemlji, zna-
jući da ćeš zbog toga snositi
posljedice. Spajićeva kandi-
datura, u tom smislu, zavr-
šila se sa dubokim žigom na
njegovoj političkoj koži. Da
li će se od toga oporaviti? U
Crnoj Gori, vjerovatno, da.
Državna izborna komisija,
kojoj namjerno izbjegavam
skraćenicu, jer danas sve više
ljudi, u koje i ja spadam, zlo-
upotrebljava raskošne čari
engleskog slenga, in flagran-
ti nezakonito je odbila Spa-
nosti, upao je, već “zaručen”
za gradonačelnika Podgori-
ce, Jakov Milatović. Trebao
je da stupi na dužnost kad
uzurpator Ivan Vuković pre-
da ključeve grada, “što mu i’
babo ostavi”. Ko, međutim,
“šiša” Podgoričane i njiho-
vu izbornu volju, oličenu u
većinskom glasanju za listu
koja je predložila Milatovića
za gradonačelnika Glavnog
grada? Ali, šta ako izgubi i ne
postane Predsjednik? Hoće li
izborni gubitnik čista obra-
za, što bi rekle, sada već ops-
kurne Demokrate, moći bez
blama sjesti u fotelju grado-
načelnika, i kao Rusi, nakon
opsade Kijeva, pobjedonosno
preći na rezervni položaj?
Sa druge strane, da li je
odgovornosti, u tom sluča-
ju morao biti zasnovan na
bazi oportunitetnog troška;
dakle, šta gubimo ako uop-
šte ne glasamo, odnosno, šta
gubimo ako ne glasamo onog
drugog? Jer, valjda je svima
jasno da u ovakvoj predikciji
ne dobijamo ništa.
Bečić? Časti mi, nije mi
lako da pišem o njemu.
Bio je moj adut, bog mi je
svjedok, a već sam i pisao o
tome. Vjerovao sam da je on
dobar političar za tranzici-
oni postmilovski period, ne
zbog toga što je pokazao da
“nešto” ima, već upravo su-
protno; što predstavlja mo-
del političara koga prosto ne
možeš uhvatiti ni za glavu,
ni za rep. Osim sladunjavih,
politički korektnih floskula i
prozaičnih uličnih maškara-
da, u njegovom idejno-poli-
tičkom arsenalu nema niče-
ga. I zaista, taman se pojavio
u momentu kad nam je do-
zlogrdilo od viška nesuvislih
ideja i ideologija, od isforsi-
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije Vijesti

krilima Nikolićeve pobjede
u drugom krugu, “legitimi-
tet većinske izborne volje”,
doakao dotadašnjoj infan-
tilnoj - krhkoj i razmaženoj;
na mah drskoj i bezobraznoj,
nerijetko smiješnoj, ali ipak,
u odnosu na armagedon koji
joj je uslijedio, neupitnoj
srpskoj demokratiji. Dakle,
boke države”. Na isti način,
zapuštena društva, njiho-
vi segmenti ili fragmenti,
ustreme se, naročito o vune-
nim vremenima, na medici-
nu, dovedu u pitanje oblik i
kretanje Zemlje, i okrenu
naoštrene vile prema svemu
drugačijem, njima nepozna-
tom i bez razumnog povoda
demokratske političke kul-
ture, u cilju onemogućava-
nja otuđenja moći vlasti od
strane pojedinca. Nažalost,
demokratska kultura i poli-
tički bonton kod nas se shva-
taju kao posljednji (čitaj: ne-
dokučivi) stadijumi razvoja
društva, a zapravo su, ili bi
to trebali biti, temelj i no-
jićevu kandidaturu, tenden-
ciozno zloupotrebljavajući
rupu u sistemu, iskopanu
blokiranjem procesa kom-
pletiranja Ustavnog suda
od strane onih koji bi volje-
li da nikakvog suda i nema.
