V J E K O S L A V K L A I Ć / P O V IJ E S T H R V A T A I

N A K L A D N I Z A V O D
M A T I C E H R V A T S K E

Biblioteka
H R V A T SK E POVJESNICE

Urednik
IG O R ZIDIĆ

Tisak Ubum ija, Rijeka 1982.

 V J E K O S L A V KLAIĆ

POVIJEST
HRVATA
O D N A J S T A R IJ IH V R E M E N A DO S V R Š E T K A X I X ST O LJE Ć A

KNJIGA PRVA

PR VO DOBA: V LA D A N JE K N E Z O V A I KRALJEVA H R V A T SK E K R V I (641— 1102)

DRUGO DOBA« V LA D A N JE KRALJEVA ARPADOVIĆA (1102— 1301)

Za tisak priredio
TRPIM IR MACAN

NAK LADNI ZAVOD MH

Z A G R E B 1982
'
 C R TIC A O V J E K O S L A V U K L A IC U

V je k o s la v K laić, jed an od n a jp lo d n ijih i n a jb o ljih hrvatskih povjesničara,

ro d io se 28. srpn ja 1849. u Garčinu kod Slavonskog B roda u u čiteljsk oj ob ite lji.
O dgajan u n jem ačk om jezik u i duhu (m a jk a mu je b ila N je m ic a ), m a li je K la ić
rastao u doba B achova apsolutizm a, u d ob a kada je p olitičk i ž iv o t u H rva tsk o j b io
sapet i ušutkan, ali i u doba kad su se p o n a jb o lji h rvatski u m ovi pred ali znanosti
i um jetn osti stvaraju ći u gluho doba trajn e p lod ove kulturne baštine i narodne
svijesti. K a d je m ali K la ić sricao s v o je p rve rečenice, I. K u k u lje v ić je pokrenuo
svoj A rk iv za p o vje s n icu ju gosla ven sku udarivši n jim tem elje m odern oj hrvatskoj
h is to rio g ra fiji, k o jo j će K la ić postati jed n im o d stupova nosača, plem enit znanstve­
ni i rod olju b n i uzor n araštajim a p ovjesničara, k o ji su d o danas solidno i ustrajno,
pa i različnim teškoćam a uprkos, grad ili hrvatsku historiografsk u zgradu da služi
kao riznica znanstvene istine i narodne sam osvijesti. R ođen u god in i slom a revo­
lucion arnog pokreta i u os v it B achova apsolutizm a, K la ić je um ro 1. s r p n ^ 1928,
desetak dana nakon aArttata na Stjepana R adića i u p re d v e č e rje novog apsoluti­
zma, Š cstosiječan jsk e diktature, k o ja je žešće p ogod ila hrvatski narod nego Bachov
režim . K r o z to dugo, puno zb ivan ja i uglavnom teško doba, p ro tek ao je plodan
K la ić e v živ o t za k o je g je on orao i izorao d u boke brazde na h rvatsk oj znanstvenoj
i kulturnoj n jivi.

■* * *

S v o je j e šk olovan je K la ić započeo u Varaždinu, g d je je d o b io rodolju bn e

p oticaje, a nastavio ga je u Zagrebu, u doba ob n ovljen oga ustavnog života, kad je
b io svjed o k o m eu fo rič k o g za m je n jiv a n ja au strijskih o rlova hrvatskim grb ovim a
1861. i g d je mu je — kako je sam zapisao — p ro feso r F ra n jo K o iin e k ulio lju b av
p rem a p o v ije s n o j znanosti »d a se napokon i sam n jo j p o sveti«. N astavivši šk olovan je
u nadbiskupskom k lerik atu počeo se b aviti književnošću (su rađ iva o u zavodskom
listu S m ilje i k o v ilje ) i glazb om (s v ira o više instrum enata, d irig ira o i skladao;
tako su mu 1866. izvedeni ou vertu ra »P o s lje d n ja n a d a « i »V ije n a c slavenskih
n a p je v a «; u sjem eništu je -tak ođer napisao skladbe »N a N eh aju grad u «, »P o d
 POVIJEST HRVATA
6

p ro z o r o m « i » S v r a ć a n ja «), Is tu p iv š i iz b o g o s lo v ije , p o č e o je k ao n a m jesn i u čitelj

s lu žb o v a ti u V a ra žd in u (1867— 1869), a o d a tle je p oša o u B eč s tu d irati p o v ije s t i
ze m ljo p is . U B eču je b io č lan h rv a ts k o g d ru štva »V e le b it« i ta k o je uz p re d n o s ti
v e le g ra d s k o g k u ltu rn o g ž iv o ta u p ija o i d o m a ć e sad ržaje, s ta p a ju ć i m o re C ro a to ru m
za v ič a j i s v ije t u skladnu i p lod on osn u c je lin u . S lu žb u ju ći na za g reb a č k o j g im n a ­
z i j i u sp ored o je p o lo ž io 1873. p ro fe s o rs k i is p it u Beču. N je g o v v iš e o d p o l s to lje ć a
dugi n a stavn ičk i rad b io je n e re d o v it u usponu. P ro fe s o r na g im n a ziji, p ostao je
1878. suplent za h rvatsk u p o v ije s t na sveu čilištu , ali se n ije o d rža o d u lje od č e tiri
g od in e i nakon izb o ra T a d ije S m ičik lasa v r a tio se na g im n a ziju . God. 1884. b io je
im en ova n p riv a tn im d ocen to m »g e o g r a fije ju žn ih S la ve n a «, a tek 1893. d oša o je na
sveu čilište i to za p ro fe s o ra op će p o v ije s ti. S p re k id o m 1906— 1908, kad je u m iro ­
v lje n p a rea k tivira n , na k a te d ri je d je lo v a o do 1922. kad j e p o n o v o u m iro v ljen .
G od. 1893. p o s ta o je d op is n im , a 1896. p ra v im član om Jugoslavenske a k a d e m ije zn a­
n osti i u m jetn o sti. B io je jo š v a n js k im čla n o m češk e a k a d e m ije zn an osti i počasn im
d o k to ro m p ra š k o g sveu čilišta .
K la ić e v a d je la tn o s t n ije se o g ra n ič a v a la na pedagošk o-zn an stven i rad. B ila je
zn atn o šira i k ao u v ije k p lod on osn a.
God. 1875. u re đ iv a o j e i s u ra đ iva o u p ra va šk o m k n jiže v n o m tjed n ik u H rv a ts k a
lip a , a li j e d u b lji tr a g u h rv a ts k o j k u ltu ri o s ta v io u ređ u ju ći o d 1882. do 1889. časo­
p is V ien a c. K a o g la v n i u red n ik V ie n c a zn alačk i j e a k tiv ira o su radnike na svim
p o ljim a u m je tn o sti, a u p oseb n e zaslu ge u p isuju m u su rad nju p rv a k a suvrem ene
h rv a ts k e k n jiže v n o s ti. Š iro k a duha i svestran o za in teresiran , i sam se ok u šao u
p ro zi i p o e z iji, ia k o u to m e n ije o b o g a tio našu k n jiževn u rije č .
Z n a m e n itija je n je g o v a glazb en a d je la tn o s t. K a o sk la d a telj m alen ih k o m p o zi­
c ija , doduše, ne u b ra ja se ni tu u veća im en a h rva tsk e glazb e, ali je s v o jim p ra k ti­
č n im ra d om p rid o n io ra zv o ju g la zb e n o g ž iv o ta u H r v a ts k o j. God. 1882. u H r v a t­
sk om sok olu o s n o v a o je o rk esta r, d irig ir a o i p ro m ic a o slavensku i hrvatsk u glazbu,
a o d 1890. p a d o k ra ja ž iv o ta d je lo v a o je u H rv a ts k o m gla zb en om zavodu , u k o je m
j e b io č lan ra v n a te ljs tv a i p otp re d s je d n ik , za k o ji je izra d io p ra viln ik i naukovnu
osn ovu i nam ak n u o sred stva za d o g ra d n ju zgra d e. God. 1892. p ok ren u o je i u ređ i­
v a o glazb en i časop is G usle, te u n je m u d ao n e k o lik o s tu d ija i o svrta.
U za sve to p ra v o j e p o lje K la ić e v a rada b ilo zn an stven o i p o rezu lta tim a na
to m p o lju on j e o s ta o v e lik o im e h rva tsk e h is to r io g r a fije i zn an osti uopće.
K a o že m ljo p is a c — k o ji je s v o je ra d o v e p isa o k a o složen e ze m ljo p is n o -p o v ije ­
sne, k u ltu rn o -p ovijesn e i e tn o gra fsk o-sta tističk e p rik a ze — K la ić je d a o n e k o lik o
d je la o H r v a ts k o j, B osn i i H e rc e g o v in i, za tim n e k o lik o ze m ljo v id a i školskih
u džbenika, k o jim a je n e sam o is p u n jiv a o v e lik u p raznin u u šk olsk oj i zn an stven oj
lite ra tu ri, n eg o i na p rik lad an način u p ozn avao h rvatsk i n a rod s n je g o v o m ze m ljo m .
N a p is a v š i,-v e ć 1870, s v o j h is to rio g ra fs k i prven ac, K la ić je d o s m r ti pisao o
p o v ije s ti s v o je g n aroda. U to m je — kak o je 1928. Josip N a g y o p a z io — n je g o v
»r a d ( . . . ) ogrom an , a n je g o v o zn a č en je zasad a jo š n e p ro c je n jiv o . O k o n je g a se
k reće je d n a č ita v a ep oh a u h rv a ts k o j h is to r io g r a fiji, g en e ra c ije su od n je g a m n og o
naučile, k ao što će g e n e ra c ije im a ti v r lo m n o g o d a rade, a da b a rem d on ek le p r i­
vedu k ra ju on o, što je K la ić za p o č e o «. N a žalost, i danas je jo š u v ije k teško
p ro c ije n iti K la ić e v u d io u ra zv o ju h rva tsk e h is to rio g r a fije , je r nem a n i iscrpne
s tu d ije o n je m u a ni o p o v ije s ti h rva tsk e h is to rio g r a fije .
U s v o je m j e h is to rio g r a fs k o m rad u p o š to v a o zn anstvenu etiku, is tin o lju b iv o s t
i o b je k tiv n o s t. U v ije k je p re d č ita te ljs tv o izn o s io n o v e i n o v e tem e i p ro b lem e,
d ok u m en te i s v o je za k lju čk e, pa tak o o b o g a ć iv a o h rvatsk u p o v ije s n u zn an ost na
s v im p o d ru č jim a , za c rta v a ju ć i d on ek le i p io n irs k o m ru k o m n o vu p ro b lem a tik u
č ije j e k om p lek sn o is tra živ a n je i tu m ačen je n eop h od n o z a c je lo v ito p ro s u đ iva n je
i p o zn a v a n je p o v ije s ti h rv a ts k o g naroda.
 CRTICA O VJEKOSLAVU KLAICU 7

U s v o je m v e lik o m opusu K la ić je is tra živ a o hrvatsk u p o v ije s t od p očetk a do

X I X stolje ć a , s v o jim je in teresom ob u h vaćao sve ze m lje , u k o jim a ž iv e H rva ti,
pa j e tak o n a p r im je r r a s p ra v lja o o te r ito r ija ln im p ro b le m im a D a lm a cije, S la vo­
n ije, C rven e H rva ts k e i d ao p rv u k ritičk u p o v ije s t Bosne. O sim to ga p isao je o
k lju č n im p ita n jim a iz h rv a ts k o g d ržavn o-p ravn o g r a z v o ja i b orb e za oču van je
k on tin u iteta d ržavn e suverenosti, b o rb e za s a m ood re đ e n je i slobodu h rvatsk og
naroda. N ije pisao sam o o s a b orim a i b an ovim a, feu d a lcim a i ratn icim a, nego je
o b ra đ iv a o i s e lja č k e bune i b o rb e za dru štven u em an cip aciju . N ije o b ra đ iv a o sam o
s v e lik o m lju b a v lju p o v ije s t g la v n o g g rad a Zagreb a, n ego i hrvatsk u p ok rajin u .
S v o jo m sigu rn om i p ou zdan om ru k om je d n a k o je usp ješn o zah vaćao u p o v ije s t
h rvatsk og ra to v a n ja kao i u p o v ije s t h rv a ts k o g d u h ovn og zre n ja , u p o v ije s t
h rvatsk e k n jig e , različn ih u m ijeća , šk olstva i c rk v e n o g života . N ije za zira o ni od
p rič a ni od legen di, n iti m u se in teres za u sta v lja o na h rv a ts k im m eđ am a, p re la zio
ih j e i u p ozn avao s voj n a rod s p o v ije š ću i d u h ovn im ž iv o to m dru gih slavenskih
naroda. P rid o n o s io je i na p o lju a rh e o lo g ije , to p o g r a fije , e tim o lo g ije , k ro n o lo g ije,
b ib lio g r a fije i n a jza d okušao se na o n om p o lju p o v ije s n e zn anosti, k o je sum ira
p o v ije s n o zn a n je i š iri ga više-m an je u puk.
O kušao se, naim e, K la ić u p isan ju sin teze p o v ije s ti h rvatsk oga n aroda, u p oslu
k o ji je , ili bi b a rem im a o b iti, ž e lja i p o tre b a sva k og p o v je s n ič a ra . N a žalost K la ić
s v o ju š iro k o zasn ovanu P o v ije s t H rv a ta n ije d ovršio . O d 1899. d o 1911. izd ala je
K u g lije v a tisk ara p et opsežn ih svezaka n je g o v e sin teze do god. 1608. God. 1922. iza­
šao je jo š sveščić ku ltu rne p o v ije s ti 1527— 1608, i to je b ilo sve. Č itava P o v ije s t
H rv a ta bila je za m iš lje n a u zn atn o m a n je m opsegu (u 4 s v e s k a ), ali je radeći
K la ić p ro d u b ljiv a o i p ro š iriv a o tekst, pa je tak o u p e t svezaka d o p r o te k d o početk a
X V I I stoljeća. C ini se d a tak av n a čin n je g o v a rada n ije za d o v o ljiv a o ž e lje izd ava­
ča, k o j i j e že lio ne sam o u b rza li o b a v lja n je c je lo k u p n o g posla, n e g o i stegnuti
op seg d je la za p re o sta la s to lje ć a što n ije o d g o v a ra lo K la ić e v im nakanam a ni načinu
n je g o v a d o ta d a šn je g rada, a ni u tije k u rada izra s lo j k o n ce p c iji sinteze. P o to j *
p re tp o sta v ci čin i se da je p ro m je n a p lana d o v e la do p rek id a u izrad b i toga kapi­
talnog d je la h rva tsk e h is to rio g ra fije .
O c je n ju ju ć i 1914. K la ić e v u P o v ije s t H rv a ta d ru gi j e v e lik i h rvatsk i p o v je s n i­
ča r F erd o S išić napisao: »Iz r a d b o m , naučnim m eto d o m i apširn ošću K la ić e v o d je lo
n adilazi sva d osad an ja d je la te v rs te u n a šoj h is to rio g r a fiji; u p o trije b lje n i su za
nj n e sam o svi o b je lo d a n je n i izv o ri, ve ć i g o le m o m n oštvo a rk iva ln o g a blaga. N a ­
pisan o j e u s m je ru g e n e t i č k e škole, pa i je s te , n a ro čito o d d ru ge k n jig e d a lje,
je d a n o d n a jo d lič n ijih p ro d u k ata naše m od ern e h is to rio g r a fije .« U naše je doba
p o v je s n ič a r J aroslav Sid ak napisao da je to d je lo u s v o jim s ta rijim d ije lo v im a
o p terećen o ra zličn im n edostacim a, ali da uza sve te o s ta je u prik azu X V i X V I sto ­
ljeća po o b ilju s v o jih podataka, d o danas neprem ašeno.

O du žu ju ći se uspom eni na d u g o g o d iš n je g od b o rn ik a i p o tp re d s je d n ik a (1877—

1909) M a tic e h rvatsk e, izd avač je od lu čio p o n o v o izd a ti n je g o v o g la v n o d jelo. U
nakani izd avača n ije b ilo p re d v iđ en o da se izda k ritič k o izd a n je P o v ije s ti H rvata ,
je r bi to tra žilo dug i stu diozan p o s a o skopčan s k o n zu lta c ijo m m n oštva izv o ra i
op sežne literatu re, k o je je pristu pačn im u čin io i sa s o b o m d o n io n a p red a k h rvatsk e
h is to rio g ra fije . T a j je n a p red ak m n oga stara tu m ačen ja zab acio, n o v a dao, on j e
o tv o r io m n og o n ovih p ro b leip a i p ro b lem s k ih č v o ro v a , on je n a p o sljetk u c je lo k u ­
pan način is tra živ a n ja i p rik a z iv a n ja h rva tsk e p o v ije s ti u s m jerio na n o va p od ru čja,
tražeći ob u h vatn u narodnu, p olitičk u , d ru štven o-gosp od arsku i k u ltu m o-p o vijesn u
in terp reta ciju . Z b o g teškoća o k o p rip re m e k ritič k o g izd a n ja u o k v iru k ra tk o g roka,
k o ji j e p o s ta v lja o izd avačk i plan, izd a v a č se n a jp o s lije od lu čio da K la ić e v u k n jigu
 POVIJEST HRVATA
8
i*

tiska k ao p o p u la rn o p o v ije s n o š tivo, k o je će tako postati p o n o v o p ristu pačn o, k o je

ć e ip ak p rid o n ije ti p o p u la riza c iji i p ozn avan ju h rvatsk e p o v ije s ti. O dlu čivši da
k n jig u izd a kao p o v ije s n o štivo, izd avač je p rire đ iva ču ta k o đ e r o d r e d io op seg n je ­
gov ih in terv e n c ija , k o je se p o tom u glavn om s v od e na n a jn e o p h o d n ije is p ra v k e i
b ilješk e, k o je nisu te m e ljit k om e n ta r n iti op širan u vod u p ro b lem a tik u i literatu ru
0 n jo j, n eg o p rvo tn e opaske, nužna u p ozoren ja.
K la ić j e s v o je d je lo napisao na tem elju o n od ob n oga p o v ije s n o g zn an ja i u
većem vrem en sk om razm aku, pa otu d s tan oviti ned ostaci i neujed n ačen osti. On je
svoju p o v ije s t pisao u p olitićk o-d in a sličk o m ok v iru , pa j e m n o g o p ro s to ra p o s v e tio
va n js k o j p o litic i vla d a ra i zb iv a n jim a izvan H rva ts k e , što je u tje c a lo k ak o na p o­
d je lu teksta tako i na p rik a z m n og ih zb iv a n ja i osoba. O sim tih načeln ih p rim je d b i,
tekstu bi se m o g le p o s ta v iti i nek e d ru ge. Ia k o j e K la ić ra s tu m a č io zašto se ne
služi zn anstvenim in stru m en tarijem , ip ak p r ig o v o r u to m sm islu s to ji i danas.
O stale p rim je d b e tiču še nepotpu nosti p rije v o d a nekih isprava, je r ispuštena m jesta
nisu naznačena, zatim nekih Suvišnih navoda, p rič a i legen di (k a o on a o postanku
D u b rovn ik a ;, nesigurnih tra d ic ija (k a o ona o saboru na D u va n jsk o m p o lju ), d rža v ­
nih gran ica (k a o T o m is la v o v e H r v a ts k e ) i p on ek ih d ru gih m a n jih p itan ja.
T i su p r im je r i u zeti iz p rv e k n jig e P o v ije s ti H rv a ta , je r su u n jo j n a jiz ra z itiji
1 stoga što je ta k n jig a danas za sta rjela , pa n je zin o p rire đ iv a n je i iza ziva ja k e p ro ­
fesionaln e d v o jb e . D ok su sve in te rv e n c ije p rire đ iva ča u p re o sta lim k n jig a m a stav­
ljen e u u glate zagrad e, d o tle u p r v o j k n jizi im a i p on ešto izra vn ih isp ravak a. N jih
nem a m n o g o i od n ose se u p rv o m redu na im en a p o v ije s n ih osoba (ta k o j e p ro m i­
je n je n o npr. im e M o js la v u M islav, S ed cslav u Z deslav, S la vić u S lavac, L ju d e v it u
Lu d ovik i L u d v ig, V e s elin u V e c e lin ), n a roda i p lem ena i ilirsk i p u k ovi u Ilir i, g e r ­
m anski pu k ovi u G erm an i, K o z a ri u H a z a ri), d rža v a (U n g a r ija u U garska, M ora va
u M o ra v s k a ), g rad o va (S p lje t u Sp lit, B elgrad u B iog ra d , a B io g ra d u B e o g ra d )
i je zik a (je v r e js k i u h e b r e js k i). N a n ek olik o su m jes ta p o p ra v lje n e g o d in e vlad a n ja
hrvatsk ih vlad ara kao npr. T rp im ira , B ra n im ira i T om isla va , p os u v rem e n je n o z e ­
m ljo p is n o n a z iv lje (orop lastiičk i u orognafski, geo gn ostičk i u g e o lo š k i), is p ra v lje n o
p rem a arb an ask om p ra vop isu n e k o lik o arb anaskih rije č i, a c ije li je tekst le k to rira n
da bi se u k lon ili n eki izra ziti arh aizm i i da bi se u jed n ačilo p ra vo p is, lek sik i
p on eg d je te rm in o lo g iju , na što K la ić n ije od v iš e pazio. U svem u d ru g o m K la ić e v je
tekst m ak sim aln o poštovan.
V e ć i n ed ostatak u p rire đ iv a n ju p rv e k n jig e su o v e ć e b ilje šk e na k ra ju onih
p o g la v lja , k o je se m o g lo jo š je d in o p o p ra titi b e zb ro jn im b ilje šk a m a k o je bi, v je r o ­
jatn o, u čin ile jo š veću p om u tn ju . Stoga, iak o i o v a j način o teža v a č itan je, ip ak je
p o sudu p rire đ iva ča b io je d in i načm da se 9tvari ne pogoršaju . D ru gi veći n ed osta­
tak je p o m a n jk a n je n o v ije lite ra tu re u p rilo z im a p o je d in im k n jig a m a ili u b ilje šk a ­
m a vezan im uz p ro b lem e. M eđu tim , od K la ić e v a vrem en a zn atn o j e porasla p o v ije ­
sna literatu ra, pa bi n je zin o n a vo đ en je na način k ak o j e to ra d io K la ić ili m ak ar
i na je d n o s ta v n iji način zn atn o o d u ljilo posao, a u neku ruku ne bi n i o d g o v a ra lo
karakteru o v o g izd an ja. S to g a j e č ita te lj u p ozoren na n o v ija c je lo v itija d je la u
k o jim a j e pop isan a v a ž n ija literatu ra, a K la ić e v p op is lite ra tu re i izv o ra o s ta je
tako slika o n d a šn jeg stan ja u h is to rio g ra fiji.

• ♦ •

N a k ra ju treba p o n o v iti da j e K la ić e v a P o v ije s t H rv a ta v e lik o d je lo h rvatsk e

p o v ije s n e znanosti, da je *u m n ogim s v o jim d ije lo v im a n ep rem ašeno i danas, da je
pisca u n je g o v u poslu v o d ila sa vjest učenjaka i s v ijes t ro d o lju b a , i da je o v o d je lo
u vijek im alo s v o je č ita te lje ne sam o u stru čn om krugu.
Z b o g svega toga v r ije d i p on ovo g a p rib liž iti č ita te lju , p rib liž iti h rvatsk om
narodu za k o ji je K la ić i pisao.
Trpim ir Macan
 CRTICA O VJEKOSLAVU KLAIĆU
9

L IT E R A T U R A :

E. L a s z o w s k i , s. v., Znameniti i zaslužni Hrvati, Z agreb 1925. — V . N o ­

v a k, s. v.. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka. — J. š i d a k, s. v.,
Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb 1962. — F. S i š i ć, Priru čnik izvora hrvatske
historije, Z agreb 1914, 105— 106. — P. K a r l i ć , Ž ivo t i d je lo v a n je V jek oslava
K laića, Zagreb 1928. — J. N a g y , V je k o s la v K laić, uvod u K laićevu k n jigu »C rtice
iz hrvatske p o v ije s ti«, Zagreb 1928. — R. H o r v a t. P ro f. V je k o s la v K laić, Nastav­
ni vjesnik 37, Zagreb 1928, 3— 19. — M. S u f f 1a y, Značajke hrvatske nacije. Esej
o V jek oslavu Klaiću, Hrvat, br. 2570 od 1. 8. 1928.— F. B u l i ć , N a spom en V jeko-
slavu Klaiću, Hrvatsko kolo, 1928, 25— 21. — M. A ( b r a m i ć ) , V je k o s la v K laić,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1928— 1929, 440. — M. C i h l a r -
- N e h a j e v, V je k o s la v K laić, Izvještaj Matice hrvatske za godinu 1928, Zagreb
1929, I-IV . — H . K r e š e v l j a k o v i ć , V je k o s la v K laić, Napredak (k a len d a r), Sa­
ra je v o 1929, 185— 192. — J. BarTj f e, D r V je k o s la v K laić, Sveta Cecilija, Zagreb 1928,
sv. 4. — A. G o g i i a, V je k o s la v K la ić i diletantski orkestar »H rv a ts k o g sok ola«
u Zagrebu, na i. m j., sv. 4— 6.
PI
 Če s t i t o m u Št i o c u

P rou čavanje hrvatske p ro šlosti v rlo je poučno i u tješljivo. U viđam o

da i m aleni n arodi m ogu stoljećim a i tisućljećim a živ je ti, a da ne m o­
raju izginuti ni usred velikih , silnih državnih tvorba. H rvatska nas
p o v ije s t uči da u etičk om svijetu ne v rije d e vazda zakoni fizičk og a
svijeta, a n a jm an je onaj da m an ji i m a lo b ro jn iji m ora p od leći većem u
i b rojn ijem u . I šaka Grka o d o lje la je golem o j sili čitave p red n je A zije,
a m aleni hrvatski narod od ržao se p ored svih bura i nepogoda k o je su
ga redom snalazile!
T v rd e m nogi, k o ji su prou čavali p o v ije s t slavenskih naroda, da u
Slavena nema to lik o d ržavotvorn e sile, ali zato kudikam o više o t p o r ­
n e s n a g e . V eć za p rve p o ja v e Slavena u p o v ije s ti ja v lja ju suglasno
i latinski i g rčk i pisci da se Slaveni nerado p ok oravaju tuđinu, da ljube
sam osvojnost nadasve i da će svaku n evolju p o d n ije ti za v o lju m ile
i zlatne slobode s v o je (o m n e m m iseria m carae lib e rta ti p o s tp o n e n te s ).
A k o se to opaža za sve Slavene uopće, v rije d i naročito za H rvate. Jer
učeći njih ovu p ovijest, ne m ožeš da se dosta nadiviš n jih o v o j žilavosti,
n jih o v o j n e s lo m ljiv o j otp o rn oj snazi. Otkad se H rva t p o ja v io na oba­
lam a sinjega m ora, tijek om dvanaest stoljeća i više p rk osi on svem u
što ga hoće da zatre, te je n eiscrp ljivom ustrajnošću ob ran io i održao
s voje ime, svoju individualn ost i svoj te rito rij.
H rvatski narod naselio se u rim sk im p ok rajinam a, u k o jim a se
b ijaše u vriježila rim ska kultura s je zik o m latinskim . Što je god Germ ana
d ošlo u p ok rajin e R im sk oga Carstva — zvali se G oti, S vevi ili Franci —
svi se odrod iše i prom etnuše u Rom ane, te postadoše T a lijan i, Špa­
n jolci, P ortugalci i Francuzi: H rva ta nasuprot n ije m ogla od n arod iti
rim ska kultura, pače se u n jegovu g ovoru ne opažaju ni trag ovi latin­
skoga jezik a. R im sk o žite ljs tv o sk lon ilo se p red došljacim a u tvrde
 POVIJEST HRVATA
12

grad ove prim orske (Z ad ar, T ro gir, S p lit i D u b rovn ik ), te se visokim i

čvrstim zid ovim a ograd ilo od hrvatskoga svijeta. A li mu to n ije p o ­
m oglo; H rva t p rod ro i u ta skrovišta rom anskoga življa , te ga p o ­
hrvatio. Već god. 1177. dočekaše Zadrani papu Aleksandra I I I u svom
rodnom gradu p jeva ju ći mu iz svega glasa pjesm e i hvale jezik om
hrvatskim ( im m ensis laudibus et ca n ticis altissim e resonantibus iti
e oru m sclaidca lin g u a ). M alo zatim u p olo vici X I I I stoljeća mora-
doše M lečani silom rastjerati hrvatsko žite ljs tv o grada Zadra na sve
strane, te napuniti grad novim naseljenicim a iz srca Ita lije , k o jim a za-
braniše ženiti se H rvaticam a da se ne pohrvate. A li ni to ne zaustavi
H rvata. Jedva bijaše nakon toga p rošlo sto godina, M lečani su god.
1346. p ozivali Zadrane u latinskom i h r v a t s k o m jezik u da ostanu
vjern i n jih ovoj općini. T ak o se zg od ilo da su se p rim orski gradovi
Dubrovnik, Split i T ro g ir baš u ono vrijem e, kad se iz susjedne Ita lije
na sve strane širila prosvjeta književnoga i um jetničkoga preporoda,
posve pohrvatili. God. 1553. piše M lečanin Giustiniani za žite lje grada
Splita: »O d ije lo Splićana slavenskoga je kroja, a n jih ov m aterin ji jezik
(h rv a ts k i) vrlo je sladak i gibak. Istina je da svi građani govore tako­
đ er je zik rom anski, a neki se i od ije v a ju na talijansku; no gospođe
ne govore nego svojim m aterin jim jezik om . . . « Još je b o lje Giustiniani
poh valio ponosite Trogiran ke. »Ž ite lji toga grada (T r o g ir a )« , piše on,
»žive po slavenskim običajim a. Istina, neki nose talijansko od ijelo, no
rijetk i; svi doduše g ovore dobro rom anski ( frartca), ali u svojim ku­
ćama g ovore slavenski jezik radi svojih žena, k oje slabo razum iju
talijanski; pa ako i k oja razum ije (ta lija n s k i), ona ne će da
g o v o r i n e g o s v o j i m m a t e r i n j i m j e z i k o m .«
K ak o n ije H rvata zatrla rim ska kultura, tako mu n ije ni kršćanska
v je ra otela narodnoga biljega. Univerzalna crkva rimska, k o jo j su
H rva ti vazda bili najod an iji sinovi, m orala je ustrajnosti hrvatskoj
popustiti, te H rvatu d ozvo liti što nikom u nije p rije ni p oslije učinila.
U M oravaca, Čeha, Slovenaca nestalo je traga slavenskoj riječ i u službi
B o žjo j; je d in i H rvati od svih slavenskih naroda rim skoga zakona održali
su do danas divnu baštinu svetih apostola Ć irila i M etod ija! N o kolike
je borbe trebalo, kolike ustrajnosti i žilavosti tijek om stoljeća, dok
je napokon god. 1248. papa In ocencije IV posvetio H rvatim a n jih ovo
neosporivo pravo da slave Boga u crkvi slavenskim jezik om !
T o su tečevine hrvatske na p olju prosvjete. A k olik o je hrvatske
krvi p otek lo za slobodu i sam osvojnost, za pravo i cjelokupnost! P ro­
m atrajući p olitičk i živ o t H rvata diviš se još više. Otkad se H rvatska
proglasila kraljevin om za Tom islava god. 925, n ije ta k raljevin a za
tisuću godina ni za jedan čas izgubila svoga k o n t i n u i t e t a . P ro ­
pale su uto goto vo sve slavenske države, prop alo je Bizantsko Carstvo
i ponosita M letačka Republika: H rvatska K ra ljevin a tijek om tih m nogih
stoljeća ni jedan trenutak nije prestala živjeti. O tkidali su jo j ud za
udom, gazili i k rn jili’ m noga prava, prisegam a zajam čena; ali jezgra
je kraljevstVa vazda ostala nepogažena, pa su se oko nje opet
ok u p ljali razasuti ili ugrabljeni d ije lo v i njezini. Pače ni Osm anlija,
kojega se polum jesec kočio nad istim Budim om , ne m ože se pohvaliti
 ČESTITOMU ŠTIOCU 13

da m u se p o k lo n io b ije li gra d Z agreb , o d X V I s to lje ć a p on osita stolica

H rva ta ! O svanuo doduše O sm a m ija i p red Z a greb om , ali ga o s v o jio
n ije ! P rič a tv rd i da ga je o tje r a o m ed ved gra d sk i top. S p unim p ra vo m
p o ru č iv a li su za to god . 1527. o z lo v o lje n i h rva tsk i staleži k ra lju F e rd i­
nandu I: »N e k a zn ade V aše V eliča n stvo, da se ne m ože p ro n aći da bi
ik o ji gosp od in b io H rv a ts k o m s ilom zavlad ao. Jer nakon sm rti našega
blage uspom ene p o s lje d n je g a k ra lja Z vo n im ira p ricM ijnsm o se d ob re
v o lje s v eto j kru ni K ra lje v s tv a U g arsk og, a p o s lije toga sada V ašem u
V eličan stvu . (N o v e r it m aiestas vestra, q u o a in v e n iri n on p o te s t, et
n u llu s d o m in u s p o te n tia m e d ia n te C ro a tia m occupasset. N is i p o st
d iscessum regis n o s tri u lt im i Z v o n y m e r d ic ti, fe lic is re co rd a tio n is , lib e ro
a r b itr io se co a d iu n x im u s c irc a sacram c o ro n a m re g n i H u n ga ria e, et
p o st h o c n u n c erga M a ie s ta tem V e s t r a m ).«
Baš u taj čas, kad su h rvatsk i staleži o v a k o m u ževn o g o v o r ili svom u
k ra lju , b ilo j e K r a lje v s tv o H rv a ts k o spalo na p o s lje d n je grane. Od
h rvatsk e d ržave, k o ja je nekad za T o m is la v a ob u h vaćala o k o 110.0001
k m 2, a za P etra K re š im ira b ar 55.000 k m 2, b ija š e tada p re o sta lo sam o
kukavnih 12.500 k m 2! Č itava D a lm a cija b ijaše već je d n o s to lje ć e u v lasti
M letačk e R ep u b lik e, a nakon su dbonosnog b o ja na K rb a v s k o m p o lju god.
1493. o tk id a o sla v o d o b itn i O sm a n lija k om ad p o k om ad hrvatsk e zem lje,
tak o da je ve ć tada v la d a o č ita v o m istočn om S la v o n ijo m , L ik o m i
K rb a v o m , a i č ita v o m H rva ts k o m na ju gu V e le b ita k o lik o n ije p rip ala
m leta č k o j D alm a ciji. C ijela H rva ts k a s astoja la se tada za p ra v o od
tri žu p a n ije (V a ra žd in s k e , nešto K riž e v a č k e i Z a g re b a č k e ), i p rim o r ja
od R ije k e do B aga. T o je b io je d v a peti d io K re š im iro v e H rva tsk e, te
su je zato i h rvatsk i staleži stali n a zivati »p re tu žn i ostaci ostatak a k ra­
lje v in a D alm acije, H rva ts k e i S la v o n ije « ( re liq u ia e re liq u ia ru m regn o-
ru m D a lm a tia e, C roa tia e et S la v o n ia e ).
A li ni u to j k r a jn jo j b ije d i ne zd v a ja h rvatsk i narod. On' b d ije
dan i noć s o ru žje m u ruci da ob ra n i kukavne osta tk e s v o je stare k ra­
lje v in e . G od in e 1571. b io je m lad i ban F ra n jo Fran kapan S lu n jsk i u
svom gradu G oram a. B io je jo š p osve m lad, neženja, ali već ju n ak na
glasu. O sm a n lijam a zad avao trista jad a; zato ga kršćanski s v ije t p ro ­
zvao š tito m Ilir ik a . B o ra v eć i u G oram a, p rip ra v io S lu n jsk i gozbu za
p r ija te lje . Jedva gosti p ozvan ici s je li za stol, osvanu pred n jim a glasnik
kao b ez duše, ja v lja ju ć i da se T u rci prim iču . N e bi d ru ge: S lu njski
m orad e o s ta viti b o g a ti stol, pa sa s v o jim gostim a p oći u susret n ep ri­
ja te lju . T rip u t se sukobiše kršćani s O sm an lijam a, trip u t suzbi Slu njski
n e p rija te lje , te ih na p osljetk u n a tjera u b ije g. I sam i T u rci s lavili su
p o s lije p je sm o m ju n a štvo bana F ra n je S lu n jsk oga (n o b ile c e rte h o c
ja cin u s hostes ip s i m ilita r i ca rm in e c e le b ra ru n t).
H rva ts k i se n a rod k ro z s to lje ć a u p orn o b o r io i s M le cim a i B i­
zan tom , sa S aracen im a i M o n go lim a , pače i p ro ti nekim ugarsko-
-hrvatskim k ra lje v im a , k o ji nisu p o štivali n je g o v e pravice. B rib irsk e

1 [V . K la ić je p o vršin u isk a ziva o u četv o rn im a u strijsk im m ilja m a i četvo rn im

m v ria m etrim a . S to ga su svuda n jeg o vi pod a ci p reraču n ati u č e tvo rn e k ilo m e tre radi ra zu ­
m ljiv o s ti za d an ašn jeg č ita te lja .]
14 POVIJEST HRVATA

knezove iz plem ena Šubić zam ijeniše B abonići i N e lip ić i;2 za ovim a se
podigoše knezovi K rb avsk i K u rja k ov ić i, a p o s lje d n ji zaigraše k olo kne­
zo vi K rč k i Frankapani. Iz svake kapi nedužno p roliven e k rvi nicalo je
sveđer novih osvetnika. N o ni u je d n o j b orb i ne prikaza se otporna
snaga hrvatskoga naroda tako silna, kao u b orb i s Turcim a. U n jo j
su djelovaše sav narod, ona mu b ijaše kao svagdašn ji kruh. T o je
h e r o j s k i v i j e k hrvatskoga naroda. Stoga i razu m ijem o hrvatske
staleže kad g o vore k ra lju svom u Ferdinandu I: »V a zd a sm o uzdržali
tu slavu da nem a jezik a (n a ro d a ) u kršćanstvu, k o ji bi se tako dugo
vrem ena držao i k rv svoju p ro lije va o , (k a o m i). T a već je m inulo više
od osam deset godina što se b ranim o i b o rim o za v je ru kršćansku. S
tom su slavom um rli naši pređi, a m i to isto žudim o. (S e m p e r tenuim us
penes se hane laudem , u t nulla lin gua in C h ristia n ita te tanto lo n go
tem p o re non stetit, nee sanguinem suum fu d it; qu ia u ltra sunt quam
octu a gin ta anni, qu od se defendim us et pugnavim us penes fid e m C hri-
stianam . I n hac laude n o s tri p ris tin i m o rtu i sunt, nos h o c idem
desideram us ) . «
H rva tsk i narod s v ojom je ustrajnošću i p ožrtvovn ošću sretno pre­
b ro d io doba n ajveće slave i m oći turske. Otkinuti u d ovi H rvatskoga
K ra ljev s tv a redom se oslobađali isp od turske vlasti. N o sada planu
nova b orba za c j e l o k u p n o s t Kraljevstva. U jednu ruku
nastoji narod da se s m aterom ze m ljo m op et združi oslobođena istočna
S l a v o n i j a , a u drugu ruku da se ukine K r a j i n a , u k o jo j se
je banila njem ačka v ojn ičk a vlast.
T ežn je i že lje naroda, b ile i n a jop ra vd an ije i osnovane na naj­
svetijem pravu, ne ostvaruju se u jed an dan. Prolaze često d ećen iji i
stoljeća dok narod postigne što ga ide p o B ožje m pravu i pisanom
zakonu. I tu se d iv im o m u k otrp nosti hrvatskoga naroda, kako baš
gvozdenom ustrajnošću n a stoji da se ostacim a k ra ljevin a D alm acije,
H rvatske i S la vo n ije p ridruže oslobođ en i d ije lo v i na istoku i jugu.
U to j n ek rva voj, ustavnoj b orb i jed n ak o se ogled a ve lik a otporn a snaga
naroda. N e m ože, doduše, za p rije čiti da mu se p ra vo ne gazi; ali pe
dä da mu se zgazi! I napokon p revlada pravo, k o je se nikada ne m ože
zatrti, ako ga sam o uporno braniš. U p o lo v ic i X V I I I stoljeća vraćena
b i H rva tsk o j istočna S lavonija. Ostaci K ra ljev s tv a povećaše se tada za
čitavih 10.000 k m 2; hrvatski ban zap ovijed aše već ze m lji k o ja obu­
hvaćaše 22.000 km*.
Još u p orn ija i teža je b orb a za K ra jin u . T ra je više od stoljeća, a
treba da se boriš p ro ti čitavom u carstvu! Sam oj m atici ze m lji za p rije ­
tila tada p o gib elj da postane austrijska p o k rajin a poput K ra n jsk e i
Štajerske. A li otporn a snaga hrvatskoga naroda od o li i reform atoru
caru Josipu II, te sačuva s t a r i u s t a v n a j s t a r i j o j k ra lje ­
v i n i habsburške m onarhije.

2 [P rezim en a tih vlasteoskih p o ro d ica izvedena su od osob nih im ena B abonšg

(B a b o n ig ) i N elipac, pa b i ih isp ra vn ije b ilo n azivati B abon egim a i N e lip čićim a .]
 ČESTITOMU ŠTIOCU 15

Sred neprekidne b orb e za svoja prava i za K ra jin u gleda hrvatski

narod na s voje oći, kako v ih o r sa zapada obara staru n jegovu neprijate-
ljicu, p reživjelu R epu bliku M letačku (1797), i kako se D a l m a c i j a ,
od 1409. u m letačkoj vlasti, vraća p od žezlo vladara, k o ji je zajed n o
kralj hrvatski i ugarski. N arod n ije zab oravio da je D alm acija bila i
ostala k rv od n je g o v e k rvi, pa je sm jesta pregnuo da se ta slavna
k ra ljevin a p rid ru ži svo jim rođenim sestram a H rva tsk o j i S la von iji.
I tako je naše X I X stoljeće zatek lo hrvatski narod u nastojan ju da
svojem u k ra ljevstvu p ovrati po p rilic i onaj opseg, što ga je im alo za
k ra ljeva P etra K re š im ira i D m itra Zvonim ira.
A li X I X stoljeće, s t o l j e ć e narodnosti, nametnu h rvat­
skom u narodu najžešću borbu od svih dosadanjih. B orba je uporna i
odlučna, je r se m ora otim ati ne sam o živim a nego i m rtvim a. Ć vor
se strašno zauzlao, i B og zna šta bi b ilo da čvora n ije rasjek ao m ač
bana Jelačića. H rvatski je zik p riznat bi nakon k rvava rata je zik o m
d ip lom atičk im da sam gosp od u je ne sam o u seljačkoj k o lib ici nego i u
banskim dvorim a. H rva tskim je zik o m neka zb ori i tv o ri sve što se hrani
hrvatskim h ljeb om ; ta za to se i žrtv o v a lo 40.000 hrvatskih junaka na
p oljanam a ravne Ugarske.
U n ek rva voj, a napokon i k rvavo j b orb i za narodnost očito vala se
otporn a snaga hrvatskoga naroda u n a jvećoj m jeri. M alena H rvatska,
k o je neki na k arti E vro p e nisu m og li ni naći, pokazala je čitavom
s v ije tu da živ i i da j e v rije d n a da živi. H rvatska i opet n ije propala,
nego je n aprotiv iz b orb e izašla jača i veća. Dva do tri decen ija minuše
jed va , a H rva tsk o j kao zrela jabuka pade u k rilo K ra jin a, te se sjedin i s
m aterom zem ljom . H rva tsk o se K ra lje v s tv o i opet uvećalo za 20.000
km 2, hrvatski ban u p ravlja sada d ržavom od 42.500 k m 2 i osam p ro ­
stranih županija! A i D alm acija vap i bez prestanka za u jed in jen jem ,
pak će p r ije i p o s lije do toga doći; je r to n ije sam o živa že lja svih
H rvata, nego i sasvim l e g i t i m n o nastojanje, zajam čeno n a jn o v ijim
zakonim a i prisegam a! Tada će H rva tsko K ra lje v s tv o obuhvaćati opet
o n o lik i opseg, kako ga je im alo za k ra lja Petra K re š im ira i D m itra
Z vonim ira.
* * *

Sam o letlfttični p regled hrvatske p o v ije s ti kako nas tješi i b od ri

za budućnost! Baš hrvatska h isto rija d okazu je da ne s to ji ona m oderna:
»S ila ja ča od p ra va «, nego ona stara hrvatska: »S vak a sila za vrem e­
na«. H rva tsk i j e narod s v ojom otp o rn om snagom suzbio dosad svaku
silu i tako se od ržao k roz tolik a stoljeća.
V e lik i m ađarski p a trio t rekao je na početku našega stoljeća za
Ugarsku: »U garsk a n ije bila, ali će b iti«. A m i recim o: »H rva tsk a je
bila, ona jest, ona m o r a ostati d o .k ra jn je g a v ije k a «.

VJ. K L A IĆ
UVOD
 G L A V N A D JE LA O H R V A T S K O J PO V JE SN IC I

Otac hrvatske povjesnice, hrvatski H ero d ot, jest Dalm atinac I v a n

L u č i ć ili J o a n n e s L u c i u s 1, rođen u T ro g iru u početku X V I I
St., a um ro u R im u 11. siječn ja 1679. Pokopan bi tada u zb orn o j crk vi
sv. Jeronim a, g d je mu bi u p o lo vic i X V I I I stoljeća p od ign u t m ram orni
spom enik s natpisom : »J o a n n i L u č io , n o b ili Tra gu rien si, q u i D alm atiae
C roatiae p a tria m q u e h is to ria m illu s tra v it et co n scrip sit. O b iit I I I . Jd.
Jan. M D C L X X I X (Iv a n u Lučiću, plem iću trogirsk om u , k o ji je dom o-
rodnu p ovjesn icu D alm acije i H rvatske razjasn io i napisao. Prem inuo
11. siječn ja 1679).«
B ilo je doduše i p rije Lučića pisaca k o ji su se nuzgredice više ili
m an je b a v ili hrvatskom p oviješću , ali on je p rv i napisao kritičk u i
sustavnu p ovjesnicu D alm acije i H rva tske u šest knjiga, a u latin­
skom e jezik u da ju je m ogao čitati sav tad an ji obrazovani svijet.
T o m e je znam enitom u djelu potpun i naslov: J o a n n i s L u c i i D a 1 -
m a t i n i de r e g n o D a l m a t i a e et C r o a t i a e l i b r i sex.
O sob ito je za n im ljiv o da je Lučić d ovršio s v o je m onum entalno d je lo na
jugu E vrope, u Rim u, a štam pano je p rv i put god. 1666. na sjeveru
E vrope, u Am sterdam u u H o la n d iji, u slavnoj štam p ariji Ivana Blaeua
ili B law a, k ojem u je Lučić b io p rija te lj. Slavni Blaeu, sam izučen p ra v­
nik, sm atrao je za osobitu počast što je upravo n je g o v o j tisk ari Lučić
p o v je rio štam panje svoga djela, te je tu svoju radost i odao u jed n om e
pism u Lučiću u k o je m mu je pisao: »A li ti si s voje p rija te ljs tv o naro­
čito h tio o č ito v a ti tim e, što si svoja vrsna istraživanja, k o jim a si spo­
m enike s v o je preslavne d om ovin e davnom tm inom zastrte iznesao na

[R o đ en je 1604.1
20 UVOD

s v je tlo , p o v je r io da se štam p aju m o jim s lo v im a (s e d p ra e cip u e eam

— a m ic itia m — m ih i n ota m fa cere v o lu is ti, c u m lu cu b ra tio n e s tuas
pra estan tissim as, qu ih u s p a tria e tuae illu s tris s im a e m o n u m e n ta , iam
d u d u m densis o b v o iu ta ten ebris, in lu ce m p ro tra x is ti, typis m eis exaran-
das o b t u lis t i). «
Iva n L u čić b io je i p od ob an da napiše v aljan u p ovjesn icu . T o m e je
p rid o n ije lo i v r ije m e u k o je je ž iv io , a i p rip ra v a n je g ov a . U čeći u
P a d o v i i u R im u , g d je bi ov je n č a n lo v o r-v ije n c e m d o k to ra prava,
up ozn ao j e tad an ju m etod u p o v ije s n o g is traživan ja . U It a liji je naim e
p o v ije s n a znanost jo š od X V I sto lje ć a u d arila n o v im s m je ro m i p oletila
s v ježim p o le to m ; tu su se m a r ljiv o p ro u čavali je z ic i za ra zu m ije va n je
starih spom en ika, n je g o v a le p om oćn e zn anosti za p o v ije s t, n a ro čito
a rh e o lo g ija i k ro n o lo g ija , sk u p lja la se građ a p o k n jižn icam a i arh ivim a,
te se od o z b iljn ih p o v je s n ič a ra za h tije v a lo da s v o je p rip o v ije d a n je
os n iva ju na k ritič k i p rib ra n im i p ored a n im sp om en icim a. T a k o se
ra d ilo ne sam o za p o v ije s t starih, klasičnih naroda, nego i za p ovjesn icu
živ ih naroda. D o v o ljn o je sp om en u ti Iva n a M eu rsija , U bba E m m ija i
D onata za grčk e i rim sk e starine, B a ro n ija i R ayn ald a za crk ven u i
državnu p o v ije s t, A gostin a M a s c a rd ija za p ovijesn u znanost uopće
( L ’a rte s to rica , R om a 1630), za tim P avla S a rp ija , A n d riju M o ro s in ija ,
F ran ju B io n d ija , F am iana Stradu, B e n tiv o g lija i m n oge d ru ge p o v je ­
sničare p o je d in ih ze m a lja i n a ro d a 1. D je la tih vrsn ih u čenjaka u p ravo su
za L u čićeva đ a k o v a n ja u I t a liji red o m izlazila , te se p om am n o čitala.
V ra tiv š i se L u čić nakon svršenih nauka u sv o j zavičaj T r o g ir , stao
i on snovati da napiše p ov je s n ic u s v o je d o m o v in e p o m eto d i i uzoru
ta lija n sk ih p ovjesn ičara. S k u p lja o za to građ u p o a rh ivim a, n a ro čito
svoga ro d n o g grad a, izn osio na v id je lo davne i m lađ e pisce o p ovjesn ici
D alm a c ije i H rva ts k e ; pače i za p ro š lo s t S lo vin sk e z e m lje (S la v o n ije )
ž iv o se zan im ao, te je od R a f a e l a L e v a k o v i ć a tra žio i d o b io
nešto isp rava zagreb ačk e b is k u p ije iz X I I I stoljeća. P rib ra v š i tako građu
dao se na izra đ iv a n je p ovjesn ice, te je d o tje r a o do k ra ja n ek ak o god.
1654. N o svršivši d je lo , u v je ri se da ga ne m ože posve izg la d iti ni u
T ro g ir u ni u D a lm a c iji, pa se zato spom en u te god in e p reseli u k n ji­
ževn o sred ište R im . T a m o na izv o ru g o le m o g a k n jiže v n o g b laga jo š
j e n e k o lik o g od in a m a r ljiv o ra d io i is p ra v lja o , č ita v o d je lo g o to v o p re ­
rad io i d o god . 1661. napok on ga p rir e d io za štam pu.
L u čić p rik a zu je u s v o jo j p o v je s n ic i d o g a đ a je i razvita k K ra lje v in e
D alm a c ije i H rva ts k e sam o d o p o lo v ic e X V stolje ć a , n aim e d o on oga
časa kad je č ita v a D alm acija, a s n jo m i p rim o rs k a H rva tsk a došla
pod m letačku vlast. P ov je s n ic u n ije ra z d ije lio u p e rio d e , nego u š e s t
knjiga k o je je op et r a z d ije lio na glave, a li tak o da se d ržao što
više k ro n o lo š k o g reda. P rv a se k n jig a b avi Ilir ik o m i D a lm a c ijo m za
rim sk oga v lad an ja , za tim p rela zn om d o b o m nakon p ro p a s ti Zapadno-
rim s k o g C arstva, a zav rš u je se d ola sk om H rv a ta i Srb a i osn utkom

2 [Iz v o r n a im ena tih eru d ita i p o v jesn iča ra su: Jan d e M eu rs, U b b o E m m iu s, Cesare
B a ro n io , O d o rico R in a ld i, P a o lo S arp i, A n d rea M o ro sin i, G ian F ra n eesco B lo n d i, Fa m ian o
S tra d a i G u ido B e n tiv o g lio ]
 GLAVNA DJELA O HRVATSKOJ POVJESNICI
21

h rvatske države. T o m h rvatsk om s a m osvojn o m d ržavom , s n jezin im

v a n jsk im i n u tarn jim p rilik a m a b avi se druga k n jiga. U tre ćo j se k n jizi
ra sp ra vlja k ako je H rva tsk a d ošla u zajed n icu s U garsk om i k ako su
M lečan i stali širiti sv oju vlast u p rim o rs k im g ra d o vim a i na dalm ati-
skim otocim a , p ošto su iz g ra d o va za n ek o v r ije m e b ili potisn uti. B orba
izm eđu M letak a i U garske za D a lm aciju n a stavlja se u č e tv rto j i p etoj
k n jizi, k o ja se p o to n ja svršava tim e k ako su p rim o rs k i g ra d o v i i otoci
dalm atinsk i, a s n jim a i p rim o rs k i k ra je v i h rvatsk i u X V stoljeću
konačno p rid ru žen i R ep u b lici M le ta č k o j. Šesta je k n jig a napok on za­
n im ljiv a rasprava o d ržavn om i p o litič k o m živ o tu D alm a cije i H rva tsk e
od on oga časa kad su p restale b iti p osve nezavisn e pa d o X V stoljeća.
S vo m e d jelu p rid a o je Lu čić neke d ota d jo š neizdane izv o re d alm a­
tinske, k o je mu cijen u jo š više dižu i k o je ga jo š danas čine svakom u
p ovjesn ičaru n eoph od n o p otreb n im .
D r F ra n jo R ačk i o c ije n io je Lu čićevu p ovjesn icu ovak o : »O v o d je lo ,
kao što sva ostala (d je la ) Lu čićeva, o d lik u je se ob je k tiv n o šć u i t r ije ­
znošću. K a o svjestan istra živa la c Lu čić je p u stio g o v o r iti sam e izvore;
on sm atraše s v o jo m zad aćom sam o to da te izv o re k ritičk i poreda,
razjasn i, u sklad d oved e i živ o to m nadahne. U p o s lje d n je m p ogledu
tje ra o je pače trije zn o st d o suhoparn osti, b o je ć i se da ne bi dugačkim
u m ovan jem s v o je m isli na uštrb o b je k tiv n o s ti od više istaknu o; da ne
bi elegan tn om d ik c ijo m h istoričk u istinu o d više zastro. Lu čić p rip o v i­
je d a sam o on o i to lik o što je i k o lik o je našao u v je ro d o s to jn im iz v o r i­
ma. O va trije zn o s t opaža se n a vla stito u sta roj h is to riji. K o lik o nisu
tu i n o v iji h is to ric i p u stili uzde s v o jo j fa n ta ziji i s v o jim nagađ an jim a!
L u čić se o slan ja sam o na grčk e i rim sk e pisce i na stare napise; upo-
tre b lju je ih o p rezn o u svojem u razlagan ju ; m noga p itan ja, k o ja tadan ja
nauka n ije b ila jo š r ije š ila i za k o ja n ije jo š d o v o ljn a građ a b ila p ri­
brana, kao što je npr. p ita n je o n a rod n osti p u k ova Ilir ik a i D alm acije,
on m ii'kom o b ila zi, p rizn a v a ju ć i tak o ra d ije s v o je neznanje, nego da
nauku neosn ovan om h ip o te zo m zam u ti.«
Uza svu tu o b je k tiv n o s t n ije Lu čićeva p o v je s n ic a sva gd je d je lo v a la
p o v o ljn o . L u č ić e vo d je lo štam pano bi za v la d a n ja cara L e o p o ld a I,
k o ji j e b io ta k o đ e r i hrvatsk i i ugarski k ra lj. N a d voru k ra lja L e o ­
p old a d rža lo se da je Lu čić s v o je d je lo p isao u p rilo g M lecim a i da je
o m a lo va žio p ra va krune sv. S tjep an a na k ra ljev in u H rva tsk u i D alm a­
ciju . U p ravo s toga razloga tra žio je k ra lj L e o p o ld I nek oga od p ism e­
nih H rva ta , k o ji bi se p rih v a tio Lučića p o b ija ti i izn io p ra va krune
sv. S tjep an a na tu k ra ljevin u . Za to bi n apokon izabran pozn ati h rv a t­
ski sp isa telj P a v a o Ritter-V itezović, k ojem u b i p o v je re n o
da napiše hrvatsku p ovjesn icu s ten d en cijo m ugarskom . V ite z o v ić se
zaista dade na posao i stade ra d iti; no p rije n ego što j e d je lo d o v ršio
um re L e o p o ld I, a V ite z o v ić e v p osao zap e sasvim .
Š to ne bi u činjen o za L eop old a , izv e lo se za k ra ljic e M a r ije T e re zije ,
a posao je izv rš io zagreb ačk i kanonik B a l t a z a r A d a m K r č e l i ć .
B altaza r A d am K rč e lić (r o đ e n 5. v e lja č e 1715, u m ro 1778), starin om
iz K rb a v e a ro d o m iz sela B rd o v c a b lizu Z agreb a i već u 32. god in i
zagreb ačk i kanonik, b ija š e za on o d oba v r lo učen m už, a o s o b ito vješt
 22 UVOD

p ovijesn im disciplinam a, ali uz to k oristolju b iv i do krajnosti p re v rtljiv .

B oraveći u Beču (1748— 1749) kao rek to r hrvatskoga k olegija, dođe
i na d vor k ra ljice M a rije T e re zije i pokaže naskoro da um ije svo jim zna­
njem služiti nam jeram a tadanje bečke vlade. U tom ga pobuđivaše
k ra ljica da se što p rije dade na pisanje d jela što ga n ije m ogao do­
k ra jčiti Pavao V itezo vić, da naim e napiše p ovjesnicu H rvatske, Dal­
m acije i S la vo n ije i da u n jo j izlo ži prava k ra ljice M a rije T e re zije i
krune sv. S tjepan a na te zem lje. U to im e d ob io je on V itezovićevu
pismenu ostavštinu, a povrh toga sabirao je sam obilatu građu u Beču
i u Zagrebu.
D jelo K rč e lić e vo ugleda napokon s vjetlo god. 1770. u Zagrebu, a
posvećeno je k ra ljici M a riji T e re ziji. Potpuni mu je naslov: D e r e g n i s
Dalmatiae, Chroatiae, Sclavoniae notitiae prae-
liminares (p e rio d is IV . d is tin cta e ) stud io, tabore ac im pensis
n ob ilis h o n o r a bilis que v ir i B a l t h a z a r i s A d a m i K e r c s e l i c h
de C orbavia, Zagrabiae, typis d em u m A n to n ii Jandera, typographi.
K rčelićeva povjesn ica obuhvaća 522 strane, te opseže čitavu p ovijest
hrvatsku od n a jstarijeg vrem ena do god. 1606, i to tako da samo jo š
v ije k Ferdinanda I p ota n je razjašnju je, dok iz kasnijega doba tek
najzn atn ije zgode spom inje. Iza posvete k ra ljic i M a riji T e re z iji im ade
p red govor, sadržaj, popis pisaca i izvora k ojim a se autor služio, a
p oslije toga slije d i sama povjesnica, k oju je K rč e lić ra zd ije lio u četiri
periode. Prva perioda obuhvaća v rije m e rim skoga vladanja, druga p ri­
kazuje narodnu dinastiju do X stoljeća; treća, najopsežnija, priča d o­
gađ aje H rvatske, S la vo n ije i D alm acije od X stoljeća do Ferdinanda I;
četvrta napokon sadržava glavne događ aje za kuće Habsburg. K a o d o­
datak prik azu je jo š H rvatsku i S la von iju kakve su b ile u p iščevo doba.
Tu g o v o ri o c iv iln o j i v o jn ičk o j H rva tsk o j, o n jezin oj državnoj i crk ve­
noj upravi, o sam ostanim a i duhovnim redovim a, o školam a; napokon
nalazim o i g eografsk i opis p ojed in ih županija, kao što su Zagrebačka,
K riževačk a, V araždinska itd.
T o lik o o sadržaju K rčelićeva djela. U pogledu sm jera i c ilja, što ga
je im ao pred očim a kad je pisao svoju p ovijest, poučava nas sam
K rč e lić osim u p red govoru jo š na više m jesta, a n aročito na kraju
djela. Opisavši naim e čitavu H rvatsku i Slavoniju, u k olik o su bile pod
žezlom k ra ljice M a rije T erezije, završuje ovako: »O n o što je danas od
Dalm acije, H rvatske i S la von ije pod m letačkom ili turskom vlašću ne
opisujem , je r toga d o v o ljn o ne poznajem . Z ad ovoljan sam što sam u
p rija šn jim p og la vljim a d o v o ljn o pokazao da čitava D alm acija, H rva t­
ska a i S lavonija, im ale one sada k o je god gospodare, p o pravu i zakonu
pripadaju svetoj kruni ugarskoj i našim apostolskim k ra ljevim a —
jed n ak o Bosna i S rb ija .« ( » Ilia , quae hod ie sub V e n e to ru m aut T u r-
ca ru m sive D alm atiae, sive regn i C roatiae aut Sclavoniae sunt posses-
sorio , non describo, d effectu s u fficie n tis co g n itio n is , co n ten tu s: me
a n te rio rib u s p e riod is s u fficie n te r docuisse: D alm a tia m in tegram , C ro-
atiam aeque atque Scla von ia m , p e r qu oscun que et qu a lite rcu n q u e nunc
possideantur, le g itim i p ro p riiq u e esse iu ris Sacrae R e gn i H ungariae
 GLAVNA DJELA O HRVATSKOJ POVJESNICI 23

C oronae, A p o s to lic o ru m q u e n o s tro ru m R egu m , B osn ia m ite m ac Ser-

v ia m .«) V eć te rije č i jasn o od avaju da K rč e lić n ije ni u snu m islio
da piše narodnu hrvatsku povjesnicu.
U isto v rije m e s K rč e lić e m proučavao je isusovac D a n i e l F a r -
l a t i (ro đ e n u C ividalu 1690, um ro 1773) crkvenu p ovjesn icu H rv a t­
ske i susjednih j o j zem alja u opsegu staroga Ilirik a . Rezultat n jegova
truda jest om ašno d je lo I l l y r i c u m s a c r u m (V e n e tiis , 1751— 1801,
V I s v eza k a )3, k o je uz crkvenu povjesn icu sadržava i ob ilatu građu za
p olitičk u p ovijest. N o d je lo sam o n ije kritičn o, te kudikam o zaostaje
za Lučićevim .
N a k on K rč e lić a b avio se u X V I I I stoljeću i u početku X I X stoljeća
hrvatskom p ovjesn icom ugarski N ije m a c I v a n K r s t . E n g e l 4 (ro đ .
1770. u slovačk om gradu L evoči, u m ro već 1814). T a j je pisac na­
pisao opsežnu p ov ije s t Ugarske i njezin ih to b o žn jih nuzzem alja, kao
H rvatske, S la vo n ije i D alm acije, zatim Bosne i S rb ije, Vlaške, M oldav-
ske i B ugarske itd., i to tako da je n a jp rije sastavio p ovjesnicu tih
nuzzem alja, a onda tek m atice zem lje. Nas zanim aju n a ročito dva sve­
ska toga djela, naim e: Staatskunde und G esch ich te v on D alm atien,
C roa tien und S la von ien , nebst einigen u n gedru ckten D en k m ä lern unga­
ris ch er G esch ich te (G e s ch ich te des ungarischen R eiches und seiner
N eben lä n der, Z w e ite r T h eil, H alle, 1798) i G esch ich te v on Serw ien und
B osn ien (o .e ., D r itte r T h eil, 1801).
E n gelovo d je lo nem a kao p ovjesn ica nikakve cijen e, budući da je
samo p ovršn i i velik o m m ržn jom na H rva te sastavljeni izvadak iz Far-
latija, Lučića i K rčelića. On ne pozn aje više ni združenih k raljevin a
H rvatske, S la vo n ije i D alm acije, nego ih rastavlja kao da nisu nikad
zajed n o bile. K u d ik am o više v rije d e u E ngela geografsk i i statistički
p regled tadanje D alm acije, H rvatske i S la vo n ije, a i tadanjega ugarskog
P rim orja . M im o to, nisu na od m et m noge literarn e crtice i podaci za
hrvatsku h is to rio gra fiju k o je je skupio s velik im trudom .
Iz b ro jiv š i n a jznatnija starija djela o čita v o j p ovjesn ici h rvatskoj,
ne sm ijem o prešu tjeti jed n o d je lo k o je je danas ili za b o ravljen o ili se
sp om in je s p rezirn im posm jeh om ; ali k o je je ipak znam enito ne to lik o
po svojem u sadržaju, k olik o zato što je p r v o d j e l o o hrvatskoj
p ovjesnici, pisano n a r o d n i m j e z i k o m h r v a t s k i m i s v e li­
kim od u ševljen jem za sve što je b ilo i što je s t hrvatsko.
T o je d je lo glasovitoga p ovjesničara iz doba ilirsk oga prep orod a,
župnika I v a n a Š v e a r a 5. Potpuni m u je naslov: Ogledalo
1 1 i r i u m a ili t i d ogod ovštin a Ilira h , Slavinah, s tra ž n ji p u t H orva ta h
zvanih, od p o top a , to je st god in e svijeta 1656. N a č e tir i strane razdielje-
na, p o d u g o trp n o m p oslu na s v je tlo izdana od Iva n a Šveara, župe Sve-
svetske župana kod Požege. Č e tiri svezka. U Z a greb u 1839— 1842, ti­
sk om F ra n je Župana. A k o uzm em o na um, kako su na početku ilirsk oga

3 [N je g o v suradnik G. C o leti n astavio je za jedn ički posao i d o 1819. izdao jo š sedmi

i osm i svezak toga zn am enitog djela.J
4 [Johann Christian vo n E n gel.]
5 [Iv a n ićg ra d , 1775 — Sesvete kod Požege, 1839.]
 UVOD
24

p ok reta H rva ti v rlo slabo znali pisati n arodn im je z ik o m i k ako se tada

sm a tra lo za g o to v o g k n jiževn ik a svak oga tk o je i n a jsitn iju pjesm icu
sp jevao, kako je n a d a lje literatu rn a p ro d u k cija u opće b ila slaba: to se
g o to v o sn eb ivam o vid eći pred sob om trud je d n o g a č o v je k a od 75 tiska­
nih araka, i to d je lo o h rvatsk oj p o v je s n ic i pisano dosta p ra viln im j e ­
zik om ! M o tre ć i taj za tad an je p rilik e g olem rad, ra d o p raštam o piscu
tem eljn u b lu d n ju na k o jo j je zasn ovao č ita v o d je lo , pak se neh otice
p itam o kako je silan m orao b iti p olet u h rvatsk om narodu, kad je našao
p ovjesn ičara k o ji je u sm jeru i duhu n je g o v ih id e ja (ilir s k e i sve­
sla ven sk e) n apisao tako opsežno d je lo za s v o je to b o ž naivne Ilirc e !
Da b ism o što b o lje m og li o c ije n iti trud, sm jer, a i čedn ost ilirsk o ga
p ovjesn ičara S veara, v rije d n o je da p reštam p am o d os lov c e n e k o lik o
rije č i iz zaglavk a n je g o v a d jela. »D o v rš u je m «, g o v o r i on, »m o ju d o g o ­
dovštinu , k oju na pošten je, slavu i diku naroda m oga ilirsk o ga , zatim
slovin sk oga, a n a jp o s lije h rvatsk oga i srp sk oga zvan oga k ro z če tiri
god in e i što više je s t, t a k o s a m v r u ć o ž e l j n o p i s a o da sam
od č ita n ja ra zlič itih k n jiga, od m n o g o g s v eu d iljn o g noću i dan ju pisanja
najposlije obolio i tako oslabio da je d v a p isati m ogu.
I to je u zrok da d o d anašn jeg dana (d je lo seže sam o d o god . 1790)
m oju d og od ovštin u s n jezin im d o g a đ a jim a p op isati ne m ogu. N a jv e ć a
d je la ilirsk ih ju n ak a u turskim b o je v im a u čin jen a m ora m o s ta viti ne-
p ro slavljen a zb o g slab oće i b olesti. N o naći će se v je š tijih p era k o ji će
ne sam o ova j od m ene p ro b ije n put p o je d n a č it i u glad it, n ego i one
hvale v rije d n e d o g a đ a je n o v ije g vrem en a p op isati, k o je sam ja ispu­
stio. U ostalom n a ro d e m oj Ilirs k i! veselim se da sam ti š togod u
našem ilirsk o m , tj. h rvatsk om je zik u osta vio , v eselim se, velim , tim
više što sam p r v i , prem d a slab im i n eu m jetn im p erom u m a t e ­
r i n s k o m n a š e m j e z i k u našu d og od ovštin u k u š a o p i s a t i .
Znam ja d o b ro da će učeni lju d i m n oge p og rešk e o v d je naći, je r kako
na o v o m svijetu nem a ništa savršenoga, tako n ije ni o v a d og od ovštin a ;
nu zato im adu p ero , neka p op ra ve i izjasn e što je zlo ali g rb a v o p o ­
sta v lje n o . . . V e lik i su narodi u E v ro p i, ali na k o lik o sam ja izvad io,
n ijed n oga n aroda n ije k o ji bi od to lik o v ije k o v a s v o je k ra lje v e i d o ­
ga đ a je naroda svoga izv o d iti m ogao kako no narod ilirsk i iliti hrvatsko-
-slavjanski. D ogod o vštin a je m o ja kano o g le d a lo sve op ćin sk e d o g o ­
d ovštin e ilirsk e, k o ja bi na m n og o stotina p o g la v lja m ogla izrasti, nu
tom u niti sam ja fizič n o niti m o ra ln o sposoban; je r je to p osao m nogih
i m nogih godina, k o ji jed an č o v je k točn o izvesti teško da je kadar.«
V e lik o d je lo Š v e a rovo, k ako je zasn ovano na k riv o m e tem elju
budući da sm atra Južne S laven e (a p rem a tom u i H r v a te ) za p oto m k e
starih Ilira , n aravn o da je n a jvećim d ije lo m za sta rjelo. T o v r ije d i na­
ro č ito za p rva tri sveska, k o ji opsežu v r ije m e o d god . 1656. p rije Is.
do 1114. po Is. Č etvrti svezak, m eđu tim , k o ji je n a jo m a š n iji te p ri­
p o v ije d a zgod e i n ezgod e h rvatsk oga naroda o d 1114. d o 1790, n ije
ni izdaleka tako loš, k ako se neko v r ije m e m islilo . R ačk i piše o Svearo-
vu d jelu o va k o : »M e đ u tim n ije bila Š vea rova p o v ije s t za onda bez k o r i­
sti i takva, kakva je s t; s v o jim je zik o m p ro d ira še u šire k ru gove; pred
navedenim a im aše prednost, što se p rib ližila ilirs k o j d ob i. D ogađ aji
 GLAVNA DJELA O HRVATSKOJ POVJESNICI 25

X V I I i X V I I I stoljeća opisuju se donekle po dom aćim kronikam a,

život p olitičk i crta se po saborskim spisim a i banskim ispravam a . . . «
V eć prvih godina narodnoga prep orod a rad ilo se o tom e da se
skupe najzn am en itiji spisi za državnu povjesnicu hrvatsku. H rvatski
sabor izabrao je u kolovozu 1836. i zem aljski od b or da izradi djelo,
k oje bi razjasn ilo m unicipalna prava kraljevin a D alm acije, H rvatske i
Slavonije. P oslije, u doba apsolutizm a, osnovano bi 1850. D ru š tv o za
jugoslavensku p o vje s n icu i starine, kojem u b ijaše glavna zadaća »saču­
vati od propasti sve izvore p ovjesnice jugoslavenske, te tako položiti
tem elj kritičn om u ob rađ ivan ju is to rije našega naroda«. P ri osnutku
toga društva izrekao je p o k ro v ite lj n jegov, b a r^ fe s ip Jelačić, ove lijep e
riječi: »P o vje s n ic u svakoga naroda m ožem o sm atrati krsnim njegovim
listom . K a o što krsn i list služi p ojedinom u čovjek u na b iljegu čo v je č jeg
društva, u k oje spada, tako je i svakom u narodu povjesnica o b ilje žje
njegova m jesta u velikom krugu čovječanstva. Bez nje ne zna narod što
je bio i kam o spada.«
R ije či bana Jelačića n a jb o lje pokazuju kako se već god. 1850. o sje­
ćala živa p otreba u narodu hrvatskom u da d o b ije narodnim jezik om
pisanu povjesnicu, k oja bi bila u jednu ruku osnovana na kritičk oj
podlozi, a u drugu odisala narodnim duhom i pravom , iskrenom ljubavi
za sve što je hrvatsko. Da bi se m ogla ispuniti živa želja čitavoga naroda,
trudilo se D ruštvo za jugoslavensku povjesnicu m nogo godina, a na
čelu mu m n ogogod išn ji p redsjedn ik I v a n p 1. K u k u l j e v i ć , 0 koji
je osim p u b likacija toga društva izdao jo š i drugih lije p ih i znam enitih
priloga za hrvatsku povijest. Zadaću Društva za jugoslavensku p o v je ­
snicu preuzela je od god. 1867. J u g o s l a v e n s k a akademija
z n a n o s t i i u m j e t n o s t i , k oje je rad naročito na p olju h rvat­
ske p o v ije s ti b io osobito blagoslovan i k ojo m je od osnutka njezina
ravnao neum rli hrvatski p ovjesn ičar dr F r a n j o R a č k i . 7
Uza sve prip rave i pred rad nje prošao je ipak decenij, a hrvatski
narod nije d ob io to lik o željk ovan e svoje p ovijesti. Izašla su doduše
m anja d jela od I v a n a K r s t . T k a l č i ć a 8 ( H rvatska povjesnica,
Zagreb 1861) i S i m e L j u b i i a * ( Pregled hrvatske p o v ije s ti, R ijek a
1864), k oja su uvelike ugađala te se m nogo čitala; ali prave, potpune,
suvisle p ovijesti n ije bilo, je r se i n a jvrsn iji povjesn ičari nisu usudili
p rih vatiti toga teškog i g olem o g rada.
Tek god. 1879— 1882. izdala je H rvatska M atica krasno, k ritičk o i
patriotsko d je lo T a d i j e S m i č i k l a s a 10: P oviest H rvatska u dva
sveska, k oje je probuđeni i svijesni hrvatski narod p rim io s n ajvećim
od u ševljenjem . P red g ovor k prvom u svesku završio je pisac ovim r ije ­
čim a: »A sada putuj, k n jigo, k roz tolike godine teška briga m oja,
i razglasi po narodu da sam nastojao pronaći istinu, pa m akar njemu
i gorka bila. A k o li sam pak kadgod om am ljen lju b avlju m oga naroda

6 [V a ra žd in , 1816 — dvora c Puhakovec u H rvatsk om zagorju , 1SS9.]

7 [Fu žin e, 1828 — Zagreb, 1894.]
s [Z a g reb , 1840 — 1905.]
* [S ta rig ra d na H varu , 1822 — 18%.]
[R eš to vo , Zum berak, 1843 — Zagreb, 1914.]
 UVOD
26

is tin u p r o m a š io , to is k re n o ž a lim i p o p r a v it ću b u d u ć i p u t, a k o m i B o g
d a d e z d r a v lja i s n a g e d a iz v e d e m (n o v o iz d a n je ), k a k o s v o m d u š o m i
s rc e m ž e lim . A k o li ne d o s p ije m d a s i m m o je p o g r e š k e is p ra v im , b u d i
b la g o s lo v lje n o s v a k o m u k o ji ih b u d e zd u š n o is p r a v lja o . S a m o m o lim ,
n e k a m o j i is p r a v it e lji u v a že p r v o : d a u n ije d n o j n a u č n o j s tru c i n em a
č o v je k a k o j i b i se svu d a u c ije lo m g o le m o m p r e d m e tu s v o je nau k e
je d n a k o m s n a g o m i v je š t in o m k re ta o ; d r u g o : d a u p r a v o z a to nisu
se m o g li o d v a ž it i m n o g i s ta r iji, o d m e n e u č e n iji i u g le d n iji p o v je s n ic i
h r v a ts k i, d a n a p išu o v a k o v u c je lo v it u p o v ije s t, j e r su se b o ja li, da na
o v o m d a le k o m i m n o g o p u ta p r e ta m n o m p u tu n e za b lu d e . Z a to su p r o ­
la z ili d e c e n iji, a n a ro d k a o d a u za lu d v a p i: d a jte n a m s lik u p r o š lo s ti
n a še! Ja se n is a m tr e b a o b o ja t i n it i za m o j g la s u u č e n o m s v ije tu , n iti
za s la v u k a k v u , j e r n e m a m n it i je d n o g a n iti d ru g o g a . M o je j e d je lo
r o d io o v a j v a p a j n a ro d n i, a d o k r a ja g a d o v e d o h im a ju ć i p re d o č im a
on u lije p u r ije č 'A m o r p a tr ia e d a t a n im u m ’ (L ju b a v k d o m o v in i p o d a je
s r č a n o s t i ) . « 11

11 [O s im o v e p o v ije s t i Vj. K la ić a , k o ja je u s v o je v r ije m e n a d m a šila sva d o ta d a š n ja d jela ,

tre b a u n e k o lik o r ije č i s p o m e n u ti d a ljn ji ra z v o j h rv a ts k e s in te ts k e h is to r io g r a fije . F e r d o
S i š i ć (V in k o v c i, 1869 - Z a g re b , 1940) n a p isa o je H rva tsk u p o v ije s t (M a t ic a h rva tsk a , Z a g re b
1906 - 1913, I-IH ), P re g le d p o v ije s ti h rv a ts k og n a rod a (M a tic a h rva tsk a , Z a g re b , '1916, 31962,
41975), a o d š ir o k o za s n o v a n e s in te z e h rv a ts k e p o v ije s t i iz išla j e u Z a g re b u 1925. g o d in e P o v ije s t
H rv a ta za v rije m e n a ro d n ih vladara i 1944. P o v ije s t H rva ta za k ra ljev a iz dom a A rp a d o v ić a (d o
1205). C je lo v it e p r ik a z e h rv a ts k e p o v ije s ti d o p o s ta n k a J u g o sla vije n a p isa li s u L o v r e K a t i ć
(S o lin , 1887-1961) p o d n a s lo v o m P re g le d p o v ije s ti H rva ta (1938), V a s o C u b r i l o v i ć u in ­
fo r m a c iji P o litič k a p ro š lo s t H rva ta (1939). P o v ije s t H rva tsk e o d R u d o l f a H o r v a t a (u m r o
1947) iz 1924. o b r a đ u je ra z d o b lje d o 1657, a isti j e p isa c 1906. iz d a o N a jn o v ije doba hrvatsk e p o ­
vije s ti za X I X st. (o d 1780. d a lje ). P o litič k a p o v ije s t H rva tsk e o d J o s i p a H o r v a t a (C c p in
kraj O sijek a , 1896 - Z a g re b , 1968) o b u h v a ć a d o b a o d H rv a ts k o g a n a r o d n o g p r e p o r o d a d o 1929.
S k u p in a p isa ca p rik a za la j e h rva tsk u p o v ije s t d o 1790. u H is t o r iji n a ro d a J u g o s la v ije I-II
(195 3 -1 9 5 9 ), d o k je e n c ik lo p e d ijs k i z a o k r u ž e n p r ik a z h rva tsk e p o v ije s ti d o 1918. n a p isa o J a -
r o s l a v S i d a k (B e č , 1903) u E n c ik lo p e d iji J u g o s la v ije (IV , 1960), a p o s lje d n je v e ć e d je lo
ta k v e lite r a tu r e je P o v ije s t h rvatsk oga n aroda 1860-1914 (Z a g re b , 1968) iz p era J . S i d a k a ,
M . G r o s s , I. K a r a m a n a i D. S e p i ć a . ]
 H R V A T S K A ZEM LJA

P o istraživan ju n a jb o ljih hrvatskih p ovjesn ičara zauzeo je hrvatski

narod u p rv o j p o lo vic i V I I stoljeća p riličn o prostranu zem lju , k o jo j
su b ile o ve m eđe: na ju gu rijek a B ojan a (o k o S k a d ra ), na istoku
r ijek a Bosna ili V rbas, na sjeveru Dunav (o d utoka D rave do utoka
S a ve ) i D rava, na zapadu rijek a Sana, istarske gore (d o tič n o rijek a
Raša u I s t r i) i Jadransko m ore. A k o p ogledam o na kartu, v id im o da nam
je p r ib r o jiti hrvatsk oj ze m lji ove današnje d ržave i oblasti: Crnu G oru 1,
čitavu D alm aciju, zapadni d io Bosne, H ercegovin u (o s im N o v o g P a za ra ),
H rvatsku i S lavoniju, napokon jed an d io istočne K ra n jsk e i istočnu
Istru. H rva tska zem lja zaprem a p o tom u p ro stor od nekih llO.OOOkm2.
K ad bi danas sva hrvatska zem lja bila na okupu u je d n o j zaokruženoj
c jelin i, ta bi hrvatska država po s v o jo j veličin i b ila veća od K ra ljev in e
Portugalske, a po tom u i od Grčke, S rb ije, Švicarske, N izozem ske i B el­
g ije. H rvatska bi danas po svom u nekadanjem p rostranstvu bila je d a ­
naesta država u E vropi.
N o r ije tk o je kada bila čitava hrvatska zem lja na okupu. T om e su
m nogo p rid on osile p o litič k e p rilik e; no najviše je tom u k riv geografsk i
sm ještaj hrvatske zem lje.
P ogled na kartu E v ro p e kaže da hrvatska zem lja pretežno naginje
k Zapadu i n jegovu u tjecaju. H rvatska se zem lja p ro stire doduše znat­
nim d ije lo m s vojim na Balkanskom poluotoku, k o ji se zo ve izrije k o m
i s t o č n i ; ali taj p olu otok upravo u s vojem sjeverozapadn om d ijelu
seže duboko na zapad, budući da mu obala p o p rije k o siječe m erid ijane.
G rad S a ra jevo u Bosni, jam ačn o n a jis to č n ije m jesto u opsegu neka­

1 [K la ić o v d je m isli na p o d ru čje tzv. C rven e H rvatsk e, o čem u će p o s lije više p isa ti.]
28 UVOD

d anje hrvatske zem lje, im ađe g o to v o istu geografsku dužinu kao i grad
O tranto u ju žn oj Ita liji; gra d o vi M ostar, T ra vn ik i B rod stoje g o to vo
na istom m eridijanu kao i grad B rin disi (B ru n d u siu m ) u ju žn oj Ita liji;
Zadar s toji zap ad n ije od Messine i Sirakuze na S ic iliji, R ije k a pak
zapadn ije od Salerna, a samo nešto istočn ije od N apulja. Po tomu
vid im o, da hrvatska zem lja im ade prem a zapadu E vrop e jed n ak i g eo­
grafsk i položaj kao i južna Ita lija zajed n o sa S ic ilijom . Da hrvatska
zem lja preteže k zapadu, spoznaše već R im ljan i. K ad se je god. 395.
R im sko C arstvo d ije lilo u d voje, u Zapadno i Istočno, p rid ije lje n bi
najveći dio kasnije hrvatske zem lje pod im enom solinske D alm acije i
Panonije Zapadnom u Carstvu, te se to tek p os lije donekle p ro m ijen i kad
je god. 437. zapadnorim ski car V alen tin ijan I I I ustupio solinsku Dal­
m aciju bizantskom u caru T eod oziju . U pravo taj p oložaj hrvatske zem lje
m nogo je p rid on io da je ona (k a o i južna I ta lija ) dugo kolebala između
Zapada i Istoka, dok n ije Zapad pretegnuo.
Z a n im ljiv je sm ještaj hrvatske zem lje jo š i stoga što se ona p ro ­
stire uz m ore (J a d ra n sk o), i što je ograđena čitavim nizom kopnenih
otok a (54 veća i 510 m a n jih ). S to ji doduše da se razvitak hrvatske
m orske obale ne m ože nim alo usporediti s v rlo ob ila to razvijen im
obalam a na istoku grčk oga poluotoka; no ipak im ade hrvatska obala
dosta zgodnih zaljeva, zatona i draga za pristaništa brod ova, te je u
tom e pogledu kudikam o pristu pačn ija nego talijanska obala Jadran­
skoga m ora. Od m nogih zatona da napom enem o sam o K v a r n e r s k i
z a l j e v i divnu B o k u K o t o r s k u . Sm ještaj hrvatske ze m lje uz
m ore m nogo je pom ogao da su p rocvali neki p rim orsk i grad ovi, a na
čelu im slavni D ubrovnik.
P oložaj hrvatske zem lje uz m ore bio bi jo š zn am en itiji i za unutar­
nje k ra jeve k orisn iji kad bi v e ć e p l o v n e r i j e k e iz unutrašnjosti
u tjecale u m ore i tako spajale P rim o rje za Z agorjem . A li rijek e, k oje
teku u Jadransko m ore, nisu se m ogle d o v o ljn o razviti; one su vrlo
kratke i plitk e i tako za plovid b u sasvim nezgodne. Jedina je iznim ka
N e r e t v a ; pa i ona je plovna sam o u n a jdon jem tijeku, od Č apljine
do M etk ovića za m an je brod ove, a od M etk ovića do ušća za b rod ove
od 100— 150 bačava i za p arobrode. K ra j takvih p rilik a nem a sva
hrvatska zem lja osobite koristi od m ora, nego p o g la v ito u s k o P r i ­
morje; i stoga je uopće sam k arakter čitave zem lje više kontinen­
talan, prem da je op lak u je m ore.
P ro m o triti nam je sm ještaj hrvatske zem lje jo š u jed n om pogledu.
P iren ejsk i polu otok rastavljaju od trupla evropsk oga gore P iren eji, a
Apeninski visoke Alpe. Balkanski polu otok o d ije lje n je od S red nje
E vro p e ne visok im goram a, nego rijek am a. P rirod n a m eđa između
S red nje E vro p e i B alkanskoga polu otok a n a jp rije je rijek a K u p a o d
i z v o r a do u t o k a u Savu, o n d a S a v a do s u t o k a s D u ­
navom i najposlije sam Dunav do svoga ušća.
Pogled na kartu kaže da velik dio te p rirod n e granice između
S red n je E vrop e i Balkanskoga polu otok a prolazi upravo kroz H rva t­
sku. Prem a tom e m anji dio hrvatske zem lje pripada S red n joj E vropi
(evro p sk om u tru p u ), a veći i južn i Balkanskom u poluotoku. T aj g eo­
 HRVATSKA ZEMLJA 29

grafski d u a l i z a m hrvatske ze m lje m nogo je puta n ep ovo ljn o u tje ­

cao i na razvoj sam e povjesnice. N e dS se naim e p oreći da onaj kraj
hrvatske zem lje, što se p rostire m eđu Savom , D ravom i K u p om i k oji
pripada S red n joj E vropi, p okazu je posve drugi karakter, nego k rajevi
i oblasti Savi i K u p i na jugu. B ilo je pače časova kad su oba dijela
stajala u op reci kao dva različita svijeta.
V eć stari R im lja n i, o s v o jiv š i zem lju p o s lije hrvatsku, ra zd ije lili su
je prem a opisan oj p rirod n oj m eđi na d v ije p ok rajin e: današnju sje­
vernu H rvatsku m eđu D ravom , K u p om i Savom zajed n o sa S la von ijom
prid ru žili su p o k ra jin i P a n o n i j i , k oja je p ovrh toga obuhvaćala
i današnju zapadnu Ugarsku do Dunava i nešta A u strije; od južn e pak
H rvatske s Bosnom i H ercegovin om , a i od Crne G ore stvoriše zasebnu
p ok rajin u D a l m a c i j u . T ak o ostade za sve v rije m e rim skoga v la ­
danja. K ad su p o s lije H rva ti tom zem ljom zavladali, i on i su tu za­
snovali d v ije p o glavite kneževine: jednu u sjevernom u d ijelu (Posavsk a
ili Panonska H rvatska, p os lije Slovinska zem lja ili S la v o n ija ), a drugu
u južn om u (D alm atin ska H rvatska ili B ijela H rva ts k a ). O bje su se
oblasti više puta m eđusobno takm ile, pače b ivalo je i nem ilih zgoda
kad je p rim je ric e ono u I X stoljeću Borna, knez dalm atinskih H rvata,
stajao uz Franke p ro tiv rođene k rvi svoje, p ro tiv Lju d evita, kneza p o­
savskih H rvata. A i kasnijih stoljeća izb ijala je više puta na p ovršje
opreka izm eđu Slovinske zem lje i južne H rvatske, i tek u n a jn ovije
v rije m e um jela je živa svijest hrvatskoga naroda ukloniti ogradu, k o­
jo m j e p rirod a rastavila sred n joevrop sk i svijet od onoga na Balkanu.
N o da ogled am o izbliza kako ju žn i tako i sjeverni d io hrvatske
zem lje.

1. J U 2 N O H R V A T S K A Z EM LJA. Usred B alkanskoga poluotoka stoji

kao k orijen n je g o v bajovn a Š a r - p l a n i n a . Od n je teku tri rijek e
na tri strane svijeta: M orava na sjever, V ard ar na jug, a D rim na zapad.
T e tri rijek e d ije le i polu otok na tri d ijela: na istočni ili bugarsko-grčki,
na južn i ili arbanasko-grčki, i na zapadni ili hrvatsko-srpski. U p o to ­
njem dijelu, k o jim se u pravo prostire južnohrvatska zem lja, niže se
od Sar-planine preifia sjeverozapadu sve d o izvora K u p e glavni
g orsk i p ojas toga dijela. N ije taj pojas m ožda suvisla neprohodna kosa,
već niz gora različnoga sm jera i različne visine, nalik na k rtorovinu na
p oljsk oj brazdi. N a jzn a m en itije gore, k o je taj p ojas sastavljaju, jesu
K om , D urm itor, Treskavica, Bjelašnica, Zec, V ito ro ga, Dinara, Plješivica
i K ap ela (n ek ad G v o z d ) . T a j je p ojas p od jed n o i glavn o razvodno
g o rje u zapadnom d ijelu Balkanskoga poluotoka; s njega teku jed ne
rijek e prem a K u p i, Savi i Dunavu, dakle u Crno m ore, a druge sm je­
rom zapadnim i ju gozapadn im u Jadransko m ore. Od crnom orskih
rijek a n a jznatnije su K orana, Glina, Una, Vrbas, Bosna, Drina i M orava,
a od jadranskih Zrm anja, .K rk a, Cetina, N eretva i M orača (B o ja n a ).
S m ještaj i sm jer spom enutoga gorsk og pojasa znatno je d je lo v a o i
na razvitak rijek a. R azvodn i p ojas niže se uopće naporedo s m orskom
ob alom (k a o i sred n joitalsk i A p e n in i), te je razm jern o m alo udaljen od
m orske obale. Uz to tvori s tem eljn icom Balkanskoga polu otok a (na-
30 UVOD

im e s K upom , Savom i D u n avom ) oštri kut. Po tom u lako ćem o p ro­

tum ačiti zašto su rije k e Jadranskoga m ora kratka tije k a (p ra v e pri-
m o rč ic e ), zašto naglo padaju i tvore slapove, a op et zašto su rijek e
crn om orske sve du lje i ra zv ije n ije što se više u d alju ju od zapada k
istoku. N o razvodni p ojas jo š je i u m nogom dru gom pogledu znam e­
nit, je r k ra jevi, što se s o b je strane n jeg ove prostiru , pokazu ju i u
orog rafsk o m i u geološk om pogledu posve različit karakter.
K ra je v i, k o ji se prostiru izm eđu razvodnoga lanca i Jadranskoga
m ora, uopće su v i s o č i n e , dok se oni k ra jevi, što se od n jega nižu
p rem a K u p i i Savi, postepeno snižuju i blizu tem eljn ice Balkanskoga
p oluotoka prelaze u nizine. N o jadranski i crn om orski k ra jev i razlik u ju
se i po svom geološk om sastavu. U jad ran sk om razvila se je k r š k a
f o r m a c i j a , k o ja se p oglavito sastoji od kredine tvorb e i k o jo j su
o ve glavne značajke: sila golih stijena, n erazvijene, neplodne doline,
kotlin e (p on ik ve, p o lja ), n erazvijene rijek e, ponornice, sila s p ilja i
pećina, m alo vod e i m alo plodne zem lje (sam o na p o ljim a i u ponikva-
m a ), pa zato i slabo rod n o tlo, k o je ne m ože hran iti m n ogo puka.
S jevern i ili crn om orski kraj pak pripada dru gim geo lošk im fo rm a ­
cijam a, i to p rvo tn o j ili trija sk oj, ili pak form a cija m a n eozojske dobe
(n a ro č ito te r c ija rn o j). U crn om orskom kraju nalazim o dosta razvijen ih
rijek a, dosta vode, lije p ih riječn ih dolina, kudikam o zgod n ije tlo za
ob rađ ivan je i prem a tom u također zg o d n ije za o b ila tije pučanstvo.
I glede ruda razlik u ju se znatno oba kraja. U jadranskom nalazim o
sam o ugljena, asfalta i nešta sadre, dok crn om orski ob ilu je jo š i drugim
rudama, kao srebrom , olovom , bakrom , živom , a oso b ito željezom ;
uz to im a u njem u obilatih rudnih vrela: slanih, kiseljaka, željeznih,
sum pornih itd. Oba se kraja razliku ju jo š po flo r i i fauni, pače, kako
neki tvrde, i po fiz io n o m iji i ob iča jim a sam ih žitelja, prem da su svi
jed n oga jezik a i p od rijetla.
Jadranski k raj, kako je sav isprekrižan goram a krške fo rm a cije ,
d ije li se opet na tri m anje visočine:
a)L iburnijska ili L i č k o - k r b a v s k a visočina prostire
se od K u p e do Zrm anje. S m orske je strane g o to v o nepristupačna, je r
je tam o opasuje kršni V elebit. T a je visočina znam enita za defenzivu,
ali za kulturni razvitak v rlo je nezgodna.
b) B j e l o h r v a t s k a visočina (sjevern od a lm atin sk a ili
d on jod alm atin sk a) od rijek e Z rm an je do ušća Cetine i Duvanjskoga
p olja. N jo m p ro tječu Zrm anja, K rk a i Cetina, te se ona postepeno
spušta prem a m oru, od k ojega je ne rastavlja nik ak vo g o rje, pače se
pred n jo m razasuo ob ila t niz m alih i niskih otočića, k o ji znatno p o­
mažu prom etu. T a visočina p ro d ire n a jd u b lje u m ore, a ušće K rk e
rastavlja ju na dva poluotoka, k o ji su opet znatno razvijen i.
c) C r v e n o h r v a t s k a visočina (ju žn od alm atin sk a ili gor-
n jod alm a tin sk a) od ušća Cetine do ušća B ojane. Ona se opet raspada
na tri m anje kotlin e: n a kotlinu Neretve, na kotlinu
Trebinjšćice i na kotlinu Morače-Bojane s p ritok om
Zetom .
 HRVATSKA ZEMLJA 31

Od opisanih triju visočina n a jzgo d n ija je za č o v je č ji razvitak upravo

srednja, naim e B jelohrvatska, a za n io m kotlin a M orače-B ojane ili
Zetska kotlina. I zaista, u pravo u B jelo h rvatsk oj visočini i onda u Zet-
skoj p o ja v io se je n a jp rije h i s t o r i j s k i ž i v o t kako u doba ilirsko,
tako u doba hrvatsko.1
2. S J E V E R N O H R V A T S K A Z EM LJA. K ak o je južna H rvatska p re­
težno gorovita, tako je sjeverna p og la vito n i z i n a , opasana s tri
strane rijek am a: D ravom , Dunavom , Savom i K upom . A li sjeverna
H rvatska n ije ipak sasvim ravna; na dva m jesta ulaze u nju ogranci
ve leg o rja evropskoga, naim e Alpa. Jedan se ogranak stere izm eđu Drave
i Save, a drugi m nogo kraći i m an ji izm eđu Save i Kupe.
P rvi se ogranak pruža iz Štajerske i niže se p o g la v ito istim sm je­
rom , kao i razvodni lanac južn e H rvatske, prem da visin om svojom
kudikam o zaostaje za p oto n jim . T a j gorsk i ogranak (n a jv iš i vrh 1062
m ) d ije li nizinu na d v ije p olo vice: na P o d r a v i n u i na P o s a ­
v i n u . O b je nizine rastavljene su jedna od druge spom enutim g o r­
skim ogrankom ; je d in o izm eđu Đakova i Fruške gore im a gorska pu­
kotina k o ja ih spaja. Spom enuti alpski ogranak više se p rib ližu je Dravi
nego Savi; prem a tom u su i p ritoc i dravski m anji i slab ije razvijen i od
savskih. Još taj ogranak spušta prem a Savi više planinskih bila, k o ji
zatvaraju m anje kotline. Od tih su kotlina najznatnije: Z a g o r j e
izm eđu K ostelsk e i Z agrebačke gore, Z a g r e b a č k a izm eđu Zagre­
bačke i M oslavačke gore, i napokon P o ž e š k a , opasana goram a Suj-
nikom , K rn d ijo m i D ilj-gorom . Sve te kotlin e zatvorene su sa sjevera
više ili m an je visok im goram a, dok su prem a jugu otvorene.
D rugi ogranak Alpskoga v e leg o rja ulazi u H rvatsku iz K ran jsk e,
ispunjuje p ro s to r izm eđu K upe i Save, te rastavlja P o s a v i n u o d
P o k u p l j a . T a j je ogranak nešto viši (n a jv iš i vrh 1175 m ) od onoga
m eđu D ravom i Savom , ali se b rzo gubi u nizini u kutu izm eđu Save
i Kupe.
O vo je kratka, je zg ro vita slika sjeverne H rvatske, k o ja ne pokazu je
velikih p rirod n ih opreka kao južna. S jevern a je H rvatska od p rirod e
uopće b ogato opskrbljena. N a jv e ć i dio n jezin pun je b lagoslova iz sva
tri prirod n a carstva: rodan žitk om svake vrsti i dru gim nebeskim
darom , stvoren više za udobno uživanje, nego za ustrajni, naporni rad.
N ije zato ni čudo što su već stari R im lja n i naročito istočni d io toga
kom ada ze m lje rado nazivali deliciae m u n d i (naslada s v ije ta ). I ako
p ro m o trim o b um u p rošlost hrvatskoga naroda, v id je t ćem o da su se
n a jgla v n iji m om en ti hrvatske prošlosti o d igra li u ju žn oj H rva ts k o j, dok
se sjeverna red o vito sam o onda prenula iz s voje sretne id ile kad je
pod svojim g rlo m osjetila n ep rija teljsk i nož.

1 [T a k va zem ljopisn a p o d jela danas je n eod rživa, a inače odgova ra K la ićev im p o­

vijesn im k oncepcijam a.]
 D A L M A C IJ A I P A N O N IJ A

P rv i narod, k ojem u n a lazim o izvjesn ih tragova u h rva tsk oj ze m lji,

jesu I l i r i . P o to m c i n jih o v i zovu se danas A r b a n a s i ili S ć i-
p e t a r i (A r n a u ti), a im a ih na B alk an sk om p olu o tok u m iliju n i p o l1.
S pom oću arb anask oga je zik a m ože m o p ro tu m ačiti m n oge stare ilirsk e
nazive i im ena. P rem a tom u zn am en u je D a lm a tia ili D e lm a tia zem lju
ov č a ra (d e lja — ovca, d tlm u a r = o v č a r ), D e lm in iu m pašnjak za ovce,
S k ad a r ili Skad ra b rije g , L im rijek u ( lu m i = r ije k a ), D a rd a n ija zem lju
krušaka ( dardha = k ru šk a) itd.
Ilir i, narod in d o ev ro p s k o g p o d rije tla , b ili su p o d ije lje n i u m n ogo
plem ena i razasuti na m n ogo m an jih i većih ob lasti i državica. N a j­
p o zn a tija p lem ena jesu Histri, Lib-urni, Taulantijci,
T r i b a l i 2, A r d i j e j c i i A u t a r i j a t i . O sim m eđusobn e nesloge
p ok azu ju ilirsk a p lem ena i dru ge m ane, n a ro čito su b ili na glasu kao
lju te p ijan ice. A r d ije jc i su o d rža v a li p ija n k e g o to v o svak i dan, d ok su im
p o s lo v e na p o lju i d ru ge o b a v lja li k m e to v i k o jih je u n jih b ilo do
300.000. Ilir i su jo š b ili v je š ti m orn ari, ali i na zlu glasu gusari k o ji
su ne sam o u zn e m iriv a li b ro d o v e što su uz n jih o v e ob ale p lo v ili, nego
su se ta k o đ er z a lije ta li p o m oru na ju g i zapad.
I lir i su v e o m a rano došli u d o d ir s G rcim a i M acedon cim a; p rv i su
o sn iva li naseobine u ilirsk o m p rim o rju i na otocim a , a d ru gi su v o d ili
k rvave ra to v e s ju žn im Ilirim a . P riča se da su stan ovn ici grčk og a otok a

1 [A rb a n a si (A lb a n c i) n arod su in d oe vro p sk o g, tra čk o -ilirs k o g p o d rije tla , a danas ih

im a, što u A lb a n iji, što u SFRJ, G ič k o j, T u rs k o j, It a liji, B u g a rsk o j, S A D i d ru g d je o ko
3 m iliju n a .]
: [T r a č k o p lem e.]
 P R IL O G 1

I V A N L U C IU S
 P R IL O G 2

O D L O M A K G R Č K O G A N A T P IS A N A K A M E N U IZ L U M B A R D E N A K O R Č U L I
g o v o r i o r a z d io b i z e m ljiš ta m e đ u n a s c lic n ik e k o je su v a ljd a o n a m o p o s la li k o lo n is ti s V isa .

JyA\ r i ‘

A :
tp- -> TJ ; • - ) ». V V ■. •- 1 W
W 7 iX * v V 4
" V.e.',
- : :. W l i T L l r
cUETv
rs a t^ -

STAROGRČKI NATPIS IZ STAROG

GRADA NA OTOKU HVARU
u p Čast p o s la n ic im a n e k e d r ž a v e , k o ji su rr K »> * V K r n j
d o š li d a u g o v o r e s a v e z . U/, to s e o d r e đ u je v- -r. / - f •
p o s la n s tv o u D c lfe d a p ita s a v je ta u A p o lo ­
na. N a k r a ju n a tp is a b i o j e u s tih o v im a o d ­
g o v o r p r o r o č iš ta .
 DALMACIJA I PANONIJA
33

Lezba, k o ji se p r ije zvao Issa, naselili današnji o to k I s s a ili V i s ,

te osn ovali na njem u više gradova; tu je k olo n iju nakon god. 390. pr. Is.
ob n ovio D i o n i z i j e S t a r i j i . M alo zatim god. 385. osnovaše žite lji
otoka Para naseobinu na otoku, k o ji se p o s lije p rozvao Faros (danas
S ta rig ra d ). V je ro ja tn o je da su naseljenici s V isa u te m e ljili novu k o lo ­
n iju na otoku K o r č u l i (K o r k y r a M e la in a ) blizu današnjega sela
L u m b a r d e ; a nem a sum nje da su osn ovali prvu k olo n iju na kopnu,
naim e p rastari grad T r o g i r ( T ra g u rio n ). G rčki n a seljenici d on iješe
u ilirsku zem lju i svoju kulturu. O tom e svjed o če ne sam o m noge p re­
daje, nego i starine, k o je su se sačuvale (n a ro č ito na K o rč u li i H v a ru ).
Tu nalazim o g r č k i h natpisa na spom enicim a od kam ena, po
k ojim a razb ira m o da su G rci ovam o p re n ijeli s voje narodn o b o g o ­
š tovlje, naročito štovan je A fro d ite , Eskulapa i H ig ije je , da su uveli
m noge o b rte i zanate. Pače G rci na H v a r u i na V i s u im ali su
svoje vlastite kovnice novaca.
N a početku IV stoljeća pr. Is. stradali su Ilir i m n ogo od K e l t a
ili G a l a , k o ji su iz s voje p rvotne dom ovin e G a lije (d an ašn je Fran­
cu ske) p ro v a lili na Apeninski i B alkanski poluotok. K e lti, p rije nego
što će p ro d rije ti na B alkanski polu otok , zauzeše ob lasti P osa vlja i sred­
n jega P odu n avlja, te p ok orivši sva plem ena, k oja su se p o s lije zvala
skupnim im en ojn P a n o n c i , osnovaše na sjeveru Save svoju vlast
i sagradiše tu kod sutoka K u p e i Save čvrsti grad S e g e s t i k u (p o ­
slije Siscia, danas S isa k ).
Iz P osa vlja p ređ oše K e lti na B alkanski polu otok i udariše naj­
p rije na T rib a le, k o ji su nastavali ok o M orave (3 8 0 ). Sada nastade
opće kom ešanje m eđu Ilirim a ; neke n jih ove d ržave p ropadoše sasvim,
neka se ilirsk a plem ena opet preseliše, sam o da se uklone sili k eltskoj.
K e lti pak zauzeše neke oblasti i k ra jeve dosad ilirske, tak o je keltsko
plem e S k o r d i s c i zap rem ilo današnju Bosnu, d io S rb ije i d io sje­
verne H rva tske izm eđu K u p e i Save.
Od ilirsk ih plem ena, k o ja su bježala ispred K elta, pođe A r d i -
j e j c i m a za rukom te ok o god. 250. pr. Isusa stvoriše sam osvojnu
državu uz Jadransko m ore, k o ja je sezala na ju g do V oju še, a na
s jever prek o rije k e N eretve. K a o p rvi k ralj te nove države spom in je
se A g r o n , k o ji stolovaše p o svoj p rilic i u gradu S k o d ri (S k a d a r
na B o ja n i). Za n jega se a rd ijejs k a država silno podigla; I lir i su b ili
jak i na m oru, b a vili se gusarstvom , p lije n ili gradove, u gro zili grčku
naseobinu Issu na otok u Visu, te p rije č ili svaki p rom et i trgovinu.
N akon A g ro n o ve sm rti (2 30) vladaše A rd ije jc im a k ra ljica T e u t a
za nedorasloga k ra ljevića P i n e s a . Za njezin a vlad an ja uznem irivahu
Iliri ne sam o grčk e naseobine na otocim a i u p rim orju , k o je se tada
utekoše zaštiti silne rim ske države, nego stadoše p lije n iti, ro b iti i samu
Grčku. N a je d n om eto na d v o r k ra ljice T eu te rim skih poslanika G a j a
i L u c i j a K o r u n k a n i j a . Oni su jo j spočitnu li što njen i podanici
rob e rim ske saveznike, što uznem iruju Issejce (V iš a n e ), k o ji su se
sk lonili pod rim sku zaštitu, pa zah tijevahu napokon da se Ilir i okane
gusarenja. Teuta o d g o v o ri da ona gusarenja p o ob ičajn im zakonim a
ne m ože zabraniti, a m lađi jo j K oru n k a n ije na to od siječe: »R im lja n i
 UVOD
34

će već p ris iliti Ilir e da oni te svoje o b ičaje i zakone p o p ra v e«. U v ri­
jeđ en a Teuta dade m lađega K oru n k a n ija na povratk u ubiti; ali jo j na
to R im lja n i n avijestiše rat. God. 229. osvanu rim ska v ojsk a u ilirsk o j
ze m lji; k ra ljica Teuta, pošto se od n je odm etnuše neka p ok orna ilirska
plem ena i p ošto j o j se izn evjeri n jezin pouzdanik D e m e t r i j e H v a ­
ranin, zap o vjed n ik u g rčk oj naseobini na H varu,2* m orade
iz s v o je p rijesto ln ice b ježati u Risan i m o liti za m ir. U v je ti m ira od
god. 228. b ili su za Teutu osobito teški. M orala je R im lja n im a ustupiti
jed an d io s v o je zem lje, obećati im danak i da neće više n jezin i p o­
danici gusariti; napokon je m orala ostatak svoga k ra ljevstva p o d ije liti
s n evjern ik om D em etrijem . T im m irom uhvatiše R im lja n i čvrste stope
na B alkanskom poluotoku; a za Teutinih nasljednika nastojahu i pre­
ostali dio države A rd ije ja c a o s v o jiti, što im napokon i pođe za rukom
god. 167. kad su svladali ju žn oilirsk o ga k ra lja G e n c i j a i zagospo­
d arili svom zem ljom od V oju še do N eretve.
Pad ju žn oilirsk e države silno se d o jm i ostalih ilirsk ih plemena.
Plem ena na sjeveru N ere tv e p ob oja še se lju to za svoju sam ostalnost,
pa se stoga jo š god. 170. pr. Is. združiše sva plem ena izm eđu N eretve
i K rk e u velik i savez za m eđusobnu obranu od sveđer napredujućih
R im ljan a. Glavnp m jesto saveza b ijaše grad D e 1 m i n i j na S in jskom
p o lju u današnjoj D alm aciji (n a strm om b rije g u Gardunu blizu rijek e
C etine i sela T r ilja 2b), a po tom u gradu p rozvaše se i savezna plem ena
skupnim im en om D e l m a t i i l i D a l m a t i .
Savez D elm ata brzo se sukobi s R im lja n im a. R im ski senat p ošalje
god. 158. s voje legate Delm atim a, ali ti se legati vratiše slijedeće godine
u R im tužeći se da su ih Delm ati v rlo zlo p rim ili, pače zam alo i ubili
da nisu p ota jn o um akli. Odm ah god. 156. planu rat, k o ji god. 155.
pr. Is. završi P u b l i j e K o r n e l i j e S c i p i o n N a z i k a tim što
je o s v o jio i razvalio n jih ov glavn i grad D elm in ij. Uza sve to ne m o­
gahu R im lja n i m n ogo učiniti. Da bi ipak Delm ate svladali, odiučiše
p rije p o k o riti susjedna ilirsk a i keltska plem ena pa onda satrti osa­
m ljen e D elm ate. V eć god. 129. ratovahu R im lja n i s Japudim a i Libur-
nim a; a god. 119. poslaše oba konzula L u c i j a M e t e l a i L u c i j a
K o t u aa iz G a lije sa sjevera p rovale u Iliriju . Oba konzula svladaše
slobodn i jo š d io Japudije, a zatim p ro d rije š e u Posavlje, te zauzeše
Segestiku, glavn i grad Skordiska. N a to ode K o ta u R im , M etel pak
pođe iz Segestike na ju g m eđu Delm ate, zauzme znam eniti n jih ov grad
Salonu, te se god. 118. p ovrati p ob jed onosan u R im , gd je dobi triu m f
i prezim e D elm aticus (1 1 7 ). Od svih zauzetih zem alja ilirsk ih stvori
rim sk i senat jo š god. 118. zasebnu p ro v in c iju I l l y r i c u m (I l ir i k ) ,
k oja je na jugu dop irala do D rim a a na sjeveru do Julskih A lpa i do
Save. G lavno uporište rim ske vlasti i glavna oružana b ijaše u toj n ovoj
p ro v in c iji grad S a l o n a (S o lin ).
N o uza sve to ne b ijaše jo š dugo m ira izm eđu R im lja n a i Ilira , a
naročito Delm ata. Za građanskih ratova u I ta liji p on ovo se p odigoše

2 a [D e m e trije je b io za p ovjed n ik u T eu tin oj službi na H varu , K o rču li i K r fu .]

2b [D elm in ij se nalazio na m jestu današnjeg »g ra d a « B orčan i na D u vanjskom p o lju .]
 DALMACIJA I PANONIJA 35

D elm ati i osvo jiš e Salonu. R im lja n i na to poslaše u Ilir iju kao p ro ­
konzula G. K o s k o n i j a , k o ji opet p o k o ri najveći dio delm atske
zem lje te upravljaše pune d v ije god ine (78. i 77) p ok ra jin o m Ilirik om .
N o v e građanske borb e u Ita liji i R im u ohrabriše D elm ate na op e­
tovane bune. A i Panonci i K e lti ok o Segestike ustajahu p ro ti rim skoj
vlasti. P rilik e se znatno p ro m ijen iše tek onda kad je stao rim skom
državom u p ra vlja ti p o to n ji car O k t a v i j a n . On se od lu čio da će
ne samo Ilire konačno p ok oriti, nego da će i rim sk oj d ržavi na sjeveru
izv o jš titi prirod n u među, naim e sred n ji i g o rn ji Dunav.
Čim je O ktavijan a god. 40. pr. Is. zapala p ro v in c ija Ilirik , započe
o zb iljn o izv o d iti svoju odluku. G odine 39. od rži A s i n i j e P o l i o n
sjajnu p ob jed u nad D elm atim a i zauze opet grad Salonu. Odmah zatim
diže se s a m , O ktavijan. N a jp rije udari na Japude i pade pred njih ov
glavni grad M etulum (s e lo M etula na istoku C irkničkoga jezera ili
M e tlik a ),3 k o ji je i zauzeo nakon junačke podsade, dopanuvši tom p ri­
god om sam rana. Odanle udari prem a istoku i p rolazeći k roz zem lju
Panonaca, p ro d re do grada Segestike ili Siscije. K ak o su Panonci b ili
nesložni i razd rob ljen i, lako ih redom svlada. Siscia m eđutim bijaše
d ob ro utvrđen o trgovačko m jesto. D u S ga ne m ogaše uzeti, zato d o­
p rem i po Dunavu i Savi b ro d ove da je svu opaše. Panonci bijahu d o­
duše skupili vojsk u da obrane svoj glavni grad, ali biše suzbijeni; žite lji
pak S iscije vid eći da im nema spasa, predadoše se pobjedniku. Za n ji­
hovim p rim je ro m povedoše se i m noga panonska plem ena, te se i ona
pok oriše (g o d . 35. pr. Is .). O k tavijan ostavi u Segestici F u s i j a G e ­
ni i n a za u p ravitelja, a sam se vra ti slavod ob itn o u Rim .
Slijed ećih godina (34— 33) ra tova lo se opet s D elm atim a i tek nakon
pada grad ova P rom one, S in od ija i S e to v ije (n a jzn a m e n itije tvrđe del­
m atsk e) m ogao se O k tavijan sm atrati za p ra voga gospodara čitavog
Ilirik a od srednjega Dunava d o rije k e D rim a na jugu (33. pr. Is .).
N o delm atsko-panonska plem ena m učno su podnosila rim sku vlast.
K iv n i na R im , k o ji »za pastvu stada n ije slao p astire i pse nego
gra b e žljiv e v u k o v e «, je d va očekivahu zgodu da se listom dignu na noge.
T a im se zgoda pruži p rvih godina nakon porod a Isusova. Buknuo u
čitavom Ilirik u strašan ustanak, od k ojega je i R im zadrhtao. S v e t o -
n i j e , rim sk i povjesn ičar, veli da od punskih ratova n ije Rim u za­
p rije tila tolik a p og ib elj, a suvrem enik V e l e j kaže da je isti m irn i
car O k tavijan , vičan b o ju i borbam a, zadrhtao u dnu duše svoje.
Ustanak trajaše od god. 6. do 9. po Is., a vođ e ustaša bijahu B a t o n
i P i n e s . R im sk oj d ržavi b ijaše napeti svu snagu: 15 le g ija p od v o j­
vodam a T i b e r i j e m i G e r m a n i k o m ratovahu č etiri godine. Tek
č etvrte godine, nakon m nogih neprilika i p o g ib elji, ugušiše R im lja n i taj
opasni ustanak (9. p o s lije Isu sa ). Ustaše biše svladani; ali i zem lja
n jih ova, kako Strabon jad ik u je, bude nem ilo opustošena, a naroda je
m n ogo izginulo. M o ć ilirskih plemena bijaše za sve
vijeke skršena.

3 [U b ik a cija mu n ije u tvrđena; u o b z ir dolaze Josipdol, Sm ihel kod P o stojn e i

o kolica Bihaća.]
36 UVOD

P ošto su R im lja n i o v im i dru gim ratovim a sretno razm akli m eđe

s v o je d ržave do Save i Dunava i na sjeve.ru Save zauzeli ne samo
zem lju Panonaca nego i alpske ze m lje na zapadu, to se odsad pod
im en om Ilirik a n ije više razu m ijevala sam o stara p o k rajin a od god.
118, k o ja je dop irala do Save, nego je Ilir ik b io sada R im lja n im a
čitav p ro stor od sredine A lp a do Šar-planine i od Jadranskoga m ora
do srednjega Dunava. Im e Ilirik izgubi s voje zn am en ovanje kao im e
p ok ra jin e (rim s k e upravne o b la s ti), te b ijaše barem u p rvo v rije m e
tek ze m ljop isn o im e, a nova se im ena p ojaviše za p ojed in e k ra jeve i
oblasti, naročito D a l m a c i j a (D a lm a tia ) i P a n o n i j a (Panno-
n ia ). D alm acija obuhvaćaše osim delm atske zem lje jo š i staru zem lju
Liburna, zatim sve k ra jev e do D rine na istoku i p rek o nje (d o Ib ra i
K o lu b a r e ); i do D rim a (D r ilo n a ) na jugu. P a n o n i j a zaprem aše
uz druge k ra jeve tak ođer kraj m eđu D ravom , Dunavom i Savom . M eđa
o b iju p o k rajin a ne b ijaše upravo rijek a Sava s K u p om , već je Panonija
sezala i p rek o tih rijek a na jug, tako da je obuhvaćala d on ji tijek
rijek a K orane, Une, Vrbasa, Bosne i Drine.
O b jem a pok rajin am a vladahu odsad R im lja n i stoljećim a. U vedošc
s voje uredbe, svoj latin ski je zik i s voje običaje, s voje zakone i svoju
pogansku vjeru , tako da je uskoro prevlad ala latinština. Stara plem ena
delm atska, liburnska i panonska prom etnuše se u Latine, te zaboraviše
sasvim na svoje p o d rijetlo . N o uz to procvatoše te p ok rajin e tako bujno,
kao nikad p rije ni poslije. Stare g rad ove i trgo ve poljepšaše R im lja n i,
te ih raširiše: ok itiše ih veleb n im hram ovim a, golem im palačam a, tvrdim
kulam a, p rostranim kazalištim a (a m fite a trim a ), o p s k rb iš e 'ih v o d o v o ­
dim a i svačim što treba za sretan i udoban život. U D alm aciji bijaše
grad S a l o n a (S o lin ) m ala slika i p rilik a svjetsk oga Rim a; u njoj
stolovaše carski nam jesnik i u p ravitelj čitave p ok rajin e. N o uz taj
glavni grad cvali su i dru gi grad ovi, oso b ito uz p rim o rje , kao J a d e r
(Z a d a r ), T r a g u r i u m (T r o g ir ), E p i d a u r u m (C a v ta t), R i s i ­
n i u m (R is a n ), D e c a t e r a (K o t o r ), A c r u v i u m (b lizu luke Tra-
s te ), S c o d r a (S k a d a r ), L i s s u s (L e s h ), U l c i n i u m ili O l c i -
nium (U lc in j); zatim u n u tarn joj ze m lji D o m a v i a (S reb rn ica
blizu D rin e ).3“ U P an o n iji opet b ijaše najzn am en itiji grad S i s c i a (S i­
sak ) s krasnim hram om boga M itre, palačam a, kupkama, kazalištim a,
vo d o v o d o m i k ovn icom novca. Sa S iscijom natjecao se slavni S i r -
m i u m (danas M itr o v ic a ) na utoku Bosuta u Savu, po k ojem u se i
danas istočna S la vo n ija zove S rijem o m . U S irm iju stajaše carski d vor
s m n ogim palačam a i hram ovim a u slavu b ogova i božica: A polona, V e ­
nere i Cerere; tu bijaše velika tvorn ica oru žja, k ovnica novca, s ijelo
dunavske m ornarice; tu b ijaše kazalište, kupka i svih c ivilizacijsk ih
tek ovina kao u sam om Rim u. Z ato ga i zove neki stari pisac »v e le
napučenom i slavnom m ajk om g ra d o va «. Uz te velik e g rad ove bijahu
u P an o n iji znam eniti jo š i ovi: T a u r u n u m (Z e m u n ), B a s s i a n a e
(P e tr o v c i), C i b a l a e (V in k o v c i), M a r s o n i a (B r o d ) i M u r s a
m a i o r (O s ije k ). B ilo je i glasovitih kupališta, kao: A q u a e J a s a e

3a [G radin a kod S rcbrn ice.]

 DALMACIJA I PANONIJA 37

(V aražd in sk e T o p lic e ), i A q u a e Balissae (L ip ik ili D aru var).

Uz grad o ve sazidaše R im lja n i krasne i čvrste ceste i drum ove, p odigoše
ob rt i trgovinu, uvedoše rudarstvo, pače osnovaše i neke škole. Car
P r o b , rod om S irm ijac, zasadi goru A lm a M ons (F ru šk u g o ru ) u svom
zavičaju izabranom i plem en itom vin o vo m lozom .
R im sk o vlad an je u D alm aciji i P an o n iji oslabiše i napokon oboriše
d v ije p oja ve: kršćanska vjera i provala novih na­
roda sa s j e v e r a (seob a n a ro d a ).
P rem da poganski R im lja n i nisu trp je li kršćansku vjeru , nego su
je i p ro go n ili, ipak se ona b rzo raširi u ob jem a pokrajinam a. V eom a
stare tra d icije kažu da su već p rvi a p ostoli sv. P etar i P avao poslali u
D alm aciju s voje učenike sv. T ita i sv. D ujm a; p o to n ji osnovao je god.
65. po Is. u gradu Saloni prvu kršćansku biskupiju, k oju god. 98.
p osveti s v o jo m k rvi.4 Iz Salone raširi se kršćanska v je ra p o čita voj
p ok ra jin i, prem da je to stajalo m n ogo m učeničke k rvi; no zato se
d om ala p oja više u ze m lji i druge bisku pije, k o jim a ostade m atica i
m ajk a crk va salonska. U P an o n iji osnova ok o g. 56. A n dron ik kršćan­
sku bisku piju u S irm iju (M it r o v ic i), a uz nju p od igoše se b rzo bisku­
p ije u S is c iji i p o s lije u M ursi.5
R im sk i carevi p roganjah u kršćane i njih ovu vjeru po čitavom car­
stvu svojem , pak tako i u D alm aciji i P an on iji. N a jžešći b ijaše p rogon
za cara D i o k l e c i j a n a (g o d . 294— 303. p o Is .). U to doba pogib e
u ob jem a p ok rajin am a d o pet stotina kršćanskih m učenika. Dne 8.
studenoga 294. nastradaše tužnom sm rću č etiri vrsna radnika, k o ji su
rad ili u kam en olom u Fruške gore.® C ar naim e b ijaše im za p o vje d io da
izrade k ip b oga Eskulapa; no p ošto oni kao d ob ri kršćani ne htjed oše
da to učine, biše n a jp rije lju to bičevani, a zatim ih po za p o vije d i care­
v o j za tvo riše u olovn e struge i baciše u rijek u (S a v u ). M a lo zatim , god.
303, um re m učeničkom smrću i biskup u S isciji, p o im enu s v. K v i -
r i n (Q u irin u s ). Budući da n ije h tio za ta jiti s voje v je re , p rivezaše mu
m linski kam en ok o vrata i baciše ga u rijek u . N o on p livaše nad vod om
i op om in jaše sveđer na obalam a s tojeći narod, neka se ne dade za­
strašiti n je g o v im udesom , nego neka ostane v je ra n kršćanskoj v je ri.
N ap ok on isprosi u B oga m ilost da je m ogao potonuti.
C a r D i o k l e c i j a n b ijaše ro d om Dalm atinac. P ra vo se zvaše
Gaius Aurelius V alerius, a budući da b ijaše rođen u D io k le ji (u da­
našnjoj C rn oj G ori, g d je se i sad jo š kod utoka Z ete u M oraču vid e
p od rtin e staroga D u k ljan grad a), d ob i p rid je v a k D iok lecijan ili car

4 [T o je nabožna p red a ja k o ja ne o d go va ra p o vijesn o j istin i je r je solinski biskup

sv. D u jam ž iv io p o tk ra j I I I i u početku I V st. i p re trp io m u čeništvo 304. go d in e za
D io k lecija n ova vla d a n ja.]
s [K ršća n s tv o se u P a n o n iji p ro š irilo tek u I I I st. kad su se ja v ili i p rv i biskupi,
a nakon M ila n skog eđ ik ta ra zvila se crk ven a o rga n iza c ija na čelu sa sirm ijsk im bisku­
p o m kao m e tro p o lito m .]
* [F . Sišić, P o v ije s t H rv a ta I , Zagreb, 1925, 152, d a tira sm rt srijem sk ih m učenika
u god. 306.]
38 UVOD

D ukljanin.7 Uspom ena na toga cara održala se u našem puku do danas;

jed n a narodna pjesm a p jeva o caru Dukljanu i krstitelju Jovanu, a
C rn ogorci i danas p ričaju da car D ukljan sjedi n egdje u m orsk oj dubini
kao ukleti duh, p o svoj p rilic i zato što je kršćansku vjeru tako nem ilo
p rogonio.
N o svi p ro go n i b ili su zalud: car D iok lecijan n ije m ogao zatrti
kršćana. N ap osljetk u d od ija mu i sam o vlad anje; zato se 1. svibnja
305. odreče carske krune, te se vrati u svoju dom ovinu D alm aciju da
tam o m irn o u sam oći p ro živi s voje p osljed n je dane. N ed alek o od glav­
noga grada Salone dao je tik m ora sagraditi golem u i p r e k r a s n u
p a l a č u , kakve u D alm aciji nikad p o s lije ni p rije n ije b ilo. B ila je
to čitava varoš, okružena (p o p u t rim skoga lo g o riš ta ) zid ovim a u četve­
rokutu (is toč n i i zapadni zid b io je dug 215 m, sjevern i 175 m i južni
180 m ); unutar tih zidina b ijahu carski dvor, zgrade za dvoran ik e i
tjelesnu stražu, divan hram boga Jupitra, carev m auzolej ili grobnica,
kupalište, cirkus, kazalište itd. N a zid ovim a b ijaše 18 kula ili torn jeva;
u lazilo se na tro ja vrata, naj glavni ja b ila su Zlatna vrata, k roz k oja
je v o d io put iz susjednoga grada Salone. U toj dakle s ja jn o j palači
ostao je car D iok lecijan sve do s voje sm rti g. 313, a baš iste godine
izdao je n jeg ov nasljednik na p rijesto lju , car K onstantin, u M ilanu
g lasoviti proglas, k o jim je dopustio da kršćani m ogu slobodn o isp ovi­
je d a ti svetu vje ru svoju.
D ok je otad sve više nestajalo starorim skoga života, hvatala je
kršćanska v je ra sve du b lje k orijen je. O sobito u D alm aciji i P an on iji
nicahu redom nove bisku pije, a uz njih se širila i kršćanska vjera.
U to se doba god. 331. ro d io s v . J e r o n i m (H ie ro n y m u s ) u gradu
Stridonu na m eđi Pan on ije i D alm acije. On b ijaše veom a učen muž,
znao je izvrsno židovski, grčki i latinski, te je p reveo Sveto pism o iz
žid ovsk oga i grčk oga je zik a na latinski (V u lg a ta ). U kasnije doba
p ričalo se jo š — bez tem elja — da je sv. Jeronim izum io i g l a g o l j ­
s k a p i s m e n a , k o jim a su pisane n a jstarije crkvene k n jige hrvatske.
Baš u v rije m e sv. Jeronim a p očeli su R im sk o C arstvo salijetati
neznani dosad narodi sa sjevera E vrope. K a k o je rim sk o vlad an je b ilo
p rostrano, ne m ogaše jed an car da suzbija to lik e n ep rija telje. Z ato bi
R im sk o C arstvo god. 395. ra zd ije ljen o na d voje, na Z apadnorim sko
i na Istočn orim sko. P oto n je zvali su tak ođer G rčkim ili Bizantskim , je r
mu se glavni grad C arigrad ili K on stan tin op olis u staro v rije m e zvao
B yzant. N o ni dva cara ne m ogahu dosta bran iti s vojih država, te p ri­
je č iti sjevern im narodim a, n a ročito germ anskim plem enim a, da ne
p ro v a lju ju u p ok ra jin e na m eđam a o b iju carevina.
P ok ra jin e D alm acija i Panonija bijahu nekako baš u sredini obaju
carstava, te stajahu sad uz jednu, a sad uz drugu državu. K ra j toga
koleb anja stradahu od čestih navala sjevernih, im en ito germ anskih
naroda. O sobito od god. 476, kad su G erm ani ra zorili Z apadnorim sko
C arstvo i osn ovali u rim sk im p ok rajin am a s voje države, ne b ijaše Pa­

7 [D io k lecija n je rođen n edaleko Salone, a ne u sta ro j D o cleji, pa se iz njezina

im ena n iti ne m ože izvo d iti n je g o v o .]
 DALMACIJA I PANONIJA 39

n o n iji n i D a lm a c iji n i časa m ira . G o d in e 493. o v la d a n a p o k o n o b je m a

p o k ra jin a m a T e o d o r i k , k ra lj is to č n ih G ota, k o ji je sa s v o jim pu ­
k om o s n o v a o Is to č n o g o ts k o K r a lje v s tv o u I t a liji i s u sjed n im ze m lja m a .
U v la s ti is to č n o g o ts k o j o s ta d o š e o b je p o k r a jin e n e p r ije p o rn o d o
god . 535. N a r o č ito za v la d a n ja k r a lja T e o d o r ik a c v a le su u s v a k o m p o ­
g led u , j e r se on p o v o d io u svem za R im lja n im a . P o k r a jin a m a u p r a v lja ­
hu n a m je s n ic i, k o jim a j e k ra lj ž iv o p re p o r u č iv a o da se b rin u za s v o je
p ro v in c ije . P re m d a su G o ti b ili A r i j e v e vjere, ip ak n ije d ira o
u k a to lič k u v je r u n i u c rk v e n o u re đ e n je n je z in o ; p a če m a lo p o s lije
s m rti n je g o v e b iše u S a lo n i g o d in e 530. i 533. o d rža v a n a d va p o k ra jin s k a
c rk v e n a s a b ora za D a lm a c iju .

T L O R IS D IO K L E C IJ A N O V E P A L A Č E U S P L IT U
Od D iok lecija n ove p alače postao je današnji grad Split. Tum ač tlorisa: I. Zlatna vrata (P o rta A u rea) k roz koja
se u lazilo Solinskom cestom ; 2. Željezna vrata; 3. M jedena vrata; 4. i 5. Zgrad e za č in ovn ik e, d vorja n ik e i tje­
lesnu stražu; 6. M au zolej ca rev (danas krstion ica); 7. H ram boga Jupitera (danas stolna crkva sv. Dujma); 8.
Peristil; 9. i 10. Carski d vo ri

N o o d m a h za tim p lan u še s m u tn je u k r a lje v s k o j p o r o d ic i is to č n o ­

g o ts k o j; o s im to g a stad oše a rija n s k i G o ti p r o g o n iti k a to lič k e u rođ en ik e.
T o d ad e p o v o d a b iza n ts k o m u c a ru J u s t i n i j a n u da za p o čn e s G o­
tim a k rv a v i, z a t o m i rat, k o ji j e tr a ja o d v a d es e t g o d in a (535— 555) i
40 UVOD

kojemu je pozorištem bila ne samo Italija, nego i Dalmacija i Pano­

nija. U samoj Dalmaciji trajao je rat deset godina, dok je god. 544.
pošlo Bizantincima za rukom gotskoga vojvodu Ilaufa svladati. K ralj
gotski T o t i 1 a nije međutim ni poslije m irovao, već je nastojao opet
Dalmaciju oteti, te je za to zatražio pom oć u novoga naroda, koji se
upravo tada stao javljati na poprištu političkoga života, naime u
S l a v e n a . Tako stupiše god. 548, 551. i 552. Slaveni prvi put na tlo
rimskih pokrajina Panonije i Dalmacije. Priča se kao izvjesno da je
kralj Totila upravo velikim svotama m itio Slavene da mu pomažu u
odlučnoj borbi za opstanak.
N o ni junaštvo Gota ni provale Slavena nisu koristile. God 555.
propade Istočnogotsko Kraljevstvo, a s padom njegovim dođoše ne­
kadanje pokrajine Dalmacija i Panonija pod bizantsku vlast. Ali pro­
vale Slavena ne prestadoše, pače njim a pridružiše se i A v a r i . N aj­
strašnija provala avarska zgodila se god. 597. kad je avarski kan, udariv
iz Srijem a kroz današnju Bosnu prema jugozapadu, te osvojiv glavnu
utvrdu na cesti srijemsko-salonskoj razorio 40 tvrdih gradova i nemilo
poharao čitavu Dalmaciju.
Satrte tako žestokim navalama avarskima i slavenskima bile su po­
krajine Panonija i Dalmacija gotove pustinje. Jedino se još neko v rije ­
me držali gradovi u dalmatinskom prim orju. N o i njima p rijetila je
propast gotovo svaki dan. Godine 600. pisao je već papa G r g u r I
Veliki salonskomu nadbiskupu M a k s i m u : »R adi slavenskoga puka,
koji vama silno prijeti, žalostim se jako i živo sam zabrinut. Žalostim
se tim, budući da već s vama patim; a zabrinut sam, je r su već (S la ven i)
kroz Istru stali ulaziti u Italiju. (E t đe Sclavorum gente, quae vobis
valde im m inet, a fflig or vehementer et conturbor. A fflig o r in his, quae
iam in vobis p a tior; conturbor, quia per Istriae aditum iam Italiam
intrare coeperunt) .«
 SLAVENI I H RVATI

S l a v e n i , ili kako su se u starini zvali: S 1 o v j e n i (Slovène,

u jednini Slovênin) pripadaju velikomu stablu indoevropskih naroda,
upravo kao i Grci i Italci, K elti ili Gali, Germani ili N ijem ci. Slaveni
ili Slovjeni zvali su sebe tim imenom, je r su u prastaro doba svi za­
jedno govorili jednim jezikom i jedan drugoga lako razum ijevali; svoje
susjede na zapadu, naročito Germane k oji su govorili drugim jezikom ,
te ih nisu m ogli razumjeti, zvali su zato N i j e m c i m a (n ijem im a ).
N ajb liži rođaci Slavenima jesu L i t a v c i . U V stoljeću pr. Is.
nastavali su Slaveni prostranu (sarm atsku) ravnicu istočne Evrope, oso­
bito krajeve oko gornjega i srednjega Dnjepra sve do pragova (kata­
rakta), što ih ta rijeka u donjem toku tvori. Na istoku dopirahu m je­
stimice do gornjega Dona, na sjeveru do gornje V olge sve do utoka
Oke, a na zapadu djelom ice do srednje Visle. Ta evropska pradomovina
Slavena opsezala je nekih 550.000 km2, a bila je puna prostranih pra­
šuma, velikih rijeka, jezera i močvarina, obilata ribama i zvjeradi, ali
i zgodna za poljodjelstvo. Tu su se Slaveni bavili stočarstvom i ratar­
stvom, te su polagano svoju pustu domovinu pretvarali u pitomu zemlju.
Gradili su kuće i gradove od zem lje i drva, te su ih utvrđivali opko­
pima; ratujući upotrebljavali su oružje svake ruke. Znali su već tada za
bogove i bjesove, dušu i raj, pravdu, zakon i sud.
Budući da su Slaveni u svojoj pradom ovini bili odasvud okruženi
tuđim plemenima i narodima (germ anskim, litavsko-pruskim, finskim
i turskim ), to su stari Grci i Rim ljani tijekom stoljeća malo i nimalo
znali za njih. Tek nakon propasti hunske države (453. po Is.), kad su
se Slaveni stali širiti i seliti na sve strane, češće se govori o njima.
 42 UVOD

S tari ih N ije m c i p ro zvaše V i n i d i 1 (n a im e die W e id en d en = p astiri;

i danas jo š zo vu N ije m c i slavenske ž ite lje u n ek im ze m lja m a : W en den
i W in d e n ); g rč k i sp isa te lji zovu ih S l a v e n i m a , pak ih on d a d ije le
na p ra ve S l a v e n e i na A n t e (m o ž d a ju n aci, d iv o v i) k o je se
p o to n je im e s p o m in je tije k o m d v a ju sto lje ć a (550— 770).
Ž ivu ći m n og o s to lje ć a u s v o jo j p ra d o m o v in i, g o v o r ili su Slaven i
isp rva je d n im je z ik o m od k o je g a su p o te k li svi danas živu ći i nek i već
izu m rli slavenski je zic i. N o šireći i seleći se p olagan o sveđ er p rem a
sjeveru , zapadu i ju gu , stadoše se n a p o sljetk u sve više ra zlik o v a ti svo­
jim g o v o ro m . T a k o je p ostalo više slavenskih je zik a i naroda. N a jp r ije
su se Slaven i r a z d v o jili na d v ije gran e, na sjevero-istočn o-ju žn u , i na
zapadnu; p o s lije se op et te gran e raspadoše na m a n je ogran k e. Sje-
vero-istočno-ju žna gran a ra z d ije li se na s je ve ro is to čn u (d a n a šn ji R u s i)
i ju žn u (d a n a šn ji S lo ven ci, B u gari, H r v a ti i S r b i); a zapadna na s je ­
ve ro isto č n u (P o lja c i i P ola b s k i S la v e n i) i na ju žn o-zapadn u (Č es i i
L u žičk i S r b i).2
S ire n je i s e lje n je Slavena iz p ra d o m o v in e na zapad i ju g E v ro p e
za p o če lo j e već p o tk ra j dru goga s to lje ć a p o Is., a tr a ja lo je do p o lo v ic e
sed m oga stoljeća. N a jp r ije su se S la ven i s e lili na zapad p rem a O d ri i
Lab i, m i r n o i t i h o , p lem e iza p lem ena, za p re m a ju ći o b la s ti i k ra ­
je v e , k o je su germ an sk a p lem ena, u d araju ći na R im s k o C arstvo, zapuš-
tala. P o padu hunske d ržave (453. p o I s .) n avališe m eđ u tim S la ven i seliti
se na ju g p rem a C rn om u m oru i ušću Dunava, p r o v a l j u j u ć i k o ji
put i s o ru žje m u ruci p re k o d o n jeg a D unava u p o k ra jin e B izan tsk o ga
C arstva. P rv a tak va p ro v a la , za k o ju se izv je s n o znade, zg o d ila se god.
493.
O živ o tu S laven a u onaj m ah, kad su se p rik u č ili B izan tsk om u C ar­
stvu, p iše su vrem eni g rč k i p o v je s n ič a r P r o k o p i j e o va k o : »S la v e n i
g o v o r e p rip ro s tim je z ik o m ; visok a su i v itk a stasa, a uza sve to v e o m a
k rep k i. B o ja pu ti n ije im u p ravo b ije la , a ni p osve crna, n ego rusa.
T a k o isto n ije im ni kosa p o s v e p lava. H ra n e se k u k avn o i
p rip ro s to , osim to ga su nečisti i za m rlja n i. Srca n ijesu ni lu k ava ni
him bena, već su je d n o s ta vn i u s v o jim o b ič a jim a . O b ita v a ju pak u n i­
skim k olib am a, k o je su ja k o raštrk an e; uz to m ije n ja ju često s v o ja
o b ita va lišta. N e p o k o ra v a ju se je d n o m e č o v je k u (k n e zu ili k r a lju ), već
o d starine živ e p od n a ro d n om v la d o m (u d e m o k r a c iji), p ak se zato
sastaju na z b o r (v ije ć e , s a b o r ) kad ih zadesi n esreća ili sreća. A k o
idu u b o j, m n og o n a va lju ju p je šk e na n e p rija te lja , noseći u ru k am a m a ­
lene š tito v e i sulice; o k lo p a ne m eću na gru di. N e k i pače n em aju ni
zobu nca (d o n je h a ljin e ) n i kab anice (g o r n je h a ljin e ), n ego o b la č e duge
i š iro k e gaće k o je sežu do sred in e tije la , te idu tak o n e p r ija te lju u
susret. Štu ju sam o je d n o g a boga, tv o rc a m u n ja i g osp od a ra svem ira
( P e r u n a ) , te m u žrtv u ju v o lo v e i d ru ge žrtve. Z a usud ne zn aju
ni n a jm a n je , n ego kad ih snađe b olest ili im je p o ć i u ra t p ak v id e

1 [Z n a č e n je i p o d r ije tlo to g im en a n ije ra z ja š n je n o , k a o ni im en a A n ti, k o je K la ić

n iže s p o m in je .]
2 [K la ić , u duhu su vrem en e h is to r io g r a fije , n ije M a k ed on ce i C rn o g o rc e d rža o p o ­
seb n im n arod im a , i isto ta k o n ije n aveo ni U k ra jin c e i S lo v a k e .]
 SLAVENI I HRVATI 43

da im p rije ti sm rt, onda se bogu zavjetu ju da će mu za svoj spas žrtve

p rin ije ti; i ako se oslobode opasnosti, čine on o što su ob rekli, je r
v je ru ju da im j e za v je t zaista spasio život. Osim toga štuju jo š rijek e,
v i l e i druga neka božanstva, te im prinose žrtve i tom p rigod om
gataju .«
P ro k o p ija d op u n ju je drugi grčk i p ovjesničar, naim e car M a u r i -
c i j e , k o ji kaže da Slaveni ne podnose vlad ara i da žive nesložno
m eđu sobom . N ezavisn ost ljube nada sve te se ne daju nipošto skučiti
ni p ok oriti. U s v o jo j su d om ovin i nečuveno hrabri i ustrajni, te m ogu
lako p od nositi vrućinu i zim u, pak i nestašicu hrane i o d ijela. Car
M au ricije hvali jo š Slavene da oso b ito cijen e g o s t o l j u b l j e . Gosta
su v o d ili od jed n oga m jesta na dru go i kad bi mu se g d je što dogod ilo,
lju to bi ga osvetili. K ad tk o n ije u svoju kuću p rim io gosta ili put­
nika, zapalili bi mu susjedi kuću, a njega sam oga p ro gla sili bi rđom i
nepošten jak om . M au ricije h vali jo š v jern ost slavenskih žena. »Ž en e su
Slavena čiste i vje rn e m uževim a prek o svake m jere, te se m noge iza
m uževe sm rti vlastitom smrću utješe, voleći u vodu utonuti nego da žive
sam otno.« V eć u n a jsta rije v rije m e lju b ili su Slaveni glazbu i pjesm u.
Jednom je car M a u ricije za v o jn e u T ra c iji za rob io tri Slavena, pa ne
našavši u n jih oru žja već tam bure, g o to vo se začudio. N o oni mu
rekoše: »M i sm o Slaven i i stanujem o uz žalo zapadnoga m ora. M i
udaram o u tam bure, je r nism o v ik li oružju ; u našoj d om ovin i nema
gvožđa, zato živ im o m im o i tiho, te ne znam o za (r a tn e ) tru b lje.«
Uza sve to b ili su Slaven i ratob o rn i lju d i i junaci u boju , osobito
kad im je trebalo b ra n iti dom ovinu. 0 n jih ovu ratovan ju p riča potanko
car M au ricije: »S laven i ratovahu obično pješke, ob oru žavši se čvrstim
i teškim štitom . Uz to upotreb ljavah u jo š drven lflk i m alene, o tro ­
vom nakvašene strelice. K ad bi d ošlo do šaka, b o rili bi se m l a t o m
(b o jn i m la t), t o p o r o m (b o jn a s je k ira ) i p a l i c o m (b u zd o v a n ).
N a otvo ren om p o lju bijahu slabi; no to v je š tije borahu se u klancim a,
m očvaram a i šumama. O sobito su rado udarali na n e p rija te lja iz za­
sjede. Često bi o sta vili b o jn i p lije n na k ojem m jestu i uzm akli u
šumu, te kad bi n ep rija telj poh itao da ugrabi p lijen , n avalili bi na nj
i sasvim ga satrli. K a d bi in dušmanin zatekao, poskakali b i u blizu
rijek u ili m očvaru , legli bi p oleđ ice i uzeli trstiku i k ro z n ju disali.
N ev je š ti n ep rija te lj v id io je na p ovršju p o k o ji kom ad trstike g d je v iri
iz vode, a ne bi znao kam o je nestalo ronaca. U kasnije doba priučiše
se Slaven i i u m jetn ijem ratovan ju. P od sjeda ju ći ok o god. 597. slavni
grčk i grad Solun u M acedon iji, im ali su već željezn e tučke, k o jim a su
bacali v e lik o k am en je u grad, zatim tako zvane k orn jače p ok rite suhim
kožama. Da im Solunjani ne upale k orn jača vru ćom sm olom , p o k riva li
su ih svježim jo š kožam a netom u b ijenih v o lo va i p rik iv a li ih čavlim a .«
Uopće se Slaveni, k o ji se sele na jug, prik azu ju kudikam o rato­
born i j i od onih što se sele na zapad. Čini se da su p rv i veom a rano
od dru gih naroda b ili potisnuti i g on jen i prem a B izantskom u Carstvu,
te stali stvarati m eđu sobom v o jn e družine da silom izv o jš te nova obi-
tavališta. N ak on p rve izvjesn e p ro v a le god. 493. na d on jem Dunavu
zaredaše u V I stoljeću sve to češće i žešće p oh od i n jih ovi. D ok su A n ti
44 UVOD

većin om udarali p rek o don jega Dunava i p ro v a ljiv a li u p ok rajin e Me-

ziju, T ra ciju i M acedoniju, pače na Peloponez, te za nek olik o decenija
g o to v o p op la vili sve te oblasti, uzn em irivali su Slaveni u užem smislu
naročito zapadne p ok rajin e: Panoniju, D alm aciju i uopće Ilirik . Oso­
b ito kad je bizantski car J u s t i n i j a n v o d io zatorn i rat s istočnim
G otim a, ja v lja ju se u D alm aciji p rve čete slavenske. T a d an ji p o v je ­
sničar P ro k o p ije kaže izrije k o m da su slavenske družine, k o je su god.
548. i 552. p ro v a lile u D alm aciju, b ile dozvane od istočn ogotskoga k ralja
T otile , pak d od aje: » N ije ned ostajalo ni takvih, k o ji su sum njali da je
T o tila te b arbare s m nogo novca p o d m itio i nahuškao na Rom ane
(n a im e na B izantsko C a rs tv o ).«
Još gorop a d n ije stadoše slavenske i antske družine napastovati
p ok rajin e B izantskoga Carstva, kad se u rim sk oj P an o n iji god. 568.
ugnijezdiše d iv lji A v a r i ili O b r i . N ešto b ježeći ispred avarske
sile, a jo š više gon jen i od A vara p ro valjivah u Slaveni sve žešće u rim ske
oblasti. Panonija se prepunila Slavenim a, u N o rik u se Slaven i sukobili
s N ijem c im a ; god. 598. d op rli već do m eđa italskih, te je italski egzarh
K a l i n i k im ao pune ruke posla da ih suzbija. God. 591. u svibnju
napisao je papa G r g u r okružnicu na sve biskupe u Ilirik u da bi
g o s to lju b iv o p rim ili i ugostili one biskupe, k o je je iz n jih ovih sijela
izagnalo n ep rija te ljs k o b jesn ilo. U ožujku 592. opet čestitao je papa
J o b i n u , p refek tu Ilirik a , što ga je B og poslao na utjehu on oj p o­
k ra jin i, »izra n je n o j bičem barbarskoga pu stošen ja«.
O sobito je stradala p ok rajin a D alm acija god. 597. kad je avarski
kan s velikom vojsk om A vara i pok oren ih Slavena p ro v a lio u tu p o­
k rajinu glavnim drum om , što je v o d io iz S rije m a k roz današnju Bosnu
do m ora, do glavnoga grada Salone. T o m je zg od om kan o s v o jio glavnu
tvrđu Bankeis ili Balea, razorio do 40 tvrdih grad ova i nem ilo opustošio
svu zem lju. Odm ah nakon te strašne p rovale razlila se bu jica slaven­
skih plem ena po čita v o j D alm aciji, te je p ro d rla sve do g rad ova u p ri­
m orju , pače je i n jim a zap rijetila.
N ap ok on na početku V I I stoljeća došao je p ok rajin am a D alm aciji,
P an o n iji i N o rik u sudbonosni čas. Oko god. 610. b ore se Slaven i s
B avarcim a na g o rn jo j D ravi i Savi, a god. 611. strašno ražaju 3 u Istri.
Tisuće rim skih građana poginuše tom zgod om : m nogi biše na kolac
ili k riž p rib iti, m nogi spaljeni, m n ogi u ro b lje odveden i; ze m lja pak
nem ilo poharana. Jedino p rim orsk i grad o vi i o to c i ostadoše jo š ne­
taknuti. N o i n jim a svanuše crni dani.
Od god. 610. sje d io je u C arigradu na p rije s to lju car H e r a k I i j e
(610— 641). On je zatekao B izantsko C arstvo u n a jn e v o ljn ije m stanju:
u E v ro p i su mu zad avali golem ih jad a A vari i Slaven i k o ji su nem ilo
pustošili dunavske p ok rajin e; u A z iji pak p rije tili su m u propašću
P erzija n ci k o ji b ijah u utanačili savez s A varim a u E vro p i. H e ra k lije
držao je za izvjesn o da se B izantsko C arstvo ne m ože više od ržati, te

s [K o lju , u b ija ju .]
 SLAVENI I HRVATI 45

je stoga p oku pio što je im ao i od lu čio p ren ijeti svoju prijestoln icu
u A frik u u grad K artagu. N o kad je h tio svoju odluku izvesti, ustade
listom narod u C arigradu, a na čelu mu p atrijarh a S ergije, pak saletiše
cara neka prisegne da će ostati na svojem m jestu i braniti svoju p r ije ­
stolnicu do zad n jega daha. N a ro d odu ševljen o u to im e zajed n o sa
svećenstvom p rin osio žrtv e da se carstvo spasi od rasula. I tako je car
H e ra k lije napokon od lu čio ostati u C arigradu i s pom oću svoga naroda
o d o lije v a ti svim a n e p rija te ljim a u E v ro p i i A ziji.
Dok se car H e ra k lije sprem ao na rat s P erzija n cim a u A ziji, n ije
m ogao uspješno o d b ija ti navala avarskih i slavenskih u E vro p i. I tako
su god. 610-—626. g rozn o stradale evropsk e p ok rajin e, a naročito ionako
već opustošena D alm acija, g d je su se je d in o jo š držali grad o vi u p ri­
m orju i na otocim a, a na čelu im slavna Salona. Oko god. 614. padoše i ti
gra d o vi zajed n o sa Salonom . 0 tom e pišu dva kasnija zgodopisca, jedan
iz X stoljeća, a drugi iz trinaestoga.

Car K o n s t a n t i n P o r f i r o g e n e t i z X stoljeća priča o padu

Salone pod A vare i Slavene ovako: »T k o hoće znati, kako su Slaveni
o s v o jili D alm aciju, neka o v o nauči. P ok raj Aspalatha (d an a šn ji S p lit)
je s t grad Salona na p ola tako v elik kao C arigrad; u njem su stanovali
velikaši i m nožina svijeta, te je on bio glavni grad D alm acije. Svake
godine sastajalo bi se on d je iz drugih g rad ova D alm acije d o tisuću
konjanika, pak bi iz Salone p o lazili na Dunav da tam o stražu straže
p ro ti A varim a i Slavenim a. Dolazeći tako svake godine, vid jevah u tam o
s onu stranu (D u n a v a ) b lago i ljude, pak im se svid je k o ji put onam o
preći da vid e tko on d je stanuje. K ad su tako jed n om b ili prešli, na­
đoše žene i djecu barbarsku samu. Lju d i i m om ci bijahu otišli za
ratnim poslom . Sada naglo navalivši pohvataše sve što nađoše, a bez
svoga kvara, te p lijen odnesu i odvedu u Salonu. A v a ri ili Slaveni
vra tivši se sa svoga ratnoga pohoda, b ili su b ijesn i rad i toga p rvi put;
veli se da nisu znali, k oja ih je zm ija ujela, a dru gi put naročito sami
sebi govorahu : 'O vi R im lja n i, što sada k nam prebaciše te nas orobiše,
ne će nas prestati u zn em irivati, zato treba da nešto p ro ti tom u sm isli­
m o ’. K ad su opet rim sk i stražari p risp jeli do Dunava i opet stali na
drugu stranu prelaziti, p on ovo se sukobiše s A varim a ili Slavenim a.
Ali sada im n ije b ilo n a va ljiva ti na p ojed in ce i raštrkane ljude, nego
na sabrane čete. N e sam o da nisu ništa o b avili, nego ih je stigla naj­
veća nesreća. Jedni su p oginuli, dru gi biše u lo vljen i; ni jed an ne um ak­
nu barbarskim rukama. Doznavši barbari, tko su i da su ona zla od
njih tj. R im lja n a p retrp ili, sapeše ih u ok ove, uzeše im k on je, haljine,
zastave i oru žje, pak krenuše kao vojsk a put Salone. Doznaše i za
vrije m e , da se straže im aju vra titi na veliku subotu; upravo na taj
dan banuše oni pred Salonu. K a d su došli blizu grada, ostane druga
vojsk a sakrita, a sam o ovih tisuća k o ji su uzeli dalm atinske haljine i
k on je da prevare, pođoše n aprijed. Građani (s a lo n s k i) upoznavši svoje
zastave i o d ije lo , a na dan kada običavaše vojsk a dolaziti, otvo riš e im
vrata da ih s čestitkam a prim e. Oni pak, čim uđoše, p osjedoše vrata
i dadoše znak onim a, k o ji su b ili u za S e d i, da uđu u grad. N a to po-
46 UVOD

ubiše sve građane i od onoga vrem ena čitavu D alm aciju osvojiše i
onam o s voje sije lo sm jestiše, izuzev gradiće k od m ora k o ji im se ne
predadoše. V id eći Avari (S la v e n i) da je zem lja prekrasna, ostadoše
u n jo j . . . «
I p o p ričan ju T o m e , arciđakona splitskoga iz X I I I stoljeća, pali
su A vari i Slaveni n a jp rije pod grad S a l o n u , k o ji je bio m etropola
čitave p ok rajin e D alm acije. T ad an je stanje u gradu Saloni op isu je T o ­
ma ovako: »U gradu bijaše sve nesložno; načelnik gradski ne bijaše
pam etan ni m udar muž, u gradu n ije b ilo pravice, nego je zavladalo
sam osilje, s k ojega su osobito s lab iji stradali. Straha B ožjega bijaše
nestalo a i p ob ožnosti, a m jesto toga otela mah m ržn ja, otim ačin a i
drugi grijesi. V je ra je bila izvrgnuta sm ijehu, svećenstvo se n ije p o­
štivalo, a crkva u s vojim p ravim a stezala. Gradski načelnik n ije radio
za opći b o ljita k nego je d je lo v a o u p rilo g sam o s vojim p rija teljim a ,
a na štetu p rotivn icim a; u gradu b ilo je puno gospodara, a m alo se tko
p ok oravao; gradske dohotke g rab ili su o d lič n iji građani, a sve terete
plaćali i snašali su sam o ubogi. N a ro č ito je u gradu zavladala velika
raspuštenost. U gađalo se n a jp ro s tijim strastim a: žene, m lad ići i starci,
sve je to b ilo iskvareno i puteno. Jezikom b ili su svi junaci; no kad im
se b ilo ogledati s n e p rijateljem , svi su b ili b o ja ž ljiv e kukavice.«
Uz takve p rilik e, p rip o vije d a d alje T om a arciđakon, ne m ogoše
latinski žite lji grada Salone o d o lje ti navalam a surovih no krepkih Sla­
vena i Avara. T i opasaše grad s istočne, pa i sa zapadne ili m orske
strane, te stadoše na nj svom snagom udarati. S alonjani se doduše
isprva ohrabriše, te su slavenske ju riše suzbijali; no najedn om obuze ih
to lik strah da su m islili jed in o na b ijeg. Jednoga dana od n iješe b oga tiji
s voje blago k rio m ice k m oru da bi ga ukrcali u b ro d ove i s n jim p o­
b jegli. K a d to spaziše pučani, svi nagnuše b ježa ti k luci; te p ograbivši
svatko što b i g d je našao, k rcali bi se u b ro d ove i lađe. Stajaše tu vika
žena i djece; neki skočiše g o li u m ore, a m nogi potonuše u m orskim
valovim a. A li jo š se nisu m og li svi ukrcati u lađe, kad Slaveni provale
u grad te rob eći i p lijen eći unište sve što je ostalo. Grad sSm sa svojim
lije p im palačam a i crkvam a bi spaljen i razoren, te obraćen u prah i
pepeo, p reostalo pučanstvo bi k o je poubijan o, k o je zarob ljen o. Tak o
nestade staroslavne Salone s lica zem lje, sam o razvaline n jezin e razabiru
se i danas jo š kod sela Solina. Latin ski žite lji Salone, k o ji se spasoše,
razb jegoše se p o susjednim otocim a, p o Braču, M aslinici, H varu i Visu.
Zauzevši tako Slaveni i A va ri slavnu Salonu, ob oriše se i na druge
p rim orsk e gradove. N ek e osvojiše, kao N o n u (N in ), a druge razoriše,
kao lije p i E p i d a u r u s (danas C a v ta t). Latin ski žite lji tih gradova
ili se spasiše b ije go m na m ore ili um akoše u unutrašnjost da se zaklone
u šumama, sp iljam a i pećinam a. S tanovn ici grada T ro g ira obraniše se
je d in o tako da su p o b je gli na susjedni otok Ć iovo, k o ji b ijaše uskom
p revlak om spojen s ostalim kopnom . Od svih bogatih i krasnih gradova
latinskih održala se posve čitava je d in a Jadera (Z a d a r ), k o je ne m ogoše
Slaveni i Avari na ju riš osvojiti.
 SLAVENI I HRVATI 47

Sve to zg od ilo se prvih godina H e ra k lije v a carevanja, ok o 614, dakle u

on o vrije m e , kad se B izantsko Carstvo sprem alo na rat s Perzijancim a.
G otovo čitava D alm acija zajed n o s p rim orsk im grad o vim a bila je sada
u vlasti Slavena i Avara. T o lik a sreća izo b ije s tila tako A vare i Slavene
da su nakon pada D alm acije odlu čili o s v o jiti i sam Carigrad. God. 626.
osvanuo kan avarski pred p rijesto ln icom bizantskom . P oveo b io sobom
golem u vojsk u od A vara i Slavena. Z ah tijevao da mu se grad predade
i sve b lago n jegovo, a žite lji n je g o v i neka se isele, uzevši svatko sobom
samo on olik o k olik o m ože na sebi ponesti. Građani nisu pristali na tu
strašnu pogodbu, pak zato kan stao udarati na grad s kopna i m ora.
A li tu u odlučni čas izn ev je rili mu se Slaveni. Slavenske v o jv o d e , što
su b ili u n je g o v o j v ojsci, izjaviše najedn om da ne će više sa svojim
družinam a ratovati, i tako bi kan p risiljen da digne podsadu Carigrada,
izgubivši m n ogo s voje vojsk e.
N edaća avarskoga kana pred C arigradom bila je grozan udarac za
avarsku vlast. Još od god ine 623. bijahu se neka slavenska plem ena
na sjeverozapadu odm etnula od Avara, a sada planu opći ustanak
slavenski, kojem u stade na čelo umni i ju n ački S a m o . T aj izvojeva
svim a Slavenim a na zapadu i sjeverozapadu avarske države potpunu
pob jed u i slobodu, a na to ga zahvalni Slaveni god. 627. izabraše za
svoga kralja. Sam o je tako izm eđu franačke države i avarske vlasti za­
snovao jak u i prostranu državu4 slavensku, k o ja je obuhvaćala čitavu
današnju Češku, M oravsku, velik i dio H aliča i ve lik i d io današnjih
alpskih zem alja (n a ro č ito Štajersku, K orušku i K ra n js k u ). U toj p ro­
stranoj d ržavi ž iv je lo je m nogo slavenskih plem ena, jed n o pored dru­
goga p od s v o jim plem enskim knezovim a i velik im županim a (V a lju h ,
D erva n ), ali sva ta plem ena u saveznoj d ržavi p riznavala su k ralja
Sama. K a k o se ta golem a država zvala, n ije zab ilježen o; no n ije ne­
v je ro ja tn o da se po n a jpozn a tijem i n a jh ra b rijem plem enu prozvala
V e l i k a ili B i j e l a (t j. slobodna, od A vara oslo b o đ en a ) H r v a t -
s k a.5
Uzm ak A vara pred C arigradom god. 626. i osnutak velik e slavenske
države po k ra lju Samu god. 627. dođe u d ob ar čas caru H e ra k liju da
o slob od i rim sku p ok rajin u D alm aciju, a m ožda i Panoniju od vlasti
A vara i n jim a pok orn ih Slavena. On stade ugovarati s n a jm o ćn ijim
pukom u d ržavi S a m o vo j, s H r v a t i m a , k o ji su se od lik o v a li svo­
jim v o jn im u ređenjem , i ponudi im da m ogu iz s voje dosadanje d o­
m ovine na sjeveru ići na ju g, pak tam o na im e B izantskoga Carstva
oteti A varim a p ok rajin u D alm aciju, a m ožda i Panoniju, te se u njim a
nastaniti i b raniti od idućih napadaja barbara.
Pozvani dakle od bizantskoga cara, d iglo se izm eđu god. 627— 640.
u V e lik o j ili B ije lo j H rva tsk o j sedam ili osam plem ena plem enitih
H rvata, te su s oru žjem u ruci u darili prem a B alkanskom u poluotoku.
Svako je plem e im alo svoga kneza ili kneginju. P riča se da je H rva te

4 [B io je to plem enski savez, na č ije se čelo sta vio S am o već 623.]

5 [V e lik a ili B ije la H rvatsk a, bila je država č ije se p o d ru čje p ro stira lo o k o K rak ova
i o dakle su H rv a ti došli u današnju dom ovin u, te se ne m ože id e n tific ira ti sa Sam ovim
plem en skim savezom .]
48 UVOD

v o d ilo p etoro braće i d v ije sestre; braća su se zvala K 1 u k a s , L o -

bel, Kos enc , Muhlo i Hrvat, a sestre n jih ove T u g a i
B u g a. S vatko je od n jih v o d io po je d n o plem e.
N e m ože se ni nagađati kud su H rva ti p ro lazili iz B ije le H rvatske
u D alm aciju; no ipak n ije d v o jb e da su p ro k rč ili put k roz p ok rajin u
Panoniju. Došavši napokon u Dalm aciju, započeše hrvatska plem ena
krvavu b orbu s dosadašnjim gospoda­
rim a n jezin im : s A varim a i n jim a p o­
k ornim Slavenim a. R at trajaše više
godina. N ap osljetk u p retegoše H rva ti:
oni svladaše A vare i p ok orn e im Sla­
vene,6 te zagospodovaše čitavom D al­
m acijom . Od toga časa ostala je stara
rim ska p o k rajin a D alm acija u vlasti
plem enitih H rvata.
Odlučna ta b orb a H rva ta za Dal­
m aciju svršila se n ed vojb en o jo š za
bizan tskog cara H era k lija . U p ravo se
borba dokon čala kad je u R im u sio
na papinsku stolicu papa I v a n I V
(640— 642), sin kršne D alm acije, k o­
je g a su dosadanje patn je n jeg ove d o­
m ovin e lju to b oljele. Cim je taj papa
saznao, da se stoljetn a b orb a u Dal­
m aciji ipak jed n om d ok rajčila, pošalje
on namah on am o p ob ožn og opata
M a r t i n a i dade mu silu novaca.
T im će n ovcim a isk u p ljiva ti M artin
zarob ljen ik e, zatim će sabirati svete
m oći svetaca i B o žjih ugodnika iz ra­
zorenih crkava. O pat M artin dođe u
D alm aciju i nađe za čudo k rotk e h rvat­
ske knezove i župane. Oni mu dopu-
stiše da pokupi svete m oći iz razorenih
hram ova, pak ih onda p oveze u R im
g d je ih papa sahrani u lateranskoj
C A R H E R A K L IJ E crk vi sv. Ivana. Opat M artin zac ije lo
Po mjedenom kipu, koji bi nađen u Barletti je H rva tim a g o v o rio i o d ru gim stva­
u Apuliji
rim a; on ih je jam ačno od vraćao od
n jih o v ih poganskih b ogova i p ro p o v i­
je d a o vje ru u je d n o g Boga, a m ožda i onu uzvišenu kršćansku: »L ju b i
isk rn jega svoga kao i sam og sebe.«

6 [T o je u su protn osti sa slavenskim ustankom p r o tiv A vara, pa je v je r o ja t n ije da

su H rv a ti zajed u o s p o bu n jen im Slavenim a svladali A va re.]
 P R IL O G 3

N A T P I S N A P O D N O Ž J U K I P A C A R IC E . . V i
H E R E N N I J E E T R U S C I L L E (250 n. e .)
N a tp is : H e r e n n ia e E lr u s c illa e . a u g (u s t a e ). m a t r i
c a s t (r u r u iii). c o n iu g i đ ( o m i n i ) n ( o s i r i ) D c c i ( i ) p ( i i ) ¿¡Kt fi fci\LiV$H
Q| j |H |K » ** -
f (c l i c is ) a u g (u s t i). r t e s ). p (u b iic a ) A n d (a u t o n ie n s iu m ).
N a đ e n g o d . 1768. u S ć ila r je v u (r im s k a A n d a u t o n ija )
bli/.u Z a g re b a .
IiI aMT ruk

ll/>fkQW
7|-

|CdM\0 |£
T i R i t •; * * <w:

V C l C M k X ' -m C T 1

I #
S A R K O F A G K R S Ć A N K E S F V E R IL L E
IZ P O Č E T K A V ST.
N a tp is : H u ie a r c a e in est S e v e r i Ha, fa m u la C h r (is t )i.
q u a e \ ix it c u m \ ir o n o v e m c o m inu is an n is. c u iu s po st
o b i tu n i M a r c e llia n u s s e d e m h a n e v id e t u r c o n lo c a s s e
m a r i l us.
N a đ e n u S isku .

m &BSb

- ilM M

r R T u - v ^ •;

r (W | T

M«wr*&rcvqt
 P R IL O G 4

Z L A T N A V R A T A D IO K L E C IJ A N O V E P A L A C E U S P L IT U
 S LA VE N I I H RVATI 49

P r im je r H r v a ta p o ta k n u o j e jo š d ru g e S la v e n e na s je v e r u da se
p re s e le na B a lk a n s k i p o lu o to k . B ili su to H r v a tim a p o k r v i i je z ik u
n a js r o d n iji, i tek s lu č a jn o p o im en u r a z lič iti S r b i , k o ji su i na
s je v e r u n a sta v a li tik uz H r v a te u z e m lji B o j k i (B o j k i j e jo š i danas
im e is to č n o -g a lič k ih U k r a jin a c a ).7 C a r b iza n ts k i K o n s ta n tin p r ič a o
s e o b i S rb a o v a k o :
»U z e m lji B o jk i, n a im e u z e m lji S rb a iza K a r p a ta , u m r ije v la d a r
S rb a i o s ta v i za s o b o m d v a sina. N o je d a n sin ne h tje d e o s ta ti uz b ra ta
v la d a ra , v e ć sa s v o jo m p o lo v ic o m p u k a o s ta v i s v o ju d je d o v in u i za tra ži
u ca ra H e r a k lija n o v a s ije la . C a r m u d a d e za o b ita v a n je n a jp r ije S o ­
lu n sku ob la st. N o o n d je se ne s v iđ a še S rb im a , p ak o d lu č iš e v r a titi se
u s v o ju staru d o m o v in u . C a r ih s to g a o tp u sti. K a d su m e đ u tim p re š li
p re k o D u n ava, p o ža liš e šta su u ra d ili, p a z a m o liš e c a rs k o g a n a m je s n i­
ka, k o ji j e s to lo v a o u B e o g ra d u , n ek a iz m o li u c ara za n jih d ru ga s je ­
d išta. H e r a k lije im na to p o d ije li o b la s ti i z e m lje H r v a tim a na is to k u .«
T a k o se S rb i n a stan iše u z e m lja m a , što su b ile izm e đ u H r v a ts k e i
p o to n je B u ga rsk e.

7 [K la ić j e p r e m a ta d a š n je m slu ž b e n o m n a zivu u c a rs k o j R u s iji U k r a jin c e n a z iv a o

M a lo ru sim a ; z e m lja B o jk i se p o s lije u lit e r a t u r i id e n t ific ir a la s B o jo h e m u m (Č e š k a ),
V u lc i, v e lik p r e m a tu rs k o m b $ jlik , b iiju k , a li p o u zd a n o g tu m a č e n ja nerna ia k o tu z e m lju
n ek i su v re m e n i p o v je s n ič a r i p o n o v n o p o is t o v je ć u ju sa Č e š k o m .]
 H RVATSK E OBLASTI

Onih sedam ili osam plem ena hrvatskih, što su u dru goj četvrtin i
V I I stoljeća na p o ziv cara H e ra k lija došla u D alm aciju i n jo m ovladala,
nisu im ala sam o različita im ena plem enska, nego su se donekle i ra zli­
kovala gov o ro m i ob ičajim a. B ila su to e t n o g r a f s k a p l e m e n a ,
kako u R uskoj P olja n i, D revljan i, Bužani, K riv iffi itd. ili u P o ljs k o j
P oljan i, M azuri, K u ja v c i i P om orjan i.
Zauzevši staru D alm aciju, razd ijeliše je hrvatska plem ena izm eđu
sebe tako da je svako plem e ovlad alo većom ili m an jom ob lasti ili
p ok rajin o m .
Jedno plem e n aselilo se u n a jsjevern ijem d ije lu D alm acije, u on oj
ob lasti k o ja se od starine zvala zasebnim im en om Lib u rn ija i k o ja se
p ro stira la uz Jadransko m ore od rije k e Raše (A r s ia ) u Is tri do rijek e
Zrm anje. K o je je plem e h rvatsk o p os je lo tu oblast, teško je ustanoviti;
no n ije nem oguće da je to plem e b ilo ono, k o je je p o tra d ic iji vod ila
sestra Buga i k o je se n ed vojb en o zvalo B u ž a n i . Još u kasnija
stoljeća sp om in je se u toj oblasti župa Bužani ili Buška župa (k n e š tv o ),
jasan znak da su tam o žite lji toga im ena nastavali. N o oblast sam a nije
dob ila to im e, već su je i p o s lije zvali starim im en om Lib u rn ija, a
puk u n jo j im en om G u d u s c a n i (G ačan i od župe Gatačke na Ga-
tačkom ili G ackom p o lju ). U toj ob lasti sp om inju se u kasnije v rije m e
stari lib u m ijs k i grad o vi C r s a t ili T r s a t (T a rs a tic a ) i S e n j (Se-
n ia ). V je ro ja tn o je da su toj oblasti p rip ad ali i kvarnerski otoci, naro­
čito K rk , Cres i L ošin j, zatim R a b i P a g .
D rugo plem e, i to bez sum nje ono k o je je v o d io sam H rva t i k oje
se zvalo izrije k o m H r v a t i ili B i j e l i H r v a t i , n aselilo se nešto
ju žn ije, naim e od ju žn oga ob ron ka V eleb ita i rije k e Z rm an je pa do
 HRVATSKE OBLASTI 51

rijek e Cetine na ju gu i do D uvan jskoga p o lja na istoku, dok je na

zapadu d op iralo do m ora. T a je oblast k roz sva kasnija stoljeća održala
specifično im e H r v a t i ili H r v a t s k a . Ona je b ila p riro d o m svo­
jo m n a jzgod n ija za h isto rijsk i i kulturni razvitak; u n jo j ostadoše naj­
ja s n iji tra g ovi starorim ske i kršćanske kulture, budući da su u p ri­
m orju njezin om jo š nedavno cvali gra d o vi dalm atinski: Jadera (Z a d a r ),
Salona (S o lin ), T ragurium (T r o g ir ) i drugi. N a tom e dakle, tako reći,
posvećenom tlu naselilo se glavno plem e naroda hrvatskoga, osnovavši
svoje župe k o je su dob ile svoja im ena p o rijek am a, goram a, p o p o lo ­
žaju svom e, a i po starorim skim g rad ovim a i p od orim a (ru ševin am a )
k o ji su tu bili. T ak o bi župa uz rijek u Cetinu prozvana Cetinskom ,
župa uz m ore Prim orsk om , župa za goram a Zagorskom , župa u ok olici
rim skoga grada N in a (N o n a ) N inskom , župa n aok olo grada K nina
K nin skom itd. U svakoj župi b ilo je sela i selišta, no n a jzn am en itiji
je b io grad k o ji je b io srčika i branik čitave župe. T e su grad ove H rva ti
ili sasvim s tem elja p od igli, ili su opet ob n ov ili stare rim ske gradove
k o ji za p rija šn jih burnih vrem ena nisu posve p ropali. O b n ovljen i staro-
rim sk i grad o vi b ijahu N in, Knin, D rid i K arin, a novoosn ovan i B rib ir,
H liv n o ili Livn o, K lis, Im otski, po k ojim a su p oslije prozvane i n jih ove
župe. I uz m orsku obalu utem eljiše H rva ti više gradova, kao znam eniti
B iograd (A lb a c iv ita s ), za kasnijih stoljeća kneževski i k ra ljevsk i grad,
zatim B ijaće, a valjd a i Šibenik.
T reće plem e, k ojem u ne znam o za im e, zauzelo je oblast N e r e t v u
(zvan a tak ođer Pagania i M aronia, p oslije K ra jin a, a danas P r im o r je ).
T a se m alena oblast sastojala sam o od tri župe (M akarska, R astočka,
D alenska), a žite lji njezin i b ili su oso b ito g o rd i i hrabri. Ostali su
g o r ljiv o odani poganskoj v je ri, te se dugo nisu h tjeli pok rstiti. G rad ovi
u oblasti N ere tv i b ili su ovi: M akarska, V ru lja, O štrog i Lab inica (Lap-
č a n j). T o j se oblasti pribrajah u jo š v elik i otoci Brač, H v a r i K orču la,
zatim m an ji Vis, L astovo i M lje t. N ere tlja n e slavili su već od p rvo ga
maha kao vje šte i sm ione brod are; im ali su o b ilje brod ova, s k ojim a
su p lo v ili p o Jadranskom m oru sve do italskih obala.
N ere tv i na jugu, a sve uz obalu Jadranskoga m ora, sm jestila se
druga plem ena u trim a oblastim a, naim e u Z a h u m l j u , T r a v u n j i
i D u k l j i . N ep o sred n o iza N ere tv e sterala se na jugu prem a latin­
skom u gradu Ragusium u ili D ubrovniku Hum ska zem lja ili Zahum lje.
Tu b ijaše n a jzn atn iji grad B lagaj više izvora rije k e Bune; uza nj spo­
m in je se jo š i Ston (S ta g n u m ) i drugi grad ovi. Z ahum lju na jugu širila
se T ra vu n ja s grad o vim a T re b in je m i Risnom , i sa zn am enitom župom
K on avlim a; a n a jju žn ija oblast bila je D u klja (p o s lije Zeta, danas južn i
d io Crne G o re ).
U opisanim dakle ob lastim a nastanio se hrvatski narod, p o d ije lje n
tada u sedam etn ografsk ih plem ena. Cini se, m eđutim , da sva plem ena
i n jih ove družine nisu im ale d o v o ljn o p rostora na tlu stare prim orsk e
D alm acije, to m an je što su u tim k ra jevim a zatek li m n ogo starih žite lja
slavenskoga p o d rijetla . N a istok u nutarnje k ra jeve Balkanskoga polu­
otoka n ije im b ilo m oguće p ro d irati, je r su se o n d je b ili u zagorskim
župam a sm jestili Srbi, osnovavši d v ije p o glavite oblasti: Rašu i Bosnu.
52 UVOD

Tak o biše hrvatska plemena, k oja ne m ogoše naći sijela u p rim orsk oj
D alm aciji, p risiljen a da sele op et na sjever, u staru rim sku Panoniju,
o sobito u k ra jeve uz Kupu, zatim izm eđu Drave, Dunava i Save. N e
zna se k olik o je naroda hrvatskoga tim putem udarilo, ali jo š u X
stoljeću bila je u H rvata živa p red aja da je jedan d io hrvatskih plem ena
ostavio staru D alm aciju, pak naselio Panoniju i Ilirik .
N em a sum nje da je sam o m an ji dio hrvatskih plem ena pošao u
Panoniju, g d je je zatekao m nogo slavenskih starosjedilaca i nešto
Avara. H rvatim a, k o ji su b ili b ro jem kudikam o slab iji od tih žitelja,
n ije b ilo m oguće da posve skuče p rvašn je stanovnike. Oni se nastaniše
p ored tih S l a v e n a , ili kako ih oni nazivahu S l o v i n a c a , te se
u k asnije v rije m e s n jim a stopiše u jed n o. I tako u staroj Pan on iji
pretegnu im e s l o v i n s k o ili s l a v e n s k o , te se i sama zem lja u
kasnija stoljeća nazivaše S l o v i n s k a zemlja (S lo v in c i) ili po
tuđem kalupu Slavonija. U toj slovinsk oj ze m lji p o ja v ile se d v ije ob la­
sti, o b je u okolišu starih i slavnih grad ova jo š iz rim skoga doba.
Jedna se oblast p rotezala izm eđu Dunava i Save n aok olo grada Sir-
m ium a (M itr o v ic e ), po k ojem je čitav onaj kraj d ob io im e S i r m i u m
ili hrvatski S r i j e m . Druga se oblast okupila Sirm ium u na zapadu
ok o starod revn og grada S iscije ili Siska; taj je kraj u dru goj p o lo vic i
srednjega vije k a p on osio se specifičn im im enom Slovinska zem lja ili
S lavonija.
(Bijela i Crvena Hrvatska, Dalmacija). Za p ro ­
vala slavensko-avarskih, kao i za oku p acije hrvatske ostali su m nogi
L atin i bez kuće i kućišta. N a ro č ito ž ite lji nekada slavnih grad ova p ri­
m orskih, kao što je bila Salona, p re živ lja v a li su tužne dane. Raštrkani
po dalm atinskim otocim a, po gorsk im dolinam a branjahu se od h rvat­
skih plem ena k o jih su se jed n ak o žacali kao i slavensko-avarskih četa.
N o dom ala počeše se d ozivati svijesti i sku p ljati ne bi li se od ržali
p ored H rvata.
P rvi se oh rabriše oni Latin i k o ji b ijahu razasuti po otocim a. V je ­
š tiji m oru od H rva ta uzeše se sabirati u veće čete, pa su na s vojim
b rod ovim a gon ili H rva te kad bi ih zatekli na m orsk oj pučini. Pom agani
jo š i d oseljenicim a iz Ita lije snovahu ti Latin i naskoro o tom e kako bi
se v ra tili na kopno. N a jp r ije se iskrcaše na ju žn oj obali, pak podigoše
nedaleko od m jesta g d je je p rije stajao grad Epidaurum novu na­
seobinu, k oja bi dom ala prozvana R a g u s i u m ili D u b r o v n i k .
T em elj tom u gradu p o lo ž ile doseljenici, k o ji biše p ro tje ra n i (il i m ožda
poslani od p ap e) iz Ita lije , n a ročito iz R im a, ali se tim a strancim a
p ridru ži i lije p b ro j epidaurskih, a i salonskih p orod ica k o je su dotad
b ile zak lonjene na otocim a Braču, H varu i K o rč u li.1
T ak o je jed an d io salonskih žite lja stekao op et dom i ogn jište. N o
većina Salonjana ostade i d alje na otocim a, b o je ć i se v ra titi u svoj

’ [D u brovn ik se razvio na otočiću sjev ero istoč n o od Epidaura, na kojem je već o tp rije p o ­
stojala stanovita u tvrda i ribarsko naselje, kad su se na nj sklonili bjegunci iz Epidaura. Inače,
o osnutku grada nem am o pouzdanih podataka osim legenda i predaje.]
 HRVATSKE OBLASTI 53

razvaljen i grad. Tad a se ja v i m eđu tim a bjegu n cim a neki h rab ri muž,
po im enu Severus, k o ji odluči da će svoju braću p revesti na kopno.
Severus, k oje g a p o s lije p rozvaše V elik im , savjetova s v o je sugrađane
da ne idu više stan ovati u svoj rodni grad Salonu, je r je posve razva-
Ijena, nego da se nasele u susjednoj palači D io k le c ija n o v o j, k o ja je za
prošlih bura i p ro vala ostala čitava i on d je čekaju za zg o d n ije v r ije ­
m e kad bi m og li o b n oviti svoj rodni grad. S a vje t se s v id je i plem ićim a
i pučanim a salonskim , pa se sporazum ješe da im u ćn iji građani sam i o
svom e trošku podignu kuće, a da se ostali sm jeste p o kulam a i po
d ru gim praznim p ro storija m a g d je ih nađu. N a to se diže ve lik o i m alo,
m uško i žensko, pa ostavivši stoku na otocim a, iskrcaše se na ob ali i
uđoše u palaču D iok lecijan ovu , k oja tako postade n ovim zavičajem
salonskih beskućnika. N o v i se grad zvao i p o s lije palača ili p o latinski
»p a la tiu m «, od ak le m u je nastalo i im e S p a l a t u m , ili p o hrvatski
Split.5
V id iv ši hrvatski knezovi i župani, kako se Latin i oh rabriše i na
kopno povratiše, počeše ih suzb ijati i p rogon iti. Padoše sa s v o jim četa­
m a tik p od zid in e novoga grada Sp lita i ne dadoše građanim a ni da-se
m aknu na p o lje . Poharaše im tak ođer p o lja i oran ice što su ih izvan
grada im ali, te je tako u bogim Splićanim a, za p rije tila v elik a n evolja.
U toj se b ije d i utekoše Latin i, n a ročito Splićani, pod m oćno o k rilje
bizantskoga cara a i rim skoga pape, m oleći ih da ih obrane od hrvatske
sile. Splićani zam oliše jo š cara da bi im dopustio stalno p reb ivati u
n ek adan joj carskoj palači, u sadanjem Splitu.
U C arigradu vladaše tada (o k o god. 679) car K o n s t a n t i n I V .
On p rim i splitske poslan ike veom a m ilostivo, darova im D iok lecijan ovu
palaču, a u isto dona stade i o tom e rad iti kako bi Latine, stare podanike
R im skoga Carstva, nekako izm irio s H rva tim a , kako b i m o g li z a d o v o lj­
no i sretno živ je ti jed n i p ored drugih. P ošalje zato s voje lju d e h rvat­
skim knezovim a i županim a da im d o ja v e carevu poruku, a n jim a p ri­
druži i nešto kršćanskih vje ro vje s n ik a , ne bi li o vim a pošlo za rukom
da H rva te od vra te od poganskih b ogova i upute u kršćansku vjeru.
C arevo n a stojan je p o m a g a le i rim sk i papa, te se tako naskoro nađe u
n ovim h rvatskim zem ljam a uz careve glasnike i lijep b ro j kršćanskih
svećenika. Oni zatekoše hrvatski narod za čudo 6preman za svako d ob ro
d je lo i tako im sve pođe sretno za rukom .
N a jp r ije nastojahu carski glasnici kako će H rva te izm iriti s latin­
skim žiteljim a . H rva ti se b rzo pogodiše: on i p riv o liše da latinski žite lji
u p rim orsk im grad ovim a, im en ito u Zadru, Splitu, T ro giru i D ubrovni­
ku živ e slob od n o p o s v o jim starim zakonim a i da se p ok oravaju bizant­
skom u caru u C arigradu, ali zato zadržaše za se svu ostalu zem lju za­
jed n o s on im p rim orsk im grad o vim a k o je b ijahu u p rv i čas zauzeli.
H rva ti ne će sm etati Latina, k o ji žive u s v o jim tvrdim , bedem im a op a­
sanim grad ovim a, a li zato će latinski ž ite lji za s v o je vin ograd e i p olja

1 [P o č e c i ra n o s red n jo vjek o vn o g S p lita vezuju se za bjegu n ce iz Salone i S palatu m a

— sta rijeg naselja u b lizin i D io k lecija n ove palače — k o ji su u točište našli u palači. K la ić
je preu zeo verziju T o m e A rb iđ ak on a .]
 54 uvod

što ih im aju izvan gradskih zidina u hrvatskoj zem lji, plaćati godišnji
danak hrvatskim knezovim a i županima.
U to se kršćanski svećenici, poslani iz R im a i Carigrada, razasuše po
čitavoj ze m lji h rvatsk oj, navješćujući narodu vje ru B ožju. H rva ti pri-
hvatiše rado v je ru kršćansku, i tako dom ala sav narod zavrgne svoje
stare poganske bogove, te p rione uz novu vje ru i n ovi red.
Da bi se taj n ovi red utvrdio, skloniše bizantski car i rim sk i papa
hrvatske knezove da sazovu sav svoj narod ili barem p oglavice n jegove
na veliku narodnu skupštinu na p rostrano D u v a n j s k o p o l j e , 3
k o je se prostire nekako u sredini stare Dalm acije. Onam o će doći g la­
snici carevi i papini, pak će s poslanicim a latinskih grad ova i s čitavim
hrvatskim narodom sve udesiti da se uredi kršćanska crkva i da se
opet p ovrati stari red u svim zem ljam a uz istočnu obalu Jadranskoga
m ora. Stići će onam o i srpska plem ena, n a jsrod n ija po k rvi i jeziku
hrvatskom u puku, k o ja su se naselila s carevom d ozvo lom u zem ljam a
na istoku H rvatim a.
I razidoše se glasnici po svim a župam a hrvatskim , te pozivahu
narod da se za dvadeset i pet dana skupi oružan na D uvanjskom polju.
Osvanuo urečeni dan, a na širok om tom p olju p olegla sila naroda, na
čelu mu knezovi, župani, satnici i druge poglavice. Dođoše i srpska
plem ena p od s v o jim županima, dođoše i građani latinskih gradova, a
i m nogi svećenici i red ovn ici što ih poslaše R im i Carigrad. Sve se
sastalo, sam o se jo š čekalo na poslanike carske i papinske. K a d su se
i ti prim icali, pođoše im u susret hrvatski k nezovi i župani te ih dove-
doše na D uvanjsko p olje.
Skupština na D uvanjskom p o lju trajala je, kako se priča, dvanaest
dana. Osam dana rasp ravljalo se o duhovnim i crk venim stvarim a. N a j­
p rije bi p okršteno ono naroda što se jo š n ije prign u lo pred svetim
krstom , a onda se v ije ća lo kako da se ob n ove porušene bisku pije i k oje
n ove da se osnuju u ze m lji H rvata. N aređ en o b: da čitava zem lja ostane
i d alje kako je p rije bila, pod jed n im nadbiskupom k o ji će stolovati u
Sp litu m jesto u razvaljen o j Saloni. Uz splitskoga m etrop olita b it će
širom hrvatske zem lje, a i po latinskim grad ovim a (k o ji će se odsad
svi zajed n o zvati D alm acija na uspom enu starorim ske p o k ra jin e ), b i­
skupi k o ji će se brinuti za spas H rvata i Latina. T ak vi biskupi b it će
im en ito u Zadru (J a d e ra ), na otocim a Osoru (A b saro, danas Cres i
L o š in j), Rabu (A r b e ) i K rk u (V e g lia ), zatim u ju žn im k ra jevim a u
grad o vim a Stonu (S ta g n u m ), Dubrovniku i K o to ru (C a ta r o ). Da li se
i u n u tarn joj ze m lji ob n ovila k o ja stara biskupija, n ije p o v ije s t zabi­
lježila. N a sve te uredbe p riv o liše k n ezovi i župani H rvata, pače obre-
koše papinskim pok lisarim a da će vazda živ je ti u m iru ne sam o s La­
tin im a nego i sa susjednim n arodim a i da ne će nikad udarati na
tuđe zem lje. Papinski poslan ici op et blagosloviše h rvatski narod, udije-

1 [O p is tob ožn jeg sabora na D u vanjskom p o lju 2 a vladan ja k ra lja B u dim ira, preuzet
je iz L jeto p isa popa D u kljanin a i ide u red nepouzdanih preda ja , iako i danas im a
povjesn iča ra k o ji ga prih va ća ju kao čin jen icu .]
 HRVATSKE OBLASTI
55

liše m u za zaštitnike sv. Petra i Pavla i obrekoše m u da će ga vazda

braniti B o g i sveta rim ska stolica kad bi m u drugi narodi zem lju uzne­
m irivali. 0 svem u tom u biše i sastavljena pism a, na k oja prisegoše i
H rvati i poslanici rim skoga pape.

P L O Č A N A K R S T I O N I C I U C R K V I C I SV . I V A N A K R S T IT E L J A U S P L IT U
K r stio n ica o b ložen a je sa šest o m a m en ta ln o m rezb a rijom u rešenih p loča . O va p lo č a im a u sredin i
z vijezd u (p en ta gra m ili pen ta lfa — 5A) kao m on ogram , k o ji o zn a ču je p o b jed n ik a K r is ta (sig n u m
C h ris ti). T a j znak K ris ta o vjen ča n j e lo v o r o v im v ijen cem p o b jed e ; na k ra k ovim a n jeg o vim a v id im o
go lu b ce (d u š e v je r n ik a ) k o je z o b i ju grožđ e , p lo d vje č n o g a ž ivo ta za d ob iven a k rižem .

T ad se prešlo na rasp rav lja n je o svjetovnim prilikam a i stvarim a.

N a jg la v n ije je bilo da se što točnije označe m eđaši hrvatskih i srpskih
oblasti kao i m eđe latinskih gradova, pa da se onda znade što je čije.
Poslanici bizantskoga cara sastaviše razvod, koji prihvatiše i hrvatski i
srpski knezovi i župani.
Starorim ska p o k rajin a D alm acija bi razdijeljena. D a l m a c i j o m
zvat će se otad sam o onih o s a m g r a d o v a t i k uz m o r s k u
obalu i na trima otocima, g d je su živjeli ostaci Latina;
sva ostala zem lja ostaje H rvatim a i Srbim a. Sto je god zem lje uz m ore
od Raše u Istri do B ojan e, zvat će se H r v a t s k a (P r im o r je ), a
 56 UVOD

d ije li se na s j e v e r n u ili B i j e l u H r v a t s k u , i na j u ž n u
i l i C r v e n u (o b la s ti N eretva, Hum ska .zem lja, T ra vu n ja i D u k lja ).
Z em lja H rvatim a za leđim a pripada Srbim a te se ta S r b i j a (Z a ­
g o r je ) d ije li na d v ije oblasti: R a š u i Bosnu. U svakoj od tih
oblasti živ je lo je po više gen etičkih plem ena, svako je plem e im alo
svoju župu, svoga župana i usred župe utvrđen grad (većin om na b ri­
je g u ), u k o ji bi se zaklan jala djeca, starci i žene kad b i n e p rijatelj
navalio. Uz župane biše u svakoj župi nam ješteni i satnici (s to tn ic i)
da budu »puku su d iti«; a nad svim a županim a i satnicim a neka bude
u svakoj ob lasti p o jed an v e lik i župan ili knez, k o ji će b iti gospodar
svim a i kom e će svaki sudac »d a ti treti dil d oh otk a« da ga tako prizna
za »gosp od in a svoga«.
Još m nogi drugi a dobri zakoni biše p ostavljen i na v e lik o j skupštini
na D uvanjskom p olju. A kad se sve u redilo i ustanovilo, op rostiše se
carski i papinski poslanici od knezova i župana hrvatskih i srpskih, i
»o tp ra više se s v e lik im p oštenjem i d a ro v im a «. A i puk na to zajedno
sa svojim glavarim a raziđe se, te svi »p o đ o še dom a i u svoju ze m lju «.
M alo vrem ena b ijaše prošlo nakon sabora u Duvnu, a u D alm aciju
stigao papinski poslanik, po im enu Iva n iz Ravene. K ad je došao u
Split, tam ošn ji ga je sv ijet zavolio, te bi od svećenstva i puka izabran
za prvoga nadbiskupa splitskoga.4 K ad ga je i papa posvetio, nastanio
se stalno u Splitu, i to u palači k oju mu je darovao Severus, osn ovatelj
grada. N o v i nadbiskup b io je g o r ljiv p astir svoga stada; on je putovao
čitavom ze m ljo m hrvatskom i dalm atinskom gradeći i p op ravljaju ći
crkve, posveću jući biskupe, osn ivaju ći župe i upućujući puk u svete
istine v je re kršćanske. On je htio da nova nadbiskupija splitska bude
tako isto dična, slavna i ugledna kao nekad salonska. Zato ga je i bo­
lje lo što se jo š u sam om e Splitu dizao poganski hram boga Jupitra,
k o ji bijaše sagradio car D ioklecijan. Odluči taj poganski hram pre­
tv o riti u kršćansku crkvu sv. M arije, te p rired i veliku svečanost za k oje
na očigled b ro jn o ga puka i svećenstva posveti taj hram. I tako postade
J upitrov hram stolnom crk vom nadbiskupije splitske. N o sve to ne
b ijaše još dosta. T reb alo je jo š u tu novu kršćansku crkvu p ren ijeti
m oći svetaca i ugodnika B o žjih iz salonskih ruševina. O tom e prijenosu
priča jedan stari pisac ovako;
»Č estiti i v rije d n i biskup Ivan poče splitskim građanim a g o v o riti
da bi se tije lo sv. Dujm a, k oje b ijaše ostalo u razvaljen o j Saloni,
isk op alo i p ren ijelo u netom posvećenu splitsku crkvu. I s v id je se svim a
taj predlog. Izab ravši zato zgodan čas kad b i to m ogli izvesti, pođoše
do Salone; no unišavši u nekadanju biskupsku crkvu sv. M arije, nađoše
tam o sve razbacano i raštrkano, je r je to m jesto b ilo p repun jen o p oru ­

* [U S plitu je u ređena bisk u p ija (od n o sn o naslovna n ad bisku pija ) kao baštinica
stare Salone. Prvi je njezin gla va r Ivan Raven janin , k o ji ie d je lo v a o o k o 780, a legenda o
prenosu ostataka sv, D uim a — koju je p o T o m i A rh iđakonu o v d je pren io K la ić — nc
m ože se veziva ti uz Ivan a R avenjanina, je r je te ostatke — s ostalim kostim a kršćanskih
m učenika — prenio u V I I st. u Rim opat M artin. P o n ovije m m iš ljen ju splitska m etropo-
lija osnovana je u p rv o j polovici X sto ljeća .)
 HRVATSKE OBI^STI 57

šenim krovovim a i silnim pepelom od požara, te je već i šikarje bilo iz

te hrpe izraslo. Bilo je doduše Splićana koji su znali gdje su sahranjene
moći sv. Dujma; no budući da je grobnica bila zakrita podzemnim
svodovljem , nije se m oglo lako razabrati gdje da se izvadi tijelo sv.
Dujma. Iskopavši zem lju i očistivši mjesto, uzeše lijes k o ji su najprije
ugledali, pak b ojeći se sveđer da ih ne bi Slaveni (H r v a ti) zatekli,
pohitaše s njim e što brže u Split. Kad ga međutim u gradu otvoriše,
uvjeriše se da to nije tijelo sv. Dujma, nego sv. Anastazija mučenika.
Zato pođoše sutradan opet u Salonu, te na istome m jestu izvadiše
sarkofag sv. Dujma. I pohrliše opet s njim e u Split. N a to sahraniše
u stolnoj crkvi sv. M arije oba sveca, i tu počivaju još i danas«.
 PRVO DOBA
V LA D A N JE K N E ZO V A I K R A LJEVA HRVATSKE K RVI
641 — 1102
PI
 B O R B E S F R A N C IM A

O tk ad su h rvatsk a p lem en a sp orazu m n o s b izan tsk im carem za­

uzela staru rim sk u D a lm a ciju i je d a n d io P a n o n ije, pa u n jim a zasn o­
vala više većih i m a n jih ob lasti, ne sp om in ju se ona u p o v je s n ic i više
od stotin u g od in a. A i n ije b ilo p o v o d a da se o n jim a m n o g o b ilje ž i.
Čini se da se j e u to d ob a h rvatsk a p o v je s n ic a ra z v ija la u d va sm jera:
izm eđu on ih p lem ena, k o ja su nastavala na tlu stare D a lm a cije, nastalo
ta k m en je k o je će p re v la d a ti te ih o k o sebe ok u p iti; p lem en a pak na
tlu stare P a n o n ije m o ra la se o tim a ti jo š u v ije k ja k o j m oći a va rsk o j.
O d p le m e n i, k o ja su zau zela staru D alm aciju , svak ak o je n a j­
u g le d n ije i n a jm o ć n ije b ilo on o k o je je n a stavalo u z e m lji izm eđu
Z rm a n je i C etine i k o je se j e p o n o s ilo s p ec ifič n im im en om H r v a t i .
Ti b i j e l i ili slob od n i H r v a ti d rža li su ne sam o n a jzg o d n iju oblast,
n ego i n a jp ro s tra n iju , je r se u n jo j jo š u k asn ija v rem en a s p o m in je
d o d vad eset župa. U to j se je ob la sti v r lo ran o starješin a svih župana
ili v e lik i župan stao n a ziva ti k n e z o m (la tin s k i d u x ). Jedan od
p rv ih k n ezo va B ije le H rva ts k e b ija š e P o r g a . 1 On s to lo v a š e p o svoj
p r ilic i v e ć u k n eževsk om d voru u B ihaću, g d je su i p o s lije m n o g o puta
b o r a v ili b je lo h r v a ts k i k n ezo vi, p rem d a su im a li i d ru gih d vora ca u
s v o jo j ob lasti.
K n e z o v i B ije le H rva ts k e nisu o sta li d u go za d o v o ljn i s v o jo m kn e­
že v in o m , n eg o p om a g a n i n a d b isk u p om solin sk o-sp litsk im i c rk v o m r im ­
sk om stadoše od m ah nakon D u van jsk o ga sab ora n a sto ja ti k ak o b i

1 [P o v ije s n a zn an ost ne m o ž e pou zd an o, ni u c ije lo s ti, ni u p o je d in o s tim a , p rik a za ti

h rva tsk u p o v ije s n u situ a ciju i ra z v ita k u V I I i V I I I st., sto ga se u s ta rije d o b a n a s to ja lo
sva k a k o p o p u n iti tu prazn inu . O d a tle i u K la ić a p o v ije s n o n ezaja m čen a im en a h rva tsk ih
vla d a ra i u o v o m p o g la v lju kao P o rg a , R a d o s la v i K u b e r .]
 PRVO DOBA
62

sv oju vlast razm ak nu li p o su sjedn im ob la stim a h rvatsk im a. N a jp r ije

p očeše n a sto ja ti da p o k o re h rva tsk o p lem e B užane u sta roj L ib u rn iji,
n aim e u k ra ju o d rije k e Z rm a n je p rem a s jeveru do r ije k e R aše u
Is tri. I tu j e b ilo više župa, od k o jih su b ile n a jzn a m e n itije K rb avsk a,
L ičk a i G atska (G atan sk a, G a č k a ); p o to n ja je b ila tak o na glasu da su
p o n jo j stali sve ž ite lji te ob la sti zvati G a ć a n i m a (G u d u s c a n i). Za­
n im ljiv o je , da se p o g la v ic a te ob la sti n ije zvao knez, nego b a n ,
v a ljd a od slavenske r ije č i b o j a n (b o ja r in ). 2 S o v im dak le b anom
zam etne knez B ije le H rva ts k e borbu , ne b i li ga svladao. N e zna se
k ak o je dugo b orb a tra ja la i k ak o se v o d ila , ali je izv je s n o da su se na­
p o s lje tk u ob a vla d a ra tak o p o g o d ili: B an ova ob last s je d in it će se s
B ije lo m H rva ts k o m u jed n u je d in s tv e n u kneževinu, k o jo m će v lad ati
rod kneza P orge; ban pak b it će p rv i časnik d o kneza i n je g o v n a m je ­
snik, te će kneza z a m je n jiv a ti ne sam o u s v o jo j d osa d a n joj b an ovin i
nego u č ita v o j kneževin i. T a k o p ostad e u B ije lo j H rv a ts k o j b a n s k a
č a s t , te j e ban b io odsad p rv i nakon kneza, a p o s lije za k ra ljev s tv a
p rv i nakon k ra lja . K a d su k a sn ijih s to lje ć a h rvatsk i k n ezo vi i k ra lje ­
v i š irili s v o ju vlast u dru ge ob lasti, s v a gd je b i u stečen im p o k ra jin a m a
n a m je š ta li b anove za s v o je n am jesn ik e; no p rv i ban b io je i osta o je
u č ita v o j d rža vi u v ije k on aj k o ji je b io uz kneza ili k ra lja u B ije lo j
H rv a ts k o j.
N em a sum nje da su nakon to ga uspjeha k n ezovi B ije le H rva ts k e
p regn u li da rašire sv oju vlast i na ju g u C etine u o b lastim a C rvene H r v a t­
ske. N o izv je s n ih v ije s ti za to nem a. P rič a se sam o, da je god. 688.
b je lo h rv a ts k i knez R a d o s l a v ra zb io arbanasku silu (p o to m k e sta­
rih I lir a ) i da j e uz B osnu p o k o r io sve o b la s ti i z e m lje d o Lesk a u
A lb a n iji, pa da je tak o p osta o v r lo silan vlad ar. P rem d a to p rič a n je n ije
ničim utvrđ en o, ip ak se iz n je g a razab ira da su b je lo h rv a ts k i k n ezo vi
n a sto ja li o k o to ga da skupe p od s v o jo m ru k om sve h rvatsk e ob lasti,
što bijahu n ik le na tlu s ta rorim sk e p o k ra jin e D alm acije.
K u d ik a m o n e p o v o ljn ije p ostad e stan je on ih h rvatsk ih p lem ena, k oja
se b ijah u nastanila u n ek a d a n joj p o k ra jin i P a n o n iji. P rv o se nisu m ogla
o d rža ti p rem a m n o g o b r o jn ijim slavensk im p rvo selcim a , a za tim im
zadavahu m n o g o ja d a jo š u v ije k silni a d iv lji A v a ri. O s ob ito su strad ali
on i H rva ti, k o ji se nastaniše u ok o lišu grad a S irm iu m a . S rije m s k i
su H rv a ti p osta li zavisn i od A vara, te su m eđu in im m o ra li avarskoga
kana p om a g a ti, kad je god. 677. p ro v a lio u B izan tsk o C arstvo i tam o
stao p o d s je d a ti gra d Solun. N a k o n toga stadoše ih A v a ri u p ravo ne­
m ilo tlačiti, tak o da je napok on h rvatsk i knez K u b e r d iga o narod
s v o j na A v a re da se o s lo b o d i n jih o v e vlasti. A li K u b e r b ija š e zle sreće,
te b i svladan. N a to on god . 758. s č ita v im p u k om s v o jim os ta vi S rije m
i o d seli se p re k o Dunava u B izan tsk o C arstvo sam o da d u lje ne ro b u je
A varim a .
N o i on i H rv a ti, što su b ili u S lo v in s k o j z e m lji (S la v o n iji) pod
s v o jim k n ezom u gradu S i s k u , m n og o su strad ali o d A v a ra i n ji­
h o v ih kan ova k o jim a su m o ra li danak p laćati i u v o js c i slu žiti. P riča

2 [N a z iv ban p o tje č e od m o n go lsk o -tu rsk e r ije č i bajan, b o ga t, im u ća n .]

 BORBE S FRANCIMA 63

se da su ob ijesn i A va ri s tim hrvatskim pukom upravo nem ilo postu­

pali. Zaprezali bi m uževe i m ladiće u jaram , te bi s njim a orali lcao s
m arvom ; a žene i d je v o jk e hrvatske zlo stavljali bi i sk vrnili g d je bi ih
samo zatekli. K a d bi Avari pošli u rat, hrvatske bi čete m orale prve
srtati u vatru, te m nogo puta i ludo gubiti glavu, sam o da utru put
avarskim vojn icim a.
U pravo to teško rob ovan je d o d ija H rva tim a u Slovin sk oj zem lji, te
se ogledahu na sve strane za pom oć. Baš u to v rije m e digao se u dana­
šn joj Francuskoj i N jem a č k o j silan vladar, po imenu K a r l o V e l i -
k i , k ralj franački, da kazni Avare, je r su i na n jeg ove zem lje udarili
i n jeg ove podanike rob ili. God. 791. skupi K a rlo V e lik i tri velik e vojsk e
da potraže A vare u n jih o v o j ze m lji i da taj d iv lji narod iskorijene.
K u da su god usput p ro lazile franačke vojsk e, svagd je bi im se p ok orili
Slaveni i p rista jali uz njih na zator Avara. I H rva ti u Slovin sk oj zem lji
p ridružiše se već god. 792. K a rlo v im vojskam a, te ratovahu uz njih
sve do p ropasti avarske države.’ Istom god. 796. slom ljena bi m oć
avarska. G lavni tab or (h rin g = prsten, je r je b io okrugao poput k o­
lu ta ) avarski izm eđu Dunava i Tise u današnjoj U garskoj bi osvojen i
razoren, a ostaci naroda bijahu ili is trije b lje n i ili silom pokršteni. U
taboru zarob ljen bi silan plijen , osobito m n ogo srebra i zlata k o je su
A v a ri on d je k roz dva stoljeća zgrtali. Sav p lije n poslan bi K arlu V e li­
kom u u Aachen, k o ji jedan d io blaga p ok lon i rim skom u papi.
T ak o se H rva ti u Slovin sk oj ze m lji nakon teških patn ja oslobodiše
A vara i n jih ove vlasti; ali spadoše samo iz zla u gore, je r postadoše
podanici franački. Car K a rlo ostavi doduše H rva tim a Slovinske zem lje
dom aće knezove i župane, ali im nametnu za svoga nam jesnika furlan-
skoga m ark gro fa E r i h a , muža doduše hrabra i oružju vješta, no
srca kruta i nem ilosrdna. Osim toga p olijeg oše p o čita voj ze m lji i po
S rijem u silne franačke vojsk e, tobož da brane Franačko Carstvo od su­
sjednih Bugara. T e su se čete banile naročito u Srijem u , k o ji se po
njim a tada i p rozvao F r a n c o c h o r i o n , (t j. zem lja F ran ak a). Franci
osnovaše u S rijem u i grad F r a n c a v i l l a (d an a šn ji M a n đ elos), k oji
se često sp om inje i za kasnijih stoljeća. U opće m ora da je franačka
vlast u tom e kraju bila jaka, budući da narod jo š i danas zove srije m ­
sku goru im enom F r u š k a g o r a , tj. Franačka gora (F ru g = F ran ak ).
Franci ne bijahu zad o vo ljn i tim e što su sretno ob o rili avarsku
državu i p ok orili hrvatska plem ena k o ja su ob itavala u staroj Panoniji.
Franačkom u m ark grofu Erihu, gospodaru Istre, Furlanske i drugih ze­
m alja, p ro h tjed e se jo š da svlada i hrvatska plem ena što su bila u
staroj rim sk oj D alm aciji pod svo jim knezovim a i županima, a pod
zaštitom bizantskoga cara i rim skoga pape. U to im e diže E rih jo š
god. 799. vojsk u na B ije le H rvate. On p ro vali iz Istre i p rolazeći p ri­
m orjem dop re do grada Trsata kraj R ijek e. N o u Trsatu dočekaše ga
H rva ti baš ljudski. On poče grad pod sjedati i ju rišati, ali bi suzbijen.
Ž ite lji grada Trsata bacahu na vojsk u franačku lju te strelice i golem o
kam enje, te je p otjeraše u b ijeg. Sam E rih p ogib e u toj borbi.

3 [N a franačkoj strani sa svojim četam a su djelovao je sjevernohrvatski knez V ojnom ir.]

 PRVO DOBA
64

P o ra z fra n ačk e v o js k e i sm rt E rih a p o d T rs a to m silno se kosnu

Franaka. A k v ile js k i p a trija rh P a va o zab u gari u sm rt E rih ovu tu ža lj­
k om , u k o jo j p rok u n e ze m lju g d je je fra n a č k i ju n ak poginuo. A na­
s lje d n ik E rih ov, p o im enu K a d a l o h , od m ah dru ge god in e (8 0 0)
p o nalogu K a rla V e lik o g a upade u B ije lu H rvatsku . A li ni on ne p o k o ri
tih H rva ta.
U to bi K a r lo V e lik i na sam B o žić god in e 800. u grad u R im u ok ru ­
n jen o d pape za rim sk og a cara. Č uvši to h rvatsk i k nezovi, ne h tjed o še
se više otim a ti n je g o v o j vlasti, nego ga prizn aše za v rh ov n o ga gosp od in a
svoga, zn aju ći da bi i on ak o n je g o v o j v e ć o j sili n a p o sljetk u p o d le gli.
N o v i se car sp orazu m i s H rva tim a lako: H rv a ti ( i b ije li i c rv e n i) b ira t
će i d a lje p o s v o jo j v o lji s v o je knezove,
a iza b ra n ici p o ć i će p red cara, p o k lo n iti
m u se, te ga m o liti da ih p o tv rd i. U dru ge
p osle h rvatsk e ne će p ačati ni c a r ni
n je g o v i lju d i; n eka H r v a ti živ e po s v o jim
starim o b ič a jim a kao i dosada.4
G od in e 814. u m re c a r K a r lo V e lik i,
a n a s lije d i ga sin L u d o v i k P o b o ž n i .
Č im j e o v a j s je o na p rije s to lje , p otek oše
p red a nj u gra d P a d e rb o rn i h rvatsk i
k n ezovi, da m u se p ok lon e. U B ije lo j H r ­
v a ts k o j vlad aše tada knez B o r n a , 5 a u
S lo v in s k o j z e m lji u grad u Sisku knez
L j u d e v i t . O ba b ija h u d o b ri ju n a ci i
vrsn e v o jv o d e , ali p om am n i za tu đ im d o ­
b ro m . Jedan i d ru gi u la g iva o se caru i
fra n a č k o j gosp od i, ne b i li ga zap alo
v la d a ti svim a H rva tim a .
Fran ačk a gosp od a za m ije tiš e tu ne­
slogu i taj ja l h rvatsk ih knezova. O sob ito
je lu k avi m a rk g ro f K a d a lo h sve v iš e ra­
s p iriv a o za vist h rvatsk ih knezova, ne bi
li p osve o m rzio je d n o g a d ru gom e. Sad bi KARLO VE LIK I
radio, u p r ilo g B orn i, ia k o je i k riv bio; Po mozaik slici u Loteranu (R im ).
sad j e o p e t p rih v a tio L ju d e v ita , pa b io
on p ra v i zd ra v kao zlato. T a k o se zavad iše dva p o B ogu i je zik u rođ en a
b rata, d v ije nesretne ze m lje hrvatsk e, a sve tuđinu na uhar k o ji je , za-
vrgn u vši ob e ć a n ja K a r la V e lik o g a , sve se više b an io p o u b og oj z e m lji i
u p letao se u dom aće p osle hrvatske. K a k o je car L u d o v ik P ob ožn i b io
d alek o, a k to m e slab i nem oćan, m a rk g ro f je K a d a lo h ra d io sve p o svo­
j o j v o lji, ne pazeći ni m alo što je p ra vo i zd ravo.