Demokratski front je u tom
smislu potvrdio sumnju koja
odavno lebdi u vazduhu po-
Milo Đukanović, sa svo-
jih tridesetak odsto, koliko
mu “daju” sondaže javnog
mnjenja, u stanju, recimo,
da organizuje “šverc” od
nekih tri-četiri posto svojih
glasova ka Andriji Mandiću,
kako bi ovaj sigurno presko-
čio Milatovića? Ako uzmemo
u obzir njegove čuvene orga-
rane političke bipolarnosti
i zastrašujućih alternativa.
Trebala nam je neka bezlična
sredina. Političar birokrat-
skog manira; pomirenje svih
sa svima; nema veze što zvu-
či patetično. Uželjeli smo se
osamdesetih. A, Bečić je bio
ta mejnstrim faca. I vid ga
sad; kune se u čast, umjesto

da nije bilo neprimjerenog
srpskom (i crnogorskom)
ustavnom modelu nepo-
srednog izbora predsjedni-
ka, vjerovatno bi, u skladu sa
rezultatima parlamentarnih
izbora, i te 2012. u Srbiji bila
formirana vlada od strane
istih političkih činilaca koji
su činili onu prethodnu.
“Vučićeva era” bila bi samo
ružna paralelna prijeteća
dimenzija srpske političke
istorije.
Demokratija, dakle, može
biti poražena demokratski.
To se dešava tamo gdje se
za sumnju, sumnjivom.
Za koga miloga glasati
onda Devetnaestog?
Milo Salazar do Nasimento
Đukanović se kandidova po
treći put. Prvi put je to bilo
u nekom pređašnjem životu,
u drugoj nekoj državi, koja
se isto zvala Crna Gora, ali
koja, osim toga, nema nika-
kve veze sa ovom državom
u kojoj živimo danas. I Vuja-
nović se prošvercovao treći
put kao predsjednik, na foru
da je u pitanju posve nova
ustavna stvarnost, po ko-
joj predsjednik Republike
seći stub procesa njegovog
razvoja.
Izvor prava je moral, kao
istorijski utemeljena i u sa-
dašnjosti potvrđena vrijed-
nosna i razvojna kategorija
društva. Moral danas, tauto-
loški, mora biti zasnovan na
razumu i kao takav, mora biti
i osnov sticanja povjerenja
birača. Kandidovanje iste
osobe, po treći put, za funk-
ciju predsjednika Crne Gore
ustavno je moguće, ali je du-
boko nemoralno.
Nemoralno je i blefiranje,
čak i ako je počinjeno reflek-
put bjelopoljske i pljevaljske
čađi, da se sa Milom neće
završiti i “milovština”, kao
svojevrsna autoimuna bolest
našeg društva i duboko ute-
meljeno političko nasleđe
ogromne većine crnogorskih
političkih aktera. Glasali su
tako Frontovi predstavnici
u DIK-u (Pardon!), zajedno
sa DPS-om, znajući da suda
njihovoj odluci nema. To se
zove sklonost ka anarhiji. Za-
mislite, šta bi ljudi sve činili
da nema suda? Komodanje.
Na mjesto Spajićevo,
usljed takvog spleta okol-
nizacione sposobnosti i do-
sta ubjedljivu pretpostavku
da mu je jedina šansa za tri-
jumf to da se u drugom kru-
gu odmjeri sa Vojvodom, bez
sumnje, odgovor je: Da, i to
je moguće.
Da li bi onda, ako kandi-
dati u drugom krugu zaista
budu Đukanović i Mandić,
izbor onih koji su vrijed-
nosno opredijeljeni ka de-
mokratiji, vladavini prava
i uređenoj progresivnoj za-
jednici, bio nemoguć, odno-
sno da li bi njihov izbor, kao
racionalan čin građanske
K
u napredak, EU i tako to…
ruži priča da advo-
kati nikada ne po-
stavljaju pitanja
na koja unaprijed
ne znaju odgovor, a da skep-
tici postavljaju pitanja ne
tražeći bilo kakav odgovor.
Čini se da između ove dvi-
je krajnosti ima sve manje
prostora. U pokušaju da se
“uhvati” neka tačka oslon-
ca zarad kakvog-takvog ra-
zumijevanja crnogorske po-
litike, moraćemo naći zrno
tog prostora.
Autor je advokat