4 [P o biza n tsk o-fra n a čk o m m iru 803, Is tr a i P rim o rs k a H rv a ts k a p rip a le su F ra n ci­

m a, a V e n e c ija i D a lm a cija B iza n tu .]
5 [B o r n a j e b io p o s v o j p rilic i ne sam o n a s ljed n ik n ego i sin V išeslava, k o ji je
vla d a o o k o 800.]
 BORBE S FRANCIMA 65

Zulum m a rk g ro fa K ad aloh a d o d ija n a jp rije knezu Lju d evitu . P ošalje

zato ujesen god. 818. s v o je glasnike p red cara u H erista ll. Oni su caru
p otan k o isp ričali nasilja i ok ru tn osti K a d a loh ove i zatražili lije k a sve­
m u zlu. N o car ni da ču je da je K ad aloh išta k riv, ta kako bi vrana
vrani oči iskopala! P oslan ici se vra tiše ne ob avivši ništa.
L ju d e v ita se to teško kosnulo. M je sto da car usliša p ravedne tužbe
n jegove, on m u glasnike n em ilo od p ravi, pače ga p o tv o ri da snuje o
n e v je ri! U v je rio se knez L ju d e v it da m u je zalud u tjecati se caru sla-
biću, k o ji sam o on o radi u što ga bezdušni savjetn ici upućuju; pače se
L ju d e v it m ora o b o ja ti da će sad kivn i m u K ad aloh jo š gore zulu m čariti.
I zaista nam stare k n jig e p riča ju da su sada Fran ci u S lo vin sk oj ze m lji
g o to v o p om ahn itali. B ijes n jih o v b ijaše to lik da su i sitnu djecu s
m a te rin jih gru d i trgali, u b ija li i psim a za hranu bacali. T o g a ne m ogaše
L ju d e v it više gled ati, te diže napokon sav narod svoj na oru žje, v oleći
slavno izgin u ti nego sram otno rob ovati. A li i Franci ne ostaše skrštenih
ruku. Čim su s tigli glasi da se Slovinska ze m lja odm etnula, poslaše
odm ah jo š god. 819. veliku vojsk u iz Ita lije , na čelu jo j m ark g ro fa
K adaloh a, da svlada buntovnike. N o franačka v o js k a p ro đ e zlo: ona bi
o d H rva ta razb ijen a, te se m orad e sram otno vra titi. N a p ovratk u ra­
zb o li se i um re K ad aloh ; lje to p is i kažu, da ga je shrvala groznica, ali
b it će da n ije m og a o p re živ je ti p oraza u S lo vin sk oj zem lji.
Car fran ačk i b o ra v io je u srpn ju 819. u In gelh eim u kad m u stigoše
tužni glasi da m u je vojsk a od H rva ta razbijena, a m a rk g ro f K ad aloh
um ro. N o jo š ga više iznenadi kad m alo za tim dođoše preda nj p osla­
nici kneza L ju d evita , nudeći mu m ir. K n ez naim e L ju d e v it n ije se uzo­
h o lio s p ob je d e svoje, nego, znajući da je b ojn a sreća čudne ćudi i
p ro m je n ljiv a , h tjed e se s carem izm iriti. K n ez će op et prizn ati vrhovnu
vlast franačku, ako car pristane na neke uvjete. N o car se ne h tjed e
to b o ž s o d m etn ik om nagađati, nego od b aci sve n je g o v e u v je te i zah ti­
jeva še od n jega da mu se p ok ori. T om u op et ne m ogaše p r iv o lje ti
L ju d e v it, pak tako ne ostade dru go nego da se nastavi rat.
O b je se stranke sprem ahu sada na odlučni rat. K n ez L ju d e v it znao
je d ob ro da m u se n ije šaliti, je r će se na nj d ići sva sila golem a
carstva. R azu m io je da mu kneževini p rije ti v elik a p o g ib elj, te da mu
je taj put ili s ja jn o p o b ije d iti ili sasvim propasti. N o kako da se m ala
k n e že v in a Slovin sk a od u p re go le m o j sili fra n a čk oj? Z ato se n a jp rije
p ob rin u za saveznike. L ije p u mu p om oć pru ži p a trija rh gradski, p o ­
danik b izan tskoga cara, k o ji n ije b io u n a jb o ljim odn osim a s fra ­
načkim carem . O vaj mu p o š a lje četu zid ara i tesara, k o ji se raštrkaše
p o S lo vin sk oj z e m lji grad eći kule i braništa i u tvrđ u ju ći glavn i grad
Sisak da bi m ogao o d o lje ti fran ačk im ju rišim a. N a jv iš e p om oći išče­
kivaše L ju d e v it od slavenskih srodnika, što su b ili n a ok olo kneževine
n jegove. I ne p revari se. S loven ci u K a ra n ta n iji, što ih je god b ilo p od
fra n ačk om v la d om od g o rn je D rave do Soče na jugu, d igoše se listom
na noge da se oslobod e tla č ite lja i k rvn ika svojih : B avaraca i Franaka.
I slavenska plem ena na istoku, k o ja se nedavno p ok oriše Francim a,
p oim ence T i m o č a n i ok o rije k e T im o k a (u današn joj S r b iji) odm et-
nuše se op et i zgrnuše p od zastavu L ju d e v ito v u da se b o re za slobodu
66 PRVO DOBA

i nezavisnost svoju. T a k o se okupiše ok o S lovinsk e ze m lje svi Slaven i

od izvora D rave, Save i Soče pa sve onam o do sutoka T im o k a i Dunava.
Sam o s jed n og a zazebe L ju d e v ita na dnu srca: n a jb liž i b ra t n jegov,
b jeloh rva tsk i knez B orna ne h tjed e ni čuti o tom e da bi ga pom agao,
nego se nasuprot združi s F rancim a na p rop ast i za tor n jeg ov. Tužne li
braće, kad jed an grad i sreću svoju na prop asti dru goga!
U to se p rip raviše i Franci. Car na m jes to K ad aloh a im en ova fur-
lanskim m a rk g ro fo m B a l d e r i h a , te m u p o v je ri vojsk u k oju će
v o d iti na L ju d evita. B alderihu se dob re v o lje p rid ru ži b jeloh rvatsk i
knez B orna, je r se nadaše da će nakon pada L ju d e v ito v a s jed in iti
n jeg ovu zem lju sa s v o jo m kneževinom . O dlučeno bi da se na Slovinsku
zem lju udari s d v ije strane: sa zapada iz K ara n ta n ije p ro v a lit će Bal-
derih, a s ju ga iz B ije le H rva tsk e p ro d rije t će knez Borna.
Junačina L ju d e v it razbere kako ga snuju s d v ije strane zaskočiti,
te j e zato s v o je n e p rija te lje pretekao. N a jp r ije upade s v o js k o m s v ojom
u K arantaniju , g d je se S loven ac b ijaše listom p odigao, te pođe odanle
p red B alderiha. A li ga zlo snašlo. N a g o rn jo j D ravi suzbio ga Bal-
derih, te m orad e na to i K aran ta n iju ostaviti. B ald erih ga n ije p ro ­
gonio, nego b ijaše sav sretan što je svoju zem lju od n e p rija te lja oslo­
b od io. U to se b ijaše i knez B orna p od igao da p ro v a li u Slovinsku
zem lju , k oju j e tada v elik a i gusta šuma G v o z d (danas V e lik a i
M ala K a p e la ) ra s tavljala od B ije le H rvatske. B orn a pređe G vozd i krene
na sje ve r prem a rije c i Kupi. N o tu ga dočeka L ju d e v it, vra tivši se iz
K aran tan ije. B orna je im ao veliku vojsku, a u n jo j je b io i D r a g o -
m u ž , tast L ju d e v ito v , k o ji je , b o je ć i se Franaka, v o lio p rista ti uz
B ornu nego uza svoga zeta. U b itk i nagin jaše p o b jed a isp rva sad
je d n o j, sad d ru go j strani; no na jedanpu t odm etnuše se od B orne Ga­
ćani (ž it e lji župe Gacke uz rijek u Gacku k od današnjega O to čc a ) i
p rije đ o š e k L ju d evitu , ne hoteći da k rv sv oju p ro lije v a ju za propast
s v o jih zem ljak a. B orna bi sada sasvim poražen, pače bi i sam do-
panuo rana ili sužanjstva da ga n ije ob ranila n jeg ova tjelesna straža.
D esilo se to n egd je zadn jih m jeseci god. 819.
V ra tiv š i se p oraženi B orna kući, nastojaše da kazni n evjern e Ga­
ćane i da tako k rv lju op ere sram otu svoju. A li mu ni to ne p ođ e za
rukom , je r je već u prosincu iste god in e usred zim e knez L ju d e v it
p ro v a lio s izabranom vo js k o m u B ijelu H rvatsku da B ornu u vla s tito j
kući potraži. Silan strah zavlada sada u B ije lo j H rva tsk o j. B orna se
ne usudi o p r ije ti ni dočekati ga na o tvo ren om p olju . Djecu, žene i
starce, a i sve v re d n ije stvari o tp rem i u tvrd e g rad o ve što su stajali
ir e d župa hrvatskih, a sSm s n a jod a b ra n ijim jun acim a počne četovati
u on im gorsk im k ra jevim a, napadajući na L ju d e v ita sad iza leđa, sad
s boka, te uzn em irivaše tako n jeg ovu vojsk u dan i noć bez prestanka.
L ju d e v ito v a vojsk a, vik la životu u niskoj Posavini, ne m ogaše u
tim goram a sred ciče zim e neprestanim hajdu čk im navalam a B orninih
četa dugo o d o lijev a ti. L ju d e v it izgubi za te v o jn e d o 3000 lju d i i 300
i više kon ja, a k tom u jo š m n ogo hrane i plijen a. V id e ći napokon da
ne m ože uz takve p rilik e p ostići svoga> cilja , v ra ti se kući. M ogao se
barem p oh va liti da ga sve uz bratsku izd aju ni ovaj put n ije franačka
 BORBE S FRANCIMA

sila nadhrvala. Borna pak, sretan što je ostao živ i čitav, pošalje gla­
snike caru franačkomu, te ga obavijesti kako mu je bilo; a uz to
snovaše pun gnjeva osnove kako bi se Ljudevitu osvetio.
U siječnju 820. našao se car Ludovik na državnome saboru fra­
načkom u Aachenu. Tu se posve ozbiljno raspravljalo kako da se svlada
ustanak u Slovinskoj zem lji, k o ji je nakon neuspjele vojn e od prošle
godine tolik mah preoteo da su svi Slovenci uz Ljudevita pristali. Na
zbor u Aachen došao je i s im knez Borna da pom ogne svojim savje­
tom Francima. N a carskom se dvoru uvjeriše da se ustanak već tako
razgranao i da se ne može običnim silama ugušiti; zato bi odlučeno
da se podignu tri velike vojske, koje će s tri strane na Ljudevita
udariti. I zaista, čim je zima minula i snijeg okopnio, šuma zalistala i
trava probila iz zem lje da bude hrana teglećoj marvi, krenuše tri
' golem e vojske franačke put Slovinske zem lje. Južnoj vojsci bilo je
poći iz Italije, sjevernoj iz Bavarske preko gornje Panonije, dok je
srednja i glavna prolazila kroz Karantaniju. Sve tri vojske sjedinit će
se na međi Slovinske kneževine i posve satrti ubogu zemlju.
N o B ožja providnost nije ni ovaj put dosudila da Ljudevit podlegne.
Južna vojska dočekana bi od hrvatskih i slovenskih četa u gorama, te
bi sustavljena; sjeverna vojska prevali doduše daleki svoj put Pano­
nijom i dopre do Drave, ali preko ove rijeke ne mogaše preći, je r su
prelaz branili junaci kneza Ljudevita. Odlučna borba bijaše i ovaj
put u Karantaniji, kamo bijaše Ljudevit provalio da zakrči franačkoj
vojsci put u svoju kneževinu. Ova franačka vojska bijaše vrlo jaka, a
sastojaše se od Sasa, istočnih Franaka i Alemana. T ri put ogleda se s
n jom Ljudevit, ali svaki put m orade uzmaći pred većom silom. N a­
posljetku m orade i Karantaniju ostaviti, te se vratiti u svoju dom o­
vinu. Čim se Ljudevit udalji iz Karantanije, ubogi Slovenci, koje su bili
priskočili njem u u pomoć, opet biše svladani i postadoše km etovi
okrutnih Franaka.
Sada provališe sve tri franačke vojske u Kneževinu Slovinsku te
se sjediniše u jedno. Ljudevit videći da ne bi m ogao tolikoj sili odo­
ljeti na otvorenom polju, zapovjedi svojem u narodu da ostavi kuće i
kućišta, te da umakne u šume, močvare i u župne gradove. Sam pak za­
tvori se s izabranom četom u jedan tvrdi grad, što ga bijaše na visoku
i strmu brijegu sagradio, te suzbijaše odanle neprijateljske juriše. Fra­
načka vojska ne mogaše utvrđenih gradova i m jesta nikako zauzeti;
a videći kako Ljudevit ne će ni čuti da se pokori, poče na sve strane
ravno p olje pustošiti i ostavljene kuće paliti. Ljudevit, prem da ga je
duša boljela, kad mu se krasna zem lja obratila u pustoš, ostade ipak
tvrd i postojan, dok nije franačka vojska duhom klonula. U sjever­
noj vojsci franačkoj, koja bijaše prešla preko Drave, te je zatim m o­
rala prolaziti m očvarnim krajevim a, zavlada kužna bolest. T o i slaba
nada da bi Franci m ogli naskoro osvojiti tvrda mjesta u Slovinskoj
zem lji, skloni franačke vojvod e na povratak u svoj zavičaj. Slovin-
ska Kneževina ostade doduše poharana i oplijenjena, ali slobodna i
nezavisna. Samo je Ljudevit ovaj put izgubio n ajvjerniju braću svoju,
Slovence, k oji nanovo spadoše pod m arkgrofa Balderiha.
68
PRVO DOBA

I op et se u v e lja č i god. 821. sastao državni sabor franački, g d je se

je v ije ć a lo kako da se ipak je d n o m šatre hrab ri L ju d evit. N a taj sabor
dođoše i glasnici B ije lih H rva ta; o v i ja v iš e caru da im j e u m ro knez
B orna, te ga zam oliše da im p o tv rd i kneza V 1 a d i s 1 a v a , sinovca
B ornina, k oga su za svoga vlad ara izabrali. Car p riv o li na to, a zatim
odm ah od red i da se lje ti op et p rib eru tri vojsk e, k o je će p oći na
kneza L ju d evita. V eć u svibnju krenuše sve tri vo js k e na hrvatskoga
junaka, k o ji lišen sv o jih dosadan jih saveznika n ije više m ogao da do­
čeku je Franke na otvo ren om p olju . On se op et za tvo ri u tv rd e grad ove
i Franci op et opustošiše ravn o p o lje ; ali ze m lje ipak ne pok oriše, je r
L ju d e v it n ije h tio da zam etne boja. Poharavši Franci Slovinsku ze­
m lju , vratiše se z lo v o ljn i kući i kad je p olo vin om listop ad a op et b io
državni sabor u D iedenhofcnu, ob avijestiše franačke v o jv o d e cara da su
H rvatsku doduše strašno opustošili, ali L ju d e v ita da nijesu svladali,
je r on n ije h tio da se s n jim a b ori.
Sve d o konca god. 821. ne bi Slovinska ze m lja svladana. L ju d e v it
je ju n ački u strajao č etiri god in e i suzbio navale d e v e t franačkih
vojska. N o kraj ovih groznih b orba bijaše i snaga n je g o v e ze m lje sa­
svim smalaksala. K ad je car franački op et god. 822. p oslao vojsk u iz
Ita lije , L ju d e v it z d v o ji o spasu S lovinsk e ze m lje i vid eći da se ne bi
m ogao o p rije ti ostavi svoj glavni grad Sisak i p ob ježe p re k o Save i
Bosne u S rb iju ,6 g d je se udom i u nekoga župana. O dlazak L ju d e v ito v
bijaše sm rtni udarac za ubogu Slovinsku zem lju ; ustanak bi sasvim
ugušen, a zem lja s furlanskom m a rk g ro fijo m združena.
N esrećn i L ju d e v it bude u S r b iji nezahvalan svom u dom aćinu. On
ga naim e ub ije, otm e mu grad i župu i zavlada ob jem a. R adi toga
m orad e p o b je ć i iz S rb ije. On um akne u B ijelu H rvatsku i nađe zaklona
u L j u d e m i s l a , ujaka svoga suparnika B orne. A li ga tu dade Lju-
dem isl u p o ta ji ubiti. K a d se p o Fran ačkom Carstvu raznesla u svibn ju
god. 823. v ije s t o sm rti L ju d e v ito v o j, nastade v e lik o veselje p o čitavoj
ze m lji, je r je nestalo muža, k o ji je k roz punih pet god in a p rije tio m iru
franačke države.
K a sn ija p red aja u H rvata, kako ju je u p o lo vic i X stoljeća zabi­
lje ž io bizan tski car K on stan tin P o rfiro ge n e t, n ije se sjećala više ju ­
načkoga i nesretnoga L ju d evita, a jo š m an je n je g o v e tužne sudbine.
H rv a ti X stoljeća nisu m o g li v je ro v a ti da bi oni b ili p od legli u b orb i
s fran ačk om d ržavom , k oja je tada b ila već propala, nego su o rato­
vanju s F ran cim a p ričali po p rilic i ovako:
»H rv a ti, što su napučili D alm aciju, p ok oriše se nakon nekoga v re ­
m ena Francim a. M eđu tim Franci postupahu s n jim a nem ilo i okrutno,
tako da su i sitnu djecu trga li s m a terin jih grudi, te ih u b ija li i psim a
za hranu bacali. T o lik o g a zulum a ne m ogoše H rva ti više podnositi.
Pobuniše se te poubiše sve franačke p o glavice u s v o jo j ze m lji. N a
to se digoše na n jih silne franačke vo js k e da ih satru. R at bjesn ijaše

• [P r e m a E in h a rd ovim analim a, L ju d e v it je p reb jeg n u o »k S rb im a«. P retp o s ta vlja se

da j e rije č o dan ašnjem Srbu, k o ji j e u sredn jem v ije k u b io središte posebne žu pa n ije.]
 BO RBE S FRANCIMA

sedam godina; n ap osljetk u pretegoše ipak H rvati. O ni svladaše Franke,

te ih ubiše zajedno s njihovim vlad aro m K ocilinom . Postavši tako slo­
b o d n i i sam osvojni zatražiše u rim sko ga pape sveti krst; on im posla
biskupe, k o ji ih pokrstiše. V la d a o je tada H rv atim a knez P o r i n . « ’
Po ovom p ričan ju n ap isao je hrvatski p jesn ik d r D im itrija De-
m eter o peru Porin, k o ju je uglazbio V a tro sla v Lisinski.

7 [ P o S išiću , ta j se c ita t o d n o s i na p r o tu fr a n a č k i u sta n a k za D o m a g o ja , k o jim se

H r v a ts k a o s lo b o d ila fr a n a č k e v la s ti o. 876.]
 B IJ E L A H R V A T S K A Z A K N E Z O V A
V L A D IS L A V A I M IS L A V A

Smrću kneza Ljudevita i pokorenjem po njemu pokrenutoga ustan­

ka nestade svake nade da bi Slovinska zem lja m ogla postati središtem
hrvatske povijesti. Ona je kao pokrajina franačka izgubila svoju zna­
menitost, te je otad kroz stoljeća igrala sasvim podređenu ulogu.
N a poprište stupa sada B i j e l a H r v a t s k a kao matica zemlja,
oko koje se kupe sve oblasti i pokrajine buduće hrvatske države.
U toj B ijeloj Hrvatskoj vladaše iza smrti B om ine sinovac njegov
Vladislav (821— 835), kojega je franački car Ludovik na želju
hrvatskoga naroda u Aachenu potvrdio. Značajno je da je nakon Borne
izabran za kneza njegov sinovac, dok je u to vrijem e živio kudikamo
stariji član B om ine porodice, naime Ljutom isl, za kojega se izrijekom
kaže da je bio ujak kneza Borne. Kako se Ljutom isl ponio prema svomu
mlađemu rođaku na kneževom stolcu, ne znamo; no vjerojatno je da
su se oba nagodila i da je Ljutom isla zapala županska čast, a možda
i banska.
N e zna se što je Vladislav radio, dok je u Slovinskoj zem lji b je­
snila posljednja borba za slobodu, no nije nevjerojatno da se s knezom
Ljudevitom izm irio i da nije pomagao Franaka protiv vlastite krvi
svoje. To nagađamo po tom što se Ljudevit, ostavivši svoju nesretnu
domovinu i pobjegavši iz Srbije, sklonio napokon u Hrvatsku, što ne
bi bio učinio da je živio u neprijateljstvu s knezom bjelohrvatskim. N o
zato je Vladislav m orao gledati nesretne plodove politike svoga pred-
šasnika; on je vidio kako je Slovinska zem lja iznova podlegla franač­
koj sili, m jesto da se sjedini s B ijelom Hrvatskom. A i toj kao da je
zaprijetila veća pogibelj, budući da je bio m ir u zem ljama alpskim i
podunavskim. Godine 824. sklapao je franačko-rimski car Ludovik m ir
 BIJELA HRVATSKA ZA KNEZOVA VLADISLAVA I MISLAVA 71

s bizan tskim carem M ih a jlo m ; tom p rig o d o m b i p on ovo u tvrđen o što

se već p rije više puta utanačilo, tj. da se sve h rvatske ob lasti na tlu
stare D alm acije p ok ora va ju franačko-rim skom u caru, a je d in o p ri­
m orsk i gra d o vi s latin skim žite ljs tv o m da i d alje p rizn avaju vrhovnu
vlast bizan tskoga cara, u pravo on ako kao i ponosni M leci na italsk oj
ob ali Jadranskoga m ora.
P rem d a je knez V la d isla v slabo m ario za te u govore izm eđu dva
carstva, ipak su on i znatno sm etali razvitku B ije le H rvatske. N je g o v a se
kneževina tako p o litič k i o d ije lila od latinskih grad ova D alm acije, a ti
su b ili s ijela b isku pija k o jim a je dotad prip ad ala sva hrvatska zem lja.
Sada su hrvatske ob lasti ostale u crk ven om p ogledu bez vrh ovn ih
glavara, bez duhovnih pastira k o ji b i narod k rije p ili i u tvrđ iva li u v je ri
kršćanskoj. U to j n e v o lji p risk oči H rva tim a u p om oć sama rim ska
stolica. Papa naim e, b o je ć i se da d alm atinski bisku pi kao bizantski
p od an ici ne b i H rva te o d v ra tili od R im a, odluči u B ije lo j H rva tsk o j
osn ovati zasebnu bisku piju , k o ja bi bila p ok orn a izravn o rim sk oj sto­
lici, a ne splitskom u nadbiskupu. I zaista on to izvede, u tem eljivši u
Ninu, staroj rim sk oj N on i, bisku piju k o jo j se je p oglavica zvao
b i s k u p h r v a t s k i (e p is cop u s C r o a to r u m ).1 U p ravo radi te bisku­
p ije b ilo je p o s lije žestok ih razm irica i sm utnja.
D ok se tako B ije la H rva tska sveđer ustaljivala, bila je Slovinska
ze m lja god. 823. od Franaka sasvim pokorena. F ran ci ostaviše doduše
u n jo j župane i župne uredbe, ali jo j ne dadoše kneza, nego jo j na-
m etnuše s v o je činovn ike. N a sk o ro m eđutim snađoše Slovinsku zem lju
n ove n evolje. P o k o riv š i naim e tu zem lju zajed n o sa S rije m o m bijahu
Fran ci m eđ e s v o je države razm akli do utoka Save u Dunav i postali
n a jb liži susjedi silnim B ugarim a, k o jim a je na početku I X stoljeća
vlad ao n esm iljen i K r u m (803— 814), prozvan o d B izantinaca »d ru ­
gim S a n h erib om «. B ugarska je država tada opsezala ne sam o zem lje
i ob lasti Dunavu na jugu, nego i na sjeveru Dunava čitav današnji
E rd e lj i istočnu Ugarsku. U toj p ro stra n oj državi n a slijed io je K ru m a
h rab ri i d iv lji O m u r t a g , lju t n e p rija te lj kršćanstva. Utanačivši na
početku svoga v lad an ja 30-godišnji m ir s B izantincim a, svrati s v o je oči
na zapad. O dm ah nakon pada i sm rti kneza L ju d e v ita posla Om urtag
god. 824. p rv i put s v o je poslan ike s pism om franačkom u caru Ludo-
vik u Pobožnom u. C ar se g o to v o prep ao kad mu stiže poslan stvo od
nep ozn atog dotad vladara, pak p ro u čiv p ism o n ije znao šta da uradi.
Budući da n ije nikad p r ije ni v id io poslanika iz Bugarske, p ošalje
sada zasebnog glasnika M ahelm a iz B avarske knezu Om urtagu zajed ­
n o s bugarskim p oslan icim a neka ispita, šta bugarski v lad ar želi i
snuje. K a d je m eđu tim car u Aachenu b ožićevao, stigoše mu glasi
da je op et dru go poslan stvo bugarskoga kneza p ris p je lo u Bavarsku.
C ar izja v i, neka poslan stvo on d je čeka do zgod n oga časa kad će ga
m oći p rim iti. N ak on B ugara dođe m alo zatim i dru go poslan stvo Bra-

1 [H rv a tsk a b isk u p ija u N in u osnovana j e o k o 864; p o n o vije m m iš ljen ju osnovana

je u sredin i IX . st.]
 72 PRVO DOBA

ničevaca, k o ji su nastavali uz Dunav ok o utoka M orave, te su se već

p rije b ili odm etnuli od Bugara, sv o jih susjeda, i p o k o rili Francim a.
B ran ičevce pusti car preda se i oni mu se potu žiše kako m ora ju kao
n je g o v i pod an ici silu zla i n e p rija te ljs tv a p od n ositi od Bugara, pa ga
zato m ole za p om oć i zaštitu. Car im od g o v o ri, neka dođu opet preda nj
kad će p rim iti bugarske poslanike. Tek slijed eće god ine 825. u svibnju
pozo ve car bugarske poslan ike k sebi u carsku palaču u Aachen. P o­
slanici don iješe mu d arove i zah tijevahu da se točn o ustanove m eđaši
o b iju država. P o svoj p rilic i ra d ilo se o tom e koga da zapadnu Bra-
ničevci. Car dade O m urtagu pism eni o d g o v o r i otpusti poslanike. N o
O m urtagu se ne s v id je careva poruka, nego zah tijevaše odlučno da se
od red e sasvim točno m eđe, je r će inače svoju zem lju s oru žjem braniti
od n e p rija te ljs k o g napadanja. T o je b io g o to v navještaj rata, k o jim je
bugarski knez p rije tio da će B ran ičevce silom svladati, ako se Franci
d ob re v o lje ne odreku vrh ovn e vlasti nad njim a. Car krzm aše s o d g o ­
v o ro m na te p rije tn je , je r se b ijaše p roču lo, da su b o lja ri Om urtaga
zb acili s p rije s to lja , pače ga i p ogu bili. A li kad se ta v ije s t n ije ob isti­
nila, sm atrao je car za n a jzgo d n ije, da Om urtagu ništa ne od g o v o ri. Uza
sve to p rođ e god. 826. m irn o, pače na saboru u Ingelh eim u u lipnju
te god ine p oh vališe se m a rk g ro fi G erold i B ald erih da o kakvu sukobu
s B ugarim a na m eđam a nem a ni spom ena.
A li se p revariše, je r su već god. 827. B ugari na b ro d o v im a iz Du­
nava d op rli u D ravu, te p loveći uz tu rijek u p ro v a lili u franačke o b la­
sti. T om p rig o d o m stradaše najviše S lovinska ze m lja i S rijem , je r
su ih B ugari p lije n ili, pa iz njih franačke čin ovn ik e p ro tje ra li i svoje
lju d e nam jestili. K a d je to car začuo, lju to planu na B alderiha što se
n ije op ro n e p rijatelju , te ga god. 828. skinu s m a rk g ro fije. Uz to p o v je ri
d a ljn je ra tova n je s B ugarim a svojem u sinu Lu d vigu N jem ačk om u . T aj
se jo š one god in e zarati s B ugarim a; no budući da franački ljetop isi
ništa ne ja v lja ju o n jegovu slavodobiću, teško da je zd rav izašao.
B ugari p ro s lijed iš e s v o je p ro v a le i god. 829. Oni su i taj put p lo v ili
uz Dravu paleći grad o ve i sela s o b je strane rijek e. Z b o g toga klonu
franačka vlast u S lo vin sk oj ze m lji i S rijem u , te p ropade sasvim kad
je p o s lije planula nesretna b orb a izm eđu cara Lu d ovik a P ob ožn oga i
n jeg ovih neharnih sinova.
N avale bugarske i p orod ičn e b orb e u fra n ačk oj d ržavi b ijahu u
p rilo g hrvatskim oblastim a izm eđu D rave i Save. U S rijem u se doduše
u gnijezdiše B ugari i osnovaše svoju vlast; ali u S lo vin sk oj ze m lji na
zapadu p o ja v i se op et o k o god. 830. sam osvojn i knez R a t i m i r .
V last n jeg ova ne b ijaše doduše tako silna kao nekad L ju d evitova. On
je m ožda u p rvi mah priznavao i vrh ovnu vladu Bugara, ali naskoro
stao je rad iti da razm akne svoju državinu.
Dok je tako Slovinska ze m lja stjecala slobodu, stali su H rva ti uz
Jadransko m ore ra zv ija ti veliku snagu na m oru. Oni su već p ri p rv o j
p o ja v i s v o jo j u p rim o rju gra d ili b ro d o v e i p očeli p rela ziti u Ita liju .
D om ala p op rim iše svu vještin u starih L ib u m a i Ilira u građ en ju b ro­
dova, te postadoše brzo sm ioni m orn ari k o ji su u zn em irivali prolazeće
 BIJELA HRVATSKA ZA KNEZOVA VLADISLAVA I MISLAVA 73

b ro d ov e susjednih zem alja. N a jv je š tiji i n a jsm io n iji b ro d a ri b ili su

u pravo N e r e t l j a n i k o ji su rano o sta vili kopno, te na s vojim
b rzim lađam a p ošli na m ore, o s v o jili i napu čili nekad latinske otok e
Brač, H v a r i K orču lu , te onda s tih zgodnih p ostaja udarali na tuđe
b rod ove, n a ro čito na m letačke. Za N ere tlja n im a ne zaostajahu m nogo
ni B ije li H rva ti, k o ji bi često d o p lo v ili sve do latinskih (ro m a n s k ih )
g rad o va u zapadn oj Istri, pače i do sam ih M letaka. Sasvim je naravno
da j e u tak vim p rilik am a i b jeloh rva tsk i knez V lad islav im ao lijep u
m ornaricu, k o ja je bila p retežn ija od m letačke i je d in o uzm icala pred
bizantskom .
O b o je v im a B ije lih H rva ta i N ere tlja n a s rom anskim žite ljim a Istre
i Ita lije , oso b ito s M lecim a, pune su stare knjige. T a k o je već u trećem
d esetljeću I X stoljeća više puta m letačka m orn arica stradala od N e ­
retljana, dok je napokon god. 830. m letački dužd s n jim a utanačio
nekakvi m ir, n astojeći ih p od jed n o p red ob iti za kršćanstvo što mu
m eđu tim n ije pošlo za rukom .2 N o ni m ir ne p o tra ja dugo; je r kad
su se god. 834. m letačk i trgo v ci vraćali po trgo v in i iz B eneventa, uda-
riše na njih neretavski gusari, te ih uhvatiše i ubiše. Da je takvih
ok ršaja b ilo više puta, sasvim je p rirod n o, ali b jeloh rvatsk i knez n ije
m ogao toga za p rije čiti, je r u ono doba n ije jo š neretljan sk i v e lik i
župan p rizn avao n jeg ove vrh ovn e vlasti. Jedino je s v o jim p odan icim a
m ogao b raniti da gusare p o m oru.
B jelo h rva tsk og a kneza V lad islava n a slijed io je M i s l a v (835—
845). T a j je odm ah na početku svoga vlad an ja ratovao s M lečanim a.
U zrok i tečaj rata ne znam o; je d in o nam je p ozn ato da je god. 839.
m letački dužd P e t a r T r a d o n i k s b ro d o v lje m u dario na h rvat­
sko p rim o rje . N o došav do nekoga p rim orsk oga dvorca, p o im enu sv.
M artin (s a n c ti M a r tin i c u r t is ), okani se b orb e i utanači s knezom
M islavom m ir. N a to udari na ju g pram a neretljan sk im otocim a, pak
i o n d je sk lop i m ir s velik im županom D r u ž a k o m ( cu m D ros a ico
M a ria n o ru m iu d ic e ). N o N e re tlja n i ne ostadoše m irni. V eć slijedeće
g od in e 840. pogazi n ovi n eretljan sk i v e lik i župan L j u d i s 1 a v 3 uta­
načeni m ir, a dužd P etar p on ovo se diže na njega. A li M lečani biše
u m orsk o j b itk i p ob ijeđ en i: stotina i više pade ih u boju , te se dužd
osram oćen p o v ra ti kući s v o jo j.
K n ez M is la v p rib ližio se op et nadbiskupu splitskom u. T o g a je v r i­
je đ a lo što se u opsegu n je g o v e nadbisk u p ije p o ja v ila hrvatska bisku­
p ija u Ninu, k o je se glavar izravn o p ok oravao rim skom u papi, a ne
n jem u .4 S toga gledaše da se na k o jig o d način p og od i s knezom M i­
slavom , sam o da bi ninska b isk u p ija došla p od n jegovu m etro p o liju .
K a k o mu je to pošlo za rukom , ne znam o; sam o je izvjesn o da se
sporazum io s knezom M islavom , k o ji ga je prizn ao za m etro p o litu u

2 [N e re flja n s k i poslanik u V en e c iji tom se p rilik o m p o k rs tio .]

3 [ T o im e u izvo ru je napisano kao D iuditus, dakle, D eodat, a ne L iu ditu s, tj.
L ju d isla v.]
4 [V . b ilješku 1.]
 PRVO DOBA
74

čitavom vlad an ju svojem u . P ovrh toga d arova knez crk vi blaženoga

J u rja u Pu talju (S u ću rc u ), k o ja pripadaše splitskom u nadbiskupu, neka
sv o ja p o s je d o v a n ja u Lažanim a i T ugarim a, a i desetinu od kneževskih
zem a lja u K lisu.

OD LO M AK N A T P IS A IZ DOBA HRVATSKO G A KNEZA T R P IM IR A (8 5 2 )

Nađen na Kapitulu kod Knina u Dalmaciji.

Za kneza M islava vlad ao je u S lo vin sk oj ze m lji pozn ati već knez

R atim ir. T a j j e b io razm aknuo svoju vlast i p rek o Save u današnju
Bosnu kad m u F ran ci na put stadoše. B ijaše naim e p rim io i ugostio
nitran skoga kneza P r i b i n u i sina mu K o c e 1 j a kad su b ježa li
isp red m a rk g ro fa R atboda. N a to R atb od p o nalogu k ra lja L u d o v i k a
N j e m a č k o g a god. 838. p ro v a li u Slovinsku zem lju . R a tim ir ne bi­
ja š e dosta ja k da se op re fra n ačk oj sili, te p ob jegn e zajed n o s Pribi-
nom p rek o Save u Bosnu. Franci na to opet ovladaše S lovinsk om
ze m ljom . P rib in a pak vid eći da mu R a tim ir ne m ože p om oći, ostavi ga,
p rije đ e Savu i od e karantanskom g ro fu Salahu, k o ji ga m alo zatim
izm iri i s R a tb od o m i k ra ljem L u d ovik om .
P o s lje d n ja franačka p ro vala u Slovinsku zem lju im ala je zam ašnih
p osljed ica i za B ijelu H rvatsku. K n ez M islav naim e razm aknuo je tom
p rig o d o m svoju vlast na jugu Save p o d anašnjoj Bosni. Zauzevši svu
ze m lju izm eđu V rbasa i Drine, osn ovao je nove banovine (bosansku,
a m ožda i u sorsk u ), a prik u čivši se tim S rijem u , k o ji je b io tada u
vlasti B ugara postao je sada neposrednim susjedom d ržave bugarske,
g d je je u to v rije m e b io knezom ra tob o rn i P r e s j a n .
Šta se m eđutim događ alo sa Slovin sk om ze m ljo m nakon p ropasti
R a tim iro v e, n ije pozn ato; pače do god. 872. ne sp om in je se u to j ob la­
sti više nijed an dom aći knez. Cini se da je u p rvi čas ostala u nepo­
sred n oj vlasti fra n a č k oj; barem god. 845. b ili su n jezin i poslanici
za jed n o s bugarskim a na d voru k ra lja Lu d ovik a u Paderbornu. P ribin a
pak, nekadan ji knez nitranski, postao dom ala m iljen ik om franačkoga
k ra lja, k o ji mu je dao u leno jed an dio d on je Pan on ije na sjeveru
D rave ok o rije k e Sale, g d je su tak ođer nastavala neka slavenska p le­
m ena. P rib in a p od iže on d je sred šuma i m očvarin a nov grad, nazvan
B l a t n o i l i B l a t n i g r a d , Blatenski K os te l (M osabu rch, Urbs
paludarum , danas s to ji tam o Z alavar na utoku Zale u B latn o je z e r o ) i
osn uje novu slavensku kneževinu na sjeveru D rave p od vrh ovn ištvo m
 BIJELA HRVATSKA ZA KNEZOVA VLADISLAVA I MISLAVA 75

franačkim . P o s lije j e Prib in a onam o naseljivao što više Slavena, a uz

to j e nastojao da u s v o jo j ob lasti u k orijen i kršćansku vjeru . V id e ći to
k ra lj L u d ovik d arova m u 12. listopada 849. čitavu oblast kao potpun o
vlasništvo. Iz zahvalnosti sagradi god. 850. P rib in a u B latn om gradu
novu crkvu u čast d je v ic i M a riji, k oju posveti soln ogradski biskup
Liupram . P rib in a vladaše i d a lje s v o jo m kneževinom d o god. 861.
Dok se za kneza M islava B ije la H rvatska p ovećala i osilila, za p rije ­
tila je latin skim (ro m a n s k im ) g rad o vim a u bizan tskoj D a lm aciji ve­
lik a p o g ib elj od Arapa. Još od god. 827. udarali su a fričk i Saraceni
iz K airva n a na S iciliju , a sada se stadoše za lije ta ti sve u Jadransko
m ore, tako da su od n jih stradali trgo vci i italsk og i hrvatsko-dalm a-
tinskog p rim o rja . N a jp o zn a tije vođ e tih saracenskih (a ra p s k ih ) gusara
b ili su K a lfo i Saba, k o ji su š irili strah i trepet g d je bi se sam o p o ­
ja v ili. God. 840. za p lo vili su sa 36 b ro d ova prem a ju žn oj D alm aciji i
poh arali su o n d je više gradova, m eđu n jim a Budvu i K o to r; p o s lije
d op riješe i na sje ve r d o D ubrovnika, na k o ji udarahu d o petnaest
m jeseci.5 D ubrovčani se nađoše u v e lik o j n e v o lji i zam oliše p om oć u
bizantskoga cara, svoga gospodara. Čuvši m eđutim Saraceni od uhoda
da se p rim iče grčka m ornarica, ostaviše D ubrovnik i otp lo v iše prem a
italsk oj ob ali, g d je im p ođ e za rukom o s v o jiti znam enite grad o ve B ari
i T aren t (8 4 0 ), od ak le su uzn em irivali č itavo Jadransko m ore. U Ca­
rigradu vladaše tada carica T e o d o ra za svoga sina M ih ajla I I I . Budući
da je bila suviše slaba da skrši Saracene, posla ona nekoga p a tric ija
T eod ora u M letk e, neka skloni dužda Petra T ra don ik a na rat s n evjer­
nicim a. M letačk i dužd p riv o li i pođe sa 60 b ro d ova prem a Tarentu,
g d je je b io saracenski knez Saba. N o on d je biše M lečani sasvim razb i­
je n i; većina ih ili izgib e i dopade ropstva. Sad su se Saraceni osvetili.
Oni p rovališe na s je ve r d o otok a Cresa i spališe tam o na sam drugi
dan Uskrsa grad Osor. N a p ovratk u o b r a tile grad Jakin (A n co n u ) u
pepeo i pohvataše silu m letačkih trgovaca, k o ji su se vra ća li iz S ic ilije
(8 4 2 ). Saraceni ne m irovahu ni poslije. N ak on d v ije god in e (8 44)
osvanuše op et s v elik im b ro d o v lje m u K varn ersk om zaljevu. M lečani
im pođoše u susret, ali kod m alenoga otoka S u s k a biše razb ijen i i u
b ije g n a tjeran i.6
Uspjesi Saracena oh rabriše op et H rvate, n aročito N ere tlja n e na
nova poduzeća. G odine 846. zap loviše m orem hrvatski b ro d o v i i za-
uzeše m letački otok C aorle (castru m C aprulen se), pače sm jerahu osvo­
jit i iste M letke. P o k o ji put udarahu Saraceni i na H rvate, te b i ih
m n ogo zarob ili, tako te su p o s lije m nogi H rva ti kao ro b o v i d osp jeli u
Španjolsku, g d je su o m ejid sk i k a lifi u K o r d o v i sastavili od n jih zasebnu
tjelesnu stražu. V o jv o d e te hrvatske tjelesne straže, kao W a d h a e 1
Ameri (1009— 1013) i Z o h a i r A l a m e r i (1018— 1041), znam e­
nite su osobe u p o v ije s ti K ord o v s k o ga K alifata.

5 [A ra p i su o p sijed a li D u brovn ik 866— 867.]

• [B itk a kod Suska b ila j e 842.]
 K N E Z O V I T R PIM IR I D O M A G O J

K neza M islava zam ijeni u B ije lo j H rva tsk o j T r p i m i r (845—

864). T a j sjede na kneževsku stolicu upravo u zgodan čas. Franačka
država b ijaše rastrgana, a B izantsko Carstvo trg lo u nazadak za skrbni­
ka nedorasloga M ih ajla I I I . B ijela se H rvatska tada p rostira la od Save
i K upe na ju g do Cetine, a od m ora na istok do Drine. K ak o su prem a
T rp im iru stajale oblasti N eretva i Hum ska zem lja, n ije poznato.
Budući da je T rp im iro v a država na istoku m eđašila s Bugarskom ,
b ilo se b o ja ti da će se T rp im ir sukobiti s tad an jim bugarskim knezom
Borisom (k a s n ijim M ih a jlo m ). V eć B o riso v predšasnik Presjan
b ijaše se upustio u borbu sa srpskim velik im županom V 1 a s t i m i -
r o m (835— 850), ali n ije b io sretan, nego je nakon trogod išn jega rata
uzalud izgu b io silu ljudi. P resjan ov n a sljednik B oris od lu či p o k oriti
S rbe i H rvate, te razm aknuti m eđe svoje države do Jadranskoga mora.
Tu su mu b ili p rvi na udaru H rva ti, n a jb liži susjedi n jeg ovi u Posavini
i Podunavlju. O ko god. 853. diže on na njih vojsku, ali im ne naudi
ni m alo. Z ato se skloni da se s njim a izm iri. Posla T rp im iru darove,
k o je njem u T rp im ir uzvrati, pa onda sklopiše ne sam o m ir, nego i
p rija te ljs tv o . P o s lije pokuša B oris svoju sreću sa Srbim a, g d je su nakon
V la s tim iro v e sm rti p o d ije lili očevinu sinovi n je g o v i M u t i m i r , S t r o -
j i m i r i G o j n i k.1 N o ni taj put ne b ijaše B orisu b olje. Srb i mu pače
uhvatiše sina V lad im ira i dvanaest b oljara, te on m orade s n jim a uta­
načiti m ir i ob ilato ih nadariti. Srb i pustiše na to sina mu na slobodu,
te sinovi M u tim iro v i B orin i Stjep an ispratiše m ladoga kneževića sve do
grada Rasa.

1 [B o ris je H rvatsk u napao 855, dakle nakon napadaja na S rb iju , i bio poražen .]
 KN EZOVI TRPIM IR I DOMAGOJ 77

O b ra n ivši T r p im ir sretn o s v o ju ze m lju o d B orisa , n a stojaše da je

u redi p o načinu zapadn ih e v ro p s k ih d ržava. R a to v a ti n ije više m o ra o,
je r j e sa svih strana b io siguran. U op će je knez T r p im ir b io p ob ožn a
srca, k ao i sin m u P e t a r . Sa s v o jim je sin om i n ek im župan im a
kao p o b o žn i p u tn ik p ošao u p oh od e u neki m an astir u I t a liji.2
O s ob ito j e zn am en ita T r p im ir o v a p o v e lja od 4. o žu jk a 852, k o jo m
je s p lits k o j n a d b is k u p iji p o tv r d io d arovn icu svoga pred šasnik a M islava
i p o k lo n io j o j jo š neke p o sjed e. T a je p o v e lja n a js ta rija sačuvana
isp rava h rvatsk ih vla d a ra ,3 te od iš e sasvim p o b o žn im duhom.. I z n je
ra za b irem o da j e T r p im ir d oduše p o im enu p rizn a v a o vrh o v n u vlast
k ra lja Ita lije , ali inače da je b io sasvim s a m os v oja n vlad ar. Sam se
zo v e »T r p im ir , k nez H r v a ta « (T r p im ir u s , d u x C h r o a to r u m ), a sv oju
ze m lju »k r a lje v s t v o ili d ržava h rv a ts k a « ( re g n u m C h r o a t o r u m ); na­
d a lje se v id i da j e ta d ržava b ila p ro s tra n ija o d sam e opsežne nad­
b is k u p ije sp litske, k o ja je tada d o p ira la o d m o ra d o Dunava. T r p im ir
im a d e već s v o ju palaču i d v o re u B ih aćim a (n a m o r u ); ok ru žen je
žup an im a i d v o rsk im časnicim a p op u t zap ad n ih vlad ara, im ad e kne-
ževsku pisarnu, za tim k o m o rn ik a (c a m e r a r iu s ) i više d v o rsk ih kap e­
lana. S a zn a je m o jo š iz p o v e lje da je T r p im ir g ra d io neki sam ostan za
red o vn ik e, p ak j e r n ije za to im ao d o v o ljn o novaca, dao m u je » j e ­
danaest lib a ra s re b ra « ( X I lib ra s a rg e n te a s) sp litsk i n a dbisku p P etar,
k o je g a knez zo v e »s v o jim lju b lje n im k u m o m « ( d ile ctu s c o m p a te r
n o s te r ). N a d a ro v n ic i p otp isa n o je p et župana budući da je T r p im ir sve
r a d io i o d lu č iv a o »sa svim a žu p a n im a « (c u m o m n ib u s z u p p a n is ), a
ništa sam.
K a k o se T r p im ir p o n io p rem a b izan tsk im g ra d o v im a D a lm a cije,4
p re m a M le cim a i Saracenim a, n ije ništa p p znato; ali čin i se da je sa
svim a v la s tim a i n a ro d im a ž iv io u m iru. Jedino na m eđ am a, n a ro čito
na fu rla n s k o j, b ilo j e k o ji put o k rš a ja , te se o s o b ito s p o m in je da je
fu rla n sk i m a rk g ro f E b erh a rd im a o m n og o posla, d ok je sv oju ze m lju
o d su sjedn ih H rv a ta osigu rao.
U S lo v in s k o j su z e m lji za v la d a n ja T rp im iro v a s veđ er g o s p o d o v a li
F ran ci, im e n ito o d on og a časa kad su se i B u ga ri iz m ir ili s fra n a č k o m
d ržavom . S lo v in s k o m su z e m ljo m isp rva u p r a v lja li fra n a č k i g ro fo v i,
ali p o s lije , č in i se, da je b ila p rid ije lje n a P rib in i, slaven sk om u knezu
u B la tn o m gradu, k o ji je b io m ićen ik fra n ačk e g osp od e. K a d su Pri-
binu u b ili M o ra v c i, n je g o v i k rv n i n e p r ija te lji, n a slije d io ga je u n je g o v o j
k n eževin i sin m u K o c e l j (861— 874). N o taj n ije du go v la d a o S lo ­
v in s k om ze m ljo m , budući da se već god . 872— 873. s p o m in je u n jo j

3 [T r p im ir j e h o d o ča stio u C iv id a lc del F riu li (C e d a d ) tada s ije lo a k v ile js k o g pa­

trija rh a , g d je j e u ru k o p isu tzv. C ed a d sk o g e v a n đ e lja u pisan o n je g o v o im e i im e n je g o v a
sin a P etra. O sim n je g a tu su sa žen am a u pisan i h rva tsk i k n ezo v i B ra sla v i B r a n im ir.]
3 [S a č u v a la se u p r ije p is im a .]
* [U p o četk u s v o je vla d a vin e T r p im ir j e u sp ješn o ra to v a o s b iza n tsk im n a m jesn i­
k o m u Z a d ru .]
 78 PRVO DOBA

op et d om aći knez M u t i m i r , k o je g a je oblast u crk ven om pogledu

tada prip ad ala o b n o v lje n o j b isk u p iji srijem sko-panonskoj i njezinu b i­
skupu sv. M etod iju .5
N ak on b lagoga i m iro lju b ivo g a T rp im ira p op e se u B ije lo j H rva t­
skoj na kneževski stolac poduzetn i i hrab ri D o m a g o j (864— 876),
k o ji je s v o jim susjedim a zadavao to lik o jad a da su ga p ro zva li »n a j­
g o rim knezom slavensk im « (S c la v o ru m pessim us d u x ), te p ro tiv njega
u pape tra žili zaštite. Odm ah u p očetku n je g o v a vlad an ja v id im o ga
g d je se b o ri s M lecim a, te im zad aje sila neprilika. Dužd U r s o P a r -
t i c i j a k skupi zato b ro d o v lje da kazni D om agoja. K a k o je m le­
tačka sila b ila velika, a D om agoj u taj m ah preslab da jo j s uspjehom
o d o li, ponudi on duždu m ir i dade mu talaca.
U to se zgodiše u C arigradu znam enite p rom jen e. T am o bi slabi
car M i h a j l o III, za k o je g a je planuo p rv i raskol u kršćanskoj
c rk vi, zbačen s p rije s to lja , a na n je g o v o m jesto p op eo se ju n ački i
poduzetn i V a s i l i j e I (867— 886), k o ji je od lu čio ne sam o očistiti
Jadransko m ore od saracenskih gusara, nego tak o đ er i sve slavenske
n arode i ze m lje na B alkanskom p olu otok u p o k o riti vrh ovn o j vlasti
B izantskoga Carstva.
N a jp r ije trebalo je Jadransko m ore o č istiti od Saracena. U to im e
ponudi car V a s ilije savez R im sk o-n jem ačk om Carstvu da b i sjed in jen im
silam a oteli Saracenim a A p u liju i K a la b riju , a oso b ito n jih ovu glavnu
utvrdu, grad Bar. V e ć god. 869. p od sjedn e taj grad v ojsk a rim sko-
-njem ačkog cara; dom ala stiže i bizantska m orn arica od 400 brod ova.
N o p o s lije se savez m eđu carstvim a razvrgnu, bizantska vojsk a vra ti
se u K o rin t, a od čitave v o jn e ne bi u p ravo ništa. O zb iljn ije se zapo-
d je la v o jn a slijed eće god. 870. Tada dođe s carem L u d o v i k o m I I
franačko-langobardska v o js k a p od B ari, a n jo j se prid ru žiše čete D o­
m a g o je ve i crven oh rvatsk ih vladara, k o je su bizan tski8 i dubrovački
b ro d o v i p re v e zli na italsk o kopno. D ok su te čete stajale p od B arijem ,
zg o d i se da su poslan ici pape H a d rija n a I I , p o im enu D onat biskup od
O stije, S tjep an od N e p ija i đakon M arin, vra ća ju ći se sa sinode cari­
gradske (869— 870), te ostavši u Draču bez zaštite, dopanuli na
putu u Ankonu šaka neretljan sk ih gusara, k o ji su ih p oro b ili, pače im
o te li i spise koncilske. T ek na p rije tn je careve i papine skloniše se N e ­
retlja n i, te pustiše za ro b lje n ik e na slobodu. Tu zgod u u p otreb i car
V a s ilije , te pokuša o b n o v iti p rava B izantskoga Carstva na oblasti ne­
kad an je rim sk e p o k ra jin e D alm acije.7
i U to je tv rd i B a ri u p očetk u v e lja č e 871. došao op et u ruke
kršćanske, p ošto je trid eset godina b io u vlasti saracenskoj. U za sve

5 [U tim k r a je vim a sp o m in je se tek p o tk ra j I X st. knez B ra sla v (880— 896;, v jera n

fran a čk i va za l.]
5 [O sta vši b ez pom o ći b iza n tsk og b r o d o v lja , L u d o vik I I j e p o z v a o D o m a go ja da m u
p o m o gn e sv o jo m m o rn a rico m .]
7 [T a d a je b izantsk o b r o d o v lje opu stošilo n eretljan sku i h rvatsku obalu, a Bizant
u spostavio svo ju vrh o vn u vla st nad dalm atin skim gra d o v im a i o to cim a .]
 KNEZOVI TRPIMIR I DOMAGOJ 79

to ne prestadoše Saraceni u zn em irivati Jadransko m ore. V e ć u ožujku

872. osvanuše č e tiri m uham edovska gusara s otok a K rete, te poh aravši
više dalm atinskih i hrvatskih grad ova d ođoše i pred n eretavski otok
B rač, na k o ji udariše te se s golem im p lijen om kući s v o jo j povratiše.
God. 875. pače p ro vališe sve do m letačkog Grada, ali ga zb og žestok og
o tp o ra ne m ogoše uzeti, nego poharaše grad na otok u Com acchio.
Z b o g nesretnih v o jn a sa Saracenim a b ijaše ugleda Rim sko-njem ač-
k o g Carstva u Jadranskom m oru sasvim nestalo, je r Saraceni nisu b ili
svladani, d ok j e car L u d ovik I I dopanuo ropstva. Sad su op et H rva ti
stali uzn em irivati latinske (ro m a n s k e ) grad ove, a oso b ito M letk e. Još
god . 872, kad su on o Saraceni b ili udarili na Brač, m letačk i je dužd
p oslao jed n u lađicu s 14 lju d i b rzo prem a Is tri da uhode ne će li
Saraceni p oći tak o đ er na M letk e i k olik a je n jih ova sila. K a d je ta
lađica pošla iz G rada prem a Istri, te h tjela p ro ći kraj luke S ilv o (S ilb o ;
na ulazu u piranski z a lje v ) u Istri, navališe na nju H rva ti, k o ji su u
to j luci b ili sakriveni, te zam etnuše k reševo u k o je m bi m letačka lađica
zarob ljen a , a s n jo m i svi M lečani k o ji su u n jo j bili.
U opće se čini da su u to v rije m e H rva ti strašno h arali uz obale
Jadranskoga m ora,8 tako da je latinsko (ro m a n s k o ) žite ljs tv o p rim o r­
skih grad o va stalo u pape Iva n a V I I I v ap iti za pom oć. Papa na to
posla knezu D om agoju o v o pism o: »S lavn o m u knezu D om agoju ! Opo-
m in je m o tebe i tv o ju g o r ljiv o s t da što žešće uzradiš i planeš p ro tiv
m orsk ih gusara, k o ji iznoseći tv o je im e b ijesn e p ro tiv kršćana, to više
što znadeš da je p o nevaljan štin i ovih lju d i d ošlo i tv o je im e na zao
glas. M ože se doduše v je ro v a ti da gusari p ro tiv tv o je v o lje čine zasjede
b ro d ovim a ; ali budući da se znade da bi ih ti m ogao p ris iliti na m ir, ne
ćem o te sm atrati nedužnim , ako ih zaista ne u tjeraš u rog. Pisano je
naim e: 'T k o g rije h e i zločin e, ako ih m ože, sam ne isp ravi i ne zap riječi,
k riv je kao da ih j e sam p o č in io ’.«
N o o v o je p ism o papino slabo k oristilo, je r su H rv a ti i d a lje b ili
i osta li n e p rija te lji susjednim Latin im a. Pače god. 875, kad su i Sa­
raceni za p r ije tili M lecim a te C om acchio o p lije n ili, d op riješe hrvatski
m orn ari do sam e Istre, te op lije n iš e i razoriše tam o če tiri grada: Um ag,
N o v ig ra d , S ip ar i R o v in j. Odanle sprem iše se da udare na Građo.
Čuvši to dužd skupi 30 b ro d ova i p oh ita na obranu Grada. Usput
n a m jeri se na h rvatsk o b ro d o v lje , zam etne b o j i tako razb i H rva te
da se n itk o od n jih n ije svom u dom u p ovratio. Što n ije izginulo, do-
panulo je sužanjstva. Dužd je p o s lije za rob ljen e H rva te pustio na slo­
bodu, je d in o je crkvene d ra gocjen osti, što ih bijahu u Is tri ugrabili,
n jim a oteo i p o v ra tio crkvam a. Po kasn ijim v ije stim a saznajem o da je
taj put hrvatske m ornare v o d io sam knez I n o s l a v (In icu s, Illic u s ),
sin D om agojev.“ Z b o g toga ok ršaja planu p ra vi rat izm eđu H rva tske i

8 [R ije č je o su vrem en im m letačk o-h rvatskim sukobim a, k o ji su se u skladu s

ond a šn jim ra to va n jem na m oru često po k la p a li s gu sa ren jem .]
8 [U litera tu ri jo š n ije konačno rije šen o p ita n je o p s to ja n ja kneza Iljk a , iako većina
p o vjesn iča ra drži, da se on n ije tako zva o, tako da j e D o m a go ja n a s lijed io neki n je g o v
n eim en ovani sin .]
80 PRVO DOBA

M letak a k o ji je tra ja o d o sm rti D om agojeve. O toku rata nism o ob a v i­

ješten i; m letački lje to p is a c kaže sam o da su nakon sm rti kneza Do­
m a go ja (8 7 6) m letački dužd U rso i n je g o v sin Ivan s k lop ili s H rva t­
skom m ir i savez. A li od toga m ira biše isk lju čen i N ere tlja n i, s k o ji­
ma su M lečani jo š i d a lje ostali u b orb i. N a jg la v n iji razlog što su
H rva ti uopće tako žestok o ra tov a li s M lečanim a b ijaše taj što su m le­
tački trg o v ci za rob ljen e u ratu H rva te p ro d avali u tuđini kao rob lje.
Z ato ustanovi sada dužd sporazum no sa svećenstvom teške kazne za
one trgo v ce k o ji bi se usudili p ro d avati ljude.
N e zna se kako se D om agoj p on io prem a bizantskom u caru Vasi-
liju I, k o ji je h tio i B ijelu H rvatsku p o k o riti s v o jo j vrh ovn o j vlasti.
Doduše, god. 870. poslao je D om agoj na p oziv bizantskoga cara svoje
čete na S aracen e;10 ali inače, čini se, n ije se h tio p o k o riti B izantskom u
Carstvu ni m ilom ni silom . G odine 872. tužio se papa Iva n V I I I knezu
D om agoju , kako se carigrad ski p a trija rh Ig n a tije pača u bugarske
posle, kako p risva ja u crk ven om pogledu vrh ovnu vlast nad B ugar­
skom i kako je onam o p oslao za nadbiskupa »n ekoga šizm atik a«
(cjuendam scis m a ticu m sub n om in e a rch ie p is c o p i d e s tin a v it). Jam ačno
ne bi se papa tužio knezu D om agoju da je taj u ono doba u k ojem go d
pogledu p ria n ja o uz Carigrad.
D om agoj stajao je dakle čvrsto uz R im i zapad, te se otim ao sili b i­
zan tskoj. A li se čini da je upravo radi toga u vla stito j ze m lji s v o jo j im ao
žestokih p rotivn ik a, k o ji su stajali uz cara V a s ilija a p ro tiv svoga kneza.
P ro tiv n ic i rad ili su pače o glavi svom e vladaru. Jedan od tih urotnika,
kad se otk rila urota, p ob jega o je k nekom u popu Ivanu, papinu p o­
uzdaniku u H rva tsk o j (a m ožda je b io i biskup u h rvatskoj z e m lji),
te ga je m o lio da isprosi za nj m ilost u kneza. D om agoj za volju popa
Ivan a p om ilova urotnika; no kad je p o s lije spom enuti pop Ivan u
službi k neževoj (s u i sen ioris serv iciis o ccu p a tu s ) pošao za nekim p o­
slom , zab o ravi knez na obećanu m ilost te dade urotnika pogubiti.
Pop se Iva n stoga ra zlju tio i otišao u R im papi Ivanu V I I I , k o ji je
god. 874. u tom e poslu u p ravio poslanicu na narod hrwhtski u H rva t­
skoj i D alm aciji. U isti mah s v jeto v a o je papa i kneza D om agoja za­
sebnom poslan icom neka one, k o ji mu rade o glavi, ne kazni smrću
nego p ro go n stvom za neko v rije m e , » je r ako ih poštedi porad i Boga,
k o ji ih je njem u predao, to će i n jega živa i zdrava š tititi i čuvati
on aj k o ji se n ije k ra tio za spas sviju p od n ijeti sm rt na k rižu «.
Za kneza D om agoja kao i za n jeg ovih predšasnika opažaju se neke
p o ja v e u kršćanskoj crk vi u D alm aciji, k o je je v rije d n o zap am titi da
bi se razu m jele neke kasn ije p rilik e i zgode. T ak o je jo š god. 849. za
kneza T rp im ira p o b je g a o iz Furlanske u D alm aciju neki sam ostanac
G o t t s c h a l k , te je g o v o ro m i pism om širio nauku o pred estin aciji,
k o ja se p ro tiv ila d ota d a n joj crk ven o j nauci. N a d a lje p ojaviše se u
B ije lo j H rva tsk o j i u d alm atinskim grad o vim a za pape N i k o l e I
(858— 867), a u v rije m e kneza T rp im ira neki k rivi nazori o crkvenoj
nauci i stegi, tako da je papa neke svećenike m e tro p o lije splitske radi

10 [U sp. b ilj. 6.]

 KNEZOVI TRPIMIR I DOMAGOJ 81

toga izopćio iz crk ve i zabranio im ob a vlja ti crkvene obrede. Tek

za kneza D om agoja, kad je rim skom stolicom u p ravljao blagi I v a n
V I I I , oproštene biše tim a svećenicim a kazne za n jih ove bludnje uz
uvjet da se kroz tri godine utorkom , četvrtk om i subotom ne usude
je s ti mesa niti p iti vina i da se klone novih bludnja.

* * *

Za vlad anja kneza D om agoja zg od ile su se tako u susjednih Sla­

vena a i u B izantskom Carstvu znam enite stvari, k oje su p oslije znatno
u tjecale i na hrvatske prilike. N a ro č ito se ističu M oravci i Bugari
k oji su tada p rim ili sv. krst.
U M oravsk o j vladao je od god. 846. knez R a s t i s 1 a v , k o ji se
isprva p ok oravao franačkoj vrh ovn o j vlasti; god. 855. odm etnuo se od
Franaka i stao raditi da svoju zem lju učini u svakom pogledu sam o­
stalnom i nezavisnom . Dok je jo š b io franački podanik, p ro p ovijed a li
su kršćansku vje ru u n je g o v o j zem lji njem ački svećenici iz bisku pije
regensburške i passauske. Sad je m eđutim R astislav pregnuo da i u
crkvenom pogledu oslobod i svoju zem lju od N ijem aca. Zam oli zato
bizantskoga cara M ih ajla I I I za vjero vjesn ik e, k o ji bi n jegovu puku
naviještali kršćansku vje ru u slavenskom jeziku. Car mu posla braću
Konstantina i Metodija.
Eraća K onstantin i M e to d ije rođeni su u gradu Solunu, k o ji je tada
cvao s v ojom trgovin om i školam a. Otac n jih ov Leon b io je bogat i
ugledan muž, k o ji je o b a v lja o službu drungara (za p o vje d n ik a v o js k e )
u Solunu. V je ro ja tn o je da su braća bila p o d rijetlo m S la ve n i." K on
stantin (rodi. 827) dođe p o sm rti o č e v o j-g o d . 842. kao dječak od
četrnaest godina u Carigrad, g d je je njega i m ladoga cara M ihajla
o d gajao p o to n ji p atrijarh F o t i j e . K onstantin je bio nježan i sk ro­
man, te je n a jvo lio sam otovati. N a jv iše mu se sviđao svećenički stalež,
pak se stoga njem u i p osvetio. V eć zarana od lik ova o se s v ojom uče­
nosti, te je postao n a jp rije b ib liotek arom patrijarha, a onda p ro fes o ­
rom filo z o fije . K a k o je bio vješt različitim istočnim jezicim a, p ovjeriše
mu god. 851. da ide kao poslanik arapskom u kalifu.
K on stan tin ov brat M e to d ije p osvetio se isprva svjetovn om u staležu
Budući da je b io od ličnoga roda, p o v je rio mu je car upravu nekoga
slavenskog kraja, v a ljd a u tada jo š slavenskoj T esa liji. N o nakon nekog
vrem ena okani se M e to d ije svijeta i pođe u m anastir na m aloazijsk om
Olim pu. M alo zatim nastani se u tom sam ostanu i brat m u K onstantin,
i otad se braća više ne rastaviše. K ad je nakon toga kan H azara na
Donu tražio od bizantskoga cara učena čovjek a, k o ji bi ga uputio k oja
je vjera prava: židovska, m uslim anska ili kršćanska, p osla car k njem u
svetu braću. K onstantin nauči hazarski jezik , te mu pođe za rukom
ob ra titi kana na kršćansku vje ru .1* U Hersonu nađe tada m oći sv.
K lim en ta Rim skoga.

11 [B ili su G rci.]
i: [U s v o jo j m is iji im ali su m alo u spjeh a.]
 PRVO DOBA
82

H CO R O M O ff/ r

SLAVENSKI AP OSTOLI SV. CIR IL I METODIJE

P o s ta ro j s lici iz p o d z e m n e b a z ilik e sv. K le m e n ta u R im u. Papa N ik o la I. o d o b r io sv. Ć irilu p r ije v o d sv. Pism a
i sla ven sk u litu rg iju , a sv. M e lo d ija im e n o v a o p a n o n s k o -m o ra v s k im b isk u p om .
 KNEZOVI TRPIMIR I DOMAGOJ g3

K a d se braća vra tiše iz hazarske zem lje, stiže im p o ziv od cara

da idu na M oravsku knezu R astislavu. K ažu da je K on stan tin b io već
p rije udesio p ism o za slavenske glasove; neki pače tv rd e da je već tada
b io p reveo neke d ije lo v e Sv. pism a, oso b ito eva n đ elje Iva n ovo. B raća
p rih vatiše rado p oziv, te biše od kneza i naroda m oravsk o ga u V e l e -
h r a d u (danas S tarć M žsto k od U h erskog H rad išta, nedaleko od da­
našnjega V e le h ra d a ) svečano i srdačno dočekani. N a v ije š ta li su kršćan­
sku v je ru slavenskim je zik o m , a uz to su p revađ ali Sv. p ism o na sla­
venski jezik . A li naskoro sukobiše se braća s fran ačk im p rivržen icim a,
a n a ro čito s »tro je z ič n ic im a «, k o ji su tv rd ili da su sam o tri je zik a
odabrana za službu b ožju , naim e heb rejsk i, latin ski i grčki. U to začu
za braću i papa N ik o la I, te ih p ozo ve u R im . Oni je d va to dočekaše
da dokažu s v o je p ra v o v je rje , budući da su ih p ro tiv n ic i b ije d ili da su
pristaše F o tije v i. U zev dakle m oći sv. K lim en ta i p rije v o d sv. knjiga,
p ođ oše god. 867. u R im . P ap a13 ih p rim i v r lo lju b ezn o (8 6 8) i ispuni
im sve želje: o d o b rio im knjige, pače sv. m isa čitala se u sam om R im u
n ek olik o puta u slavenskom jezik u . U to o b o li od trajn o ga napora
K on stan tin i um re u R im u 14. v e lja č e 869. u 42. g o d in i s v o jo j, p rim iv
kao sam ostanac im e sv. Ćiril.
K a d su sv. braća iz M ora v c p olazila u R im , b ijah u se usput svratili
u zem lju slavensko-panonskoga kneza K o c e lja , sina Pribin ina, k o ji ih je
veom a lju b ezn o p rim io i d u lje k od sebe zadržao. Sada ob n ovi papa
staru panonsko-srijem sku nadbiskupiju, te nam jesti u n jo j za nad­
biskupa sam oga M e to d ija (8 7 0 ). M e to d ije stolovaše isp rva u B latn om
Gradu, a tek p o s lije p ređe u M oravsku u V elehrad, g d je je stolo vao
uz razne n ep ogod e do s voje sm rti 6. travn ja 885.
P o ja v a sv. C irila i K on stantin a u M ora vsk o j i u K o c e lje v o j kneže­
vini, slavensko b og o s lu žje i slavenske k n jige: sve to d oim alo se i h rvat­
skoga naroda. O sob ito je Slovinska zem lja uživala b lag od ati toga apo­
stolsk oga d jelova n ja , budući da je p ripadala o b n o v lje n o j nadb isk u p iji
p anonsko-srijem skoj. Još god. 873. pisao je papa Iva n V I I I slovinskom u
knezu M u tim iru (d u c i S c la v in ica e): »O p o m in jem o te da slijediš, k o lik o
m ožeš, o b ič a je s v o jih pređa i da se n astojiš p o v ra titi p od panonsku
bisku piju . I budući da je on d je, hvala Bogu, od rim ske stolice n a m je­
šten n o vi biskup (M e to d ije ), o b rati se na nj i p o v je ri se n je g o v o j
p astirsk oj sk rb i.« N o i na B ije lu H rva tsku u tjecala su sveta braća Ć iril
i M e to d ije . T o uz dru go dok azu ju p red aje o m oravsk om knezu Sva-
toplu ku (S v e to p e le k ) i M etod iju , k o je su se stoljećim a od ržale m eđu
B ije lim H rva tim a i k o je je za b ilje žio pop D uk ljan in u svom ljetop isu .
U isto v rije m e , kad je M oravska p rig rlila kršćansku v jeru , biše
p ok ršten i i B ugari. U B u garsk oj vlad ao je ra tob o rn i knez B o r i s k o ji
je ratovao s b je loh rv a ts k im knezom T rp im iro m i sa S rb ijo m . K a d je
R astislav p ozva o sv. Ć irila i M e tod ija , uvid i B oris da n je g o v o j d ržavi
nem a opstanka usred kršćanskih vlasti, ako i n je g o v n arod ne p rih vati
kršćanske vjere. S toga se ob rati n a jp rije na fran ačk oga k ra lja Lu d ovik a

15 [N a s lje d n ik N ik o le I H a d rija n I I . ]
84 PRVO DOBA

N jem a čk og a , k o ji je već u p ro lje ću 864. ja v lja o papi kako se nada da

će se B oris p ok rstiti. N o d o g o v o ri s Lu d ovik om nisu p o svoj p rilic i b ili
u spjeli, je r dom ala okani se B oris zapada, te poput R astislava zam oli
bizantskoga cara M ih ajla I I I za vje ro vje s n ik e . K a d se je naim e za rata
s B izantom u B ugarskoj p o ja v ila ljuta glad, B oris nakon n ek olik o sret­
nih uspjeha najednom ponudi caru m ir i oč ito v a se sprem nim p rim iti
sv. krst. U p ravo na on om e istom e m jestu , g d je se sklapao m ir, dade se
B oris p ok rstiti. Sam car b ijaše mu krsni kum, te B oris p rim i na krstu
im e svoga kum a M ih a jlo (8 6 4).
Baš kad su neki slavenski narodi p relazili na kršćansku vjeru ,
planuo je u kršćanskoj crk vi koban raskol. O preka izm eđu rim skoga
pape i carigrad skoga patrijarh a, k oja se je dotad više puta očitovala,
iz io d i se n aposljetku tako da se istočna (g r č k a ) crkva o tcije p ila od
zapadne (la tin s k e ), te da su se p o s lije o b je crk ve stale razilaziti i
naukom. T a j se crkven i raskol oso b ito pogubno d oim ao slavenskih na­
roda, je r su se ra zd v o jili v je ro m . Papa N ik o la I i n je g o v i nasljednici
H a d rija n I I i Ivan V I I I uviđali su d ob ro da bi se p ok raj toga raskola
m og li o d v ra titi od R im a svi Slaveni, te su upravo zato slavenskim apo­
stolim a sv. Ć irilu i M etod iju to lik o ugađali i u p rilo g rad ili, samo
da ih pritegnu k R im u i zapadn oj crk vi. N o b o ja ti se b ilo za bizantsku
D alm aciju a i za B ijelu H rvatsku, budući da je bizan tski car V a s ilije
b io pregnuo svim a silam a da H rva te u d ržavnom i crk venom pogledu
okupi pod m oćnim žezlom svojim .
 K N E ZO V I ZD ESLAV, BR AN IM IR I M UTIM IR

Nakon Dom agoja baštiniše kneževsku stolicu njegovi sinovi, od

kojih se poimence spom inje I n o s l a v , valjda kao najstariji. N o
proti njim a diže se najednom neki Z d e s 1a v , potomak kneza Trp i­
mira, kojega je valjda Dom agoj bio lišio njegove djedovine. Znajući
kako se bizantskomu caru otim lju oči za B ijelom Hrvatskom, pođe
Zdeslav u Carigrad, gdje zaklinjaše V asilija da mu pom ogne do knežev-
skoga stolca, obećavajući mu za to da će biti njegov kletvenik (va za l)
i da će patrijarha Fotija priznati za duhovnog glavara hrvatskoga na­
roda. Car ga objeručke dočeka, dade mu pom oći, a na to se Zdeslav
nametnu B ijeloj Hrvatskoj za kneza. Sinovi Dom agojevi pobjegoše u
M letke. Zgodilo se to godine 878.
N ovi se knez Z d e s l a v (878— 879) sklonio sasvim u krilo caru
V asiliju i patrijarhu Fotiju. O tome pripovijeda p otonji car Konstantin
Porfirogenet u svome djelu O upravi carstva (D e adm inistrando im p e rio )
ovako: »U vrijem e prepobožnoga cara V asilija poslaše H rvati (knez
Zdeslav) i Srbi do njega poslanike m oleći ga da b i pokrstio one od
njih, koji još nisu kršteni; k tome poželješe da budu opet pokorni
bizanatskomu vladanju, kako su u prvi mah bili. Razumjevši to bla­
ženi car pošalje jednoga svog carskog čovjeka sa svećenicima, i tako
biše pokršteni svi koji još ne bijahu p rim ili sv. krst. Podjedno odredi
da H rvati po v o lji biraju knezove iz onih porodica (plem ena), koje
najviše poštiv&ju i vole. I od toga časa biraju oni knezove iz jedne
određene porodice a ne iz više njih. Tako isto biše pokršteni i N ere­
tljani, koji su dosad nastavali u spiljama i nedohodnim m jestim a.«
86
PRVO DOBA

Da b i Zdeslav i d a lje ostao odan caru i patrijarhu , ob n ovi car neke

ustanove nekadanjega sabora na D uvanjskom p olju , pače ustanovi da
latin ski g ra d o vi D alm acije op et p laćaju neki danak hrvatskom u knezu,
kako su ga davali u p rv o vrije m e . O tom op et p rip o vije d a spom enuti
već car K on stan tin P o rfiro g e n e t ovak o: »O tka d su H rva ti u D alm aciji
nastavali i čitavu staru D alm aciju sve do p rim orsk ih grad ova (b i­
zantske D a lm a c ije ) zauzeli, rom anski žite lji u tim g rad o vim a nisu im ali
ni m alo kopna, nego su sam o susjedne otok e ob ra đ iva li i od n jih živ je li.
N o budući da su dnevice b ili napastovani od N eretljan a, k o ji su ih
h vatali u ro b lje i u b ijali, ostaviše otok e pa se h tjed oše opet na kopnu
širiti. A li u tom e p rije č ili su ih H rva ti, tražeći od njih da im za u živa­
nje ze m ljišta na kopnu p laćaju neki danak. Budući da tako L atin i
(R o m a n i) u p rim orsk im grad o vim a nisu m o g li živ je ti, poslaše posla­
nike p resvijetlom u caru V asiliju , te ga o b avijestiše o svom n evoljn om
stanju. N a to od red i car da g ra d o vi sve ono, što su dosad plaćali carsko­
mu nam jesniku za bizantsku D alm aciju, davaju u buduće u im e m ira
H rva tim a ; carskom u pak nam jesniku neka p laćaju sam o neznatnu svo­
ticu u znak da mu se p ok oravaju i da služe cara i n jeg ove nam jesnike.
I od on oga vrem ena p laćaju svi rom anski gra d o vi danak, te su haračari
h rvatsk oga kneza; i to S p lit d aje g od im ice 200 dukata, Zad ar 110, Osor,
R ab, K rk i T r o g ir po 100, svega dakle 710 dukata. Osim toga daju
jo š i vina i druge različite stva ri.« T a j su danak rom anski gra d o vi
plaćali b jeloh rva tsk im vlad arim a sve do k ra ja X stoljeća.1
O kret u B ije lo j H rva tsk o j n ed vojb en o je n a jviše ža lio rim sk i papa
I v a n V I I I , je r se m orao b o ja ti da će mu nestati ugleda na B alkan­
skom poluotoku. Ta u p ravo tada pregnuo je papa Iva n V I I I svom
snagom da p re d o b ije bugarskoga kneza B orisa za rim sku crkvu. Stoga
je i pokušao da b lagim načinom o d vrati Zdeslava od Carigrada. Zgoda
m u se nadala kad je slao svoga poslanika bugarskom u knezu. B o je ć i se
jo š k tom u da bi n je g o v a poslanika na prolasku k ro z hrvatsku zem lju
m ogle i druge n ep rilik e zadesiti, up ravi on na početku god. 879. na
kneza Z deslava p ism o ovoga sadržaja: »D ragom u sinu Zdeslavu, slav
nom u knezu Slavena (H r v a t a )! D op ro je i sve do nas glas kako si blag
i d ob ar i kako štuješ B oga, pa zato s p ouzdanjem nalažem o tv o jo j slavi
da iz lju b a vi prem a svetim ap ostolim a Petru i Pavlu, vašim zaštitnicim a,
ovo ga poslanika, što ga šaljem bugarskom u narodu, pustiš zd rava i
čitava p ro ći k lju beznom u sinu našemu M ih ajlu (B o r is u ), k ra lju bugar­
skom u. M o lim te da za lju b av b ožju dadeš njem u sve, što mu je p o ­
tre b ito da se p reh ran i i obuče. Čini to, p re m ili sinko, pa ćeš steći na­
gradu vje čn o g a ž iv o ta «.
I z tih se redaka razabire jasn o da papa piše tek p rija zn o i uljudn o
pisam ce vladaru, s k o jim n ije inače ni u kak vim odnosim a. M eđutim ,
b ilo j e p itan je kako se doim a hrvatskoga naroda taj okret, da li su svi

1 [T a j su danak dalm atin ski gra d ov i i o to ci p laćali h rva tskom vladaru od vrem en a
kneza B ran im ira, ia k o je K la ić e v o gled ište p o s lije d ije lio i M ih o B arad a.]
 KNEZOVI ZDESLAV, BRANIMIR I MUTIMIR
87

H rv a ti s n jim e sporazum ni ili ne? Iz v o r i o tom izravno ne govore, ali

sudeći d o svem u što se p o s lije zgod ilo, m ože se slutiti da je ned vojb en o
b ilo banova i župana, k o jim a su novi red i nam etnuti knez Zdeslav b ili
nepoćudni. M ožd a je i papinski poslanik, k o ji je na početku 879.
pu tovao p o H rva ts k o j, p ota jn o u tjecao budući da je već u p ro lje ću iste
god in e čitava H rva tska pobunjena, a na čelu buntovnika s to ji župan
B ran im ir. Buna se svršila tako da je Zdeslava nestalo. U b io ga je po
s voj p rilic i sam B ran im ir, k o ji se nato uspeo na kneževsku stolicu.
K a o što je Zdeslav, p ro tje ra vš i D om agojeve sinove, udario sasvim
n o vim p o litič k im pravcem , tako je i B r a n i m i r (879— 892), doba­
vivši se p rijesto la, navratio hrvatsku p olitik u u drugu kolotečinu. On
se naim e odm ah odlučno o d ije lio od Bizanta, te je svom dušom svo jo m
p rion u o uz R im i zapad. T k o je b io taj B ran im ir, da li je b io p otom ak
kneza T rp im ira , n ije poznato; znade se samo da je im ao ženu po im enu
M ar ušu .
Čini se da p ri tom p on ovnom okretu u B ije lo j H rva tsk o j nisu za­
padne vlasti m irn o stajale. B arem papinski poslanik Iva n iz M letaka,
k o ji snuje i radi u M oravsk o j i B ugarskoj, odm ah je u H rva tsk o j tek
što je B ran im ir s jeo na kneževski stolac. Tada je b ila ispražnjena i
hrvatska bisku pija u Ninu, bud što je p rvašn ji biskup um ro, bud što
je kao p rivržen ik B izanta za p osljed n je bune nastradao. Sada bi izabran
za biskupa u N inu đakon T e o d o z i j e , odlučan pristaša rim skoga
pape. T e o d o zije jo š jače u tvrdi kneza B ran im ira u odanosti prem a
R im u, tako da je knez p oslao papinskoga poslanika Ivana iz M letaka
p api Ivanu V I I I zajed n o s pism om , u k o je m je papi pisao da se sa
s v o jim n arodom opet vraća u k rilo rim ske crkve. Papa se stoga osobito
uzradovao, te je 21. svibn ja 879, na dan uzašašća G ospodnjega, kod
svečane m ise b la g oslovio kneza B ran im ira i c ije li narod hrvatski. A
m alo zatim , dne 7. lip nja, upravi papa d v ije poslanice, jednu na kneza
B ran im ira, a drugu na hrvatski narod i svećenstvo, u k o jim a ih zanosno
h vali i slavi što su se v ra tili u k rilo zapadne crkve.
U poslanici na kneza B ran im ira g o v o ri papa p o p rilic i ovako: »D ra ­
gom u sinku B ranim iru. Č itajući pism o T v o g a gospodstva, što si ga
nam a poslao p o časnom popu Ivanu, uvid jeh ja s n ije od sunca koliku
v je ru i iskreno štovan je g o jiš prem a crk vi svetih apostola P etra i Pavla
i prem a nama. I je r p ok orn o isp ovijedaš da želiš b iti vjeran i u svem
p odložan sinak svetom u Petru i nama, k o ji u n jeg ovo im e vladam o, to
zah va lju jem o gospodstvu T v o je m u hvalom v rije d n o m T vog a gospod­
stva ovim apostolskim pism om , pa Te s očin skom lju b avi kao naj­
m ilije g a sinka p rim am o, g d j e s e v r a ć a š u k rilo svete stolice apo­
stolske, m a jk e svoje, u k o je su se i T v o ji p ređ i napajali iz n a jb istrijega
v rela svete istine. B it ćem o T i skloni ap ostolskom blagosti da vazda
leb d i nad T o b o m b la g oslov svetih apostola P etra i Pavla i naš; da od
v id ljiv ih i n e v id ljiv ih n ep rija telja , k o ji p rije te ljudskom u spasu, budeš
vazda siguran i spasen i da l a k š e s t e č e š žuđenu pobjedu
nad svojim n e p r i j a t e l j i m a . . . I budući da si nas prek o
p op a Ivan a za m olio da b i T e za veći T v o j spas b la g oslovili svo jim
 88 PRVO DOBA

b la g o s lo v o m , u čin ili sm o to rad o. K ad sm o n aim e na dan uzašašća

G osp od n jega č ita li m isu p red žrtv e n ik o m svetoga Petra, d igo sm o ruke
u vis, te b la g o s lo v is m o T e b e i narod T v o j i ze m lju T v o ju da uzm ogneš
o v d je srećno v lad ati, a p o sm rti da se na nebesim a rad u ješ za sve
vije k e . U je d n o T i ja v lja m o da sm o o v o g a v je rn o g p op a Iva n a o d re d ili
za p oslan ika b u garsk om u k ra lju , pa T e m o lim o da za lju b a v B ožju
dopustiš da to p oslan stvo o b a v i bez k rzm an ja, i zato T v o jo j lju b avi
m n ogo puta za h v a lju je m o .«
Iz toga se pism a ja s n o razab ire da je H rva ts k a p rije B ran im ira
bila R im u otuđena, n a d a lje da je B ra n im ir radi svoga ok reta im ao
v id ljiv ih i n e v id ljiv ih n e p rija te lja . N em a sum nje da je b izan tski car p ri­
je k im ok o m g led a o šta se to zb iv a u H rv a ts k o j, te da je n a stoja o da
n a vrati p rilik e u to j z e m lji na s v o ju stranu.
Istog a dana i god in e p isao je papa Iva n V I I I ta k o đ er p ism o na
svećen stvo i n a rod hrvatski. U to m e se pism u čita o v o : »S v im časnim
svećen icim a i čita vom u h rvatsk om u narodu. P ro č ita v š i poslan icu vašega
kneza B ran im ira, k o ju nam p osla p o časnom popu Ivanu, v id je s m o ne
sam o n je g o v u nego i vašu v je ru i iskrenu lju b a v p rem a sv. P etru i
nama. I budući da se kao p re m ili sinci že lite p o v r a titi k s vetoj crk v i
rim s k o j, te tra žite našu apostolsku m ilost i b la g o s lo v : to sm o se stoga
u v e lik e u zrad ovali. P rim a m o vas s ra s k rilje n im rukam a i s očin sk om
lju b avi i b it ćem o vam a u svem sk lon i, ak o u to j n a m jeri i zavjetu
svom sve d o k ra ja isk ren o u strajete. Jer G osp od in kaže: 'S am o on aj,
k o ji u straje d o k ra ja, spasit će se . Z ato b u d ite v je rn i sv. P etru do
sm rti, k ako obećaste, te ćete d o b iti krunu živ o ta što je B o g d a je onim a,
k o ji ga lju b e.«
Iz svega se toga v id i da papa n ije nekako p ra vo v je ro v a o narodu,
je r ga to lik o o p o m in je ; stoga se i o s o b ito trsio da u zdrži v je rn a i odana
n o voizab ran o ga biskupa ninskoga T e o d o zija . U to im e u p ravi i na n jega
7. lip n ja poseb n o p ism o, d aju ći m u ra zlič ite sa v je te i b o d reć i ga da
u straje u v je rn o s ti rim s k o j crk vi. N a ro č ito ga o p o m in je, neka se ne
p o d v rg n e k o jo j d ru go j strani i neka n ip ošto ne p rim i posvetu za bisku­
pa od dru goga, nego od n jega sam oga u Rim u.
N a d a ju ć i se sretn om u uspjehu u H rva ta, pokušao je papa Iva n V I I I
u isto v r ije m e sk lon iti i svećenstvo rom anskih g ra d o va u bizan tskoj
D a lm a c iji da se od rek n e C arigrad a i p rio n e za R im . Z a to p o š a lje on u
isto v rije m e , dne 10. lip n ja 879, zasebno p ism o svećenstvu i narodu
rom ansk om u (la tin s k o m u ), i to bisku pim a: V i t a l i s u zadarskom u,
D o m i n i k u osorsk om u , zatim a rcip o p u sp litskom u I v a n u , i svim
svećen icim a i bisku pim a D alm acije, zatim starješin am a naroda i žite ­
ljim a grad a Sp lita, Z ad ra i dru gih g rad ova . U tom ih pism u papa Ivan
V I I I o p o m in je da se vra te na tra g p od rim sku stolicu, kao što su im
b ili predšasnici i p ređ i; sjeća ih d a lje k o lik o su m ora li p od n o siti ne­
p rilik a i zla, o tk a d su se kao tuđin ci o tc ije p ili o d R im a. B udući da je
u p ravo tada bila isp ražn jen a sp litska nadb isk u p ija, kaže im izrije k o m
neka nadbiskup, k o je g a će b ira ti, p ođ e zasigu rn o u R im da p rim i p o ­
svetu i plašt (p a lliu m ) od sam oga pape. B udući da su se rom anski
 KNEZOVI ZDESLAV, BRANIMIR I MUTIMIR 89

svećenici donekle b o jali G rka kad bi se pridružili Rim u, a zazirali od

H rvata k oji su im ali svoga biskupa, to im obećaje pap a da će ih
pom agati u svakom pogledu i zaštićivati od svakoga.N aposljetk u im
prijeti da će ih izopćiti iz crkve, ako ne bi njega slušali. Da bi to pism e
u spješnije djelovalo, posla ga po svom vjern om popu Ivanu u D alm a­
ciju da on usm eno jo š više kaže, te im zapovijeda da sve točno v je ru ju
i čine, što b i im on naložio u ime papino. Pop Ivan m orao je poslije
toga poći iz D alm acije kroz H rvatsku u Bu garsk u , pa i on dje u M i­
h ajla B o risa raditi u p rilog rim skoj crkvi.

K R S T IO N IC A , IZ R A Đ E N A OD P O P A IV A N A N A C A S T SV. IV A N U K R S T IT E L J U
U D O B A H R V A T S K O G K N E Z A V IŠ E S L A V A U I X S T O LJE Ć U
N a tp is na k rstion ici: H cc fo n s nem pe sum it in firm o s, ut reddat ilu m in atos. H ic ex p ia n t scelera sua,
qu od de p rim o sum pserunt paren te, ut e ffic ia n tu r c h ristico le sa lu b riter co n fite n d o trinu m peren ne.
H oc Johannes p res b ite r sub tem p ore W issasclavo duci opu s ben e com posu it d evote, in h o n o re vid e licet
sancti Johannis baptiste, ut in tercéd ât p r o e o clien tu loq u e suo.

N a sto jan je pape Ivan a V I I I ostalo je m eđutim u dalm atinskih R o­

m ana bezuspješno. B u d što su se b o jali bizantskoga cara, b u d što su
pretegli drugi razlozi, oni su se oglušili pozivu rim ske stolice, te su
ostali i dalje vjern i carigradskom u patrijarh u. Sretniji je pap a bio u
H rvatskoj. N o voizabran i bisku p Teodozije u N in u zaista posluša papu,
90 pRVO DOBA

te nakon n ek og vrem ena otpu tova u R im , g d je bi posvećen za biskupa.

T o m se p rig o d o m papa jo š više u v je ri o oso b ito j odanosti kneza B ra­
n im ira i hrvatskoga naroda prem a Rim u. R azveseljen , posla papa sli­
je d eć e god ine 880. B ran im iru op et dru go pism o, k ojem u je napis:
»P reu zvišen om u gospodinu B ran im iru, slavnom u knezu i lju b ljen om u
sinu našemu, zatim svim pob ožn im svećenicim a i poštovan im županima,
kao i čitavom e narodu m ir i m ilost u im e K ris to v o «. U tom pism u ja v lja
papa, kako ga je biskup T e o d o zije u v je rio o lju b avi i štovanju H rva ta
p rem a rim sk oj stolici, kako se on stoga n eizm jern o raduje, budući da
m ože sada H rva te u b rajati m eđu s voje ovce; te ih o p o m in je da ovak o
i d a lje ustraju. U jed n o želi da nakon p ovratk a bisku pova pošalju u
R im d osto jn e p oslan ike da urede neke odnose izm eđu H rvatske K n eže­
vin e i rim ske stolice; i on poslat će u H rvatsku s v o je pok lisare k ojim a
će p o ob ičaju crk ve c ije li narod v je ru i odan ost obreći. Da li su pa­
pinski lega ti došli u H rvatsku i da li su on d je šta uradili, ne znam o;
ali H rva tska ostade otad v je rn a i odana Rimu.
D ru ga čije je b ilo s rom anskim gradovim a. Bud iz neke zavisti p re­
m a H rva tim a i n jih ovu biskupu, bud op et iz straha od B izanta rom anski
bisku pi ne h tjed o še da pristanu uz Rim . K ad su pače nekoga M a r i n a
izab rali novim nadbiskupom za S plit, ne h tjed e on po p apinoj za p o vi­
je d i p oći u R im po posvetu i plašt, nego se dade sasvim p rotu zakonito
p os v e titi od a k vilejsk o ga p atrijarh a W a 1b e r t a . T a j je doduše p ri­
padao rim sk oj crk vi, ali je b io u p rija te ljs tv u s carigradskim p a trija r­
hom F otije m , pak je p o svoj p rilic i po nalogu i ž e lji F o tije v o j p osvetio
M arin a za nadbiskupa. T o se dade v rlo na žao papi S t j e p a n u V I
(885— 891), nasljedniku Ivana V I I I , te on u zasebnom pism u ukori
W a lb erta, što je tim činom p rek oračio' gran ice s v o je vlasti.
O tp or rom anskoga svećenstva u dalm atinskim grad o vim a d ob ro
dođe ninskom u biskupu T eod oziju . On se pon osio što je n jeg ova jed n a
b isk u p ija kudikam o p rostra n ija od iste splitske m etro p o lije , k o ja je
bila ograničena sam o na n ek olik o rom anskih grad ova; on se m ogao
nadati da će s pom oću državne vlasti i pape steći m ožda i p rvenstvo
(p r im a t) na zap ad n oj strani B alkanskoga poluotoka. N jem u je g o d ilo
što splitski nadbiskup p rista je uz Bizant, je r je b io tim e riješen n jegove
vrh ovn e vlasti. A li p itan je je b ilo što će se zgod iti, ako se splitska nad­
b isku pija opet vra ti u k rilo rim ske crkve, ne će li onda splitski nad­
biskup tražiti svoja m etropolitan sk a prava i vrh ovn ištvo nad ninskom
b isku pijom , ne će li tada planuti b orb a izm eđu starodrevn e m etro p o lije
splitske i m lade hrvatske b isk u p ije za prven stvo? T ad a se n ije m oglo
slutiti da će do toga doći. N o rim sk i papa Stjep an V I , k o ji n ije nikada
izgu b io nade da će se splitska m etro p o lija m a kada v ra titi u k rilo
rim ske crkve, kao da je već u n ap rijed slutio takovu razm iricu, pak
želeći je već p rije nem ogućom u činiti i s lijed eći stare p red aje opom enu
blagim riječim a hrvatskoga biskupa T e o d o zija da se ne diže suviše
visoko. U jed n om e pism u od god. 886, u k o je m k ori biskupa što d o­
pušta i uči da jed an m už m ože im ati d v ije žene, op o m in je ga p od jed n o
neka se p ok orava ustanovam a sta rijih i neka od taštine ne gram zi za
 K N E ZO VI ZD ESLAV , BRANIM IR I M UTIM IR
91

sve v e ć o m c rk v o m . Jasno se r a za b ira p o to m e , da j e v e ć T e o d o z ije n ešto

sn o va o , što p a p a n ije s m a tra o za p r a v o i za k o n ito .2
P a p a se n e d v o jb e n o b o ja o da b i n in s k i b is k u p m o g a o p r ije ili p o ­
s lije d o ć i u su k ob sa s p lits k im n a d b is k u p o m r a d i ju r is d ik c ije . N o u
to n a d o đ e jo š je d a n n o v i e le m e n t. K a k o ć e se p o s lije iz lo ž iti, d o p r la
j e jo š za B ra n im ir a s la v e n s k a litu r g ija iz M o r a v s k e u B ije lu H rva ts k u ,
te ju j e n in s k i b is k u p u v e o u o p s e g u s v o je c rk v e . T a k o e to n o v o g a
p o v o d a p o to n jim s m u tn ja m a .
P rio n u v š i B r a n im ir uz za p a d n u c rk v u , o s ta d e j o j v je r a n d o s m rti
s v o je . Č in io j e ra zlič n e za d u žb in e, te j e je d n o m sa s v o jim ž e n o m M aru-
š om o tp u to v a o u It a liju i ta m o p o h o d io z n a m e n ito n e k o z a v je tn o m je ­
s to .3 G od . 888. s a g ra d io j e u d a n a šn je m g o r n je m M u ću c rk v u na čast
b la že n e d je v ic e M a r ije . N a u lazu u c rk v u u zid a k a m en s n a tp iso m
da j e to n je g o v a za d u žb in a. K a m e n s n a tp is o m n a đ en b i p re d v iš e g o d in a ,
te se sad a č u v a u a r h e o lo š k o m m u ze ju u Z a g re b u . N a n a tp isu č ita m o :
( T e m p o r e d u c is ) B R A N I M I R I A N N O R (u m ) X P I S A C R A D E V I R G ( i n e )
C A R N E V T S V ( m ) P S ( i t ) . S (u n t ) D C C C L X X X E T V I I I , V I Q (u e )
IN D IC (tio ).4
V r ije d n o j e jo š o b a z r ije ti se na o d n o s e B r a n im ir o v e p re m a s u s je ­
d im a , a uz to o g le d a ti i p r ilik e u S lo v in s k o j z e m lji.
P re m d a su S r b i z a je d n o sa c rv e n o h r v a ts k im o b la s tim a (o s o b it o s
N e r e t v o m ) o s ta li p o d b iza n ts k o m v la s ti i is to č n o m c rk v o m , ip a k j e
B r a n im ir g o j i o s n jim a p r ija te ljs tv o . U S r b iji su tad a v la d a la tr i b ra ta ,
M u tim i r , S t r o j i m i r i G o jn ik , k o ji su jo š za T r p im ir a
s re tn o r a to v a li s B u g a rim a . N o n a s k o ro p lan u izm e đ u b ra ć e r a z d o r ra d i
s a m o v la d e , k o ji se sv rš i ta k o da j e M u tim ir s v la d a o b ra ću i p o s la o ih u
r o b lje u B u ga rsk u . J e d in o G o jn ik o v a sina, p o im en u P e t r a , p ri-
d rž a o j e u za se; n o ta j m la d ić s re tn o p o b je g n e i s k lo n i se k n ezu B r a ­
n im ir u u H rv a ts k u .
D a li j e B ra n im ir d o la z io u su k ob s M le c im a , n ije za b ilje ž e n o ; no
z a to se s p o m in ju to žešći o k r š a ji izm e đ u M le ta k a i N e r e tlja n a . U k o lo ­
v o zu 887. p o d iž e se d u žd P e t a r I , ne zn a se za š to , s b r o d o v lje m na
N e r e tlja n e , p o v e v š i sa s o b o m d va n a est b ro d o v a . D ošavši d o p o d n o ž ja
g o r e B io k o v a , za m e tn e b itk u k o d d a n a šn je M a k a r s k e (M u c u le s ).
Is p r v a m u se n a s m ija sreća, te u n išti p e t n e r e tlja n s k ih b ro d o v a , a li se
p o s lije o b o r iš e N e r e tlja n i na n j s v o m s n agom , te ga svla d a š e i u b iše
(18. r u jn a ). T e k p o s lije p o đ e trib u n u A n d r iji za ru k o m , te uze p o ta jn o
n je g o v leš i sah ran i g a u G radu.

1 [P a p a S tje p a n V I u k o r io j e W a lb e r ta š to j e p o t v r d io T e o d o z ija za s p lits k o g n a d ­

b isk u p a n a k o n s m rti n a d b isk u p a M a rin a , a n e z b o g to g a š to b i p o s v e tio M a rin a . K a d j e
n a d b isk u p M a rin u m r o 885/6, T e o d o z ije j e iz a b ra n za n a d b isk u p a i z a d rž a o j e — p r o t iv
c r k v e n ih p r o p is a — jo š i n in sk u b is k u p iju , a za p o tv r d u se o b r a t io a k v ile js k o m p a trija rh u
W a lb e rtu . O tu d s p o r i p a p in a p is m a , k o ja se t e m e lje na s tv a rn o m sta n ju , a ne na
s lu t n ji.]
5 [C iv id a le , C e d a d .]
4 [O s im " t o g a n a tp is a , o tk r iv e n o j e j o š n e k o lik o B r a n im ir o v ih n a tp is a , o d k o jih j e
n a o n o m iz S o p o ta k o d B e n k o v c a u k lesa n i n a js ta r iji n a r o d n i o b lik h rv a ts k o g im e n a u
la tin s k im r ije č im a »d u x C r v a t o r u m «.]
92 PRVO DOBA

Slovin sk om ze m ljo m vlad ao je god. 872. i 873. knez M u t i m i r ,

te je n jeg ova oblast u crk ven om pogledu p ripadala bisku piji panonsko-
-srijem skoj, k o jo m je u p ravljao sv. M etod ije. K ad je god. 874. u B lat­
nom Gradu u m ro K o c e lj, p reselio se nadbiskup M e to d ije u M oravsku,
dok je m oravsk i knez S v a t o p l u k stao snovati kako bi s v o jo j vlasti
p o k o rio i K o c e lje vu kneževinu i Slovinsku zem lju . N o p orad i toga su­
k ob io se S vatopluk s fran ačk im vladarim a. Sred tih ok ršaja i b ojeva
p o ja v io se u S lo vin sk oj ze m lji knez B r a s l a v kao nasljednik Muti-
m irov.
N ak on žestokih b o je v a dođe god. 884. car K a r l o I I I D e b e l i
u Panoniju, te se u K ön igsstätten u sastade s m oravsk im knezom Svato-
plukom . T o m se p rig od o m S vatopluk p ok lon i caru kao svom u v rh o v ­
nom u gospodaru, prisegne mu vjern ost i obeća da za careva živ o ta ne
će više d ira ti u franačku državu. Car ga za to o b ila to nagradi: p o d ije li
mu slavensku zem lju (d o n ju P a n o n iju ) s B latnim G rad om sve do Drave,
g d je je nedavno jo š K o c e lj vladao. N a isti sastanak došao i knez Slo-
vinske ze m lje B raslav, p ok lon io se caru i ob reka o mu da će ga s
v ojsk om pom agati u ratovim a. Z a n im ljiv o je da ljetop isa c zove Bra-
slavovu oblast »d rža v o m « (r e g n u m ). B raslav ostao je i d alje odan
svo jim lenskim gospodarim a. Za ratova što su b jesn ili izm eđu istočno-
franačke države i M oravske, otkad se u fra n ačk oj d ržavi za k ra ljio god.
887. A r n u l f , knez je B raslav stajao vazda uz svoga gospodara, te ga
pom agao s v o js k o m p ro tiv kneza Svatopluka. M ožd a su te borbe b itn o
p rid o n ijele, te se u našem narodu stoljećim a uzdržala živa p red aja o
nekom silnom k ra lju Svatopluku (S v c to p e le k u ljetop isu popa Duklja-
n in a).
Za kneza B ran im ira zgodiše se dva znam enita d ogađaja, k oja su se
znatno d oim ala hrvatske povjesnice. N a jp r ije je u M ora vsk o j u Veleh-
radu um ro nadbiskup M e to d ije (8 8 5 ). O d red io je za svoga nasljednika
svoga učenika G o r a z d a ; no budući da je i njega i slavensku litu r­
g iju knez S vatopluk slabo podu pirao, stadoše latinski i n jem ački sve­
ćenici m ah o tim a ti i p ro go n iti slavenske p op ove. N a čelu svih n jih ovih
p ro tivn ik a b io je njitran ski biskup W i c h i n g . God. 886. bišcA G orazd
i n je g o v i svećenici ob ijeđ en i da uče k rivu nauku i da se služe nedopu­
štenim ob redom ; a na to p ošalje papa S tjepan V I knezu Svatopluku
svoje poslanike, po k o jim a zabrani slavenski je zik u crkvi, i p od jed n o
za p o vje d i da se skine nadbiskup G orazd, k ojega b ijaše M e to d ije p ro tiv
ustanova svetih otaca o d red io za svoga nasljednika (q u e m M e th od iu s
s ib im e t co n tra o m n iu m san etoru m p a tru m sta tuta co n s titu e re pre-
s u m p s it). K n ez Svatop lu k posluša papine poslanike, dade god. 887. ili
888. skinuti G orazda i poče g on iti iz svoje ze m lje slavenske svećenike.
B ijaše tih N esretnika do d v ije stotine. Oni udariše prem a jugu, te se
onda raspršiše na sve strane. Jedan dio, na čelu im s v . K l i m e n t ,
ode u B A g ^ s k u g d je ih je rask riljen ih ruku dočekao knez M i h a j l o
B o r i s ; m nogi se pak zakloniše u B ijelu H rvatsku, i tu ih je p rim io
ninski biskup i knez B ran im ir. T a k o se udom i u B ije lo j H rva tsk o j sla­
venska litu rg ija i svete knjige, pisane je zik o m slavenskim a pism e­
nim a Ć irilovim . Slavensko b ogoslu žje otim aše zatim sve više mah po
 KNEZOVI ZDESLAV, BRANIMIR I MUTIMIR 93

zem lji, te je naposljetku ninski biskup zaista b io u svakom pogledu

duhovna glava H rvata, ograd ivši se i je zik o m pri službi B o žjo j od
biskupa bizantsko-rom anske Dalm acije.
N a koncu B ran im irova vladanja p ojaviše se nadalje M a đ a r i u
sred n joj E vro p i. M ađari, narod ugro-finskog p od rijetla, biše p risiljen i
od n e p rija te lja s vojih da se isele iz s voje dom ovin e na n ajdaljem isto­
ku, te bijahu dugo u E vro p i zajedno sa Hazarim a, k ojim a su pom agali
u bojevim a. H azari nastavahu tada u današnjoj ju žn oj R u siji naokolo
rijek e Dona. P os lije se M ađari od v o jiš e od s vojih saveznika H azara i
pom akoše k zapadu, te pođoše sa svo jo m p rtlja go m u prostrane stepe
izm eđu D njepra i ušća Dunavskoga (d o Drstra ili S ilis tr ije ). Oni bijahu
tada poput svih nom ada p o d ije lje n i na p orodice, rod ove i plemena.
Isp rvice bijaše ih sedam plem ena, p oslije p ridru ži im se kao osm o
jed n o plem e H azara, po im enu K abari. K a o p rvi knez M ađara, kojem u
je vlast već dobrano om eđena, sp om inje se A r p a d , sin Alm ošev.
U njegovu plemenu ostade kneževska čast nasljedna. M ađari bijahu b o­
gati osob ito rogatom stokom i konjim a; p ovrh toga prib avljah u lovo m i
otim ačin om sve što im je b ilo p otrebno za život. Već za cara T e o f i 1 a
(829— 842) v id im o ih kako udaraju na susjedne narode; god. 862. pro-
d riješe sve do međa istočn ofranačkoga k raljevstva, te ih franački lje ­
topisi tada p rvi put spom inju. Za k ralja Arnulfa upozna ih E vropa, te
su stoga m nogi i m islili da su se tada p rvi put u E vro p i p oja vili. God.
892. već se sukobiše s M oravskom , k oja je p oslije i postradala od navala
njihovih.
B ran im ira nasjritedio je u B ije lo j H rva tsk o j knez M u t i m i r
(892— 910). N e zna se da li je b io sin T rp im iro v ,5 no svakako stoji da je
b io iz n jegove porodice. On je stupio na vladu već po pravu nasljedstva,
budući da se ponosi da sjedi »na očinskom p rije s to lju « ( residente
p a le rn o s o lio ). N e p rizn aje ni bizantskoga ni rim sko-njem ačkog cara,
nego se piše »s B o žjo m pom oću knez H rva ta « (d iv in o m unere C h roa to-
rum d u x ). Im ad e već i uređene dvore u Bihaćim a poput zapadnih vla­
dara; njem u se pok oravaju i rom anski grad ovi bizantske D alm acije
(p rim je ric e S p lit), u k o je dolazi i u n jim a p rebiva kad ga je volja.
Okružen je i zasebnim dvorsk im časnicim a, k o ji ga služe i dvore; tu
je d v o r s k i ž u p a n (iu p a n u s p a la tin u s ), b u z d o v a n a r (m a c-
cecharius iu p a n u s ), v o l a r ili k o n j u š n i k (ca v a lla riu s iu pa n us),
k o m o r n i k (ca m e ra riu s iu p a n u s), p e h a r n i k (p in ce rn a riu s iupa­
n u s ), ž u p a n kneginje (iu pa n u s co m itis s a e ), b u z d o v a n a r
kneginje ( m accecharius co m itis s a e ), župan oružjenoša
(a r m ig e r iu p a n u s). K n ez napokon im ade i svoj pečat (a n u lo n o s tro ).
K ad je knez M u tim ir stao vladati u H rva tskoj, b io je biskupom u
Ninu neki A l d e f r e d a . T aj se b ijaše ugledao u svoga predšasnika
T eod ozija , pak je nastojao razm aknuti svoju vlast na štetu splitske
nadbiskupije, pače i on d je g d je se p ro tiv ilo očitim povlasticam a od p ri­
ja šn jih vladara. T ak o htjed e p o s v o jiti crkvu sv. Jurja u Putalju (Su-

5 [B io je n ajm lađi T r p im ir o v sin.]

94 PRVO DOBA

ć u ra c ), k o ju je knez T rp im ir d arovao splitskoj nadbiskupiji. Stoga se

p o ro d i žestoka razm irica izm eđu A ld e fre d e i splitskoga nadbiskupa Petra,
te oba dođoše p red M utim ira. O vom u b ijaše bez d v o jb e teško da radi
p ro tiv svoga h rvatsk og biskupa a u p rilo g splitskoj n adbiskupiji; no
da ne p ogazi d arovnice sv o jih predšasnika i ne o k m ji pravo, p ozo ve on
oba biskupa pred svoj sud, k o ji će b iti u nazočnosti velikaša i župana
(p rim a te s p o p u li) h rvatsk oga naroda. N a sudu započe parnica. N a d ­
biskup splitski isticaše da mu je spom enutu crkvu p ok lon io knez T r p i­
m ir i pokaza sva dokazala za s v o je tvrdn je. N a to stade biskup Alđe-
fred a d ok azivati da crkva sv. Jurja p ripada njem u i hrvatsk oj bisku­
p iji. On prizn ad e doduše da je T rp im ir izdao neku darovnicu, ali da on
spom enute crk ve n ije p ok lon io sp litskoj n a dbisku piji za sva vrem ena,
nego sam o tadanjem u nadbiskupu na d osm rtn o uživanje. M u tim ir u vidi
da se T rp im iro v a p o v e lja nc m ože p o gaziti pak p o tv rd i nadbiskupu
splitskom u crkvu sv. Jurja i zasvjed oči tim činom svoju najveću ne­
pristran ost i p ra vd o lju b lje. Sud se k ra ljevsk i b io sastao dne 28. rujna
892. Sutradan p ođ e M u tim ir sa s v o jim d v orom u grad Split, pa on d je
u c rk v i sv. D ujm a i A n astazija p risegom p o tv rd i svoju osudu.
Za M u tim iro va vlad an ja stradala je susjedna S rb ija od dom aćih
sm utnja. V e ć bi spom enuto, kako je za srpskoga v e lik o ga župana M u ti­
m ira p o b je ga o u H rvatsku P e t a r , sin G ojn ik ov, i kako se je sklonio
u kneza B ran im ira. M alo zatim , god. 891, um re u S rb iji v e lik i župan
M u tim ir, ostavivši za sobom tri sina: P r i b i s l a v a , Brana i
S t j e p a n a . Čim je za to čuo Petar, k o ji je sveđ er b o ra v io u H rv a t­
sk oj, vra ti se u S rb iju i skupivši d o v o ljn o p rivržen ik a zbaci s vlade
P rib islava i n jegovu braću, te u p ravljaše otad sam čitavom S rb ijo m
(892— 917). Svrgnuti P rib islav zak lo n io se s b raćom u H rva tsk o j.
R ođ aci P etro vi, razasuti po H rva tsk o j i B u garsk oj, pokušaše više
puta da ga skinu s velikožupan ske stolice; ali on se vazda sretno održao.
On je prizn avao bizan tskoga cara L e o n a V I M u d r o g a za svoga
vrh ovn og gospodara, a p od jed n o je p rija te lje v a o i sa silnim bugarskim
knezom S i m e o n o m , pače je n jegovu sinu b io krsni kum. Jedino
prem a H rva tim a n ije se p on io kako bi trebalo, budući da je oblast
N eretvu , k o ja se je dosad p ok oravala b jeloh rvatsk om u knezu, ok o god.
913. oteo H rva ts k o j, te je za neko v rije m e združio sa S rb ijom .
U doba kneza M u tim ira buknule su na sjeveru Save i Dunava lju te
b o rb e k o je su p o s lije im ale korisnih i štetnih p osljed ica za Hrvatsku.
Z ap očele su izm eđu istočn ofran ačk oga (n je m a č k o g a ) k ra lja i m orav­
skoga kneza Svatopluka, te su tra ja le od god. 891. do 906. D te se
b orb e upletoše n aposljetku jo š i B ugari i M ađari.
V eć b i spom enuto kako se god. 884. m oravski knez S vatopluk b io
izm irio s carem K a rlo m I I I i kako se zb og toga Svatop lu k ova vlast bila
raširila po čitavoj staroj d o n jo j P an o n iji sve do m eđa hrvatskih i bu­
garskih. Onom istom p rig o d o m p ok lon io se caru i Braslav, knez Slo-
vinske zem lje. N a p ok on se rim sko-n jem ački car s p rija te ljio i s bugar­
skim knezom M ih a jlo m B orisom , s k o jim su Franci jo š god. 864. u
Tullnu utanačili m ir i savez, te ih je on zatim više puta pom agao u
 KNEZOVI ZDESLAV, BRANIMIR I MUTIMIR 95

ra tovim a s M oravcim a. N o n ask oro p ro m ijen iše se sasvim neke p rilik e.

U fra n ačk oj b i d ržavi god. 887. K a r lo I I I zbačen s p rije s to lja , a m jesto
n jeg a postade istočn ofra n ačk im k ra ljem A m u lf; u B u garsk oj pak odre-
če se god. 888. stari M ih a jlo B oris vlad e i p ođ e u sam ostan, od redivši
za svoga nasljed n ik a s tarijega sina V l a d i m i r a (888— 893), k o ji je
b io loš i raskalašen vladar.
N o v i istočn ofran ačk i (n je m a č k i) k ra lj A rn u lf b ijaše zak leti n e p rija ­
telj m oravsk o ga kneza Svatopluka. N ak on sastanka god. 890. u Omun-
tesbergu, g d je se ne m ogoše nik ak o sp orazu m jeti, bukne izn ova rat
izm eđu franačke d ržave i M oravske. A rn u lfu se god. 892. u H en gstfeld u
p rid ru ži B raslav, knez S lovinsk e zem lje, i obeća m u p om oć p ro ti Svato-
pluku. T o m bi p rig o d o m odlučeno sa tri v o js k e p ro v a liti u M oravsku
te j e satrti. A li fran ačk e v o js k e harahu sam o če tiri tjed n a n evoljn u
zem lju ; o s v o jiti je ne m ogoše nikako. V rije d n o je up am titi v ije s t fu ld ij-
skoga lje to p is a da su već u o vo m ratu A rn u lfa pom agale m ađarske čete
(U n g a ris etia m ib id e m ad se cu m exp e d itio n e v e n ie n tib u s ). Prem a tom u
je izvjesn o da je A rn u lf već god. 892. b io utanačio neki savez s M ađa­
rim a p ro ti M o ra v s k o j, te da je n jih ove k on jan ičk e čete p ozvao u p om oć
i tak o p ro u zroč io sve n evolje, od k o jih su p o s lije stradale M oravska,
N jem a č k a i ostale susjedne zem lje. Arnu lfu m eđutim ne b ijaše ni to
dosta. T ek što se b ijaše v ra tio iz b oja, p ošalje u rujnu p oslan ike s
d arovim a knezu V la d im iru u Bugarsku. P oslan ici su im ali sklon iti
kneza V la d im ira da ob n ovi i u tvrd i T u llnski m ir od god. 864, a zatim
da ne dopusti izv o z iti s6 iz s v o je ze m lje u M oravsku . P oslan ici p ro ­
la zili su S lo vin sk om ze m ljo m n a jp rije o k o lico m zagrebačkom , onda
po rije c i O d ri p rek o T u ro p o lja do utoka O dre u Kupu, napokon K u p om
i Savom . D ošavši u Bugarsku biše od V la d im ira lije p o p rim lje n i, te
se p ovratiše tek m jeseca svibn ja slijedeće godine. U to je fran ačk i k ralj
s različnom srećom i d a lje ratovao s M oravskom . R at je završio tek
u jesen i 894. sm rću jun ačkoga Svatopluka. N je g o v i sin ovi M o jm ir i
Svatop lu k utanačiše na to m ir s A rn u lfom , ne zna se uz k o je pogodbe.
U to se zg od i važna p ro m je n a u B u garskoj. T a m o š n ji knez V la d i­
m ir vladaše tako loše da se sam otac n je g o v M ih a jlo B oris zgražao.
O stavi zato m anastir da skine V lad im ira. M je sto njega uzvisi na p r ije ­
s to lje m lađega sina svoga S i m e o n a (893— 927), n a jsla vn ijega v la ­
d ara bugarskog. T a j velik i vlad ar, k ojeg a je država obuhvaćala ne
sam o ze m lje Dunavu na ju gu nego i na sjeveru, n a ročito današnju
Rum unjsku, E rd e lj i istočnu Ugarsku, okani se svakoga u tjecan ja u
p rilik e evro p sk oga zapada, pak svrati svu pažnju na B izantsko C arstvo
i na Carigrad. T a k o se zarati s carem L eon om M u drim , a taj p ozo ve
M ađare u pom oć, baš on ako kako ih je p rošle god ine k ra lj A rn u lf b io
d ozvao u ratu s M oravskom . God. 893. p reveze ih dru ngar E ustahije
na grčk im b ro d o v im a p rek o Dunava, a nato p rovališe u Bugarsku.
R azb ivši Sim eon a tri put, poharaše mu zem lju , pak p ro d rije v š i do
n je g o v e p rije s to ln ic e Preslave, tako ga u tjeraše u tjesnac da je m orao
s k lo p iti m jr s B izantom . Z b o g toga vra tiše se M ađ ari k s v o jim kućama.
A li d ozvan i je d n o m od k ra lja A rnu lfa i cara Leona stadoše M ađ ari
odsad i na svoju ruku udarati na susjedne zem lje, pače i na zem lje
96 PRVO DOBA

s v o jih p rija te lja . V e ć god . 894. p ređ oše p re k o Dunava, te poh araše
n a jg r o z n ije čitavu staru d o n ju P an on iju . P o svom o b ič a ju p ou b ija š e
ta m o svu o ru žju doraslu č e lja d , a d jecu i žene o d ved oše sa sob om u
ro p s tv o . D ok su m eđ u tim M a đ a ri p lije n ili u P a n o n iji, zg o d i se nešto
o s o b ito zam ašna p o s v o jim p o s lje d ica m a . K a d su n aim e B u ga ri v id je li,
k ak o su M ađ ari iz svoga za v ič a ja p ošli na p lije n i k ak o su za ču van je
s v o je ze m lje, žena i d je ce o s ta v ili sam o m a lo lju d i, p o ja g m iš e sc B u ga ri
da im se osvete za p ro v a lu od p ro š le god in e. S lo žiš e se s Pečen ezim a,
starim n e p r ija te ljim a n jih o v im , pa za je d n o s n jim a u dariše na m ađ ar­
sku ze m lju izm eđu D unava i D n jep ra. Š to su tam o zatek li puka, sve
bi p o u b ija n o , sva im ovin a u gra b ljen a, a u sam oj z e m lji nastaniše se
Pečen ezi. V r a tiv š i se M ađ ari iz P a n o n ije s p lije n o m , nađoše svoju
ze m lju u tu đ im rukam a, pa ne m ogu ći sada ni na is to k ni na ju g ,
u dariše p rem a zapadu i zauzeše ze m lju izm eđu T is e i Dunava.

O tk ad su M a đ a ri god . 895. o v la d a li P o tis je m i s re d n jim P od u ­

n a vlje m , p r ije tila je v e lik a p o g ib e lj i M o ra v s k o j i S lo v in s k o j ze m lji,
budući su M a đ a ri g o to v o n ep resta n o na n jih ud arali, te ih r o b ili i pus­
to šili. N a jv iš e j e strad ala stara d o n ja P a n o n ija , a o s o b ito n ek ad an ja
K o c e lje v a k n eževin a; za to A r n u lf tu slavensku kneževin u za je d n o s B la t­
nim G ra d o m god . 896. p re d a d e B raslavu , knezu S lo vin sk e ze m lje, da je
za je d n o sa s v o jo m z e m ljo m b ra n i o d M ađara.
 PRILOG
5
O D L O M A K N A T P IS A IZ D O B A K N E Z A B R A N I M IR A (888)
Nađen u G o rn jem Muću.
 P R IL O G t

i - - i ' ? /
U *ottiW •• ^

•< a r\

. t * '■* P J
'JJT;
P *

OPORUKA AGAPE, K Ć ER I ZADARSKOGA T R IB U N A DABRONA

kojom ostavlja svoje nekretnine i pokretnine samostanu sv. Krševana (sancti Chrisogoni) u Zadru.
Izvornik te isprave Čuva se u arhivu, u Zagrebu kao najstariji dokument iz doba narodne dinastije
hrvatske. U ispravi se kaže da je izdana god 969; ali RaČki je stavlja u god. 999 (1).
 KNEZOVI ZDESLAV, BRANIMIR I MUTIMIR
97

N eu ređ enim jo š tada M ađ arim a bila bi lak o o d o lje la M oravska,

sjedin jen a sa Slovin sk om ze m ljom , a pom agana od franačke države;
no o ta k o vo j slozi n ije b ilo ni govora. Prem da je nakon Svatop lu k ove
sm rti otpala od M oravske kneževina Češka, b ila b i se oth rva la i sama
M oravska da je b ila sva na okupu i složna. N o i u sam oj M oravsk o j
b ijahu planule razm irice izm eđu braće M o jm ira i Svatopluka, u k oje
se naposljetku um iješaše i Franci. S toga se p o ro d i n o vi rat god. 898.
izm eđu Franačke i M oravske, k o ji trajaše do god. 901. M jesto da bi
se i Franci (B a v a r c i) i M ora v c i b ili složili u savez da o d b iju M ađare,
oni su se m eđu sobom k rv a rili; a d otle su M ađ ari za sv o jih p rovala
pustošili nep riječen i više puta u M ora vsk o j, pače god. 899. i u Ita liji.
Franci, a oso b ito B avarci za slabe vlad e Lu d ovik a D jeteta g led ali su
to don ekle s veselim ok om , nadajući se kako će im M ađ ari p om oći i
M oravsku o b o riti; no kad su M ađ ari stali udarati tak ođer na K orušku
i B avarsku, u vjeriše se N ije m c i da im nisu p rija te lji, pak zato odlučiše
izm iriti se s M oravskom . M ir s M o jm iro m utanačen bi god. 901. u
Regensburgu.
A li sve b ijaše prekasno. M oravska b ijaše suviše oslab ljena; ona
ne m ogaše više M ađara suzbijati. S lijed ećih godina učestaše navale
M ađara sve više, a o tp o r M oravaca b ijaše sve slab iji. N ap ok on god.
906. pod legn e silna nekad m oravsk a država navalam a m ađarskim .
Z godn o piše o tom g lasoviti njem ačk i p ovjesn iča r D iim m ler: »T e š k o
da bism o p o g rije š ili, ako propast v eliča jn e tvorb e R astislavove i Sva­
toplu kove stavim o u godinu 905. ili 906, za k o jih se ne sp om in ju nika­
kvi b o je v i s B avarcim a. Isp ražn jen e zidine i dim eće se ruševine ozna­
čivahu sada ona m jesta, k o ja nekad p osvetiše K on stan tin i M e to d ije
s v o jim p ro p o v ije d im a ; utvrde na č ije je bedem e njem ačka hrabrost
često zaludo jurišala, a i razasuti, osirom a šjeli i potlačen i puk ostade
kao preostatak onoga nekad tako p on ositoga m oravsk og naroda, za
k o ji se čin ilo da ga je zapalo zvanje, da uz raspalu državu franačku
osnuje m ladu i cvatuću državu svih Slavena, zadojen u svježom
k u ltu rom .«
K ad je m oravska država pala, n ije više b ilo na životu M u tim ira;
B ije lo m H rva tsk om vlad ao je tada već knez Tom islav.
 T O M IS L A V , P R V I K R A L J H R V A T S K I
o. 910— 928

O rodu kneza Tom islava, tk o m u je b io otac, a tk o m ati, ne znam o

ništa.1 A li stara hrvatska knjiga p riča za nj da je b io hrabar m ladić,
ja k na oru žju i vele poduzetan, »d a je b io m lad i krepak u rva n jih «.
I ne laže ta naša knjiga starostavna.
K ad je knez T o m i s l a v (o . 910— 928) postao knez B ije lih
H rvata, p rije tila je v elik a p o gib elj Slovinsk oj ze m lji, a i sam oj B ije lo j
H rva tsk o j. M ađari b ijah u već o b o rili veliku nekad državu m oravsku
i zauzeli K o c e lje vu kneževinu s B latnim G radom . Silan narod slavenski
grnuo na ju g p rek o D rave da nađe zaklona u Slovin sk oj zem lji. Tu
stajaše dan i noć na braniku knez B raslav sa s v o jim pukom . A li m a­
đarski kon janici p replivaše i plahu Dravu, pak će udarati na sve strane
p o ze m lji Slovin sk oj. B ijaše tu lju tih ok ršaja i b ojeva; M ađari opu-
stošiše ravnu zem lju , ali ne m ogoše uzeti tvrdih gradova. Za tih ok ršaja
nestade i kneza Braslava. B raslavov brat, kom e d o d ija p ro lije va n je
k rvi, ostavi svoj zavičaj i p ođ e u daleku N jem ačk u da tam o u m ana­
stiru Fuldi strese sa sebe svjetsk i prah; a i m ajk a B raslavova p ob ježe
iz nesretne zem lje Slovinske da p od o k rilje m njem ačkoga cara p ro živ i
zad n je dane s voje u B ožje m m iru.
K ad su m ađarske čete Slovinsku zem lju ob ratile u prah i pepeo,
počeše udarati i na B ijelu Hrvatsku. A li ta zem lja sa s v o jim G vozdom ,
kršnim V eleb itom i visok om D inarom bijaše grob A rp ad ovim sokolo-

* [T o m is la v je v je r o ja tn o b io M u tim iro v sin.]

 TOMISLAV PRVI K R A U HRVATSKI
99

vim a. N e m ogoše on i p re le tje ti na s v o jim b rzim k on jim a tom ze m ljo m

kao ravnom P o d ra vin om i Posavin om ; a kad bi i k o ja četa p regazila
gudure i klance i pala u hrvatske župe, d očekao b i je sprem an knez
T om islav. V iše puta upadali M ađari u B ijelu H rvatsku , ali se ili v ra tili
razb ijen ih glava, ili op et netragom izginu li u h rvatskim planinam a,
kako nekad izgib e v o js k a kneza L ju d evita , kada je zaratila na kneza
Bornu. L ije p o b ilje ži stara k n jig a hrvatska: » I k ra lju ju ć i T o m is la v u
to v rije m e b ijaše u k ra ljevstvu ugarskom k ra lj im en om Arpad. I on
skupi v o js k e i izađe s v o js k o m na k ra lja T om islava. B ija še pak T o m i­
slav m lad i k repak u rvan jih . I činiše m eđu sobom m noga rva n ja i
vazda Arpad, kada bojevahu , izgu b ljaše i napokon ne m ogaše supro-
tiv iti se i p o b je že «.
K n ez T o m is la v sretno obrani svoju kneževinu od m ađarskih na­
vala. A li to ne b ijaše sve. G oneći čete m ađarske iz s v o je d jed ovin e,
ušao je slavod ob itn o u Slovinsku zem lju g d je ga je narod dočekao
kao sp asitelja svoga. M ađ ari b ježe kraj Zagreba, kraj Požege, kraj
V u k ovara, a iza V u k ovara p rep livaše Dunav i vra tiše se tužni pred
lice kneza Arpada. A T om isla v na to svu tu ravnu ze m lju p rid ru žio
svom e vlad an ju te će otad sezati država n je g o v a do D rave i Dunava.
S lovin sk i H rv a ti veselo i zah valno p rion u li uz k rv s v o je k rvi, uz svoga
oslo b o d ite lja . S lovinska ze m lja postala b anovina hrvatska; za kneza
T om isla va u p ra vlja t će ze m ljo m slovinski ban k o ji će stolo va ti u staro­
d revn om gradu Sisku, u on om e gradu g d je su p ro šloga stoljeća kneže-
v a li L ju d e v it, R atim ir, M u tim ir i B raslav.
T a k o sjed in i knez T o m is la v Slovinsku zem lju s B ije lo m H rva t­
skom i ispuni on o za što su pred sto god in a L ju d e v it i B orna p ro lili
to lik o bratske k rvi. Slava T o m is la v o v a ra zlije ga la se svagd je g d je je
b ilo srca i je zik a hrvatskoga. N a ro d grn uo ja to m ic e p o d s tije g n jegov,
i tako je T o m is la v m ogao s tv o riti vojsk u kakve je tada u E u rop i m alo
b ilo . G rčki Ijetop isac a suvrem enik kneza Tom islava, bizan tski car
K on stan tin 2 piše u je d n o j k n jizi s v o jo j da je za T om islava »H rv a ts k a
m ogla d ići šezdeset tisuća k on jan ik a i sto tisuća pješaka; da je im ala
osam deset v e lik ih b rod ova, na svakom e do četrdeset lju d i, i sto m anjih
b rod ova, na svakom e deset d o dvadeset m om a k a «. Z ato n ije čudo što
su se za n jeg ovu lju b a v i p rija te ljs tv o o tim a li vla d a ri susjednih oblasti
hrvatskih i srpskih i da su se pače i neki knezovi C rvene H rvatske
u tjeca li n je g ov u o k rilju . P oim ence M i h a j l o Višević, pon ositi
knez H um ske zem lje, g o to v o da je T om isla va prizn ao za svoga g o­
spodara.
A li se jo š n etk o trsio da uđe m oćnom u T om islavu u v olju . B ijaše
to sam bizantski car K on stantin V I I , a gon ila ga na to preka nužda,
strah naim e od bugarskoga kneza S i m e o n a. O tkad je taj silni knez
zavlad ao B ugarskom nakon oca svoga M ih a jla B orisa (g o d . 893), B i­
zantsko se C arstvo dnevice p rim ic a lo rubu p ropasti. K n ez S im eon htio
je p ošto-poto da ob o ri tu slavnu carevinu, pak da onda sam zagospo-

* [K o n s ta n tin V I I P o rfiro g e n e t (913— 959); za n je g o v e m a lo ljetn o sti vla d a li su n je g o v

u ja k A lek sa n d a r i m a jk a Z oe, p o s lije n je g o v tast R om a n I Lekapen. S am vla d a o d 945.]
100
PRVO DOBA

d u je u d iv n o m e C arigrad u . V e ć više puta osvan u o je s h ra b rim B uga­

rim a p od zid in a m a to ga grada, i s tešk om m u k om i k rv a v im zn o je m
s u zb ija li su G rci ju r iš e n je g o v e . S im eon n ije m o g a o C a rig ra d a u zeti, je r
n ije b ilo u n jega b ro d o v lja , a li za to on G rke d o nogu ra zb i u k rv a v o j
b itc i na r ije c i A h e lo ju 20. k o lo v o za 917. N a k o n te s ja jn e p o b je d e uđe
s la v o d o b itn i S im eon u s v o ju p rije s to ln ic u V e lik u P reslavu , dade se
ta m o o k ru n iti za cara i p ro z o v e se » c a r B u g a r a i s a m o d r ž a c
Grcima«.

O D L O M A K P L O Č E N A K R S T IO N IC I G R A D A
S P U T A U C R K V I SV. IV A N A K R S T IT E L J A
Po Kukuljeviću prikazuje sjedeća osoba kralja Tom islava
s krunom na g lavi i s križem u ruci

Č im je S im eon p rv i put z a p r ije tio C arigrad u , car se b izan tsk i o g le ­

dao za p r ija te ljim a i savezn icim a da s u zb ije silu bugarsku. A tk o da
m u bude "v a lja n iji i b o lji saveznik n ego m oćn i knez T o m is la v ? Doduše,
već od B ra n im ira nisu h rvatsk i k n e zo vi više m a rili za C arig rad n i' za
b izan tske careve, ali sv a k o lik a latin sk a D a lm a c ija sa s v o jim b isku pim a
osta la j e v je rn a caru i n je g o v u n a m jesn ik u (s tr a te g u ). C ar se d o s je ti
 TOMISLAV. PRVI K R A U HRVATSKI
101

kako da uđe u v o lju Tom islavu. N a red i da se svi latinski grad o vi u

D alm aciji, poim ence Split, Zadar, T ro g ir, Osor, Rab i K rk u im e carevo
dadu p od o k r ilje hrvatskoga kneza T om islava, k o ji će b iti u neku ruku
carev n am jesnik ili strateg u tim g rad o­
vim a. P ovrh toga počasti car T om islava
jo š i časnim naslovim a, im enova ga svo­
jim kon zu lom i obasu ga ob ila tim d aro­
vim a. K n e z T om isla v vid eći da car ne
traži od n jega da m u bude p odan ik nego
sam o p r ija te lj i saveznik, rado p rih vati
careve ponude i časti. Uze pod svoje
o k r ilje latinske g rad ove D alm acije, k o ji
su sada op et plaćali danak hrvatskom u
knezu. K a k o su sada i biskupi dalm atin­
skih g rad ova spali p od Tom islava, nasto-
jaše on da splitskoga p rvo stoln ik a i n je ­
g ove područnike izm iri s rim skim papom
i p ovra ti u k rilo latinske crkve. T o mu i
p ođe za rukom . Po n jeg ovu savjetu i nu-
kanju čitava D alm acija od vrže se od ca­
rigradskoga p atrijarh a i prid ru ži se opet
R im u.3 Da bi što više ušao u v o lju novim
podanicim a, T o m islav ugađaše Latin im a
u svem i svačem ; g o to v o da je tim
p o v rije d io i same H rvate. A li zato m o­
gaše se sada pon osito zvati knezom
H rva tsk e i D alm a cije.
Odsad je T o m islav b io p rija te lj b i­
zantskog cara i pom agao ga da se obrani
od sile bugarskog cara Sim eona. T o m i­
slav n ije doduše dizao s v o je vo js k e da
b ije b oj s B ugarinom ; ali je rad io u p ri­
lo g srpskim knezovim a, starim p ro tiv n i­
cim a Bugara, a pod ložn icim a bizantskoga
cara. U S r b iji b ijaše naim e jo š v e lik i
župan M u t i m i r , suvrem enik h rvat­
skoga kneza Zdeslava, o k o god. 879. p ri­
znao vrh ovnu vlast bizantskoga cara, te
su i on i n je g o v i nasljednici vazda ostali
v je rn i caru i Carigradu, iako su zb og
toga sila jad a od Bugara p re trp je li. Oso- B U G A R S K I CAR
b ito je Sim eon napeo sve sile da šatre u X STOLJEĆU
Srbiju , k o ja ga je najviše sm etala ka­
da je udarao na Carigrad. K ad god b i Sim eon p ro v a lio u S rb iju
(R a š u ), velik i župan srpski sa s v o jo m p orod icom i narodom s vojim

3 [R a d i p o tp o re p ro tiv Bugarske i carigradsk i p a trija rh se odrek ao s vo je ju risd ik cije

nad dalm atin skim gradovim a i otocim a, prepu stivši ih papi u sklopu p o m iren ja s R im om .]
 102
PRVO DOBA

tražio bi zaklona u H rva tsk o j, te bi knez T o m islav srpske p rib jeg e ras­
k rilje n im rukam a dočekao i gostio, pače b i im k o ji put i pom agao da
se vrate u svoju m ilu dom ovinu. N a jv eć a p o gib elj za p rije ti Srbim a
p o s lije Sim eon ove p ob jed e na rije c i A h elo ju (9 1 7). Sim eon odluči
kazniti srpskoga v e lik o g župana Petra što je pom agao G rcim a i u to
im e čitavu S rb iju s v o jo j vlasti p od ložiti. A li ovaj put kao da se B uga­
rim a sreća izn evjerila. H ra b ri P etar otim aše se junački bugarskim
v o jvod am a, te ga ne m ogoše silom svladati. N a to sm isliše prevaru.
Pozvaše Petra preda se i počeše mu g o v o riti da mu ne će više rad iti o
glavi, nego da će se s n jim izm iriti. N eb o g i P etar p o v je ro v a n jih ovim
kletvam a u zao čas po sebe, je r ga baciše u teške ok ove i odvedoše
sobom u Bugarsku g d je um re u tam nici. K ad je Sim eon ovak o stekao
Srb iju , n am jesti on d je v elik im županom s lijep o ga P a v 1 a, unuka Mu-
tim irova, a sina Branova. Pavao bijaše gojen če bugarsko, zato se nadaše
Sim eon da će mu n ovi velik i župan srpski b iti odan i vjeran . A li s tom
p ro m jen om ne b ijaše sporazum an car bizantski. U C arigradu desio se
neki Z a h a r i j a, tak ođer unuk M u tim iro v a sin P rib islavov. O voga
m ladića skloni car K onstantin da na s v o je im e ide otim ati S rb iju Buga­
rim a i županu Pavlu. A li b ijaše loše sreće. P ro valivši Z ah arija u Srbiju ,
bi p ob ijeđ en i ulovljen , a Pavao ga na to pošalje svom u gospodaru
Sim eonu da kazni drznika. I tako zapade Zahariju m jesto zlaćanoga
p rije s to la bugarska tam nica (920).
T a k o ostade velik im županom u S r b iji s lijep i Pavao. N o i njem u
b ilo je m učno p odnositi bugarsku vlast. K a d je god. 920. bugarski car
Sim eon pokren uo p o s lje d n ji rat s bizantskom državom , te se p rip rav­
lja o da s golem om v ojsk om pođe p od zidine Carigrada, s lijep i Pavao,
potaknut od grčk oga cara a m ožda i od hrvatskoga kneza Tom islava,
otkaže posluh Bugarim a. Sim eon planu g n jevom s te n evjere, ali kako
se b ijaše već sp rem io na Carigrad, ne h tjed e da ide glavom u S rb iju
nego pusti iz tam nice zasužnjenoga Zahariju, te ga pošalje na čelu
bugarskih četa u S rb iju da skine Pavla i da sam sjedne na stolicu
velik o ga župana. N a polasku m orade Zah arija ob reći Sim eonu da će
b iti vazda vjera n i pok oran njem u i n jeg ovim nasljednicim a. A li ni
Z ah arija ne od rži vjere. Čim se dobavi vlade u S rb iji, odm etnu se od
Bugara i pristade uz Grke. Sim eona razlju ti ta n evjera jo š više, je r
bijaše za m ijen io loša slugu za lošijega. A li kako je već p olazio na C ari­
grad, ne p ođ e 90m u S rb iju nego pošalje onam o s voje v o jv o d e M arm aja
i Sigricu da kazne buntovnika.
D ok je Sim eon sretno ratovao pod zidinam a Carigrada i snivao
o budućem carstvu svojem , stiže čete n jegove u S rb iji lju ta n evolja.
Podupiran G rcim a, a m ožda i hrvatskim knezom T om islavom , dočeka
Z ah arija bugarsku vojsk u i razb ije je do kraja. I bugarske v o jv o d e
M arm aj i S igrica biše zarob ljen i. Zah arija im dade odru b iti glave, te
ih p ošalje u znak s voje p ob jed e bizantskom u caru u Carigrad. Sim eona
kosnu se ta nesreća tako da je m alo zatim (9. studenoga 924) sklopio
m ir s B izantskim C arstvom i p oh itao kući da osveti svoju sramotu.
V rativši se u Bugarsku, pozove preda se srpskoga kneževića Č a s 1 a-
 TOMISLAV, PRVI KRALJ HRVATSKI JQ 3

v a , koga bijaše na svome dvoru othranio, te ga uputi da ide u Srbiju

gdje će zam ijeniti neharnika Zahariju. Kneževiću Caslavu p rid ijeli car
veliku bugarsku vojsku i nekoliko svojih vjernih vojvoda, kojim a zapo­
v ije d i da p rotjeraju Zahariju, ali da ne namjeste Časlava nego da
pretvore Srbiju u bugarsku pokrajinu.

B U G A R S K I V O J N IC I

Začuvši Zaharija da se prim iče velika bugarska vojska sa Ćaslavom,

a ne uzdajući se da će i dalje srpska gospoda uza nj pristajati, ostavi
svoju zem lju Bugarima i pobježe u Hrvatsku gd je ga je knez Tom islav
gostolju bivo i bratski u svome dvoru prim io. Odanle nadaše se on da
će k ojom zgodom uz pom oć H rvata opet steći svoju djedovinu. Bugar­
ska se vojska u to sa Ćaslavom p ribliži međama srpske zem lje, te bugar­
ske vojvod e pozvaše srpske župane da dođu k njim a i da prime iz
njihovih ruku novoga vladara Ćaslava. Srpska gospoda ne htjedoše
isprva v jero va ti Bugarima, ali kad se vojvod e zakleše da im ne će ništa
na žao učiniti, dođoše na svoju žalost. Svikolici biše okovani u verige
i zajedno s kraljevićem ćaslavom poslani u Bugarsku na robiju. Sada
tek provali bugarska vojska u Srbiju. Nesretni narod, lišen svojih vođa,
stradaše grozno; m nogo ga pogibe od mača, a što preostade, staro i
m lado, bude odvedeno u bugarsko sužanjstvo. Srećom da je već za
 PRVO DORA
104

p rija šn jih sm utnja m n ogo puka p o b je g lo u susjedne hrvatske zem lje,

n a ročito u Crvenu H rvatsku . Z em lja srpska lju to b i poharana te je
p rilič ila g o to v o j pustoši u k o jo j je , kako se priča, ostalo je d v a nešto
p rek o pedeset lju d i (9 2 4 ).
S rb ija b ija še uništena. A li kraj pogažene S rb ije stajaše jo š m oćna
i svježa H rvatska, ja k a na kopnu i na m oru kao nikad p r ije ni poslije.
H rva tsk i knez T o m is la v p rim a o je i za k riljiv a o srpske bjegun ce, kao
da je h tio Sim eonu p ok azati da ga se ne b o ji, pače da se želi s n jim e
i ogled ati. I S im eon se u v je ri da mu se p o b iti s H rva tskom , je r da inače
ne će nikada p ostići svoga cilja . U to im e počne k upiti vojsk u na
H rva te. A k o p o b ije d i H rva te, past će i C arigrad, te će n je g o v a vlast
sezati od Jadranskoga m ora sve do onih m ora k o ja d ije le E vropu
od A zije.
G odin e 925. p olazila je bugarska v o js k a p od v o jv o d o m A logobo-
tu rom na H rva te.4 B ilo jo j je p re v a liti kršne g ore hrvatske da se p ri­
kuči m oru, g d je je b ilo srce hrvatske države. A li baš u tim nep roh od ­
nim goram a stiže bugarske čete zla kob. T o m is la v dočeka B ugare u
nepristupnim klancim a, te ih ra zb ije tako da se m alo k o ji v ra tio dom u
svojem u . Još u k asnija stoljeća spom injahu g rčk i lje to p is c i slavnu
p ob jed u hrvatsku, pače i ruski ljetop isa c N e s to r za b ilje ži taj znam e­
niti d ogađ aj o vim riječim a : »S im eo n p ođ e na H rva te i p ob ijeđ en bi
od H rv a ta «.
P oraz u h rvatskim goram a b ijaše za S im eon a n a jveći udarac, je r
se tim je d in im d ogađ ajem razbiše sve v e lik e osn ove n jegove. Bugarska
zv ije zd a poče tam niti, a k tom e um re 27. svibn ja 927. i sam car Sim eon.
N ak on sm rti n jegove, za n je g o v a sina P etra propadaše Bugarska dne-
vice, dok n ije napokon postala bizantskom p o k rajin o m .
P ob je d o m nad B ugarim a s jed in io je knez T om isla v sve dosadanje
velik e i m ale ob lasti hrvatske i srpske u jednu veliku državu, k oja je
obuhvaćala sav narod h rvatski i srpski, a i sve latinske g rad ove uz
m orsku obalu (D a lm a c iju ).5 K tom e je T o m is la v već o tp r ije b io p rija ­
telj i b izan tskoga cara i rim sk oga pape. K a o što se Sim eon nakon
p ob je d e na A h elo ju dao o vjen ča ti carem Bugara, tak o p oželi sada i
T om isla v da glavu o k iti k ra ljevsk om kru nom i da se p rogla si k ra ljem
H rva tsk e i D alm acije.
Odm ah n egd je nakon p ob je d e nad B ugarim a pozvan bi sav narod
hrvatski da se nađe na okupu na D uvan jskom p olju , g d je će b iti v elik i
sabor (s k u p štin a ).6 Doći će onam o b anovi i župani, d oći će poslanici
rim sk oga pape, splitski p rvo stoln ik sa s v o jim područnicim a, a i crveno-
hrvatski i srpski v e lik i župani, k o ji su nedavno priznali T om isla va za
starješinu. K n ez T om isla v o vjen ča t će se za k ra lja svih H rva ta i uredit
će se m n ogi dru gi p oslovi.

4 [N a tem e lju ra sp olo živih podataka ne m ože se točn o o d red iti v r ije m e hrvatsko-
-bu garskog rata, ali je sigurno da je vođen odm ah nakon p o k o ra va n ja S rb ije .]
5 [U o k viru T o m is la v o v e H rv a tsk e nisu se nalazile srpske z e m lje .]
* [O p is sabora na D u vanjskom p o lju n ije p o vijesn o u tem eljen , pa ga i sam K la ić
na kraju o v o g opisa u vje tu je .]
 TOM ISLAV, PRVI K R A U HRVATSKI
105

N a u rečen i dan p re k r io je D u van jsk o p o lje silan narod, s o ru žje m

u ruci, a r a z d ije lje n p o p lem en im a i ro d o v im a . E to ve ć i k ra lja g d je u
svečanu p ro v o d u id e u crk vu . N a jp r ije id e s ja jn a k ra lje v a tjelesn a
straža u o k lo p im a sa sre b rn im i p o zla će n im š lje m o v im a na g la v i, sa
š tito m u je d n o j ruci, a k o p lje m u d ru g o j. Z a n jim a d o la zi svećen stvo
slaven sk oga i la tin s k o ga o b re d a s u žgan im s v ije ć a m a noseći ta k o đ e r
k riževe, sv. m oći i ra zlič ite c rk v e n e posude. Z a tim d olaze župani, n ačel­
nici g ra d o va , u p r a v ite lji (k a š te la n i) žu p n ih i k ra lje v s k ih g ra d o va , b a­
n o v i i k n e zo vi različn ih b an ovin a i ob lasti. N a čelu im je d v o rsk i župan,
uz n je g a d je d ( m a io r d o m u s ), d v o rs k i k an celar ili b isku p h rvatsk i,
d v o rsk i rizn ič a r ili b la g a jn ik , župan m ačon oša s k ra lje v s k im m ačem
krstašem , župan s tje go n o ša s k ra lje v s k o m zasta vo m , župan k o p ljo n o š a
s k ra lje v s k im k o p lje m , župan štiton oša s b o g a tim k ra lje v s k im štitom ,
župan p eh arn ik ili v in o to č sa zla tn im p eh arom , žu pn ik k on ju šn ik sa
zla tn im štap om , župan u bru sar sa zla tn im vilic a m a , župan p o s te ljn ik
s b o g a to izv e ze n im ja s tu k o m , župan k lju č a r ili v ra ta r sa zla tn im k lju ­
čem , župan b ra v a r i župan v o la r, župan psar, župan sok ola r, župan
te p č ija ; o v ih p et p o s lje d n jih nose p o sv o j p rilic i d a ro v e k o jim a će k ra lj
d a riv a ti s v o j narod. N a p o k o n d o la zi i k ra lj. O d je ve n je u g rim izn e
h a ljin e, a opasan d ra g o c je n im pašom . N e im a na n jem u jo š ni plašta
ni krune. U ruci nosi d ra go cjen u posudu s d a ro v im a za svećenika, k o ji
će ga o v je n č a ti i p o m a za ti; k ak o p ro la zi k ra j naroda, pada taj n ičice
i v e se lim u sk licim a p re k id a d v o rsk e časnike, k o ji p je v a ju h v a lo s p je v :
»U zd r a v lje i slavu k ra lje v u « i »N a m n oga lje ta « . P red c rk v o m čeka
k ra lja više svećen stvo, p ap in i p oslan ici s p rv o s to ln ik o m sp litsk im i
d ru gim b isku pim a, te v o d e k ra lja u crk vu . U sred c rk v e p ita k ru n itelj
narod, hoće li da bude novi k ra lj za k o n ito k ru njen. K a d n a rod o d g o ­
v o r i da hoće, o d v e d e k ru n itelj-svećen ik k ra lja na je d n o uzvišen o m jes to
k ra j žrtv e n ik a g d je je ve ć n a m ješten o k ra lje v o p rije s to lje . N ak on p r i­
ziv a sv. Duha p ozva k ru n ite lj k ra lja da na sveto e v a n đ e lje n arodu i
c rk v i p o lo ži svečanu p risegu, a p o s lije p rim i sv. p ričest. Z atim opasa
k ru n itelj k ra lja p o s v e ć e n im k ra lje v s k im m ačem , pom aza klečećega
svetim u lje m rad osti, p osta vi m u o b je m a rukam a krunu na gla\M i
dad e m u u ruke k ra lje v s k o že zlo kao zn ak p ra vd e, k rep osti i spasenja.
P o s ta v i ga napok on na p r ije s to lje p ra vd e »u im e oca i sina i svetoga
d u h a« uz k ratk u m o litv u : »D a ga B o g og ra d i i s v o jo m i Duha svetoga
silom , da m u u k rije p i m išice, da usadi u n je g o v o srce strah B o ž ji i
m ilost p rem a g rešn icim a, da ga sačuva n ep oročn a u v je r i, a učini ja k im
b ra n ite lje m crk ven ih zakona, da sudi svim a lju d im a p ra ved n o , da brani
u boge od sile i p ro go n a i da bude d o s to ja n carstva n e b e s k o ga «.
N a k o n m o litv e uze k ru n ite lj sa stola, k o ji je sta ja o tik d o p r ije ­
s to lja , c ip e le i plašt, p red a d e ih rizn ičaru , a taj uz p o m o ć k om orn ik a
ogrn u p laštem k ra lja i o b u je m u cip ele. Sada ustade k ra lj i tri puta
p o k lo n iv š i se p rem a žrtv e n ik u reče glasn o: »V a v iš n jih B ogu i na z e m lji
m ir va č e lo v e c je h b la g o v o le n ije «, pa sje d e na p rije s to lje . N a to stupahu
re d o m ic e p o d lo žn ic i k ra lje v i iz svih staleža p red p r ije s to lje da svom u
g o s p o d a ru lju b e ruke i skute n je g o v ih p osvećen ih h a ljin a. N a p o k o n
 106 PRVO DOBA

stupi na am bon (p o v iš e m jes to pred o lta ro m ) jed an o d lič n iji svećenik

da o tp je v a slavu B ožju . P je v a lo se pak ovako:

»S la v a B ogu na visini, a m ir lju d im a na nizini!

S lava i hvala B ogu k o ji se sm ilova narodu te m u dade
kru njena k ralja.
S lava i hvala svetom u ocu papi rim skom u.
S lava i hvala s vijetlom u i dob rom u k ra lju hrvatskom u
(T o m is la v u ).
Slava i hvala i zd ravlje.
B lago narodu k o ji d o živ i taj v e lik i dan da v id i krunjena
svoga kralja.
B laženi dan novoga živ o ta naroda hrvatskoga.
B laženi dan k o ji T e b i k ra lju d arova v ije n a c vrh tjem en a T voga.
Slava i hvala B ogu k o ji T e uresi k ra ljevsk im znakovim a.
Slava i hvala B ogu k o ji T e p rikaza narodu kao k ra lja
v e lik a i m ožna.
Čuvao te B o g u zd ra v lju na m noga ljeta, na slavu i sreću naroda!
Usliši G ospodi m olitvu puka tvoga; usliši G ospodi!
N a m noga ljeta, na m noga ljeta, slava i hvala i zd ra v lje
sv ijetlo m u k ra lju hrvatskom u (T o m is la v u ) i s v ije tlo j k ra ljic i
i n je g o v o j d jeci i n je g o v o j sv o jti.
N a m noga lje ta slava i hvala i z d r a v lje !«

N ak on tih h valo sp jeva nadari k ra lj svoga kru n itelja. T a j m u p rv i

čestita, a za n jim svi glavn i d ostojan stven ici k ra ljevstva, dok narod
(v o js k a ) k liče: N a m noga ljeta ! Sad izađu istim red om iz crkve. K ra lj
zajaši p rip ra v lje n a konja, te na uzvišen ijem m jestu stupi m eđu narod
(v o js k u ), pa zasiječe m ačem na sve če tiri strane s v ijeta za znak da
će b ra n iti svoju k ra ljevin u od n e p rija te lja sa svih strana. N ak on toga
d ariva k ra lj narod (v o js k u ) sja jn o m gozb om , a p o glavice plem ena i
ob lasti donose k ra lju različite darove.
O vako p o p rilic i p ro slavljen a bi kru nidba k ra lja T om isla va na
D uvan jskom p olju . I nakon toga svečanog čina ostade narod jo š više
dana na okupu. N o v i k ra lj H rva ta m ilo s tiv o je d ariva o s v o je vjern e
službenike, a p oim ence one jun ake k o ji se p roslaviše u bugarskom
ratu. O sim toga učini m nogo zadužbina, p o tv rd i m noge p ovlastice i
d arovn ice s v o jih pređa i predšasnika, a ne zab oravi ni na svećeničke
zb o ro v e i red ovn ičk e sam ostane, oso b ito na red ovn ik e sv. B enedikta
k o jih je već tada b ilo m n ogo u H rva tsk o j. N ap ok on biše uređene i
p rilik e novostečen ih p ok rajin a i oblasti, p on am ješteni banovi i župani,
a i razm ješten a neka plem ena hrvatska u nove oblasti. V a ljd a bi tom
p rilik o m jo š ustan ovljen o da bude k ra ljevsk a čast nasljedna u rodu
k ra lja T om islava, a kad ta p orod ica izum re da p ris to ji h rvatskim bano­
v im a b ira ti n ovoga k ra lja i novu kraljevsk u porodicu. B anovi pak birat
će se iz n a jo d lič n ijih zadruga ovih šest plem ena: K ačića, K ukara, Sva-
 TOMISLAV. PRVI KRALJ HRVATSKI JQ 7

čića,7 Č udom erića, M o g o ro v ić a i Šubića; a b ira t će ih dvanaest p le­

m ena b jeloh rvatsk ih k oja su i dosad tv o rila p lem stvo u K ra ljev s tv u
H rvatskom .
I nakon svečane krunidbe na D uvanjskom saboru b ilo je k ralju
T om islavu ratova ti s B ugarim a da obrani srpsku braću od n jih ova
tlačenja. R at trajaše jo š d v ije do tri godine; no napokon se um iješa
rim ski papa te d o k rajči taj zlokob n i rat. On p ošalje god. 927. svoje
poslanike, biskupa M adalberta i svijetlog a v o jv o d u od K um e, po imenu
Ivana, u naše k rajeve, te oni izradiše da je k ra lj T om isla v utanačio
m ir s bugarskim carem P e t r o m S i m e o n o v i ć e m . U v je ti m ira
nisu poznati, ali je izvjesn o da nakon toga m ira n ije nikad više b ilo
k rvi izm eđu rođene braće hrvatske i bugarske.
M alo vrem ena nakon m ira s B ugarskom um re i T om islav, p rvi
k ra lj hrvatski. K a k o i g d je je um ro, ne znam o; a ne znam o ni to gd je
su p okopan i ostaci u te m e ljite lja hrvatske države.

7 [P ra v ila n o b lik o v o g im ena je Snačić, a ne S vaćić.]

 BORBA ZA H RVATSK U N A R O D N U CRKVU

Dok je p ostojala hrvatska bisku pija u Ninu, p ro m ijen ila su se u

n jo j tri biskupa: T e o d o zije , A d alfred i Grgur. N a jzn a m e n itiji i najsrča­
n iji bio je G r g u r , suvrem enik k ralja Tom islava.
Dok je T o m islav b io naprosto knez H rvata, lako je b ilo biskupu
Grguru. On je b io knežev d oglavnik i savjetnik, a i kancelar; n jegova
je biskupija obuhvaćala čitavu zem lju bjelohrvatsku, te se svagdje
p jeva la slava B ožja je zik o m slavenskim i čitale svete k n jige slavenske,
k oje ostadoše svetom baštinom nakon apostola sv. Ć irila i M etod ija.
U duhovnim stvarim a n ije G rgur im ao gospodara do pape u Rim u: ovaj
ga b ijaše za biskupa p osvetio i narodnu crkvu hrvatsku pod svoje
o k r ilje p rim io.
G orki dani osvanuše za biskupa Grgura, kad god. 923. latinski
g rad ovi D alm acije dođoše pod T om islava i kad se p rvostoln ik splitski
sa s vojim područnicim a povrati zapadnoj crk vi i njezinu glavaru. Od
toga časa zaredaše borbe izm eđu latinskoga i hrvatskoga svećenstva,
izm eđu slavenskoga i latinskoga jezik a u crk vi, a i izm eđu glavara
hrvatske narodne crk ve u N inu i nadbiskupa u Splitu. Latinski biskupi,
na čelu im nadbiskup u Splitu, zahtijevahu da se ukine hrvatska bisku­
p ija u Ninu, je r je nezakonita, te se njezin glavar nameće čitavoj h rvat­
skoj zem lji, dok je od davne starine sva zem lja hrvatska bila pod nad­
biskupom splitskim i n jegovim područnicim a. K tomu da je hrvatski
biskup uveo u službu B ožju nekaki surovi je zik slavenski, a i k njige
što ih je sastavio k riv o vje ra c M etod ije, dok se u kršćanskoj crk vi sm ije
slaviti B oga sam o posvećenim jezicim a : žid ovsk im , latinskim i grčkim .
U sav glas zah tijevaše sada latinsko svećenstvo da se ukine hrvatska
b isku pija u N inu i da se slavenski je zik posve istrije b i iz crkve; zem lja
 BORBA ZA HRVATSKU NARODNU CRKVU
109

h rvatsk a p ak da se v ra ti on im latin sk im b isk u p im a p od k o je je od

starin e spadala i k o je su k ršćan stvo u h rv a ts k o m n arodu raširile.
B iskup h rv a ts k i G rgu r b ra n io se o d p rig o v o ra i n a p a d a ja latin skih
svećen ik a i bisku pa k ak o je sam o m ogao, a uza nj p ris ta ja n u h rvatsk i
p o p o v i (g la g o lja š i) i sav h rva tsk i narod. G rgu r je d o k a ziv a o da je nad­
biskup s p lits k i izg u b io p ra v o na hrvatsk u ze m lju , kad se od m etn u o od
rim s k o g a pap e i p o d lo ž io p a trija rh u u C arigrad u , da je sSha papa
osn ovao za H rv a te b isk u p iju u N in u i p o s v e ćiv a o ta m ošn je biskupe,
da j e h rv a ts k i b isku p p rv a k u č ita v o m v la d a n ju T o m is la v o v u i da se
ne m o ra p o k o ra v a ti p rv o sto ln ik u s p litsk o m , d o nedavna jo š od m etn ik u ,
n ego je d in o g lavaru zapadn e c rk v e u R im u . A što se tiče slavenskoga
je z ik a i svetih k n jig a slaven sk ih u c rk v i, n a jlak še je b ilo G rgu ru da
se b rani kad j e m o g a o p o k a za ti to lik e p oslan ice papinske, k o je su o d o ­
b ra va le č ita v rad slaven sk ih a p osto la!
A li sav taj tru d b io m u je zalud. L a tin s k i p o p o v i b ija h u tv rd e
glave, pa ne p op u stiše. I tak o planu lju ta b orb a izm eđu o b iju stranaka
k o je su d o ziv a le u p o m o ć i rim sk u stolicu i kneza T o m is la v a . N o T o m i­
slav n ije se du go p ačao u te ra zm irice. B ilo mu je su zb ija ti M ađ are,
a za tim b ra n iti S rb e i C rven e H rv a te od sile bu garsk oga cara Sim con a.
T e k nakon s ja jn e p o b je d e nad B u garim a, p ošto se T o m is la v o v je n č a o
k ra lje m h rv a ts k im i u re d io p rostra n u d ržavu svoju , m o g a o je p o m i­
š lja ti i na to k ako da se u n je g o v o j k ra lje v in i rije š i o v a j sp or izm eđu
latin sk o ga i h rva tsk og a svećenstva. Jam ačno ga je na to nukao i papa
rim sk i I v a n X , k o ji se b ija š e nek ak o n a go d io s carem b izan tsk im
i p a tr ija r h o m ca rigra d sk im , te je sada h tio da se u rede crk ven i p o s lo v i
u H rv a ts k o j i B u ga rsk oj. A b ilo je u H rv a ts k o j osim b orb e izm eđu
n adbisku pa s p lits k o g i bisku pa h rvatsk og, a i osim p ita n ja o slaven­
sk om je zik u u c rk v i jo š i d ru gih stvari k o je su se m o ra le n ek ak o u re­
d iti. G od in e n aim e 925. d ošle su pod o k r ilje k ra lja T o m is la v a crveno-
h rvatsk e ob la sti N ere tv a , Z ah u m lje, T ra vu n ja i D u k lja, a i neke srpske
o b la s ti k o je su se d o s lije u c rk v e n im stv a rim a p o k o ra v a le ca rig ra d ­
skom u p a tr ija r h ^ 1 T o m is la v n ije h tio da te p o k ra jin e ostanu i d a lje
uz istočn u crk vu ; zato m u b ija š e nešto u čin iti da se tu rim sk a crk va
u tvrd i, n a ro č ito b ija š e m u o d lu č iti da li će se stare b is k u p ije tih o b la ­
sti: s t o n s k a , dubrovačka i kotorska izn ova p od vrg n u ti
p rv o sto ln ik u sp litsk o m u k ak o su nekad b ile, ili će se m ožd a k o ja od
n jih u zv is iti na n a d b isk u p iju ? N a p o k o n b ija h u i u sam oj c rk v i za v la ­
dali m n o g i n ered i i n ep od o p štin e; svećen ici nisu s v a g d je ž iv je li p rem a
c rk v e n im u stan ovam a i od red b a m a , a i s v je to v n ja c i su ra d ili m n og o
toga što n ije b ilo u skladu s n au k om i p re d a ja m a v je r e kršćanske.
T re b a lo j e stoga u vesti n ek e od lu čn e p re in a k e i r e fo rm e u c rk v i h rv a t­
sk oj i d a lm a tin s k o j.
Da se d ak le sva o v a p ita n ja r ije š e i r e fo rm e izvedu , naum i papa
Iv a n X sp o ra zu m je vš i se s k ra lje m T o m is la v o m i crv e n o h rv a ts k im kne­

1 [K la ić e v i p o d a ci o sezan ju h rva tsk e, m a k a r i v r h o v n e vla s ti na to lik o m p ro s to ru

nisu u tem elje n i u iz v o rim a . U sastavu H rv a ts k e od isto čn ih k r a je v a b ile su B osn a i
N e re tlja n s k a o b la st, a Z a h u m lje j e s n jo m b ilo tije s n o p o v e z a n o .]
110
PRVO DOBA

zovim a, sazvati c r k v e n i s a b o r č i t a v e D a l m a c i j e i Hr­

v a t s k e , k o ji b i se sastao u gradu S p l i t u , u stolici prvak a svih
biskupa. N a o vo m saboru, g d je će b iti n a jg la v n iji biskupi, op a ti i drugi
svećenici, ali i neki svjetovn i velik a ši s k ra ljem , v ije ća t će se o ovim
stvarim a:
1. Izra vn at će se sp or o p rvenstvu izm eđu p rvo stoln ik a split­
skoga i biskupa hrvatskoga.
2. Istra žit će se i od lu čiti o slavenskom jezik u u crkvi.
3. U redit će se crkven i p os lo v i u crven oh rvatsk im i srpskim
oblastim a.
4. Uvest će se neke p o b o ljš ic e gled e crk vene stege, a tako isto
izdat će se naredbe da se p ob oljša ćudoredn i živ o t kako svećenika
tak o svjetovn jak a.
Još god. 925, odm ah nakon T om is la v o v e krunidbe, p rispješe u
H rvatsku dva poslanika papina, po imenu I v a n , biskup ankonski,
i L e o n , biskup prenestinski. N jim a p o v je ri papa da sazovu u n je g o v o
im e sabor crk o vn jak a u Splitu, da n jim e ravnaju i da naposljetku
donesu u R im zak lju čk e saboraša da ih papa ili od o b ri ili zavrgne.
Poslan ici pap ini d on iješe sa sob om i više pisam a papinskih, što ih
Iva n X napisa biskupim a hrvatsko-dalm atinskim a i k ra lju Tom islavu.
U pism u biskupim a g o v o rio je papa uz ostalo ovak o: »Iv a n ( X ) biskup,
sluga službenika B ožjih , prečasnom u i p resvetom u bratu našemu
Ivanu, nadbiskupu svete crk ve solinske i svim n je g o v im područ-
nicim a. Što ste se v i to lik o godina i m jeseci k lo n ili svete rim ske apo­
stolske i k atoličk e crkve, svakako se čudim o. I budući je dd nas d op ro
glas da se uz vaše mKSanje i od o b ra va n je š iri u vašem vlad an ju druga
neka nauka, k o je nem a u svetim knjigam a, to se v e ćm a žalostim o.
D aleko b ilo v je rn icim a i d ob rim kršćanim a da bi se, zabacivši ustanove
evan đ elja i apostolske naredbe, ravnali p o nauku nekoga M etod ija ,
k oje g a n ig d je ne nalazim o m eđu svetim piscim a. Z ato vas op o m in jem o
ozb iljn o , m o ji n a jm iliji, da sporazu m jevši se s m o jim poslanicim a,
biskupom Iva n om i Leon om , n a stojite odlučno sve stvari p op ra viti u
ze m lji slavenskoj (h r v a ts k o j), tako da se u ze m lji slavenskoj (h rv a t­
s k o j) o b a v lja služba B ožja po ob ičaju rim ske crk ve je zik o m latinskim ,
a ne stranim . . . « I k ra lja T om islava i kneza hum skoga M ih a jla počasti
papa poslan icom u k o jo j im govoraše: »B isk u p Ivan, sluga službenika
B ožjih , lju b lje n o m sinu Tom islavu , k ra lju H rvata, i M ihajlu , p resvijet-
lom u knezu H u m ljana, svim županim a i svem u narodu po D alm aciji i
Slaven skoj zem lji. S vem ogu ći B o g o d red io je tako, te je nam a p o v je ­
rena b rig a i skrb nad svim a crkvam a, a to zato da b i m o g li duhovnom
vlasti svagd je sjem e zloće i tm ine čupati, a oso b ito u on ih k o ji se
sm atraju n a jo d ab ra n ijim sinovim a rim sk e crkve. N jim a p rib ra ja te se
i vi, je r tko da o tom e i d v o ji da se k ra ljevstva slavenska im aju uvrstiti
m eđu p rv ije n c e crkve, budući da je vaša sadanja d om ovina p rim ala
duševnu hranu od učenika apostolskih. S vam a je tako isto kao s
Anglosasim a, k o ji naseliše B rita n iju ; ovim a je naš blažene uspom ene
predšasnik papa G rgu r I uz kršćansku v je ru d on io i učenu izobraže-
nost, i to u je zik u apostolske m atice crkve. U starom zavjetu naim e
 BORBA ZA HRVATSKU NARODNU CRKVU
111

pisano je da im am o p rv ije n c e i desetinu s v o je im ovin e p rin ositi Bogu;

n ovi nam za v je t pak nalaže da p osvetim o B ogu ne sam o desetinu na­
šega im etka nego i desetinu našega života na ze m lji; a tom u ćete zad o­
v o ljiti je d in o onda, ako djecu svoju od rane m lad osti šaljete u škole
da uče k orisne znanosti; a djeca ova m oći će onda s v o jim znanjem
vlastite s v o je r o d ite lje od vraćati od zabluda. T a k o ji odab rani sin svete
rim ske stolice, kao što ste vi, da se naslađuje kad se B o žja služba
o b a v lja slavenskim ili barbarsk im je zik o m ? Z ato vas i op o m in jem o da
u svem slušate naše punom oćnike, biskupe Ivana i Leona, i da im sve
vje ru je te . T o vam tim b o lje p rep oru ču jem o, i što god vam a oni nalože
da se trsite što p rije p o k o rn o izvršiti, ako ne ćete da budete izopćeni
iz našega dru štva.«
C rk veni sabor u S plitu sastade se jo š iste god. 925. N a nj dođe
p rvo stoln ik Ivan, biskup zadarski F orm in i drugi m n ogi biskupi, m eđu
njim a i h rvatski biskup G rgu r iz N ina. B ilo je i drugih svećenika; ali
latinskih p op ova d o v rv ilo iz dalm atinskih grad ova kudikam o više, nego
hrvatskih glagoljaša. T& latinskih b isk u p ija b ilo je nekih desetak, a
hrvatska sam o jed n a jed in a. V je ro ja tn o je da su na saboru barem
neko v rije m e b ili i k ra lj T om islav, knez hum ski M ih a jlo V išević i dru gi
svjetovn i velikaši, ali on i nisu u tjecali na rasprave, nego su tek postran­
ce slušali što su duhovnici g o v o rili. N e znam o, kako se na on om saboru
glasovalo, ali v id im o da su latinski p o p o v i p reteg li i m n ogo toga usta­
n ovili što je b ilo n a rodn oj h rvatsk oj c rk v i na zator. H rva tsk i biskup
odu pirao se s vojim p ro tivn icim a kako je znao i m ogao, ali mu je sve
slabo k oristilo, je r je ostao sam sam cat sred sv o jih p rotivn ik a. U sve
stv o rio je sabor ovih petnaest zaklju čak a ili članaka:
1. Budući da je u d avnoj starini bi. D ujam b io poslan od sv. P etra
da u S aloni naviješta kršćansku vjeru , to se naređ u je da salonsko-
-splitska crkva, u k o jo j p o č iv a ju m oći bi. D ujm a, im ade p r v e n s t v o
nad svim a crk vam a o ve p ok ra jin e (h rvatsk o-d alm atin sk e) i da bude
p r v o s t o l n a bisku pija nad svim a bisku pijam a, da se u n jo j p osve­
ćuju bisku pi pod ru čn ici i da se tu drže crkven i sabori.
2. N ek a se u svim a crk vam a (b is k u p ija m a ), za k o je se znade da
su nekad im ale svoga biskupa a sada im aju d o v o lja n b ro j svećenika i
dosta puka, op et n am jesti biskup, je r po od red b i otaca n ije dopušteno
u m alim g rad o vim a ili na selim a osn ivati biskupske stolice da tim
biskupsko im e i čast ne izgubi svoga ugleda. B iskup, k o ji nem a stolice,
m ože se uz p riv o lu p rvo stoln ik a i dru gih biskupa s m jestiti u k o jo j
isp ražn jen oj b isku piji.
3. Budući da se nik ak o ne sm iju bisku pijam a razm icati m eđe,
u stan ovljene od otaca (p r e đ a ), zato neka se svaki biskup drži ozna­
čenih m u m eđa i neka nip ošto ne poseže za tuđom b isku pijom . Sam o
s v o jo m sm ije u p ravljati, u n jo j p osvećivati crkve, red iti m isnike itd.
4. C rkvena p osjed ova n ja , d arovana od p obožnih lju d i u im e za-
dužbine a na slavu svetaca, neka ne služe ni n a jm an je svjetovn im svrha­
ma, je r stvari, p osvećen e je d n o m Bogu, ne sm iju se više n a m jen jiva ti
lju d s k o j p orab i.
 PRVO DOBA
112

5. C rkve i uopće sve ze m lje k o je su p ra vo v jern ic i ispravam a i pod

prisegam a d arovali m atici crk vi sv. P etra (rim s k o j s to lic i), neka se toj
svrsi ne uskrate, je r su i d a ro v a te lji i darovane stvari p od o k rilje m
sv. Petra.
6. A k o b i se p o B ožjem sudu zgod ilo, te bi za narodne bune knez
ili p oglavica ze m lje ostao m rta v (u b ije n od p u k a) — buduć da on o što
m n ogi p očine osta je neosvećeno (n e k a žn je n o ) — to neka barem oni
k o ji su (s m rti k n e že v o j) k rivi, d ije le m ilo s tin je za dušu ubijenoga. A k o
je pak (u b ije n i k n e z) crk ve gra d io ili rob ove na slobodu puštao, neka
v rije d e i d a lje n jeg ove odredbe; osim toga neka k rivci poštivaju udovu
n jegovu i brane siročad njegovu.
7. A k o bi tko, potaknut od vraga, hotim ice ubio svoga gospodara,
neka mu se p riveže kam en za vrat, a tije lo gvozd en im obručem opaše,
pa neka tako u p rogonstvu čini pokoru.
8. B iskupi k oto rsk i i dubrovački, k ojih su b isku pije nekad bile
jed n o, neka tu b isku piju p o d ije le na jednake d ije lo v e tako da ako
jed an od n jih um re, dru gi n jeg ovom b isku pijom u p ravlja sve dok se
novi biskup zaredi.
9. Biskup L ic in ije neka ostane zad o vo lja n bisku pijom , za k oju je
posvećen. N ek a n adalje nitko ne m isi u bisku pskoj ni u svećeničkoj
crk vi d ok je n jezin biskup ne posveti.
10. N eka se ne usudi nijedan biskup ove p ok rajin e (t j. nadbisku­
p ije ) p ovisiti na k o ji viši red one k o ji bi b ili v je šti samo slavenskom u
(h rv a ts k o m u ) jezik u ; oni pak, k o ji već jesu povišeni, sm iju B ogu slu­
žiti sam o u nižim red ovim a ili kao redovn ici. N eka takvu (slavenskom u
svećeniku ) ne dopusti nijedan biskup u k o jo j crk vi s v o jo j m isiti; ako
bi pak nastala nestašica svećenika latinskih, neka se zam oli rim ski papa
da bi takvim (s la v e n s k im ) svećenicim a dopustio tim je zik o m svoju sve­
ćeničku službu vršiti.
11. Biskup hrvatski (G r g u r ), a i ostali biskupi D alm acije, neka
bude podložan p rvostolnik u (u S p litu ).
12. A ko bi k ralj hrvatski i gospoda hrvatska želila da sve b isku pije
u opsegu splitske nadbiskupije podvrgnu svom u (h rv a ts k o m u ) bisku­
pu, to ne će nitko od nas u n jih o v o j ze m lji ni krstiti, ni svećenike rediti,
ni crk ve p osvećivati. N eka on i zajed n o sa svo jim biskupom od gova­
raju za to pred B ogom , ako će od toga trp je ti sam a kršćanska vjera.
13. U crkvi, g d je je svećenik ubijen, ne s m ije se m isa čitati dok se
taj g rije h ne okaje. Svećenicim a n ije slobodn o crkveno d ob ro rastepati,
niti preuzevši jednu crkvu (žu p u ) bez razloga je ostaviti. A k o k o ji to
učini, d ok rastepeno (d o b r o c rk v e n o ) ne naknadi ili dok se ne vra ti
s v o jo j crkvi, neka bude izopćen.
14. Žene ne m ogu se više otpu štati (t je r a t i) je d in o radi n evjere.
A ko se tko sa ženom rastavio, neka ostane razdružen. R o d ite lji m oraju
svoju djecu slati u (la tin s k e ) škole da ih ova p o s lije od vraćaju od
zabluda, je r će ra d ije slušati svoju djecu nego strance.
15." Svećenici, k o ji su ožen jeni, neka zadrže s voje žene, ali neka
žive kao b rat i sestra. A k o bi se k o ji svećenik p on ovo ženio, neka bude
izopćen.
 SIPi

£
I
c

IS P R A V A I Z G O D . 1034, K O J O M S A V IN A , S U P R U G A G IM A J E V A , D A R IV A
S A M O S T A N l C R K V U S V . K R Š E V A N A U Z A D R U (2 )
 P R I I.O G 8

W ^tt»rr^tK t»W tt^ftrSiB-. Miapftl •d v ^ u n g r^ r^ «') JV^l*

j j f a & t r n u t ttp t.'fiit'stu d v ::i\*iin|p

fa ic c a t i * ; * mar-ttrA v jfa f f i i l M Ž f e
g ^ r^ ~ 'n v c c a c | ’ ćčwčc ncht<nrv£j»v "

^ w n w n m j n i i vnivcu-. aui'at^M rn,? T xrv\jjor T*”**’ -“ ?!?1iw u *rrr

^ {t O - r a fe i' >i«p<i^criCT'tVvki:d>tiđffiji čniitr tnurju iiShi •»t

’« r ,, W ^ 7 iA 'n « S it T O :? w ^ h n ji« ^ « im r - jI * t .W '| v w i‘o ijamujtfu. g jfo

,iV M ft|nii.K -, vm-.. •I,o 7 '~ y i i i f ^ 7 « ^ i 7 « n ^ i n ^ T a ^ i t 4 i ^ v ^ . . » w - . f - r--'<-^7-

| t&u’HitK'$4fil fnt’Tifv? in V *ćU §w jŠjfiflitj-dS ni«\.tilcru ItfciVdvt Uiiv W iSj
[tiM -7htfc ‘alUt^niitncrtiti«t»i^^-Tn)‘j ^ 'i)i:T * :u :o c i v i ? .•vtrr’i . j » ' fr??|š«i 5t-w ,r I
t i ( i p T « r & * '? * ''¿ j / i '' |
*ji>a : -.(■••'M Š p H sM jT ji.vK l

t'il ‘-I T'nt1t w

jr a t n j» -S vi:t riiv;n»rtxpt; .\rr ifta u it ft h jfić > V '* p 0 f n f t»«-* 1

v.nfft*t<ntš-trcr?frni . { • • n 7 v . * i v r l l A v ' ' ' t i 4 ' ( . ' : c t t l f * 1)111 ‘jj
vv; t o i f r r t r » w W ' f*Trtt,‘’ , u ¡S

1-i'''. v-~č ‘hćI- inftnitf i?Vcier- r t w •’?tt twtoV-fr 1 tfl

isn e i^ tn n n V ir^ ii,w •

iv :,

R IB A R I G R A D A Z A D R A D A R IV A J U C R K V U I SA M O S TAN SV. K R SE V A N A
P rijep is izvorn ika iz X I I I stoljeća iu v a se u arhivu u Zagrebu. Na tom p rijep isu za b ilježen a ie g o d . 1046.
ko ju R ački isp ra vlja u g o d . 1056. (3).
 BORBA ZA HRVATSKU NARODNU CRKVU 113

Sve o v o uglaviše latinski saboraši — a ovih je b ilo n ajviše — u

gradu Splitu. Člancim a: p rvim , desetim i jedanaestim zadaše smrt
h rvatskoj n arodn oj crkvi, a člankom dvanaestim za p rijetiše istom u T o ­
m islavu kad b i se usudio tom e u sp rotiviti. Papini poslanici bijahu
posve sporazum ni sa svim a člancim a, te će ih sada od n ijeti u Rim
da ih papa p otvrd i. N jim a se prid ru ži jo š i Petar, svećenik nadbiskupije
splitske, da u im e svoga gospodara jo š i usm eno papu upućuje. A li papa
Iva n X , prem d a je inače b io poduzetan i odlučan, ipak je krzm ao da
kaže odlučnu riječ. N a jp r ije se prepade članka dvanaestoga, je r razabra
da se ugledni i v e lik i k ralj hrvatski T o m islav slabo slaže s latinskim
p op ovim a kad mu p rije te čak kletvom ili interd ik tom (o b u s ta vo m ),
ako ne pristane uz njih. N a d a lje u vidi papa da se na saboru m alo
p azilo na rije č i glas hrvatskoga biskupa Grgura, da je dapače na saboru
»iš a o šapat i m rm o r od usta do u sta«, a n a jjače da su se m rg od ili i
ro g o b o rili hrvatski g lago ljaši kad bi jedanaestim člankom određeno
da se h rvatski biskup G rgur m ora p ok oravati p rvostolnik u splitskom u.
A i hrvatski biskup G rgu r ne ostade skrštenih ruku. On se svečano
ograd i u pape p ro ti svim zak lju čcim a sabora na zator hrvatske narodne
crk ve, te se čini da je i sam poh itao u R im da obrani s voje pravo.
Jam ačno je sa sobom nosio i pisma pape Ivana V I I I od god. 879. i
880, k o jim a j e biskupa T e o d o s ija p od ložio izravno rim sk oj stolici, te
ga po neki način učinio p rvak om hrvatske narodne crkve. Oslanjajući
se na te povlastice zah tijevao je G rgur odlučno da i d alje ostane sam o­
svojan i nezavisan od p rvostoln ik a splitskoga.
Papa Iva n X , prem da je p ria n jao uz latinsko svećenstvo, ipak nije
m ogao jed n osta vn o pogaziti povlastice dane od n jegovih predšasnika.
Znao je, doduše, da je splitski p rvo stoln ik "sve do raskola u crk vi kršćan­
skoj im ao p rven stvo u č ita v o j staroj D alm aciji, ali je i to uviđao da
je p rvo stoln ik s v o je prven stvo izgubio čim se p rid ru žio carigradskom u
patrijarhu , dok je je d in i hrvatski biskup u N inu ostao vjera n rim skoj
stolici, te tako postao sam osvojan i je d in o podložan papi. U pravo stoga
ne h tjed e papa naprečac suditi, nego odluči čitavu stvar p om n ije istra­
žiti. U to im e pisa pism o dalm atinskim biskupim a k o jim p otvrd i sve
zak lju čk e sabora splitskoga, je d in o jedanaestoga članka ne p otvrd i,
budući da se je p ro ti ovom u članku digao ja k o tp o r hrvatskoga sve­
ćenstva. Da bi se ipak sp or kako god dokončao, pozove papa u Rim
na svoj papinski sud i biskupa ninskog, a i nadbiskupa splitskoga
d$ se p red papom parbe dok on p osljed n ju ne reče. N ap ok on izjavi
papa svoju veliku žalost što je na crkvenom saboru b ilo nem ira i smut­
nja te se tako osu jetio sporazum ak, a tim da je p retrp jela veliku štetu
i crk va i vjera.
Pune d v ije god ine v o d ile su se sada rasprave u gradu Rim u. N e ­
um orni G rgur napeo sve sile da od rži hrvatsku narodnu crkvu. S p lit­
ski p rvo stoln ik p ozivao se na p rvenstvo svoje crk ve p rije dolaska H rva ­
ta, a G rgur isticao kako je ninska bisku pija za pape Ivana V I I I postala
prva u H rva tsk o j i nezavisna od Splita. Papa ne m ogaše spora d o­
k ra jčiti inače, nego odluči da sazove jo š jedan p ok rajin sk i sabor za
114 PRVO DOBA

H rvatsku i D alm aciju u gradu Splitu, a što ovaj odluči neka onda
vrije d i. U to im e izabere i novoga poslanika za taj sabor, naim e biskupa
Madalberta.
G odine 927. dođe biskup M ad alb ert zajed n o s v o jv o d o m od K um e,
I v a n o m , u H rvatsku. O davle p ođ e u Bugarsku, g d je okruni na ime
papino m ladoga cara P etra S im eon ovića i izm iri Bugare s H rvatim a.
N a to se v ra ti u H rvatsku i o tvo ri drugi crk veni sabor u Splitu. N a
saboru b ijaše Ivan, nadbiskup splitski, a i G rgur, biskup ninski. I
na ovo m e saboru p retegnulo latin sko svećenstvo. Ono zabaci sve što
se b ijaše u devetom stoljeću zg o d ilo kao n ezakonito i uze za tem elj
sv o jih rasprava stanje crk ve u H rva tsk o j i D alm a ciji p rije crkvenoga
raskola, kad su jo š latinski biskupi D alm acije p rizn avali rim skoga
papu za svoga glavara. N a o v o j p o d lo zi zak lju čiše crkvene starješine
ovak o:
1. Da crk va sv. D ujm a, tj. splitska nadbiskupija, im ade zaista
p rven stvo u č ita v o j H rva tsk o j i D alm aciji.
2. Da sve bisku pije, pod vrgn u te Splitu, za k o je se zna da su od
starine postojale, ostanu i dalje; ali da se svaki biskup drži s vojih
starinom o p re d ije lje n ih m eđa i da nikako ne zalazi u tuđe bisku pije.
T a k ve stare b isku pije jesu: zadarska, rapska, krčka i osorska na sjst-
veru; a stonska, dubrovačka i kotorska na jugu.
3. Za ninsku b isku piju znade se da n ije od starine im ala biskupa,
nego sam o natpopa k o ji je b io podložan biskupu zadarskom u. Za to
se m ora b isku pija ninska ukinuti, a njezin biskup G rgur m ože se sm je­
stiti u gradu g d je je nekad b ilo s ije lo bisku pije. A takva m jesta jesu
Skradin, Sisak i Duvno. Ta su m jesta d ob ro naseljena, te im aju dosta
svećenstva i naroda. A k o je Grguru tako m io i ugodan biskupski teret,
te n ije zad o vo lja n s jed n om od te tri b isku pije, neka uzm e sve tri, ali
na p og ib elj svoju i svoga stada, je r niti će m oći puk u živali m ilosti
biskupske časti po odredbam a svetih otaca, niti će on m oći točno
ob a v lja ti u svim a s v o je dužnosti, budući da su veom a prostrane te
ih j e m učno obaći.
K a k o vid im o, splitskim saborašim a b ilo je najviše do toga da se
ukine u pravo ninska b isku pija, je r padom n jezin im past će i povlasti
n jezin e, a tim će prestati i hrvatska narodna crkva. Jer čim se ukine
ninska bisku pija, k oja n ije nikad spadala pod Split, a dosadanji ninski
biskup p rim i k oju od napom enutih biskupija, ne će on b iti više s v o j
nego će postati područnik splitskoga nadbiskupa, k ojem u su ove b i­
skupije nekad bile podložne. E v o m u d ro lije latinske! Jam ačno da se
i ovaj zaklju čak splitskoga sabora živ o kosnuo hrvatskoga puka i nje­
g ovih glagoljaša. A k o se ukida ninska bisku pija — g o v o rili su negdje
ov i •— sam o zato što je n ije b ilo do starine, e onda bi se m orale
dokinu ti i sve druge b isku pije, je r je b ilo doba kad i njih n ije b ilo!
T a n ije ni splitsko-solinsko nadbiskupija p osto jala od stvoren ja svijeta!
Z a n im ljiv o je svakako da se na drugom sp litskom saboru n ije ni
r ije č spom enula o slavenskom bogoslužju . Po tom e se čini da je latin­
sko svećenstvo v a ljd a odustalo od d aljega p rogon a slavenskoga jezik a,
n adajući se m ožda da će padom ninske crk ve propasti i slavensko
 BORBA ZA H RVATSKU NARODNU CRKVU
115

b o g o s lu ž je u H r v a ta . A li se p re v a r iš e s p lits k i c r k o v n ja c i: H r v a ti uz-
d rža š e i p o s lije ta j s v o j a m a n e t s to lje ć im a p o k r a j s v eg a n a s to ja n ja
la tin s k ih p o p o v a .
P a p in p o s la n ik M a d a lb e rt b ija š e u svem sp o ra zu m a n sa z a k lju č c im a
s p lits k o g a s a b ora , p re m d a j e i o p e t b is k u p G r g u r p r o ti n jim a p r o s v je ­
d o v a o . M a d a lb e rt d ap ače z a p r ije ti s v a k o m u k o ji bi h tio da o v e za­
k lju č k e p re k rš i, a o n d a ih p o n es e sa s o b o m u R im da ih p ap a p o tv r d i i
da p o š a lje p r v o s to ln ik u s p lits k o m u Iv a n u n a d b is k u p s k i p lašt. B aš kad
j e M a d a lb e rt s tig a o u R im , z g o d i se p r o m je n a na p a p in s k o j s to lic i:
o d lu č n i i p o d u ze tn i Iv a n X s ilo m b i s v rg n u t, a n je g o v o m je s to zau zeo
L e o V I . D o k se Iv a n X b a re m d o n e k le o b a z ira o na ž e lje H rv a ta ,
p ris ta ja š e L e o s a s v im uz d a lm a tin s k e b isk u p e. On n a m ah jo š g o d . 928.
p o tv r d i sve za k lju č k e s a b o ra s p lits k o g a i p o š a lje u to im e s većen stvu
D a lm a c ije i H r v a ts k e o v u p osla n icu :
»B is k u p L e o , slu ga slu žb e n ik a B o ž jih , F o r m in u b is k u p u za d a r­
sk om u , G rgu ru n in sk o m u , i s v im o s ta lim b is k u p im a u D a lm a c iji. B u ­
d u ći da ste m ilo š ć u B o ž jo m b is k u p i, za p a d a vas da se p o k o r a v a te
s v o m u p rv o s to ln ik u , s p lits k o m u n a d b isk u p u , i da ga o s o b it o p o š tu je te .
T a š to se m o ž e p o m is liti g o r e g a , n e g o b isk u p n e p o k o ra n s v o m u p r v o ­
s to ln ik u ? I b u d u ć i da zn a d em o da b is k u p ne s m ije s v o g a p rv o s to ln ik a
p re z ir a ti ni za n e m a r iv a ti, za š to v i d a lm a tin s k i b is k u p i p r e z ir e te s v o g a
g la v a ra , te p o p u t h a jd u k a g r a b ite tu đ e b is k u p ije ? O p o m in je m o vas,
da svi b u d e te m e đ a m a s v o jih b is k u p ija z a d o v o ljn i . . . A za n a d b isk u p a
s p lits k o g a ž e lim o da m u se o b la s t p r o s tir e i p o z e m lji h r v a ts k o j, baš
u o n o m op s e gu k o ji j e n ek ad im a la sa lon sk a n a d b is k u p ija , j e r b is k u p ija
ne m o ž e se s a s to ja ti sa m o o d g ra d a m eđ u g ra d s k im zid in a m a n e g o i o d
p ro s tra n ih žu p a, z e m a lja , sela, v in o g r a d a i c rk a v a na o tv o r e n o m p o lju .
G r g u r u p a k , k o ji j e za n e p o v o ljn ih i z lih v re m e n a p o s ta o b is k u ­
p o m u z e m lji H r v a ta , z a p o v i j e d a m o da b u d e b is k u p o m
j e d i n o u s k r a d i n s k o j b is k u p ij i ; u tu đ e b is k u p ije neka
v iš e ne d ira , j e r k a d b i to č in io , zn a jte , d a b i g a o d m a h iz c rk v e
iz o p ć io .«
T o m p o s la n ic o m p a p e L e o n a V I b ija š e b o r b a za h rv a ts k u n a ro d n u
c rk v u svršen a. U b o g i G r g u r k a o d o b a r sin r im s k e c r k v e s te š k im srcem
p o s lu h n e p ap u , te o s ta v i N in i p o đ e u S k ra d in . P o n o s n a s to lic a u
N in u o p u s ti, a h rv a ts k i n a ro d sp ad e p o d la tin s k o g a n a d b is k u p a u
S p litu . A li m is a o h r v a ts k e n a ro d n e c rk v e ne b i tim ip a k ugušena ona
o ž iv i n a k o n je d n o g a s to lje ć a n a n o v o , d a k a k o u n e š to d ru g o m o b lik u .2

-’ [G r g u r N in s k i b io j c o d lu č a n p r o t iv n ik s p lits k o g n a d b is k u p a Iv a n a , k o ji j e tež io
d a s v o jo j m e tr o p o liji p o d v r g n e d a lm a tin s k e b isk u p e, p a i n in s k o g , k o j i j e p o d s v o jo m
ju r is d ik c ijo m im a o č it a v o h rv a ts k o d r ž a v n o p o d r u č je , o s im p o d r u č ja d a lm a tin s k ih o p ćin a ,
i b io iz ra v n o p o d lo ž a n p a p i. U s v o je m o tp o r u te ž n ja m a s p lits k o g a n a d b isk u p a G rg u r j e u
p o č e tk u n ašao p o tp o r u u d r ž a n ju k r a lja T o m is la v a i h rv a ts k ih p o g la v a ra , a li j e o s ta o
o s a m lje n n ak on p a p in s k e p o t v r d e s a b o rs k ih z a k lju č a k a . Z a n a c io n a ln ih b o r b i u X I X st.
p o ja v ila se p r e d o d ž b a o G rg u ru N in s k o m k a o b o rc u p r o t iv n a s to ja n ja la tin s k o g s ve ćen stva
da p o tis n e g la g o lja š k o b o g o s lu ž je . M e đ u tim , u s a b o rs k im s p is im a n e m a tra g a n je g o v u
p r o t iv lje n ju u to m p o g le d u . N j e g o v se p r o s v je d o d n o s io s a m o n a p it a n je p r im a ta sp litsk e
n a d b is k u p ije i o p s ta n k a n in sk e b is k u p ije .]
 K R E S IM IR O V IC I*
928 — 1058

T om islava, p rvoga k ra lja hrvatskoga, n a slijed i o k o god. 930. sin

n je g o v K r e š i m i r I , k o ji je sretno od ržao H rva tsk o K ra lje v s tv o
on ako ja k o i silno kako ga je osta vio ve lik i otac n jegov. Isp rv a doduše
b ilo je b ojazn i da će jo š m lad i k ra lj teško o d o lje ti m nogim s vojim
dušm anim a i otpadn icim a, k o ji se na nj p od igoše; no uz p om oć svoga
ujca sretno se od rva svim neprilikam a i u tvrdi p rije s to lje svoje. N a j­
više mu zadavaše jad a v je ro lo m n i ban bosanski, k o ji b ijaše zauzeo tri
župe uz m eđu hrvatsko-bosansku, naim e U sk op lje (S k o p lje ), Luku (D no-
lu k a ) i Plivu. A li m ladi K re š im ir zaratio na bana, razbi ga n eg d je na
Vrbasu, te ga naposljetku prisili da je osta vio svoju banovinu i p o b je ­
gao nekam o u Ugarsku. Svladavši i dru ge otpadnike, vladaše sretno
i slavno u H rva tsk o j i D alm aciji. M n ogo je puta d olazio u poh ode i
latinskim grad ovim a, oso b ito gradu Zadru g d je je u Latina im ao svojte
i rođaka, oso b ito veom a od ličn o g građanina M a d i j a . T a k o je je d ­
nom u Zadru p o s je tio tam ošn ji sam ostan sv. K rševana i d arovao na
m olbu op atovu crk vi i sam ostanu »za spas duše s v o je « n ek olik o ze­
m a lja u H rva tsk o j.
K rešim ir, k oje g a su n je g o v i p otom ci p o s lije n azivali S ta rijim za
razliku od n jeg ovih n asljednika istoga im ena, um re o k o god. 945.
jo š u n a jb o ljim godinam a, te ostavi za sob om više nedoraslih sinova.
N a js ta rije g a M i r o s l a v a zapade k ra ljevsk o p rije s to lje . N o kako b i­
jaše i on jo š m alodoban, u p ravljaše za n jega k ra ljevstvom b jeloh rvatsk i
ban P r i b i n a , k o ji je b anovao jo š za oca mu K rešim ira. Ban P ribin a

* [V . bilješk u na k raju p o g la v lja .]

 KRESIMIROVICI
117

pom am i se za krunom , te uze rad iti djetetu o glavi. I pođe mu ned jelo
za rukom . M lađanoga M iro slava dade nakon četiri godine ubiti, a na to
se sžm nametnu H rva tsk o j za vladara.
T im zločin om rastepe n evrijed n i Prib in a hrvatsku državu. G otovo
nijedan ban ne h tjed e da priznade krvn ika za svoga glavara nego se

O D L O M A K N A T P IS A N A K A M E N U IZ D O B A H R V A T S K O G A B A N A P R I B IN E
U P O L O V IC I X ST.
Nađen na Kapitulu kod Knina.
Natpis: »Hune P rib in (a ) annos post . . .«

redom odm etahu. T a k o se u tili čas od vrže bosanska banovina, a za

n jo m se poved oše i crvenohrvatske oblasti, te se neke tom p rigod om
za sve v ije k e odružiše od hrvatske države. O vo rasulo H rva tskoga K ra ­
ljevstva dođe u d ob ar čas srpskom u velikom u županu Časlavu, k o ji
b ijaše god. 935. p o b je ga o iz bugarskoga sužanjstva i vra tio se u S rb iju
da s pom oću bizantskih careva opet okupi i p od igne srpski narod.
O hn ovivši već p rije velikožupansku vlast u R aši i drugim oblastim a,
p rid ru ži mu se sada i banovina bosanska, a nakon n je i crvenohrvatske
ob lasti i p o k ra jin e k o je su se ra d ije p ok oravale o b n ovitelju srpske
slave, nego banu krvniku.
N esretnom u banu P rib in i ostade tako je d in o B ije la H rvatska sa
Slovin sk om zem ljom . K a k o je H rvatska K ra lje v in a to lik e ze m lje izgu­
bila, sm anji j o j se znatno i ratna snaga. M je sto osam deset velikih
b ro d ova im ala ih je sada sam o trideset; tako isto b ijaše pješaka i
118 PRVO DOBA

kon janik a kudikam o m anje, nego p rije za sretnih vrem ena. K tomu
zaredaše i u sam oj B ije lo j H rva tsk o j neprestane bune i urote, samo
da se o b o ri s p rije s to lja nam etnik Pribina.
N ap osljetk u p od iže se D r ž i s l a v , jed an od m lađih sinova k ralja
K rešim ira I, da osveti sm rt bratovu. P ribin a p ogib e u b orb i, a D ržislav
se p rogla si k raljem . B ilo je to ok o god. 970. A li kako tužnu p rim i sada
slavnu nekad državu hrvatsku! K a k o n ije m ogao više ni snivati o tom
da p ovrati s v o jo j vlasti crvenohrvatske oblasti i banovinu bosansku,
nastojaše D ržislav svim a silam a da barem preostalu k raljevin u oja ča
i uredi. U tom ga podupiraše isprva i sam car bizantski, kom u je p ri­
je tila p og ib elj n a jp rije od Rusa a zatim od Bugara. Car bizantski
priznade rado D ržislava za k ra lja H rvatske i D alm acije, ostavi mu latin­
ske g rad ove D alm acije, pače ga obaspe d arovim a i počastim a. Poim ence
se sp om in je da ga je od lik o v a o časnim naslovom eparha ili patricija.
A D ržislav b ijaše i zahvalan svom u p rija te lju i savezniku. On ga poma-
gaše u borb i s Bugarim a, te su stoga i m nogi bugarski b o lja r i (v e lik a š i),
p ro tje ra n i od bugarskoga cara Sam uila,1 tražili utočišta u Držislava.
T a k o dođe n egd je god. 978. neki b o lja r Penča, bratučeg cara Samuila,
u H rvatsku , te se o v d je nastani s braćom , sestrom i sinom Plesom .
D ržislav ugosti nesretne p rib jeg e, nastani ih tik Sp lita u podgrađu
grada K lisa, a povrh toga p ok lon i im neke p osjed e kod razvalina grada
Salone i dopusti im da uzmu od razvaljen oga kazališta salonskoga
kam enja i da sagrade crkvu sv. M ih ajla i dva mlina.
D ržislav vladaše lije p b ro j godina H rva tskom slavno i sretno. N o
najed n om skupiše se nad n je g o v o m g lavom tam ni oblaci. N a jp r ije se
zavadi s bizantskim carem V a s ilije m I I B u garou b ojicom , je r se bijaše
p rid ru žio bugarskom u caru Sam uilu.1 V a s ilije I I , da se osveti h rvat­
skom u k ralju, poče sada svim a silam a p om agati M letke, k o ji su i
on ako č itavo stoljeće i d u lje m učno p od n osili hrvatsko gosp od stvo na
m oru, p laćajući danak h rvatskim k n ezovim a i k raljevim a. M letački
dužd P e t a r I I iz odlične p orod ice Orseola, m už v rlo nadaren i po
duzetan, p ošalje sada god. 992. s voje poslan ike u C arigrad da se p o­
klon e caru i izrade h risovulju (p is m o sa zlatnim p eča tom ) za m letačke
trgo vce da bi slobodn o p lo v ili i trgo va li po čitavom carstvu grčkom .
Car V a s ilije je d va d o c ik a te poslanike, počasti ih svim a počastim a, a
najzad im d ra g o vo ljn o p o d ije li sve što su sam i tražili.
O hrabren ovak o carem grčk im ponese se silno dužd P etar I I
O rseolo i stade nastojati da na Jadranskom m oru šatre m oć hrvatsku,
a podigne m letačku. N a jp r ije otkaza danak hrvatskom u kA tlju D rži­
slavu, što su ga stoljeće i pfl plaćali M leci, a zatim p ošalje ok o god.
994. v o jv o d u B a ^ o v a r i j a B r a g a d i n a sa šest b ro d ova da za­
uzm e otok Vis, tu prvu predstražu h rvatskoga p rim orja . B ragadin
zaskoči doduše grad Vis i zauze ga, ali odm ah zatim p ovrati se u
M letk e, je r se hrvatska m ornarica bijaše V isu prikučila.

1 [R ije č je o M aked on skom Carstvu s carem S am u ilom , k o je je n asta vlja lo p red a je

p rvo g a B u garskoga Carstva. T o se izra zilo i u S am u ilovu carskom naslovu. K la ić j e na
način svog vrem en a d rža o to ca rs tv o onda bu garskim .]
 KRESIMIROVICI 119

KAM ENI O D LO M AK (A ) C IB O R IJ A IL I PLU TEJA CRKVE, IZ IX IL I X ST.

N a đ en u g r o b lju na K a p itu lu k od K n in a.
N a tp is : » . . . c l( a ) u d u x H r o a t o r (u m ) in t c (m )p u s D (o m in i) . . . «

R adi o vo ga nasrtaja planu lju ta m ržn ja izm eđu h rvatskoga k ra lja

i m letačkoga dužda. Oba se sprem ahu na odlučan b oj za gosp od stvo
na Jadranskom m oru. M lečani, da bi lakše p o b ije d ili, počeše tajn o
od vraćati latin ske g rad ove dalm atinske, a uz to p rih vatiše p om oć h rvat­
skoga izd ajice. B ijaše to S v e t o s l a v , s n a dim kom S u r o n j a ,
s ta riji b ra t k ra lja D ržislava. S vetosla v S u ron ja ne m ogaše p re g o rje ti
što mu se m lađi b rat p op eo na p rije s to lje , d očim je sam og sebe sma­
trao p ra vim nasljed n ik om oca K re š im ira I. A da b i se bratu osvetio,
što ga b ijaše lišio k ra ljevsk og a p rije s to lja , ponudi se sada M lecim a
da ćc sa s v o jim pristalicam a p okren uti bunu u H rva tsk o j, te m letačkoj
m orn arici p om oći da svlada k ra lja Držislava. I tako se složi k ra ljev ić
S vetosla v Su ron ja s n a jvećim dušm anim a h rvatskoga naroda da šatre
brata svoga, a s n jim i svoju dom ovinu ! U govoriše tužni saveznici da
će M lečani s v e lik o m silom d o je d riti u h rvatsk o p rim o rje , a u isti mah
dići će se S u ron ja na brata svoga.
K ad su sve p rip ra ve b ile goto ve, a i m letački b ro d o v i b ili sprem ni
da zap lo ve m orem , sabere m letački dužd na S p asovo 28. svibn ja 998.
sve oblasti, svećenstvo, puk, vojsk u i m ornare u hram u sv. Petra na
otoku O livolu. B iskup D om inik o tp je v a službu B ožju , te izm olivši zatim
m olitvu da m letačko o ru žje p o b ije d i, p redade duždu »s tije g p o b je d e«.
 120 PRVO DOBA

Još isti dan otisnu se b ro d o v lje na m orsku pučinu. Za n ek olik o dana

osvane P etar I I O rseolo p red grad om i otok om O s o r o m . Latinski
ž ite lji grada, već p r ije od vraćani od svoga k ra lja, ne opirahu se M le ­
cim a, pače ih dočekaše s v e lik im slavljem . Cim se je p ro ču lo da je
m letački dužd s v e lik im b ro d o v lje m d op lov io , zgrnuše se ž ite lji ob ližn jih
m jesta, Latin i i od m etn ici H rva ti, te p risegoše duždu zakletvu v je r ­
nosti. U Osoru p ro b o ra v i dužd D uhovski blagdan (5. lip n ja ), a na to
za p o vje d i svim a, k o ji mu se poklon iše, da se prid ru že n je g o v im četam a.
M n ogi se odazvaše p ozivu i stupiše za novac m eđu v o jn ik e n jegove; a
zatim o tp lo v i slavod ob itn i dužd ravno prem a Z a d r u . K ad se ovom u
gradu p rib liži, dođoše mu u susret gradski načelnik sa starješinam a
i biskup sa svećenstvom te ga otpratiše u grad. Tu mu se pok lon iše
i dru gi svjetovn i i duhovni p og la va ri latinskih grad o va D alm acije, oso­
b ito biskupi K rk a i Raba s načelnicim a o v ih gradova.
K ra lj D ržislav gledaše skrštcnih ruku o v o sla v lje m letačkoga dužda.
Iz n e v je rili mu se latinski grad o vi, izd ao ga rođ en i b ra t sa s v o jim h rvat­
skim pristašam a, a on ostao g o to v o bez b ro d o v lja , uzdaju ći se je d in o u
kopnenu vojsk u svoju k o ja mu b ijaše ostala vjern a. N o ta ne m ogaše
se ogled ati s m letačkom m orn aricom ; zato posla u Zadar k duždu
s v o je poslan ike nudeći mu m ir, ako osta vi h rvatsk o p rim o rje . A li sre­
ćom op o jen i P etar I I O rseolo vid eći kako ga pom ažu car bizantski,
latinski grad ovi, a n a jviše h rvatski od m etnici, na čelu im nesuđeni
k ralj S vetosjav Su ronja, ne h tjed e ni čuti o m iru. Pače p ro b o ra v ivš i
pet dana u Zadru i oja ča vši svoju vojsk u latin skim četam a dalm atin­
skih gradova, o tp lo v i na ju g da uzm e sasvim h rvatski grad B i o ­
g r a d . G rad branila je hrvatska posada; zato se M lečani ne usudiše
iskrcati na kopno, nego stadoše kod o b ližn je g otok a Pašm ana da odanle
udaraju na grad. N a jp r ije posla dužd poslan ike u grad i p ozva gra­
đane da mu se m irn o predadu, te će ih zapasti n je g o v a m ilost; ako
pak toga ne učine, ra zva lit će grad i od vesti će sve ž ite lje u sužanjstvo.
B iograd sk i građan i nađoše se u v e lik o j n evolji. T ešk o im b ija še izne­
v je r iti se svom u k ralju Držislavu, a u drugu ruku bijahu uvjeren i da
je m letačka sila ovaj put velika i da jo j ne bi m o g li o d o lje ti, budući
da im k ra lj ne m ože p om oći. N ap ok on skršeni strahom poklon iše
se m letačkom u duždu na očigled hrvatske posade, k oja je sa s v o je kule
m orala sve to m irn o gledati.
P etar I I O rseolo p ođ e nato na ju g prem a gradu T r o g i r u . Došav
pred grad, p ok lon i m u se biskup sa svećenstvom i latin skim pukom , a
na to uđe dužd u grad. U T ro g iru ž iv io je u p o s lje d n je doba i nesretni
k ra ljev ić Svetoslav Su ronja, radeći odan le na za to r svoga brata i d o m o ­
vine. Dužd Petar ulazio u grad, a k ra lje v ić Su ronja, potom ak slavne
k ra ljevsk e porod ice, p od igao se ali ne da gon i tuđina — ta on ga
bijaše sam d ozvao — nego da se dušmaninu svoga naroda sm jern o
pok lon i. Čim je dužd ušao u T ro g ir, eto preda nj Su ron je g d je mu se
k lan ja i p risegom zav je ru je ! A da će i u n ap rijed b iti o rtak i sluga
m letački i dužda p ro ti svojem u rodu p om agati, d aje duždu jed in ca
sina S t j e p a n a za taoca! Tužne li slike iz p ro šlosti hrvatske; tu žnije
nem a ni za kobnih turskih vrem ena!
 KRESIMIROVICI
121

R adi o č ite izd a je k ra ljev ić a Su ron je zavlad a u H rva tsk o m K ra ­

ljevstvu m etež i buna, te k ra lju D ržislavu ne bi m oguće da ovaj put
zaustavi slavod ob itn e M lečane. Od T ro g ira pođe dužd u Split, naj-
o d lič n iji grad dalm atinski. Splićani, prem da su većin om b ili Latin jani,
ipak se teška srca odlučiše da ostave svoga k ra lja Držislava. A li da ne
bude zlo i gore, p ođoše i oni s nadbiskupom P etro m duždu u susret i
za vjeriše se duždu za k letvom vjern osti. K tom e nastojahu da u svem
ugode duždu, sam o da bi ponešto u blažili n je g o v g n je v na hrvatskoga
k ralja.
P oh od ivši jo š o to k e K o r č u l u i L a s t o v o , p rim ivši poklon
od grada D ubrovnika i sk lopivši m ir s N eretlja n im a , krene slavod ob itn i
dužd kući u M letk e. Sa sobom p oved e k ra ljev ić a Stjepana, sina Sveto-
slavova i šest neretljan sk ih plem ića, sve talaca. U M lecim a p ro zo v e se
p on osito v o j v o d o m Dalmacije, te odm ah p ošalje u latinske
g rad o ve D alm acije m letačke plem iće, k o ji će u n je g o v o im e u p ravljati
tim grad ovim a. Sina svoga O tona posla u S p lit, a unuka svoga u
D ubrovnik.
S la v lje u M lecim a b ijaše sada v elik o . V o jn o m od god. 998. slo­
m ljen a bi p rem oć H rva tsk oga K ra lje v s tv a na Jadranskom m oru. O
starom danku ne bi više ni spom ena, a m letačka trgovin a b ijaše osi­
gurana. M letačk a R epu blik a postade gosp od arica Jadranskoga m ora.
O d ređ eno bi da se uspom ena na v ojn u od god. 998. slavi k roz sva sto­
ljeća posebnom svetkovin om . Svakcrfcgodine na Spasovo, naim e na dan
kad je v o jn a započela, za p lo vio bi dužd na velik o m b rodu na pučinu
m orsku, pa se onda slavilo vje n č a n je dužda s m orem . T a svetkovina
uzdržala se sve d o propasti M letačk e R epublike.
Crni dani osvanuše sada za ubogu H rvatsku. B ijaše otisnuta sasvim
od m ora i lišena prim orsk ih grad ova, te tako g o to v o rastavljen a od
ostaloga svijeta. Ipak D ržislav ne klonu duhom . N a jp r ije nastojaše
sm iriti sm utnje m eđu H rva tim a i o tja d n ik e kazniti, a zatim sabiraše
sile da odm azdi M lecim a. Pom agan b jeloh rvatsk im banom G od im iro m
o tje ra M lečane n a jp rije iz B iograda, a zatim počne rad iti da opet la­
tinske g rad ove pnedobije. T o mu se činjaše tim lakše, je r je latinskim
žite ljim a b rzo d o d ija lo n asilje m letačko, budući da nisu M lečani p o­
štivali starih p ravica, nego su grad o vim a nam etali s v o je p lem iće za
načelnike. N e p rođ oše ni d v ije godine, a grad S plit, k o ji se i onako
teška srca p o k o rio ja č o j sili, op et se vra ti pod o k r ilje hrvatskoga k ra lja
D ržislava. D uždev sin Oton p ro tje ra n bi iz grada, a načelnikom Splita
p ostade neki F lorin ko ji je pod jedno bio glavar susjednoga hrvatskoga
grada K lisa (1000).
U to um re teško iskušani k ralj D ržislav, a n aslijedi ga K r e š i m i r
II k o ji uze m lađ ega brata G o j s l a v a za suvladara. K re š im ir I I
nastavio d je lo svoga predšasnika. Sretno mu pošlo za rukom te je za
n ek olik o godina op et p o d lo žio s v o jo j vlasti sve g rad ove dalm atinske i
otok e na m oru. Stoga se u pravo prepade m letački dužd O t o , sin
P etra I I O rseola, ali ni srcem ni duhom nalik na slavnoga oca svoga.
Da ne bi upravo sve tečevine očeve propale, zap lo vi O to god. 1018. s
b ro d o v lje m prem a h rvatsk oj obali. Usput mu se pok lon iše grad o vi
 122 PRVO DOBA

KAM ENI O D LO M AK (B ) C IB O R IJ A IL I PLUTEJA CRKVE, IZ IX IL I X ST.

N a đ e n u g r o b lju na K a p itu lu k o d K n in a . N a tp is : » . . . (D ) i r z i s c l ( a ) u d u c e (m ) m a g n u (m ) . . . «

O sor, K r k i R ab na o to c im a , te m u izn ova zap risegoše vječn u v jern ost.

G ra d ova latin skih n a kopnu ne m ogaše m eđ u tim uzeti, n ego se nakon
zalu dn ih pokusa op et v ra ti u M letk e. T a k o osta doše s je v e rn i o to c i la­
tin sk e D a lm a c ije u v lasti m leta č k o j, d ok su g ra d o v i na kopnu i d a lje
p rizn a v a li h rv a ts k og a k ra lja . M ožd a b i k ra lj K r e š im ir I I b io o d rža o i
o to k e da m u u taj čas n ije za p r ije tila v e lik a p o g ib e lj od b izan tskoga
cara V a s ilija I I B u ga ro u b o jic e . T a j b ija š e nakon k rv a v o g a rata od
č etrd eset g od in a p osve svlad ao slavnu nekad bugarsku m acedonsku
d ržavu , p o k o r io za tim sve c rven o h rva tsk e i srpske ob lasti, te se p ri­
k u čio i sam oj H rv a ts k o j K r a lje v in i. K re š im iru i b ratu m u ne p reo stad e
d ru go, nego da se i on i ili p o k o re siln om u caru g rčk om u ili da s n jim
za p o d jen u b orb u za ž iv o t ili sm rt. K re š im ir od a b ra p rv o , te se god.
1019. za je d n o sa s v o jim b ra tom i s n ek im h rvatsk im b a n o vim a d ob re
v o lje p o k o r i d ob itn ik u , caru V a s iliju I I . O vaj pak radostan , što ne
m o ra više k rv i p r o lije v a ti, z a d o v o lji se tim e što ga je h rva tsk i k ra lj
p rizn a o za svoga v rh o v n o g a gosp od ara, pa os ta vi H rva ts k o m u K r a lje v ­
stvu sve stare p ra vic e i slob oštin e, pače sam oga K re š im ira obasu ča­
stim a, im en ov a v š i ga p a tr ic ije m i p o v rh to g a p o š a lje m u jo š b o g a te
d arove.
 KR ESIM IRO VICI
123

S v a se H r v a ts k a p o k lo n ila b iza n ts k o m caru , je d in i S e r m o , ban

k itn ja s to g a S r ije m a , o tim a š e se s ili g r č k o j. O n ne h tje d e slu šati ni
s v o g a k r a lja ni b iza n ts k o g a cara, n e g o se p on ese k a o da je s a m o s v o ja n
v la d a r. Z a to b i iz C a rig ra d a z a p o v je đ e n o K o n s ta n tin u D iog en u , u p ra ­
v ite lju s u s je d n e b u g a rs k e p o k r a jin e na ju g u D u n ava, da S e rm o n a na-
d rv a i p o k o r i. N o K o n s ta n tin u p o tre b i r a d ije p r ije v a r u . On p o š a lje
S e rm o n u iz s v o je s to lic e B e o g r a d a g la s n ik e i p o ru č i m u da se ž e li s
n jim e n e g d je s a s ta ti i o n e k im s tv a r im a p o r a z g o v o r iti. D a se b an ne
bi b o ja o z a s je d e ili iz d a je , p r e d lo ž i m u da će se sa sta ti na m e đ i s v o jih

C R K V A SV. K R Š E V A N A (C H R Y S O G O N U S ) U Z A D R U
Osnovana, kako pred aja kaže, god . 908. za priora (n a čeln ik a ) zadarskih Fuskula i A n d rije. Današnja
crkva, sagrađena u rom anskom slogu, p otječe iz druge polovice X I V stoljeća (p osvećen a 1407).

o b la s ti, na r ije c i S a v i ili D u n avu , ali da n ije d a n ne s m ije s o b o m p o v e s ti

v iš e o d tr i slu ge. S e r m o p o v je r u je lu k a v o m G rk u i d o đ e na ro č iš te .
P o š to su n e k o v r ije m e r a z g o v a r a li, K o n s ta n tin n a g lo iz v a d i n ož, š to g a
b ija š e s a k rio u n je d r im a , i tu ri g a S e rm o n u u reb ra . S e r m o p a d e m rta v
na ze m lju , a n je g o v e se slu g e o d stra h a r a z b je g o š e . N a to K o n s ta n tin
na b rzu ru k u s k u p i n e š to v o js k e i p r o v a li u S rije rm P r e s tr a v lje v u
u d o v ic u S e r m o n o v u za s tra š i tim jo š v iš e , te što s ilo m š to o b e ć a n jim a
s k lo n i j e da j e p re d a la S r ije m g rč k o m u caru . O na sam a o d e n a to u
C a rig ra d , g d je se p o s lije u d a d e p o d ru g i p u t za o d lič n o g v e lik a ša ;
S r ije m p a k n e v r a ti se v iš e p o d H rv a ts k u , n e g o b i p o tč in je n iz r a v n o
B iza n ts k o m u C arstvu . P r v i n a m je s n ik c a r s k i u S r ije m u b ija š e s&m
K o n s ta n tin D io g e n e s (1 0 1 9 ).
124 PRVO DOBA

Kažu stare priče i p red aje da je baš u tp doba negd je h rvatski kralj
K re š im ir I I p očeo p rija te lje v a ti s M ađ arim a na sjeveru s v o je države.
M ađari naim e, p ošto su za svoga kneza A rp ad a i p rvih mu nasljednika
jo š p o l stoljeća srednju E vro p u o b lije ta v a li i pustošili, najedanput se
nakon krvavoga poraza kod Augšburga (9 5 5) sm iriše, a n jih o v i knezovi
počeše m isliti i snovati kako b i svoj narod p riu čili urednu životu, K nez
G e j z a dapače dade se p ok rstiti i dopusti kršćanskim svećenicim a da
navješćuju rije č B ožju p o U garskoj. Još veći p rija te lj kršćanske v je re
i reda b ijaše G ejzin sin S t j e p a n S v e t i , suvrem enik hrvatskoga
k ra lja K re š im ira I I. Stjepan n a jp rije svlada sve p ro tivn ik e kršćanske
v je re m eđu M ađarim a, a zatim osnuje u U garskoj n adbiskupiju u
O strogonu i više drugih biskupija. T im uđe u v o lju rim sk om e papi
S ilvestru I I , k o ji v rije d n o m Stjepanu p ošalje kraljevsk u krunu na dar.
Stjep an dade se upravo god. 1000. tom krunom ok ru niti i p ro zva se
»a p o s to ls k im « k ra ljem Ugarske. Da bi lakše u s vojem k ra ljevstvu m ogao
u tvrd iti kršanstvo i druge d ob re uredbe, nastojaše k ralj Stjep an da
živi sa svo jim susjedim a vazda u p rija te ljs tv u i ljubavi. T a k o za v o li i
hrvatskoga k ralja K re š im ira I I , a stare p red aje tvrde da je Stjepan
i svoga jed in ca sina E m e r i k a h tio ožen iti k ćerju h rvatskoga k ralja.
N o E m erik razderan bi u lovu od d iv lje g a vepra, te se stoga ne is {S n i
ž e lja Stjep an ova; ali ipak p o tra ja ljubav i sloga među k ra ljevim a sve
do sm rti S tjepan ove.
D ok je u H rva tsk o j vladao krafc K re š im ir II, živ io je n je g o v stri­
čević S t j e p a n , sin nesretnoga S vctoslava S u ronje, m n ogo god in a u
M lecim a. K a k o ga je naim e otac god. 998. pred ao za taoca duždu Petru
I I O rseolu, od ved e ga taj sa sobom u M letke, g d je ga je na svom dvoru
dao od g a ja ti sasvim na latinsku ne bi li se p rom etn u o u č ita vog Latina.
N a sja jn o m dvoru duždevu vid io, čuo i u živao je m ladi S tjep an m nogo
toga, o čem n ije ni slutio u s v o jo j d om ovini. U M lecim a ž iv je lo se tada
na duždevu d voru g o to vo kao i na carskom dvoru u Carigradu. M lada
duždevica M a rija , rod om G rkin ja, bijaše tako raskošna i ob jesn a da
se n ije h tjela ni u m ivati vod om zdenćanicom , nego su hitre sluge m o­
rale ranom zo ro m kupiti bisernu rosu, u k o jo j bi se ponosit; G rkin ja
kupala. A n ije ni je la hvatala prstim a, kako je tada b io ob ičaj, nego
bi j o j eunusi rezali jcstvin e n a jp rije u sitne kom ade, a onda bi ih ona
d od avala ustim a zlatnom spravom k oja je im ala p o dva šiljka. I sobe
M a rijin e vo n ja le su vazda n a ju go d n ijim m irisavkam a. Uz ovu M a riju i
n jezin e druge oth ran io se hrvatski k ra lje v ić Stjepan. M ora da se d o­
brano polatin io, je r mu je dužd P etar I I n egd je o k o god in e 1008. dao
svoju rođenu kćer H i c e i u za ženu. T a k o k ra ljev ić S tjep an dođe u
s vojtu i grčkom u caru, te ostade udilj u M lecim a i za vlad an ja svoga
šure, dužda O tona I. N o godine 1026. bukne u M lecim a buna proti
p orod ici O rseola: dužd O to I bi skinut i s čitavom s v o jto m s v ojom
poslan u C arigrad, te se nikad više ne vra ti u d om ovinu . O vom p rilik o m
ostade hrvatski k ra ljev ić Stjep an bez kuće i kućišta. N e znam o kuda je
sve vrlu dao; no n aposljetku se vra ti u H rvatsku , g d je ga p rim i stric
K re š im ir I I. K ad je zatim god in e 1035. K re š im ir I I um ro, uspne se na
h rvatsko p rije s to lje sam Stjepan.
 K R E S IM I R O V IC I
125

S t j e p a n I (1035— 1058) b ijaše zakleti dušmanin M letačk oj R e­

publici, k o ja b ijaše n je g o v e rođ ak e iz svoga krila izbacila. Zato je
svakom p rig o d o m n a stojao da naškodi M lecim a, a naročito da im otm e
one grad o ve dalm atinske k o ji su jo š b ili u n jih o v o j vlasti. P ri ovakim
poduzećim a pom agao ga je isp rva i ugarski k ralj P e t a r , nasljednik
k ra lja Stjepana, a sin p ro tje ra n o g a m letačkoga dužda Otona I Orseola.
Ugarski k ra lj P etar b io je tak ođer kivan na M letk e što su mu oca lišili
d ostojanstva, te je zato rad o pom agao svom u tetku, hrvatskom u kralju,
kad je M lecim a otim a o dalm atinske otoke.
N i s B izantskim C arstvom n ije k ra lj S tjepan I u početku živ io u
n a jb o lje m sporazum u. Još predšasnik n je g o v K re š im ir I I b ijaše se ok o
god. 1024. zavad io s bizan tskim carem , v a ljd a što n ije htio du lje p ri­
znavati vrh ovn e vlasti n jegove. N o car n ije znao šale; on zap o vjed i svo­
mu strategu u B ariju , po im enu B ojoanu (B u zia n u s), da s b ro d o v lje m
udari na h rvatsk o p rim o rje . L je to p is c i ja v lja ju da je strateg B ojoa n u
to j v o jn i za rob io suprugu i sina k ra lja K rešim ira, te ih o b o je od veo
sobom u B ari, a odan le ih p oslao u Carigrad.
S to se nakon toga zgađalo, nije poznato; znade se sam o da se
K re š im ir p rilju b io dalm atinskim Latinim a, sam o da lakše obrani svoju
vlast i od B izanta i od M letaka. Stupio pače u rodbinske sveze s v rlo
uglednom p o ro d ic o m M a d i j e v a c a u Zadru, k o ji su red o vito obn a­
šali najviše časti u svom rodnom gradu. U p ravo tada b io je M a d i j e
I I načeln ikom (p r io r ) gradskim , a brat n je g o v P r e s t a n c i j e b i­
skupom . T a k o su M a d ije vc i znatno p rid o n ije li da su grad o vi na kopnu
dalm atinskom ostali uz k ra lja K rešim ira. M ad ija I I za m ijen io ok o god.
1033. sin G r g u r kao p rio r, dok je čast gradskoga tribuna zapala
dru goga sina D o b r o n j u .
G rgu r i D ob ron ja jo š su za živa K re š im ira d olazili u C arigrad b i­
zantskom u caru R o m a n u Argiru. Ti* su lukavi Latin i u m jeli
hrvatskoga kralja, svoga rođaka, opet izm iriti s bizantskim d vorom ,
te su se vazda vraćali kući obasuti d arovim a i častim a. G rgu r dobi čast
p rotosp atara i stratega čitave D alm acije, a D ob ron ja p rozvan bi topar-
hom i arhontom dalm atinskim .
U travn ju 1034. um re bizantski car R om an A rgir, te se zacari
Mihajlo IV Paflagonac. K ad je zatim 1035. i u H rva tskoj
s jeo na p rije s to lje n o vi k ra lj S tjepan I, poslan bi D ob ron ja opet u
C arigrad da se caru p ok lon i u im e novoga h rvatskog k ralja. B ilo je to
n egdje god. 1036. P o savjetu carevih d vorja n ik a p rim ljen bi D ob ron ja
taj put v rlo nep rijazn o, pače bi bačen u tam nicu carskoga p reto rija .
P o d jed n o bi poslano b ro d o v lje da p od vrgn e hrvatsko-dalm atinsko p ri­
m orje izravn o B izantskom Carstvu. T a k o planu rat izm eđu H rvatske i
Bizanta. K a k o se vod io, ne znam o; g rčk i spisatelj Kekaum en kaže samo
da je bizanatska vojsk a bez velik o ga truda ovladala dalm atinskim p ri­
m orjem , zarob ila D ob ron jin u ženu i sina, te ih od vela u C arigrad na
tam novanje u p re to rij. O n d je u tam nici um ro je D ob ron ja za cara
Konstantina Monomaha (p o s lije 1041), dok se sin n jegov s
v elik im trudom oslo b o d io sužanjstva i pob jegao.
 SV. STJEPAN, PRVI KRALJ UGARSKI
P o p r s je o d s r e b r a u r iz n ic i p r v o s to ln e c r k v e u Z a g r e b a .
 KRESIMIROVICI 127

Kralj Stjepan bijaše, dakle, zbog bizantske nevjere u prvo vrijeme

svoga vladanja izgubio latinske gradove na kopnu dalmatinskom, ime-
nito Zadar i Split. Ali već za nekoliko godina povratio ih je opet svojoj
državini, pošto se po svoj prilici pogodio s novim bizantskim carem
Konstantinom Monomahom. God. 1042. stolovaše već bjelohrvatski ban
Stjepan Praska2 u gradu Zadru, te darivaše zajedno sa svojom ženom
Marijom tamošnji samostan sv. Krševana obilatim posjedima. Pošto
se ban zove »carskim protospatarom« (im p e ria lis p rotosp a ta riu s), nema
dvojbe da je hrvatski kralj Stjepan I. živio tada u najboljem spora­
zumu s bizantskim dvorom. Ali zato planuše domala žestoke borbe s
Mlecima, koji ne mogoše gledati Zadra u hrvatskoj vlasti. Mletački
dužd Dominik započe već god. 1044. rat, koji trajaše više godina, te
se svrši tako da je napokon god. 1050. grad Zadar opet zapao Mlečane.
Ta šestgodišnja borba bila je vrlo krvava; neprestano se vojevalo oko
Zadra, Osora, Raba i Krka, koji su sveđer mijenjali svoje gospodare.
Ratne grozote bile su tako strašne da ih pobožni biskup osorski Gauden-
cije nije mogao dulje svojim očima gledati; zato se odreče svoje bi­
skupske časti i vrati u svoju domovinu Italiju.
Kralj Stjepan I nije dakle održao grada Zadra, ali se bar pokazalo
da je hrvatska mornarica ojačala i da se može ogledati s mletačkim
brodovljem.
Oko god. 1058. umre Stjepan I i ostavi za sobom sina Petra Kre­
šimira, koji izvede sretno sve za čim je otac njegov zalud težio.
U jednoj povelji od god. 1069. spominje kralj Petar Krešimir da mu
otac Stjepan sretno počiva »u elisijskom polju (in elisio c a m p o ) « ; no
Rački misli da je to pogrešno, te da bi moralo stajati »u Kliškom polju
(in C lisio c a m p o )«. Prema tomu bio je kralj Stjepan I sahranjen na
polju što se proteže ispod Klisa prema ruševinama grada Salone (S o ­
lina), možda u crkvi sv. Stjepana, koju bijaše sagradila kraljica J e ­
l e n a , i u kojoj bi poslije pokopan i kralj Petar Krešimir.3

* [U iz v o r a s t o ji s a m o s ig la S , k o ju o b ič n o č i t a j u k a o S te p h a n u s .]
3 [B u d u ć i d a j e o v o p o g l a v l j e u m n o g o č e m u z a s t a r j e l o i b u d u ć i d a b i s u s ta v n o
is p r a v lja n je p o d a t a k a u n je m u s p o m o ć u p o je d in a č n ih b i l j e ž a k a z n a t n o o t e ž a l o č it a n je ,
t o ć e u o v o j b ilje š c i b i t i s a ž e t p r i k a z z b iv a n ja u t o m r a z d o b l j u k r a l j e v s k e v la s t i T r p im i-
r o v ić a . — T o m is la v a j e n a s l i j e d i o T r p i m i r I I (928— 935), a n j e g a K r e š i m i r I
(is p r a v n o K r e š im ir ; 935— 949). T a su d v o j i c a o d r ž a li H r v a t s k u u g r a n ic a m a k o j e j e im a la
z a T o m is la v a i is t o t a k o m o ć n o m . M e đ u t im , z a K r e š i m i r o v a n a s lje d n ik a M i r o s l a v a
(945— 949) iz b io j e p r ije s t o l n i r a t iz m e đ u n je g a i m la đ e g b r a t a M i h a j l a K r e š i m i r a
I I ( S t a r i j e g ; 949— 969). N j e g o v p r is t a š a b a n P r ib in a u b io j e M ir o s la v a , p a j e K r e š i m i r I I
sa m z a v la d a o . Or. j e b i o o ž e n je n J e le n o m Z a d r a n k o m , o n j e iš a o u Z a d a r i v r a t i o H r v a t ­
s k o j B o s n u (u n a j n o v i j o j l it e r a t u r i iz r e č e n a j e s u m n ja o C a s la v o v o j v la s t i u B o s n i ) . Z a
n je g o v a n a s lje d n ik a S t j e p a n a D r ž i s l a v a 1 (969— 997), H r v a t s k a se u p le la u s u k o b e
B iz a n t s k o g i S a m u ilo v a C a r s t v a . P o d u p ir u ć i B iz a n t, D r ž is la v j e d o b i o n a u p r a v u d a lm a t in ­
sk e g r a d o v e i o t o k e i p r v i se k r u n io z a k r a l j a H r v a t s k e i D a lm a c ije . N o z a t o j e H r v a t s k a
m o r a la iz d r ž a t i S a m u ilo v n a p a d a j, k o j i j e o s t a o b e z t r a j n i j i h u s p je h a . N e s t a b iln e p r ilik e
p o t a k n u le su m le t a č k o g d u ž d a P e t r a O r s e o la d a p o t k r a j D r ž is la v o v a v la d a n ja o t k a ž e p la ­
ć a n je d a n k a H r v a t im a . K a d j e p a k n a k o n D r ž is la v o v e s m r t i u H r v a t s k o j iz b i o p r i j e s t o l n i
r a t iz m e đ u n je g o v a n a j s t a r i j e g a s in a S v e t o s l a v a S u r o n j e (997— 1000) i m la đ e
braće K r e š i m i r a I I I (1000— n a k o n 1030) i G o j s l a v a (1000— 1020), M le č a n i su —
d o b iv š i d o p u š t e n je o d B iz a n t a — n a p a li 9. 5. 1000. b r o d o v l j e m H r v a t s k u i z a u z e li n je z in u
 PRVO DOBA
128

obalu. U Trogiru su Svetoslavu obećali pomoć u njegovu nastojanju da se vrati na hrvat­

sko prijestolje, a on im je obećao suradnju i dao sina S t j e p a n a za taoca. Taj se u
Veneciji oženio za duždevu kćer Hicelu. U H rvatskoj je K rešim ir I I I ugrožavao mletački
posjed, p a je dužd Oto Orseolo 1018. krenuo s brodovljem da učvrsti mletačku vlast u
osvojenom dijelu Hrvatske. Pod pritiskom Bizanta Krešim ir i G ojslav morali su priznati
1019. njegovu vrhovnu vlast. Godine 1024. Orseoli su bili protjerani iz Venecije p a su se
sklonili u svojih rođaka na bizantskom i ugarskom dvoru. Dužd Oto bio je oženio sestru
ugarskoga k ralja Stjepana I f a bio je i brat Hicele. Sklop rodbinskih interesa uzrokovao
je ugarski napadaj na H rvatsku (1027). Tada je sjeverni njezin dio odvojen i kao zasebna
državna tvorevina d u k a t i l i b a n a t S l a v o ni j a predana S t j e p a n u , sinu Sveto-
slava i Hicele. Podvojenost Hrvatske p otrajala je za nasljednik^ Krešim ira II I , i to za
čitava vladanja S t j e p a n a I (nakon 1036—1058) i u dobrom dijelu vladavine P e t r a
K r e š i m i r a IV (1058— 1075), kad su se između 1066. i 1070. sjedinila oba dijela, a sla­
vonski ban Zvonim ir postao suvladar i prijestolonasljednik Petra Krešim ira IV .]
 PRILOG 9

* U I ! H I .« u3
ijihfijotn fmrtfeLr
aa
«¡3^.5
.Antffl<Žtu*nwu*#vfajloeo
^ *5 4 S u S i^ «u iu tii^
jj « * . «jocčrotn*

la>N»W\ii.Cnji«oUmćaKsafr ax^»ft5^<*nt čffectiajf »teau*f»£jL ^

^ Ijn c^o ccMmso) «iijn . - acc^tcA» ^acc i& it’cfCfE- <foco^\ <rMirC*nij<r 1

žfti* ihsc^U a^j; ItičiM jlfti^s^

^ • ^ ^ ^ a i t i U ^ ^ i r ’iđfjHgclunit fn k ^ H ii^ ,l*!^|r’^
WtatrVt&t>m**>ir£\iHBite<ruCc M «tite«r<&1«fiila?T^r$je2^
P u r fc ^ U ^ f i f «¿Ito^etaJ^p^H^uT<ccau^ ite d ;
3Baf$v>« ¿ IiIbLi^o?Sn/ifilhnif Tl|t >tcaj ^ f la?«ropipuj
r«Ju?X *k»le*btje. f e r f f« % <*»

c U t J j r ^ f '^ T P 2 I f e ^ ^ K S i S ;
taf- p<^^pK«aicviciđirs^5-cčpnJ^. '.._|-----
fmiFM) oiM^.‘Warcerxr',<p«'fti%fie fcefejm*' op p »^
|fe|Jkr ) » r l ^ | to )* ' rnie «kfta Ivcđi ^ b^ i'
fe rfin itm l. x c 9p w ' 'i i 1>.®c^ p f^ .u o m tn ^ p t^ «pJL a[j5M ?f o m e oefetap» ’

l^eooptfaeaofeCar^eftefxffuej^ - « W C'jjwgf*j'iwV
AILm» Cni-mi- .—. » T-»*» i \ udvt L4- nu I

i ^ . \ a f f « t i i v 4 t . pfa}u!a t £ . psroceU<r«¿fc. tt«r||« f l n t r n i

I H^iImii; I« > e | t n r t r ^ r hop** ootilfu'- Cpfiljs tiua
o c a t - l u f l u flta g fl} f| o r < q jn ft.' c w ^ f ^ » ^ u n i f jjnuli/*C-<<JP3pCf4nwra

' fw%co T e p n o «* cofcfcpft- ' '*• ' V ^ £ > , " S * •’a

H»j
 PRILOG 10

¿ m a j: $ 1 / .«^

cc^ij * tvXrc<J^ V v-
nc»■ ■ A&ccnn^p lu js č a - «K v i*
« w « ! * > UccletSS? 1• f> «C *

| u r k iit
!? w . ć Č ^ > p t 4 ^ * đ < ^ n i K « p m ( M .
' W W t ,K M ^ W 4 ; P ^ M |r,>
L*FI • l k SJaS i!v ; ■
. kfVll5? .1

GO D . 1070. U N I N U , R A D O V A N . U N U K L E L J K O V . D A R IV A S A M O S T A N U
S V . K R S E V A N A U Z A D R U S V O J E Z E M L J E I V I N O G R A D E (5 )

P E C A T K R A L J A P E T R A K R E Š I M I R A V E L IK O G A
na p o v e lji k o jo m j e 8. sr p n ja 1071. u B io gra d u u sta n o vio m eđaSe R a p sk e b isk u p ije.
P r o m je r p eč a ta j e 10.5 cm . K r a lj s je d i na p r ije s to lju ; u d es n ici d rži ž e z lo , a u lje v ic i
zem a ljsk u kuglu.
N a tp is: S igillu m regis C r e s im irri D a lm (a cie) a c C h ro a (cie).
 P E T A K K R E Š IM IR V E L IK I
1058— 1075

Petar K rešim ir IV (1058— 1075), sin k ra lja Stjep an a I 1 i

m letačke duždevne H icele, p rim i H rva tsk o K ra lje v s tv o iz ruku očevih
p rilič n o ja k o i o p o ra v lje n o , prem da n ije b ilo ni izdaleka on ako silno
i p ro stra n o kao za p rv o ga k ra lja Tom islava. C rvenohrvatske ob lasti b i­
jah u već od bune bana P rib in e za sve v ije k e odružene od B ije le H rva t­
ske, te j e baš nedavno S t j e p a n V o j i s l a v (1042) s jed in io D uklju,
T ra vu n ju i H um sku zem lju u jed n u sam ostalnu državu k o ja je p os lije
izašla na glas p od im en om K ra lje v in e D ukljanske. I banovina bosanska
b ija še odavn a svoja, d ok je banovina srijem sk a nakon tužne sm rti
nesretnoga bana Serm ona ostala sveđ er p o k ra jin o m bizan tskom .8 T ak o
j e P eta r K re š im ir u p rv i čas vlad ao je d in o banovinam a b jeloh rva tsk om
i Slovin sk om , k to m e su m u vlast p rizn avali neki grad o vi latinske
D alm acije, oso b ito S p lit i T ro g ir. N o zato je ostale g rad ove latinske,
k ao Z ad ar na kopnu, zatim g ra d o ve K rk , Rab i O sor na otocim a zate­
k ao u m letačk im rukam a, prem d a m u se otac S tjep an I k ro z č itavo vla­
d an je s v o je neprestano tru d io da ih p rid o b i p od s v o je žezlo.8
Č im se P e ta r K re š im ir za k ra ljio i u nazočnosti papina poslanika
M ajn a rd a4 ovje n č a o k ra ljevsk im vijen cem , p rv a m u je b riga b ila da

1 [U sp o red i b ilješ k u br. 3 iz p reth o d n og p o g la v lja o p o d rije tlu P etra K re š im ira IV . ]

* [P o šišiću , bosanska ba n ovin a b ila j e jed n a o d triiu ban ovin a K re š im iro v e H rv a t­
ske, ka d je o va b ila na vrhuncu s v o je m oći. G od. 1071. M a đ a ri su u ratu s B izan tom ,
tra jn o zauzeli S rije m .]
3 [S tje p a n I u sp osta vio j e vla st nad dalm atin skim gra d ovim a , o sim nad Z a d rom .]
* [M a jn a r d je u H rvatsk u došao ra d i crk ven o g sabora, a tada j e K r e š im ir već b io
k r a lj.]
130 PRVO DOBA

Zad ar i druge latinske g rad o ve istrgn e iz vlasti m letačke, pak da tako

hrvatska država op et zahvati č itavo p rim o rje od Istre do rije k e Cetine.
I n ije ga k idala sum nja da li će mu d je lo p oći za rukom . T a on je b io
u v o lji latin skim žite ljim a ovih gradova, budući da je i u n jem tekla
latinska k rv kad ga je rod ila m ajk a Latinka. K tom u b io je u rodu
ili b ar u s v o jti s n a jo d lič n ijim tada p orod icam a u Zadru, im en ito s
M a d ijem i n je g o v o m braćom k o ji su obnašali n a jveće časti u gradskoj
općini. Sam M a d ije b io je nekad gradski načelnik, a b rat mu D u j a m
v rlo ugledan građanin. On je sa s v o jo m ženom V e k e n e g o m rod io
više djece, od k o jih je P etar K re š im ir najviše v o lio Č i k u , g o to v o kao
rođenu sestru.5
K a d je dakle P etar K re š im ir p očeo snovati da otm e M lečanim a
Zadar, sam i su zadarski građani rad ili njem u u p rilo g. A za Z adrom
p oved oše se i g ra d o vi na otocim a to ra d ije što se u n jim a kao i u
sam om Zadru b ilo nastanilo već m n ogo hrvatskih p orod ica, k o je su
v o lje le h rvatskoga k ra lja nego m letačkoga dužda. N ap osljetk u n ije se
tom e p ro tiv io ni n o vi bizantski car Iza k K om nen, k o ji se b ija š e netom
zacario u C arigradu. I tako se zgod i da su se jed n og a dana Zadar i
g ra d o vi na otocim a odm etnuli od M letaka i dali p od za k rilje Petra
K re š im ira i hrvatske države.®
Sada b ijaše u vlasti P etra K re š im ira čitava latinska (il i rom ansk a)
D alm acija sve do ušća Cetine, naim e grad ovi Zadar, S p lit i T ro g ir na
kopnu, a Rab, K rk , O sor s nekim m an jim grad o vim a na otocim a.
Radostan s toga p ro zo v e se P etar K re š im ir k r a l j e m D a l m a c i j e ,
i uzvisi tim te gradske općine na kraljevin u , ravnu H rva tsk o j. A da ne
bi b ilo više sm utnja ni nesporazum a, uredi P etar K re š im ir baš potanko
kako će ti gra d o vi vlad ati sam i sobom i kako će se p o n ijeti prem a
svom u k ralju. G rad ovi latin ski ne će se p ok ora va ti b jeloh rvatsk om u
banu, nego je d in o k ra lju H rva tske i D alm acije k o ji će vlad ati n jim a
u im e bizantskoga cara. S vak i grad im at će s voje oblasnike, k o je će
b ira ti sam i građani; n a jveći je oblasn ik gradski načelnik ili p rio r k o ji
u p ravlja gradom . Zadarski načelnik b it će zastupnik i p oglavica svih
načelnika, zvat će se zato s t r a t e g i l i k a t a p a n , te će b iti p o­
srednik izm eđu k ra lja i gradskih općina, a p re d v o d it će i b ro d o v lje
gradskih općina. K ra lj P etar K re š im ir nadari jo š b og ato rom anske
grad o ve ovim ob ila tim povlasticam a: da se ne će pačati u izb o r grad ­
skih službenika i biskupa nego da će p o tv rd iti svakoga k o ji bude re­
d o v ito izabran, da ih ne će p o d lo ž iti ni b anovim a ni županim a itd.
N asu p rot obvezaše se grad o vi da će svoga k ra lja d ariva ti darovim a,
da će m u plaćati d io svoga d oh otka od luka i da će ga s v o jim b ro ­
d ovim a pom agati, ako b i m orao p oći na vojnu.

* [M a d ije v a braća b ili su D o b ro n ja I i Presta n cije, a V eken ega m u je b ila kći uda­
na za D u jm a .j
• [V . b ilj. br. 3; Z a d a r j e došao p o d K re š im iro v u vla st n ajk asn ije nešto p r ije 1060.]
 PETAR KREŠIM IR VELIKI J 3J

M alo zatim , u v e lja č i 1060. b io je k ra lj P eta r K re š im ir u hrvatsk om

gradu B iogradu, u k o je m su se p o s lje d n ji h rvatski k ra lje v i krunili.
U p ravo stoga p očeo se B iog rad sm atrati glavn im grad om H rvatske,
p rem d a hrvatsk i vla d a ri nisu im ali stalne p rijesto ln ice, nego su b o ra v ili
sad u Kninu, sad u N inu, sad op et u B iograd u ili k ojem latinskom
gradu. P eta r K re š im ir došao u grad da se sastane s od ličn icim a i
velm ožam a svoga k ra ljev s tv a u m ali sabor ili u k ra ljevsk o viječe. U
gradu ga doček ali načelnik D ragoslav i d om aći biskup T e o d o zije , a
d om ala d oh rli ovam o b je lo h rv a ts k i ban G o jč o i župani susjednih župa,
k ao lučki župan P rvan eg i sidraški župan Jurina. K r a lja pak d op ratili
n je g o v i d vorsk i časnici, poim ence tep čija B oleslav, vra ta r Juraj i drugi.
M ora da se v ije ć a lo o važn im stvarim a, budući da se u v ije ć u desio i
op at M ajn ard , poslan ik pape N ik o le I I . K a d se v ije ća n ja svršiše, dođoše
pred k ra lja p od an ici n jegova k ra ljevstva, bud da im sudi, bud da im
m ilo s ti i p ovlastice d ije li. T a k o dođe p reda nj i b enediktinac A n d rija,
op at nedavno osn ovanoga sam ostana sv. Iva n a u B iogradu, te zam oli
k ra lja da p o d ije li n ovom sam ostanu sve sloboštin e i p ovlasti, k o je su
tada u živali dru gi sam ostani p o H rva tsk o j i D alm aciji. P eta r K re š im ir
usliša m olb u opatovu, pače i sam nadari sam ostan, p o k lon ivši m u čitavi
o to k Z irje i d vorac R o g o v o nedaleko od grada B iograda.
P eta r K re š im ir nastojaše svakom p rilik o m da vlad an je s v o je u tvrd i
i da kako u H rva ts k o j tako u D a lm aciji uvede stalan m ir i red, da se
više ne v ra te p rija šn ja burna vrem ena. U p ravo zato ob ila zio je red om
sve ob lasti i sve b anovine a i župe, te b i svagd je m irio i red io kako je
nužno b ilo. N e g d je god. 1062.7 desio se u svom e svratištu u gradu N inu,
okružen d vorsk im časnicim a te p č ijo m B oleslavom , d je d o m Volešom ,
p osteljn ik o m Budcem , v ola rom Z ovićem , štiton ošom D ragon jom , vinoto-
čem D je d o v ito m i drugim a. B io je tu i n je g o v d vorsk i kapelan Ivan,
zatim biskup hrvatsk i Adam , naposljetku i dva susjedna župana: ninski
župan A dam ac i lučki župan V lk ić (V u k ić , V u k a c ). D ošao uto na kra­
lje v s k i d v o r op at sam ostana sv. K rševana iz Zadra i za m olio k ra lja
da p o tv rd i sam ostanu sve p o vlasti i sloboštine, što m u ih p o d ije liš e
\ slavni p ređ i n je g o v i. K ra lj nato izdade sam ostanu ovu p o v e lju : »Ja
K re š im ir, k o ji se d ru gim im en om zo vem i Petar, k ra lj H rva ta i D alm ati­
naca, ob zn an ju jem svim a da m i se čin ilo p ra vo i zd ra vo da se ne
zavrgn u od red b e m o jih p ra d jed ova , a n a jm an je one k o je su učinjene
za spas n jih o v ih duša! N ašli sm o naim e m eđu d je lo v im a p ra d je d a našega
K re š im ira S tarijega, da je on za sve v je k o v e d arovao sam ostanu sv.
K rševan a u Zadru neki p osjed D iklo. T a j p osjed ostade netaknut
vlasnicim a za n je g o v a v la d an ja i za n je g o v a sina D ržislava, tako isto
za v rije m e Svetoslava i braće m u K re š im ira i G ojslava, pak i za n je­
gova sina Stjepana, oca m oga. Z ato i m i to p o tvrđ u jem o , te h oćem o
da to s to ji u sve v ije k e . A tko bi p o s lije m o je sm rti h tio da ovu p ovelju
p ogazi, neka ga stigne srdžba p osljed n jega suca. Dano u gradu N in u «.
Dok je P etar K re š im ir ovak o ob ila zio s v o jo m državom i svađe m irio
i red io, zg o d ilo se na sjeveru H rva tsk e nešto na što je m ora o da svrati

1 [B ilo j e to 1066/67.]
132 PRVO DOBA

sv oju pozorn ost. U U garskoj naim e vlad ao j e od god. 1046 kad su

M ađ ari p ro tje ra li svoga k ra lja Petra, m už v r lo poduzetan i hrabar,
p o im enu A n d rija . K ra lj A n d rija b io je H rva tim a opasan susjed, je r
n ije poput Petra b io u rod u s hrvatsk im K re š im iro vić im a ; zato se P etar
K re š im ir već u p rv i čas p ob rin u da u S lo vin sk oj ban ovin i nam jesti
bana ja k a i odlučna. T a k o postade banom slovin sk im D m itar Z vo n i­
m ir,8 za k oga ne znam o, iz k ojeg a je plem ena hrvatsk oga p otekao;
je d in o je pozn ato, da je im ao u jaka Stresu.
S lovin sk i ban Z vo n im ir n ije sam o b ra n io svoju banovinu, nego je
k o ji put i u tjecao u p oslove ugarske. U susjednoj U garsk oj b ijaše
A n d r i j a I zaru čio svoga sina S a l a m o n a s n jem ačk om carevn om
Juditom , ali tim je o z lo v o ljio k oren jak e m ađarske te se na nj digoše.
A n d rija p o g ib e god. 1061, a n a slijed i ga b ra t B e l a . N o i taj um re
već nakon d v ije god in e i tad nastadoše u U garsk oj silne sm u tnje i ne­
m iri: je d n i prian jah u uz B elin e sinove G e j z u i L a d i s l a v a , a
d ru gi pom agahu Salam onu, sina A n d rije I. U te b orb e um iješa se i
slovin sk i ban Z vo n im ir, p rista ju ći uz stranku G ejze i Ladislava. T ek god.
1065. izm iriše se p ro tiv n ic i u Pečuhu. G ejza i Lad islav priznaše svoga
bratića za k ra lja, ali svaki od n jih dobi za to jed an dio Ugarske da n jim e
u p ra vlja kao herceg. B it će da je h ercegovin a L ad islavova m eđašila sa
S lo vin sk om b anovinom , te je tako ban Z vo n im ir i d a lje p rija te lje v a o
s ugarskim k ra ljevićim a . B raća G ejza i Lad islav za voliše ga naposljetku
tako da su mu jo š iste god in e 1065. svoju rođenu sestru J e l e n u
(H r v a ti je prozvaše L i j e p a ) dali za ženu. T a k o p ostade ugarska kra­
lje v n a h rvatsk om banicom .
K ra lj P eta r K re š im ir ja m a čn o se veselio kad je v id io da m u je ban
i podan ik p ostao šurom ugarskih k ra ljevića. Sad je hrvatska država
na sjeveru m irna, a m o g lo b i se zg o d iti da Z vo n im ir postane i k ra ljem
ugarskim . N o u drugu ruku hvatao je K re š im ira stran kad je u svom
vlad an ju v id io m oćn og bana, o siljen a tuđom p om oći, k o ji bi m ogao
je d n o m u činiti on o što je nekad uradio ban P rib in a nakon K re š im ira I.
Strah k ra lje v b io je jo š veći što n ije sam im ao od srca m uškoga p o­
roda, nego je d in o k ćer N edu. N i braća nisu m u b ila više na životu , zato
se ž iv o zabrinu k om e da nam re svoju državu da ne bude nakon sm rti
n je g o v e p op rištem otim ačin e i tuđih spletaka. U to j n e v o lji svrati s voje
oči na m lad oga S t j e p a n a , svoga sinovca, te ga god. 1066. od red i
za svoga suvladara, a nakon sm rti s v o je za nasljednika. S tjep an ne će
b iti ni k ra lj ni ban, ali će za p o vije d a ti i b an ovim a ako nem a k ra lja u
ze m lji: on će b iti k ra lje v nam jesnik u č ita v o j državi. Z va t će se h e r ­
c e g (p o latin ski d u x ); a čim um re k ra lj, za m ije n it će ga na p rije s to lju
da ne bude sm utnja ni nem ira u zem lji.
T ak o m išlja še P etar K re š im ir da je osigu rao m ir H rva ts k o j i nakon
sm rti svoje. M a lo zatim b o ra v io je u u tvrđ en om gradu Šibeniku. M ora
da se on d je v ije ć a lo o v rlo važn im crk ven im stvarim a, je r su se oko
k ra lja skupili svi biskupi hrvatsk i i dalm atinski. B ija še tu duhovni

8 [ V . 'b i l j . br. 2 iz p reth o d n og p o g la vlja ; Z v on im ira n ije po sta vio K rešim ir, nego je
on tam o banovao po pravu n asljedstva nakon S tjepan a sina S vetoslavova .]
 PETAR KREŠIM IR VELIKI JJJ

p rva k čita vog a k ra ljevstva, nadbiskup sp litski L o v ro , zatim zadarski

biskup Stjep an , h rvatski biskup R a jn e rije , tro g irs k i biskup Ivan, b io ­
gradski biskup D abro, rapski biskup D rago i osorski biskup Petar.
U p ravo je k ra lj slavio B o žić u kolu tih duhovnih pastira, kad preda
nj dođe rođ a k in ja mu Čika iz grada Zadra. M už Čikin A n d rija b ijaše
nedavno tužno um oren od u b ojica, a to se tak o živ o kosnulo p lem e­
n ite g osp ođ e da je od lu čila ok an iti se svijeta i n je g o v a ništavila te
p oći u sam ostan. U to im e sagradi sama u Zadru nov sam ostan sv.
M a r ije za duvne, g d je će B ogu služiti sa s ta rijo m kćeri s v o jo m Domna-
nom , d ok j o j se m lađa kći Vek en ega udala za p lem ića D obroslava.
Izg ra d iv š i i u redivši taj m anastir, dođe Čika sada već kao p red stojn ica
n je g o v a u Šib enik p red »b ra ta s v og a «, k ra lja Petra K rešim ira, da svom u
d jelu izra d i »k ra lje v sk u slob od u « i druge p ovlasti. K re š im ir dočeka
»m ilu sestru« rask riljen ih ruku i s p riv o lo m svoga sinovca, herceg
Stjepan a, i nadbiskupa splitskoga p o d ije li n ovom u m anastiru sve što je
Čika zatražila.
P ored duhovnih posala n ije K re š im ir za b o ra v lja o ni s vjetovn ih
stvari. M ožd a ga je već od p rv o ga dana n je g o v a v lad an ja gon ila živa
že lja da H rva ts k o j v ra ti onu snagu na m oru, što ju je im ala za k ra lja
T om isla va kada su n jo j i sam i p on ositi M leci plaćali danak. U n je g o v o j
vlasti b ili su doduše svi p rim orsk i g ra d o vi i o to c i Jadranskoga m ora
sve d o Cetine, te je m ogao sabrati lije p b ro j b ro d ova; ali n a jg la v n iji
p om orci, sm ion i N e re tlja n i k o ji su nekad b ili strah i trep et M letaka,
nisu ga p rizn avali za svoga k ra lja. O dluči zato o s v o jiti čitavu oblast
N ere tv u sa svim a otocim a i tak o ra š iriti hrvatsku državu na jugu od
C etin e do N eretve. K a k o je N ere tv a b ila tada sam a za se, te n ije
spadala ni u dukljansku ni u srpsku državu, b ilo je K re š im iru v r lo lako
da svlada tu m alenu ob last te je p rid ru ži B ije lo j H rva ts k o j. O sim triju
župa n eretljan sk ih na kopnu (D alenske, M akarske i R a s to č k e ) biše
prid ru žen i h rvatsk oj d ržavi i v e lik i o to c i B rač, H v a r i Vis, a v a ljd a i
K orču la. P e ta r K re š im ir na m jesti u osv o je n im župam a i na otocim a
n a jp o u zd an ije s v o je župane, a čini se da je tom p rilik o m on am o naselio
i plem e K ačića, k o je se p o s lije u p ravo o n d je p ro slavilo. O d župe M ok ro
postala je M orsk a župa, te se već m alo zatim sp om in je m orsk i župan
Rusin, p o svoj p rilic i od plem ena K ačića.
O tkako j e P eta r K re š im ir p rid ru žio H rva tsk om u K ra ljev s tv u ne­
kadanju N eretvu , p od ig la se u pravo silno hrvatska m ornarica. B ro j
b ro d o v a i m orn ara p ovećao se znatno, a H r v a ti su op et stek li staru p re­
m oć na Jadranskom m oru. M lečani nisu sad ni snivali da b i se m o g li
p rik u čiti h rvatsk im obalam a, n ego su b ili sretni što ih nisu uzn em irivali
hrvatsk i m orn ari.
G odin e 1069, p ošto b i N ere tv a p ridružena h rvatsk oj ze m lji, sazvao
je op et P eta r K re š im ir m ali sabor ili v ije ć e n a ju gled n ijih hrvatskih
velm oža. S a b o ro va lo se u k ra ljevsk om d voru u Ninu. T o m p rig od o m
napisao je h rvatski biskup An astazije, kancelar k ra ljevsk og a dvora, u
im e k r a lja 1 P etra K re š im ira ovu p ovelju : »Ja K re š im ir, u p ra v lja ju ć i
Božjom milošću H rva tsk o m i D alm a cijom i k ra lju ju ći nakon
d jed a svoga blažene uspom ene k ra lja K re š im ira i oca svoga k ra lja
 134 PRVO DOBA

Stjepana — k oji oba sretno počivaju u K liškom p olju — stolovao sam

u svom svratištu (d v o ru ) u Ninu, te sam zajedno s prisutnim ž u p a ­
n i m a , k n e z o v i m a i b a n o v i m a , a i kapelanima m oga kra­
ljevskoga dvora počeo razm išljati, kako bi svemogući Bog očuvao podi­
jeljen o mi vladanje moga nasljednoga kraljevstva i pod ijelio dušama
m ojih pređa i predšasnika vječni pokoj. I pronađoh da od djela m ilo­
srđa nije Bogu ništa p ovoljn ije i našega zem aljskoga dvora dostojnije,
nego kad se posvećeni stanovi svetaca i nebesnika opskrbljuju posje­
dima i dostojnim darovima. I budući da je svemogući
B o g n a š e k r a l j e v s t v o na k o p n u i p o m o r u r a s p r o -
s t r a n i o , odlučismo i spremna srca ustanovismo da ćemo samo­
stan sv. mučenika Krševana (u Zadru) počastiti posjedim a i zemljama.
Nađosm o također u djelim a predšasnika naših, preuzvišenih naime
kraljeva (hrvatsk ih ), da su i oni taj samostan darivali m nogim posje­
dima i zem ljama; a mi, ne hoteći ni čime odstupiti od staze pređa
naših, dajem o i darivam o za spas duše m oje i svih m ojih pokojnika
tebi, blaženi Krševane, i po tebi gospodinu Petru, vrijednom u opatu
tvoga svetoga dvora, naš vlastiti (k ra ljevsk i) o t o k k o j i s e p r o ­
stire u našem dalmatinskom moru, a zove se Maun,
kojem u se s istočne strane stere otok, k oji se u hrvatskom jeziku zove
Vir. Ovaj otok (M aun ) dakle neka posjeduje samostan sv. Krševana
u sve vijeke i neka ga nitko od smrtnika u tome ne smeta, je r tako je
odredila naša dobra volja uz privolu i na m olbe v e l m o ž a čita­
v o g a k r a l j e v s t v a n a š e g a . Da pak ova darovnica naša bude
trajna i vrijedna kroz sva vremena, potvrđujem o je i potpisujem o mi
sami zajedno s našim biskupima, i određujem o da svaki čovjek koji bi,
ne spom injući se B ožjega suda i prezirući našu kraljevsku čast, htio
da otm e ovaj otok rečenomu samostanu bude krivac na posljednjem
sudu; neka ga u vječnosti stigne sudbina Heroda, Jude i Šimuna maga,
neka bude proklet od Boga i njegovih apostola, od svih svetaca, a
naročito od sv. Krševana. Naređujem o još da takav zločinac plati na­
šemu dvoru — bilo to za kojega od m ojih nasljednika kralja, bud žu­
pana ili bana — globu od sto libara zlata i da bude u čitavom kraljev­
stvu našem za uvijek nepošten (d a izgubi sva prava). Ja Krešim ir, kralj
H rvata i Dalmacije. Ja Stjepan, biskup zadarski, potpisah. I ovo su
imena svjedoka k oji su tome činu prisustvovali: Adamac, ninski župan,
svjedok. Boleslav, dvorski župan, svjedok. Vlkić, župan lučki, svjedok.
Voleša, djed, svjedok. Budec, posteljnik, bribirski župan, svjedok. Ivan,
kraljevski kapelan, svjedok. Petar, sudac kraljevskoga dvora, svjedok.
Studec, kraljevski vinotoč, svjedok. Leon, carski protospatar i katapan
čitave Dalmacije, svjedok. Slavislav, ninski sudac, svjedok. Adam m o­
nah, opat sv. Bartolom eja, svjedok. Petar, župan sidraški, svjedok.
Dragomir, župan cetinski, svjedok. Andrija, biogradski načelnik, svje­
dok. U gradu Ninu, Amen.«
U ono vrijem e — oko god. 1069. — bijaše Petar K rešim ir na
vrhuncu svoje m oći i slave. Nijedan kralj nakon Tom islava nije se
m ogao ponositi da je kralj samo po »B o žjo j m ilosti«, nego su svi više
ili m anje priznavali vrhovnu vlast bizantskih careva. Odavna već nije
 PETAR KREŠIMIR VELIKI J35

m ogao nijed an hrvatski k ra lj zvati Jadransko m ore » s v o j i m dal­

m atinskim m o re m «, to je tek m ogao P etar K rešim ir, otkad je zavladao
latinskom D alm acijom i N eretvom . Z ato i n ije pusta hvala, kad se
k ralj pon osi da mu je »svem o gu ći B og rasprostran io k ra ljevstvo po
kopnu i m o ru «, ta H rvatska je sezala tada od D rave na ju g do N e ­
retve; a što je p rik u p io zem alja prem a istoku, n ije nam p ovijest
zab ilježila, nego sam o naslućujem o budući da su ga u N inu d vorili
»knezovi i banovi«. T i ostale su nam sam o d arovnice što
ih je p o d ije lio sam ostanim a p rim orsk ih gradova, a da su se k ojo m
srećom sačuvala i druga pism a, kako bi nam se sjajn a ukazala doba
k ra lja P etra K rešim ira koga su punim p ra vom n o v iji p ovjesn ici h rvat­
ski p ro zv a li V e l i k i m . A i jest b io v e lik k ra lj, je r je H rvatsku iza
d ubokog pada opet p od igao i stari jo j sjaj p ovratio. On je » o b n o ­
v i t e l j h r v a t s k e d r ž a v e « , kako ga je ok rstio znam eniti neki
njem ačk i p ovjesnik.
Z ad n jih god in a svoga vlad an ja živ io velik i k ralj hrvatski posve
m irn o. N je g o v a rije č slušala se od D rave do N eretve, od m ora na
istok do V rbasa i m ožda do Drine. A P etar K rešim ir, sretan što ga
je B o žja m ilost tako o b ila to nadarila čin io zadužbine i B ogu ugodna
d jela. Za n je g o v im p rim je ro m povedoše se i velikaši i p lem ići K r a lje v ­
stva H rvatskoga. Petar, župan sidraški, p ok lon io sa s v o jim b ratom
S lavicem sam ostanu sv. K rševana svoj p osjed u O brovcu. Građani
ninski, braća Z ovin ja, Desim ir, P etar G rom ela i S la vic d arovali tak ođer
istom u sam ostanu svoj p osjed u Obrovcu, a tu darovnicu p o tv rd io
god. 1072. k ra lj K re š im ir kad je sa s v o jim d v orom b o ra v io u Ninu.
Sličnih d arovnica izdadoše jo š i drugi. D vorski d je d k ra lja K re š im ira
p o im enu Ivan, d ob i na p ok lon od svoga k ra lja neku zem lju Brda,
te je p o s lije s k ra ljev o m d ozvo lom p ok lon i sam ostanu sv. K rševana;
istom u sam ostanu d arova i p lem ić H rva tin sa s v o jim b ra tom Ljutstra-
hom svoj p osjed u S ikiranim a. K ra lj P etar K re š im ir najviše je v o lio
b ora v iti m eđu s v o jim h rvatskim podanicim a. Jednom p rigod om , p ro ­
lazeći Sid rašk om župom , svrati se d ob ri k ra lj sa s v o jo m ženom i
dru žbom u kuću svoga v je rn o g a sokolara Aprića. K ra lj ostade čitav
dan na d voru ovo ga p lem en itoga H rva ta da bi se od m o rio od p u tova­
nja. Sretni A p rić p o d v o rio je lju b lje n o ga k ra lja baš k raljevsk i, a pod
večer, kad se K re š im ir sprem ao na polazak, p ok lon i A p rić kralju naj­
b olje g a svoga k on ja i m om ka, k ra ljic i n a jvje š tiju rob in jicu , k ra ljevu
štitonoši štit i k op lje, a ostalim d voranim a druge darove. Prem da je
tđ A p rić po tadan jem ob ičaju b io dužan da čini, k ralj ne h tjed e darova
badava p rim iti, nego p ok lon i vjern om u sokolaru svom u p osjed u Jel-
čanim a, k o ji je p o s lije A p rić d arovao sam ostanu sv. Ivan a u B iogradu.
Ia k o j e P etar K re š im ir oso b ito v o lio H rva te i n a jra d ije b o ra v io u n ji­
hovu kolu, ipak je c ije n io i osobito p azio i s v o je latinske podanike, a
naročito n jih ove biskupe. N adbisku p splitski, um ni L o v ro , i biskup
tro g irs k i Ivan, k o ji b i p o s lije od pape p roglašen svecem , bijahu glavni
savjetn ici i doglavn ici n je g o v i iza banova i v o jv o d e i u svjetovn im stva­
rim a. Pa kako je k ra lj lju b io s voje podan ike ob aju jezik a, tako su se
i sam i pod an ici počeli m eđu sobom paziti, c ije n iti i lju b iti. H rvatske
136 PRVO DOBA

d jevojk e udavale se u latinske gradove, a ponosite Latinke polazile za

plemenite Hrvate. Latinka Vekenega udala se tako za H rvata Dobro-
slava. Latini, tako sretni i zadovoljni pod žezlom hrvatskoga kralja,
zaboravili Iako na bizantskoga cara i mletačkoga dužda, te su i u javnim
ispravama svojim spom injali samo ime Petra Krešim ira, kome su i
hvalospjeve p jevali u svojih crkvama.
Godine 1070. zgodiše se d vije znamenite prom jene u Hrvatskom
K raljevstvu. Ban bjelohrvatski G ojčo ili umre ili odstupi, a na njegovo
m jesto dođe dosadanji slovinski ban Dm itar Zvonim ir, rođak ugarskoga
kralja. Drugo bijaše još znamenitije. Petar K rešim ir pridružio se te
godine što tjesnije rimskomu papi Aleksandru I I, želeći se ovako u
jedno kolo uhvatiti s ostalim vladarima zapadne Evrope, k oji se oku-
piše oko rimskoga pape da ih moć njegova ojača i pridigne. Jer baš
tada počeo se iz Rim a širiti nauk da kao što je Bog stvorio dva
nebeska svjetla — sunce i mjesec — da preko trakova njihova svjetla
čovječje oko m ože gledati ljepotu svijeta, da je tako isto Gospodin Bog
učinio d vije vlasti, apostolsku (papinsku) i kraljevsku da čuvaju red u
ljudskom društvu, da ne dospije čovječji rod, stvoren na spodobu
tvorca, u bogom rske bludnje. Te d vije vlasti pak da je B og uredio tako
da je papinskoj dao prvenstvo pred kraljevskom , budući da ova potječe
od apostolske, baš kao što i m jesec dobija svoju svjetlost od sjajnoga
sunca.
God. 1075. umre negdje slavni kralj Petar Krešim ir. Pokopaše ga
svečano na Solinskom ili K liškom polju, gdje su počivali kosti slavnih
pređa njegovih. Ondje naime stajale su d vije crkve: sv. Stjepana i sv.
M arije, što ih bijaše sagradila i darovala splitskoj nadbiskupiji hrvatska
kraljica Jelena. U crkvi sv. Stjepana bile su grobnice knezova i kra­
ljeva hrvatske krvi; tu bi pokopan i Petar Krešim ir. Ali ne ostade
miran u tom svojem grobu. Za groznih navala turskih razorena bi crkva
sv. Stjepana; samostanci, k oji su tu bd jeli nad grobovim a hrvatskih
kraljeva i kraljica, biše rastjerani a grobnice uništene. Tako ne znamo
danas više, gdje je b io grob Petra Krešim ira Velikoga da se poklo­
nim o njegovu pepelu i pom olim o za dušu njegovu.
 S L A V A C I D M IT A R Z V O N IM IR
1075 — 1089

O d m a h p o s m r ti k r a lja P e tra K r e š im ir a d ig o š e se u H r v a ts k o m
K r a lje v s tv u tr i s tran k e. Jed n a h t je d e za v la d a r a S tje p a n a , s in o v c a K re -
š im ir o v a , d ru ga p ria n ja š e u z b a n a Z v o n im ir a , d o č im je tre ć a n a s to ja la
d a u zv is i na p r ije s t o lje žu p a n a S 1 a v c a o d p le m e n a S v a č ić a . S tje-
p a n o v ih p ris ta š a b ilo j e u d a lm a tin s k im g r a d o v im a i m eđ u la tin s k im
s v e ć e n s tv o m , Z v o n im ir a p o m a g a h u n je g o v i m a đ a rs k i r o đ a c i, d o k se
S la vc u p r ik lo n io n a jv e ć i d io h r v a ts k o g a n a ro d a , k o je m u n ije b ilo p o s v e
p o ć u d n o š to j e p o k o jn i k r a lj P e ta r K r e š im ir to lik o u g a đ a o la tin s k im
ž ite ljim a , te se p r ilju b io r im s k o m u p a p i k a o č e s tit sin ak d o b r o m u ocu.
O v a n a ro d n a s tra n k a h rv a ts k a p re te g n u , i h r v a ts k im k r a lje m p o s ta d e
S la v a c o d p le m e n a S v a č ić a . N o p r o t i n je m u d ig o š e se L a tin i i la tin s k o
s v eć e n s tv o , a i silm p a p a r im s k i ne h t je d e g a p riz n a ti. U H r v a ts k o j
n a sta d oše s m u tn je i n e m iri, te su p r o tiv n ic i S la v č e v i p o z v a li u p o m o ć
h ra b re N o r m a n e iz ju ž n e It a lije . S la v a c se d iže da o t je r a N o r m a n e , a li
b ija š e lo š e s re ć e : N o r m a n i p o d k n e z o m A m i k o m z a r o b iš e g a i
p o v e d o š e sa s o b o m u s v o ju d o m o v in u , g d je m u n e s ta d e tra g a i g la s a .1

1 [K o m b in a c iju o k r a lju S l a v c u (1074— 10751 p r e u z e li su p o v je s n ič a r i o d Lu ciu sa .

Is tr a ž iv a n ja su p o k a z a la d a S la v a c n ije ž iv io 1074— 1075. n e g o k a s n ije i da j e na p r ije la z u
iz X I u X I I st. b io v la d a r h rv a ts k ih N c r c t lja n a (M a r ia n i) č i j i su v la d a r i n o s ili n a s lo v
re x , ju d e x ili d u x, k a o B e r ig o j, J a k o v , R u sin i S la v a c u X I st. — G o d . 1074. n o r m a n s k i
k n ez A m ik o n a p a o j e H r v a ts k u i z a r o b io , ne S la v c a , n e g o P e tr a K r e š im ir a I V , k o j i m u j e
za s v o j o tk u p u s tu p io v iš e d a lm a tin s k ih g r a d o v a , te B io g r a d i N in . P o t k r a j is te g o d in e
N o r m a n e su p o tis n u li M le č a n i, a g r a d o v e j e H r v a t s k o j v r a t io Z v o n im ir u sa vezu s p a p o m
G rg u ro m V it .]
138 PRVO DOBA

T a k o ostade hrvatska država god. 1075. bez kralja. G lasoviti rim ski
papa G r g u r V I I nastojaše sada da hrvatsk im vla d a rom postane čo­
v je k k o ji bi pošao tragom Petra K rešim ira , te se što b o lje p rilju b io
rim s k o j stolici. G rgu r V I I h tjed e naim e da jo š više uzvisi papinsku
vlast, nego što je b ila za n je g o v ih predšasnika. S vi vlad ari E v ro p e neka
budu jed n a zadruga k o jo j će p og la va r b iti papa, nam jesnik B o ž ji na
ze m lji. Papa b it će tak ođer p rvi v o jv o d a čitavoga kršćanskoga svijeta;
p od n je g o v im stijego m ići će kršćanski v o jn ic i s k rižem na prsim a
d alek o p rek o m ora, u svetu zem lju Palestinu, pa će tam o n evjern icim a
o tim a ti Jeruzalem i druga sveta m jesta g d je je S pasitelj naš živio,
naučao i um ro.
K a k o je v e lik i papa G rgu r V I I h tio da m u svi kršćanski vlad ari
budu poslušni i da ga podupiru: tako je že lio da m u i n o vi h rvatski
v lad ar bude p osve odan pristaša. U p ravo zato n aložio je svom e p osla­
niku u H rva ts k o j i D alm aciji, biskupu sipontskom u Gerardu, da radi
u p rilo g sam o takvu čovjek u , k o ji b i ob reka o da će u svem slušati
papu. K ra lje v ić Stjepan , sinovac Petra K rešim ira , b ija še u taj čas teško
bolestan, te se sk lon io u sam ostan da um re u m iru B o žje m ; ostade
dak le je d in i ban D m itar Z vo n im ir od sva tri takm aca. O vaj pristane
na za h tjeve i ž e lje papine, pa zato skupi papinski poslan ik sve s voje
sile da i H rva ti i L atin i izaberu Z vo n im ira za svoga kralja. I tako bi
n eg d je u p o lo v ic i god in e 1075. Z v o n i m i r g o to v o jed nod u šn o iza­
bran k ra ljem H rva tske i D alm acije.
Papa G rgu r V I I od lu či sada što s ja jn ije o d lik o v a ti svoga odabra-
nika. B udući da sam n ije m ogao doći, posla u H rvatsku posebnoga
poslanika k o ji će u n je g o v o im e o vjen ča ti izabranoga k ra lja k ra lje v ­
skim vijen cem . Poslan ik taj b ijaše G e b i z o n , op at sv. A le k s ija i
B o n ifa c ija u rim sk om sam ostanu na b rijeg u Aventinu.
Dan 8. listop ad a 1075. znam enit je u p o v ije s ti h rvatsk oj. P olegla
toga dana sila naroda p o prostran om p o lju solin skom da s v o jim očim a
gleda krunidbu k ra lja Z von im ira. Tu se sabrala k ita duhovnih pastira:
tu je p rvo stoln ik sp litski L o v ro , biskup zadarski Stjepan , hrvatsk i b i­
skup, rapski biskup Grgur, b iogra dsk i biskup T e o d o zije , osorsk i Va-
silije, ninski F orm in , trog irsk i Ivan. D ošli i banovi, župani (D o b r il
livan jsk i, P rib in a c e tin s k i), a i d ru gi velikaši k ra ljevstva. Izab ran oga
k ra lja ok ru žli n je g o v i d vorsk i časnici, od k o jih se p oim ence n a pom in je
tep čija D om inik. K ru n id b a ob a v lja la se u crk v i sv. Petra. N ak on sve­
čane m ise stupi op at G ebizon p red sabrani n arod i p ro gla si da je
D m itar Z vo n im ir složnim izb orom naroda i p riv o lo m svećenstva iza­
bran za k ra lja H rva tske i D alm acije. Z atim p ođ e d o Z von im ira , te ga u
im e pape G rgura V I I , gosp od ara svega kršćanskoga svijeta, naresi zna­
k ovim a k ra ljevsk e časti i vlasti, istim zn akovim a, k o ji su nekad resili
T om isla va i n je g o v e nasljednike. N a p o s lje tk u stavi m u na glavu i
hrvatsku krunu. O vjenčani k ra lj klekne nato p red papina poslanika,
p od ign e desnicu te prisegnu vječn u v je rn o s t i p rivržen o st rim sk oj stolici
o v o m zavjern icom :
»Ja D m itar, k o ji se zo vem i Z vo n im ir, s p om oću B o ž jo m k ra lj
H rva tske i D alm acije, ob vezu jem se, o b ričem i ob ećajem tebi, opate
 SLAVAC I DMITAR ZVONIMIR 139

G ebizone, k o ji si m i p o d ije lio kraljevsk u krunu u im e papino da ću ne­

p ro m ije n jen v rš iti sve što m i tv o ja svetost bude naiožila. U svem i
svačem čuvat ću v je ru ap ostolskoj stolici i n eo p o zivo ću bran iti što su
u o v o j k ra ljev in i apostolska stolica i poslan ici n jezin i od re d ili i što
će jo š o d red iti. G o jit ću pravdu, branit ću crk ve i brin ut ću se za prvi-
jence, desetine i sve što ide crkvu. N a s to ja t ću o k o ž iv lje n ja biskupa,
svećenika, đakona i podđakona, da čisto i d osto jn o žive; štitit ću siro­
mahe, udove i siročad; p rije č it ću nedopuštene b ra kove izm eđu rođaka,
ustanovit ću zak o n ito v jen čan je prsten ovan jem i b lagoslovom svećenič­
kim , a u stan ovljen o ne ću pustiti da se razriješi. P ro tiv it ću se p ro d a ji
lju d i, te ću se s B o žjo m pom oću pokazati pravedan u svem što je
pravo. Uz to od ređ u jem po savjetu svih m o jih velem oža da se svake
god in e na Uskrs p lati sv. Petru iz k ra ljevsk e b lagajn e danak od d v ije
sto bizantskih dukata, te želim i nalažem da ov o čine i m o ji nasljednici.
Osim toga p ok lan jam , prepuštam i p otvrđ u jem ap ostolskoj stolici sam o­
stan sv. G rgura, k o ji se zo ve Vrana, i sve b lago što ga im a: naim e
•.rebrni kovčeg, u k ojem je sv. tije lo blaženoga Grgura, zatim dva križa,
kalež i patenu, d v ije zlatne krune d ra gu ljim a obložene, evan đ elje u
sreb ro vezano; napokon jo š pokretna i nepokretna dobra (sam ostan a)
da bude taj sam ostan za u vijek svratiše p o s la n ik ! sv. Petra i posve u
vlasti n jih o v o j. Budući da je B ogu služiti isto što i k ra ljevati, preda­
je m se i p rep oru ču jem u tv o je ruke m jesto u ruke sv. Petra i našega
gosp od ara pape G rgura i n jeg ovih nasljednika; i ovu zavjern icu p o­
tvrđ u jem p risegom . Ja dakle D m itar Z vo n im ir, s B o žjo m p om oću i
darom apostolske stolice k ra lj, b it ću od ovoga časa vazda vjera n sv.
Petru i m ojem u gospodaru G rguru i zak on itim m u nasljednicim a, ne
ću su d jelovati ni riječ ju ni činom da bud on ili buduće pape nakon
n jega ili poslan ici n jih o v i ž iv o t ili uda izgube, ili da budu za rob ljen i;
a savjet, k o ji bi m i p o v je rili, ne ću nik om e na n jih ovu štetu otk rili.
K ra lje v s tv o pak k o je m i se p red aje p o tv o jo j ruci, opate Gebizone,
uzdržat ću vjern o, te ga ne ću nikako od v ra titi od apostolske stolice.
G ospodara m o je ga papu G rgura i n jeg ove nasljednike, a i poslanike
papinske, ako dođu u m oju oblast, p rim at ću časno i čestito ću s njim a
postupati i tako ih od p raviti, te otk le god b i m e zvali, služit ću im
bez k rzm an ja, k o lik o ću m oći. T a k o m i B og p o m o g a o !«
K ru n id b a b ijaše tim obavljena. N o v o o vje n ča n i k ralj pođe na to s
m n oštvom velikaša i biskupa u k ra ljevsk e d vore na p o lju solinskom
da pred sjeda velikom u i m alom u saboru. H rva tsk i bani i župani po-
klon iše mu se p rvi, a zatim m u se za vjeriše biskupi i načelnici latin­
skih grad ova u im e D alm acije. S abor trajaše n ek olik o dana. B ilo je tu
rane p rošlih nem ira i sm utnja izviđ ati, zatim m noge razm irice i p rije ­
p ore izravnati. Sam Z vo n im ir p red n ja čio je svim a: on se izm iri s p o ro ­
d icom p rija šn jega k ra lja Slavca, pače zadrža n jeg ova bana P etra Sva-
čića za svoga p rvo ga bana.8 Za n je g o v im p rim je ro m povedoše se i v e li­
kaši k ra ljevstva, i tako se svrši solinski sabor općim izm iren jem .

! [U sp o red i b ilj. br. 1; u Z v o n im iro vim ispravam a ban se ne sp om in je, pa tako ni

P eta r S vačić.]
140 PRVO DOBA

Z vo n im ir nadari ovo m p rilik o m tak o đ er neke od s vojih pristaša o b i­

latim darovim a. P rvostoln ik u splitskom u Lovru , k o ji je m ožda najviše
p rid o n io da ga je zapalo hrvatsko p rije s to lje , p o tv rd i darovnice k oje
su nekad splitskoj n adbiskupiji p o d ije lili blage uspom ene knezovi
T rp im ir i M utim ir.
Čudna su čuvstva obuzela D m itra Z von im ira, kad je krunidbeno
s la v lje utihnulo i sabor se razišao, a on se op et desio sam u kolu
p o ro d ic e s v o je i v je rn ih svojih. V id io je kako m u se je ispunila davna
želja, kako sjed i na p rije s to lju hrvatskom ! Z em lja mu je bila uređena,
m ir i red vladaše svagdje, a opće p om iren je na saboru solinskom ukri-
je p ilo ga da će ta sloga i d alje trajati. M ožda ga je jed in o ponešto
sm etalo, što se je radi hrvatskoga p rije s to lja p ro gla sio g o to vo poda­
n ik om rim sk oga pape Grgura V I I , te m u p risegao vječn u vje ru i oda­
nost. A li i stoga m ogao se lako u m iriti, kad je svratio pogled na druge
evropsk e države, n a ročito na m oćnu nekad i velik u državu njem ačku.
U p ravo u onaj čas, kad je hrvatski narod pod s tijego m i zak riljem
rim sk oga pape b ira o i kru nio Z vo n im ira s v o jim k ra ljem , događahu se
u N jem a č k o j čudne stvari. S iln i car i k ra lj n jem ačk i H e n r i k I V ,
k o ji nikako n ije h tio da pristane uz osnove pape Grgura V I I , pače mu
se živ o op irao, stradaše sada lju to . U k ratko v rije m e naim e um io je
G rgu r naći sebi u N ije m c im a to lik o pristaša da se u sam oj N jem a č k o j
d igla v elik a stranka p ro tiv k ra lja H enrika. B ijaše p olo vico m listopada
1076, u pravo u v rije m e , kad se je slavilo krunisanje u H rva tsk o j. V elik
se b ro j njem ačke gospode sastao na sabor u Triburu, a pristaše rim ­
ske stolice ra sp ra vlja li sasvim ozb iljn o, ne bi li svoj a k ra lja H enrika
I V s vrgli s p r ije s to lja i izab rali za k ra lja muža odana rim sk oj stolici.
Z ato su p lem enita gospoda hrvatska, k o ja se s krunidbe i solin­
skoga sabora p ovratiše s v o jim kućama, m ogla b iti sretna i zad ovoljn a
što je m alena inače država hrvatska uz p rip o m o ć rim skoga pape postala
sada ravna većim kršćanskim državam a. Z ato ih i n ije ni n ajm an je
za b o ljela glava, što je novoga k ra lja hrvatskoga ovjen čala ruka strana
opata, je r su se m alo ne svi vla d a ri onoga v ije k a g o to vo natjecali da
od pape dobe zn akove k ra ljevsk e vlasti i časti. E ngleski i danski kralj
u p ravo su se p on osili tim e što su b ili pod »o k rilje m sv. P e tra « i pa­
pinske stolice, a i B oleslav S m jeli, k ralj p oljsk i, pon osio se što je p ri­
m io krunu od G rgura V I I . I v e lik i knez ruski Izjaslav, k o ji stolovaše
u K ije vu , u pravo se trsio da m u papa bude p rija te lj i zaštitnik!
D m itar Z vo n im ir p ok lon io se B ožjem u nam jesniku na zem lji, a
lim je izašlo K ra lje v s tv o H rva tsk o na glas m eđu kršćanskim pucim a
i državam a. A Z vo n im ir ostao je vjera n s v o jo j zak letvi, d ok le god je
ž iv io n je g o v za k riln ik G rgur V I I . Z vo n im ir pom agao je papu i s oru­
žje m u ruci, kad je ovaj ljutu borbu za p o d jeo s njem ačk im k ra ljem
H en rik om IV . Z ato je papa svakom p rig od o m p risk očio u p om oć svo­
mu štićeniku, kad bi m u god p og ib elj zap rijetila. K a d se god. 1079.
drznuo neki V ecelin ,3 da se digne na Zvonim ira, eto namah pape gd je
p rije ti goropadniku: »V ecelin e, p lem eniti viteže! Znaj da ti se veom a

J [K n e z u Is tri, podanik cara H en rik a IV .]

 SLAVAC I DM ITAR ZVON IM IR
141

č u d im o š to se ti, k o ji si o d a v n a o b r e k a o v je r u sv. P e tru i nam a,

s p rem aš na o n o g a k o g a j e a p o s to ls k a v la s t p o s ta v ila za k r a lja u
D a lm a c iji. S to g a te o p o m in je m o i u im e sv. P e tra z a p o v ije d a m o ti da
se v iš e n e usudiš p o d ić i o r u ž je na o v o g a k ra lja . Š to g o d u čin iš n jem u ,
zn a j da si u č in io a p o s to ls k o j s to lic i. A k o m is liš d a im aš šta p r o ti n je ­
m u, v a lja ti u nas is p ro s iti sud, te r a d ije č e k a ti na p ra v ic u n e g o
s v o je ru k e o r u ž a ti na n je g a i ta k o u v r ije d it i a p o s to ls k u stolicu . A k o
se n e p o k a je š za s v o ju d rs k o s t, n e g o se usudiš r a d iti p r ik o r n o p r o ti
n a šo j z a p o v ije d i, ta d a zn a j n e s u m n jiv o d a ć e m o m a č b i. P e tra izv u ć i na
t v o ju d rs k o s t te n jim e , a k o se n e o p a m e tiš , k a zn iti p re u z etn o s t t v o ju
i s v ih o n ih k o ji te b u d u u to m p o m a g a li. B u d eš li p a k p o ra zb o ru
p oslu ša o , k a k o se p r is t o ji k ršćan in u , tad ćeš k a o p o k o r a n sin steći
m ilo s t b i. P e tra i b la g o s lo v a p o s to ls k e s to lic e .«
A li n a s k o ro svan u še c rn i d an i za p ap u G rg u ra V I I . N je m a č k i
k r a lj s v la d a o p a p in e p ris ta š e a s v o je p r o tiv n ik e u N je m a č k o j, o n d a
d ig a o v o js k e , p a o tiš a o u It a liju da se o s v e ti G rgu ru . P a o p o d R im i
o p k o lio p a p u u n je g o v o j p r ije s to ln ic i. N o p a p a ne k lo n u d u h om . On
m u že v n o u s tra ja te se n e d a d e u p la š iti, a u is ti čas d iže izn o v a na
n o g e s v o je p ris ta š e u N je m a č k o j da ta k o p r is ili k r a lja na p o v r a ta k u
d o m o v in u . S v i v la d a r i E v r o p e n ek a p o m o g n u p a p in o v c im a u N je m a č ­
k o j, a n a jv iš e h r v a ts k i k r a lj D m ita r Z v o n im ir i n je g o v šura u g a rsk i
k ra lj L a d is la v . I o b a se k r a lja za is ta s lo žila , te g o d . 1082. p r o v a lila u
n je m a č k u tad p o k r a jin u K o ru š k u , g d je j e H e n r ik o v u stran k u v o d io
v o jv o d a L e o p o ld . K a ž u n je m a č k e k n jig e da j e Z v o n im ir is p rv a b io
d o b r e sreće, n o n a p o s llje tk u d a j e L e o p o ld iza g n a o h rv a ts k e č e te iz
s v o je v o jv o d in e i da n ije b ilo n o v e m a đ a rs k e v o js k e u p o m o ć , na­
stra d a la b i i sam a H r v a ts k a .4 N o ta k o se h v a le N ije m c i, a o d H r v a ta
n ije n itk o za p is a o k a k o je u is tin u b ilo . T r i g o d in e za tim , dn e 25.
s v ib n ja 1085. u m re v e lik i p ap a G r g u r V I I .
P re m d a j e D m ita r Z v o n im ir k o ji p u t p o m a g a o s v o g a za š titn ik a
G rgu ra , ip a k j e in a če b io p r ija t e lj m ira . V iš e p u ta s p o m in je se u
n je g o v im sp isim a , k a k o j e b io sreta n š to m u j e p o »o s o b it o j m ilo s ti
B o ž jo j v la d a m ir i tiš in a u č ita v o m k r a lje v s tv u «. T a d a b i Z v o n im ir
o b ila z io k r a lje v in o m s v o jo m o d r ije k e D ra v e i o to k a K r k a sve na
ju g d o n e r e tlja n s k e z e m lje , d ije le ć i p ra v d u i m ilo s ti, p o d iž u ć i s a m o ­
stan e, c r k v e i d ru g e za d u žb in e. T a k o p o h o d i je d n o m na o to k u K rk u
sam osta n sv. L u c i je , g d je su ž iv je li r e d o v n ic i sv. B e n e d ik ta a p ris ta še
sla v e n s k o g a je z ik a u c rk v i. D a Z v o n im ir n ije p r o g o n io p o p e g la g o lja š e ,
n .a jb o lje se v id i p o to m š to je u p r a v o ta j g la g o lja š k i sam osta n na-
d a r io z e m ljo m ili » le d in o m « , k a k o se jo š i danas m o ž e č ita ti na
k a m en u u c r k v i sv. L u c ije na o to k u Krku.®

4 [T a j ra t j e fa ls ifik a t M e g is e r a u »A n n a le s C a r in th ia e «, L e ip z ig 1612. G o d . 1082.

Z v o n im ir se k a o sa vez n ik n o r m a n s k o g k n eza R o b e r ta G u isk a rd a u p le o u ra t p r o t iv
B iz a n ts k o g C a rs tv a i n je g o v e sa v e z n ic e V e n e c ije . S a v e z n ic i su 1083. za u z eli b iz a n ts k i
D ra č, a 1084. p o tu k li m le ta č k o b r o d o v lje k o d K r fa , n ak on č e g a B iz a n t za o d š te tu u stu p i
d u žd u V ita lu F a lie ru sva s v o ja p r a v a n a d a lm a tin s k e g r a d o v e . P o s t o ji m iš lje n je d a su
d a lm a tin s k i g r a d o v i v o d ili s v o ju p o litik u , t e d a su o n i, a n e Z v o n im ir , b ili sa vez n ici
R o b e r ta G u is k a rd a .]
5 [B a š ć a n s k a p lo ča , n a js t a r iji g la g o ljic o m i h rv a ts k im je z ik o m p is a n i s p o m e n ik .]
142 PRVO DOBA

N a jzn a m e n itije d je lo Z vo n im iro va vlad an ja u H rva tsk o j je s t grad ­

n ja i posveta stolne crk ve biskupa hrvatskoga u Kninu. Još za Z von i­
m iro vih predšasnika naim e, a u on o doba kad su dalm atinski g rad ovi
b ili u vlasti m letačk o j, o s je tila se p otreb a da se u H rva tsk o j osnuje
n ek olik o n ovih bisku pija. T a k o biše jo š p rije P etra K re š im ira utem e­
ljen e tri bisku pije: ninska (o b n o v lje n a ), biogradsk a i kninska sa sije­
lom u grad o vim a istoga im ena. N a jzn a tn ija, n a jb o ga tija i n a jp rostra­
n ija od tih triju b isku pija b ijaše kninska u gradu K ninu; ona se je
posebice već od ok o 1042. zvala h r v a t s k a biskupija, te je
obuhvaćala g o to vo svu zem lju H rva ta, tako da je na sjeveru dop irala
u p ravo do Drave. B iskup hrvatski u K nin u b io je veom a znam enita
ličn ost na k ra ljevu dvoru; on je s lije d o m s lije d io svoga k ra lja i n jeg ov
d vor, on j e b io p red stojn ik k ra ljevsk e pisarne, te je u k ra ljev o im e
izd avao p o v e lje i isprave.
T i dakle hrvatski biskupi, k o jim a je b ilo s ije lo u h rvatskom gradu
K ninu, p oželješe da b i im a li d osto jn e d vore i što veliča n stven iju stolnu
crkvu. Biskupski d v o ri biše pod ign u ti izvan grada u krasnom kraju,
k o ji se i danas jo š zo ve B isk u p ija; a m alo p o d a lje p oče se jo š za
K re š im ira V e lik og a ili p rije n jega g ra d iti veličanstvena stolna crk va na
čast blažene d je vic e M arije. P rv ih god in a Z vo n im iro v a vlad an ja bi
dovršena, a god. 1078. slavila se posveta njezina. N a tu slavu dođoše
svi bisku pi hrvatske države, na čelu im p rvo stoln ik splitski L o v ro , zatim
m n ogo svjetovn ih velikaša, župana i vlastele, a i sâm k ra lj Z vo n im ir k o ji
se nastani u svom k ra ljev s k o m dvorcu. D ošlo i m n ogo pobožnoga
puka, i tak o bi uz v e lik o s lavlje posvećena stolna crk va hrvatskoga
biskupa Petra, k oje g a se ugled b ijaše tim e silno p odigao.
Prem da je Z vo n im ir c ije n io h rvatskoga biskupa Petra, a uz to
dopuštao i h rvatskim p o p ovim a da p o rim sk om obredu B ogu slavu
p o je u slavenskom jezik u , ipak je p o g la v ito slušao savjete latin skoga
svećenstva i n jih ova glavara splitskoga nadbiskupa. M ože se reći da
je p rvo stoln ik L o v r o b io zaista p rv i č o v je k u hrvatsk om vladanju . On
j e b io vazda uz k ra lja Z vo n im ira k o ji ga je nazivao »s v o jim duhovnim
o c e m «. Čini se da se nadbiskup L o v r o i u svjetovn im stvarim a s v o jim
u gledom p od ig ao nad iste v o jv o d e i banove, k o ji su jo š za Petra
K re š im ira b ili p rv i d oglavn ici k ra ljevi. U p ravo silni u p liv latin skoga
svećenstva i tijesna sveza H rva tsk e sa zapadnim državam a učiniše da
j e Z vo n im ir i u d ržavn om životu p očeo uvađati m noge njem ačke, fra n ­
cuske i talijan sk e ob ič a je i uredbe. Za p rija šn jih k ra ljev a hrvatskih
ne b ija še n ikakve razlik e izm eđu h rvatskoga plem stva, za Z vo n im ira
p oče se naše p lem stvo p rv i put d ije liti na više razreda: na barune
(b a r o n e s ), velikaše (p rim a te s ) i k n ezove (c o m ité s ). T a k o isto počeli
su stare hrvatske župane nazivati latinskom rije č i com es (k o m e š ). N a ­
d a lje sm anjena b i znatno i banska vlast. B an ovi hrvatski, kao P etar
Svačić, sp om in ju se doduše,6 ali ne utječu više to lik o na p oslove k ra­

• [U sp o red i b ilj. br. 2; p o s to ji m iš lje n je da j e tvrd n ja — p o k o jo j se u Z v o n im iro ­

vo v r ije m e ja v lja ju baru n i i co m ités u k r a lje v o j p r a tn ji — netočna, je r se tem e lji na
k riv o tv o re n im ispravam a.]
 SLAVAC I DM ITAR ZVO N IM IR 143

lje v s tv a , k a o p r ije . Z a to n a la zim o d v a n o v a č in o v n ik a : J a k ova , v o jv o d u

p o m o r s k o g a u b iv š o j o b la s ti N e r e tv i, i k r a lje v s k o g a n a m je s n ik a ( v i ­
k a r a ) P r ib im ir a . Z v o n im ir se n a p o k o n p r o z v a o »k r a lje m p o B o ž jo j m i­
lo s t i« , h o te ć i v a ljd a p o k a z a ti d a n ije v iš e p r v i izm e đ u b a n o v a i da
s v o ju k ra lje v s k u v la s t n ije p r im io o d n a ro d a , n e g o o d B o g a , p a z a to
ne m o r a m n o g o slu š a ti šta h o ć e b an i i žu p an i.
In a č e j e Z v o n im ir v la d a o p ra v e d n o i d o b r o . Im a v iš e p rilik a , g d je
j e p o k a z a o k a k o lju b i p ra vd u . J e d n o m z g o d o m p o k u š a b r ib ir s k i žu p an
S tr e z in ja da sa m osta n u sv. Iv a n a u B io g ra d u o tm e n e k i p o s je d . S
to g a se p o r o d i p ra v d a izm e đ u S tr e z in je i o p a ta to g a s a m ostan a, P e tra .
O b a o d o š e u N in p re d Z v o n im ir a na sud. P o š to se p re d k r a lje m istu-
žiš e , izre č e te p č ija D o m in ik u k r a lje v o im e osudu, a p o s je d o s ta d e i
d a lje s am ostan u sv. Iv a n a . D r u g o m p r ilik o m o p e t d a r o v a sam k ra lj
s v o m u u ja k u S tre z i n ek e z e m lje o k o p la n in e M o s o ra . Z v o n im ir n a im e
m iš lja š e , da su te z e m lje k r a lje v s k e i da s to g a n je m u p r is t o ji p r a v o
d a r a d i s n jim a p o v o lji. A li z e m lje b ija h u s v o jin a s am ostan a sv. P e tra
k o d S o lin a , i k a d ih j e S tre z a s ilo m s ta o o t im a t i s a m o s ta n cim a , p o đ e
o p a t sa m o s ta n a u Š ib e n ik p re d Z v o n im ira . K a d m u o n d je d o k a za da je
sa m o s ta n sv. P e tr a o v e z e m lje k u p io, o p o z o v e k r a lj s v o ju d a ro v n ic u ,
z a p r ije t iv o š tr o s v a k o m u k o ji b i se u s u d io d ir a ti u s v o jin u to g a
sam ostan a.
K a k o j e D m ita r Z v o n im ir b io d o b a r i p ra ve d a n , n ije ču d o da ga
j e o s o b it o p u k lju b io i da g a se i p o s lije s m r ti za h v a ln o s p o m in ja o .
P a k b aš p re m a p u č k o m u p rič a n ju s la v i i je d n a s ta ra k n jig a h rv a ts k a
v la d a n je k r a lja Z v o n im ir a o v im r ije č im a : » I os ta k r a lje m Z v o n im ir
k o ji p o š te n i k r a lj, sin d o b r o g a sp om en u ća, p o č e c rk v e v e o m a š to v a ti
i lju b iti. I p o č e d o b r e p o m a g a ti, a p r o g o n iti zle. I b i o d s v ih d o b r ih
p o lju b lje n , a o d z lih n e n a v iđ e n , j e r ne m o g a š e zla v id je t i. I ta k o ne
b iš e o n za H r v a te , za š to o n i ne će b iti (d a b u d u ) d o b r o to m d o b iti
(p r e d o b iv e n i), n e g o b o lji su p o d s tra h o m . I za d o b r o g a k r a lja Z v o ­
n im ir a b iš e v e s e la sva z e m lja , j e r b iše puna i u rešen a s v a k o g a d o b ra
i g r a d o v i p u n i s re b ra i zla ta . I ne b o ja š e se u b o g i, da g a iz je d e b o g a ti,
i n e ja k i da m u u zm e ja k i, ni slu ga da m u u č in i n e p r a v o g o s p o d in .
J er k r a lj s v ih b ra n ja š e , za š to ni sam n e p ra v e d n o [n iš t a ] ne p o s ije d a š e
[ n i j e p o s je d o v a o ], ta k o ni in im ne d a d iš e [ n ije d a o ]. I ta k o v e lik o
b o g a ts tv o b iš e ta k o u Z a g o r ju k a o u P r im o r ju za p ra v e d n o g a k r a lja
Z v o n im ira . I b iš e puna z e m lja s v a k o g a b la g a i b iše v iš e v r ije d n a u reh a
(u r e s a ) na že n a m a i m la d im lju d im a i na k o n jim a , n e r in a d a sve
im a n je [n e g o li v r ije d i im a n je ], I z e m lja Z v o n im ir o v a b iš e o b iln a
s v a k o m ra s k o š i, n it se k o g a b o ja š e , n it jim [m u ] n itk o re m o g a š e n a u d iti,
ra zm i ( o s i m ) g n je v g o s p o d in a B o g a , k o ji d o đ e svrh u o s ta tk a n jih ,
k a k o p is m o g o v o r i: »O c i z o b a š e k is e lo g ro ž đ e a s in o v o m zu b i u trn u š e «.
Č in i se d a j e D m ita r Z v o n im ir jo š o d g o d . 1086. p o b o lje v a o , je r
n a la zim o u to v r ije m e k r a lje v s k o g a n a m je s n ik a P r ib im ir a , k a k o izvršu -
j e n je g o v u v la s t.7 N o m a lo za tim , n e g d je g o d . 1089. u m re Z v o n im ir,

7 [R i j e č j e o u s a m lje n o m p o d a tk u u iz v o r im a , p a je n a n je g o v u t e m e lju tešk o

d o n o s iti z a k lju č k e .]
 PRVO DOBA
144

te b i p o s v o j p r ilic i p o k o p a n p o p u t P e tra K r e š im ir a u k r a lje v s k o j

g r o b n ic i na S o lin s k o m p o lju . K a s n ija p r ič a m e đ u tim u m ije p r ip o v ije ­
d a ti d a Z v o n im ir n ije u m ro n a ra v n o m s m rti, n e g o da su g a u b ili
S lo v in c i, n a im e ž it e lji S lo v in s k e b a n o v in e g d je j e za K r e š im ir a bano-
v a o . S ta ri h r v a ts k i p is a c T o m a š ić p rič a to o v a k o : K r a lj Z v o n im ir b io
j e č o v je k v e o m a h r a b a r i v e o m a v je š t v o jn ik , a o s o b it o g o r ljiv b ra n ila c
k rš ć a n sk e v je r e . Z a to o d lu č i p o d ić i v e lik u v o js k u , te p o ć i n a d a le k i
is to k i o t e t i i o s lo b o d iti g ro b S p a s ite lje v , k o ji b ija š e p a o n e v je r n ic im a
u ru k e. Z a p o v je d i d a k le s v o jim p o d a n ic im a p o d v je r u da p o g ra b e
o r u ž je i da se s p re m n i sk u p e na P e tr o v u p o lju . K a d su m e đ u tim
S lo v in c i r a z u m je li z a p o v ije d i i n a lo g k r a lje v , b u d e im ž a o žen a i d je c e
n jih o v e , p a s ta d o š e g o v o r it i: »Š t a r a d i ta j k r a lj, n ik a d v iš e n e ć e m o
v id je t i d je c e , zSiS-, n i d o m o v in e s v o je . A z a š to nas z o v e i p u ti d a p r e ­
đ e m o p r e k o m o r a (u d a le k u z e m lju )? « N a to s k lo n iš e n e v r ije d n i
S lo v in c i k r a lje v a ta jn ik a i u je d n o p e h a rn ik a m u T a d iju S lo v in c a da
u b iju k ra lja . O v i u đ oše 20. tr a v n ja p o d k r a lje v š a to r, te u b iš e Z v o ­
n im ir a na is to m p o lju k ra j c r k v e sv. C e c ilije . P r ije s m r ti s v o je d a d e
s m r tn o r a n je n i k r a lj s v e s v o je p o d a n ik e d o z v a t i p r e d a se, te g o v o r a š e
o v e r ije č i: »O j v i n e v je r n i S lo v in c i, tk o va s j e z a s lije p io te m e u b is te ? «
A z a tim : » O j v i, v je r n a b ra ća m o ja H r v a t i i D a lm a tin c i, iz d u b in e srca
ž a lim š to sam vaš p o s lje d n ji k ra lj i što ć e te o d s a d b it i p o d a n ic i tu đ im
k r a lje v im a i k n e z o v im a .« T o g o v o r e ć i izd ah n u , te b i p o k o p a n u k n in s k o j
c r k v i sv. B a r t o lo m e ja k r a j v e lik o g a žrtv e n ik a . O j n e s retn a H rv a ts k a ,
k a d si to lik o g i ta k v a k r a lja iz g u b ila !8
N it i j e Z v o n im ir p o g in u o p r ije k o m s m rti, n it i j e o n b io u p r a v o
p o s lje d n ji h r v a ts k i k r a lj, a li j e d o is ta b io p o s l j e d n j i v e l i k i
k ralj H r v a t a , p a se n a ro d za k a s n ijih b u rn ih v re m e n a r a d o s je ­
ć a o lije p o g a m ir a i s ig u rn o s ti za n je g o v a v la d a n ja . S v e jo š g o d . 1527.
s p o m in ja li su se naši d je d o v i n a s a b o ru u C e tin g ra d u d a j e H r v a ts k a
za k r a lja Z v o n im ir a b ila s v o ja i d a j e p o s lije n ije n itk o n ik a d p r i­
d o b io n i o r u ž je m n i silo m .

8 [ I a k o o Z v o n im ir o v o j s m rti n em a s u v re m e n ih iz v o ra , d an as se z a s ig u rn o d r ž i da
j e u m r o n a r a v n o m sm rću . L e g e n d e o n je g o v o j p o g ib iji n a s ta le su m n o g o k a s n ije . O n e
d je lo m ic e s v o j k o r ije n im a ju u tra ž e n ju u z ro k a z a š to n a k o n Z v o n im ir a (o d n o s n o S tje p a n a
I I i P e t r a ) n ije b ilo v iš e d o m a ć ih v la d a ra . Z v o n im ir n ije m o g a o b it i u b ije n z b o g c a r s k o g i
p a p in s k o g p o z iv a da s u d je lu je u p o h o d u u S v e tu z e m lju , j e r n i p a p a U rb a n I I n iti c a r
A le k s ije n isu ta d a m is lili na k r iž a r s k i ra t, a ta d a j e b iz a n ts k i c a r b io p o d p a p in im
p r o k le ts tv o m , što j e o n e m o g u ć iv a lo z a je d n ič k u a k c iju .]
 P R ILO G I I

c#n«

POVELJA KRALJA PETRA K R EŠIM IR A VELIK O G A

o d 8. s r p n ja 1071. k o jo m j e b is k u p iji u R a b u u s ta n o v io i p o t v r d io m e đ a š e (6).
 PRILOG 12

ictE ■Ao^jm'tebC.otni

GOD. 1075— 1076. P E T A R , O P A T SV. K R S E V A N A U Z AD R U , D O P U Š T A MAJU,

S IN U B A R B IN U , DA M 0 2 E DO SVO JE S M R T I B E Z I K A K V E D AĆE U 2IVAT1
V IN O G R A D E N A L U K O R A N S K O M POLJU (7)
 P E T A R S V A C lC , P O SLJED NJI K R A L J H R V A T S K E K R V I

D m itar je Z vo n im ir im ao od s v o je žene Jelene L ije p e, ugarske kra­

ljevn e, sina R a d o v a n a , k o ji je god. 1078— 1083. p ra tio očev k ra lje v ­
ski d vor, te p om agao oca u d ržavn im poslovim a. N o p o s lje d n jih godina
Z vo n im iro v a v lad an ja ne sp om in je se više k ra lje v ić R adovan, p o svoj
p rilic i da se jo š p rije oca raskrstio sa s v ijeto m i legao u grob. T ak o
ostade iza k ra lja Z vo n im ira sam o n je g o v a u dovica Jelena L ijep a .
T k o će sada b iti h rvatski k ra lj? Od slavnoga rod a K re š im iro vić a
ž iv io je jo š jed an jed in i k o lje n o v ić p o im enu Stjepan , kom u b ijaše jo š
P eta r K re š im ir n a m ijen io p rije s to lje hrvatsko, te ga u to im e god.
1066. im en ovao hercegom hrvatskim . N o p o sm rti K re š im iro v o j ote
Stjepanu p rije s to lje n a jp rije Slavac, a kad je S lavac dopanuo norm an-
skoga sužanjstva,1 ne m ogaše op et sjesti na p rije s to lje je r ga b ijaše
shrvala lju ta bolest. T a k o postade k ra ljem D m itar Z vo n im ir, d ok se
k ra lje v ić Stjep an zavukao m eđu skrom ne zid in e sam ostana sv. Stjepana
kod S olin a2 da u B o žje m m iru dočeka p o s lje d n je dane svoje. K a k o
mu je b ilo p ri duši, razab irem o iz n je g o v e d arovn ice od god. 1078.
k o jo m je on u nazočnosti k ra lja Z vo n im ira , k ra ljic e Jelene L ije p e i
k ra ljev ić a R adovan a nadario sam ostan sv. Stjepana, u k o ji se b ijaše
sklonio. U to j d arovn ici g o v o ri S tjep an ovak o: »Ja Stjepan , nekad svi­
je tli herceg H rva ta, shrvan teškom bolešću d ozvah k sebi časne sve­
ćenike hrvatsk oga k ra ljevstva da m i nađu lije k a za m o je grijeh e. Po

1 [U sp o red i b ilješ k u br. 1 u p ro š lo m p o g la v lju .]

1 [K o d S p lita .]

10
146 PRVO DOBA

n jih ovu savjetu p obrinuh se, te se dadoh p re n ijeti u sam ostan sv.
Stjepan a. Tu se od rek o h svih s v o jih časti i odabrah grobnicu, p re p o ­
ru čivši se opatu sam ostana da m e s p om in je u s v o jim m o litv a m a «.
S tjep an dakle b ijaše teško bolestan i p rip ra v lja š e se na sm rt; zato
se i zak lo n io u sam ostan, što ga je sagradila k ra ljica Jelena, da tam o
uz k ra ljevsk e g robn ice d je d o v a i p ra d je d o v a s v o jih p ro ved e p os lje d n je
dane tužnoga žiea svoga. I zaista za čitave vlad e Z vo n im iro v e nem a
Stjep an u ni traga ni glasa. On ostade u zabiti, bud da je neprestance
p o b o lje v a o , bud da se n ije h tio pačati u svjetsk e posle je r se b ijaše
sv ijeta odrekao. A li kad je Z vo n im ir um ro ne osta vivši m uškoga p o ­
roda, tada navali sav h rvatski narod, a i Latin i, da S tjep an ostavi tihe
sam ostanske zid in e i da sjedn e na p rije s to lje s v o jih d jedova. I tako
m orad e Stjep an izaći iz sam ostana, te bi od čita vog a naroda za k ra lja
p roglašen i svečano okrunjen.
S t j e p a n I I (1089— 1090. ili 1091) p isao i zvao se poput s vojih
predšasnika »B o ž jo m m ilošću k ra lj H rva ta i D alm atin aca«. Oko njega
sabrao se u gradu Šibeniku izabran b ro j s vjetovn ih i duhovnih velikaša,
da m u se p ok lon e i da čuju n je g o v e za p o vijed i. B ija še tu nadbiskup
L o v ro , biskup tro g irs k i Ivan, v o jv o d a p om orsk i Jakov, župani: b rib ir­
ski, cetinski, zagorski, p o ljič k i, d ridski, zasto b rin jsk i; — a uz njih
sila p lem stva svih razreda.
N a nesreću H rva ta vladaše S tjep an I I sam o d v ije godine. On
um re p otk raj god. 1090. ili u početku 1091, a nato nastade u hrvatskom
vlad an ju silno kom ešanje, silne sm u tnje k o je se n a posljetku svršiše
tak o da je H rva tsk o m i D alm acijom zavlad ao k ra lj tuđega je zik a i
p o d rijetla , k ra lj kom u je m atica ze m lja bila druga k raljevin a, naim e
Ugarska.
K a k o je naim e sa Stjep an om I I izum rla slavna p orod ica K rešim i-
rovića, zapade sada hrvatske velikaše i starješin e hrvatskih plem ena
teška zadaća da b ira ju novoga k ra lja iz n ove k ra ljevsk e porod ice. A li
hrvatska se gospoda ne m ogoše nikako složiti. O razdoru, k o ji se bijaše
sada u H rva tsk o j p o ja v io , priča se ovo : »P o š to je sav k ra ljevsk i rod
izum ro, n ije više b ilo n ikoga tko bi im ao u H rva tsk o m K ra ljev s tv u
zak on ito na slijed iti. P oče dakle m eđu svim a velikašim a k ra ljevstva na­
stajati v elik a nesloga. R astrgan i na stranke, sad je ovaj a sad on aj iz
puke poh lep e za vlad an jem p ris v a ja o vladavinu zem lje, nastaše ne­
b ro je n e otim ačin e, p ljačk an ja, u m orstva i legla svih opačina, je r n ije
p restaja o dnevice jed an dru goga p ro go n iti, napadati i u b ijati. B ijaše
u to v rije m e jed an hrvatski velikaš, k ojega su n je g o v i dru govi i su­
plem enici p ro g o n ili m n ogim uvredam a i m n ogim štetam a, pak ne na­
daju ći se da bi se inače m ogao toliku zlu o p rije ti, ode u Ugarsku.
T a m o stupi p red k ra lja Ladislava (b ra ta hrvatske k ra ljice Jelene L i­
je p e ), te ga stade nagoravati i pu titi da pođe o s v o jiti K ra ljev in u H rv a t­
sku i p o k o riti je svom u gospodstvu, u v jera va ju ći ga pouzdano da b i to
m ogao< lak o izvesti, p ošto je k ra ljev s tv o isp ražn jen o i ostalo bez za­
štite k ra ljevsk e m o ć i«. U garski neki ljetop isa c piše opet ovak o: »Z v o ­
n im irova udovica (J e le n a ), sestra k ra lja Ladislava, p rogon jen a mno-
 PETAR SVACIC, POSLJEDNJI K R A U HRVATSKE KRVI 147

gim nepravdam a od n e p rija te lja svoga p ok ojn og a muža, zaiska u im e

Isusa K rista p om oć od svoga brata, k ra lja Lad islava«.
O b je v ije s ti kažu da je nakon Stjepana I I b ilo u H rva tsk o j m nogo
sm utnja i g o to v o bezvlađe i da nisu znali koga će za k ra lja priznati,
budući da je b ilo m n ogo takm aca. N o b ila je u k ra ljevstvu i takva
stranka, k o ja je radila za ugarskoga k ra lja L a d i s l a v a , a toj se
stranci p rib rajah u p rija te lji i pristaše Z vo n im iro v e udovice Jelene.
N e znam o, kako su se strančari m eđu sobom p on ijeli, ali se znade da
je p ro tiv p rivržen ik a L ad islavovih ustala druga stranka k oja je p o­
digla na p rije s to lje dom aćega sina, naim e bivšega bana P etra od ple­
m ena Svačića.3 T a k o bi b ar d je lo m ice p riznat k ra ljem P e t a r S v a -
č i ć , k ojega je plem e b ilo tada n a ju gled n ije i n a jsiln ije u H rva tskoj.
Ćim je postao k ra ljem , odabra za p rijesto ln icu ja k o utvrđeni grad
K n in u sredini ze m lje da bi odanle lakše o d o lije v a o s vojim suparnicim a.
A k o je ugarski k ra lj već o tp r ije b io don ekle sklon da se odazove
s v o jim p rivržen icim a i p rija te ljim a sestre Jelene, n ije više k rzm ao
čuvši da je jed n a stranka hrvatska uzvisila Petra Svačića na k raljevsku
čast. Lad islav vladaše nakon sm rti brata G ejze (1077) U garskom sretno
i m oćno. U pape b ijaše izrad io da je rim ska stolica p rvovjen ča n oga
k ra lja ugarskoga Stjepana i sina mu E m erik a p roglasila svecim a, a
nato u tvrd i u s v o jo j k ra ljev in i kršćansku vje ru i zapadnu prosvjetu .
G odine 1086. sretn o suzbi P olo vce (P la v c e ) ili Kum ane, k o ji bijahu
p ro v a lili u Ugarsku, a god. 1087. ćutio se tako ja k da je n jem ačkim
knezovim a nudio svoju vojn u pom oć. Sada se sprem aše da pođe na
p oziv jed n e stranke u H rvatsku. On n ije išao da H rvatsku o s v o ji kao
n e p rija te lj, nego je , kako ugarski ljetop isac tvrdi, tražio sam o svoje
p ra vo »jer je njemu po vladalačkoj pravdi p ri­
padala (hrvatska) baština, b u d u ć i mu je kralj
Zvonim ir bio u prvom stupnju svojte, a nije za
sobom ostavio baštinika«.
O vako m isleći p rije đ e Lad islav god. 1091. negd je blizu V aške rijek u
Dravu i p ro v a li u Slovinsku banovinu, te udari putem prem a ju g o ­
zapadu, prem a starom u gradu Sisku. K ak o je baš taj d io H rvatske
n ajviše ravan, n ije se narod m n ogo odupirao. Lad islav red om zauze
tam ošn je župe slovinske s m jestim a D ubravom i Čazm om i dopre
do u tvrđen oga grada Siska. Tu je b ilo po svoj p rilic i b orb e sa slovin-
skim banom , te je napokon i Sisak dopanuo ruku Lad islavovih. M nogo
teže b ijaše m ađarskim k on jan icim a na jugu K u p e i Save. Već kod
G ora nedaleko od današnje P e trin je b ilo je lju tih ok ršaja u k ojim a
p ogib e Seledin, jed an od glavnih v o jv o d a m ađarskih. T a k o dopre La­
d islav do G vozda i h tjed e p ro v a liti u bjeloh rvatsk u banovinu. H rva ti
b ijah u doduše i tu nesložni, te se svako p lem e b ra n ilo za sebe, ali
visok e gore i tvrd i klanci ne dadoše Ladislavu da se provuče. B ilo mu
je uzim ati klanac za klancem , grad za gradom , te je tako slabo na­
p red ovao da n ije ni p ra vo u H rvatsku banovinu zašao. U to mu stigoše
glasi da su s jed in jen i K um ani i Pečenezi s istoka p ro v a lili u Ugarsku,

s [K r a lj Petar (1093— 1097) nepoznata je roda i p o d rije tla .]

148 PRVO DOBA

pak zato m orad e osta viti H rvatsku i p oh itati kući. T am o o d b ije doduše
Pečeneze i K um ane, ali ne dođe više da nastavi vo jn u u H rva tsk o j.
L ad islav se za d o v o lji on im što b ijaše zauzeo god. 1091, naim e
S lovin sk om ban ovin om izm eđu D rave i Gvozda. Osvojenu zem lju ne
p rid ru ži s v o jo j K ra lje v in i U garsk oj nego je ostavi sam osvojn om i dade
j o j za hercega svoga sinovca A l m o š a (1091— 1095), sina Belina.
T a k o se hrvatska država ra zd v o ji: sjevern om k ra ljevin om u p ra vlja o je
ugarski k ra ljev ić Alm oš, a ju žn om s glavn im grad om K n in om vladao
P eta r Svačić. A lm oš ostade u s v o jo j n o voj k ra ljevin i do če tiri godine.
On i stric n je g o v nastojahu u to svim a silam a kako b i u zauzetoj
ze m lji što b o lje u tvrd ili svoju vlast i tako je sasvim od v ra tili od ostale
H rvatske. N a jz g o d n ije čin ilo im se da bi p o d ig li zasebnu b isku piju u
Slo vin sk oj ze m lji; ova pak nova bisku pija da ne bude podložna hrvat­
skom u biskupu u K n in u ni splitskom u p rvostolniku , n ego p oglavici
biskupS u U garsk oj. N e g d je god. 1094. dozvaše Čeha Duha i učiniše
ga p rvim b isku pom slovinskim . Stolica n ovoga biskupa ne će b iti
banski grad Sisak, budući da je v a ljd a b io razvaljen, nego grad Z a ­
g r e b nedaleko od Save, a na obron ku zelene gore.
Grad se Zagreb n ije sp om in jao za p rija šn jih stoljeća g o to v o ni­
m alo, tek je d n o m n apom in je se m im ogredce im e n jegovo. U ono doba
izgledao je grad p o p rilic i ovak o: N a b rije g u iznad p otok a M edve-
ščaka, tam o g d je je danas g o rn ji grad, stajala je velika i čvrsta zgrada
s kulama. B io je to župni grad neke slovinske župe, k o jo j ne znam o
za im e. P o ov o m župnom gradu d ob io je i sam b rije g im e Gradec.
Is p o d grada b ilo je u g orsk o j d olin i oveće m jesto s m n ogo kuća i
selišta, a sam o je m jesto b ilo ograđen o nasipom . Pošto se je u starom
jezik u zvao nasip = greb, p rozvan o bi m jesto Zagreb, tj. m jesto iza
nasipa." U o vo m dakle Zagrebu nastani se novi slovinski biskup Duh,
te poče gra d iti stolnu crkvu i d vore u k o jim a će preb ivati. Da bi pak
no vi biskup im ao i dohodaka prem a s v o jo j časti, p ok lon i mu k ralj
L ad islav v e lik e p osjed e Čazmu i Dubravu sa svim a zem ljam a, šum ama
i k m etovim a. T a k o postade slabo dosad poznati Zagreb sije lo m bisku­
p ije , te se za k ra tk o v rije m e p od iže nad sve druge g rad ove Slovinske
zem lje.
A li hrvatski narod m učno je p od n osio kad je gledao Slovinsku ba­
novinu u vlasti A lm oševoj. K on cem god. 1094. ili početk om 1095, upravo
u on o v rije m e kad je u U garskoj um ro k ra lj Ladislav, diže se sav
narod na oru žje. B orb a n ije dugo trajala. A lm oš b io je č o v je k lako­
um an i p re v rtljiv , odan više lovu i zabavi nego ozb iljn om u radu, pa
stoga n ije b io dosta ja k da zauzetu Slovinsku banovinu posve sm iri i
tra jn o uzdrži. Čim je narod ustao na noge, m orad e A lm oš svoju kra­
ljevin u osta viti i p rek o D rave u Ugarsku p ob jeći; K ra lje v s tv o H rva tsk o
pak raširi se op et na s je ve r do Drave. P ro tje ra n i k ralj n ije više ni
sanjao o tom da se p ovrati u H rvatsku. On ostade u s v o jo j dom ovin i,
g d je mu s ta riji b ra t K o l o m a n (1095— 1116), postavši k ra ljem u
U garskoj, p o d ije li neku kneževinu u U garskoj da n jo m upravlja.

4 [P o s ta n je im ena Z a greb n ije ra zja šn jen o .]

 PETAR SVACIĆ, POSLJEDNJI KRALJ HRVATSKE KRVI 149

T a k o bi Slovinska banovina op et oslobođen a i sjedin jen a s m ate­

ro m zem ljom . N o zato se g o to v o u isti čas o d vrže od hrvatske države
latinska D alm acija. V eć odm ah nakon sm rti k ra lja S tjepan a I I osoviše
se latinski g ra d o vi na s v o je noge ne h oteći više p rizn avati novoga
k ra lja P etra Svačića. T o dođe u zgodan čas m letačkom duždu V i t a 1u
M i c h i e l u , k o ji p oželi da se vra te vrem ena P etra I I Orseola i da se
latinska D alm acija op et p o k o ri M letačk oj R epu blici. N ešto mu p ritom
pom agaše i car bizantski, ali najviše p rid o n iješe k riža ri k o ji su god.
1096. p ro la zili H rva tsk o m i D alm acijom i na svom putu m n ogo nasilja
p o čin ja li. Stoga se prepadoše latin ski ž ite lji, te g o to v o že ljn o dočekaše
m letačke poslanike, k o ji ih dođoše p ozvati da se dadu u za k rilje m oćne
M letačk e R epu blike. I tako se zgod i da su god. 1097. latinski grad o vi
dalm atinski p rista li uz M letke, pače jo š ob ećali da će je pom agati
s v o jim b ro d o v lje m , ako b i poslala svoju m ornaricu na križarsku vojnu.
S v i latin ski g ra d o vi p risegoše tom p rig od o m duždu vječn u vjeru , a
n jih o v i načeln ici i bisku pi potpisaše za v je m ice , u k o jim a isticahu da
su se za to s k lon ili p od m letačko o k rilje , » je r su se d o v o ljn o o s v je ­
d očili, da im j e p rik lad n o i n a jsigu rn ije ž iv iti p od vlad avin om tolik e
gosp od e i ostati p od n jih ov om b riž ljiv o m skrbi i p ro vid n om zaštitom «.
Još se nisu H rva ti p ra vo razabrali od toga udarca, za p rije ti im nova
p o g ib elj sa sjevera. U U garskoj vladaše od god. 1095. k ra lj K olom an ,
sinovac L a d is la v o v a b ra t Alm ošev. Jedni lje to p is c i ugarski kažu za
nj da je b io p ra va rugoba u lju d sk oj spodobi: razrok, rutav, ćorav,
grb av, h rom i jecav; d ru gi op et hvale duševne mu vrlin e, da je b io u lju ­
đen i pism en, ozbilja n , tru d olju b iv i poduzetna duha. K olo m a n u svem
oponašaše strica svoga, te h tjed e i H rvatsku zauzeti, za k o ju je m islio
da ga ide p o pravu nasljedstva. N o u p rv i čas ne m ogaše izv o d iti že lje
svoje, a n iti b rata svoga Alm oša p o v ra titi u Slovinsku zem lju. Pače
god in e 1096, kad su k rižarske v o js k e prđlSfzile U garskom , b ilo m u je
tako tijesn o da se i s p rija te ljio s h rvatskim k ra ljem P etro m Svačićem .
T e god in e b ijaše tak ođer isp rosio za ženu Busilu, k ćer sicilskoga g ro fa
R ogera I. K a d je ova p olazila svom vo jn u u Ugarsku, iskrcala se u
h rvatskom B iogradu, pak je onda hrvatskom ze m ljo m prošla u U gar­
sku. I slijedećih godina ne m ogaše K olo m an na to m isliti da o s v o ji
H rvatsku , je r se b ijaše um iješao u ruske posle, p oh itavši u pom oć
k ijevsk om u velik o m u knezu p ro ti nekom u u djelnom u knezu. A li taj
put p rođ e zlo: v ojsk a ugarska bi razbijena, te sam K olo m a n je d v a živ
uteče u sv oju dom ovinu.
Istom god. 1101. m ogao je K olo m a n m isliti na H rvatsku i nasto­
ja ti .da to k ra ljev s tv o p ok ori s v o jo j vlasti. A li se p o b o ja da b i mu osim
k ra lja Petra Svačića m og li sm etati i M lečani, osobito kad b i uz H rva t­
sku posegao i za D alm acijom . U d ob ar čas dođe m u stoga p o ziv m le­
tačkoga dužda V ita la M ichiela, k o ji mu je nudio p rija te ljs tv o i savez
i p ro ti H rva tim a i p ro ti N orm an im a u ju žn oj Ita liji. P osavjetovavši se
sa s vojim velikašim a, p rih vati ob jeru čke savez s M lecim a, je r se nadaše
tako M lečane zavarati da bi uto m ogao svladati osam ljene H rvate.
K olo m a n utanači s m letačkim duždom i pism eni ugovor, u k o je m im a
i o v o m jesto: »Ja K olom an , k ra lj Ugarske, držat ću od danas ubuduće
 150 PRV0 D0BA

p ra vo i tvrd o p rija te ljs tv o i suglasje s tob om V ita lo m M ichielom ,

v o jv o d o m m letačkim , dalm atinskim i hrvatskim , i p od u p irat ću s m o­
jim a tebe i tv o je , i sve gradove, p od ložn e tv o jo j v o jv o d in i, i sve tvrđe
i m jesta, pod vržen a i poslušna vlasti tv o jo j, i ne ću im nikako sm etati.
I ako b i tk o od m o jih izagnao ili u v rijed io jed n oga od vaših, te bi to
ostalo nekažnjeno, p op ravit ću u roku od trideset dana. A li je r velikaši i
starješin e su m njaju im adem li tebe (d u ž d a ) zva ti v o jv o d o m H rvatske i
D alm acije, to ja za p od ržavan je p rija te ljs tv a , kao što je ustan ovljeno,
hoću a i želim , kako bi se od tebe i tv o jih a tako isto i od m ene i m ojih
svaka d v o jb a što p rije uklonila, da se jed a n dru gom u nip ošto ne opi-
rem o ni u je d n o m slučaju, g d je se m ože izvjesn o dokazati što ide tebe
p o tv o jim , a m ene p o m o jim p red šasnicim a«.
Iz toga se u govora jasn o razabire da se K olo m an , p rije nego će se
o b o riti na H rvate, htio osigurati u M lecim a, k o ji su tak ođer p risva ja li
neka prava na D alm aciju, te mu stoga m o g li sm etati u n je g o v im podu­
zećim a. U p ravo zato ne h tjed e on n ijek a ti duždu p ra vo na D alm aciju,
već p riv o li da svaki ostane p ri svom , ne bi li tako M lečane lukavo nad­
m u d rio da skrštenih ruku gled aju kad on bude ra tova o s H rvatim a.

KOLOM AN, KRALJ U G ARSK I

I z augsburškog izdanja kronike Ivana Turčanskoga.

Sada, tek 1102. sprem i se K o lo m a n da zauzm e H rvatsku . Sku­

p ivši vojsk u p oved e je do Drave. A li došavši onam o spazi da se tu
v elik a hrvatska v o js k a sabrala i da se sprem a na otp or. N e će mu b iti
on ako lako kao nedavno stricu Ladislavu, k o ji je g o to v o bez zapreke
zauzeo Slovinsku zem lju od D rave do Gvozda. T a k v o j slozi H rva ta n ije
se K olo m a n nadao. P rem da je b io hrabra srca, ipak p oče razm išlja ti
kako j e b ojn a sreća nestalna i kako m u je ovaj put izašao u susret
velik d io naroda, a ne nesložna plem ena. I tak o mu m une glavom
 PETAR SVACIĆ, POSLJEDNJI K R A U HRVATSKE KRVI
151

m isao, ne bi li pokušao da postign e on o m irn im putem i sporazum om ,

za što bi m ožda uzalud k rv p ro lije va o . N e h tjed e za to zam etnuti boja,
n ego p o š a lje k H irvatim a p rek o D rave s v o je poslan ike neka se s n jim a
p rija te ljs k i p ogađ aju i onda u g o v o r sklope. A k o su H rva ti v o ljn i p ri­
zn ati n je g o v o nasljedno p ra vo p o tetki Jeleni, ako ga hoće za svoga
k ra lja, zašto da se onda k rv p ro lije va ?
Poslan ici K o lo m a n o v i d ođoše u h rvatski tab o r i d oglasiše p o g la v i­
cam a i v o jv o d a m a vojsk e, što želi k ra lj ugarski. V o jv o d e hrvatske sa-
zvaše nato narod, k o ji je stajao p o d oru žjem , u sabor, te se p o starom
ob ičaju h rvatsk om v ije ć a lo im a li se K o lo m a n i n je g o v i zak o n iti p o­
tom ci p osad iti na h rvatsk o p rije s to lje , to je s t im a li se p rizn ati da je
p ra vo na H rva ts k o K ra lje v s tv o p o Z v o n im iro v o j ženi p rešlo na p o ro ­
dicu ugarskih A rp ad ovića? K a k o se v ije ća lo , ne znam o; ali odlučeno
b i da se P eta r S vačić m ora od re ći p rije s to lja , a da se on da u govara s K o-
lom anom . S a b o r dakle p rih va ti poruku K olo m an ovu , te posla k njem u
dvanaest s v o jih p oglavica, naim e starješin e od dvanaest plem ena h rvat­
skih. B ijahu to: knez Juran od plem ena K ačića, knez U grin od plem ena
K ukara, knez M rm o n ja od plem ena Šubića, knez P rib isav od plem ena
Cudom erića, knez Jurina od plem ena Snačića, knez P etar od plem ena
M o g o ro v ić a , knez Pavao od plem ena Gušića, knez M artin od plem ena
K a rin ja n a i Lapčana, knez P rib isav od plem ena Polečića, knez Obrad
od plem ena Lisn ičića (L a č n ič ić a ), knez Iva n od plem ena Jam om etića
i knez M iro n ja od plem ena T u gom erića. T i dakle knezovi odoše u tab o r
k ra lja K olo m a n a da mu kažu što je sabor ustanovio. K ra lj ih p rim i
veom a časno, p ozd ra vi ih c je lo v o m m ira i poče s n jim a ugovarati.
K a že stara p re d a ja da je sporazum u m n ogo p rid o n io zagrebački b i­
skup, k o ji je m n ogo v r ije d io u K olom an a. H rva tsk e se starješin e s kra­
lje m p ogod iše, a na to pođ oše i H rv a ti i K o lo m a n u grad K rižev c e g d je
bi i p ism o sastavljeno, na k o je p risegoše i H rv a ti i K olom an .
T im u g o v o ro m ili p ism om priznaše H rv a ti K olo m a n a za zak on itoga
k ra lja H rva tsk e i D alm acije (il i hrvatske d rž a v e ). K o lo m a n pak zavje-
to va se da će š tititi i b ra n iti sva prava H rva tsk o ga K ra ljev s tv a , da će
hrvatska plem ena osta viti neka živ e p o starim o b ič a jim a svojim a, a da
ne će n ik ak ove daće plaćati k ra lju za s v o je posjed e. Starješin e hrvatskih
p lem ena op et ob rekoše da će k ra lja p om agati sa s v o jim družinam a tako
da će svaki od n jih dovesti za rata k ra lju u p om oć p o trid eset m om aka,
i to do D rave, naim e do m eđ e k ra ljevstva, o svom trošku, a prek o
D rave o k ra ljev u trošku. Još bi jam ačn o u govoren o da će se k ra lj i
n a sljed n ici vazda posebice k ru niti kru nom hi~vatskom, da ne će u
H rvatsku n a seljiva ti tuđinaca, da će d ola ziti u zem lju na sabore, da
ne će ukinuti banske ni herceške časti, a m ožda i to da će što p rije
p o v ra titi H rva tsk om u K ra lje v s tv u latinske g ra d o ve D alm acije, k o ji su
u taj čas b ili u v lasti m letačk o j.
K ra lj K o lo m a n p ođ e sada na ju g prem a m oru. N o prešav Savu i
K upu u v je ri se da im a jo š h rvatskih župa, k o je ne će da znaju za n jega
i k o je v o le rask ra lja P etra Svačića. I zaista p rib ere P eta r Svačić svoje
p rija te lje i •privrženike te se od u p re K olo m an u u kraju , što je izm eđu
K u p e i G vozda. B ijaše tu lju te b o rb e i p ro lilo se m n ogo k rvi, dok na-
 PR V O DOBA
152

p o k o n p re v la d a K o lo m a n , p o m a g a n h rva tsk im četam a. N a k o n oč a jn e

b o r b e p a d e i sam P eta r S vačić u plan in i, k o ja se p o n je m za sva
vrem en a p ro z v a la P e t r o v a gora. O n p a d e tužno, a s n jim i
n e k a d a n ja p o tp u n a nezavisnost K ra lje v stv a H rv a tsk o g a .
B ilo je to god. 1102. P rek o leševa P etrovih ju n a k a stupi K o lo m a n
n a tlo bje lo h rv a tsk e ba n o v in e tražeći sv a g d je da m u se n a ro d p o k o ri.
N a k o n k rv a v a su k o b a u P etrov oj g o ri n ije m u se nitko više o p ira o , i
tako m u sretno p o đ e za ru k o m da zauzm e svu slo v in sk u i h rvatsk u
z e m lju sve d o N e re tv e i g ra d o v a dalm atin skih . N a to sazove veliki s a b o r
H rv a ta u k ra lje v sk i g ra d B io g ra d . T u b i iznova p o tv rđ e n za k ra lja , a
n a to se u nazočnosti h rvatsk ih i u g a rsk ih velik aša d ad e u istom g ra d u
o k ru n iti za k ra lja H rv a tsk e i D a lm a c ije sta ro d re v n o m k ru n o m h rv at­
sk om , k o ja je n ek ad resila T o m isla v a , P etra K re š im ira i D m itra Z v o n i­
m ira. D o k se do sad zvao i pisao je d n o sta v n o »k r a lj U g a r s k e «, po n o sio
se o d toga časa n a slo v o m k r a l j U garske, H r v a t s k e i D a l ­
m acije.*

* [Budući da je ovo p oglavlje zastarjelo u ovoj bilješk i dan je kratak pregled zbiva­
nja od k ra lja Petra do 1102. — Ugarski k ralj Ladislav nastojao je zavladati H rvatskom
na tem elju baštinskog prava. M eđutim , niti H rva ti, niti dalm atinski grad ovi nisu mu to
p ravo priznavali. Dapače, držali su ga za osvajača i pru žili su mu o tp o r u H rva tskoj,
nakon što je prošao Gvozd. Ladislav je , doduše, uspio u sjevern oj H rvatskoj p ostaviti za
svojeg nam jesnika Alm oša (d o 1095), ali za akciju stjecanja vrh ovne vlasti nad H rvatskom
i D alm acijom n ije dob io pristanak Pape Urbana II. Papa se n aprotiv povezao s Bizantom ,
i bizantski car A lek sije I poslao je na Ugarsku Kum ane i uspostavio nad dalm atinskim
gradovim a svoju izravnu vlast. Zbog napadaja Kum ana, Ladislav se povukao iz H rvatske,
pa je jed in i plod n jegova pohoda osnutak zagrebačke biskupije, čim e je čvršće povezao
sjevernu H rvatsku (S la vo n iju ) s Ugarskom . Z b o g papina stajališta, Ladislav se s njim
sukobio i tek se n jeg ov nasljednik K olom an izm irio s papom . U čvršćujući vanjsk op olitički
položaj, K olom an se zaručio s Buzilom , kćerkom hercega R ogera, papina pristaše. Uz to se,
nakon prolaska križara (1096), oslobod io i tih neprilika, k o je su sada zadesile Bizant
prolaskom križara k ro z Carigrad i M alu Aziju. Zauzet tim , Bizant n ije m ogao pom oći
H rva tsk oj i D alm aciji, pa je dalm atinske gradove predao na upravu i u zaštitu Mlečani-
ma. God. 1097. zbili su se odlučni događaji: M lečani su uspostavili vlast nad dalm atinskim
gradovim a, a K olom an se s vojsk om uputio kroz Hrvatsku na m ore, kam o je iz Palerm a
im ala stići Buzila. N a Gvozdu se K olom an u suprotstavio k ralj Petar, k o ji je tu izgubio i
bitku i život. I z B iograda su nato Buzilu o tp ratili u Ugarsku. N akon P etrove sm rti K o lo ­
man je postao m letački susjed, pa je 1098. uglavio s njim a u govor o m eđusobnoj sigur­
nosti posjeda. N ije b io d ovoljn o ja k da ih potisne s hrvatske obale. Poražen 1099. u
H aliču, K olom an n ije b io ja k ni da pon ovo svlada H rva te — k o ji su tada u ustanku
oslobod ili svoju zem lju — pa je osvajan ju p retpostavio nagodbu (tzv . Pacta conventa ili
Qualiter, 1102), p o k o jo j je H rvatska k ra ljevom osobom bila vezana s Ugarskom , ali je
inače sačuvala svoju državno-političku samostalnost, izraženu u zasebnoj krunidbi za
hrvatskoga kralja, zasebnom saboru, u osobi bana ili hercega kao k ra ljeva nam jesnika, u
zasebnom porezu, novcu i vo js c i.]
 H R V A T S K A Z A N A R O D N E D IN A S T IJ E

R a zv o j hrvatsk e države. H rva tsk a su plem ena u p rv o j p o lo v ic i

V I I sto lje ć a zauzela i napu čila stare rim sk e p o k ra jin e D alm aciju, Pa­
n o n iju i d io Ilirik a , te su tak o ovlad ala p ro s to ro m k o je m su b ile m eđe:
na ju gu r ije k a B ojan a, na istok u d on ja B osna ili V rbas, na sjeveru D ra­
va i Dunav, a na zapadu r ije k a Sana, Istarsk e go re (U č k a ) i rijek a
Raša u Istri. P o to m je nova d om ovin a H rva ta opsezala nekih 110.000
km 2, te je ob uh vaćala sasvim ili d je lo m ic e današnje ze m lje : H rvatsku ,
S la v o n iju i D alm aciju , d io Bosne, H ercegovin u , Crnu G oru i n a jisto č n ije
d ije lo v e Štajersk e, K ra n js k e i Istre. Još su hrvatska plem ena p osjela
oto k e Jadranskoga m ora od K rk a do K o rč u le i M lje ta .1
N a to m p ro storu m eđ u tim nisu ž iv je la sam o hrvatska plem ena,
nego i ostaci d ru gih naroda k o ji su tu p r ije H rva ta ob ita va li. B ilo je
nešto ilirsk o-keltsk ih žite lja , dakako već rom aniziran ih, onda ostataka
germ anskih p lem ena kao što su G oti i G epidi, svakako nešto Avara, a i
lije p i b ro j S l a v e n a , k o ji su bud kao rim k i k olo n i (n a s e lje n ic i),
bud kao saveznici G erm ana (G o t a ) i A vara u te ze m lje d o la zili i u
n jim a se nastanili. N o n a jja č i b ili su svakako R o m a n i ( L a t i n i )
k o ji su se i nakon hrvatske ok u p acije od ržali. D ok su osta li n arodi b ili

1 [P o sta n a k h rva tsk o ga n arod n osn og p o d ru čja ne m o že se na taj način u tvrd iti za
V I I sto ljeće. S ta b iliz a cija i š iren je h rva tsk o g p o d ru čja , postanak p o jed in ih p o vijesn ih
p o d ru čja , i n jih o v o vez iva n je uz h rva tsk o p o d ru čje, a sim ila cija , m ig ra cije, kao i o pćen ito
geneza h rva tsk o g n aroda, o d više j e složen i n eistražen proces da bi se pou zdan o m o glo
g o v o riti u to do b a o h rva tsk o m n arod n osn om p o d ru čju i d rža vn im granicam a na tako
širok o m p ro sto ru .]
 PRVO DOBA
154

ili preslabi ili suviše m a lob rojn i da bi m o g li tra jn o sačuvati s v o je ose-

bine, nego su se ili s H rva tim a stop ili ili ih je inače nestalo, R om ani
su se vazda od H rva ta ra zlik ovali i narodnost svoju održali. Prem a
tom u nalazim o u p o to n je doba na tlu hrvatskih zem alja d v ije glavne
narodn osti: R o m a n e ili L a t i n e , k o ji su doduše b ili potisnuti iz
zagorsk ih k ra jev a ali su u p rim o rju kao c je lin a b ili na okupu, i
H r v a t e , k o ji su p retežn o nastavali zagorske župe i kotare, ali ih je
b ilo i u p rim o rju i na otocim a.
Z ap rem ivši H rva ti p ok rajin e D alm aciju i Panoniju nisu s tv o rili u
n jim a odm ah jedinstvenu državu, nego su prem a p rirod n im p rilik am a
s v o je nove d om ovin e i prem a s v o jim plem enskim osobinam a osn ovali
više oblasti, k o je su b ile jed n a od druge više ili m anje nezavisne.
O blasti te bijahu: uz Jadransko m ore D u k 1j a (Z e t a ), T r a v u n j a ,
Zahumlje, Neretva,2 Bijela Hrvatska i Libur-
nija, a u n u tarn joj ze m lji S l o v i n s k a zemlja (S la v o n ija )
i S r i j e m (S ir m iu m ). Od svih tih ob lasti b ijaše u pravo najznam eni­
tija B ijela H rva tska (B ije li H r v a ti) izm eđu rije k a Z rm an je i Cetine,
budući da je i po p rošlosti i po p olo ža ju svojem b ila n a jzgo d n ija da
iz n je poteče d ržavni živ o t u H rvata. Ona n a jd a lje p ro d ire u m ore,
p rim o r je jo j je d ob ro razvedeno, a uz obale n jezin e niže se lije p b ro j
otoka. V eć za R im lja n a isticala se ona, je r se u n jo j razviše m u n icipija
i k o lo n ije rim ske: Jadera (Z a d a r ), T ragu riu m (T r o g ir ), a n a ročito S a ­
l o n a (S o lin ). T a k o v id im o da vlad ari te ob lasti već od n a jstarijega
dob a nastoje da skupe ok o n je sve susjedne oblasti. Još p otk ra j V I I I
stoljeća p ošlo im je za rukom p ok oriti L ib u rn iju izm eđu Z rm an je i
Raše, te su od te oblasti s tv o rili p r v u h r v a t s k u b a n o v i n u .
N ak on toga stadoše d a lje p osezati pa nastojati da prid ru že s v o jo j vlasti
Slovinsku zem lju , Bosnu i N eretvu . Cim bi k oju ob last p o k o rili, odm ah
bi je p re tv o rili u banovinu i dali jo j bana za glavara.
N o tijek om č ita v o g I X stoljeća n ije n astojan je b jeloh rvatsk ih v la ­
dara p ra vo napred ovalo; nešto zato što su se i sam i b jeloh rva tsk i knezovi
m orali o tim ati sad bizantskim a sad franačko-rim skim carevim a, a
nešto i zato što su se vlad ari tih susjednih ob lasti živo o p ira li težn ja­
ma n jih ovim . T ek u p rv o j četvrtin i X stoljeća, kad je Istočn o C arstvo
za rata s B u garim a b ilo na rubu p ropasti i kad je N jem ačk o-rim sk o
C arstvo lju to stradalo za vlad e n ejak oga djeteta, pošlo je bjeloh rvat-
skom u knezu T o m i s l a v u za rukom , te je težn je sv o jih predaka
ostvario. On j e g o to v o sve hrvatske oblasti s jed in io i stvorio h r v a t ­
s k u d r ž a v u , pak se onda ok ru n io za k ra lja i u zvisio tako H r v a t ­
s ku na k r a l j e v i n u (9 2 5 ).3

2 [N a ro d n o sn i i p o litič k i ra zvita k tih zem a lja , a i Bosne, u p rvim s to ljećim a nakon

dolaska H rv a ta i S rba, p otp u n o j e tam an i odlu čno ga vez iva ti za n arodnosn i i p o litičk i
ra zvita k b ilo H rv a ta , b ilo Srba, te p ri tom ne u zim ati u o b z ir predslaven ske i prvotn o-
slaven ske sastavnice, na dan ašnjem stu pn ju p o vijesn o g istra živa n ja i znan ja n iti j e znan­
stven o, n iti je p r ih v a tljiv o .]
5 [N e m ože se g o v o riti o T o m isla vu ka o tvo rcu h rvatske države, budući da j e već
T r p im ir u dario tem e lje h rva tskoj d rža vn o j n ezavisnosti, k o ju j e potpu n o realizirao
B ra n im ir.)
 HRVATSKA ZA NARODNE DINASTIJE J55

H rva tska država, kakvu je s tv o rio p rv i k ra lj T om islav, n ije dugo

op sto ja la u p rv o b itn o m opsegu. V eć u p o lo vic i X stoljeća otkinuše se
od n je p rim orsk e ob lasti od N ere tv e do B ojan e, pak se p ridružiše
Srbim a, a u p o lo v ic i X I stoljeća stvori se od n jih zasebna država,
poznata pod im en om C r v e n a H r v a t s k a , 4 k o ja je isprva vladala
srpskim oblastim a, ali je p o s lije u X I I stoljeću spala pod srpsku
državu, pa se za sve v ije k e otuđila B ije lo j H rva tsk o j.
V eć od k ra lja D r ž i s l a v a (969— 997) K ra ljev in a H rvatska ne
d op ire na ju gu d a lje od rijek e N ere tv e i D uvanjskoga p olja. U p o lo vic i
X I stoljeća, n a ročito za k ra lja P etra K re š im ira V e lik o g a H rvatska
K ra lje v in a obuhvaća p ro stor od 55.000 km 2. G ranice su jo j po p rilic i
ove: na sjeveru Drava i Dunav do utoka Vuke, na istoku crta od
utoka V u k e u Dunav do utoka Usore, rijek a Usora, g o rn ji V rbas i
D uvan jsko p o lje , na jugu rijek a N eretva, na zapadu Jadransko m ore,
Istra, K ra n jsk a i v o jv o d in a K a rin tija . D ije lila se pak na d v ije bano­
vine: na hrvatsku (b je lo h rv a ts k u ) i na slovinsku (S la v o n iju ), k o je je
ra stavljala planina G v o z d (A lp e s ferreae, danas V e lik a i M ala K a ­
p e la ). N ek ad an ja oblast N ere tv a izm eđu istoim ene rijek e i Cetine stala
se tada nazivati K r a j i n a (C rain a, M aroniae ducatus).
H rva tsk o j d ržavi prip ad ala je p očev od X stoljeća ob ičn o (d a ­
k ak o ne u v ije k ) i r o m a n s k a Dalmacija (tlie m a D a lm atia).
T a rom anska D alm acija n ije nego ostatak stare rim ske p ok rajin e Dal­
m a c ije i obuhvaća ze m ljište (k o ta r e ) nekih rim skih m u n icip ija i gra­
dova, č itavo p reo stalo zem ljište p ro v in c ije D alm acije bijahu zap rem ili
H rva ti, te ga p ro zv a li H rva tskom . R om anska D alm acija sastojala se
tada od grad o va Z^dra, T ro g ira , Splita, D ubrovnika i K o to ra u p ri­
m orju , a od g ra d o va K rk a, Osora i Raba na otocim a. P očev od h rvat­
ske p ro v a le pak d o bizan tskoga cara V a s ilija I u I X stoljeću priznavala
je rom anska D alm acija kao i p rije vrh ovnu vlast istočn orim skih careva,
te se p ok oravala u građanskim i v o jn ičk im p oslovim a carskom u na­
m jesniku, k o ji se zvao »p rok on zu l ili strateg« (k a tk ad a i dtvc, praefee-
tus, ca tap a n u s), a stolo vao je red o vito u gradu Zadru. M n ogi od tih
dalm atinskih stratega b ili su od lik ova n i i čašću »p ro to s p a ta ra «. G ra­
d ovi od avali su svoju zavisnost o d B izantskoga Carstva tim e što su
cara p om agali u ratovim a b ro d o v lje m i v o js k o m i što su m u plaćali
neki g o d išn ji danak; inače b ili su sasvim sam osvojni, te su im ali svoju
vlastitu m unicipalnu upravu kao i M leci. Car V a s ilije I p ro m ije n io je te
odnose god. 878— 879. tako da je rom anska D alm acija m orala d io do-
sadanjega danka plaćati k n ezovim a B ije le H rvatske, i to S p lit 200
dukata, Z ad ar 110, T ro g ir, K rk , O sor i R ab p o 100 dukata na godinu,
a uz g o to v n ovac i određenu m jeru vin a i d ru goga p riroda.
Odsad nastojahu hrvatsk i vla d a ri da rom ansku D alm aciju p rid ru ­
že s v o jo j državi. T o p ođ e za rukom k ra lju T om isla vu k o ji se p rv i zove
k ra ljem D alm atinaca. P o s lije n jega od m etala se D alm acija više puta
od h rvatske države, ali za Petra K re š im ira V e lik o g a (1058) b i jo j k o­

* [R ije č j e o D u k lji, k o jo j j e tada kn ez S tefan V o jis la v (1031— 1051) u d a rio tem e lje
kao zasebn oj d rža vi.]
 PRVO DOBA
156

načno pridružena, te se odsad vazda sm atrala b itn im d ije lo m n jezin im .

P o je d in im g rad o vim a ostala je doduše potpuna m unicipalna uprava,
pače vlast h rvatskoga bana n ije u n jim a v rije d ila ; ali zato su g ra d o vi
hrvatskom u i dalm atinskom u k ra lju plaćali danak i p rim a li od n jega
p otvrd u sv ojih zaključaka i izborS (o s o b ito općinskih načelnika ili
p rio r a ). Pače i u sudbenim stvarim a b io je k ra lj p osljed n ja oblast.
U stroj hrvatske države. Osnova svem u javn o m u životu u H rva ta
kao i ostalih Slavena je z a d r u g a (u staro v rije m e k u ć a ili h i ž a ,
latin ski d om u s). Zadruga je skup svih b ližih i d aljih rođaka jed n oga
roda, k o ji im adu zajed n ičk i im etak i zajed n ičk oga glavara, obično n a j­
s tarijega člana čitavoga roda. Z a jed n ičk i im etak zadruge zo ve se b a ­
š t i n a ili d j e d i n a , a gla va r zadruge zo ve se s t a r j e š i n a . On
u p ra v lja zadru gom i n jezin im im etkom , riješava p ra vd e izm eđu za­
drugara, a u poganska doba p rin osi i žrtv e b ogovim a. N a d a lje se brin e
za p otreb e kako čitave zadruge, tako p o jed in ih članova njezinih. M je ­
sto, g d je se zadruga naselila, zo ve se m n ogo puta p o sam oj zadruzi
(p a tro n im ič k a im en a ); no m noga m jesta p io zv a n a su i p o zem ljištu , po
vodam a, raslinam a, a i p o svojs tv im a i zan im anju žitelja . K a d se
zadruga suviše um noži, jed n a se loza o d ije li od n je i osn uje novu
zadrugu.
V iše ili m n ogo zadruga čine p l e m e (la t. gen eratio, gen u s), a
ze m lja na k o jo j plem e preb iva, zo ve se ž u p a . U starim spom encim a
sp om in ju se za župu o v i nazivi: tovn:avia, ju pa , ju ppa n ia , p ro v in cia ,
regio, napokon i co m ita tu s p otk ra j X I stoljeća. Što se tiče im ena župa,
uzeta su više od p o lo ža ja župa uz rijek e , m ore, gore, p olja , šume ili
o d glavn oga grada, nego od plem ena k o je je u n jo j stanovalo. P rvo
p otvrđ u ju im ena h rvatskih župa: Cetinske, Gatačke (G a ts k e ), K rb a v ­
ske, L ičk e, P rim orsk e, Gorske, Z agorske, P odgorske, Lučke, P oljičk e,
Z astoborske, Zatinske, T op ličk e, Hum ske, Sanske, a dru go im ena župa:
K nin ske, N inske, K lišk e, B rib irsk e itđ. Ž ite lji župe p reb ivali su što
u g r a d u , što u selim a župe. G rad (la t. castrum , castellu m ) b io je
nasipom ili zidinam a ograđen i utvrđen, ali n ije bio prostran; on je
b io s ije lo župana i branik čitave župe. Pred grad om ili ispod n jega b ilo
je p o d g r a đ c (s u b u rb iu m ), g d je su b ili stan ovi ostalih žitelja , a na
p rostoru izm eđu grada i pred građ a sk u p ljao se je narod na trg, svet­
k ovine, sudove i zb orove. N a o k o lo grada bila su po čita voj župi ra­
zasuta s e l a (ves, latin ski v illa ), u k o jim a su nastavale zadruge.
G lavar župe b io je ž u p a n ( iupanus, zupanus, p otk ra j X I s to lje ­
ću veći i c o m e s ). Župan je b io v rh o v n i v o jv o d a župne i plem enske
vojsk e, a i b ranilac župe u v rije m e rata; b io je usto i vrh ovn i sudac
u župi kad n ije b ilo k ra lja ili n jeg ova zam jenika. U s tarije v rije m e ,
p rije k ra lja T om islava, bila je vlast župana oso b ito jak a, budući da
je g o to v o svaka župa bila za sebe; no p očev od X stoljeća vlast se
župana više stezala, te su p osta ja li sve zavisn iji od vrh ovn o ga vladara.
Uz župane sp om in ju se p o d ž u p a n i ( p o s tiu p p u s ) k o ji su u p ra v lja li
m an jim k ota rim a u župi, zatim s a t n i c i k o ji su v o d ili p o je d in e
o d je le župne v o js k e i p om agali županu na sudu. N ap ok on su b ili
p r i s t a v i (p r is t a ld i) k o ji su izv ršiv a li odluke župnoga suda.
 HRVATSKA ZA NARODNE DINASTIJE 157

V iše župa sačin javalo je jed n u o b l a s t , k o jo j je b io na čelu

v e l i k i ž u p a n ili k n e z (d u x ). N a jzn a m e n itija oblast b ila je B i ­
jela Hrvatska, od k o je se razvila hrvatska država. G lavar te
ob lasti zo ve se već u I X stoljeću d u x C h r o a t o r u m , a n jeg ova
ze m lja r e g n u m C h r o a t o r u m . U oblastim a, k o je b jeloh rvatsk i
k nezovi p rid ru žu ju s v o jo j vlasti, nam ještaju on i b a n o v e (b a n b o­
sanski, ban slovinsk i ili sla von sk i). O tkad se T o m is la v god. 925. okrunio
za k ra lja, svi se n je g o v i nasljed n ici zovu k ra lje v i ( re g e s), i to red o vito
rex C h roa cia e et D alm a cia e ili rex C h ro a to ru m D a lm a tin o ru m q u e , kat­
kad i rex to tiu s C h roa tia e s im u lq u e D alm atiae. N aslovu im se k o ji put
p rid a je jo š glorio s u s , inclytus, tj. slavni, svjetli..
V eć k nezovi hrvatski, a jo š više k ra ljev i okruženi su s ja jn im d v o ­
rom . N a jo d lič n iji d vorsk i časnici jesu u kneževsko doba: župan d vorsk i
(p a la tin u s ), župan k om orn ik ( ca m e ra riu s ), župan p e h a m ik (p in ce rn a -
riu s ), župan kon ju šn ik ( ca va lla riu s) , župan štitonoša (a r m ig e r ) i župan
buzdovanar; u k ra ljev s k o doba: tepči ili tep čija (p r ije d vorsk i žu p an ),
posteljn ik , vin otoča, štitonoša, volar, d jed ( m a io r d om u s ) , ubrusar,
d vorsk i sudac, sok olar, psar itd. D voru p rip ad ao je napokon i d vorsk i
kancelar, k o ji je b io p red stojn ik k ra ljevsk e p isam e; tu je čast red o vito
obnašao kninski ili h rvatski biskup k o ji je b io ujed n o i k ra ljevsk i
biskup, le j e ob ičn o p u tovao s k ra ljevsk im d vorom .
K ra lje v im a hrvatsk im X I stoljeća prip ad ala su sva vladarska prava,
k o ja su p otek la iz p ojm a kršćansko-evropskoga vladaoca. K a k o je p o­
znato, p rava te vrs ti jesu tako zvana opća p ra va vladalačka kao što su
p ra vo zakonodavstva, p ra vo vrh ovn e uprave p o državnim zakonim a i
n a rodn im ob ičajim a, onda odanle ističuće p ra vo ovršbe, naim e kažn ja­
van ja zlik ovaca i d ije lje n ja nagrada i m ilosti v rije d n im i zaslužnim lici­
ma. N ara vn o je d a h rvatski k ra lje v i nisu v rš ili s v o je v lasti sasvim ne­
ogran ičen o nego uz su d jelovan je naroda, oso b ito uz pom oć k r a l j e v ­
skoga vijeća i narodne skupštine (sh od, s a b o r).
D oh oci k ra ljevsk e b lagajn e (re g a lis fiscu s) b ili su red o viti i izvan­
redn i. M eđu red o vite u b rajali su se p rih od i od k ra ljevsk ih zem alja
(te r r a e rega les). U sam oj B ije lo j H rva tsk o j p rib ra ja la se k ra ljevsk im
zem ljam a čitava župa Cetina, zatim k otar B osiljin sk i, Sm inski, M osor-
ski, R asohatica i R o g o v o kod B iograda, Jasenica i Dražani u S idraškoj
župi, n adalje neki g ra d o vi (c a s tr a ) kao R adošić, Labin i sela kao
S rin jin e, Osik, Stolac, Jelčani, napokon i neki otoci, kao M aon blizu
Paga i Z irje k od Šibenika. N em a sum nje da su k ra ljev i i u ostalim
ob lastim a im ali s v o jih k ra ljevsk ih zem alja. K ra lj je n adalje p ob irao i
p orez (t r ib u t u m ) od sv o jih podanika. T a j se je p orez plaćao od zem a­
lja , i to bud u g oto vu novcu bud u naravi. K ra lj je m ogao o p rostiti
od p oreza ne sam o p o je d in e ljude, nego i čitava plem ena i družine.
V r e lo k ra lje v im p rih od im a b ili su jo š i d arovi (h o n o r ific e n tia ), k o je
su u n ekim p rigod am a d ržavljan i p rik a ziva li s v o jim vlad arim a u znak
s v o je odanosti. T i su se d arovi davali isp rva d o b ro v o ljn o , ali p os lije
p rom etn u li su se u dužnost. A k o bi k ra lj k oga op ro s tio od plaćanja
poreza, ne b i ga zato o so b o d io od darivanja. U kraljevsk u blagajnu
p laćale su se jo š i glob e (m u lc ta e ), k o je su b ile nam etnute onim a k o ji
 158 PRVO DOBA

nisu v rš ili k ra ljevsk e v o lje ili odredbe. G lobe su iznosile k o ji put i po

100 libara zlata. N ap ok on spadaše m eđu dužnosti podan ika i to da
p rim e i ugoste k ra lja s n jeg ovim d v orom kad bi se putujući k n jim a
svratio. T ak vi p oh od i (d es ce n su s ), k o ji se danas sm atraju za m ilost,
b ili su nekad v r lo tegotn i, te su ih pod an ici n a stojali ili savim ukinuti
ili b a r ogran ičiti. T a k o je jed n om k ra lj P etar K re š im ir V e lik i putujući
p o B ije lo j H rva tsk o j zajed n o sa s v o jo m suprugom i čitavom p ratn jom
od sio k od sok olara A prića. T a j je k ra lja dočekao sjajn o m večerom , a
p o s lije stao d ariva ti k ra lja i n je g o v e lju d e počasnim d arovim a. K ra lju
j e dao n a jb o lje g a m om ka s n a jb o ljim kon jem , k ra ljic i n a jb o lju slu­
žavku, k ra ljevu štitonoši štit s k op ljem , a dru gim a ra zličite druge
d arove.4»
H rva tsk i kn ezovi i k ra lje v i nisu dugo im ali stalne, određen e p rije ­
stolnice, nego su o b ila zili ze m ljo m i g o to v o u svakom većem m jestu
im ali svoja svratišta, g d je bi stanovali kad bi za državnim p oslom
onam o došli. T ak av d v o r i svratište (c o e n a c u lu m ) im ali su u Ninu,
K ninu, Šibeniku, Sp litu itd. T ek p otk raj X I stoljeća p očeli su grad
Biograd (B e lo g ra d o n , Alba c iv ita s ) sm atrati k ra ljevsk im gradom
( u rbs re g ia ), p o svoj p rilic i zato što su se u n jem neki k ra lje v i krunili.
Skupim o li sve u je d n o što sm o kazali o uređenju hrvatske države,
to nam se u X I stoljeću p rik azu je ova slika: N a čelu čitavom k ra lje v ­
stvu s to ji k ra lj kao g la v a r države; on je okružen b ro jn im d vorom ,
te d vorsk i časnici d vore njega i n jeg ovu porodicu. K ra lju su p odložni
ban ovi k o ji su n je g o v i nam jesnici u p ojed in im ob lastim a (b a n o v in a m a );
n a jzn am en itiji ban je b jeloh rvatsk i.5 B anovim a se p ok oravaju župani.
Oni su glavari župa, k o jih im a u je d n o j oblasti više a u d ru goj m anje.
Županim a napokon p od ložn i su podžupani i satnici, a i drugi niži
časnici k o jih im ena ne poznam o.
V eć bi spom enuto da su se hrvatski vlad ari zvali tak ođer k ra ljev i
D alm acije i da je rom anska D alm acija p ripadala hrvatsk oj državi, naro­
čito od p olo vice X I stoljeća.
U D alm aciji, k o ja se sastojala tek od n ek olik o grad ova u p rim o rju
i na otocim a, nisu b an ovi ni župani v rš ili nikakve vlasti. D alm atinski
g ra d o vi b ili su slobodn e općine, m u n icip ija ili c i v i t a t e s , kako se
sam i zovu. M eđu rom ansko-dalm atinske civita tes b ro je se S plit, Zadar,
T ro g ir, D u b rovn ik i K o to r na kopnu, a Osor, K rk i R ab na otocim a.
Ž ite lji tih grad ova jesu građani cives, i d ije le se na d v o je : na svećenike
(c le r u s ) i na s v jeto v n ja k e (p o p u lu s ). S v je to vn ja c i d ije le se opet na
(n o b ile s ) i n ep lem iće (ig n o b ile s ). Građani b ave se zanatim a, ob rtim a
i trgo vin om , a uz to i b ro d arstvo m i rib o lovom .

4a [U prih o d e treb a u b ro jiti jo š danak, k o ji su od o tp rilik e 890. do 995. plaćali

M lečani za slobodnu plo vid b u i danak m ira , k o ji su od o tp rilik e 882. plaćali bizantski
d alm atin ski gra d ov i za d o b re susjedske odnose, za s v o je p o sjed e na h rvatskom tlu, te
carin e (.vectigal), o so b ito dohodak o d tuđih b ro d o va .]
5 [K la ić svuda sp o m in je op ćen iti n aslov b jelo h rva tsk o ga bana, čim e dob iva p o jed n o ­
stavljen u shemu u pravn o-podru čn og u stro jstva h rvatske države u cjelin i. R ije č je , m eđu­
tim , o banu Like, K rb a ve i G acke.]
 HRVATSKA ZA NARODNE DINASTIJE

•nlCASCV *#
3KQa£f'AiS|**LC'€A*l.-"f * - S
m o b ” «*>■*£ i*sT* a«M sved ivo
$ c vfN e *s a X £ A M 6 i r i a * - " c » i
f« S<B * «¿ANVfc$t*'«QQft( X (t M •*•
Q u i | \ £>£«• <706 S * V tt* * - S

nt€IMCB«i
KU«Di€CNS M n u iiin
B lt»tfQ v i ( iu m s i
1 i s u t k ič * * m i
t& K O *» •KOOliMI
p u iiu n s
K M iT A P I U 1 00*1*1

I M S » i V ( 1 « i C * i U N V K H l t v T i F t t 1 'c tfM 4 « * 4 D I X O I > V f ) i « e i T | T M ( p i i v f t

K it D r v ii» ji< liiO | M | i((t (D t i(lv W iQ i* (M i^ O A n v (; S ( D M O )ifN S c P n «ft
•»A N O PR O M SH tH f S C v n E i S S I I C - S t P C M S-A C lfi L J t O t V i l a o d Q i h a S m O « « i i
HOST M kM M SiD >iSA filT ut9tH C »vn £ * l | •SQv*qflE«ENT|0Q»Of S C P i u,f f « S l i O C « S
im* i r » O S * CB •CO S * * i& A A T »< .& *»i i a U IV * $ • ’t ( H« f t C t ft U V it A H A M I A N is I ■

MRAMORNA GROBNICA V EK E NE G E (t 1111)

R o đ a k in je k ra lja Petra K reS im ira V e lik o g a , u n u ta rn jo j b o g o m o lji op a tičk og a sam ostana
sv. M a rije u Z a d ru (1 0 ).
 160 PRVO DOBA

N a čelu svakomu dalmatinskomu gradu je načelnik ili p r i o r ,

kojega bira građanstvo, a potvrđuje ga hrvatsko-dalmatinski kralj. P rior
gradski neposredno je podložan kralju; on je zajedno s banovima i
hrvatskim županima u kraljevskom vijeću, te spada poput ovih među
velikaše (prim ates, magnates) hrvatske države. Od svih priora naj­
ugledniji je zadarski, te je na neki način poglavica svih priora, naro­
čito ako ga je bizantski car odlikovao čašću stratega ili katapana čitave
Dalmacije. P rio r gradski je glavar gradskoga vijeća, koje se sastoji od
tribuna, sudaca (iu d cie s) i bilježnika (n o ta rii). Za sve važnije stvari
saziva se gradska skupština, u koju dolazi gradski biskup sa svećen­
stvom, plem stvo i prosti puk.
Crkva u hrvatskoj državi. Još p rije dolaska Hrvata spadao je naj­
veći dio potonje hrvatske države u crkvenom pogledu pod salonsku
(solinsku) nadbiskupiju, te su se svi biskupi Dalm acije pokoravali so­
linskom nadbiskupu kao svomu m etropoliti. Padom Solina i okupaci­
jo m Dalm acije po Hrvatim a biše doduše i crkvene prilike u toj po­
krajini poremećene; no kad se nakon god. 679. m jesto razvaljenoga
Solina podigao grad S p l i t , te bi u njem obnovljena solinska nad­
biskupija, to je prvi solinsko-splitski nadbiskup Ivan svojoj m etropoliji
vratio stari opseg, te su mu se pokorili biskupi u Osoru, Krku i Rabu,
zatim u Zadru, Dubrovniku i dalje na jugu.
Obnovljena potkraj V I I I stoljeća m etropolija solinska, sada split­
ska, djelovala je veom a blagotvorno na Hrvate, među kojim a se jako
brzo raširila kršćansku vjeru. Tako ostade do I X stoljeća. N o kad
se u IX stoljeću Hrvatska pridružila Zapadu, dok je bizantska Dal­
m acija sa Splitom ostala uz Carigrad, to se naskoro u politički od ije­
ljenih Hrvata pojavila nova biskupija u N i n u , koja je osobito u
drugoj polovici I X stoljeća stekla veliku znamenitost, je r su jo j sami
rimski pape radili u prilog. Ninski biskupi htjedoše napokon svoju
duhovnu vlast protegnuti na sve zem lje i oblasti u kojim a su nastavali
H rvati, tako da bi splitskomu m etropoliti i njegovim područnim bisku­
pima ostala jedino bizantska Dalmacija. N o radi toga se u prvoj polo­
vici X stoljeća, pošto se splitski m etropolita vratio u krilo rimske
crkve, zapodjela žestoka borba za prvenstvo, koja se svrši tako da je
splitski m etropolita održao pobjedu i da je rimski papa biskupiju u
Ninu ukinuo (928).
Od toga vremena ostala je splitska nadbiskupija neprijeporno m e­
tropolom čitave kršćanske crkve u državi hrvatskoj, te je njezin glavar
bio primas i »nadbiskup čitave Hrvatske i D alm acije« ( archiepiscopus
totius Dalmatiae et C roatiae). N jem u su se pokoravali ovi biskupi u
H rvatskoj i Dalm aciji: osorski, krčki, rapski, zadarski, ninski,6 bio­
gradski,7 trogirski,8 makarski,® stonski, kninski ili hrvatski,10 [dubro-

• [O b n o v lje n a 1076.]
7 [P re n e s e n a b is k u p ija iz S k ra d in a p r ije 1058.]
8 [O b n o v lje n a p r ije 1000.]
s [U te m e lje n a o k o 1040.]
10 [U te m e lje n a p o s lije 1042.]
 PRILOG 13

P O V E L J A K R A L J A D M IT R A Z V O N I M IR A IZ D A N A U K N I N U ( T N I N U ) ,
GOD. 1076— 1078.
k o jom opaticam a sv. B enedikta u S p litu da riva zem lju Puslicu u Lažanim a (8).
 PRILOG 14

1» .vpi tÄ . ^^tfCpLnmf &v> wtiipt 2^ ■^ » a m T

j s g p u n
£et*sm imK .j

^ ühUk MKtfMf 4Njv.ijun^; flA W •**jjbr n M f C b C l ) » ' «

i -. V •* t^xrn cTOpjjfJSptftttf trrf iiut <1 f t v t j m u u f fc ia p»po o » W cbfo a ^ C

l i U i ^ ^ n A i n J r i a J ■■lif’ J W f t « utvV^* «» ; Ruac-iKcftJhOc^rv j

l)b> g j ! ^ £ «¡ütnitnT « f i iw .i^qT « n & ^ f 1

ccnćttfiš I

j p l M y a r ttvchć. f t tmt^iu U t a iiu * ¿ r Km d c f M f * ^ u « ^ ig | <krw &u M t f « u f n a | t 0 «¿Lu& X n u

t o a ^ . ftpiwvxu. t»kxV? In im ) m tlfc f’ |fcprtj ^ m . im i ^ Cu of* lm> ft flć d iit f o L ^ o r l '^

p iiU jd flM l V»)u* C*N««ao. «Hi tÜAy f i <t>: Jtisji. JU ttjo i ».-¿liju Ccfilttfo Juifinlui- «fuO& * ** 1

jictytih- ] q ijr «itöiwftxuu Jf t r S v ju jn lo ritc «)« v'tiflti ^'tu u B ^ ir o x r ^ k i i u d t j u y ^

n »t»u c«r - j-E ^ V in

^ o rp « tufw?U*ftfnvjflfjonifci i l«pf<iJiom <

K -öljH i*jm itia*Jtr ^ ni: r f* - ^cJitdbff uoLm.<vu< *sfmu M unu šth L r t u r < r iftt\m - O i)^
B E flfe f . ?, * Ju j / .
L c« • j t a i) f i j y fMum* Ld fllS b ^K r tn^JÖi. |.j — *
Xaa^ ^

fi\aSLo flr^ u i f e i i i plBM T ii U ^ i n i J B L - a f . . r « ^ p o o j< J jr ' k^L? « / i b i t u m i C : . fn ^ m t l ^

I^ ih ij^ p b t j w - t o W a | « o ju h r a C^> . p * j* > f ^ U » 7 J f i j a d M « M M - ) * t * pttat- f p j ^ . n n - I a r e a l«

- l i M f H > l t * i - « i f v f - i p a tin a - « f t n » JfOi"

w r “ * * '.
4 "
' oatam

J i ft - — *
2 ■ 'fi^ w a S '

P O V E L J A K R A L J A S T J E P A N A I I OD GOD. 1088/9.
k o jo m p o tvrđ u je darovn icu k ra lja Z von im ira opaticam a sv. B en ed ikta u Splitu (9).
 HRVATSKA ZA NARODNE DINASTIJE JgJ

vački, kotorski (d o X I st.), duvanjski i sisački]. N ajznam enitija od

svih biskupija bila je u X I stoljeću upravo kninska ili hrvatska. Ona
je bila najprostranija i najbogatija, a njezina je vlast dopirala na sje­
veru do rijek e Drave. Svećenstvo tih biskupija bilo ie pretežno latinsko;
sastojalo je naime ili od pravih Latina (R om ana) ili od Hrvata, k oji su
bili odgojeni u latinskom jeziku i u latinskim školama. N o pored ovih
bilo je i posve hrvatskih svećenika, k oji nisu znali ni riječi latinski
nego su B ožju službu obavljali u slavenskom jeziku. Slavenska litur­
gija bila je doduše više puta zabranjena i progonjena, ali sasvim se
iskorijeniti nije dala nikada, nego se osobito u krčkoj (p oslije senj­
s k o j) biskupiji vazda održala.
Zastupnici biskupija, naime biskupi i njihovi namjesnici, sastajali
su se često na crkvene zborove ili koncile (sin o d e), većinom u Splitu,
da vijećaju o crkvenim poslovima. Tim pokrajinskim sinodama prisu­
stvovali su i papinski poklisari, a uz njih često i hrvatski vladari i n ji­
hovi zastupnici. Što bi se na crkvenom saboru zaključilo, slalo se je
papi na potvrdu.
Svećenstvo u H rvatskoj i Dalm aciji bilo je tada kao po čitavoj
E vropi osobito štovano i cijenjeno. Vazda ga odlikuju i svagdje mu je
prvo m jesto. Osobitomu štovanju bio je uzrok ne samo uzvišeno zva­
nje, koje je svećenstvo vršilo, nego i njegova obrazovanost kojom se
znatno odlikovalo od svjetovnjaka. Svećenici ne bijahu samo učitelji
puka u crkvi nego i malenih u školi; oni su bili u ono doba jedini goji-
telji znanosti i umjetnosti. Crkva u Hrvatskoj imala je već tada golem
imetak, tako da su pojedine biskupije imale po čitave župe. Crkveni
imetak bio je pod zaštitom i crkvenih i svjetovnih zakona. Osim toga
crkva je po kraljevskoj m ilosti uživala svakojake olakšice od općih
državnih tereta. Svećenicima plaćala se desetina. Već knez Trp im ir
kaže god. 852. da je njegov predšasnik počeo davati crkvi desetinu, a
Z vonim ir obvezao se god. 1076. papi da će se brinuti za prvijence,
desetinu i druge dohotke crkvene.
Da li je u ono vrijem e bilo u Hrvatskoj sljedbenika grčko-istoč-
nih? O privrženicim a grčko-istočne crkve ili opet rimske ne m ože za
ono doba biti pravo govora. Opreka među objem a crkvama bila je
tada još posve neznatna, a mnoge pojave u hrvatsko-dalmatinskoj crkvi
pokazuju da se u nas nije još tada pravila razlika između zapadnoga i
istočnoga obreda. Tako je prim jerice oko god. 1050. nadbiskup splitski
Dobrila da bi se opravdao, što je imao ženu i djecu, izjavio da živi u
braku zakonito »p o običaju istočne crkve«. K ad su nadalje na split­
skom saboru god. 1060. zabranili slavensku liturgiju i slavenski jezik
u crkvi, dodali su odmah da se služba B ožja sm ije obavljati samo u
»latinskom i g r č k o m jeziku«. Iz pisma pape Aleksandra I I od
god. 1067. razabiremo napokon da je u rim okatoličkoj nadbiskupiji
Barskoj bilo samostana i latinskih i g r č k i h ili s l a v e n s k i h (tj.
reda sv. V a silija ) i da je sve nadzirao m etropolita dukljansko-barski.
U H rvatskoj i Dalm aciji bilo je za narodne dinastije ne samo
svjetovnih svećenika, nego i mnogo r e d o v n i k a . Svi samostani

u
 PR V O DOBA
162

m u š k i i ž e n s k i, k o j i su b ili la tin s k o g a o b r e d a , p r ip a d a li su r e d u s v .
B e n e d i k t a . K a o š to j e b e n e d ik t in s k i r e d za s lu ž a n za s v e z e m lje
u k o jim a se n a s ta n io , ta k o j e o s o b it o m n o g o p r iv r e d io za H r v a ts k u .
V e ć k n e z T r p i m i r g r a d io j e o k o g o d . 852. s a m o s ta n za r e d o v n ik e . O d
b e n e d ik tin s k ih m a n a s tir a is tič u se o s o b it o u Z a d r u m u š k i s a m o s ta n
sv. K r š e v a n ^ i l i G r iz o g o n a i ž e n s k i s a m o s ta n sv. M a r ije , k o j i j e o k o
g o d . 1066. u t e m e ljila Č ik a , r o đ a k in ja k r a lja P e tr a K r e š im ir a V e lik o g a .
U B io g r a d u i l i k o d n je g a b ili su n a g la s u : s a m o s ta n sv. Iv a n a , o s n o ­
v a n g o d . 1059. o d k r a lja P e t r a K r e š im ir a , i ž e n s k i s a m o s ta n sv. T o m e .
U S p litu i k o d n je g a b ili su g la s o v it i: k o d S p lita s a m o s ta n sv. S tje p a n a
š to g a j e s a g r a d ila k r a ljic a J e le n a , g d je j e b ila k r a lje v s k a g r o b n ic a ;
z a t im u s a m o m S p litu o p a t ič k i s a m o s ta n š to g a o s n o v a o n a d b is k u p
L o v r o o k o g o d . 1069. T i su s a m o s ta n i k a o i d r u g i b i l i s r e d iš ta k u ltu r e
i je d in a p r is ta n iš ta v ila m a u m je tn ic a m a . B e n e d ik tin c i s te k li su o s o b ite
za s lu g e za r a z v o j g r a d it e ljs t v a , j e r su o n i p o d iz a li s a m o s ta n e i h r a ­
m o v e . O s im to g a b a v ili su se i k n jig o m .11

11 [O v o p o g la v lje j e p o k o n c e p c iji z a s t a r je lo , te n e p r u ž a n i p r ib liž n u s lik u u n u tra š ­

n je g ž iv o t a s t a r o h r v a t s k e d r ž a v e . A k o se s p o m e n e s a m o t o d a n i j e o b r a đ e n d r u š tv e n o -g o -
s p o d a r s k i ž iv o t , n iti u m je t n ič k o s tv a r a la š t v o , v i d i se d a č it a la c m o r a p o s e g n u ti z a n o v ijim
p r ik a z im a u n u tr a š n je g ž iv o ta , k u lt u r n o g s tv a r a la š t v a i g o s p o d a r s k e s it u a c ije u t o d o b a .]
 DRUGO DOBA
VLAD AN JE K R ALJE V A AR PAD O VIĆ A
1 1 0 2 — 1301
I
 K O L O M A N I S T J E P A N II
1102 — 1131

Cim se b ijaše K o lo m a n u B iograd u ok ru n io za k ra lja H rva tsk e i D al­

m acije, za b o ra v i odm ah na s v o je saveznike i p rija te lje M lečane, a i
na u g o v o r što ga je nedavno utanačio s n jih o v im duždom . N e hoteći
šuštati na p o l puta, ne z a d o v o lji se sam om H rva tsk o m nego se pom am i
i za D alm acijom . T a on b ijaše ovjen čan i k ra lj D alm acije, pa zato b ijaše
i dužan da j e istrgn e iz m letačkih ruku, te je op et sjedin i s H rv a t­
skim K ra lje v s tv o m . A m ožda su ga i hrvatska gosp od a nukala da to
poduzm e.
I tako od lu či K o lo m a n o s v o jiti latinske grad o ve D alm acije upravo
u onaj čas kad su M lečani b ili u svetoj z e m lji na k riža rsk oj v o jn i.1
N a jp r ije pade p od p rvo stoln i grad S p l i t (1103) i p ozo ve n jeg ove
građane da mu se p ok ore, ako ne će da uništi n jih i sve n jih ovo. A li
S plićan i m jes to o d g o v o ra utvrd iše zid o v e svoga rod n o ga grada i posta-
više na n jih straže, b o je ć i se pasti p od k ra lja strana i nepoznata im
naroda i ne zn aju ći što K o lo m a n sm jera u činiti s gradom . T a j o tp o r
o z lo v o lji k ra lja i v o jv o d e n jegove, pa m isleći da ih Sp lićan i preziru,
počeše im sve više p rije titi. N a čin ivši nedaleko od grad a lo g o r pustošili
su p o lja građana i p lije n ili su što bi g d je zatekli. Sad odlučiše S p li­
ćani da će ra d ije p o d n ije ti sve n e v o lje i p o g ib e lji, nego da se dadu
p od ja ra m ugarskoga kralja. Za neko v rije m e saznaše, m eđutim , da
je k ra lj sa s v o jiim p u k o m kršćanin i da se želi s n jim a s d obra nagoditi,

1 [K o lo m a n je zauzeo 1105. go d in e Zadar, T r o g ir i S plit, te o to k e R ab, Cres, O sor

i K rk . Pošao je n a jp rije na Zadar, a onda na T r o g ir i S plit. N a k o n p red a je gra d ova 1
o to k a ispred Z adra je održan sa b o r na k o je m je K o lo m a n dalm atin skim gra d ovim a p o­
tvrd io i d a o širok e p o vla stice.]
 166 DRUGO DOBA

ako mu se sam i m irn o p okore. Sada se sabraše u skupštinu, g d je su

v ije ća li što da čine. N ap osljetk u poslaše svoga nadbiskupa da ugovara
s k raljem .
U Sp litu ne b ijaše više na životu nadbiskupa L ovre. On je um ro još
god in e 1097, pošto je u p ravljao do četrdeset godina crk vom hrvatsko-
-dalm atinskom i služio tri k ra lja: P etra K rešim ira, Z vo n im ira i Stjepana
I I . N je g a n a slijed i papom im en ovan i K rescen cije, rod om R im lja n in , čo­
v je k izvrstan i narešen svakom dob rotom . O vaj dakle pođe u im e
Splićana u tab or K olo m an ov. K ra lj ga p rim i p rija zn o, p riv o li na sve
n je g o v e ž e lje i sk lop i m ir. B iše popisane sve p ogod b e i p ra vice grada
Splita, te k ralj K olo m an sa s vojim velm ožam a prisegne da će ih v je rn o
držati i čuvati. Sutradan op et p oložiše Splićani zakletvu v je rn o s ti da
će u sve v ije k e b iti v je rn i K olom an u i n je g o v im zak on itim nasljed n ici­
ma. N ato uđe k ra lj svečano u grad, te bi lije p o p rim lje n od svećenstva
i puka, našto izn ovice p o tv rd i sve povlastice građana i ob ila to nadari
nadbiskupa K reseencija.
Od S p lita krene K olo m an d a lje prem a gradu T r o g i r u . O ndje
je bisku povao g lasoviti Ivan, k o ji je b io biskup jo š od k ra lja Petra
K rešim ira. I p red T ro g iro m dođe g o to v o do k rvi, ali naposljetku p o­
sredova biskup Ivan, k o ji bi p o s lije proglašen svecem . P riča se da je
k ra lja sk lonila na p om iren je čudna noćna prikaza. B ijaše naim e već
od lu čio da će u p aliti grad, je r mu se s d obra ne h tjed e p redati; no
uto da je noću, kad je u s v o jo j palači izvan grada spavao, ušao u n je­
govu ložnicu biskup Ivan strašna lica da ga je p og ra b io i počeo vući za
kose, a napokon da ga je i lju to išibao. K a d ga je biskup iz šaka pustio,
a K olo m an se iz sna prenuo, n ije više v id io biskupa, ali je osjećao
bol i v id io na svom e tijelu m asnice od šiba. U p ravo stoga prepade se
silno K olom an , pak se radosno p og od i s T ro giran im a, čim mu je samo
biskup Iva n p on u dio ruku pom irnicu.
Sad se K olo m an sprem i da zauzm e jo š i Zadar i g rad ove na o toci­
ma. O toci K rk i O sor namah mu se p okoriše, ali zato tim više jada
zadavaše grad Zadar, a uza nj i grad Rab na otoku istoga imena. O ndje
je latinsko žite ljs tv o b ilo n a jb ro jn ije , ti su se grad o vi tak ođer i za
k ra ljeva hrvatske k rvi n a jra d ije o tim ali zak rilju hrvatskoga kralja.
K olo m an izgubi pune d v ije god ine (1103— 1105) dok mu se pokoriše.
O sob ito Rab od o lijev a š e ustrajno, štićen s v o jim p olo ža jem na m oru.
K olo m a n m orade dva put otp rem iti s v o je b ro d o v lje da ga svlada. P rvi
put pošalje svoga bana U grina (m o žd a od plem ena K u k a ra ) s jak om
vojsk om i b ro d o v lje m . T a j dođe iznebuha do otoka, iskrca se na njem
i o p lije n i ga. Zastrašivši tako žite lje , vrati se na b ro d ove i iščekivaše
što će R ab ljan i raditi. U njega b ijaše trinaest b rodova. N o žite lji grada
Raba ne p red ad oše se, nego se utekoše svom u zaštitniku sv. K ris to fo ru ,
pak o p rem ivši tri dvoveslice navališe na bana Ugrina. U grin b ijaše b o lji
v o jn ik nego v o jv o d a , pa n ije čekao dok mu se n e p rija te ljs k i b ro d ovi
prikuče, nego je odm ah na početku bitk e bacao na dušmane svu svoju
zairu kam enja i strelica, a to je sve p op ad alo u m ore, budući da su
n e p rija te lji jo š suviše udaljen i bili. Oni pak navališe na nj tek onda,
kad je ostao goloru k. U p rvi kraj zarobiše mu jednu lađu; ostalo mu
 KOLOMAN I STJEPAN II Jg7

b ro d o v lje razbiše, a na to dune oštra bura k o ja m u b ro d o v e po

m orsk o j pučini porazb aca i uništi.1
Tužn i udes Dana U grin a ra zja ri K olom an a, te od lu či dru go b ro ­
d o v lje p oslati na R ab ljan e. V o d it će ga v o jv o d a S ergije. On pokupi
lije p b ro j b ro d o v a od Senjana, Cresana i K rcan a, te se iskrca kod
sv. P etra na Rabu. Odm ah p oče po otoku harati p o lja i lugove. Ra-
b lja n i se u vjeriše da m u se ne m ogu o p r ije ti na otvo ren om p olju ; pa
zato je d n i ostaše u gradu da ga brane, a dru gi se ukrcaše u ona tri
broda. S e rg ije osta vi s v o je b ro d o v e bez v e lik e straže i trpaše u n jih
sam o p lijen , što b i ga na kopnu oteo. N o u to p ođ e R a b ljan im a za
rukom , te m u zapališe b ro d ove, a on b i na to s čitavom vo js k o m
s v o jo m zasužnjen.*
Jednako nesretno v ojeva še sam K o lo m a n p od grad om Z adrom . Sta­
ja š e p red n jim već d v ije godine, a li m u se on ne predade. N ap ok on ne
m ogu ći ga silom d ob iti, pokuša jo š je d n o m m ilom . V r li nadbiskup
K rescen cije i biskup trog is k i Iva n b ijah u m u p osredn ici. »A k o se kra­
lje v o j m ilo s ti p o k o r ite «, p oru čivao k ra lj Zadranim a, »p r im it ću vas
i vaš grad za p rve u m o je m k ra ljevstvu , je r v o lim im ati d ra go vo ljn e
p rija te lje , nego p risiln e p od an ik e«. I zaista n a jp rije Z adrani, a za n ji­
m a i R a b lja n i počeše se p ogađ ati s k raljem . K o lo m a n sazove na p o lju
p red Z ad ro m veliku skupštinu latinskih ž ite lja i svećenika, i tu se poče
ra s p ra v lja ti uz k o je će ga p ogod b e p rizn ati za k ra lja D alm acije. N a
skupštini b ilo j e i hrvatskih velikaša i župana, a i ugarskih velikaša i
m n og o biskupa, kao ostrogon ski nadbiskup L o v ro , vack i biskup Mar-
celo, peču jsk i biskup Šimun, k aločk i biskup F u lb erto i drugi. K rescen ­
c ije i biskup tro g irs k i Ivan, k o ji su u im e D alm acije u govarali s kra­
ljem , h tje li su b iti sigurni da će K olo m a n i n je g o v i nasljed n ici štovati
i čuvati k roz sva vrem ena stare sloboštin e dalm atinskih gradova, pak
su zato za h tije v a li da se p ogod b a sastavi u nazočnosti m nogih svjedoka.
K ra lj m orad e na sve p ovlasti D alm acije p risegom priseći, a jed n ak o
učiniše i nazočni ugarski velikaši: biskupi, župani, pače i satnici. A li
ni to ne bi jo š dosta. K ra lj dade na uspom enu te s v o je p ogod b e načiniti
tri zlatna križa, te ih dade u za lo g trim a biskupim a D alm acije i H rva t­
ske: jed an biskupu zadarskom u, d ru gi biskupu rapskom u, a treći prvo-
stoln iku čitave D alm acije i H rvatske.
T e k sada o tvo riš e se K olo m an u vra ta grada Zadra, te bi svečano
p rim lje n kao p red d v ije god in e u Splitu. Sad je K olo m a n b io kralj
D alm acije ne sam o p o im enu nego i činom . A i ž ite lji dalm atinskih gra­
d ova b ili su sretni, što su nakon višegod išn jih b o rb i d očekali m irn ije
dane. Oni su sla vili čas kad je »s B o žjo m m ilo s ti p o K olom an u vraćen
m ir i p oredak na kopnu i na m o ru «, te je sada svaki op et m ogao ići
za s v o jim poslom . G odina 1105, kad je K o lo m a n p rv i put u slavlju
ušao u grad Zadar, duboko se u sjekla u pam et tam ošn jim žiteljim a.
Sam K olo m a n dade na op a tičk o j crk vi sv. M a rije p o d ić i n o v zvonik,

2 [U g rin se s b ro d o vim a i p ješaštvom p reveza o d o o to k a Raba, k o ji se nakon nezna­

tna o tp o ra predao, a s n jim z a c ije lo jo š Cres, L o šin j i K r k .]
3 [T o se zb ilo za rata s V en ecijo m 1116.]
 DRUGO DOBA
168

M O N O GRAM KRALJA KO LO M AN A N A STU PU U

C R K V I SV. M A R IJ E U Z A D R U

je r se stari v a ljd a za podsade srušio, te dade na zvon iku uklesati ove

rije č i: »G o d in e od upućenja gospodina našega Isusa K rista 1105. N ak on
p ob jed e i m ira i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvon ik o svom trošku
p od ići K olo m an , k ra lj ugarski, hrvatski i d alm atinski.« K a d je m alo
zatim um rla opatica Vekenega, p osljed n ja od ženskoga roda k ra lja
P etra K rešim ira, uklesaše jo j na grobn ici da je um rla god. 1111, tj.
»pete godine kraljevanja K olo m an ov a« u H rva tsk o j
i D alm aciji.
K olo m an b ijaše sada k ra lj Dalm acije. N o što će na to M leci i n ji­
h o v dužd, k o ji se smatraše jed in im gospodarom latinske D alm acije?
M lečani ne učiniše ništa, budući da b ijahu zab avljen i na dalekom istoku,
ali zato smatrahu K olo m an a v jero lom n ik om , je r b ijaše pogazio u govor
od god. 1098. kad je p riznao p ra vo M letaka na D alm aciju. K olom an
m eđu tim slabo je m ario, što M lečani o njem m isle, nego je nastojao
da svakako ugodi s v o jim n ovim podanicim a. U p ravo zato p o tv rd i sva­
k om latinskom u gradu napose n jeg ove povlastice i stare pravice, te
izdade svakom u ovak vo po p rilic i slob od n o pism o: »Ja K olom an , kralj
U garske, H rvatske i D alm acije, p risižem na sveti k riž da ću Vam a,
m o jim v je rn im građanim a (s p litsk im , trogirsk im , zad arsk im ) čuvati
tv rd i m ir. N e ćete plaćati daće ni m eni, n iti m om u sinu, n iti m o jim
nasljednicim a. B iskupa i načelnika, koga svećenstvo i puk izaberu,
p o tv rd it ću. D opustit ću V am da se služite davnim ob iča jim a i zakonim a.
Od p rih oda gradske luke, što ga p laćaju stranci, neka budu dva d ijela
k ralju, treći d io načelniku grada, a desetina beskupu. U gradu ne ću
dopuštati da se nastani k o ji U grin ili k o ji dru gi inorodnik, van ako V i
koga p o s v o jo j v o lji p rim ite. K ad a pak k V am a dođem , ili da se kru­
nim , ili da u V ašem gradu sazovem sabor k ra ljevstva, nijed an građanin
ne će m ora ti da prim a goste na silu, nego će svakom e b iti na v o ju da
p rim i koga hoće. A k o b i slučajno kadgod m o ja vlad a ik om e doteščala,
pa bi se h tio kam o dru gam o od seliti, slobodn o m u budi da pođe sa
ženom i djecom i sa svim što im a «.
T ak o je K olo m an u p rvi čas gled ao da svim a m ogućim p ovlasti­
cam a i sloboštinam a steče lju b av i odanost dalm atinskih žitelja . U to
im e dolazio je i p o s lije više puta u H rvatsku i Dalm aciju, g o to vo svake
treće godine. N o kad je za n ek olik o godina op azio da se i H rva t i L a ti­
 KOLOMAN I STJEPAN II

nac novom u redu p rila go d io , p oče on za b o ra v lja ti p risege i obećanja

svoja, pak on ako s H rva tim a i L atin im a ra d iti kao p r ije s M lečanim a.
Ia k o je H rva tim a b io ob rekao da ne će od n jih tra žiti nik ak vih daća,
najedanput p oče im neki k ra ljev s k i danak nam etati, pače p ošalje u
H rvatsku svoga čovjek a, k o ji će taj danak p ob irati. K ra lje v s k i se p o­
reznik nastanio u gradu Splitu. M a lo zatim p oša lje ugarske čete u D al­
m aciju da tobože brane p rim orsk e grad o ve od navala m letačkih . S p li­
ćani biše p ris ilje n i da isprazne jed n u kulu na istočn oj strani svoga g ra­
da, i u tu kulu sm jesti se sada k ra ljevsk i v o jv o d a sa s v o jim četam a.
N o jo š veće n asilje učini K olo m a n god. 1112. U Sp litu naim e um re
nadbiskup K rescen cije, pa se ra d ilo o izb oru n ovoga p rvostoln ik a. Po
staroj p ra vic i zapadalo sada p ra vo svećenstvu i puku splitskom u da
b ira duhovnoga pastira, k oje g a će k ra lj sam o p o tv rd iti. A li K olo m an
u m iješa s v o je prste, p a s tvori u Splitu jak u stranku od građana, k oja
poče ra d iti o tom da se izabere za biskupa č o v je k p rija zan i odan
K olom an u . I tak o se zgod i da je najviše v ik o m i bukom ovih ugarskih
privržen ik a izabran za nadbiskupa neki Manase, k o ji je p rije b io na
d voru K olom an ovu , a oso b iti lju b im ac n jegov. O vako dođe p rv i U grin
na nadbiskupsku stolicu u Splitu. P ošto ga je papa p otv rd io , zalazio bi
često u Ugarsku na k ra lje v d v o r i tam o bi nešto snovao. A li d je lo mu
jo š ne izađe na v id je lo , je r u to um re K olo m a n god. 1116. naglom sm rti.
M lečani v je ro va h u da ga je stigla B o žja kazna, što je p ogazio r ije č i
v je ru n jim a zadatu.
U garskom , H rva tsk o m i D alm acijom zavlada sada S t j e p a n I I 4,
n edorasli sin K o lo m a n o v . N estašno to d ije te zlo bi o d g oje n o i kad o d ra ­
ste b ijaše g o to v o strašilo. V eć za rana naviknuo zap o vijed a ti, p o­
stade lakom islen, raspušten, strastven a i okrutan. S ve ga se b o ja lo kao
živ e vatre; m a jk e p lašile plačnu djecu sam im im en om n jegovim . K ak o
'e b io okrutne ćudi, kaznio bi s v o je p ro tiv n ik e tako da b i im dao
J ;apati goru će b a k lje na n a jn je žn ije u d ove tijela. N a p osljetk u obuze
toga m ahn itog k ra lja g o to v o ludilo, u k om i um re (1131) u trid esetoj
g od in i svoga života.
V eć p rv ih god in a S tjep an ova vlad an ja požu riše se n je g o v i skrbnici
da rade na za to r sloboštin a H rva tske i D alm acije, k o je b ija še K olo m an
to lik im p risegam a u tvrd io. P om agali su ih neki suviše revn i p rivržen ici
ugarskoga d vora u našoj dom ovin i. A svim a je b io na čelu nadbiskup
sp litski Manase, k o ji je nep rek id n o tajn o šurovao sa S tjep an ovim
skrbnicim a.
Z a p ovjed n ik ili v o jv o d a ugarske posade u gradu Sp litu stanovao
je u nekoj kuli na istočn oj strani grada, a im ao je dosta veliku posadu.
O vom u v o jv o d i, bud da su ga iz U garske p utili, bud da je na svoju
ruku radio, m une na je d n o m u glavu čudna m isao da nasuprot svim
svetim u govorim a silom zauzm e čita v i S p lit i da ga op lije n i. P osa vjetova
se za to sa s v o jim časnicim a, a o v i mu rekoše da se to ne b i inače
m o g lo zgod n o izvesti, nego kad bi se sp orazu m jeli s nadbiskupom Ma-

4 [K la ić je u p o tre b ljiv a o d vo ja k i način u o b ilje ž iv a n ju A rp a d o vića , tj. kao hrvatskih

i Kao ugarskih k raljeva . U o v o j je re d a k c iji zadržan sam o u garski način o b ilje ž iv a n ja
kakav se u p o treb ljiva o u su vrem enim d oku m en tim a .]
170 DRUGO DOBA

našom . P o zo v u d a k le i n je g a na d o g o v o r . On d o đ e i p rista n e na urotu ,

pače sam ra zlo ž i č ita v u osn ovu k ak o da se naum izved e. Za k o ji dan
p o s v e tit će se n o v o sagrađena c rk v a izvan grad a na n ek om b rdu, p o
im en u G o s p o d i p o m i l u j (K y r ie e le is o n ). S a v puk s p lits k i p o h i­
tat će na ta j dan iz g ra d a da p ris u s tv u je c rk v e n o j slavi. K a d će tak o
gra đ a n i b iti izva n gra d sk ih zid in a, u garsk i v o jn ic i, k o ji će b iti u kuli,
u spet će se na g ra d sk e zid in e, a d ru gi v o jn ic i, k o ji će b iti sp rem n i
izvan grad a, č im im se dad e znak svi će p r is k o č iti u p o m oć, i tak o će grad,
lišen svak e ob ran e, sasvim la k o p asti u ruke u garsk o j p osad i. O snova
n a d b isk u p ova s v id je se v o jv o d i i n je g o v im časnicim a, te b i stoga i
p rih vaćen a.
U to v r ije m e b io je načeln ik S p lita nek i od v a žn i i u m n i č o v je k ,
p o im en u A d rija n , ro d o m T a lija n a c iz gra d a T re v iza . On j e v iš e m a rio
za d o b r o b it s v o jih sugrađana, n eg o za s v o ju čast; i k ad je slu čajn o
d ozn ao za ugarsku urotu , izd ad e sve g ra đ a n im a sp litsk im , a za tim p o ­
b je g n e u s v o ju d om ovin u , b o je ć i se u garsk e osvete. S p lića n i p ak v id e ć i
da im se ra d i o g la v i, složiše se k riš e m s T ro g ir a n im a i d ru gim ž ite ­
ljim a D a lm a c ije , te sm jestiše na sve strane ja k e straže da budu vazd a
na op rezu . N a u rečen i dan, kad će se crk v e n a slava slaviti, svi će
g rađ an i p oć i to b o ž na b rd o »G o s p o d i p o m ilu j«, že le ć i se u v je r it i da li
j e istina, što im j e A d r ija n od ao. U istin u m eđ u tim poslaše iz grad a
sam o d jecu , žen e i starce na svečan ost, d o č im se sva o ru žju d orasla
m om ča d p o s a k rije u gradu. K a d je na to svečan ost zap očela, n a jed a n ­
put za m n ije š e tr u b lje na u g arsk o j ku li, a v o jn ic i sa zasta va m a p ro v a liš e
iz ku le i raštrk aše se p o g ra d sk im zid in a m a. N o na to izađ oše S p lićan i
iz s v o jih sk ro višta , pa što b rže p o te k o š e p rem a k u li k o ju zap ališe, a
za tim o b o riš e sa zid in a sve v o jn ik e , k o ji se b ija h u uspeli. Š to je b ilo
v o jn ik a u kuli, ili izg o riš e u v a tri, ili p ostrad aše skačući s v is o k e
ku le na g o lo k am en je. O ni u garsk i v o jn ic i, k o ji su izvan a p r o v a lili u
g rad , b iše p o u b ija n i, d ru gi pak p re p a d o š e se lju to , pa se o d straha i
s m e tn je ra zb je g o š e na sve strane.5
S p lića n i spasiše tak o sretn o s v o j ro d n i grad. N a d b is k u p M anase,
kad m u d je lo izađ e na v id je lo , os ta vi zastiđ en i p o s ra m lje n g ra d S p lit
i ne v ra ti se n ik ad v iš e u sv oju b isk u p iju . S p lića n i pak, a i d ru gi ž ite lji
g ra d o v a d alm atin sk ih , o z lo je đ e n i s to lik e n e v je re , od lu čiše od m etn u ti
se o d k ra lja S tjep a n a i tra žiti d ru go ga zaštitn ik a. T o je d v a d oček a
m leta č k i dužd O r d e l a f o F a l i e r o . N e m og u ć i M le ča n i i on ak o
p r e g o r je ti što im j c K o lo m a n na v je ru o te o D alm aciju , tra žili su sam o
zg o d u da se o p e t u m išaju u d a lm atin sk e p osle. A sad im se nadade
lije p a p rilik a kao n ik ad p rije , te se m ogah u n adati da će ih latin sk i
ž it e lji p rim iti ra s k rilje n ih ruku, g o to v o kao s v o je o s lo b o d ite lje .6
U to im e za p o če O rd e la fo F a lie ro jo š god . 1115. v o jn u za D alm aciju .
U k o lo v o zu k ren u on s v e lik im b r o d o v lje m iz M le ta k a i d ođ e n a jp r ije

s [D o d o g a đ a ja u S p litu d o šlo j e v je r o ja t n o u slo žen im p rilik a m a n ak on p o četk a

v o jn o g p o h o d a M leč a n a na H rv a ts k u 1115.]
1 [M leta čk o -h rva tsk o u g a rsk i ra t p lo d j e ra z v itk a m e đ u n a ro d n ih odn osa, t j. u d a lja ­
v a n ja B iza n ta o d K o lo m a n a , n ak on o s lje p lje n ja A lm o š a i B e le, i b iza n tsk o g p rista n k a da
V e n e c ija p o n o v o u zm e d a lm a tin sk e g r a d o v e .]
 KOLOMAN I STJEPAN II 17]

pod Zadar. Sam grad pade mu brzo u ruke, je r su mu i žitelji bili

skloni; ali zadarske tvrđe ne mogaše uzeti, je r je u njoj bila jaka kra­
ljevska posada, a on nemaše dovoljn o kopnene vojske. Ostavi zato
Zadar i pođe na ju g pred hrvatski kraljevski grad Biograd, koji je bio
gotovo predstraža zadarska. Biograđani ne mogoše mu odoljeti i prem ­
da nisu v oljeli Mlečane, m oradoše se predati. Dužd uze od Zadrana
i Biograđana taoce, dade oba grada utvrditi i posadu kraljevsku u
tvrđavi zadarskoj opkoliti, a nato se vrati kući, uvjerivši se da nema
dovoljn o pješaštva, da bi m ogao uspješnije ratovati.
Druge godine 1116. došao je mjeseca ožujka u Mletke njemačko-
-rimski car H e n r i k V k oji obeća pom oć za vojnu na ugarsko-
-hrvatskoga kralja Stjepana. Ordelafo Faliero obrati se također na
bizantskoga cara Aleksija K o m n e n a , pak mu i taj pošalje
pomoćnih četa. Priprem ivši se tako baš valjano, pođe dužd u svibnju
put Dalmacije. Bijaše i krajnje vrijem e da dođe, je r se već jaka vojska
hrvatska pod banom K l e d i n o m prim icala zadarskoj tvrđi da ispred
nje otjera mletačke čete. T ik pred zadarskom tvrđom zametnula se
30. lipnja velika bitka koja se svršila potpunim porazom ugarske i
hrvatske vojske. Ban Kledin pobježe glavom bez obzira, a mnogi
odlični plemići padoše u m letačko sužanjstvo. Sad se ne mogaše više
uzdržati ni posada u tvrđi zadarskoj, nego se predade duždu drago­
voljn o samo da izađe slobodna.
Razbivši tako hrvatsko-ugarsku vojsku prolazio je sada slavodo­
bitni dužd prim orjem od grada do grada. N a jp rije dođe do Biograda,
koji mu se bijaše već prošle godine pokorio, i tu potvrdi samostanu sv.
Ivana darovnice kralja Petra Krešim ira. Zatim osvane pred utvrđenim
gradom Šibenikom, koji se smatrao nedobitnom tvrđom hrvatskom.
Ali jakoj vojsci duždevoj ipak ne odoli: on bi osvojen i na to gotovo
do temelja razvaljen da ne bude više uporištem hrvatskoj vojci. Odanle
pođe k Trogiru i Splitu, koji mu se rado pokloniše i priznaše vrhovni­
štvo mletačko. U svim gradovim a uze dužd taoce i darove, pa se onda s
njima i obilatim ratnim plijenom vrati slavodobitan u Mletke.
O rdelafo Faliero nije bio dosta siguran da će održati Dalmaciju.
V rativši se kući, pošalje odmah u Ugarsku tri poslanika, sina svoga
Vitala Faliera, Ursa Justinianija i Marina Maurocena, da bi s kraljem
Stjepanom I I sklopili petgodišnje prim irje. N o već slijedeće godine
1117, kad su M leci s čitavom Italijom stradali od kobnih potresa, diže
Stjepan opet vojsku na Dalmaciju, koja je sretno napredovala i M le­
čane gotovo iz svih gradova istjerala. Ćini se pače da su i otoci Rab,
K rk i Osor (C res) pristali nanovo uz svoga zakonitoga kralja.
•Slavodobiće hrvatske i ugarske vojske prisili Ordelafa Faliera na
treću vojnu. Sabere god. 1117. i lijepo brod ovlje i sjajno oboružano
konjaništvo s ravnica lombardskih, te ga preveze u Dalmaciju. Ćim je
prispio u Zadar, požuri se da udari na hrvatsko-ugarsku vojsku, da je
kao predlani u jedan mah u p rvoj vatri smrvi. Po svom dosađanjem
običaju sam je dužd i ovaj put sudjelovao u bitki, boreći se kao
običan vojnik. N a nesreću svoju bude odmah na početku bitke ranjen,
te su ga m orali odnijeti s bojišta. Konjanici njegovi borili su se još
172 DRUGO DOBA

n e k o v r ije m e d o k se ne s m eto še ne v id e ć i p re d s o b o m v o jv o d e svoga.

O s ta v lja ju ć i m rtv e na b o jiš tu uzeše u n a jv e ć o j s m e tn ji b je ž a ti u Z ad ar.
M le č a n i b iš e d o n o g u r a z b ije n i; sam dužd izd ah n u n a k o n n e k o lik o
dan a o d sm rtn ih rana. M r t v o m u t ije lo o d n ije š e na b r o d da ga p re v e zu
u M le tk e za je d n o s o s ta cim a v o js k e . T a m o su o č e k iv a li v e s e le v ije s ti,
j e r nisu ni d v o jili o to m e da će O r d e la fo n o v o s la v lje s la v iti a kad
ta m o k o lik i užas za v la d a m eđ u g ra đ a n im a k ad u g led a še tek os ta tk e
b r o d o v lja , n ešto m a lo p re o s ta le v o js k e , a k to m u jo š i m r tv o g a dužd a!
N o v i d u žd D o m i n i k M i c n i e l i n ije u p r v i m a h n i s a n ja o o
o d m a zd i. N e m o g u ć i ra ta sada n a sta v iti, z a d o v o lji se o n im što m u
j e u D a lm a c iji p re o s ta lo , n a im e Z a d ro m na k op n u i g ra d o v im a na
o to c im a . G r a d o v i S p lit i T r o g ir , a i Š ib e n ik i B io g ra d v ra tiš e se o p e t
p o d s v o g a k ra lja .7
A li z a to D o m in ik M ic h ie li ne sm etn u s u m a tih g ra d o va , n iti ne
z a b o ra v i s ra m o te s v o g a r o d n o g g ra d a . G o d in e 1125. u s v ib n ju v ra ća še se
on s v e lik im , ja k im b r o d o v lje m iz d a le k o g a is tok a , iz s vete z e m lje
k a m o b ija š e na p o z iv p ap in p ošao. P ro la z e ć i m im o h rv a ts k o g a p r i­
m o r ja u h va ti zg o d n u p rilik u , p a k za s k o č i g ra d o v e S p li. i T r o g ir , g d je
nisu n i s lu tili da b i k rs to n o sa c m o g a o o m a s titi s v o je ru k e k ršćan sk om
k rv i. D užd za teč e n e p rip ra v n e k ra lje v s k e p os a d e u S p litu i T ro g ir u ,
o t je r a ih i p ris ili ta k o o b a g ra d a na p re d a ju .
Č ita v o p r im o r je h rv a ts k o o d K v a rn e rs k o g a za lje v e d o g ra d a S p lita
b ija š e sada u ru k a m a m le ta č k im . Jed in i h rv a ts k i g ra d B io g ra d os ta o
j e v je r a n svo m u k ra lju . U n je m s k u p lja le su se p osad e, p r o tje r a n e iz
S p lita i T r o g ir a ; iz n je g a su čete h rv a ts k e i p r ije i sada u d a ra le na
o d m e tn e la tin sk e g ra d o v e . K a k o je B io g ra d im a o zg o d a n p o lo ž a j, a
b io b lizu Z a d ra , n ik a d ne b i m o g la k ra j n je g a m irn a o s ta ti m leta č k a
v la s t u Z ad ru . K to m u j e B io g ra d b io k r a lje v s k i g ra d i s p o m in ja o
s v a k o g a na slavna v re m e n a P e tra K r e š im ir a i Z v o n im ira ! D o k će taj
g ra d s ta ja ti, n ije sigu rn a m leta č k a v la s t u D a lm a c iji. D užd g a o d lu č i
z a to o s v o jit i i r a z o r iti. S v o m s ilo m i b ije s o m o b o r i se na n i i p ro v a li
u n j. V o js c i s v o jo j o b e ć a za p lije n b la g o č ita v o g a g ra d a i d o p u s ti j o j
da r a d i što j o j v o lja . G ra d b i ra zo re n d o te m e lja da m u se za tre tra g
za sve v je k o v e . T a k o su M le č a n i h t je li iz b r is a ti s lic a z e m lje u sp om en u
na h rv a ts k e k r a lje v e i n jih o v a p ra v a na D a lm a c iju .
N e s r e tn i ž it e lji ra zo re n o g a B io g ra d a p re s e liš e se u b liž i S k rad in ,
k a m o b i p ren esen a i b is k u p ija ; a z e m ljiš te b io g ra d s k o sp ad e p od
o p ć in u zad arsk u . T a k o nestad e s la v n o g a i s ja jn o g a n ek ad B io g ra d a .
N a n je g o v u m je s tu p o d iž e se p o s lije m a lo m je s to k o je danas im a je d v a
150 k uća i 700 h rv a ts k ih ž ite lja .8 D a lm a tin sk i g r a d o v i v ra tiš e se p o s lije

7 [O p is ra ta u 1117. g o d in i j e n etočan . N a im e , d o ša vši na p r ije s t o lje , S tje p a n I I n ije

se p o m ir io s g u b itk o m d a lm a tin s k ih g ra d o v a , p a ih j e p o č e o n ap ad ati. Da o s ig u ra m le ­
ta č k i p o s je d u H r v a t s k o j, d u žd O. F a lie r o j e p o š a o s b r o d o v lje m i v o js k o m na h rva tsk u
o b a lu , a li j e p o d Z a d r o m iz g u b io b itk u i ž iv o t (?0. V I ) . N o v i d u žd D o m in ik M ic h ie le j e
p o s la o u U g a rs k u V ita la F a lie r a , U rsa J u stin ia n ija i M a rin a M a u ro cen a k o ji su sa S tje p a ­
n o m I I u g la v ili p e to g o d iš n je p r im ir je p o n ačelu tren u ta č n o g p o s je d a (S tje p a n j e z a d rž a o
B io g r a d i Š ib e n ik ). K a d j e p r im ir je is te k lo , a M leč a n i b ili z a u zeti na Is to k u , S tje p a n I I j e
1124. za u zeo sve g r a d o v e , o sim Z a d r a i s je v e rn ih o to k a .)
8 [G od. 1971. im a o je 3480 stanovnika.]
 KOLOMAN I STJEPAN II 173

opet p od hrvatsko-ugarske k ra ljeve, svoje zak on ite gospodare; ali je

hrvatski narod k rv a v o to platio, je r je izgubio krunu svih sv o jih gra­
dova, svoj k ra ljevsk i grad B iograd .
V lad an je k ra lja Stjep an a I I b ija še kobno ne sam o za H rvatsku,
n ego i za Ugarsku. On je u U garsk oj naselio K um ane ili P olo vce
(P la v c e ), k o ji su b ili tada p ogan i i g o to v i hajduci. K ra lj je K um ane
oso b ito v o lio ; vođ u n jih ova zad ržao je na svom dvoru, a sa ženam a n ji­
h ovim živ io j e razbludno, tak o da je tim e v rije đ a o i od sebe od vraćao
sav ostali n arod u U garsk oj. D iv lja i n epostojana ćud k ra ljev a potaknula
je m noge, te su ga stali d ržati za b jesom u čn ika k o je g a treba zb aciti s
p rije s to lja . T a k o se stvorila napokon ve lik a stranka, k o ja je stala raditi
da p om ogne do k ra ljev s tv a n a jp rije n jegovu stricu A 1 m o š u , a onda
naravnom u bratu n jeg ovu B o r i s u Kolomanoviću.
K r a lje v ić A lm oš, b ra t K o lo m a n o v , b io je nekad k ra lj hrvatski
(1091— 1095) u je d n o m d ijelu izm eđu D rave i Save. K a d ga H rva ti
p rotjera še, dade m u brat, k ralj K olo m an , za vlad an je neku kneževinu,
k oja je opsezala trećinu Ugarske. N o A lm oš n ije b io tim zad o vo ljan ,
nego se p o ja g m io za k ra ljevsk im vijen cem . N ije mu b ilo p o ćudi, što
je K o lo m a n o d re d io za svoga nasljednika svog sina S tjepan a što ga je
im ao od s v o je žene B uzile, sicilske k neginje, nego je n a stojao da se
nakon sm rti K o lo m a n o v e sam p op ne na p rije s to lje . Još za živ a K olo-
m ana skova A lm oš urotu zajed n o s nekim velikašim a; no K o lo m a n god.
1115. o tk r ije urotu i dade brata Alm oša uhvatiti, te zajed n o s p eto­
god išn jim mu sinom , nedužnim k ra ljevićem B elo m os lije p iti. B io b i ih
dao i p ogu b iti, da ih nisu spasli red o vn ici nekoga sam ostana, u k o ji
Se b ijah u n e v oljn i s lije p c i sklonili.
D rugi takm ac k ra lju Stjepan u b ijaše n je g o v naravni b ra t B oris
K olo m a n ov ić . K o lo m a n naim e b ijaše se nakon sm rti s v o je p rve žene
B u zile drugi put vje n č a o s ruskom k n egin jom E u fe m ijo m , k ćerju ru­
skoga ve lik o ga kneza V la d im ira M on om aha u K ije vu , s k o jim je već
p rije p rija te lje v a o . A li taj b rak ne b ija še n im alo sretan. B ilo da ruska
kneginja n ije lju b ila K olom an a, za k ojeg a pišu da je b io g o to va nakaza
od čovjek a, b ilo šta drugo: E u fe m ija krenu svom u vo jn u v je ro m .
K o lo m a n to doznade, pa je trudnu o tje r a kao p relju b n icu kući u K ije v ,
g d je ona ro d i sina B orisa. T a j B oris b i sasvim p o ruski o d g o je n od
s v o je m a jk e E u fe m ije , k o ja u m re u K ije v u god. 1139.
Stranka u U garsk o j, n eza d o voljn a s vlad an jem k ra lja Stjep an a I I
svraćala n a jp rije oči na Alm oša, k o ji je on ako slijep b io p o b je ga o u
C arigrad i o n d je se zak lo n io u cara I v a n a Komnena, svoga
svojak a, budući da je Iva n b io ožen jen Ire n o m , k ćerju k ra lja Ladi-
slava, a n je g o v a strica. D akako da je sada i b izan tski car izdašno p o ­
m agao b jegun ca A lm oša i n je g o v e p rivržen ik e u U garsk oj. K a d je na
to k ra lj S tjep an I I stao p ro g o n iti p rija te lje A lm oševe, počeše i oni b je ­
žati u C arigrad. K ra lj sada za h tijevaše od cara p o s v o jim p oslan icim a
da p ro tje ra A lm oša sa svoga d vora. N o car se ne odazove, i s toga
planu rat izm eđu U garske i B izantskoga Carstva.
P ozo rištem to ga rata b io je u bavi S rijem . S rije m ili Sirm ium , k o ji se
u sp om en icim a X I I st. zove i F r a n c o c h o r i o n (<X>paYyoxcopiov),
 174 DRUGO DOBA

bio je tada dobrano napučen. Za prvoga križarskog rata (1096) pripa­

daše Srijem Ugarskoj, koja je tada dopirala do Save i donjega Du­
nava. Osim staroga S i r m i j a (M itro v ic e ), k oji je tada bio u razva­
linama te imao samo hram sv. D im itrija (od atle Dim itrovica, Dmitrovi-
ca, M itrovica), spominju se u tadanjem Srijem u još gradovi F r a n ­
c a v i l i a ili Afrankbilla (danas M anđelos) i M a l e v i l l a (k od da­
našnjega Zem una). U potonjem gradu stolovao je godine 1096. neki
župan Guz. Savi i Dunavu na jugu, a nasuprot M alevilli sterala se već
bugarska zem lja, tada u vlasti bizantskoj, a prvi bugarski grad nasu­
prot M alevilli bio je B e o g r a d (Belegraua civitas B u lga ro ru m ),
odakle je stari vojnički (rim s k i) drum vodio preko Niša (Naissus,
N aisos) i Sredca (Sarđika, S o fija ) sve do Carigrada. Beogradu na
istoku poredalo se uz Dunav više znamenitih gradova, između njih i
B r a n i č e v o (Brandiz, B rund usium ) na ušću M lave u Dunav, kraj
današnjega Kostolca, a na m jestu rimskoga Viminaciuma.
Rat započe god. 1127. kralj Stjepan, provalivši sa svojom vojskom
preko Save i Dunava u bugarsku zemlju. N a jp rije se obori na Beo­
grad, k oji razori do temelja. Kam enje razvaljenoga grada dade prevesti
u Srijem i sagradi ondje uz staru M alevillu tvrđu, koja se zajedno s
varošem prozove Z e m u n o m (Z«5 y [atj). Oborivši međašnu tvrđu Beo­
grad robio je i dalje po bugarskoj zem lji. N a velikom drumu, k oji je
vodio iz Beograda u Carigrad, prodre do Sredca (S o fije ), pohara taj
grad, a zatim udari prema Plovdivu, gdje ga zaustavi bizantska vojska.
Vraćajući se Stjepan u Ugarsku, poruči caru Ivanu da nije vrijedan
zvati se carem ni kraljem , je r je starčić i baka k oja samo m iruje
i planduje. Car mu na to odgovori da će ga još ove godine pohoditi
i vratiti mu m ilo za drago.
I zaista se car Ivan spremi na rat, premda je u to Almoš bio već
umro (1127). I tako se ratovanje produlji u godinu 1128. Prem da se
Stjepan valjano pripravio i prim io pom oći od svoga saveznika, če­
škoga kneza Sobjeslava, ne mogaše odoljeti jačoj sili carevoj, koji
održa sjajnu pobjedu kod tvrđe Hrama na utoku rijeke Karaš u Du­
nav. R ijeka Karaš bijaše tom prigodom pocrvenila od krvi ugarskih
vojnika, te bijaše tako prepunjena leševima palih junaka da su b je­
gunci preko njih prelazili kao preko kakva mosta. Car zauze međašnu
tvrđu Hram na lije v o j obali Dunava i zarobi obilat plijen; a zatim
pođe na zapad, te posjede čitav Srijem zajedno s netom podignutom
tvrđom Zemunom. Iza toga vrati se slavodobitan u svoju carevinu.
Da bi se zaštitio od daljnjih navala ugarskih, učini m jesto razvalje­
noga Beograda glavnom tvrđom na Dunavu grad Braničevo, smjesti u nj
bizantsku posadu i dade jo j za vojvodu K urtikija.
Nedaća kralja Stjepana na donjem Dunavu ohrabri brojne mu pro­
tivnike. Stadoše snovati kako da zbace s prijestolja kralja, k oji je u
taj mah u Egru bolestan ležao. Kad se k tomu još pročulo da Stje­
pan neće preboljeti, proglasiše nezadovoljnici za kralja Borisa Koloma-
novića, k § ji se bijaše nedavno iz K ijeva svratio u Ugarsku. N o Stjepan
najednom ozdravi i dade pogubiti neke buntovnike. Boris pobježe u
 KOLOMAN I STJEPAN II J75

C arigrad caru Ivanu, a Stjep an na to od red i da ni B oris ni n jeg ovi

p oto m ci ne sm iju nikad više na k ra ljevsk i d v o r u Ugarsku. A li se sada
teško zabrinu rad i nasljed nik a na p rije s to lju . Sam n ije im ao od srca
porod a, pa kom u da ostavi k ra ljev s tv o ? S tric A lm oš je m rtav, a naravni
brat B oris p o b je g a o u tuđinu. U to j ga n e v o lji utješiše dva velikaša,
k o ji su nekad b ili savjetn ici k ra lja K olom an a, o tk rivši mu tajnu da
jo š ž iv i nebogi k ra ljević, slije p i B e l a , k ojega bijahu red ovn ici ne­
koga sam ostana sak rili ispred b ijesa K olom an ova. Stjepana silno ob ra­
d u je ta vijest. On dade slijep o ga B elu dovesti na svoj d v o r i odredi
ga s p riv o lo m velikaša za svoga nasljednika.
Sada stade Stjep an I I rad iti da se osveti caru Ivanu za p osljed ­
n ji p oraz na Dunavu. U to im e s p rija te lji se sa srpskim v e lik im župa­
nom U r o š e m , k o ji je tak o đ er b io kivan na bizantskoga cara, je r
mu b ijaše oteo nekadanju stolicu v elik ih župana, naim e tv rd i RŽS' (k o d
današnjeg N o v o g P a za ra ), te u nj sm jestio bizantsku posadu s v o jv o ­
dom K r ito p lo m na čelu. Stjep an se sporazum io s U rošem , a da bude
savez tr a jn iji i tvrđi, zam oli u U roša kćer Jelenu za svoga nasljednika,
slije p o ga Belu. Još bi utanačeno da će Srb i i U gri u jedan mah ustati
i p ro v a liti u bizan tske pok rajin e.
Još u jesen i god. 1129. započeše zajedničku b orbu s carem Ivanom .
P rv i ustadoše S rb i i razvališe tvrd i Ras. G otovo u isti m ah digoše
se i U gri, pak o tjera v š i grčk e posade iz Zem una i H ram a p ro vališe
p rek o Dunava i d op riješe p od B ran ičevo. V o jv o d a K u r tik ije branio
je grad hrabro. On je osta vio p o s lje d n ji gradske zidine, p ošto je ne­
p rija te lj već svom silom p ro v a lio u grad te ga zapalio. Sad planu
car Iva n strašnim gn jevom . Skupi vojsk u da naknadi gubitke; ali
uza to odluči n em ilo kazn iti m uževe, k o jim a b ijaše p o v je rio obranu
Rasa i B raničeva.
D o p rije vš i car Iva n do srpske m eđe iskali svoj g n je v na nesretnom
K rito p lu , što n ije Rasa obranio. Dade ga obući u ženske h aljine, posa­
d iti na m agarca i vo d a ti po taboru da mu se v o jn ic i narugaju. Onda
udari prem a Braničevu. I tam ošn jega v o jv o d u K u rtik ija osram oti lju to :
o b ije d iv š i ga s izd a je dade ga p o leđim a izb iti šibama. Z atim gledaše,
da B ran ičevo op et što p rije d ogra d i i utvrdi. Pošto je pak za to m nogo
vrem ena p otratio, i usto mu vojsk a stala p ogib ati što od nastajuće zim e
što od nestašice, od lu či k ra lj S tjep an brže p reći p rek o Dunava i u dariti
na izn em oglu v ojsk u bizantsku. U U garskoj živ lja š e m eđutim neka
od ličn a i bogata gospođa latin skoga roda, k oja po glasnicim a caru
izdade što S tjep an snuje. Iva n se u v je ri da se taj put ne bi m ogao
o g led ati s ja č im k ra ljem , pak ostavi posadu u B raničevu i stade se
vraćati kući. Da ga usput ne b i zatekla ugarska vojsk a, k o ja će ne­
su m n jivo p oći za n jim u p otjeru , pošao je car veom a m učnim i g o ­
to vo neprohodnim k rajem . Uza sve to stiže ga ugarska vojsk a, udari
na stražnje čete n jegove, ali ote sam o neke stvari iz careva šatora,
k o jih ne m ogaše sobom p ovesti, je r n ije im ao tegleće m arve.
N ak on to g ok ršaja dođe do m ira izm eđu oba vladara. P osredn i­
kom m ira b io je jam ačno biskup F ulbert. Oba se vlad ara sastadoše na
jed n om dunavskom otoku. Tu se n a jp rije m eđu sobom optu živahu i
176 DRUGO DOBA

ispričavah u , a on d a utanačiše m ir, k o je g a p o g o d b e nisu poznate.* N a k on

m ira p os la k ra lj S tjep a n I I b isk u p a F u lb erta u C a rig ra d da pren ese
u U garsk u t ije lo n esretn oga A lm oša , k o je b i za tim svečan o p ok op an o.
G o d in o m 1129. p restad e rat izm eđu U garsk e i B izan ta, te se ne
o b n o v i v iš e za ž iv o ta cara Iva n a . N o u p lita n je b iza n tsk o ga d v o r a u
u garsk e p o s lo v e ne b i tim d ovršen o, je r je ii C arigrad u za m ije n io
A lm o š a k r a lje v ić B o ris, k o ji se sm a tra o za k o n itim b a š tin ik o m u U g a r­
s k o j. N a k o n m ira s c a rem Iv a n o m p o b o lije v a š e k ra lj S tjep a n I I sve
ja če. O s je ća ju ć i da m u se p rib liža v a sam rtn i čas, dade se ob u ći u
red o vn ič k e h a ljin e i u m re u a p rilu 1131.10 u trid e s e to j g o d in i svoga
živ o ta . Ptfsti ž iv o t b ija š e m la d ića p re o b ra zio u nem oćn a starca.

• [G ra n ic a izm eđ u n jih o v ih d rža va o s ta la j e na rije k a m a S a v i i D u n a vif.]

io [N a d n e v a k S tje p a n o v e sm rti n ije siguran. S išić u zim a da j e u m ro 1. I I I 1131.]
NAJSTARIJI H R V A T S K I GLAGO LJSK I N A T P IS N A K A M E N U OD O K O GOD. 1100.
iz Baške na otoku Krku.
Na ovom s e n a tp is u s p o m in je i k r a lj Z v o n i m i r k o j i je . b o r a v e ć i je d n o m na o to k u K rk u , da ro va o crk vi
s v . L u c i j e n e k u z e m lju (le d in u ).
 PRILOG 16

UufKftenA
fcnp i uBrftft-» W*

a B ra K S a B

\f Vm'c
V tnf»faCvolUfyvwK*^!^^
Čtitttr
4-'.ftnmlUfpnpjni «mfo
i. ir a r p ir ^ «.^ w M
V%ttv ui/basr Xyirrt, V*.
w 5 p < ;lit fcf4\*ifiks' ’• S ^ z l,v/!riz
i I«|m .
,r^l
Xapywitmurrd V-
^ V ,«;iJ y fl » i i m■, kićk ; >rfwjnuifi*»
jS fe 4JP.Wi|<<|nMT»r- -Y. j^u’n»#*^*?wig§ira
P ^ i - ^ar*
i p
M P ■TJiATrt«nomnnm
jttltti
Jtf rfl
*- « ¿ ¿ i 4/r
.M iM W
> Q i8 lp

l»^ r ’ f«RtVu^PfW*& & *'

3s »-■ -^a^&^fišsasš

Z B O R N IK C R K V E N IH P O P J E V A K A S A S T A R I N S K IM K A J D A M A (N E U M A M A ),
K A K O SU SE P IS A L E DO X I S T O LJE Ć A
Zb orn ik se čuva u fran jeva čk om samostanu u Šibeniku.
 B E L A II SLIJEPI
1131 — 1141
i
BORIS K O L O M A N O V IĆ

B ela I I okrunjen b i za k ra lja 28. tra v lja 1131. N je g a n ije m ogla

za slijep iti kruna ni n jezin s ja j; ali koprena, k o ja mu je zastirala vid,
pom račila m u je i duh. Stoga ne b ijaše ja k da u ono burno doba vlada
p rostranom državom .
Ćim je sjeo na p rije s to lje , p ojaviše se d v ije stranke. N ek i sum nja­
hu da li m ože državom u p ra vlja ti č o v je k k o ji je od ranoga d jetin jstva
b io slijep i zatvoren m eđu sam ostanskim .zidinam a? D rugi opet sma­
trahu B orisa K olo m a n ovića p ravim n asljednikom k ojem u je p o krivd i
zakrčen put do p rije s to lja . N ap osljetk u su i oni, k o ji su za K olom an a
i Stjepana revn ovali p ro ti Alm ošu i sinu mu Beli, gledali plahim očim a
krunu na glavi onoga kojem u su jo š nedavno rad ili o glavi. Svi su ti
bili, naravno, p ota jn i ili o čiti p rivržen ici B orisa K olom an ovića. O vim a
nasuprot stajala je stranka, k o ja je za p osljed n jih vladara bila p ro­
gonjena, a jezg ru stranke sačinjavalo je svećenstvo, k o je b ijaše k ralja
spasilo i u svom ga k rilu othranilo.
M u d ar i ja k vlad ar b io b i m ožda osobn im vrlin am a s v o jim o b je
stranke izm irio, ali B ela n ije b io tom u podoban. On je pače bio tako
slab da se j e posve p o v je rio s v o jo j vlastoh lepn oj ženi Jeleni, kćeri
s rp jk o g a vladara Uroša. Ona odm ah na početku 1132. sazove ugarski
sabor u Arad, na k o ji dođoše p rivržen ici o b iju stranaka, ne sluteći
ništa zlo. K a d j e k ralj već sje d io na p rije s to lju , dođe k ra ljica Jelena
s d je co m s v o jo m i stade ovak o g o v o riti sabranom u narodu: »Č u jte svi
v je rn i naši p lem ići i pučani, stari i m ladi, bogati i ubogi, čujte!
S vakom u je od Vas B og u d ije lio o č in ji vid; zašto je k ralj i gospodin
naš lišen očiju , tko je p očin io to zlo? K ažite m i i osvetite nas, pogubite

12
 178 DRUGO DOBA

k riv c e !« N a to skoči ogorčen i narod na gospodu, k o ja bijah u nekad

sv jeto v a la da se B ela oslijep i. N ek e pogubiše, a neke sputaše u verige.
U svem izg ib e šezdeset i osam velikaša grozn om sm rti, a p orod ice
n jih o v e biše lišene svih sv o jih p osjed a i blaga.

N O VC I KRALJA BELE II

N em a sum nje da je p o k o lj u Aradu b io p rip ra v lje n od k ra ljevsk e

stranke, da b i se u k lon ili s puta svi k o ji bi m o g li b iti n eza d o voljn i s
n o vom vlad om . N o tim b i p ostignu to sam o, da se p rotivn a stranka
ok u pila i ja v n o ustala da p od igne na p rije s to lje B orisa K olom an ovića.
B orba, što je tada započela, tra je uz neke stanke k ro z čitavo vlad an je
B elin o, te se n astavlja i za n je g o v a sina G ejze sve d o sm rti B oriso ve
god in e 1155. B oriso va je stranka k ro z to v rije m e (1132— 1155) dobi-
ja la p o m o ć i ne sam o od ruskih i p o ljs k ih vladara, nego tak o đ er od
francuskoga k ra lja, n jem ačk oga i bizan tskoga cara. B eli n a p rotiv p o­
m aga li su k ao saveznici: rođ ak n je g o v češki knez S o b jeslav i mark-
g r o f au strijsk i L e o p o ld I I I , k ojega se sin A lb ert ožen io jed n om sestrom
B elin om .
B oris b ijaše jo š god. 1129. p red k ra ljem S tjep an om I I p ob jega o
u C arigrad i sk lonio se p od o k r ilje cara Ivana, k o ji m u dade m noge
časti i neku svoju rođ ak in ju za žfenu. N o kad je car Ivan utanačio
m ir s Ugarskom , ostavi B oris B izantsko C arstvo i svrati se u R usiju,
pa nastojaše sklon iti ruske i p o ljs k e knezove da m u pom ognu d om oći
se p rije s to lja u U garsk oj. B io je jo š u R u s iji kad se zg od io p o k o lj
na saboru u Aradu. P rivržen ici n je g o v i i bjegu n ci skupili se u P o ljs k o j
na d voru kneza B oleslava I I I K rivo u stog a i p oziv a li B orisa iz R u sije
da p ro v a li s n jim a u Ugarsku. Sam knez B oleslav stade na čelo čita­
v o m pothvatu. N a to dođe i B oris u Poljsk u , vod eći sa sobom pom oćne
čete ruske.
U jesen i god. 1132. započe rat. B oleslav K riv o u s ti sa s v o jo m v o j­
skom i s B orisom p ro v a li prek o K arpa ta u Ugarsku, te prolazeći Si-
puškom žu p an ijom p ro d re do rije k e Šaja. Tu ga sustavi ugarska vojsk a
k o ja se b ijaše u ta borila s one strane rijek e. A li u k ra lje v o j v o js c i b ijaše
tak ođer m nogo n eza d o voljn ih i sum njivih lju d i, za k o je se m islilo da
b i u b o ju m og li izd ati k ra lja. Z ato p red loži dvorska stranka, k o ja b ijaše
p rire d ila k rvavi sabor u Aradu, neka k ralj skupi ok o sebe svu gospodu
da se tobož s n jim a p osavjetu je. K a d gospoda dođoše, zapita ih k ra lj,
znadu li točno da li je B oris k opilan ili rođ eni sin k ra lja K olom an a?
P rivržen ici k ra lje v i izja više u sav glas da je B oris nesum njivo kopilan
i nip ošto vrijed a n da sjedne na k ra ljevsk o p rije s to lje ; B oriso vci na­
suprot krzm ahu reći istinu, te odgovarahu neizvjesn o ili dvolično. N a to
se ob o ri d vorska stranka na to b o žn je izd ajice i stade ih redom ub ijati.
 BELA II SLIJEPI I BORIS KOLOMANOVIC J7 9

T ek neki spasoše se i p ob jego še u p o ljs k i tabor, m eđu n jim a i Samson.

T a j nakon n ek olik o dana iznenada banu u ugarski tab o r i stade k ra lja
o vak o g rd iti: »Š ta radiš, odu rno pseto, s k ra ljevstvom , pusti krunu
Borisu, a ti p ođ i u sam ostan i živ i on d je, kako ti je otac č in io «. V o j­
vod e i velikaši o k o k ra lja bijahu od toga p rizora tako osupnuti da se
n itk o g o to v o ni m aknuo n ije. Tad a negda usklikne neki Ivan, sin
O tonov: »Š to tu stojim o, zašto ga ne u h va tim o ?« Sada se tek razabraše
v o jv o d e . A li Sam son skoči b rzo na k on ja i p ob ježe. V o jv o d e nisu m ogle
za n jim , je r nisu im ale p rip ravn ih k on ja; no na viku n jih ovu skoči
jed an sluga na neosedlana k on ja i poh ita za Sam sonom u potjeru.
Stiže ga i p ro b od e baš kad je h tio da p rep liva rijek u Šajo.
Prem da su o b je vo js k e b ile o d ije lje n e je d in o rijek o m Šajom , k oja
se m ogla lak o preći, ipak ne dođe do b oja. B it će da se B ela uklanjao
sukobu s razloga za k o ji ćem o odm ah saznati. B ela pače posla u p oljsk i
tab or poslanike, k o ji su p oljsk om u knezu i ruskim vojv o d a m a g o v o rili
ovak o: »N e p ris to ji se da v i p ro ti pravu tražite krunu za kopilana.
V a ljd a vam je p ozn ato da B ela k ra lju je po zakonu i pravu i da on vlada
sporazum no sa čitavom k ra ljev in o m .« N o poslan stvo slabo je koristilo.
M eđu tim se nešto zgod ilo, što je B oleslava p ris ililo na povratak. Dok
je naim e on stajao u taboru pred Šajom , p od iže se B elin rođak i
saveznik, češki knez S ob jeslav, te 18. listopada p ro v a li u Poljsku,
gro zn o harajući p ok rajin u Šleziju . P o ovo m biva jasna b ojn a osnova
ugarsko-češka. Ugarska v ojsk a m orala je sam o sustaviti B oleslava i
b ran iti mu d alju p rovalu u Ugarsku, dok je Čehe zapala zadaća da
p risile B oleslava na povratak.
V o jn a B oleslavova na Ugarsku god. 1132. ostade dakle jalo va , pače
urodi tim da su mu Česi poh arali cvatuću p ok rajin u Šleziju . Ali on ne
klonu duhom, nego nastavi rat i slijedećih god in a 1133. i 1134. Bela
m eđutim sretno suzbi i te navale. Uza sve to zaželi izm iriti se sa svojim
p rotivn ik om . K ad je u k olovozu 1135. njem ačko-rim ski car L o ta r I I
b io na državnom saboru u M erseburgu, stigoše onam o češki knezovi
S o b jeslav i B oleslav, k o ji je p o to n ji im ao P o m o rje kao leno od cara
Lotara. N a sabor stiže m eđutim i poslanik k ra lja Bele, te davši mu ob i­
late d arove (m eđ u n jim a i dva b ogato osedlana b ije la k o n ja ) zam oli
ga u im e svoga k ra lja da p osred u je za m ir. N a jp r ije bi utanačeno p ri­
m irje (1135), a d v ije godine zatim konačni m ir. B oleslav K rivou sti
m orad e se ok an iti da d a lje pod u p ire pretendenta Borisa, k o ji je bio
p ovod dosadan jim sm utnjam a izm eđu P o ljs k e i Ugarske.
T im m iro m odlanu Beli. Pretendent B oris lišen bi nade da će se
naskoro p op eti na žuđeno p rije s to lje , to m anje što je odm ah druge
god ine (1138) um ro n je g o v g o r ljiv i zaštitnik, p o ljs k i knez B oleslav. Sad
je B oris više god in a kao bjegunac o b ija o p ra gove evropsk ih dvorova,
dok mu op et sinu nova nada za B elina sina Gejze.
N ak on god. 1137. živ io je k ra lj Bela m irn o ne radeći g o to vo ništa.
Ugarski ljetop isac Ivan Turčanski piše za nj da se u tvrd i svoju vlast u
U garskoj pod ao piću. Često je p ijan od vina razdavao štošta svojim
d vorjan icim a, što p o s lije n ije m ogao op ozvati. N ap ok on ga shrva
180 DRUGO DOBA

vodena bolest, od k o je um re 13. v elja če 1141, navršiv tek nešto prek o

trid eset godina. 2ena Jelena rod ila mu je č etiri sina: Gejzu, Ladislava,
Stjepan a i Alm oša, od k ojih su p rva tri p re živ je la oca. N a js ta r iji na­
s lije d it će p rije s to lje , a m lađa dva brata d ob it će udjeln e ob lasti k o ji­
m a će u p ravljati.
Za slaboga, nem oćnoga i piću odanoga k ra lja B ele nije se u H rv a t­
skom K ra ljev s tv u d ogađalo osobitih stvari da bi ih ljetop isci b ili zabi­
lje žili. U D alm aciji ostalo je g o to vo sve onako kako je b ilo za k ralja
Stjepan a II. D io D alm acije, naim e grad Zadar s otocim a K rk o m , R a­
b om i C resom b ili su u vlasti M letačke R epu blik e i njezina dužda

B.uta fcinCtMuinj’Pt(|>«l.ritnel Iiunj*n« i F’V-u**-' tnjf truii, emj cojuf^rgn» ar^

'hcLro »rniir T>ioiu>n<ru; »Ti iri af a f f<4iiciruWu

PO VELJA K R A LJA B E LE II

P etra Polana, d ok su gra d o vi S p lit i T ro g ir zajed n o s južn im otocim a

p rizn avali ugarsko-hrvatskoga k ra lja .1 Z a n im ljiv o je čuti da su H rva ti
god. 1133. na svoju ruku pokušali M lecim a oteti grad K rk s otok om i
da j e radi toga došlo do sukoba. U isti m ah ja v lja se na m letačkom
tada otoku K rk u znam enita porod ica, k o ja je p o s lije m nogo v rije d ila
u H rva ta. P ošto su naim e M lečani ob ran ili K rk od H rvata (1133),
učiniše oni u g o v o r s tam ošn jim knezom D u j m o m , p o kojem u se
K r k dade u zaštitu M letaka s ob vezom da će plaćati danak. T a j knez
D ujam (1133— 1163) n a jsta riji je pozn ati nam član p oslije glasovite
p o ro d ic e knezova K rčk ih , k o ji su se napokon p ro zvali F r a n k a p a n i .
V eć n je g o v sin B a r t o l igra znam enitu ulogu u p ovjesn ici h rvat­
sk oj, te širi vlast svoga roda p o hrvatsk om kopnu.
O kolnost, što je hrvatska D alm acija od god. 1125. bila p od ijeljen a
m eđu dva gospodara i p rotivn ik a, p rou zrok ovala je m nogo žalosnih p o­
sljedica. U p rvi se mah opažalo na crk ven om p olju. Budući da je naim e
Z ad ar b io o d ije lje n od ostale Dalm acije, n astojali su n je g o v i biskupi da se
otc ije p e od splitske nadbiskupije, pa da postanu sam osvojni. A čin ilo
se da će lako cilj svoj postići, budući da je splitska m etro p o lija ostala
bez glavara iza izd ajn ika Manasa, te je n jom u p ravljao arciđakom Da-
bro, k o ji je opet rad io da se nadbiskupska stolica tako b rzo ne popuni.
K ra lj takvih p rilik a počeo je zadarski biskup M ih a jlo uskraćivati p o­
sluh sp litskoj crkvi, a uz to je nastojao da mu bisku pija postane ne­
zavisnom od splitske m etro p o lije . H rvatski ljetop isac T om a arciđakon
piše o tom ovako:

1 [O k o 1133. Bela I I v ra tio je pod hrvatsko-ugarsku vlast S plit i T r o g ir i ostalu

D a lm aciju osim Zadra i sjevern ih o to k a .]
 B E L A I I S L IJ E P I I B O R IS K O L O M A N O V IC J 3J

»P o š to je nadbiskup M anase p o b je ga o iz Splita, ostade crkva dugo

bez vrh ovn oga pastira, te je n jo m u p ravljao arciđakon Dabro. U isto
doba b ijaše bisku pom u Zadru neki M ih ajlo . N jem u obeća Dabro da
će mu p om oći do nadb isk u p ije splitske i p rim i zato od n jega obilatih
darova. N o D abro kao da n ije m ario ispuniti svoga obećanja, prem da
ga je M ih a jlo neprestano op o m in jao. N ap ok on će D abro M ih ajla lukavo
nadm udriti. Označi mu dan kad će d oći u S plit, tam o m isiti i narod
s je titi da ne osta vi du lje s v o je crk ve bez pastira; a nato će D abro
n jega p re d lo žiti za nadbiskupa. N o kad je M ih a jlo došao u Split, pa
nakon m ise narod opom enu o da izabere duhovnu glavu, D abro je
m udro šutio. O sram oćeni i g n jevn i M ih a jlo osta vio S p lit i v ra tio se
u Zadar, pak od lu čio usk ratiti crk vi splitskoj posluh i o teti se n jezin oj
ju r is d ik c iji.« On to zaista i učini, a p o s lije n je g o v e sm rti (o k o 1034)
povede se za n jim i n je g o v nasljednik. P om agala ih u tom nastojanju
M letačka R epu blika, k o ja je žudila da se b isk u p ije zadarska i susjednih
otok a posve o tcije p e od S p lita i p od vrgnu m letačkoj p a trija rš iji u
Gradu.
Da se ra zd or u d alm atinskoj crk vi ne od u lji, b ilo je n a jp rije p o ­
trebn o da se splitska nadbiskupija popuni v rijed n im glavarom . T ak o
bi god. 1136. izabran za nadbiskupa dosadan ji župnik crk ve sv. Ana­
stazija u Splitu, po im enu G audije, rođ eni Splićanin, odličan i na-
obražen svećenik, a uz to i d ob ro poznat na k ra ljevsk om dvoru. N o
upravo n je g o v a g o r ljiv a p rivržen o st prem a k ralju B eli m alo da ne p o­
m rsi svaki red u D alm aciji. On se naim e dade p osvetiti od ostrogon-
skoga nadbiskupa i u v rijed i tim lju to rim sk oga papu. Tek nakon
op etovanih poslanstva i m olb a k ralja B ele u m iri se papa, te pism om
od 24. svibn ja 1139. oprosti mu i posla mu nadbiskupski plašt. G audije
ostade na to nadbiskupom sve do god. 1158, ali kako je b io m iljen ik
ugarskoga dvora, p rou zročio je s vojim n erazb oritim postupanjem p o ­
slije m nogo zla.
Za vlad an ja k ra lja B ele p ostaje tak ođer ja sn ija povjesn ica zagre­
bačke bisku pije. Pozn ato je kako je ugarski k ralj Lad islav tu b isku piju
jo š ok o god. 1094. osnovao sasvim u ugarskom interesu, p od loživši je
ostrogon skom u nadbiskupu u U garsk oj, a ne hrvatsko-dalm atinskoj me-
tro p o liji u Splitu. P rv i biskup zagrebački b ijaše neki Čeh po imenu
Duh; n jega n a slijed i biskup Francika, a za B ele I nalazim o kao zagre­
bačkoga biskupa M acilina. N jem u b ijaše šim eški župan A d alb ert oteo
zem lju i p osjed Dubravu, k oju b ijaše zagrebačka b isku pija dob ila na
dar jo š od k ra lja Ladislava. Stoga se potu ži god. 1134. biskup M acilin
pred ostrogon skim nadbiskupom F elicijan om , k o ji dosudi D ubravu p ri­
jašn jem u vlasniku. O tom bi sastavljeno pism o, a to je p ism o n a jstarija
isprava k o ja se tiče zagrebačke b isku pije i Slovinske zem lje.
Prem da je B elin o vlad an je bilo uopće slabo, ipak se zg od ilo da
je jed n a nekadanja hrvatska oblast došla pod n jegovu vlast. B ila je to
banovina B o s n a . P ozn ato je da je Bosna nešto p rije , nego što je
izum rla dom aća k ra ljevsk a p orod ica u H rva ts k o j, zapala dukljanskoga
k ra lja BfidSna, k o ji je u stečenoj b anovini n am jestio za svoga nam je­
snika kneza Stjepana. Sad najedn om nalazim o Bosnu u vlasti k ralja
Jg2 DRUGO DOBA

B ele S lijep og a. N a saboru naim e u O strogonu god. 1137. p o d ije li on

uz p riv o lu svih sabranih velikaša i p lem ića banovinu B osnu svojem u
m lađem u sinu Lad islavu kao h ercegovin u da p ob ira od n je dohotke.
N ije v je ro ja tn o da je L ad islav sam u p ra vlja o B osnom , budući da mu
je b ilo tek n ek olik o godina; b it će da ie sam o p rim a o doh odak od ze­
m lje, d očim su n jo m i d a lje u p ra v lja li b anovi. Z a n im ljiv o je da je k ralj
B ela, netom što je d ob io Bosnu, odm ah p ovećao svoj k ra ljev s k i naslov,
prozvavši se k ra lj R a m e ( rex R a m e ), je r su U g ri p o r ije c i R a m i zvali
R am om zem lju , k o ja se inače zo ve Bosna p o rije c i istoga im ena. P rvi
put se B ela zo ve k ra ljem R am e u je d n o j p o v e lji o d god. 1135,* a po
tom sudim o da ju je te god in e i dobio.

1 [R ije č je o ispravi d a tira n oj u p rijep isu iz X V I I I stoljeća . S toga se prihvaća

m iš lje n je da hrvatsko-u garski vla d a ri nose ta j n aslov o d 1138. g o d in e ]
 GEJZA II
1141 — 1162
i
B IZ A N T S K I CAR E M A N U E L K O M N EN

Slijepoga Belu naslijedi na ugarskom i hrvatskom p rijestolju naj­

stariji sin G e j z a (1141— 1162), k o ji b i okrunjen u Stolnom Bio­
gradu treći dan nakon očeve smrti. N o Gejza bijaše još nejačak, te
ne mogaše da sam vlada državom; zato bi sastavljena skrbnička vlada,
k o jo j je glava bio glasoviti B e 1u š .
Beluš je bio najznam enitija ličnost u Hrvatskoj i Ugarskoj gotovo
za čitavog vladanja Gejzina. On je ravnao sudbinom kraljevina od
1141. do 1158, te je u to doba bio štit i obrana Ugarske. N a jp rije je
bio hercegom (d u x ), a poslije je obnašao redom najviše časti u Ugar­
skoj i H rvatskoj: sad je bio ban hrvatski, sad palatin ugarski, a kat­
kad oboje zajedno. O podrijetlu toga odličnoga muža znade se malo.
Grčki povjesničar Kinnam piše da je bio iz Dalm acije u širem smislu,
pak zato sudimo da je bio H rvat ili Srbin. Beluš imao je za ženu ta­
kođer kćer srpskoga velikoga župana Bele Uroša, naime sestru kra­
ljice Jelene, te je po tom bio tetak mladomu kralju Gejzi. Sada lako
dokučujemo, kako je H rvat m ogao postati prvim čovjekom u čitavom
vladanju.1 Ta on je kao tetak im ao najviše prava da bude skrbnikom
m ladom u kralju, k o ji ga je na svoju sreću vazda slušao i njem u se
povjeravao. Tako je Gejza odmah s privolom Beluševom potvrdio brata
svoga Ladislava za vojvodu Bosne, a i najmlađem u bratu Stjepanu
p od ijelio je po običaju Arpadovića čast hercega i jedan dio ugarske
zem lje da njom upravlja.

1 [Beloš, Bjeloš, Bjeluš bio je sin raškog župana Uroša I, brat Beline žene Jelene
i ujak G ejze II . B io je, dakle, Srbin.]
 234 DRUGO DOBA

Vrlom u i umnomu Belušu, k oji je na Gejzin dvor dozvao i druge

znamenite muževe iz hrvatskih i srpskih zem alja kao svoga šurjaka
Uroša, bijaše prije svega stalo do toga da utvrdi p rijestolje svomu
gojenčetu. Stoga je gledao da učvrsti najprije prijateljstvo između
Ugarske i Srbije. N o tim je uzbudio sumnju u Carigradu, gdje je god.
1143. postao carem odlučni i poduzetni E m a n u e l Komnen
(1143— 1180). N o Beluš nije bio zadovoljan samo tim, što je Srbiju
tjesnije prikovao uz Ugarsku; on je gledao obnoviti stare prijateljske
sveze s ruskim knezovima koje su nekad opstojale za Kolomana, ali
su zatim radi Borisa bile prekinute. To mu pođe za rukom, te mlada
ruska kneginja Eufrozina, kći velikoga kneza kijevskoga Mstislava, za­
ručena bi 1142. s m ladim kraljem Gejzom, kojem u je tada bilo oko
dvanaest godina. Prijateljske sveze s Rusijom trajahu i dalje, pače
god. 1150. udade sam Beluš svoju kćer za kneza Vladim ira Dorogobu-
škoga, brata kraljice Eufrozine i Izjaslava II. Eufrozina bijaše umna
i značajna žena, te je sada Beluš m ogao biti donekle siguran da ruski
knezovi ne će više pomagati pretendenta Borisa.
Dok se je tako Beluš osigurao na jugu i istoku, zaprijeti mu pogi­
belj na sjeveru i zapadu. U Češkoj naime bijaše (1140) prijatelja i
saveznika Sobjeslava zam ijenio knez V l a d i s l a v I I , sin Vladislava
I, a žestok protivnik Gejze i Ugarske. Sobjeslavovi sinovi pobjegoše na
to u Ugarsku, te nastojahu odanle s pomoću nezadovoljnih velikaša
čeških zbaciti Vladislava s p rijestolja (u proljeću 1142). Jamačno da
ih je i Beluš pomagao, ali oni uza sve to ne naudiše novomu knezu.
Taj pak prometnu se sada u još ljućega neprijatelja Ugarske.
Ne prođe nakon toga koja godina, pojavi se opet nesretni Boris.
Gdje je on desetak godina (1135— 1145) boravio, nije poznato, ali god.
1146. eto ga u N jem ačkoj. Kad je naime te godine njemački kralj i car
Konrad III Hohenstaufovac saborovao u Aachenu, sku­
pivši ondje mnogo njemačke gospode a s njim a i kneza Vladislava II,
eto najednom preda nj Borisa, gdje mu se tuži kako je po krivici lišen
ugarskoga prijestolja, pak mu nudi novaca i zaklinje ga da mu po­
mogne. Borisa su živo zagovarali češki knez i austrijski m arkgrof,
a i car je jedva dočekao zgodu da se uplete u ugarske poslove. Tako
bi odlučeno Borisu priteći u pomoć.
Banu Belušu nije bilo ni malo ugodno, kad začu što se u N je ­
mačkoj zasnovalo. On zato stade pomagati W elfovce u N jem ačkoj da
zabavi cara i m arkgrofa austrijskoga. Međutim Boris na svoju ruku
skupi u N jem ačkoj plaćenika, te zajedno s Ratbodom, zapovjednikom
austrijskih međašnih tvrđa, navali god. 1146. na Požun i osvoji ga.
Gubitak toga znamenitoga grada bijaše velik udarac za Ugarsku; stoga
se Ugri požuriše, da ga opet otmu, p rije nego što velika njemačka
vojska provali u Ugarsku. Dobivši grad stala se između M ošonja i
Leithe sabirati velika ugarska vojska — do 70.000 — da dočeka N i­
jemce. Uto je već uz lijevu obalu Leithe dolazio austrijski m arkgrof
H e n r i k I I J a s o m i r g o t t s austrijskim, bavarskim i saskim če­
tama, te se utaborio na rijeci Fišahi. U jutro 11. rujna 1146, kad će
 GEJZA I! I BIZANTSKI CAR EMANUEL KOMNEN Jg5

se zam etnu ti osudni b o j, pošao je m ladi k ra lj G ejza u kapelu sv.

Ane, g d je bi proglašen za oru žje doraslim i opasan m ačem . N a to
p oreda v rli Beluš vojsk u u b o jn e redove. P rv e čete sačinjavahu sikulski
(s zŽ k e ljs k i) i kum anski s trijelci, na ob im k rilim a stajahu županijske
čete, a u središtu b ijaše Beluš s k ra ljem i 12.000 izabrane m om čadi.
B oj se svrši p orazom N ijem aca; po ugarskim izvorim a pade u b oju
7000 N ijem a c a i 3000 Ugara. M ira ne utanačiše n e p rija te lji; ali N ije m c i
okaniše se p om agati nesretnoga Borisa.
U to sinu B orisu nova nada, kad se god. 1147. kršćanski svijet spre­
m ao na drugu križarsku vojnu. V eć u ve lja č i 1147. došao je k francu­
skom u k ra lju L u j u V I I u grad E tam pes poslanik B o riso v s p i­
sm om , u k o je m je pretendent izjad ao s voje ja d e i zak lin jao k ra lja
da m u p rolazeći k ro z Ugarsku v ra ti ugrabljen o p rije s to lje . K ra lj mu
na to o d g o v o ri da dođe k njem u u Francusku. N o uto je već n jem ački
k ra lj K on ra d I I I s N ijem c im a p ro la zio k roz Ugarsku, te B oris poh iti
preda nj m oleći ga za pom oć. K on ra d se nađe u nem aloj nep rilici. U
jed n u ruku rado bi b io osvetio p oraz njem ačke vo js k e od p rošle g o ­
dine, a na to su ga nukali ne sam o češki knez i au strijski m ark gro f,
nego i o b zir prem a bizantskom u caru Em anuelu, k o ji bi rado b io vid io
B orisa na ugarskom p rije s to lju ; no u drugu ruku kako da oskvrne sveto
poduzeće i udari na kralja, k o ji n a jp rip ra vn ije pušta da p rolazi n je g o ­
v om zem ljom . K o n ra d ne p om ože Borisu, ali zato je udario na Gejzu
nam etim a, o p lije n io sam ostane i čin io druga nasilja. Jedan ugarski
Ijetop isa c kaže da se K on rad n ije p on io kao v o jn ik K ris to v , nego kao
tiranin i hajduk.
N ak on toga p rolazila je U garskom francuska vojsk a. Ona je bila
v ik la većem u redu i stegi, a ni k ra lj Luj V I I n ije se ponašao onako
d voličn o kao K on rad . L je to p is a c ugarski hvali L u ja da se p on io kako
se p ris to ji hodočasniku K ristovu . N o m alo da ipak ne dođe d o sukoba
izm eđu L u ja i G ejze. B oris naim e osvanu n ajedn om u francuskom
taboru, d ošu ljav se tobože neopažen m eđu francuske vojn ik e. Javno
se francuski k ra lj n ije za nj zanim ao, ali jam ačn o da je za njega znao,
je r se p oslije u francuskom taboru g o v o rlio da ga Lu j n ije htio o tjera ti
s ob zira prem a bizantskom u caru. N o B oris m alo da n ije rad i toga na­
stradao. Jer francuska vojsk a ne b ijaše jo š ostavila Ugarske, kad Gejza
saznade g d je B oris b oravi, pa posla s voje lju d e k ra lju L u ju s m olb om
da mu predade k rvn oga dušmanina. Luj p ričin io se nevješt, pak dopu­
stio ugarskim poslanicim a da pretraže n jeg ov tabor, ne bi li g d je za­
tek li on oga koga traže. B oris sada h tjed e um aknuti i stade se s nekim
k on jan ik om b o riti za konja. A li nato bi uhvaćen i doveden pred k ralja
L u ja k ojem u se odade. Francuski k ralj sazove nato v ije ć e velikaša, pa
p osavjetovavši se s n jim a o d g o v o ri ugarskim poslanicim a da je volja n
d ržati m ir s k ra ljem G ejzom , ali da ne m ože izdati čovjek a, k o ji se
k njem u u n e v o lji utekao. K ra lj G ejza nakon toga povuče se sa svojom
v o js k o m u nutarnju zem lju , dok je B oris s Francuzim a otišao u
Carigrad.
N i k rižari dakle ne prib aviše B orisu žuđenoga p rije s to lja . A li sad
ustade sam bizantski car Em anuel da se b ori za svoga rođaka, za
235 DRUGO DOBA

nesretnoga bjegunca Borisa. Car Emanuel podigao Bizantsko Carstvo

na visok stepen m oći i slave, na kojem je bilo rijetko kada prije, a
nikad više poslije. Već za predšasnika njegovih Aleksija Komnena
(1081— 1018) i Ivana Kom nena (1118— 1143) bijaše se država znatno
podigla, tako da je Emanuel m ogao snovati ne samo o tom kako da
obnovi ugled Istočnorim skoga Carstva, nego da svoju vlast razastre i
po nekadanjim zapadnorimskim oblastima. Sam Emanuel bijaše na­
daren sjajnim darom vojvodskim , uz to je bio osobno hrabar, pravi
vitez, te je pronio slavu bizantskoga oružja na sve strane tadanjega
svijeta. Čitavo vladanje njegovo ispunjeno je neprekidnim bojevim a.
Emanuel je vod io krvave b ojeve s Norm anim a u južnoj Italiji.
N o još žešće obarao se na Ugarsku i njezina kralja Gejzu. Prvo mu
bijaše Gejza k riv što je onako nem ilo postupao s Borisom, njegovim
rođakom. N adalje nije caru bilo poćudno što se Gejza oženio Eufrozi-
nom, sestrom kneza Izjaslava II, k oji je bio očit dušmanin Bizanta.
N o najviše je bizantskoga cara peklo što su ugarski Arpadovići na
početku X I I stoljeća ovladali hrvatskom državom, naročito pak dalma­
tinskim gradovima. Taj po bizantskom shvaćanju drski pokus imali
bi Arpadovići strašno platiti: ne samo Hrvatska i Dalmacija vratit će
se opet pod vrhovnu vlast Bizantskoga Carstva, nego i sama Ugarska
mora postati pokrajina bizantska. A i zato će Arpadovići stradati što
su se usudili Srbe dići na Bizantsko Carstvo. Da bi lakše svladao
Ugarsku, Srbe i Normane, utanači Emanuel savez s njem ačkim carem
i Mlecima. K ralj pak Gejza pouzdavaše se u Normane, Srbe i w elfovce
u N jem ačkoj, k oji su bili zakleti protivnici carske porodice Hohenstau-
fovaca. Tako napokon planu rat god. 1148, k oji je naskoro čitavu
Evropu razdijelio na dva velika tabora.
Car Emanuel borio se najprije s Norm anim a i Srbima, kojim a je
od god. 1149. bio veliki župan U r o š I I , nazvan Prvoslav, sin Uroša
I i ujak kralja Gejze. Godine 1151. navijesti Emanuel rat i kralju
Gejzi, pak povevši sa sobom bjegunca Borisa, provali preko Save u
Srijem i prisili tvrdi Zemun na predaju. Gejza pohitao iz Haliča, gdje
se borio s knezom Vladim irom , na obranu svoje države. Emanuel pre­
lazio upravo preko Save, kad mu stiže vijest da se prim iče Gejza s
golem om vojskom i da se želi jednom ogledati s bizantskom silom.
N o do b oja ipak ne dođe, pače oba se vladara napokon izm iriše uz
uvjete koji nisu poznati.
Ali m ir ne potraja dugo. Godine 1152. utanači car Emanuel savez
s novim njem ačkim carem F r i d r i k o m I B a r b a r o s s o m , koji
je d vije godine zatim (1154) Konrada, bavarskoga grofa u Dahovu
(M onakovu na sjeverozapadu; M iinchen) im enovao hercegom Hrvatske
i Dalmacije. Gejza nasuprot stjecao je nove protivnike tim što je go­
dine 1154. proglasio hercegom i suvladarom svoga nedorasloga sina
Stjepana, hoteći mu tako osigurati nasljedstvo. N o tim ljuto uvrijedi
svoju braću Stjepana i Ladislava, k oji su ga dotad vjerno pom agali i
svagdje ga pratili. K ako u ono doba nije u Ugarskoj bio još stalno
određen red nasljedstva, te nije bilo ustanovljeno da li kralja ima
 GEJZA II I BIZANTSKI CAR EMANUEL KOMNEN 187

BIZANTSKI CAR EMANUEL KOMNENAC

Risarija iz djela »De passagiis in terrain sanctaxn«

n a slije d iti n a jsta riji b ra t (s e n io r a t) ili p rvo ro đ en i sin (p rim o g e n itu ra ),

to su braća G ejzina sm atrala da im adu preče p ra vo na p rije s to lje , nego
n jih o v sinovac. Čini se da je d ošlo i d o o zb iljn ih sm utnja, je r je m alo
zatim G ejzin b ra t S tjep an p o b je ga o u C arigrad, te je sada Em anuel
za k riljiv a o dva pretendenta: B orisa i Stjepana. T o izn ova og o rč i k ra lja
G ejzu, pak kad se god. 1154. car sprem ao za n ovi rat s N orm an im a,
G ejza op et stade sm etati Em anuelu na Dunavu.
Da bi se za norm anskoga rata osigurao od Ugarske, p o v je ri car
upravu pogran ičn ih m jesta na Dunavu (B eo gra d a , B ra n ičeva ) svom u
rođaku A n dron iku Kom nenu, k ojem u tak ođer predade i N iš. An dron ik
b ija še pristao i h rab ar č ovjek , ali lukav i nepouzdan. P om am io se za
carskom krunom , pa stao tajn o šurovati s G ejzin im ljudim a. On će
k ra lju p red ati g rad o ve N iš, B eograd i B ran ičevo, a zato će mu G ejza
p om oći do bizan tskoga p rije s to lja .
Prem a d og ov oru s An dron ik om , a v a ljd a napućen od sicilskoga
k ra lja, s k o jim je Em anuel tada, prem da s m alo sreće, ratovao, skupi
G ejza veliku vojsk u , u k o jo j je osim Ugara b ilo Čeha i nedavno u
Ugarsku d oseljenih Sasa. G ejzi p rid ru ži se i tad an ji bosanski ban B orič.
S tom velik o m v o js k o m p ređ e k ra lj p rek o Dunava i p ođ e prem a
gradu B raničevu. U to b ijaše car Em anuel saznao za urotu A n dron ikovu,
te ga b acio u tam nicu, a u B ran ičevo sm jestio novu posadu. T ak o zateče
G ejza god. 1155. on d je n e p rija te lje m jes to saveznika, pa m orade grad
p od sijeda ti. M a lo zatim dođe pred B ran ičevo i Em anuel, ali s nedo­
statnim silam a da b i m ogao U gre suzbiti i oslo b o d iti grad. Ž eleći Bra-
n ičevce o h ra b riti na što d u lji i u stra jn iji otp or, dob acit će im Em anuel
strelico m pism o, u k ojem u ja v lja da će p om oć naskoro stići. N o strelica
s c arevim p ism om pade u ugarski tabor. G ejza se preplaši, pa spalivši
s tro je v e za podsadu, odluči v ra titi se kući. Budući da se pak bijaše
Dunav razlio, ne m ogaše odm ah p reći p rek o rijek e , nego udari k
zapadu prem a B eogradu, d očim se bosanski ban B orič, idući uz Savu,
im ao p rek o D rine v ra titi u svoju banovinu.
E m anuel posla za banom B orićem u p o tje ru svoga v o jv o d u Vasi-
lija , a njem u p rid ru ži i ugarske bjegunce, na čelu im B orisa i G ejzina
b rata Stjepana. A li V a s ilije više vatren i sm ion junak nego v je š t i
ra zb o rit v o jv o d a , pa upućen v a ljd a jo š od B orisa i Stjepana, ne pođe
u p o tje ru za bosanskim banom , nego udari na glavnu vojsk u , k oja
j e išla prem a B eogradu. U gri m išijahu u p rv i m ah da je na n jih udarila
čitava bizantska v o js k a i stadoše uzm icati; no vid eći da je n ep rija telj
slab, ob o riše se na nj svom snagom . L ju ta se b itk a zam etnula. P rvi
nagnuše b je ža ti p rib je g li u C arigrad U gri, na čelu im B oris i Stjepan,
Jg g DRUGO DOBA

a onda stade uzm icati čitava grčka vojsk a. V o jv o d e V a s ilije i k ra ljev ić

S tjep an um akoše sretno; svi ostali ili izgib oše ili dopanuše ropstva.
M eđu m rtvim a na b o jn o m p o lju ležao je i nesretni B oris K olo m an ović,
p ro b od en strelicom nekoga Kum ana.
P os lje d ice bizantskoga p oraza god. 1155. b ile su kobne. S la vo d o­
bitna ugarska v ojsk a udarila nato ravno prem a B eogradu, k ojega se
ž ite lji tak o prepadoše da su se sam i h tje li G ejzi p redati. Car p ošalje
b rzo on am o Kankatuzena, k o ji poh vata u gradu ugarske p rivržen ik e
i k o lo vo đ e n jih ove, pak onda oh ra bri građane i p rip ra v i grad za obranu.
Em anuel b ijaše g o to v o bijesan p orad i to lik e nedaće, te h tjed e odm ah
i sam p o h itati za G ejzom i sram otu op rati. A li v o jv o d e odvraćahu ga
od toga sm ionog nauma. Car im popusti, te odluči d ojd u će godine
1156. čim osvane p ro ljeće, što od lu čn ijom v o jn o m o svetiti p oraz svoje
vojsk e.
I zaista u p ro lje će 1156. p od iže car golem u vojsk u da s n jo m p ro ­
va li u srce Ugarske. D op ro već do Dunava i čekao na b ro d o v lje , k oje
će p revesti silnu vojsku. G ejza se u v je rio da nem a šale, pak p oslao k
caru n a jo d lič n ije velikaše k ra ljevstva da rade o m iru. Car se isprva
nećkao i branio, ali napokon p riv o lio i on na m ir. Odsad ne ču jem o sve
do sm rti G ejzin e da bi došlo do sukoba izm eđu oba vladara. Emanuel
m eđu tim ne bijaše se od rekao s vojih osnova, on ih je sam o o d lo žio na
zg o d n ije vrije m e . T á on je i d alje d ržao na svom d voru k ra ljevića
Stjepan a, pače ga je ožen io i carevn om M a rijo m . P o s lije je opet
ugostio dru goga brata Ladislava. Uz to je svakom p rigod o m rad io u
p rilo g ob im k ra ljevićim a. K ad je god. 1157. poslao poslan ike n je ­
m ačkom u caru F rid riku B arbarossi, dopusti da im se prid ru ži i S tje ­
pan, pače prep oru či poslan icim a da ga što ja č e p odupiru u cara. I
zaista je njem ačk i car p ozvao G ejzu da za d o v o lji zah tjevim a brata
svoga. N a to G ejza 1158. posla d vorsk oga suca H en rik a i rapskoga
biskupa G ervazija da cara u sve v aljan o upute. Poslanici govorahu
Frid rih u da je G ejza brata S tjepan a u svem učinio sebi ravnim , da mu
je dao sve časti osim k ra ljevsk oga naslova, a da ga je iz d ržave o tjera o
je d in o zato što se b io na nj p odigao. S tjepan se tuži na n jega samo
zato što n ije m ogao izvesti svojih izd ajn ičk ih osnova; stoga neka car
prestane p od u p irati tak vog n evrijedn ika. Car, k ojem u je u to trebalo
G ejzin e p om oći za rat u Ita liji, okani se zaista zagovaran ja Stjepana.
G ejza um re 1162. u n a jb o ljo j m uževnoj dobi. Za sobom ostavi tri
nedorasla sina: Stjepana, Belu, Gejzu, i tri kćeri. N a js ta r iji sin Stjepan,
k o ji je već desetak godina obnašao čast hercega, od ređen b i za na­
sljedn ik a na p rijesto lju , m lađa braća B ela i G ejza d ob it će uz časti
i po jedan d io Ugarske da njim a u p ravljaju kao hercezi.
K a k o je G ejza g o to v o za č ita vog vlad an ja s v o je g v o d io krvavu
borb u za opstanak, n ije čudo da se m alo znade o n jegovu radu u
H rva tsk o m K ra ljevstvu . Stupivši na p rije s to lje p o tv rd io je p o običaju
sv o jih predaka sve povlastice dalm atinskih gradova. T a k o je u svibnju
1142. p o tv rd io sloboštin e grada Splita, pak ih znatno i rašario. K ra lj
obeća Splićan im a da ne će tražiti od njih talaca u znak vjern osti, da
m ogu slob od n o trgo v a ti po čitavoj d ržavi n je g o v o j, da ne će plaćati
 GEJZA II I BIZANTSKI CAR EMANUEL KOMNEN 289

nikakova danka ni poreza, da sami mogu birati nadbiskupe i načel­

nike koje će kralj potvrđivati, da su oslobođeni od zalazine kad bi kralj
došao da se kruni ili vijeća u boljku zem lje itd. Poslije je kralja za­
m jen jivao glasoviti ban B e l u š (1144— 1157), k oji se u ispravama
uvijek spom inje odmah iza kralja.
Za Gejzina vladanja zgodi se još da se onaj dio Dalmacije, k oji je
bio p olitički pod Mlecima, i u crkvenom pogledu od vojio od splitske
nadbiskupije. Sm utnje u m etropoliji splitskoj za nadbiskupa Gaudija
upotrebi zadarski biskup Lam pridije, te izradi u pape Anastazija IV,
da je taj 17. listopada 1154. izdao bulu kojom je zadarsku biskupiju
uzvisio na nadbiskupiju, te jo j podvrgnuo četiri druge biskupije u
Dalm aciji, naime osorsku, krčku, rapsku i hvarsku. Tim bi staroslavna
nadbiskupija solinsko-splitska opet znatno stegnuta i oslabljena. N o
ni novi nadbiskup zadarski nije se dugo naužio slavlja. N a ponuku
Mletačke Republike izdade Anastazijev nasljednik Hadrijan IV već
druge godine 1155. bulu, kojom podade mletačkomu patrijarhu.H en-
riku na Gradu i njegovim nasljednicima vrhovnu vlast nad zadarskim
nadbiskupom i njegovim područnicima.
 B IZ A N T S K A V L A D A V I N A U H R V A T S K O J I D A L M A C IJ I

T ek što je G ejzin petn aestogodišn ji sin S t j e p a n I I I sjeo na

p rije s to lje ugarsko i hrvatsko, odm ah se op et p od iže bizan tski car
Em anuel da izvrši on o što m u za živa G ejze ne b ija še p ošlo za rukom .
G rčk i spisatelj K in n am p riča kako je u ono doba u U garsk oj v rije d io
zakon da k ra lja im adu vazda n a slijed iti na p rije s to lju n je g o v a p re ži­
v je la braća. U p ravo na osn ovi toga zakona zah tijeva o je Em anuel
da se G ejzin sin zbaci, a na n je g o v o m jesto uzvisi k o ji od n jeg ovih
stričeva, S t j e p a n I V ili L a d i s l a v I I .
V eć lje ti 1162. osvanuo je Em anuel u gradu Sredecu, vod eći sa
sobom p ro tje ra n e k ra ljev ić e Lad islava I I i Stjep an a IV . P o to n ji mu
b ijaše kudikam o m iliji, je r je b io ožen jen n je g o v o m rođ ak in jo m , lije ­
p om M a rijo m , d ok se Lad islav n ije h tio žen iti da ne b i m ožda tim
on em ogu ćio p o vratak u d om ovinu . Još p rije svoga polaska u Sredec
b ija še E m anuel p oslao glasnike u Ugarsku zah tijeva ju ći da se po
pravu starješin stva uzm e vla d a n je G ejzinu sinu i dade n jegovu štiće­
niku Stjepan u IV . Čuvši U gri sam o im e S tjep an ovo, g o to v o se zgroziše,
je r j e b io rođ ak carev te su se b o ja li da b i b io k letven ik (v a z a l)
cara Em anuela. O tpraviše zato poslan ike ne h oteći o tom e ni čuti.
Caru Em anuelu b ija še m eđu tim stalo da p om ogn e S tjepan a I V do
p rije s to lja i rad i slave i rad i danka, a i rad i to ga što je m islio da
će m u n je g o v štićenik ustupiti Zem un i čita v S rijem . Da bi U gre
uplašio, p ođ e od Sredeca na s je ve r k Dunavu, d o grad ova B eograd a i
B ran ičeva, te posla odan le svom u štićeniku Stjepanu, k o ji b ijaše već
p rije u Ugarsku p ro v a lio , A le k s ija K on tostefan a u pom oć. T a j zauze
tvrd i H ram . U garska se gospoda prepadoše, a na to ih K on tostefan na-
stojaše p red ob iti ob ećan jim a i d arovim a. N o uza sve to ne dadoše se
 BIZANTSKA VLADAVINA U HRVATSKOJ I DALMACIJI
191

sklon iti da pristanu uz Stjep an a IV , b o je ć i ga se kao živ e vatre. Oni

govorahu : ako v rije d i n a sljed stvo p o starješinstvu, zapada kruna p rije
starijega brata Ladislava, nego m lađega Stjepana. N ap ok on izja v iš e se
za Ladislava, a b ra ta m u S tjepan a p rizn a le je d in o za n je g o v a na­
sljednika.
T a k o postade u sredini srp n ja 1162. ugarskim k ra ljem L a d i -
s l a v I I . On vladaše sam o šest m jeseci, d o 14. siječn ja 1163. O n je­
govu vlad an ju ne ostade pam etara, ne zna se ni za jed an d og ođ aj ni
d je lo n jeg ovo. Sin ovac mu S tjep an I I I b ijaše s m a jk o m i braćom , a
i s p o g la v itim p rivržen icim a p o b je g a o u zapadne strane Ugarske, b o ­
raveći najviše u Požunu i čekaju ći on d je d ok osvane zg o d n ije vrije m e .
U to um re L ad islav 14. siječn ja 1163. Sad zaredaše nove b orb e izm e­
đu strica Stjep an a I V i sinovca m u S tjepan a I I I . Uz strica stajahu
p o g la v ito velik a ši i gospoda ju žn e Ugarske, H rva tsk e i Bosne, kao
bonski ban B o rič i slavni Beluš, k o ji je op et b io h rvatski ban. S tjepan
I V bi već 27. siječn ja u O strogonu ok ru n jen za k ra lja. N o naskoro
p ok vari on sve sam. Budući da je b io d o d ija o s v o jim p od ložnicim a,
stadoše se sve više od n jega od m etati, tako da je napokon b io p risi­
ljen zatražiti p om oć u cara Em anuela. O vaj poh ita odm ah s v o js k o m
iz C arigrada prem a P lovd ivu . O n d je se u tabori sa čitavom vo js k o m , a
sam o jed an o d io p od v o jv o d o m A lek sijem , sinom K on tostefan o vim ,
p ošalje u Ugarsku. S p om oću te bizantske v o js k e svlada S tjep an I V
otporn ik e, pak osjećaju ći se op et siguran otpusti s v o je saveznike kući.
A li se grd n o prevari. P ro tivn a mu stranka dign e se p on ovo na noge,
te ga uze b ije d iti da je izdao dom ovinu , je r je već ustupio ili obećao
ustupiti Em anuelu neke zem lje, p o svoj p rilic i S rijem . N a s k o ro ojača
p rotivn a mu stranka ja k o, te u b o ju 19. lip n ja 1163. bude on do nogu
razb ijen . U tom b o ju izgib e m n ogo ugarske gospode; sam Stjep an IV
p o b je že iz Ugarske, a m jesto n jega zavlada opet sinovac mu S t j e ­
p a n I I I , sin G ejzin.
Sad se car Em anuel op et p od igne da p om ogn e svom u štićeniku
i rođaku. N o u vje riv š i se da mu ne bi m ogao p rib a v iti i osigurati p r ije ­
stolja, p riv o li na m ir što m u ga je S tjepan I I I nudio. P re fe k t carske
straže Juraj P a le o lo g u g ovori s k ra ljem m ir uz p ogod b u da car ne
će više p od u p irati n jegova strica. N o zato m orad e S tjepan caru pre­
dati na o d g a ja n je svoga m lađega b rata B elu i obećati da će mu ustu­
p iti onu oblast, k oju mu b ijaše otac jo š na sam rti nam ijenio. B ila je
pak ta oblast ili sam S rije m ili m ožda čitava H rvatska s D alm acijom .
N a to od ved e Juraj P aleolo g m ladoga B elu u Carigrad, g d je ga car
im en ova despotom i nazove A lek sijem . Uz to ga stade svim a pok azivati
kao svoga nasljednika na p rije s to lju , gov o re ći da će ga ožen iti s v o j m
rođ en om k ćerju M a rijo m .1
N o to je sve Em anuel čin io zato da bi i d alje im ao p rig od e uplitati
se u ugarske posle. Jer tek što se B ela u C arigradu udom io, stade car

1 [S tje p a n I I I n ije h tio p redati Bizantu Belinu baštinu, tj. H rvatsk u s D a lm a cijom .
On je dapače 1163. došao u H rvatsk u i D alm aciju , g d je je p o tv rd io p r iv ile g ije dalm atin ­
skim gra dovim a , a m ožda se i o k ru n io za h rvatsko-u garskog kralja . Z b og toga je izbio
rat 1164.]
192 DRUGO DOBA

od Stjepana zah tijevati da predade bratu obećanu oblast kao pravu

baštinu a ne sam o za upravljanje, kako j e dosad b io običaj u porod ici
A rp ad ovoj. K ad ugarski kralj na to ne p rivoli, započe rat iznova god.
1164. R atova lo se na više strana, najviše u zem ljam a H rvatskoga K ra ­
ljevstva, je r je Em anuelu b ilo n ajviše do toga da upravo te zem lje
p ovrati svojem u carstvu.
G rčkoj vojsci zap ovijed ao je sam car Emanuel. Pošav iz Carigrada
starom vojn ičk om cestom , k oja je kraj Sredeca i N iša v o d ila do B eo­
grada, pređe on d je rijek u Savu i p ro vali u p okrajinu S rijem , k o ji je
tada obuhvaćao ne samo današnji Srijem , nego i sadanju Bačku izm e­
đu Dunava i Tise. U tili čas p rod re car sa svojom golem om vojsk om do
Petrovaradina, g d je se čvrsto utabori da mu bude lakši i slob od n iji
prelaz u Ugarsku. Iz Petrovaradin a posla k ralju Stjepanu ovo pism o:
»N is m o došli, sinko m oj, da na Ugarsku zaratim o nego da vra tim o
B eli n jegovu baštinu, k o je ti ne otesm o silom nego nam je ti i tvoj
otac već p rije d obre v o lje ustupiste. Ako se dakle dogodilo, te bi
Bela s tv o jo m p riv o lo m im ao postati naš zet — a ti si to i u govorom
p o tv rd io — zašto mu onda ne daješ n jegove baštine, pak se uz to ne
okoristiš našom naklonosti i savezništvom ? A k o se pak žacaš našega
rodbinstva i s voje dužnosti, te ti duh već za drugim teži: budi uvjecen
da ne ćem o nikako dopustiti, da nam se kakva god sila nanese«. Od
Petrovaradin a pođe Em anuel prek o Dunava do grada Bača, k o ji je
tada b io p rvi grad u čitavom Srijem u i s ijelo nadbiskupa. K uda je car
prolazio, svagdje mu je narod sa svećenstvom d olazio u susret i pozdra­
v lja o ga pjesm am a i h valospjevim a po grčkom u obredu. Stigavši napo­
kon pred Bač, utabori se Em anuel u v rlo čvrstom taboru.
U to n ije ni ugarsko-hrvatski k ralj Stjepan I I I m irovao. N jem u
priskoči u pom oć češki k ralj V lad islav II, a na to krenuše oba u
južnu Ugarsku da suzbiju cara. Čuvši Em anuel da je uz Stjepana i
češki k ralj V ladislav, p otraži u svom taboru M oravca Bagotu, k o ji b i­
jaše jo š pred sedamnaest godina za križarske v o jn e ostao u Carigradu.
N ašavši ga, dade ga obući u strano od ijelo, te mu zap o vjed i da pođe
u n ep rijateljsk i tab or i kad dođe do češkoga k ra lja da mu saopći ovu
poruku: »K a m o putuješ? K am o si pošao sa svojom vojsk om ? Z ar ne
znaš da dižeš ruku na velikoga cara, s k o jim je opasno ratovati i s
pravednih razloga, a kam o sada kad ga U gri vod e za nos otevši kra­
ljeviću B eli baštinu, k oju su mu p od ije lili, te tako svoje zakletve p o­
gazili i ruglu izvgrli. Z ar ne znaš da se i onaj, k o ji s običnim čovjek om
sklopi ugovor, sm atra p o zakonu za krivca, ako se p redom isli i u govor
raskine? A Ugri, k o ji su prekršivši u govor u v rijed ili velik o ga cara, da
ostanu nekažnjeni? N ipošto. Zar car ne vod i pravedan rat i zar se
ratna sreća ne naklanja u vijek praved n oj stvari? P rom isli još: ti kao
sluga dolaziš da ratuješ sa s v o jim gospodarom , ne kao sluga kom e je
silom nam etnuto da služi, nego kao "dobrovoljn i sluga, što vi zovete
kletvenik (v a z a l). II se ne sjećaš što si nekad g o v o rio u Carigradu
kad si s rim skim carem išao na križarsku vojn u put istoka? Dočim
sada od tv o je odluke zavisi konac i uspjeh stvari, d ob ro p rom isli, što
koristi tebi i tv o jim Česim a.« N a te rije č i o d g o v o ri češki k ralj Vladi-
 PRILOG 17

! • * ^ h j T. * * ■ ■ (¿ tf li
jb jJS^\nr cmpnm+ - c 4 S C a f a ( f c » r f - W p f l | | ^ , |
< * fa u * n ttgsf7iV<voft^hK*<y&?f
¿ ■ H T ^ f f p r r ^ đ m s đ t t m * £ * ta o ^ le m \(¿ ¿ z đ t o j f i i & i
m U G jp + % v k i r *f c iy ■ H |
t l u n a u iu9ru ‘ f t ^ r -aUrtn su tru r.I hTi m I b ^i ¡ U e u j u d o r
r a * a d » H i < 4 « / * £ ^ fu3*b~iuNuj l ^ r a u m i ^ ć j f U P u m r
y * * t o t i| p n .t ^ . * ftb b o f A
' 'i" > ^
W * * r “ i,o i» * -.£
o? fuiU^-u s-ctr jtW « <rJ* f n a e 1 u « k d m
^»nunt rta* utvaru- x W ^ < n f w r . M
vwt fljtl
^ :,‘ 4 * ^ fU k i J l k u A j .
a V ^ U u r U .'i
1 ** v'*-* ?<C > V ti ^ N t 4 t
*T W «Ik j
k ttr

P O V E L J A K R A L J A K O L O M A N A O D G O D . 1111.
k o jo m je ra p s k o j b is k u p iji p o t v r d io s v e ž u p e i m e d e k a k o ih b ija š e u s ta n o v io k r a lj P e t a r K r e š im ir
s v o jim p r iv ile g ije m o d 8. s r p n ja 1071. (11)
 PRILOG 18

■T“ '
E •- J j f m.1 Hi.*
HC l l 'H S < 1» I t i i r n ' l i . X »< c H-
1,. *
'A t^riAitte naluUt * £ ^ y Uif)C4iiii Nnymi|^'’urro « i f pm.tm |jUj*i {¿¡imiuc; 1A.uumd
Airlji tjlij futujno nfttntr Prfjuncnfi Cfo.CofR'A’.ilLnnip Coimtr nit a »

6r*t’■ pilirt
i ixjt J niA gj;x infpir.imt.lijnnn
..............iv p i- —— tirfW:>i- itoMiii---------
----------------------- confchp (rtmirt-
čirom
cj\niiiii-viJ iAu m « ■ J|< crror t J o l i m i 'i j r cu lii ctujiKi’ f fcctiat. q u l» f fe n i .\,iuu ( ¡ H s
iluto'.f AilintViini.t.iin i lm " pl<£uncrj:inA-iliiim l’ ociv.itn umilni* unc ii! u • ,
•| 1 . y jc . ¿ v » n o m i t Ti u c p -
tJaiioi Tci’ptnr «".»u : ,.ir.T A i r i r i.«r ^ . A W » ,.,U y ,K ’i L - c r r f f iffntunpf
>{e Sinrfooi(t •"I T. c n fi C P iiin .n n o t i I itv .»
jun- fK rj.A tt caVrib.r Oupjn v.ok ,. ^ no

.Ci
n je n Ccctf poptm Ac-iitih vi.cuth ifilu A fil't .npcndttrtc Tr.uif.trto *r ii m rse te
” ‘S 1 “ ’ »IfPtt TV^JlJJItt
R W StC^UTIO pili •ot* CmntA tili fcctt cp.tni viitmc J q i t c i i m tv tietc

. i i l i u - r.vtf liiup-i illsta c ( f t , f r tyx ?VithI‘ .i tjpl*turnvimu.-V»*n . •AtlOu .

f!:;t,.'u u i:U .tjtt-i •■ Amiifr;- ltlt* i rorff A.tiiljni .ijm .liciu ttoc.
f.m cn L U fe ftn u i*

ilic' upiHir Tiiiimi: 5 -..-c l . ¡••'i'Ctf ic.Mi \<qf tir j’folncrt jvtmlTfm Apdni «"i huln-n- wR -
ip lltiH iiil. vfu t » ul - ■f !(■ <|Jtu£* 'c a il.i i'fftf pM ir TinJt \ t .. fpv
fiipfirr. h f f iin f l p ^ k v f ■•iftiri’ IM J »Ii’- i - <c' l.TT\it:i:ir pjuncrlejcct^n trivr: .pifniic .

fuf<f}'it.ciif>y:xpAWT.ir«ui .iiiKucui-U-i'i .ircK rpMn ^i'lln fc J.i<ptficn(t it J f ALicihtiiif

il>cn^i’tip:n.in Cu * 4 rp r onlvLtr cfrAcm o j iS »tiM imip A.hlbrjil' ( f k itih m C o in d U S in u «

intil Conid inu Vi-ltAJi^A A FiO*' f*r a .|ffiiiL" <•' .piu p itin F c»M? t i i5n<Au’n V 'A f

l*
* • j » ' - 1 .viti iliupiiuiili irtlt ™ i Ittijj" mu’tvt
hliu iMivilu’ NV.irilm ifi TaMj>^.^,.lh«’n ' fF 1

i l .lfllt'AlOO 11 q ”.'jliđcllfit f.IncUM ''J.’.cu.tllt ¿JCil-.Tt 1 \ S.lltu

Itf tvi{? im.Tić <Ji|mim*.iti-u J i •uiođinjK'ci'.lfcftli fetf .Vls''.\A š i y ¡ a.-j \i S

'^ v i i i^iiiihrffili’ nfi'lciniA c.iiiPiucot iiiMiitriinCii.tii'hiio cfdf ^.tU'inco f X ^ d iu p

l\ J CmO« !*• n jiln u tu -.« !. nj r . s t,A I*1 u h A ttU v i fc} .•.i u A i L « ' -i i '.ioI cvA/h M
i
t«.!iciu JihjiiV ih 'S n n f W m «Ijm jcomtni Atiht i[f v r r pftaiii

•iKtcr p.iirto ri.urainpnlh'.iiTic tciful.ii'^'Tia.'t - L J , m. Ituvt I'A'

I wi«it
ia M1 ^ m A u ic it n lA nii^:4p>«3|u

nica ptnnip ftrr i-|rn1u q<t i|Cij .i^rjr jTf, •liti)i1< lf»i ttl or.rornniTT.^p.
. t~
^rt'TirHld'l'uit
niltl'lutrt jtfi lipi iiiJui« .’ ifiJntrii C a itA f" LOinri .Wfti
ro»-' vim v ,
I
Ai:.l*Tf C L iim hli

— *S- * - A \ L ^ i - "^Ti m

D ^ T R O fiO M S K l N A D B IS K U P F E L IC IJ A N D O SUĐ U JE (28. T R A V N J A 1134) _

Z A G R E B A Č K O M B IS K U P U M A C IL IN U Z E M L J U D U B R A V U , KO JU JE ^ E K A D
K R A L J L A D IS L A V O S N IV A J U Ć I Z A G R E B A Č K U B IS K U P IJ U . D A R O V A O
P R V O M B IS K U P U D U H U (1 2 )
 BIZANTSKA VLADAVINA U HRVATSKOJ I DALMACIJI J93

slav: »N is m o d ošli ovam o da nanesem o rat velikom u caru, d ob ri m oj

čovječe, n iti sm o za b o ra vili na on o što sm o s n jim u g ovorili, nego smo
d ošli da ob ran im o m lad oga k ra lja S tjepan a od n jeg ovih n ep rijatelja.
A k o j e taj k ra lj Stjep an što p ro ti veličanstvu carevu s ag riješio (č u je m ,
da j e zauzeo zem lju , što zapada B e lu ), to će on uz naš sud i posre­
d ova n je v ra titi oteto i o k a ja ti svoj čin .« R ekavši o v o otpu sti k ralj
Bogotu, k o ji se j e v ra tio u carev lo g o r i tam o sve iskazao. E m anuelu
b ijaše ta p oruka veom a m ila, pak da ne p ro lije v a k rvi, p rih vati p o ­
nudu češkoga kralja. Utanačen bi na to m ir izm eđu Ugarske i B izant­
skoga Carstva, te k ra lj Stjep an d o d ije li svom u bratu d io zem lje, k o ji
ga je zapadao, naim e č itavi S rije m .1 Car pak, ostavivši N ik e fo ra Ha-
lufa da u p ra vlja S rijem o m , v ra ti se u svoju prijestoln icu . Usput ponese
iz M itro v ic e ( iz hram a sv. D im itr ije ) ruku m učenika sv. P ro k o p ija i
p ok op a ju u gradu N išu, g d je je tije lo o v o ga sveca počivalo.
M ir ne trajaše dugo. Ugarsko-hrvatski k ra lj Stjep an I I I p o že li opet
k itn ja stoga S rijem a , pak lje ti 1165. p ro v a li u nj da ga otm e Grcim a.
U tih čas zauze čitavu p ok rajin u sve do grada Zem una, k ojeg a ne m o ­
gaše u jed an mah o s v o jiti, je r je b io utvrđen, a k tom u ga je branila
i jak a grčk a posada. Em anuel p ošalje za obranu grada i p o k ra jin e nove
čete, a k ra lju Stjepanu za p rije ti o vo m poslanicom : »N e p ra v e d n o radiš,
veom a p lem en iti mužu, kad kršiš nedavno m eni zadatu v je ru glede
S rijem a i Zemuna. Znaj dakle, ako što p rije ne odeš iz ob lasti k o ja n ije
tvoja , stradat ćeš ne sam o zato, što ću ti S rije m op et oteti, nego ću
ti odm ah zatim dati ze m lje tv o je poh arati i spaliti od sv o jih ljudi.
Z a r ne znaš k o lik o je zlo snašlo Ugarsku, što je tv o j otac G ejza u v rije ­
d io B izantsko C arstvo? A li kazna za n je g o v e g rije h e b ila je za nj spa­
sonosna. T i pak p azi da se ne b i kasno i zaludo k ajao .«
K ra lj S tjepan I I I m alo je m ario za p rije tn je careve, nego je i
d alje udarao na Zem un. N e m ogu ći ga silom uzeti p osluži se izd ajom .
D o g o v o ri se naim e tajn o s ugarskim žite ljim a , a s v o jim privrženicim a,
k o ji su b ili u gradu, te mu oni nekoga dana otvo riš e gradska vrata.
Z g o d ilo se to u travnju god. 1165.
Pad Zem una, n a jtvrđ ega grada u čitavom S rijem u , silno se kosnu
cara Em anucla. On od lu či strašno kazn iti k ra lja Stjepana. Još za
podsade Zem una sprem ao se na odlučnu borbu s ugarsko-hrvatskim
k ra ljem , te je u to im e na sve strane tražio saveznike i sabirao v ojn ik e.
N ešto p om oći poslaše mu ruski k n ezovi R astislav i Jaroslav; osim toga
p ozvao je na oru žje Srbe, pače je sk lop io savez i s turskim seldžučkim
sultanom . Skupivši tako golem u vojsku, stiže mu strašna v ije s t o padu
Zemuna.
Prem da j e caricu u pravo onih dana shrvala lju ta bolest, ostavi
ipak car p rijesto ln icu svoju i pođe s v o js k o m na sjever. P otk raj lip n ja
bijaše već u Sredecu, g d je p rib iraše jo š više vojsk e. T u sm isli i osnovu,
kako će ne sam o S rije m uzeti i k ra lja Stjep an a kazniti, nego uz to
o s v o jiti i sve ze m lje i oblasti što su nekad spadale na hrvatsku državu.
H rvatska, D alm acija, a i B osna neka se vra te p od bizantsku vrhovnu

* [N e S rije m n ego H rvatsk u s D a lm a cijo m , a B izan t j e zadržao zauzeti S rije m .]

13
194 DRUGO DOBA

vlast, k ojoj su se tobož pokoravale, dok ih nije lakom i Kolom an ugra­

bio zakonitomu gospodaru. U to im e razdijeli E m a n u el'svoje čete u
d vije vojske: jednu povede sam u Srijem , a drugu p ovjeri vojvod i
Ivanu Duki da s njom osvaja Bosnu, Hrvatsku, Duklju i Dalmaciju,
naime one zem lje koje su nekad spadale na rimsku Dalmaciju.
Ivan Duka sretno svrši što mu bijaše car zapovjedio. Iz Sredeca
prođe kroz Srbiju u Bosnu, gdje pokori bana; a zatim provali u H rvat­
sku i Dalmaciju. Tu mu se slabo opirao ban Ompudin (A m p u d ije),
je r su kraljevske čete bile pošle u Srijem na cara Emanuela. Grada
Zadra ne mogaše Ivan Duka uzeti, je r je bio u m letačkoj vlasti, ali
zato predobi susjedne gradove hrvatske, naročito Š i b e n i k , O s t r v i -
c u i S k r a d i n , k oji je u to doba počeo cvjetati m jesto razvaljeno-
ga Biograda. Odanle krene slavodobitno na jug. Usput zauze T r o g i r
i S p l i t , zatim pokori čitavu Neretvu i slavno već tada pleme Ka-
čića. Iz N eretve provali u kraljevinu Duklju, te osvoji sve nekadanje
crvenohrvatske oblasti zajedno s Dubrovnikom, K otorom i drugim gra­
dovima. Tako je Ivan Duka osvojio svega p e d e s e t i sedam
t v r d i h g r a d o v a i vratio Bizantskomu Carstvu čitavu rimsku po­
krajinu Dalmaciju. U Hrvatskoj i sjevernoj D alm aciji postade na to
carskim upraviteljem N ik efor Halufo, koji je ioš nedavno bio namje­
snik u Srijemu; a u kraljevini Duklji i južnodalmatinskim gradovim a
(Dubrovniku i K oto ru ) zavlada u ime carevo vojvod a Izak. N ik efor
H alufo stolovaše u gradu Splitu, a vojvoda Izak po svoj prilici u Draču
ili Skadru na Bojani.
Dok je vojvoda Ivan Duka osvajao hrvatske i dalmatinske krajeve,
udarao je car Emanuel na tvrdi grad Zemun u Srijemu. K ralj Stjepan
spremao je doduše vojsku, da obrani grad i čitavu pokrajinu, ali se
ipak nije usudio da se ogleda s carem. Uto zapade posada ugarsko-
-hrvatska u Zemunu u toliku bijedu da su vojvod e poslale Emanuelu
poslanike, te mu ponudili da će mu grad predati, ako ih pusti s vojskom
zdrave i čitave otići. N o car im poruči da ne će na to p rivoljeti, dok
vrhovni vojvoda Grgur i drugi vojvod e u gradu ne metnu užeta na
vrat, pa gologlavi i bosonogi ne dođu preda nj m oliti za milost.
Otpravivši tako poslanike dade car još jednom jurišati na grad, te
ga naposljetku zauzme. N ato dođoše preda nj vrhovni vojvoda Grgur
i druge vojvode, baš onako kako bijaše naložio, pa ga plačući moljahu
za milost. Car ih isprva ne htjede ni gledati, no na molbu kraljevića
Bele pokloni im život, ali ih dade pobacati u tamnice. N ato provališe
razjareni bizantski vojnici u grad, pa ubijahu ljude kao jaganjce i opli-
jeniše grad nemilo. Po silnim mrtvacim a vid jelo se da se grad junački
branio. Među m rtvim a nađena bi i neka žena vračarica, koja se bijaše
za podsade popela na gradske zidine, te htjela da vračarijom spasi grad;
ali je u sred vračarija pogodila strelica grčkoga vojnika.
K ralj Stjepan ljuto se prepao kad je začuo za pad Zemuna, je r
gotovo nije ni vjerovao da bi se taj grad m ogao tako brzo osvojiti!
N o još ga više potrese kad se je pročulo da je i čitava Hrvatska s
Dalm acijom spala u šake bizantske. N e m ogav uz to dobiti obećane
pom oći ni iz Češke ni iz Rusije, pošalje slavodobitnomu caru Ema-
 BIZANTSKA VLADAVINA U HRVATSKOJ I DALMACIJI J9 5

nuelu s voje p oslan ike nudeći m u m ir. Poslan ici bijah u sam i od ličn i
lju d i, m edu n jim a i srijem ski biskup. Oni izjaviše u im e k ra lje v o da
će on drage v o lje ustupiti caru S rije m i svu nekadanju rim sku D al­
m aciju , sam o ako pristane na m ir. C ar o d vra ti poslan icim a u je d ljiv o :
»V e lik a i čudna je stvar kad tko hoće p ok lon iti on o što je već izgubio.
M i im am o S rijem , o s v o jis m o Zem un, zauzesm o silom D alm aciju, i tako
sm o p ostali gosp od ari svega on oga što nam hoćete da ustupite je r V am
'e oteto. I li zar im ade u Vas jo š jed an S rijem , jo š jed an Zemun, ili
i :oja druga D a lm a cija ? « N aru gavši se ovak o do v o lje ugarskim p osla­
nicim a okrenu g o v o ro m i završi: »A li da v id ite kako čestito i pošteno
m islim s vam a rad iti, je r ste kršćani, p rista jem na m ir, ali vam je
priseći da ćete m ir i d rž a ti«. N a to se poslan ici zaista zakleše u im e
k ra lje v o da će držati m ir i da ustupaju S rijem , H rvatsku i Dalm aciju.
A li k ra lju Stjepanu I I I ne b ijaše iskreno stalo do m ira. Ćim mu je
m alo odlanulo, odm ah je op et snovao kako da vra ti izgu b ljen e zem lje
s v o jo j državi. P om agala su ga p ri tom i m noga hrvatska gospoda, k o ji
se ne m ogaše sviknuti na g rčk o vlad anje. N adbiskup sp litski P etar
ostavi p rv i svoju stolicu i ode u Ugarsku, ne h oteći se p ok oravati
caru raskolniku, a i m n ogi hrvatski župani ne htjed oše se izn evjeriti
svom u zak on itom u kralju , pače nastojahu da bi i latinske grad ove
o d v ra tili od bizantskoga cara. V id e ći to k ra lj S tjepan I I I , p ošalje u
H rvatsku i D alm aciju nekoga v o jv o d u ili bana R elju ,3 čovjek a m oćna i
ugledna, da se stavi na čelo n eza d o voljn icim a i da p ro tje ra G rke iz tih
kraljevin a. Čim je R e lja došao u H rvatsku , grn uo narod odasvud pod
n jegovu zastavu, te župa za župom i grad za grad om odm etaše se od
bizantskoga cara. T o p risili carskoga nam jesnika u Splitu, N ik e fo ra
H alufa, da izađe sa s v o jim četam a u susret v o jv o d i R e lji. N o prolazeći
k ro z hrvatske župe os ta vlja li ga red om n je g o v i lju d i, b ježeći i razilazeći
se na sve strane, tako da se napokon N ik e fo r s posve m alom četom
našao pred n ep rija teljem . On se doduše s ostacim a svoje vojsk e hrabro
b orio, ali mu n ije p om oglo. Četa bi mu raspršena, a on sam bi zarob ljen .
N ak on toga p oraza odm etnu se od B izantskoga Carstva čitava
H rvatska, a v a ljd a s n jo m i Bosna. A i neki g ra d o vi dalm atinski poko-
riše se opet k ra lju Stjepanu. Jedini Split, g d je su oso b ito s v jetovn ja ci
revn o p rista jali uz cara, ne h tjed e se predati. Z ato odluči v o jv o d a R e­
lja da će ga silom uzeti. O tom priča ljetop isac T om a arciđakon
ovak o: v o jv o d a R e lja nastojaše na svaki način da postane gosp od ar i
načelnik grada Splita, ali ga caru odani Splićan i ne htjed oše b ojeći se
da ne bi spali pod vlast muža hrvatskoga p od rijetla . N a to počne v o j­
vod a udarati na grad. D olazio bi sve pod zidine gradske i o d v o d io silu
lju d i i stoke za p lijen . Splićani se ne usudiše o p r ije ti v e lik o j sili n je­
g o v o j, već se branijah u iza sv o jih zidina; sam o katkad p ro v a ljiv a li
bi iz grada i nanosili štete svom u dušmaninu. Z go d i se jed n om da je
v o jv o d a R e lja sabrao veliku vojsk u , te u taboriv se pred gradom , stao
harati i sjeći vin o grad e i p lod on osn o drveće. V id eći to tužni Splićani,

s [U H rvatsk u je p ro va lio palatin i h rvatski ban A m p u d ije, k o ji je p o s lije (1176)

ra to va o u M a lo j A z iji p r o tiv Seldžuka, na čelu četa B ele I I I , k o je su d o šle u p o m o ć B i­
zantu.)
196 DRUGO DOBA

p ošalju p red a n j poslan ike m oleći ga neka bi se s n jim a nekako na­

g od io. A li R e lja o d g o v o ri: »Ja ne ću prestati haranjem , dok ne posije-
čem sve vaše vin o gra d e tako da vam sasvim nestane vina, pa da ga
nem ate ni to lik o k o lik o treba za jed n u m isu .« Tu žn i poslan ici odoše,
a v o jv o d a pane op et p o d zidine, p oče građane g rd iti i p oziva ti ih na
m ejd an . N a to se Sp lićan i ipak je d n o m oh rabriše i, p og ra b ivši oru žje,
p ro vališe na gradska vrata. R a zd ijeliše se u d v ije čete; jed n a će se
og le d a ti s H rva tim a , a druga će im zaći za leđa te iz zasjede na njih
navaliti. D óm ala d ođ e do bitk e i sred bitk e p ro vališe oni iz zasjede.
N astad e lju to k reševo, te sam v o jv o d a R e lja p og ib e p rv i u boju . Čim
on pade, čete n je g o v e nagnuše u b ijeg. Splićani p roganjah u neko v r ije ­
m e b ježeće H rva te, a zatim se vra tiše veseli u grad. Usput odrubiše
glavu palom u v o jv o d i R e lji, te je natakoše na gradske zidine, neka se
znade tk o j e p o b ije d io .
A li S plićan i ne m ogoše ipak o d o lje ti. Još iste god in e 1166. pok oriše
se k ra lju Stjepanu, a s n jim a i g ra d o vi T r o g ir i Šibenik. K ra lj Stjep an
p o tv rd i nato sve p ovlastice tih gradova, što ih dobiše od n jeg ovih pređa;
a papa Aleksandar I I I im en ova na m olb u Splićana novoga prvostoln ik a,
nekoga G erarda iz V erone, lju ta p ro tivn ik a grčk oga cara.
U isto v rije m e kad se H rvatska s D alm acijom vra tila p od svoga
kralja, vo je v a š e druga ugarsko-hrvatska v o js k a u Srijem u . V o d io ju je
gla soviti v o jv o d a D ion izije. On zateče jed n om p rilik o m rano u zoru
nepripravn e grčk e v o jv o d e Gabrasa i Branu, te ih potu če i rasprši im
svoju vojsku. V o jv o d e sam e je d v a živi um akoše. D io n izije dade pale
G rke p ok u p iti i sve na jed n om m jestu ukopati, a nad g ro b o m n jih ovim
p od iže veliku m ogilu da bi se čin ilo kako ih je kudikam o više izginulo.
K a d je za sve to čuo car Em anuel, d o d ija mu v je ro lo m n i k ralj
Stjepan. Odm ah nakon Uskrsa 1167. dođe sam u Sređec, te sabiraše
vojsk u sa svih strana svoga carstva da učini je d n o m kraj i konac zu­
lumu ugarskom u. U S redec mu stigoše glasi da se od dva m jed ena kipa
što su stajala na trgu u C arigradu, te jedan p rik aziva o Ugarsku a drugi
B izantsko C arstvo, onaj bizantski od trošnosti srušio, d očim je ugarski
ostao čitav. Odm ah za p o vje d i da se ugarski k ip sruši, a bizantski na­
n ovo p odigne, hoteći tako označiti sudbinu obih država. Sabravši zatim
velik u vojsk u , stade ra zm išlja ti da li b i sam pošao u rat ili bi vojsk u
p o v je rio k ojem u v o jv o d i. S a vjetovahu ga da ostane u Sredecu i da im e­
nu je v o jv o d e , je r ako p ob ijed e, b it će veća slava, ako budu poraženi,
b it će m anja sram ota. N a to p o v je ri čitavu vojsk u svom u rođaku Andro-
niku K on tostefan u i poduči ga kako će v o je v a ti s U grim a.
V eć nakon n ek olik o dana p ređe A n dron ik Savu i d op re s velikom
v o js k o m svo jo m do Zem una. U isto v rije m e p ris p ije i ugarska vojsk a,
k oju je v o d io h rabri D ion izije. P rib liživ š i se U grim a, ne h tjed e A n d ro ­
nik odm ah zam etnuti b oja , nego razasla s voje lju d e da uhvate k ojega
U grina, k o ji bi im iskazao p oložaj i b ro j n e p rija te ljs k e vojsk e. I zaista
za rob ljen bi jed an Ugrin, k o ji ispriča da ugarsku vojsk u vod i 37 v o j­
voda (žu p a n a ) a na čelu im je hrab ri D ion izije; v o jn ik a da im a 15.000
k on janika, ok lopn ik a, strijela ca i praćara. U gri da su tako sm jeli, da
ne će grčka v ojsk a ni p rv o j navali n jih o v o j o d o ljeti.
 BIZANTSKA VLADAVINA U HRVATSKOJ I DALMACIJI 19 7

An dron ik izabere dan sv. P ro k o p ija (18. s rp n ja ) za bitku. U to

m u stiže p ism o od cara Em anuela, g d je mu za p o vje d i da bitku od god i
na zg o d n iji dan. N o v o jv o d a turi p ism o u džep i p oved e vojsk u u
b o jn e redove. P oredavši vojsk u i oso k o livši je vatren im g o vorom , poče
je v o d iti u b oj. Id u ći na n e p rija te lja d ođoše do on oga m jesta g d je je
p rošle god in e D ion izije p od igao m ogilu na grobu p alih v o jn ik a grčkih.
S v i poskakaše on d je s kon ja, te se p risegom za vjeriše da će sm rt svojih
d ru gova lju to osvetiti.
D io n izije čuvši da se G rci prim iču, n ije m n ogo za to glave razb i­
ja o . K a k o se i suviše uzdavaše u svoju snagu, smrjaše i rugaše se ne­
p rija te ljim a , pače za p o vje d i s v o jim U grim a da se p on ap iju vin a i da
n ek olik o vrčeva iskape u zd ra v lje d olazećih Grka. A nato se digoše
b rzi U gri, pograbiše oru žje i staviše se u b o jn i red. B itk a započe.
Isp rva kao da će U gri p o b ije d iti, ali n aposljetku pretegnu grčka sila.
U gri nagnuše u b ije g, a G rci za n jim a te ih poubiše sila da je b ojn o
p o lje b ilo p rek ri to leševim a ugarskih junaka. Z a ro b ljen a bi i golem a
zastava, k o ja je bila to lik a da su je m orali v o ziti na kolim a; tako isto
uhvaćen bi i D io n izije v konj sa č itavom op rem om , te je sam D io n izije
je d v a živ nekim čudom um akao. Zasužnjeno bi jo š m nogo vojvod a ,
m eđu n jim a pet župana, zatim osam stotina vojn ika.
T o m odlučn om b itk om svrši se d u gotrajn i rat izm eđu cara Em a­
nuela i k ra lja Stjepana. S rijem , Bosna, i čitava H rvatska s D alm acijom
(o s im Z a d r a )4 spadoše u ruke careve, k o jim a odm ah p ošalje s voje
v o jv o d e i u p ra vitelje u te ze m lje i p ok rajin e. M alo zatim zaruči car
k ra ljev ić a B elu ili A lek sija, k o ji je jo š b io u C arigradu, sa svojom
k ćerju M a rijo m i od red i ga za svoga n asljednika na bizan tskom p ri­
je s to lju , nadajući se ovak o da će B ela svoju baštinu za sve v ije k e sje­
d in iti s carstvom .
H rvatska s D alm acijom ostade sada p od B izantskim C arstvom tri­
naest godina, naim e sve d o sm rti cara Em anuela. N a m jesn ik o m carskim
postade sebastos K on stantin , k o ji se ponosno zvao »v o jv o d a čitavoga
k ra ljevstva d alm atinskoga i h rvatsk oga«. S tolovaše u gradu Sp litu i
nastojaše odanle da p o k o ri hrvatske župane i »le m e n a , k o ja nisu h tjela
da skuče svoj v ra t p od bizantsku vladu. O sobito se u tim a b orbam a
p roslaviše žite lji h rvatskoga grada K lisa, zatim plem ena K uk ari i Ka-
čići. N o napokon p revlad a grčka sila, i za d v ije ili tri godine ne b ijaše
n ik oga više k o ji bi se otim a o s o ru žjem u ruci bizan tskim vojvod am a.
T i pak, p o k o riv š i H rva te, nastojahu sada da im u svem ugode i da
tako steku iskrenih p rivržen ik a u H rva tsk o j i D alm aciji. T om a arci-
đakon p rip o v ije d a o tom ovako: »Č itava D alm acija i g o to v o c ije la H rva t­
ska b ijaše pod ložna caru Emanuelu. O vaj pak b ijaše veom a m ilos tiv
p rem a svim s v o jim podanicim a. N ije p ob irao daća, nego je veledušno
rasp ok lan jao svoja dobra. Sve bi častio, k o ji su k njem u d o lazili
na p ok lon , pače bi im putne trošk ove iz s v o je carske b lagajn e na­
m irivao. D oznavši k o lik o im a duša u gradu Splitu, slao je svim a p ot­

4 [Z a d a r se ispod m letačk e vlasti o trgn u o bu n om i stu pio p o d hrvatsko-ugarsku

vlast (1168— 1170); nakon toga M lečan i su o ru žjem u spostavili u Zadru svoju vla st.]
198 DRUGO DOBA

pore, čak i d je ci u k o lije v k a m a d arovao je po jed an dukat. V o jv o d e

n je g o v e došavši s v e lik o m vojsk om , im ali su vazda sila i o b ilje novaca
za trošak, te nisu b ili na teret građan im a.«
S ve se p o k o ri caru Em anuelu, sam o g la v a r k atoličk e crkve, nad­
biskup G erard u S p litu ne h tjed e ni čuti za cara raskolnika. S v je to v ­
n ja ci sp litski zah tijevah u od svoga nadbiskupa da i on p ođ e na poklon
novom u gospodaru H rva tsk e i D alm acije, pak da b i m u svećenstvo
n je g o v o u to im e m ora lo skupiti n ovaca za put. A li G erard ne h tjed e
na to p riv o liti, nego od e u R im k papi Aleksandru III, a taj izdade

B IZ A N T S K I C A R SA SVO JO M PRATNJO M U X II ST.

god. 1170. poslanicu, k o jo m oslo b o d i svećenstvo hrvatsko i dalm atinsko

od plaćanja svake p otp o re, ako b i nadbiskup išao u poh od e ili na
p ok lon bud caru bizantskom u, bud k ra lju ugarskom u. G erard vra ti se
na to u S p lit m isleći da će se građani p rim iriti; ali kad su sada splitski
sv jetov n ja c i, na čelu im načelnik Ivan, jo š od lu čn ije tra žili da ide u
C arigrad, ostavi on dru gi put svoju stolicu, te se ne vra ti više sve do
sm rti s v o je (1175). S plićan im a dade se to na žao, te kušahu poslan­
stvom na papu dom am iti G erarda u S plit. G erard obeća da će se v ra ­
titi, ali sam o uz pogodbu, ako m u se gradski načelnik i č itavo građan­
stvo p risegom ob veže da će vazd a bran iti prava n jeg ova i crkvena, a
 BIZANTSKA VLADAVINA U HRVATSKOJ I DALMACIJI J99

n a ročito da ga ne će ni sam i siliti, ni pustiti da ga drugi sile, da pođe

p ok lon iti se caru Em anuelu. Splićani m eđutim ne pristadoše na to,
i tako se G erard više ne v ra ti na svoju stolicu.
P o sm rti G era rd ovo j im en ova papa na m olbu Splićana nadbisku­
p om nekoga T a lija n a R a jn erija , koga su H rv a ti p ro zvali A m e rije m .
O vaj A rn e rije b ijaše, kako se priča, im ućan čovjek , a uz to uman i
razb orit biskup. Čim je došao u Split, saletiše ga građani da učini
ono, čem u se G erard to lik o otim ao, da naim e pođe u C arigrad na
p ok lon caru Emanuelu. N a v e lik o veselje građana p riv o li A rn e rije na
to, i odm ah biše izabrani poslan ici k o ji će s nadbiskupom p oći u
Carigrad. Došavši onam o, p rim lje n bi A rn e rije v rlo p rija zn o, te p ozd ra­
vi cara n a jp o k o m ije u im e građana splitskih. N ak on toga ostade duže
vrem ena u C arigradu, a trošak za b oravak n je g o v i splitskih poslanika
nam irivala je carska blagajna. K a d je napokon A rn e rije zam olio cara
da ga m ilo s tiv o otpusti, car ob ila to nadari i njega i Splićane, te im
dopusti da se vra te u dom ovinu.
T ak o n ije B izantsko C arstvo im alo više ni jed n og a p ro tivn ik a u
gradu Splitu. A rn e rije sa s vojim svećenstvom p ok oravao se carskim
zap o vijed im a, a zato je opet n ovi carski nam jesnik, v o jv o d a R og erije,
rad io u p rilo g nadbiskupu kad bi se sam o zgoda desila. I A rn e rije
nastojao je živ o ne sam o ok o b o ljega života svećenstva i ok o pouke
puka, nego se i m n ogo brinuo da uredi svoju biskupiju i da jo j vrati
izgubljene p ovlasti i posjede. Baš radi p osjed a zavadi se jed n om p rig o ­
dom s h rvatskim plem enom K ačića, k o ji su tada držali župu Poljičk u ,
d io K ra jin e i grad Om iš na utoku Cetine u m ore. P ovod razm irici bile
su neke zem lje, poim ence selo S rin jin e na podanku gore M osora, k oje
p risvajaše u jednu ruku plem e K ačića a u drugu nadbiskup A rn e rije za
svoju bisku piju .5 R azm irica se tako zaoštri da se A rn e rije naposljetku
o b ra tio za pom oć caru Em anuelu, tražepf u n jega zaštite p ro ti Kači-
ćim a. Car izdade odm ah nalog svom u nam jesniku R ogeriju , neka izvid i
da li je istina, što nadbiskup tvrd i za S rin jin e i da li im a u njega pism o,
k o jim bi m ogao dokazati da je to selo njegovo-. A k o je nadbiskup vlas­
nik, neka mu se sm jesta p ovrate Srinjin e, k o je su mu K a čići nedavno
oteli. N a to d ozove 10. lip n ja 1180. v o jv o d a R o g e rije nadbiskupa i sve­
ćenstvo, zatim više gradskih načelnika i hrvatskih župana na sud, k o ji
se sastao u Splitu ispred kule cara Emanuela. Onam o dođoše osim
stranaka jo š i M ireo, biskup senjski, Flasko, biskup kninski, zatim
hrvatski župani Deša, N ik o la, M iroslav, Stjepan, Grubiša, Drago, i
m nogi drugi. N a sudu ne b ijaše govora o Srinjinam a, nego sam o o
p osjed u crk ve sv. B artola, i taj bi zaista p o d ije lje n A rn eriju u vlasni­
štvo. U jed n o dade v o jv o d a R o g e rije nadbiskupu dva p ristava k o ji će
ga uvesti u dosuđeni mu posjed. O Srin jin am a n ije se ništa odlučilo,
je r nadbiskup n ije v a ljd a m ogao svoga prava dokazati. M eđu tim ode
A rn e rije sa s v o jim pristašam a da preuzm e zem lju. Ogledavši međaše

8 [T r a ž io je to na tem elju k rivo tvo re n e isprave k ra lja K o lom a n a tob ože iz 1103,
k o jo m je kralj splitsk oj c rk vi d a ro va o m eđu ostalim p o ljič k a sela S rin jin e, Tu gare, O sič
i G ata sa svim km etovim a i n jih o vim po tom cim a te desetinu M o so ra .]
200 DRUGO DOBA

i ustanovivši ih, dođe i do sela Srinjine; no ondje ga dočeka knez

Nikola Kačić s braćom, rođacima i čitavim plemenom. Kačić s družbom
opkoli nadbiskupa i svi počnu na nj vikati: »Sta ti radiš, zli glavaru?
Sta snuješ proti nam? Ako te odmah ne bude nestalo, znaj da ie to
posljednji dan tvoga života«. Ali Am erije se ne prestraši, nego odvrati
prkosno: »N ije to vaša zem lja nego crkvena, koju ste silom ugrabili.«
Sada tek nastade prava gungula; Kačić sa svojim plemenom pograbi
kamenje i bacaše ga na nadbiskupa, dok ga ne pokopaše pod gomilom
kamenja. Dok su ovako Kačići kamenovali nadbiskupa, pobjegoše oba
pristava i drugi ljudi, koji bijahu nadbiskupa dopratili, u grad Split
da jave građanima tu nesreću. Kao gromom ošinuti prenuše se građani,
pograbiše oružje, pa neki po moru, neki po kopnu pohitaše k brdu
Mutograsu (M onte graso, Debelo brdo), gdje se bijaše nesreća dogo­
dila. Kačići uto sa svojim plemenom umakoše, a Splićani razvališe
gomilu kamenja, te odniješe leš svoga nadbiskupa u Split, gdje ga
svečano pokopaše. Poslije podigoše na istome mjestu, gdje je nad­
biskup tužno zaglavio, malu crkvicu, koja i sad još stoji.
Nadbiskup Arnerije pogibe 4. kolovoza 1180. Nekoliko tjedana po­
slije (24. rujna) umre i bizantski car Emanuel. Cim je oči sklopio,
čitava Hrvatska s Dalmacijom listom se diže na noge, odmetne se od
Carigrada i vrati se u krilo svoga zakonitog kralja.
 B E L A III
1173— 1196

K ra lj S tjepan I I I um ro je 4. ožu jk a 1172, ne navršiv ni trideset

godina. Budući da n ije osta vio m uškoga porod a, p rip alo je p rije s to lje
u U garskoj i H rva tsk o j brata mu B elu ili Alek sija, k o ji je odavna već
b o ra v io u C arigradu na d voru cara Em anuela. T a j ga b ijaše isprva
od re d io za svoga nasljednika, te ga i zaručio sa s v ojom kćerju M a rijom ;
n o kad je Em anuelu god. 1169. druga žena rod ila sina Alek sija, op ozove
car s voje p rija šn je odredbe, te oženi ugarskog k ra ljevića Anom (Agne-
z o m ), sestrom s v o je druge supruge.
Prem da j e dakle B elu išlo p rije s to lje , ipak je b ilo m alo nade da bi
ga m ogao zadobiti. U dova k ra lja Stjepana I I I isticaše da je trudna
pak zah tijevaše da se počeka, dok se v id i hoće li d ob iti sina. Uz to
žacahu se svjetovn i velikaši Bele, k o ji se, o d gojen na dvoru stranog i
n e p rija te ljs k o g vladara, m ožda i odm etnuo od svoga naroda; svećenstvo
pak zaziraše od čovjek a, k o ji je b io odrasao u krilu istočne crkve, te
se b ilo b o ja ti da će p ro go n iti ili bar od n em arivati latinsku crkvu. Glavni
p ro tivn ik B elin b ijaše ostrogon ski nadbiskup Luka B anfi (B a n ffy ). Do-
m ala se digne p ro tiv B ele b ro jn a stranka, k o ja je radila, da se na p rije s ­
to lje uzvisi n je g o v m lađ i brat, po im enu Gejza. N jim a se p rid ru ži i sama
m a jk a E u frozina, voleći sina k o ji je vazda b io uz nju, nego drugoga
k ojeg a se b ila g o to v o odviknula. N o ipak se našlo dosta m uževa k oji
su otvo ren o p ris ta ja li uz Belu, je r ga je po zakonu i p ra vd i išlo p rije ­
stolje. T i napokon pretegoše, te b i izabrano poslan stvo k o je će p oći u
C arigrad i B elu p ozvat na p rije s to lje .
U garski poslan ici sretoše jo š na putu u Sredecu cara Emanuela.
Čuvši naim e car da je S tjepan I I I um ro, skupi b rzo vojsk u i pođe s
202 DRUGO DOBA

B elom p rem a Dunavu da ga posadi na ugarsko i hrvatsko p rije s to lje .

Poslan ici očitovaše Em anuelu kako su U gri d obre v o lje sprem ni p ri­
zn ati B elu za svoga k ra lja; a na to car odustade da id e sam u Ugarsku,
nego p osla onam o B elu sa suprugom i dade m u za p ra tioce protose-
basta Ivan a i neke druge od ličn e m uževe. P rije odlaska m orade se
B ela svom u d ob roč in ite lju za v je riti da će vazda ra d iti u p rilo g njem u
i B izantskom u Carstvu.
U U garsk oj snašle su B elu nove nezgode. Prem d a je dvadesetpeto-
go d iš n ji k ra lj s v o jim u lju dn im i ljubazn im postupan jem p red ob io
m noge s v o je p rija šn je p rotivn ik e, ipak mu ostade dušm aninom ostro-
gonski nadbiskup k o ji ga nikako ne h tjed e kruniti. B ela ob rati se na
to papi Aleksandru I I I , a taj za p o vje d i nadbiskupu k oločk om u da izni-
m ice ob avi krunidbu. I tako bi B e l a napokon 13. siječn ja 1173.
ok ru n jen za kralja. N o neki p ro tiv n ic i n je g o v i ro v a li su i d alje p roti
njem u, a na čelu im je b io m lađ i b rat Gejza. Da bi ga nam irio, u d ijeli
B ela bratu jed an d io slovačke ze m lje kao hercegovin u (k n e že v in u ) da
n jo m upravlja. N o G ejza se p om am io baš za krunom , te se staino
bunio. T o d o d ija Beli. On baci G ejzu u tam nicu (1176), u k o jo j je
onda petnaest godina čam io; m ajku pak E u frozin u zatvo ri n a jp rije u
jed an tv rd i grad, a zatim je posla u Carigrad. I p rivržen ici G ejzini
biše strogo kažnjeni.
U to vrije m e , a i četiri god ine nakon toga k ralj se B ela vazda
savjesn o držao u govora što ga b ijaše utanačio s carem Em anuelom .
P rem da ga je b o lje lo što je najveći d io K ra ljev s tv a H rva tskoga zajedno
s b anovinom B osnom b io u vlasti b izan tskoj, tako da je njem u preostao
je d in o zapadni d io Slovinske ze m lje i dio H rvatske od G vozda do
Z rm an je i K rk e, on je vazda g o r ljiv o p ria n jao uz Em anuela, pače ga
pom agao i s v o js k o m kad je ratovao na istoku sa seldžučkim sulta­
nim a. N o kad je Em anuel god. 1180. um ro, sm atrao je B ela da je
riješen svake ob veze i svakoga ob zira prem a Carigradu.
U opće je sm rću E m anu elovom u tili čas odlan ulo svim a narodim a
i državam a, k o je su m eđašile s n jeg ovom d ržavom i četrdeset i sedam
godina b ile u neprestanom strahu i trzanju. O sobito na B alkanskom
polu otok u kao da se ro d io nov život, je r je dotad željezn om rukom
n je g o v o m b ilo sve pritisn uto i osuđeno na m rtvilo . Srpski v e lik i župan
S t j e p a n N e m a n j a proglasi se odm ah nezavisnim , ne p riznava­
ju ći više ni po imenu vrh ovne vlasti bizantske; N em an jin sinovac M i-
r o s l a v , knez u Hum u, postade tako silo v it da je stao uznem irivati
n rv a ts k u i D alm aciju; u Bosni pak p ojavi se odm ah god. 1180. ban
K u 1 i n, k ojega je sestra bila udata za hum skoga kneza. Svi ti vladari,
os lo b o đ en i od silnoga Emanuela, pregnuše da se osile i p rošire svo­
je oblasti.
Uz takve p rilik e n ije ni Bela I I I m ogao m iro va ti. T a b io je dužan
kao hrvatski k ra lj da p ovrati naslijeđene ze m lje s v o jo j vlasti. Da to
i n ije htio s ob zirom prem a s v o jim rođacim a u Carigradu, on se
m orao p ožu riti da ga vlad ari srpski i bosanski ne preteku i da se ne
 BELA III 203

ugn ijezd e u zem ljam a hrvatskim . T a k o on m ožd a već godine 1180, no

svakako 1181. pregnu svom snagom da otuđenu H rvatsku s D alm aci­
jo m i S rije m o m p o v ra ti svojem u vladanju . Uspjeh b ijaše potpun, je r
se žite ljs tv o svagd je rado vraćalo pod zastavu svoga k ralja, te je on
bez p ro lije v a n ja k rv i ovlad ao zem ljam a H rva tsk oga K ra ljevstva . Jedini
S plit, k o ji j e on ak o revn o i od u ševljen o p ria n ja o uz Em anuela, kao da

S R E B R N I D EN AR I BELE III

se k ra tio v ra titi p od o k r ilje svoga zak on itog vladara. B ela je zato htio
p o s lije kazn iti taj grad tim što mu je uskratio m noge p rije p o d ije lje n e
p ovlastice, a n a ro čito mu oteo p ra vo b ira ti nadbiskupa. Znao je naim e
Bela, kako je p o k o jn i R a jn e rije ugađao C arigradu i kako je to silno
d je lo v a lo , pa j e h tio tom u za sva buduća vrem ena doskočiti. Splićani
se m eđu tim potu žiše papi Aleksandru I I I , k o ji pisa B eli 6. srpn ja 1181.
pism o, u k o je m ga s avjetova neka vra ti Splićan im a p ra vo b ira n ja nad­
biskupa, je r je to prem a ustanovam a kanoničkoga prava. Još mu piše
da će to njem u sam om u b iti u p rilo g, je r će tim e u tv rd iti ž ite lje grada
u vjern osti, te im ne će p odati zgod e da se tuže na n je g o v o vlad anje.
Z b o g papine poslan ice odustao je k ra lj od p rvih strogih m jera, te je
gradu p o v ra tio stare, p ov e lje n e p ovlastice. Splićan i nato iz zahvalnosti
izabraše za nadbiskupa Petra, rod om U grin a iz odličn e porod ice. T ak o
je B ela b io sada siguran da će n ovi nadbiskup ra d iti njem u u p rilog.
S je d in iv tako B ela čitavu H rvatsku , D alm aciju i S rije m sa s v ojom
d ržavom postignuo je jo š i to da je m ogao o d lu čn ije u tjecati na p rilik e
ostalih balkanskih država. P rva je p osljed ica bila da je odm ah zatim
bosanski ban K u lin p riznao vrh ovn u vlast ugarsko-hrvatskoga k ra lja
on ako kao što je to nedavno čin io ban B orič. N ap ok on b i B elin a vlast
priznata i u Hum u, g d je je knez M iro s la v m orao ra d iti po k ra ljev im
nalozim a. Pače kad je M iro sla v je d n o m p rig o d o m splitskom u nadbi­
skupu o teo neke novce, p ozivao je papa Aleksandar I I I k ra lja Belu
da k ra ljevsk om vlašću p risili hum skoga kneza na p ovratak u g ra b lje­
noga blaga. Pače i srpski v elik i župan Stjep an N em an ja ukazuje se
nakon god. 1180. vazda i svagd je kao saveznik i p rija te lj Belin.
Još je k ra lja Belu lju to k id alo kad je v e lik d io D alm acije, naim e
grad Zadar s otocim a K rk o m , Pagom , C resom i O sorom (L o š in je m ),
gled ao u vlasti m letačk o j. T a on je b io k ra lj čitave D alm acije; k tom u
su M lečani u p o to n je v rije m e svom snagom n astojali da se što jače
ugn ijezd e u onom d ije lu D alm acije, k o ji je n jim a pripadao. Oni su
stoga stezali građanske i crk vene p ovlastice dalm atinskih općina. Pače
ni d o v o ljn e sigurnosti nisu uživali od sam ih sv o jih gospodara. T a k o su
M lečani b rod eći p o m oru uzn em irivali Zadar, te se dužd Aureo M astro-
204 DRUGO DOBA

p etro m orao posebnim pism om isp ričati da to n ije učin jen o s n jeg ovim
zn an jem i v o ljo m . K ra j takvih p rilik a b io je narod u m letačk o j Dal­
m a c iji v rlo nezadovoljan , te je že ljn o čekao zgodu da se rije š i nesno­
snoga jarm a.

NO VC I BELE III

Cim je god. 1180. v ojsk a k ra lja B ele osvanula u H rva tsk o j i D al­
m a ciji, pobuniše se Zadrani, p ro tje ra še iz svoga grada lju d e i privrže-
nike m letačke, te se p ok lon iše svom u zak on itom u vladaru. Za Z adrom
poved oše se i otoci, pa se tako B eli p osrećilo, te je g o .o v o u jedan
m ah ovlad ao d osad an jom bizan tskom i m letačkom D alm acijom . V eć u
v e lja č i 1181. b io j e u D alm aciji B elin v o jv o d a M a v ro [to tiu s m a ritim e
p ro v in c ie Studiosus e x e rc ita to r = čitave p rim orsk e ob lasti g o r ljiv i v o j­
v o d a ). On se n a jp r ije u ta b o rio u gradu B elici, g d je su ga ok ru žili h rvat­
ski bisku pi i župani, a onda je pošao s h rvatskim županim a i s v ojsk om
u grad Zadar da p o naredbi k ra lje v o j uredi neke poslove. M avru bijaše
k ralj za p o v je d io da svagd je i u v ije k rad i p raved n o i po savjetu h rvat­
skih župana. M eđu ostalim b ijaše m u n aložio da u tvrd i grad Zadar i
stavi u nj posadu, k o ja će ga b ra n iti od budućih navala m letačkih ;
jam ačn o b ijaše m u jo š p o v je rio da op rem i i m ornaricu za obranu
otoka. M alo zatim , u ožu jku 1181. b o ra v io je u Zadru ugarski palatin
Farkaš, okružen hrvatsk im b isku pim a i velikašim a, te je razgledao
da li je grad va lja n o u tvrđen i svim e op sk rb ljen .
U p o lo v ic i god. 1181. m ogao se B ela od srca rad ovati, je r je u
n je g o v im rukam a b ila čitava H rva tska i D alm acija kako ju je nekad
d ržao k ra lj K olo m an . U ob n o v lje n o m k ra ljevstvu nam jesti sada za
bana D ion izija, k o ji se b ijaše p ro sla vio za Stjep an a I I I . M alo zatim
b o ra v io je u k olo vo zu k ra lj B ela u S tolnom B iograd u , slaveći po sta­
rom ob iča ju p ra zn ik k ra lja Stjepana. Uz k ra lja b ili su palatin Farkaš,
k o ji se v ra tio iz Zadra, zatim ban D ion izije, zagrebački biskup Prodan
i m n ogi dru gi velikaši. T o m se p rig o d o m s p om in jalo kako je jo š nedav­
no b ila država rastrgana i razrovana, pak se slavilo što je opet zavladao
m ir i čitava se ze m lja vra tila pod svoga zak on itoga vladara. Sretni k ralj
d arivaše s v o je v je rn e podan ike p ov e lja m a i raznim povlasticam a; tako
v ra ti zagrebačkom u kaptolu T o p lic e kod Varaždina, k o je im b ijaše
nekad d arovao ban A lek sije, a p os lije za burnih vrem ena oteo varažd in­
ski župan Belec.
 BELA III 205

O kupivši svoju državu, osjećao se B ela tako ja k da se odsad stao

u p litati u p osle balkanske i bizantske. N a ro č ito pregnu da u C arigradu
p om ogn e s v o jim carskim rođ acim a p ro ti nam etniku A n d r o n i k u
K o m n e n u . T a j je naim e god. 1182. o b u d o vjelu caricu M a riju bacio
u tam nicu, te je stao sam d ržavom u p ra vlja ti za nedorasloga A lek sija,
sina E m anuelova. N esretn a carica M a rija zatraži sada p om oć u svoga
svaka, k ra lja Bele.
P rim iv š i B ela I I p ism o carice M a rije i nadajući se m nogim p o g o d ­
nostim a ako nadjača njezin a stranka, skupi u p o lo v ic i 1182. v ojsk u i
stade udarati na B eo grad i B ran ičevo. P o svjedočanstvu zapadnjačkih
lje top is a k ra lj je B ela zaista n ek olik o bizantskih m eđaških grad ova
os v o jio , ali p ra voga c ilja svoga n ije postignuo, pače je caricu M a riju
upropastio. A n dron ik je naim e nju o b ije d io da je izdala carstvo p o­
zvavši stranog vlad ara u zem lju , pa je dao 27. k olo vo za 1182. otro va ti.
Jednako n em ilo postupaše A n dron ik s n ejak im carem A lek sijem : u
listopadu 1183. dade ga zad aviti, pa onda sam oga sebe proglasi vlad a­
rom bizantske države.
Odm ah nakon sm rti caričin e ob n ovi k ra lj B ela s v o je navale na
bizantsku državu, a jo š se više ražesti, kad mu stigoše glasi o silo v ito j
sm rti m lad oga cara. Da bi nam etnika šatro, združi se sa starim savezni­
cim a Ugarske, sa Srb im a i n jih o v im v e lik im županom Stjep an om Nem a-
n jom . Ugarska v o js k a slavod ob itn o p ro d re do N iša i Sredeca, goneći
bizantske v o jv o d e sve do T ra ja n o vih vrata; iz Sredeca ponese Bela sa
sob om m oći bugarskoga sveca Iva n a R ilsk oga i p ok op a ih u Ostro-
gonu. U isti m ah za p rije ti i S tjepan N em an ja bizantskoj vlasti, poha­
ravši ili razvalivši (1183) g rad o ve B eograd, B ran ičevo, N iš, Sredec,
S k oplje, P rizren, L ip ljan , oba P ologa, te p rid ru živši spom enute oblasti
s v o jo j državi. B ugari u tim zem ljam a, g n jeten i dosad od Bizantinaca,
sm atrahu B elu i N em an ju za s v o je os lo b o d ite lje; pače B ugari u istoč­
n ijim k ra jev im a stadoše se dizati na noge da ob n ove s voje carstvo,
k o je b ijaše god. 1018. tužno p rop alo. Stoga se p o ro d i u C arigradu silan
strah i sm utnja: sve je b ije d ilo nam etnika A n dron ik a K om nena da je
on s k rivio svu nevolju . K a d su se napokon u lje tu 1185. d igli i N orm an i,
te o s v o jili grad Solun, p o ro d i se u C arigradu buna. A n dron ik b i svrgnut
s p r ije s to lja i od puka ub ijen (11. rujna 1185), a carem b i proglašen
Izak I I A n g e l (1185— 1195).
N o v i car nastojaše svom snagom da o d vra ti od s v o je d ržave buru,
k o ja j o j b ijaše propašću za p rijetila . N a jp r ije suzbi N orm an e, a onda
utanači m ir i savez s k ra ljem B elom . Da sloga bude tra jn ija , zaruči se
car s d esetogod išn jom k ćerju B elin om , M argaretom , te d ob i za m iraz
o n e .g ra d o v e , k o je b ijaše ugarski k ra lj u p os lje d n je m ratu oteo B izan­
tinskom u Carstvu.
M ir izm eđu B ele i cara Izak a I I god. 1186. b ijaše odlučan za svu
p oto n ju p ovjesn icu B alkanskoga p olu otoka. Budući da se tim sporazu­
m om bizantski d v o r konačno od rekao svih asp iracija kako gled e U gar­
ske tako gled e H rvatske, n ije se ugarsko-hrvatskim vlad arim a b ilo više
b o ja ti n ik ak ve zad jevice iz C arigrada. D osljed n o tom u p ro m ije n i Bela
206 DRUGO DOBA

svoju p olitik u prem a balkanskim Slavenim a. D ok su se tije k o m čita­

voga dvanaestog stoljeća ugarsko-hrvatski vlad ari u tijesn o j slozi sa
S rb im a o p ira li h eg em o n iji b izan tskoj, stade sada B ela ra d iti da p ro širi
svoju vlast na B alkanskom poluotoku. Stoga se n je g o v o p rija te ljs tv o
sa S tjep an om N em a n jom prom etn u naskoro u p ro tivn ištvo; a jed n ak o
n e p rija te ljs k i ponese se i prem a Bugarim a, kad su on i god. 1186. p od
b raćom P e t r o m i A s é n o m ustali da obn ove staru državu. B ela
i n je g o v i nasljed n ici ra d ili su odsad neprekinuto p ro ti slob od i i sam o­
s vojn osti Srba i Bugara, kao da su p reu zeli tra d ic ije bizantskih careva.
T a k o dođoše balkanski Slaven i m eđu d v ije vatre: s ju ga su ih jo š u vijek
držali za s v o je podanike, bizantski carevi, a sa sjevera ih p ritisk ivao
B ela i n je g o v i nasljednici. N ije se zato čuditi što su i srpski ve lik i
župan Stjep an N em a n ja i bugarske vođ e P etar i Asfcn p oh itali pred
n jem ačk oga cara F rid rik a Barbarossu, kad je on u lje tu god. 1189. idući
na križarsku vojn u, p ro la zio B alkanskim p olu otok om . I Srb i i B ugari
oč ek ivali su p om oći od velik o ga i slavnoga cara. Pače kad je p oslije
car F rid rik , ozlojeđ en n evjero m Grka, snovao kako će se o b o riti na
sam Carigrad, b ijah u B u gari sprem ni p om oći mu sa 40.000 lju d i, a
S rb i sa 20.000 m om aka.
D ok je m eđutim B ela širio svoju vlast i ugled na ju goistoku , m alo
da n ije opet izgu b io D alm acije. U H rva tsk o j i D alm aciji banovao je
od god. 1181. D i o n i z i j e, m už čestit i pravedan. On je češće oko
sebe sk u p ljao hrvatske župane i rad io p o n jih ovu savjetu. V iše puta
b o ra v io je u netom stečenom gradu Zadru, ugađajući i H rva tim a i L a ti­
nima, sam o da im o m ili vlad an je k ra lja Bele. A to je b ilo i potrebno,
je r M leci ne m ogoše p re g o rje ti izgu b ljenih grad ova i otoka. Još god.
1181. p od iže se dužd A u r e o M a s t r o p e t r o da ih op et o s v o ji. Čini
se da je dužd neke otoke, n aročito Pag, o s v o jio ; ali sam oga Zadra ne
m ogaše uzeti, je r ga je ju n ački b ran io ban D ion izije. N o tim ne b ijaše
sve svršeno. H rva tim a b ilo žao što su M lečani neke otok e zauzeli;
M lečani pak h tjed oše im ati Zadar, te je tako i idućih godina b ilo
neprestanih b orb i (1181— 1187). N ap ok on zam oliše M leci god. 1188.
k ra lja B elu za p rim irje na d v ije godine, tobože zato što im je p oći u
svetu zem lju. Bela, k o ji je b io u U garskoj zab avljen prolask om k rižar­
ske vo js k e njem ačke, savjesno je d ržao p rim irje, pače je u Zadru god.
1189. n a m jestio posebnoga banovca (p o d b a n a ) M a k a rija da b d ije nad
red om i brani grad od neočekivanih napadaja m letačkih podanika.
M leci pak je d v a su doček ali da p rim irje m ine, budući da su n jegove
p ogod b e b ile za n jih jam ačn o nepovoljn e. I čim je u početku god. 1190.
izašao rok p rim irja , m letački dužd o b n ovi rat i udari na Zadar. U
gradu n ije u taj m ah b ilo ni banovca M ak arija ni k ra ljevsk e posade,
te se Zadrani m oradoše bran iti sami. Ip a k ne klonuše duhom , nego
suzbiše n ep rija telje, pače zauzeše neki m letački kaštel na p red b režju
T ren i (in p r o m o n to r io T r e n i). P o b je d a zadarska zg od ila se nešto p rije
14. svibn ja 1190. S la vo d ob itn i građani, na čelu im gradski načelnik
D am jan D esinja sa svjetovn im časnicim a i svećenstvom , sja jn o prosla-
više svoju p ob jed u u crk v i sv. K rševana, svoga zaštitnika, hvaleći mu
od srca što ih je spasio od očite p o g ib elji. Budući da je nadbiskup Petar
 BELA III
207

upravo b io u U garsk oj, m isio je svečanu m isu zahvalnicu hvarski b i­

skup N ik o la , te je zatim g o v o r io svečanu besjedu u slavu p ob jed e.
Zadrani vra tiše tom p rig o d o m svom u zaštitniku sv. K rševanu o to k Maun,
k o ji bijaše nekad darovao k ra lj K re š im ir, a p oslije oteo neki zadarski
načelnik radi gradskih potreba. P o d je d n o m oljah u Zadrani svoga zaštit­
nika da ih i u buduće čuva od v id ljiv ih i n e v id ljiv ih n ep rija telja . M le­
čani, o v a j put suzbijeni od sam ih Zadrana, m oradoše op et sk lop iti
p rim ir je s k ra ljem B elom na d v ije godine.
U p o s lje d n jo j v o jn i ratovahu ž ite lji grada R aba zajed n o s Mleča-
nim a p ro ti gradu Zadru. V id eći sada da su M leci p ob ijeđ en i, odm etnuše
se R a b lja n i od sv o jih dosadan jih gospodara, te poslaše s v o je poslan ike

Z LA TN I PEČAT BELE III

k Zadran im a da se s n jim a izm ire. N a čelu poslan stva b ijah u rapski

biskup A n d rija, podnačeln ik P etrić (p o š to je m letački načelnik b io
p r o tje ra n ), sudac Stjep an M a rtin o v i drugi. U Zadru sastaše se 26.
lip n ja 1190. s tam ošn jim načeln ikom D am janom i više sudaca na d og o­
vo r m ira, te ob n oviše stare o b ič a je i zakone m eđu o b jem a općinam a.
Izm iriv š i se sa Z ad rom , priznaše R a b ljan i p on ovo vlast k ra lja B ele i
ostadoše p od n je g o v o m m oćnom zaštitom do god. 1193. Da bi Zadar
zajed n o s D alm acijom i u buduće o d o lije v a o M lecim a, im en ova k ra lj
B ela za čitavu H rvatsku i D alm aciju od D rave do N e re tv e jed n oga
gubernatora ili prok u ratora, naim e p eču jskoga biskupa K alana, k o ji
je tu čast v rš iđ od god. 1190. do 1193. K alan je b io m už poduzetan i
v rlo razb orit k o ji je svoju službu uspješno vršio, kako u Zagrebu tako
u ju žn im k ra jev im a hrvatskim .
M eđu tim dok je živ io Aureo M astrop etro , n ije se b ilo b o ja ti novih
navala od m letačke strane. Cini se pače da se za K alan ova u p ravljan ja
B elin a vlast razm aknula od Raba na Pag i Osor, pa i na K rk g d je je
ž iv io knez B artol, sin D ujm ov. U to um re dužd A u reo M astrop etro , a
n jega n a slijed i o s v e to lju b iv i i oso b ito poduzetni H e n r i k D a n d o l o
(1192— 1205), k o ji sm atraše p rvo m i glavn om zadaćom svojom , što
p rije opet p re d o b iti Zadar i nedavno izgu b ljen e otoke. Budući da ie
baš isteklo p rim irje , skupi b ro d o v lje te udari i na Zadar i na otoke. B ilo
je to u p o lo v ic i god. 1193. Zadru ne m ogaše ni m alo nauditi, je d in o što
je n je g o v im b ro d o v im a za p rije čio p u tovati p o m oru. K o d otok a b ijaše
sretn iji, je r p o k o ri Pag i Rab. N a Pagu n am jesti za načelnika D om inika
M ichiela; R ab ne h tjed e ni sada prizn ati vrh ovnu vlast m letačku, dok
208 DRUGO DOBA

se sam dužd D andolo p risegom ne ob veza da će čuvati p ra vice i o b iča je

svih sebi p od ložn ih grad ova, te u p ra v lja ti n jim a p ra ved n o i pošteno.
T ek tada m og a o j e 7. ru jn a unići u grad Rab duždev č o v je k P etar
Foskari, te o a građana p rim iti p ok lon stvo i p risegu vjern osti.
P o s lije neuspješne navale na Zadar god. 1193. u v je ri se dužd H en ­
rik D an dolo i ostali M lečani da ne će b iti tak o lak o u norm aln im p rili­
kam a ov la d a ti op et Zad rom . M n o gi m letačk i ž ite lji i p riv rže n ic i općine
u Zadru, vid eć i da se ne će tako sk oro v ra titi m letačk o vlad an je, odlu-
čiše se iz grad a is e liti i sve s v o je u njem u p rod ati. M eđu tim a b ija še i
R o g e rije , sin D om in ik a M aurocena, nek ad an jeg načelnika zadarskoga
za m leta čk o g vladanja. R o g e rije je im ao u Zadru d v ije kuće, jed n u
pravu svoju s kulom p red crk v o m sv. M a rije, a drugu kao baštinu iza
svoga oca. N e nadajući se da će se ikad više v ra titi m letačka vlast,
p ro d ad e o b je kuće za jed n o s kulom M a tiji sinu Z o rob a b elovu za 350
zlatnih perpera.
Za m letačko-hrvatskih b orba o k o Zadra god. 1181— 1193. stekao
je oso b ite zasluge za k ra lja Belu knez B a r t o l F r a n k a p a n , g o ­
sp od ar otok a K rk a. On je doduše nakon očeve sm rti zajed n o s b ra tom
V id o m god. 1163. p rim io otok K rk od M letačk e R epu blik e i postao
tako n jezin k letven ik (v a z a l), ali ga to n ije ni m alo p r ije č ilo da bude
uslužan k ra lju B eli I I I . 1 T a j ga zato o b ila to nagradi p o d ije liv š i njem u
i n je g o v im p oto m cim a za sva vrem ena hrvatsku župu M odruše. U d o­
tičn oj d arovn ici od god. 1193. h vali B ela kneza B artola radi n jeg ovih
zasluga i vje rn o s ti, te m u d a je župu M odruše u baštinu p od pogodbu
da služi k ra lja za rata u H rva tsk o j s deset oružanih kon janika, a
izvan n je sa četiri. B a rto l m ora p oći na vo jn u svaki put, kad k ra lj
digne na noge hrvatsku vojsk u (e x e rc itu s c h ro a tic u s ). T o m darovnicom
postao j e knez B a rto l h rvatskim velikašem , te su n je g o v i p oto m ci
odsad znatno u tjecali na sudbinu h rvatskoga naroda. Čineći oni usluge
sada M lecim a, a sad ugarsko-hrvatskim vlad arim a, u m jeli su m oć s voje
p o ro d ic e stalno jačati, te su postali napokon on ako silni i ugledni, kako
ih nalazim o na koncu srednjega v ijek a .
G odin e 1194. oduže B ela upravu H rva tsk e i D alm acije zaslužnom u
gubernatoru K alan u i nam jesti za vlad ara čitavoga H rva tsk oga K ra ­
ljevstva od D rave do N ere tv e p rvo ro đ en og a sina svoga E m e r i k a .
T og a E m erik a b ijaše god. 1185. dao ok ru n iti za ugarskoga k ra lja da
bi mu tako osigurao n a sljed stvo i u opće u stan ovio nasljed stvo po
p rim ogcn itu ri; god. 1194. dade ga d ru gi put ok ru n iti i to jam ačn o za
k ra lja H rva tsk e i D alm acije, a na to ga im en ova h ercegom ili up ravi­
te lje m H rva tsk o ga K ra ljev s tv a . I p rije se zgađalo za A rp ad ovića da
je od ređen i n a sljednik p rije s to lja u p ra vlja o jo š za živa oca H rva tskim
K ra lje v s tv o m , a tom u im a traga i za vlad ara h rvatske k rvi, ali ti su
u p ra v ite lji b ili n aprosto »h e rc e zi« (d u x, d u ces), d ok je E m erik dva
put već ok ru n jen i k ra lj. E m erik vlad ao je od srpn ja 1194. do očeve

1 [ N ije r ije č o tom B a rtolu , n ego o n jego vu bratu B a rto lu I I , k o ji n ije im ao d ijela
u u pravi ‘ o to k a , pa je stu pio u službu B ele I I I . M odru šku žu pan iju b aštin ili su sinovi
n jego ve brade B a rto la I i V id a , k o ja su u m rla p r ije n jega .]
 PRILOG 19

V E L IK I PE C A T B E L E I I I
 PRILOG 20

t e o i W ' ' a m | 9 *. ixlu anffioytrivtrtm intu -tim trttf k>(lin*sl'eign\rA u n w t Apnf.Tr Jigni
.jfiarn iffvfgu mumfi tiUic uiAgutopujml .>£iit.quosl*ngmcJibc''nvn4.'TCj!icnei.V7i<|'itjino,Biuiejjj
4pif<n \n u 4 .g r c n fc rtN t r «m c H to T O - L ^ w tiiin u tl itn.y^raBSiuTtiiM i i i ' i r e a f .'t b t u e & iiF iilr iV i . u f *
} Itfi a mmfl k « fafoniCv^j|gyjS iii%|f f iii*~ fi ■mini i *“ i " -~T~(r~|f)f t n r f ■ ‘ '"V lW i {rrfll
m w>bi ptbnbi - n\i uiAioimI »tinu-rtm. ^5 ¡!it3u? m itK^om ftrnunmfti» mfc
U m i«« iiy ii cRi<tf lo u if iuMopilJnmic fu(<c?n tiiifitii noti .lfilW . e trfi uo-ciT ,^'rniA oiu if noi'fuurf^
rali ifijtmj;« Hrairi'uiiiW.(K)|ii«i«tr cl r#.\ncc\* yny,n iropo u m irili? JT ^ic«ii.fuir |iuo&ir.SiffijtA| tji T
ntinonif frara' vntli¿k ftctp p m .A fi t,\mSV'"'vi> iiijwVfPw.im.ti.'nis nniiJf^.«n*cfitiiff •
’ . . • « i? f i ~ rv V .. >v-»____ < « i\ -i

nvinij ' ■«1 «caliinirr.iirt^fio'v

TAiič (cjKbidrramtf cujti w r lotrn^i i»p )h ^iiifcnonc >{u<ictyi*{c ^eKibv
ft rurii. Stfiti ilie ii . t^inr itrtuiran » fc p»upum .Mir | mAirurdi «fgl'ijrfinj fim
rjB^cimO fajinč cwitimbnpliujm l«uci( .UtrtJf, iđ^iur qpt«lnfbffiTinr.*lM dlio (vtikim ranKfeco)>ftljkG'l
k > r rair'hK Air N ciiA fu n if^n M u<nit fwn-iii^r.f
n it fim rofciir C^r.iif.ir
iiinofrotnir Urin *iite
iirtir ćiSitauAcuiy<^n
fceiu/wuiajr^fn ‘
^^¿TO t.AUFU Bltllltrfi'tfcjjpir % in..\uw.i‘ butl.\AiyifftoHC ft«nAf - ■ ■" J»nA_4. .i
A n i.f ln n T iw m c.t«ttču>rt«yiv |'Hn' -i T r ~ j ‘ i«*lli M
■ a^tiuOjjrtioSicurtabili^ib nMtxrrlycpocv ^..0_____, . ile
iftcmr- 6.u .. rsl«c(iiifiJrcfiiqis.k^Uno^nM
lLj_ 1. » f . . i
[ y m fjy c . t coie •‘b^lmacie .ug>? A c đuttiAroif.ir>ipiuo ¿tia4 im f(cf*-im m in iA ^ tn tfi ^ » r i
(O o g pAUnno c o iw r e .n c o i l b s M m i f i . l l n i « e i i r i a\i «nine.«» g r t T b u im jin ifi.A n b ita c o m m t ć *
1» cjwiit» be Btlfc4 »icon * couutt be vofV-.vv. ootAcW jceim ccbezAum ik. ! C^l

• . _ j' ■ S ' V - .. J j m

PO VELJA K R A LJA B E LE I II
od god. 1193- k o jom d a riva krčkom u knezu B artolu (Frankapan u ) župu ModruŠu M3).
 BELA III 209

sm rti g o to vo nezavisno i sam ostalno, tako da se u javn im ispravam a

s p om in jalo n je g o v o im e uz očevo. N jem u je b io pokoran i hrvatski
ban, k o ju je čast onih godina obnašao neki Dom inik, rođak k ralja
B ele i sina m u E m erika.
Im ad e jed an spis iz doba k ra lja Bele, u k o je m se g o v o ri o k ra ljev ­
skim dohocim a i o dohocim a p o jed in ih nadbiskupa. T a j spis sastavljen
bi od d vorjan ik a B elin ih i poslan na francuski d v o r da se prikaže
o b ilje i b ogatstvo n jeg ova vladanja, kad je od francuskog k ra lja tražio
ruku k ra ljevn e M argarete (o k o god. 1185). I z spisa se dozn aje da je
tada H rvatskim K ra ljev s tv o m u p ravljao herceg (d u x ), k o ji je od doh o­
daka s v o je h ercegovin e davao k ra lju god im ice 10.000 m araka srebra.
Za biskupa zagrebačkoga piše se da spada pod kaločku nadbiskupiju
i da im ade go d iš n ji dohodak od 1500 m araka srebra. U ostaloj H rva t­
skoj i u D alm aciji d v ije su nadbiskupije: zadarska i splitska; ob je
im adu deset područnih biskupa, zadarski nadbiskup im a g o d išn ji d o­
hodak od 500 m araka srebra, splitski sam o 400. Značajne su riječi
k o jim a p očin je spis. Tu se kaže: »U vladanju k ra lja B ele ove su
zem lje: Ugarska m atica zem lja, H rvatska, D alm acija i Ram a (B o s n a ).«
P o o vo m sudim o da je k ralj sa s vojim d vorom sm atrao H rvatsku i
D alm aciju za nešto ra zličito od Ugarske.
Ugarski lje to p is c i hvale B elu kao vrsna vladara. Kažu da je p ro g o ­
n io hajduke i tate, k o ji se bijah u za p rija šn jih nem irnih vrem ena
p o ja v ili, da je zaveo pism ene m olb e i rasprave u parnicam a, kako je
već p rije b ilo ob iča jn o na carigradskom d voru i kod rim ske stolice.
U opće da se Bela, p ro živ iv ši m lade dane s voje u Carigradu, ok oristio
g rčk om kulturom ; on je u s v o jo j d ržavi uveo m noge korisne stvari, a
ipak n ije p rih vatio bizantskoga despotizm a. I za H rvatsku b ilo je n je­
go v o vlad an je sretno. U hrvatskim spom enicim a zovu ga nedobitn im i
preslavnim k raljem , pa se češće n apom in je kako je s vojim hercezim a
i banim a nalagao da budu vazda pravedni i blagi. D jed om ir hvali
naročito god. 1182. bana D ion izija da je lju b io pravdu i vazda slijed io
stope p reblagoga k ra lja Bele. N o najveća je zasluga B elina što je opet
č itavo H rva tsko K ra lje v s tv o ok u p io p od s v o jim žezlom i što je svoga
sina E m erika dao ok ru niti za k ra lja H rvatske i D alm acije, što nijedan
nasljednik K olo m a n ov — k o lik o se znade — n ije činio.
Bela je n a građivao za vjern u službu ne sam o pojed in ce (k a o kne­
zove K rč k e ), nego i čitave zb orove. God. 1175. p o tv rd io je zagrebač­
kom u kaptolu ze m lje Zelinu i N o v i, a gubernator K alan p o d ije lio je
zagrebačkom biskupu D om iniku god. 1193. desetinu od svoga živeža u
K ra p in i, Okiću i P od gorju , k oju su dotad p ob ira li hrvatski hercezi.
T a k o isto dosudi K alan zagrebačkom u biskupu p ređ ij K am en ik kod
K alnika, p ri čem su b ili svjed o ci sam i hrvatski župani, kao vaškanski,
dubravski, kam enički ili kalnički, napokon i križevački. B ela je u velike
ugađao i viteškom redu tem plara ili b ožjaka, k o ji su jo š od god.
1169. držali sam ostan sv. Grgura u V ran i, darovan nekad rim sk oj stolici
od k ra lja D m itra Z vonim ira. K ra lj B ela I I I p o d ije li im grad Senj
sa svim a p rip atcim a i crk vom sv. Jurja, a to p o tv rd i i papa L u cije 22.
studenoga 1184.

14
210 DRUGO DOBA

O d p r v e žen e s v o je A g n e ze ili A n e, sestre su p ru ge ca ra E m a n u ela,

im a o j e B ela d v a sina: E m e r ik a i A n d r iju . O že n iv š i se p o s lije d ru g i pu t
fra n c u s k o m k r a lje v n o m M a r g a r e to m , p o b o ja se za s v o ju d je c u iz p r v o ­
ga b ra k a , p a k d a d e p rv o ro đ e n c a E m e r ik a jo š g o d . 1185. o k r u n iti za
k ra lja , d o k j e m la đ em u A n d r iji n a m ije n io v o jv o d in u H a lič ili G a lic iju ,
k o ju b ija š e m a lo p r ije p rid r u ž io s v o jo j v la s ti. N o v e ć n a k o n č e tir i
g o d in e izg u b i B e la o p e t H a lič , a A n d r ija o s ta d e b e z d ije la .
K a k o j e u o n o v r ije m e sav k ršća n sk i s v ije t p la m tio o d o d u š e v lje ­
n ja i ž e lje da se o d r ž i s v eta z e m lja p r o t iv n e v je rn ik a , s p re m a o se i
k ra lj B e la n a k riž a rs k u v o jn u . N o p r ije n e g o š to se v a lja n o p r ip r a v io ,
s tiže ga s m rt 23. tr a v n ja 1196. N a s a m rti p o v je r i s v o m u m la đ em u
sinu A n d r iji da isp u n i n je g o v u g o ru ć u že lju , da n a im e p o v e d e k riž a rs k u
v o jn u na is to k , te m u u to im e n a m ije n i b la g o i sv e d ru g o š to b ija š e
za to p o d u ze ć e sk u p io.
 EM ER IK I S IN N J E G O V L A D IS L A V
1196— 1205

Prem da je B ela I I I u d ru goj p o lo vic i svoga vlad an ja svom snagom

ra d io da u s v o jo j d ržavi uvede red i stvori nešto trajna, to ipak p oslije
n jeg ove sm rti p ođ e sve po starom , pače postade i gore.
G lavni ra zlo g svim p o to n jim nezgodam a b ijaše p reo k ret u p o litic i
, prem a Južnim Slavenim a: S rb im a i Bugarim a. Dok su ugarsko-hrvatski
vlad ari p rije B ele I I I svakom p rig od o m ra d ili kao p r ija te lji i saveznici
Slavena uopće, a Srba napose, već je B ela p rv i stao snovati p ro ti
slob od i i nezavisnosti balkanskih Slavena. N a sljed n ici n je g o v i išli su
istim u trenikom , želeći ne sam o S rb iju nego i Bugarsku skučiti pod
svoju vrh ovnu vlast. N a s to ja n je ugarsko-hrvatskih k ra ljeva podu pirala
i p ro m icala je rim ska stolica, na k o jo j su u ono v rije m e s je d ili samo
od rešiti m uževi, a izm eđu sviju n a jod lu čn iji In o c e n c ije I I I (1198— 1216).
R im sk i su pape tada p regnuli svom snagom da čitav s v ijet okupe pod
sja je m svoga sunca, da is trije b e sve k riv o vje rn ik e , pače da raskolnike
(š iz m a tik e ) p rived u u k rilo s v o je crkve. U to m pogledu oso b itu su
pažn ju svraćali na Balkanski polu otok , na S rbe i Bugare, k o ji su p rip a­
dali istočn oj crk vi. Oni su že lje li te raskolnik e dovesti u k rilo kato­
ličke crkve, a uz to su rad ili da is trije b e k riv o v je rc e bogu m ile ili
patarene, k o ji se b ijahu u g n ijezd ili na č itavom p olu otok u a najviše u
banovini Bosni. Budući da im p ri tom p oth vatu n ije d ostajala n jih ova
duhovna vlast, treba lo im je u p om oć i svjetovn o ga mača. N a jn a ra v n iji
i n a jp o u zd an iji pom oćn ici b ili su im ugarsko-hrvatski k ra ljev i, v je rn i
p rivržen ici R im a, k o ji su se i onako s p o litič k ih m o tiv a u p litali u
balkanske posle. I tako se zg od i da je od k ra lja E m erik a o p sto jala
neka alijansa izm eđu rim sk oga d vora i ugarsko-hrvatskih vladara, upe­
rena p ro ti p o litič k o j i v je rs k o j slob od i balkanskih naroda.
 D R U G O DO B A
212

Č inilo se da će se E m erik u već u p rvi mah nadati zgod a da se

uplete u srpske i bugarske poslove. U S rb iji se naim e velik i župan S tje ­
pan N em an ja 25. ožu jk a 1196. od rekao vladanja, te zakalu đerivši se
pošao kao m onah Sim eon n a jp r ije u m anastir Studenicu, a onda na
Svetu Goru u m anastir H ilan dar, g d je je i u m ro 13. veljače 1200.
O stavio je za sobom tri sina: Stjepana, Vukana i najm lađega Rastka,
k o ji b ija še pošao u Svetu Goru za kaluđera i tam o se p ro zvao Savom .
T a j sv. Sava postade p o s lije p re p o ro d ite lje m srpske države u v je r ­
skom pogledu i osn ovateljem srpske narodne crkve. Oca naslijed i u čita­
v om vlad an ju n a jsta riji sin S t j e p a n , prozvan P r v o v j e n č a n i
(1196— 1227); m lađ i pak sin V u k ili Vukan dobi po slavenskom za­
družnom pravu D uklju (Z e t u ), H um i onaj dio D alm acije, što je b io
D u k lji na jugu. O tac b ijaše uz to naložio Vukanu da bude vazda p o­
slušan starijem u bratu kao svom u vrh ovnom u gospodaru. G otovo u
isto v rije m e zg o d ila se p rom jen a i na bugarskom p rije s to lju . T am o
je nakon s ilovite sm rti s tarije braće postao carem n ajm lađ i brat
K a l o j a n (1197— 1207), k o ji postade strah i trepet Grka, k o ji su ga
s to^a p ro zva li psetom Iva n om ili Skylojoannes.
E m erik bio bi m ožda već u p rv i čas svoga vlad an ja došao u sukob
i sa S tjep an om P rvo vjen ča n im i s K a loja n om , da n ije b io zabavljen
d om aćim sm utnjam a u v la s tito j kući. Jer tek što je sjeo na p rije s to lje ,
ustade na n jega m lađi brat A n d rija i p od iže p ro ti njem u bunu. E m e­
rik b io je muž strastven, bez snage i ustrajnosti; tjelesna slaboća
činila ga je jo š ra zd ra žljiv ijim . Sad b i planuo gn jevom , sad bi mu opet
snaga m alaksala. K a d se razigrao, b io bi sm ion i poduzetan, ali zato
ne b ija še ja k da radi p ro m išljen o , odlučno i ustrajno. B rat mu A n d rija
b io op et tašt slabić k o ji je h lep io za vlašću dok je n ije stekao; kad
j e pak p ostao vlad arom , n ije b ilo u n jega snage da vrši stečenu vlast.
U z to je b io lakoum an i rasipan, te n ije m ario ni za pravdu, ni za
m udre savjete, nego se dao za vo d iti laskavcim a i slušao n jih ove k le­
vete na starijega brata. T a k o je A n d rija postao p ovod n ik om m nogim
sm u tnjam a i n evoljam a.
A n d rija je p osve za b o ra vio na zadaću, k oju mu b ijaše otac na
sam rti nam ijenio. B lago očevo b ijaše uzeo, ali za križarsku vojn u nije
h tio ni čuti, nego je istim novcem skupio vojsk u i sabrao privrženike.
N a to zah tijevaše od b rata da mu p redade sasvim u baštinu H rvatsku
i D alm aciju s R am om ili B osnom , p o p rilic i onako kako je to p rije
S tjep an I I I na zah tjev cara Em anuela m orao dati m lađem u bratu
B eli. N o A n d rija snovaše jo š i d a lje kako bi brata m ogao skinuti s
p rije s to lja i sam se zak raljio. N ara vn o da je p orad i toga došlo do
sukoba izm eđu braće, je r E m erik n ije h tio da pristane na n jegove
zah tjeve.
G rađanski rat planuo je već god. 1197. K a k o je u A n d rije b ilo
m n ogo novaca, a i vojsk e, koju b ijaše skupio tobože za križarsku
 EMERIK I SIN NJEGOV LADISLAV 213

vojn u, b ilo m u je lako ratovati s bratom . E m erik se n ije m ogao p ravo

pou zdati ni u s v o je privržen ik e, je r kad ih je p ozvao na oru žje, sta­
doše se m n ogi ispričavati, da ne sm iju p oći u s vjetovn i rat, budući
da su se jo š za živa B ele za v je to va li da će ić i na svetu v ojn u u
Palestinu. N a to se E m erik ob ra ti za p om oć papi Celestinu I I I . T aj
za p rije ti A n d r iji i n je g o v im p rivržen icim a da će ih izbaciti iz crkve,
ako se ne p red om isle i odm ah ne pođu u k rižarsk i rat; osim toga
zagrozi se crk ven im p ok letstvom svim a k o ji b i s A n d rijo m op ć ili ili ga
čak p om ogali. N o sve je to slabo k oristilo. Svećenstvo u U garskoj
b ilo je doduše n a jvećim d ije lo m uz E m erika, a i u H rva tsk o j p ri­
stajao je uza nj zagrebački biskup D om in ik k o ji je za to m orao m nogo
zla p re trp je ti od A n d rijin ih p rivržen ik a; ali zato su s vjetovn i velikaši
ja to m ic e grn uli p od zastavu A n drijin u . U S lovin sk oj ze m lji b io je naj-
o d lič n iji pristaša n je g o v V ratislav, sin V ra tisla vov, k oje g a se p osjed
sterao ok o Susedgrada i p o Z agorju . T a j je V ra tisla v radi A n d rije p re­
trp io v rlo m n ogo; p ro tiv n ic i poharaše mu d vore, oteše sva im anja,
tako da je ostao sirom ah bez kuće i kućišta.
R at izm eđu A n d rije i E m erik a v o d io se god. 1197. p on ajviše u
U garsk oj i S lo vin sk oj ze m lji m eđu D ravom i Savom . U ju žn oj H rva t­
skoj i D alm aciji priznavahu jo š u prosincu iste godine jed in og a E m e­
rik a za svoga zak on itog vladara. U to postade u siječn ju 1198. rim skim
papom od rešiti i strogi In o c e n c ije I I I . Jedva b ijaše sjeo na p rije ­
stolje, odm ah posla 29. siječn ja hercegu A n d riji poslanicu, u k o jo j
m u za p o vije d i da po očevoj od red b i ide u svetu zem lju, a da se okani
d a ljn je b o rb e s b ra tom i da m u se p ok ori, je r će ga inače lišiti na­
sljedstva i p re n ijeti p ra vo na p rije s to lje na m lađega (S a la m u n a ). P i­
sm o papino slabo je m eđutim k oristilo. A n d rija je m alo m a rio za
papine p rije tn je , nego nakon sretn og napred ovan ja u S lo vin sk oj ze­
m lji, pođe p rek o Save i K u p e na jug. U p o lo vic i v elja če 1198. b io je
već na ju gu V elebita, te su sa svih strana grn uli k njem u sv jeto v n i i
duhovni velikaši da m u se pok lon e; a p otk raj ožu jk a stolo vao je i u
sam om e Zadru, okružen n a jvećim časnicim a H rva tsk e i D alm acije. Tu
se j e p on osito p ro zvao »B o ž jo m m ilošću herceg Zadra, čitave D alm acije
i H rvatske, kao i H um ske z e m lje «. Tu je im ao svoj posebni d v o r i
dvorsku k ancelariju, tu je uza nj b io i hrvatski ban A n d rija, zatim
n o vi zadarski nadbiskup N ik o la , načelnici g rad ova Z adra i Splita, na­
pok on i neki hrvatski župani, kao k rbavski i sanski. A n d rija se ponašao
g o to v o kao sasvim sam ostalan vladar. I z Zadra ode na ju g k Splitu,
g d je su ga op et dočekali svi nadbiskupi i bisku pi h rvatski i dal­
m atinski, a s n jim a ban A n d rija i nadasve v je rn i m u V ra tisla v od Sused­
grada. P red S p lito m sazove herceg A n d rija v ije ć e ili m ali sabor h rvat­
skih velikaša i vlastele, te učini m noge korisne odredbe. Prošavši tako
čitavu H rvatsku i D alm aciju i sklonivši što m ilo m što silom sve
hrvatske župe i latinske g rad ove da mu se p ok ore, b io je već u travnju
1198. je d in i gosp od ar H rva tskoga K ra lje v s tv a od D rave i sve do Hum ske
zem lje.
Sada tek poče rad iti kako bi se izm irio s rim sk im papom , te mu
ušao u v olju . U to im e diže vojsk u na susjednu oblast Hum , g d je se
214 DRUGO DOBA

b ijaše u k orijen ila k riva v je ra popa B ogom ila, a tako isto zarati i na
srpskoga v e lik o g župana Stjepana Prvovjen čan oga, k o ji je p rista jao uz
istočnu crkvu. On p o b ije d i i hum skoga kneza i velik o ga župana srpsko­
ga; ali nato se odm ah v ra ti u H rvatsku, pa je već u svibn ju op et bio
u Zadru.
A n d rija je b o ra v io već u Zadru kad mu stiže druga poslanica od
pape In ocen cija I I I , k o ja je bila kudikam o blaža od prve. Papa ga
j e n astojao lije p im načinom uputiti da bude sklon i pokoran svom u
bratu. V a ljd a su se braća i p rije kušala izm iriti, je r papa savjetu je
hercega A n d riju da ostane trajn o p ok oran i vjera n svom u bratu, da
štuje brata kao svoga kralja, a brat će n jega p oštivati kao hercega.
N ap osljetk u ja v i papa A n d riji jo š i to kako je n aložio nadbiskupu
ostrogon skom u i kaločkom u, da ga izopće iz crkve, a hercegovinu
n jegovu da udare crk venom k letvom (in te r d ik to m ), ako b i iznova poku­
šao da dign e oru žje na svoga brata.
Iz toga dakle razab irem o da je v a ljd a posred ovan jem biskupa i
nadbiskupa ugarskih i hrvatskih došlo izm eđu braće do nekoga spora­
zuma, te da je E m erik priznao A n d riju sam ostalnim hercegom H rvatske
i D alm acije, a A n d rija E m erika s v o jim k ra ljem i gospodarom . A li taj
m ir n ije dugo p otrajao . Još u prosincu 1198. izopći papa A n d riju iz
crkve, bez d v o jb e zato što je iznovice trgao m ač na brata svoga. Odmet-
nomu hercegu p ridružiše se taj put i nadbiskupi zadarski i splitski.
Z ato naloži papa ostrogon skom u nadbiskupu i zagrebačkom u biskupu
D om iniku da povedu p ro ti ovim crkvenim poglavicam a što strožu
istragu, pa ako su zaista k riv i da će ih tada skinuti s n jih ovih časti.
G odine 1199. bjesn io je opet o čiti rat izm eđu braće. Čini se, da je
A n d rija taj put kušao da oružanom silom p ro vali u samu Ugarsku i
da brata s p rije s to lja skine. N o k ao-što je A n d rija u s vojim oblastim a
b io m nogo jači, tako je u sam oj U garskoj stranka E m erik ova bila
b ro jn ija i m oćnija. Stoga ostade A n d rija kratkih rukava. E m erik ga
p ob ijed i, a A n d rija izgubi ne sam o nadu da bi se m ogao popeti na
k ra ljevsk o p rije s to lje , nego bi lišen i herceške časti u H rva tskom K ra ­
ljevstvu . Za te borb e istaknuo se osobito zagrebački biskup D om inik
kao revan pristaša E m erik ov. S la vo d ob itn i E m erik nam jesti sada za
bana H rvatske i D alm acije nekoga N ikolu , a nesretni herceg A n d rija
uteče i sakri se n a jp rije u ugarskoga velikaša Ladislava, a zatim p o ­
b jegn e u susjednu A u striju k v o jv o d i Leop old u V I. N o ni on d je ne
b ijaše siguran, je r mu je brat zah tijevao od v o jv o d e da mu n e v je r­
nika predade ili da ga barem istjera iz s voje zem lje. L e op old ne htjede
na to p riv o liti; a k ra lj E m erik p ro v a li u Austriju, te je pohara. B ilo
b i tada d ošlo do krvavih b o je v a da se opet n ije um iješao rim ski papa.
N je g o v poslanik K rescen cije zajed n o s nekim njem ačk im knezovim a
i s K on rad om , nadbiskupom grada Mainza, uze m oliti E m erika da o p ro ­
sti bratu, pa da onda izm iren a braća pođu u svetu zem lju v o je v a ti na
n evjern ike. E m erik se dade n am oliti, te op rosti drugi put v je ro lo m n o ­
mu bratu i vra ti mu sve časti u H rva tsk o j i D alm aciji. Još god. 1200.
opet se A n d rija p on osio kićenim naslovom »h erceg D alm acije, H rvatske
i H um ske ze m lje «.
 EM ERIK I SIN NJEGOV LADISLAV 215

A li vlastoh lepn i A n d rija ne m ogaše m iro va ti ni b rata svoga g le ­

d ati na k ra ljevsk om p rije s to lju . N e m inuše ni d v ije godine, a braća
se n anovo zavadiše. N asta grozan rat u U garsk oj, H rva tsk o j i D alm a­
c iji. A n d r iji se sreća nasm ijala, te se č in ilo da će starijega brata nad-
hrvati. V elik aši i vlastela ja to m ic e grnuli p od n je g o v barjak, a zak o­
n itoga k ra lja red o m sve osta vlja lo. Jednom zg od om sastale se o b je
v o js k e k od rije k e D rave nedaleko od grada Varaždina. E m erik stajaše
na u garskoj obali, A n d rija na h rvatsk oj. N i jed an ni dru gi ne usudi se
zam etnu ti b oja ; E m erik je r je b io s lab iji, a A n d rija ne uzdaju ći se u
'd o s a d a n ju sreću svoju. P rođ e neko vrije m e , a p ro tivn ičk e v o js k e ni
makac. U to se d o s je ti k ra lj E m erik što da učini. O stavi vo js k u svoju,
pa sam, goloru k , noseći u ruci je d in o k ra ljevsk o žezlo, p ređe preko
D rave u A n d rijin tabor. K a d stiže onam o, čitava se v ojsk a g o to vo
zaprepasti u gledavši svoga k ra lja. Sve se uklanjaše sa strahom i poči-
tan jem pom azanom u kralju , k o ji je dostojan stven o izm eđu vojn ik a
p rolazio. K a d E m erik dođe usred tabora, stade i dovik n u o v a k o osup­
nutim d elijam a : » E j lju d i, e vo vašega k ra lja! T k o će se od vas usuditi,
da om asti ruke k rv lju svoga k ru njenoga k ra lja ? « I n itk o n iti pisnu niti
ru k om ne m ače, već sva m om čad poh ita p red k ra lja, da ga m o li za
op rošten je. N a to k ralj pođe u šator brata A n d rije, k o ji n ije ni slutio
što se zg o d ilo u n je g o v o j vojsci. N i A n d rija ne zn adijaše kam o da se
krene, nego poniknu nikom ; a k ra lj na to za p o vje d i m om cim a da ne-
harn oga b rata svežu i za n jim odvedu. Sada se o b je v o js k e sjediniše,
a sva H rva tsk a i D alm acija p riznade k ra lja E m erik a za svoga jed in oga
gospodara. N esretn i herceg A n d rija dopade ro b ije ; on bi zatvoren od
brata svoga u tvrdu kulu K n e g i n e c kraj Varaždina, u k o jo j je
čam io sve do sm rti b ra tove god. 1204. Sužanj A n d rija b o ra v io je tužne
dane u tam nici; je d in a m u utjeh a b ijaše što su čestiti ž ite lji grada
V araždina svom u nekadanjem u hercegu b ili na ruku, te mu tako olak ­
šali nesnosno tam novanje. Još i sada vid e se na putu iz Varaždina u
lje k o v ite to p lice varaždinske p od rtin e stare kule K neginca, k o ja je
nekad od sunca k rila h rvatskoga hercega.
R azm irice s b ra tom A n d rijo m isp u njaju v e lik i d io E m erik ova vla­
danja. K a k o je im ao pune ruke posla kod kuće, n ije m ario u p litati
se u van jsk e zam ršaje; ali on je to ipak činio više, nego što je b ilo
p otreb n o i korisno. On se pačao ne sam o u p rilik e pod ložn e mu
b anovine Bosne, nego i u sm u tnje u S r b iji i B ugarskoj.
U B osni vladaše jo š od god. 1180. ban K u lin , za k oga kaže narodna
p re d a ja da je b io vrstan vlad ar, tako da su se B ošn jaci jo š za ka­
s n ijih tm urnih vrem ena, kad b i ih sam o časak o g r ija lo sunce, puni
nade g o v o rili: »V ra ć a m o se u vrem ena K u lin o v a «. K u lin priznavaše
d ob re v o lje vrh ovn u vlast ugarsko-hrvatskih vladara, ali b ija še uz to
d osta sam ostalan, tako da je na svoju ruku m ogao utanačivati držav­
ne u govore i p o d je ljiv a ti s v o jim susjedim a različite p ovlastice. T ak o
on p o v e ljo m od 29. k olo vo za 1189. p o d ije li D ubrovčanim a slobodu trg o ­
van ja u č itavom svom vladanju.
S p o litič k ih dakle razloga n ije se E m erik m ogao m iješa ti u bosan­
ske stvari. N o tim b o lje g a p ovod a dadoše tam ošn je v je rs k e prilik e.
216 DRUGO DOBA

U to m ga j e b o d rio i papa In o c e n c ije I I I , tražeći od n je g a kao od v rh o v ­

noga gosp od ara Bosne da stane na obranu k atoličk e v je re p ro ti nauku
pop a B o g o m ila . A b ogu m ili ili patareni b ijah u u B osni silno p reo teli
maha, tako da je i sam ban K u lin sa s v o jo m ženom i sestrom i sa
10.000's v o jih lju d i p rig rlio novu vjeru . Iz Bosne se pak raširila pata-

V E L I K I P E C A T K R A L J A E M E R IK A

renska v je ra u H rvatsku , pače u dalm atinske grad ove, tako da je u

gradu Sp litu op sto jala zasebna patarenska općina, k o jo j su b ili na čelu
M ato i A ris to d ije , zan atom slik ari i zla ta ri.1
B udući da su patareni ili bogu m ili b ili oč iti p ro tiv n ic i ne samo
k ršćanskoj crk vi ob o jeg a zakona, nego i državnom u redu, n ije čudo
da su ih p ro go n ile i duhovna i svjetovn a vlast. V eć u listopadu 1200.

1 [P r o g o n je n i u S plitu , b raća M a tej i A ris to d ije p re b je g li su u Bosnu, g d je su

dugo d je lo v a li kao slik a ri i zla ta ri, ali i ka o p ro p a g a to ri p a ta ren stva .]
 EMERIK I SIN NJEGOV LADISLAV 217

, p ozo ve In o c e n c ije I I I k ra lja E m erik a posebnom poslan icom da se

dign e na bosanske patarene. T a k o započe žestoka b orb a p ro tiv bosan­
skih patarena, k o ja je uz neke stanke tra ja la dva stoljeća i p ol, te
se napokon svršila tim da su bosanski p atareni v o lje li p rig r liti Mu-
ham edovu v je ru i p ostati Turci, nego se p o k o riti rim sk oj stolici.
E m erik p rih v a tio ob jeru čk e p o ziv rim sk e stolice i p ozvao bana
K u lin a na od govorn ost. K u lin sluteći zlo, što m u p rije ti, ispriča se
lije p o braneći se da patarene n ije držao za k riv o v je rc e nego za dobre
kršćane, i da j e p rip ravan p oslati neke od n jih u R im da papi objasne
s v o je v je ro v a n je i svoj život. N a taj su sretljivi korak K u lin o v p rim iri se
papa, pa tako nastade živa h n ije op ćen je izm eđu R im a i Bosne u svrhu
da se ob rate bosanski patareni. God. 1202. pače posla papa splitskoga
nadbiskupa B ern ard a2 i Ivana de Casamaris u Bosnu da istraže čitavu
stvar te patarene i prived u u k rilo k atoličk e crkve. O sobito g o r ljiv
b ijaše u tom p ogledu Iva n de Casamaris, papinski dvorsk i kapelan,
k ojem u p ođ e za rukom o d v ra titi od patarenstva i bana i neke p ogla­
vice te v je re . N a to se 8. travn ja 1203. sastadoše na B ilin u p olju kod
rije k e B osne papinski legat Ivan, dubrovački arciđakon M arin, ban
K u lin i m n ogi patareni, od k o jih se po im enu spom inju Dragiša, Lju-
bin, D ragota, Pribiša, Ljuben, R adoš i V ladoš. P red papinim poslani­
k om odrekoše se ban K u lin i n je g o v i lju d i svečano sv o jih dosadanjih
bludnja, te obećaše posluh i v jern ost rim sk oj crk vi za sva vrem ena.
S vršivši to p red n arodom u Bosni, pođe papinski legat s banom Kuli-
nom i b ivšim patarenskim p oglavicam a u Ugarsku, g d je op et svi pri-
segoše p red k ra ljem E m erik om , nadbiskupom kaločkim , bisku pom pe-
ču jsk im i m n ogim dru gim a da će se točn o d ržati onoga o č ito v a n ja na
B ilin om p olju . Još se ban K u lin obveza jam čevin om od 10.000 m a­
raka srebra da će p la titi toliku globu, ako bi trp io u s v o jo j zem lji
bud ove obraćenike, kad b i se op et odm etnuli, bud ine k riv o vje rc e.
T a k o se p riv re m e n o rije š i patarensko p ita n je u B osni da za k oje
v rije m e jo š ja č e izb ije na površinu.
D ok se E m e rik o v o u p litan je u bosanske p rilik e dade jo š razu m jeti
i op ravd ati, baš j e zazorno n je g o v o pačanje u srpske p oslove. U S rb iji
b ijaše se m lađ i b ra t Vukan, gosp od ar D u k lje i ju žn e D alm acije, digao
na s tarijega b rata k ra lja Stjep an a P rvo vjen ča n og a da ga zbaci s p ri­
je s to lja . O dm etni Vukan zatraži pom oć u pape In ocen cija I I I i ugarsko-
-hrvatskoga k ra lja E m erika. P rvom u obeća da će preći u k rilo rim ske
crkve; a dru gom u da će mu priznavati vrh ovnu vlast kao i ban K ulin.
Za čudo je da je papa k o ji je u U garskoj b ran io zakonitost p ro ti bun­
tovn om u hercegu A n d riji, u S r b iji stajao uz od m etnika Vukana p ro ti
legitim n om u kralju . D akako da su ga na to nukali interesi katoličk e
crkve. I E m erik , k o ji se b ijaše izm irio sa s v o jim b ra tom A n d rijom ,
p rih vati ponude srpskoga k ra ljevića, k o ji se već stao nazivati »k ra lje m
D u k lje i D a lm a c ije «. God. 1199. nalazim o Vukana u živah nom općenju
s rim sk om stolicom . S toga se prep ao srpski k ra lj Stjep an P rv o v je n ­

1 [ I z n epozn atih ra zlo ga nadbiskup B ern ard n ije pošao u Bosnu, n ego ga je z a m ije­
nio du brovačk i a rh iđakon M a rin .]
218 DRUGO DOBA

čani. Sad se i on nastojaše p rib ližiti papi, pa mu obećavaše da će biti

odan rim sk oj stolici. In ocen ciju b ijaše napokon svejedno, tk o sjed i na
srpskom p rije s to lju , sam o ako postigne svoj c ilj da S rb i opet prionu
uz rim sku crkvu. K tom u je v o lio p od u p irati zak on itoga vlad ara nego
odm etnika, pa je zato n aložio dukljanskom u m etro p o liti da okruni
Stjep an a P rvo vjen ča n oga k ra ljevsk om krunom , k oju će mu p oslati iz
R im a na dar.
P reo k ret papine p o litik e v rlo sm uti k ra lja E m erika. N e sam o što
je ža lio da je papa zan em ario n jeg ova štićenika Vukana, nego se i
tom u p ro tiv io da bi srpski vlad ar d ob io kraljevsk u krunu, tvrdeći da
je S rb ija već čitavo stoljeće podložna vrh ovn o j vlasti ugarskih kra­
ljeva. Z a m o li zato papu da ne šalje Stjepanu ni poslanika ni krune,
je r se to p ro tiv i ugarskim zakonim a, budući da je S rb ija p od n je ­
g ovim p o k ro v ite ljs tv o m . On će sam srpske stvari u rediti i p rivesti ze­
m lju u k rilo rim ske crkve.
N a taj p ro svjed svoga p rija te lja i dosadanjega saveznika prekinu
papa d alje d o g ovore sa Stjep an om P rvovjen ča n im , te se op et p rik lo n i
Vukanu. N o Stjep an kao da je slabo m ario i za papu i za E m erika,
pa se zato ovaj digne da silom p rib avi ugled s v o jo j vlasti. G odine 1202.
p od iže vojsk u , prid ru ži jo j čete brata svoga A n d rije i p ro v a li u srpske
zem lje. R at b i svršen već u jesen i iste god. 1202, je r se E m erik hvali
papi da je u ze m lji ve lik o ga župana uspostavio svoju vlast. On se i
p ro zove k ra ljem S rb ije ( rex S e rv ie ), i taj naslov ostade otad ugarsko-
-hrvatskim vlad arim a k roz sva p o to n ja stoljeća u znak n jih ova v rh o v ­
nog gosp od stva nad S rb ijom , prem da ga zaista nisu vršili. Stjepan bi
skinut s p rije s to lja , a v e lik im županom postade Vukan, štićenik
Emerikov.®
N o d ok se E m erik up litao nepozVan u strane države, zanem ario je
svoju naslijeđenu državu, te se tako m og lo zg od iti da je u pravo god.
1202. grad Zadar dopanuo m letačkih ruku.
U p ravo god. 1202. d iglo se na papino nukanje više francuskih i
talijanskih velikaša i plem ića da p ovedu četvrtu križarsku vojnu. N a
čelu k rižarim a b ili su Balduin, g r o f od F lan d rije, i Sim on, g ro f od
M on tforta. K a k o ti velikaši nisu im ali svoga b ro d o v lja , sporazum iše se
s M letačk om R epu blik om da će ih ona na sv o jih 50 g a lija i 100 tovarnih
b ro d ova p revesti na istok. Z ato obećaše R epu blici plaću od 85.000
m araka srebra, zatim p olo vicu osvojen ih zem alja i plijen a. O b je stranke
zakleše se na sveto evan đ elje da će utanačene p ogod b e točno vršiti.
M eđu tim kad se k riža ri h tjed oše ukrcati u g alije, m anjkaše im od p o ­
gođene svote jo š 34.000 m araka srebra. Sad zah tijevaše stari, 93 g o d i­
šnji dužd H e n r i k D a n d o l o , da pođu za naknadu dužnih pre-
vozn ih trošk ova usput ra to v a li na n e p rija te lje M letačk e R epu blike. B ilo
j e k rižara k o ji su se svom snagom tom u zah tjevu op ira li; no većina
pristane na sve sam o da dođu u svetu zem lju.

* [V u k a n je o d stu p io ve ć idu će godine, kad se S tefa n P rvo v jen č a n i p o ja v io s p o tp o ­

ro m Bugara. N a k o n toga j e Sava p o m ir io braću.]
 EMERIK I SIN NJEGOV LADISLAV 219

O svetolju b ivi dužd H en rik D an dolo ne m ogaše p re g o rje ti Zadra,

te p oved e k rižare n a jp rije na taj grad. N a p očetku listopada 1202.
osta vi b ro d o v lje od 72 g a lije i 140 tovarn ih lađa M letk e, te 10. stude­
noga silom uđe u zadarsku luku, rastrgavši ja k e željezn e lance k o ji
su ulaz u luku bran ili. Z atim se k rižari iskrcaše na kopno, načiniše
tab or i počeše udarati na grad. Zadrani se b ijah u z a v je r ili da će se
bran iti kao nekad K artažan i i N um antin ci, k tom u su i gradski bedem i
b ili v rlo čvrsti. Uza sve to p rep ad oše se v e lik e k rižarske vojsk e, pa
stadoše m isliti na uvjetnu p redaju, prem d a su ih od toga sam i neki
k riža ri (k a o op at G uido od V a u x a ) od vraćali. N o d o p ogod b e ipak ne
dođe. Č etiri dana o d b ija li su Zadrani h rab ro sve ju riše križara; peti
dan, vid eći da nem a ni otku da p om oći, p red ad oše se na m ilost i ne­
m ilost (19. stu d en oga). M lečani s k rižarim a nem ilo poharaše i op lije-
niše grad; većina pak Zadrana ostavi svoj rođ eni grad, te se naseli
po susjednoj H rva tsk o j i po otocim a.
K riž a ri s M lečanim a nastaniše se u op u stjelo m gradu, te ostadoše
u n jem čitavu zim u. Papa je doduše radi toga nasilja p ro k leo M letke,
ali H en rik D an dolo m alo je za to m ario. U sred zim e planu izm eđu
k rižara i M lečana lju ta borba radi stanova (j e r su M lečani sve b o lje i
ljep še za sebe z a d rža li), k oja je trajala osam dana. T ek 25. travn ja
1203. ostavi H en rik D an dolo nesretni Zadar i o tp lo v i p rek o K r fa na
istok. P r ije odlaska dade ra zvaliti tvrd e bedem e gradske, prem da mu
b ijaše papa za p o v ije d io da toga ne čini.
Pad Zadra u m letačke ruke bijaše velik udarac ne sam o za n jegove
građane k o ji su ostali bez kuće i kućišta, nego i za k ra lja E m erika
k o ji je tako izgu b io znam enito m jesto u D alm aciji. M lečani pak zad o­
b ili su u porište za širen je s v o je vlasti na istočn oj ob ali Jadranskoga
m ora. H rva tsk i p ovjesn iča r T om a, arciđakon splitski, sm atra pad Za­
dra B o žjo m kaznom , je r su se žite lji n jeg ovi b ili o d v ra tili od rim ske
c rk ve i prion u li uz bogum ile. N a jo d lič n iji Zadrani da su rado p rim ali
te k riv o v je rc e i kod sebe ih držali. M lečani opet b ije d ili su Zadrane
p red s vijetom i k rižarim a da su b ili gusari i ro b ili m letačke b ro d ove
kad bi p lo v ili p o m oru.
Dužd b ijaše p rije svoga odlaska u p olu razvaljen om gradu n a m je­
stio s v o je ljude, da n jim u p ravljaju . Odm ah se d igoše na sve strane
raspršeni žite lji da se opet vrate u rodni grad. N e nadajući se p om oći
od svoga zak on itoga vladara, k o ji je b io zab avljen s b ra tom A n d rijom ,
Zadrani sam i na svoju ruku skupiše b ro d ove i stadoše gusariti, salije-
taju ći oso b ito m letačke lađe. N a to i M lečani poslaše s voje b ro d o v lje
prem a Zadru, a m letačka v o js k a p od iže p o nalogu duždeva sina Raj-
n e rija D andola tik p red grad om na otok u U gljanu m alu tvrđicu, u k oju
bi sm ještena posada s b ro d o v lje m da brani Z adran im a gusaren je i
p ovratak u rod n i grad.
Sada p risk oči u p om oć Z adran im a i k ra lj E m erik . K a k o n ije sam
m ogao d oći s v o js k o m na jug, p o v je ri splitskom u nadbiskupu B er­
nardu da pom aže Zadrane. T a j B ern ard b io je v r lo ugledan i uman
muž, a oso b ito c ije n je n od k ra lja k ojem u je nekad b io u čitelj. On zaista
220 DRUGO DOBA

sprem i p o m o ć kako je k ra lj želio. P o n jeg ovu nalogu pođe u Vranu

tem plarim a i p rim i od n jih veliku svotu srebra, k o ju b ijaše n jim a dao
k ralj u p oklad, ako b i kad zaredala teška vrem ena. S tim je novcem
kupio B ern ard plaćenike. U p ravo tada b ijaše d o p lo v ilo u D alm aciju
deset napu ljskih b ro d o v a iz Gaete. N adbisku p stade s n jim a u gova­
rati i pon u d ivši im nagradu, p red ob i ih da su stali u k ra ljevu službu
u p om oć nesretnim Zadranim a.
S je d in je n o b ro d o v lje zadarsko-napuljsko započne b orbu s Mleča-
nim a, k o ji nisu b ili od već ja k i je r im je glavna snaga b ila na istoku.
P rv i posao b ijaše da im se otm e tvrđ a na otok u nasuprot Zadru.
N a p u ljc i sa Z adran im a napokon p ro vališe u tvrđu, pou b ijaše posadu,
a tvrđ u sam u razoriše. N a to p ođ oše slavod ob itn i Zadrani u svoj
p olu razvaljen i grad, nastaniše se u njem , te ga stadoše op et u tvrđ iva ti.
B ijaše to na koncu god. 1203. ili na početk u god. 1204. M lečani ne
m ogoše m eđu tim p o d n ije ti to lik e sram ote. Duždev sin i nam jesnik spre­
m aše se svim a silam a da osveti taj poraz. Stade sab irati b ro d o v lje i
da skuči Zadar i da se o b o ri na S p lit budući da je upravo splitski
nadbiskup n a jviše p rid o n io p oto n jem u porazu.
Zadrani se lju to prepadoše. B o je ć i se k atastrofe od gc d. 1202,
a ne nadaju ći se ni od kuda p om oći, odlučiše d ob re v o lje p o k o riti se
M lecim a i p rizn ati im vrh ovn u vlast kako su čin ili do god. 1180.
Poslaše p oslan ike u M le t k * R a jn e r iju Dandolu da mu se p ok lon e i uta­
nače p redaju. P ogod b e p re d a je b ijahu v rlo teške, g o to v o ubiia%ne za
n e v o ljn e Zadrane.
U stan ovilo se god. 1204. ovo : Zad ran i b irat će za svoga nadbisku­
pa vazda rođ en og M lečanina, k o ji će b iti p ok oran m letačkom u p a tri­
ja rh u na Gradu; svećenstvo pjevć. če svakoga B ožića i Uskrsa u v e lik o j
crk v i s lavosp jeve ( laudes) m letačkom u duždu i patrijarh u . N a d a lje će
Z adran i b ira ti sam o M lečane za načelnike ( c o m ité s ) svoga grada. Ako
k o ji izab ran ik ne b i h tio časti p rim iti, m o ra t će d otle b ira ti dok
jed an p riv o li. T o g a će dužd p o tv rd iti, a naco će m u građani priseći
prisegu vje rn o s ti. S vi se Z adran i p očevši od 14. g o d ir e m o ra ju priseći
m letačkom u duždu, i ta se p risega m ora ob n o v iti sv ?’ s desetf godine.
A k o b i dužd došao u grad, im adu ga lije p o p rim iti i počasti* i, te mu
d ozn ačiti zgodan stan, ako ne bi h tio stanovati u nadbiskupskom dvoru.
Z adarska v o js k a i b ro d o v lje im ade se svaki put p rid ru žiti m letačkoj
v o js c i, kad god bude pozvan a na oru žje. K o d svih v o jn ih poth vata
m ora ju Z adran i prem a s v o jim silam a su d jelovati. U opće će sve m le­
tačke p rija te lje i n e p rija te lje sm atrati za s voje p rija te lje i n ep rija telje.
N a d a lje će Zadrani p laćati p rvo ga ožu jk a svake god in e 150 dukata
ili 3000 d ob rih kuninih koža M le ta č k o j R ep u b lici u im e danka. N a ­
p ok on će Zadrani p oslati u M letk e 30 sv o jih lju d i, k o ji će on d je b o ­
ra v iti kao taoci sv o jih sugrađana.
T im p ogod b am a bude Zadar sasvim sputan u m letačke verige, te
postade ro b o m V en ecije. Stara p riv ile g ija , k o ja su Zad ran i u živali za
narodne d in astije i za A rp ad ovića, pače i u p rvo v rije m e m letačkoga
vlad an ja, biše o v im u g ovorom savim ukinuta. M lečani su pače sada
sastavili i obrazac, po k ojem je svaki n o vi načelnik m orao p olagati
 EMERI K I SIN NJEGOV LADISLAV 221

jjrisegu vjernosti duždu i M letačkoj Republici. Premda je tim ugovo­

rom zadovoljeno Mlecima, ipak duždev sin R ajnerije krenu s brodo­
vljem da tobože kazni splitskoga nadbiskupa Bernarda, što je pritekao
u pom oć Zadranima. N o slabo mu se sreća nasmijala. Split je bio
suviše jak, te se ne usudi na nj ni udariti. Zato razvali samo jednu
palaču s kulom na jednom otoku (danas poluotok V ra n jic) tik Solina.
Katastrofa zadarska od god. 1202. m ogla je kralja Emerika po­
dučiti da se suviše ne brine za susjedne države. Uza sve to uplitaše
se on u bugarske poslove, hoteći ondje skučiti cara Kalojana. N o
bugarski car nađe zaklona u pape Inocencija I I I , i tako se zamalo
Em erik ne zavadi s rim skom stolicom. Naposljetku ipak Em erik po­
pusti i m orade dopustiti da njegovom državom prođe papinski legat
kardinal Leon, k oji je 8. studenoga 1204. u Trnovu okrunio K alo­
jana krunom što ju je poslao sam papa iz Rima.
M alo dana zatim, u sredini rujna 1204, umre kralj Emerik. Pred
smrt bijaše se živo zabrinuo za budućnost svoga sina i nasljednika
Ladislava, kojega mu rodi žena Konstancija, kći aragonskoga kralja
Alfonsa II. Da bi mu osigurao p rijestolje, dade ga još za života svoga
okruniti za kralja (26. kolovoza 1204). Onda izvadi iz tamnice grada
Knegincć. brata Andriju, oprosti mu sve i učini ga skrbnikom ne­
dorasloga sina i podjedno upraviteljem države.
Premda je Em erik ovako velikodušno postupao sa svojim bratom i
prem da je sam Andrija svečano obrekao papi Inocenciju da će štititi
m ladoga kralja i pravedno postupati s njegovom m ajkom udovicom,
ipak ne održa zadate riječi. Potaknut svojom vlastohlepnom ženom
Gertrudom, k oja je m rzila Konstanciju, stade nevoljnu udovicu v rije ­
đati i uskraćivati jo j prihode. Napokon dođe do tolike opreke da se
Konstancija nije više osjećala sigurna, te je sa sinom pobjegla u
Austriju v ojvod i Leopoldu i ponijela sa sobom krunu i druge znakove
kraljevske vlasti i časti. V ojvod a Leopold dočeka bjegunce i njihovu
pratnju u Beču vrlo prijazno i ukaza se spreman da im pomogne.
Andrija zahtijevaše opet da mu preda majku i sina zajedno s krunom;
a kad on toga nije htio učiniti, m alo da ne planu rat. Austrijska vojska
bijaše već doprla do ugarske međe, kad na jednom umre m ladi kralj
Ladislav 7. svibnja 1205. Rapski biskup pokopa nato kralja u Stolnom
Biogradu, a m ati njegova Konstancija vrati se domu oca svoga. Ugar-
sko-hrvatskim kraljem postade pak Andrija.
 A N D R IJ A II
1205— 1235

Andrija b io je p rvi ugarsko-hrvatski k ra lj, k o ji je p rigod o m

kru nidbe 29. svibn ja 1205. m orao p o lo žiti krunidbenu prisegu. N o on
n ije b io č o v je k koga bi prisega vezala. K a k o je b io slab i tašt, obećavao
je svašta, ali n ije b io ja k ni sprem an, da drži obećanje. B io je sasvim
rob s v o je žene G ertrude, kćeri B erto ld a g ro fa M eranskoga, k o ja ga
je jo š za živa E m erik a bunila p ro ti bratu, tak o da je naposljetku
m orala otići iz Ugarske. N o odm ah nakon sm rti E m erik ove vra ti se
opet k svojem u mužu, te stade s p letk a riti p ro ti K on sta n ciji i sinu jo j
Ladislavu. Sad je neograničeno stala vlad ati U garskom , gazeći zakon i
narodne ob ičaje, d o zivaju ći strance, oso b ito N ijem c e , u Ugarsku. S v o­
jim rođ acim a razdavala je n a jzn atn ije službe i n a jveće časti, čim je
dakako v rije đ a la p on osito i b ogato dom aće plem stvo.
V eć u početku svoga vlad an ja izradi A n drija, potaknut od svoje
žene G ertrude, da su n jezin a brata bam berškoga opata B ertolda, iza­
b ra li za kaločk oga nadbiskupa. B erto ld znao je doduše nešto slabo
latinski, ali o crk ven om pravu n ije im ao ni p ojm a; k tom u je bio
prem ašio tek dvadesetu godinu i tak o u pravo nesposoban za tu čast.
Z ato mu ne h tjed e papa In oc e n c ije p o d ije liti nadbiskupskoga plašta;
no kako ga je A n d rija neprestano salijetao, p riv o li napokon i posla
mu p alij. A li tim p ro u zročio v e lik o n eza d o voljstvo u U garsk oj. Kao
što je E m erik s v o je oči svraćao na B alkanski p olu otok , tako se A n d rija
uplitao na sjeveru u H aliču ili G aliciji. N a B alkanskom poluotoku
pru žalo mu se u on aj čas m alo p rilik e : u B u garsk oj zared ali iza
K a lo ja n a vrsni vladari, od k o jih je b io n a jzn am en itiji I v a n A s e n I I
(1218— 1241); u S r b iji pak b ijahu se zavađena b r a ć a 'S tje p a n P rv o ­
 ANDRIJA II
223

vjen čan i i Vukan izm irili p osred ova n jem trećega brata sv. Save, k o­
je g a b ijahu navlaš zato d ozvali iz S vete G ore u S rb iju . A n d riji u
d ob ar čas dođe p o ziv h aličkoga kneza Danila, k o ji se ne m ogaše ob ra­
n iti od sjedin jen ih P oljak a, Rusa i P olova ca (1206). On p ro vali u
H alič, suzbi p ro tiv n ik e Danilove, a onda Danila n am jesti za kneza u
V la d im irsk oj, H a lič pak predade Jaroslavu, sinu suzdaljskoga velikoga
kneza V sevolod a. Oba kneza m oradoše prizn ati vrh ovnu vlast A n d ri­
jinu , k o ji svojem u naslovu p rid ad e »k r a lj H aliča i V la d im irs k e « ( rex
G a llicie L o d o m e rie q u e ).
Iz H aliča poh ita A n d rija u Ugarsku, kad mu stigoše glasi da mu je
žena ro d ila sina. Spazivši naim e da mu je žena zatrudnjela, b ijaše
zam olio papu neka za p o vije d i svjetovn im i duhovnim velikašim a da
se za v je re m ladom u sinu čim se p orod i. Čini se p o nekim podacim a
da je k ralj već god. 1208. svoga p rvorođ en ca B elu dao o vjen čati k ra lje v ­
skim vijen cem , sam o da bi mu osigurao nasljedstvo.
U to se k ra ljičin b rat B erto ld banio u U garsk oj tako da je i sam
papa p oža lio, što ga je p o tv rd io za nadbiskupa, te m u je za p rije tio
crk ven im p ro k letstvo m . N o to ne b i jo š sve. God. 1208. osvanuše u
U garsk oj i druga braća k raljičin a, bam berški biskup E k bert i istarski
m a rk g ro f H enrik. Biše o k riv lje n i da su su d jelovali kod um orstva n je­
m ačkoga k ra lja F ilipa Švabskoga, te p ob jego še u Ugarsku, g d je osta­
doše do god. 1211. G ertruda o d lik ovala ih svakom p rigod o m , a k ralj
A n d rija razdavao im anja i b lag o n jim a i n jih o v im službenicim a. N a­
pok on im en ova k ralj p otk raj god. 1209. BertoJda banom hrvatskim ,
k oju su čast dosad obnašali kudikamo* v re d n iji m uževi: M erk u rije
(1205), S tjepan M ih a jlo v (1206— 1207) i glasoviti u p o v ije s ti B enko
ili Bank (B en ed ik t, 1208— 1209).1
B erto ld ban ovao je u H rva ts k o j od k ra ja 1209. do k ra ja 1211. ili
do početka 1212. K a k o je n jeg ovim uzvišenjem na stolicu kaločke nad­
b isku pije bila uvrijeđ en a Ugarska, tako je sada im en ovan jem n jeg ovim
za bana b ila ogorčena H rvatska. Opće n eza d o voljstvo poveća jo š ne-
sn osljiva ćud k ra ljičin a i ugađanje k ra ljev o tuđincim a. T a k o se napo­
kon i u U garsk oj i u H rva tsk o j p od igla stranka, k o ja je gledala Andri ju
zb aciti s p rije s to lja . N e z a d o v o ljn ici svratiše oči na Gejzu, m lađega
brata B ele I I I , k o ji je jo š od god. 1190. b ora vio u Carigradu, tam o
se’ ožen io i više d jece im ao. God. 1210. izabra A n d riji p ro tivn a stranka
poslanike, k o ji će p oći u C arigrad G ejzin im sinovim a i p ozvati ih na
p rije s to lje ugarsko i hrvatsko. Poslanici bijahu stigli već u grad Split,
g d je će se ukrcati i o tp lo v iti, kad ih najedn om sustavi knez D o m a l -
d o , sin Saracenov, načelnik grad ova Sp lita i Šibenika. U grabivši im
pism a, k o ja su nosili u C arigrad, zasužnji knez D om aldo poslanike,
ok u je ih u ok ove, pa p ošalje n jih i pism a natrag u Ugarsku k ralju

1 [B a n k od plem ena B 6 r.]

224 DRUGO DOBA

A n d riji. P ok ret b i ugušen, a knez D om aldo dobi za to od k ra lja u

baštinu župu Cetinu s T rilje m i postade tako n a jm o ćn iji velikaš u
H rvatskoj.*
P o s lje d n ja urota ne učini A n d riju ni m alo ra zb o ritijim ni oprezn i­
jim . On razdavaše i d alje svo jim lju b im cim a dobra i doh otke držav­
ne. Još rasipn ija b ijaše k ra ljica k o ja je za svoju djecu im ala k o lije v k e
i kupke od kovanoga srebra. U to se A n d riji pruži p rilik a da se op et
u m iješa u p oslove H aliča. K n ez naim e D anilo m orao je god. 1207.
p o b je ć i u Ugarsku, je r je suviše ugađao rim sk oj crkvi, dok je narod
n je g o v p ria n jao uz istočnu crkvu. U H aliču i V la d im irsk oj postadoše
kn ezovim a V la d im ir i R om an, ali i ti biše god. 1212. za noćne bune u
gradu H aliču zajed n o sa s vojim ženam a i d jeco m um oreni. H aličan i
nato pozvaše A n driju , neka im dade svoga m lađega sina K olom an a
za kralja. Prem da A n d rija n ije b io podoban da vlada naslijeđenom
državom , on ipak požudno p rih vati ponudu, sam o da svom u p eto­
god išn jem u sinu namakne k oju zem lju. N o p rije nego što je krenuo
na put, p o v je ri državnu upravu k ra ljic i i bratu jo j B ertoldu , a n jim a
p rid ru ži kao palatina vrijed n o ga i zaslužnoga Benka (B a n k a ), nekad
h rvatskoga bana, k o ji m eđutim n ije zajed n o s ostrogon skim nadbisku­
pom Iva n om m ogao m n ogo dobra uraditi kraj svem oćnoga silnika Ber-
tolda. U rediv tako regenciju, pođe A n d rija p od jesen u H alič, p ovevši
sa sobom nedorasloga K olom ana.
Sada tek (1213) nastade p ravi m etež u U garskoj. B ertold b ijaše
d rsk iji nego ikad p rije i razdraži jo š ja č e velikaše. Oni bijahu na njega
tako kivn i da su jed n om p ro v a lili u n je g o v dom , pa lju to izb ili i njega
i svećenike, k o ji mu b ijahu p ritek li u pom oć. N o B erto ld ne opam eti
se ni sada. Prem da je b io svećenik, planu grešnom lju b avi prem a ženi
palatina Banka. N o kreposna žena ne htjed e ni čuti za ljubezne ponude
njegove. Z ato u p otrebi prevaru. S e s tA n jegova, k ra ljica Gertruda, p o­
zo ve lijep u suprugu B ankovu na d vor, a nato je B ertold silom o b lju b i
u od ajam a s voje sestre. Stoga zločina usplam ti sav narod. B erto ld brzo
ugrabi blago, što ga b ijaše n jeg ova setra kod nekog ostrogon skog gra­
đanina dala u pohranu za svoju djecu, pa p ob ježe iz Ugarske. M jesto
n jega stradala je sama k raljica. P r ija te lji B ankovi dosudiše jo j smrt,
na što pristade i ostrogon ski nadbiskup Ivan. U rotn ici, na čelu im
župan P etar i hrvatski ban Simun, navališe god. 1213. na nevrijednu
i grešnu ženu u njezin im odajam a, ili kako drugi vele, u nekom šatoru,
te ju raskom adaše. Djecu njezinu, kru njenoga već k ra lja Belu, n a j­
m lađega sina A n d riju i k ćer M ariju sak rije i spasi o d g o jite lj n jih ov
Salam on. V o jv o d a austrijsk i Leop old , k o ji b ijaše došao k ra ljici u p o­
hode, spasi je d in o b ije go m svoj život. Župan P etar bude doduše druge
noći um oren od k ra ljičin ih privrženik a, no ostali urotn ici um akoše
sretno.*

* [P r o b le m D om a ldova p o d rije tla i baStinskih p o sjed a u p o vijesn o j j e znanosti

o tv o ren .]
* [P r ič a o oskvrnuću id e u red legenda. U ro ta p r o tiv k ra ljic e izbila j e zb o g njezine
n epotističke p o litike. U ro tn ici su j e u b ili za lo va n edaleko Budim a, ali j e B e rtold
p o b jeg a o .]
 f ejcfoffuiif 7 ti ihjtr
f bt hfl0etn t i V i r m t p M ^ )' J*J/jtv.i

*trArCC < J c ^ t4 *^ 4 N ln T ^ A$vW r

lAfk^tOc

, ^ ’ 1 'ir.ic t i f i i il^ jr *njj&i

- l'*f ¥ f ■/*«’],< *# ?# 6 * «,-Parter ¿ rn *cm C .* ^ rmX. (f* ¡«iV*J&<r
'• * K :r*f& rfc^,‘ iM W rn ,p ***A fefc A l' * > # ■ > ? EgT. _
? tet*W ^
u ^^ . ^
- ^ r — ^w W m n o tfi w g vp & -*jijku inr.^jr u fc p v p X
t i f J & t f * tu u f» ?c4*S*t»\r
^ a t u K T ^ M * ^ u d t t ? -i
^ A 81* i j T ^ < t V c £ ° f £ > « 5 i r t ^ r ? f K ^ n T « i ^ « { ^ p a tm ty ž v v

PRILOG
^ W lf* i! ^ t « ir - < * | * . > •_..'- 1 ? ^ l£ i ^ o o ifi > ^ W * n < W < ^ > -.< m rv S
f ^ o f c i e S * sdvA « n ^ ; i * ^ i r r 7 t v ^ S i v r U t t f c t f e A t a A t f«> A f^ r fi ntA b <tw i U r ^ ft.v > c 6 ..^ * w
_ # ^ >■ f . • 0 J|
**>* t? * * n }1* vS r ***1*** 7tfW* ,-»y ^
'■ U *
1**11*' C jjii ^ i '": . *Ajr4-i c%v m i & p fi< 9 b < ifW

21
» W * f KrćUblC** ¿ l i « 4 p ttW ^ iT i'ttilUKt <& i V ^ u cAm ^ih C\b*r l i A(|»»< J W j^p S } o ^ iu t^ }vcfi« *tiir ^ jj

f l H .BT^PT?
IL21£^rv? H ^.
» ^ ¿ lj» A s » i'' ^MiftdOr*tmuc’ i<frc~ *9 t^iSt* tri *"
m K U W **t- o o »r r .* t e d .M * i£ c e * i* t - a S ^ n c t n m ir ¿'cb jtfcro* * ftw I
i?^«<s^-^*-«^«*'**-•
r v- v jfS - t M, •'• -* ;~ ~ 7 ™ “ ^ T “ « s* * * • * # ~W T ~

■<8 m iih i •>***»>*^WWte> ? ^ * ~ ^ f-r ■- i - i t v —‘ Tu—1 - r ' r - T U t i u F ^ i i w W š .U..i n i . - ^ - y -^

» ■- » yV * . ^ . w » i > i ^ n ~ y ^ ^ vi «
:c* cli m»t»CvVs« c Jm »*|«| ^ K ^ c v S c ' itw\frrr
w i w *v
3 oycraim o^><c Tf***i^
Iiimmh flifttft** hrw|Awf»^
irom li&Aitf^ttUnf
tjV iu n ^ yćlniT’ jft&r\r. fifchtr v.^**^kU i
* #H«9.VzwXi« ¿\tdri<p4- fieiitv&o *|
cjpKN»1«« mtCD« Ik^bms C a ^ ^ jJ a ir j
| ____ H [ p m p p i HL rr

rr^'^ r^rr — ---

^ i l ) . U i i i K % V " r‘ l«* ^ 1 t « V n y < V « B o m » n « t » < ^ i c 5 - ' ¡(cru *N i-». * 0 ) ^ ^ " » f o 8|<^ /! > ? ^ ««fr n jiH in im lftid b E ^

W T ^ — -------- ^ r -------- ------------------fr< ***** d t v — r— — — >vy|

1 awU

PO V E LJA KRALJA A N D R IJ E II
u d god. 1209. kojom jc grudu V ara žd in u p o d ije lio različita p ra v a i sloboštine (14).
 PRILOG 22

P R V I V E L I K I P E C A T A N D R IJ E I I
 ANDRIJAII 225

Čuvši A n drija, što se zgod ilo, poh ita b rzo kući. Tu nađe sve u
n a jn e p o v o ljn ijim prilik am a. B laga jn e p ok ojn e k ra ljice b ijahu p o ro ­
b ljene, k ra ljevsk i pečat izgubljen, a čitava ze m lja uzrujana. N ašla se i
stranka, k o ja je h tjela da uzvisi na p rije s to lje k ra ljeva p rvorođen ca
Belu, m isleći sama u p ra vlja ti d ržavom za n edoraslo d ijete. Uz takvo
stanje n ije A n d rija m ogao ni p om siliti na to da se osveti u b ojicam a
s v o je žene. Jedini ban Sim un k ažn jen b i tek nakon četrnaest godina
tim , što mu bi otet sav p osjed. A n d rija gledaše se oslo b o d iti svih
n ep rilik a i n e v o lja tako da se utekao p od o k r ilje pape In ocen cija I I I .
N o i onda, kad mu se p rije s to lje d rm alo, snovao je k ralj o van jsk im
poduzećim a, radeći da zad rži za sina K olom an a H a lič i V ladim irsku.
Z a m o li zato papu neka bi d opu stio žiteljim a , k o ji će preći k rim sk oj
crk vi, da zadrže grčk e obrede, i uz to ovlasti ostrogon skoga nadbisku­
pa da okruni K olom an a. Papa p riv o li, a A n d rija nato p ošalje sina i
nadbiskupa Iva n a s vo js k o m u H alič, g d je b i K olo m a n 1217. okrunjen
za k ra lja u nazočnosti krakovsk oga biskupa V in cen cija Kadlubeka.
Da bi vlast sinovu osigu rao od navale ruskih knezova, zaruči ga A n d rija
s trog od išn jo m k ćerju p oljsk og a kneza Lješka.
Budući da j e A n d rija istod ob n o u m irio i Ugarsku, oženi se god.
1215. dru gi put Jolantom , sestrom latinskih careva B alduina i H enrika.
M a lo zatim um re u C arigradu 11. lip n ja 1216. nenadano latin ski car
H en rik , ne ostavivši za sobom p otom ka. K o d izb ora biše predložen a dva
n ova kandidata, ugarsko-hrvatski k ra lj A n d rija i tast n jeg ov Petar
de Courtenay. Izb o rn ic i prionuše uz A n d riju m isleći da bi on kao
ugarski k ralj m ogao lakše uzdržati i Latin sko Carstvo. Poslaše mu
poslan ike k o ji mu ponudiše krunu. A n d rija se stoga v rlo ob rad ova i
o b a v ije s ti o svem papu, m oleći ga za p otvrd u izb ora i svih odredaba
u U garsk oj za n je g o v a izb ivanja. N o papom ne b ijaše više In ocen cije
I I I nego H o n o r ije I I I , k o ji se b o ja o da bi snaga Ugarske suviše na­
rasla. O d go vori zato pism om od 30. siječn ja 1217, kako se raduje
što je k ra lju ponuđeno carsko dostojan stvo, ali svojega m n ije n ja ne
m ože jo š kazati. S jeća ga m eđutim na davno ob ećan je n je g o v o da će
p oći na križarsku vojn u , i p oziva ga da n a jd u lje do Uskrsa sprem i
križarsku vojsku, ako ne će u v rije d iti B oga i apostolsku stolicu, te
sam oga sebe osram otiti. Z b o g toga pism a stao je A n d rija krzm ati.
N o sada ga preteče n je g o v tast P etar de Courtenay, koga su p red ložili
sam o za taj slučaj, ako A n d rija ne bi ponuđene časti p rim io. N e čekajući
konačne odluke zetove, P etar b rzo p rod ad e svoja im an ja i sm jesta
p oh ita u R im , g d je ga 9. travn ja papa okruni za latinskoga cara. K ad
j e zatim s m alenom vo js k o m pu tovao k roz E p ir u Carigrad, zarob i ga
tam ošn ji v lad ar T e o d o r K om n en i baci u tam nicu, u k o jo j druge
god in e umre. Latin skim carem pako postade m lad i sin n jeg ov R obert.
A n d rija se m eđutim sasvim o z b iljn o sprem aše na križarsku vojn u.
B udući da b ijaše ocu obećao da će p oći u svetu zem lju, sm atraše on
da su sve nesreće što su zadesile i njega, i n jeg ovu p orod icu prava
kazna B ožja, što n ije dosad ispunio svoga obećanja. Sad će ipak održati
riječ . P oći će m orem iz D alm acije. N o od akle da uzm e b ro d o v lje za
daleki put? O b rati se zato na M lečane, davne n e p rija te lje hrvatske i

15
226 DRUGO DOBA

ugarske. N a početku god. 1216. posla u M letke priora templara Pon-

cija de Crnce i erdeljskoga vojvod u Aleksandra da ugovaraju s duždom
Petrom Zianom. Pogodbe ugovora bijahu vrlo teške. E vo ih. K ra lj
Andrija odriče se za se i za sve svoje nasljednike za sva vremena sva­
koga prava na grad Zadar i njegov kotar, te ni on ni njegovi nasljednici
ne će Mlečana uznem irivati radi toga grada. O tom e ustupu izdat će
kralj ispravu sa zlatnim pečatom, koju m ora p otvrd iti apostolska sto­
lica. Ugarski podanici sm iju slobodno putovati i trgovati po m letačkim
zem ljama, a m letački žite lji po ugarskim, ako plate na međama osam-
desetinu; za ures od zlata, za dragulje, biser i svilu ne plaća se ništa.
Mlečani se obvezuju dati kralju za prevoz u svetu zem lju 10 galija od
5000 centi tovara, za svaku galiju platit će kralj 550 gira najamnine;
tovarni brodovi m oraju nositi barem 3000 centi. Jedan dio najamnine
platit će kralj na Duhove, drugi dio u mjesecu svibnju, a ostale d vije
četvrtine osam dana p rije odlaska b rodovlja iz luke Rialto. B rodovi
m oraju posve oprem ljeni stići najdulje do Jakovljeva (25. srpn ja) u
splitsku luku. Utanačivši ovako sve glede prevoza i uzajm ivši novaca,
učini kralj konačne odredbe o upravi zem lje za njegove odsutnosti.
Nasljednicim a im enova redom sinove Belu, Kolom ana i Andriju; Ugar­
skom upravljat će ostrogonski nadbiskup Ivan, a namjesnikom u H rvat­
skoj bit će prior templara Poncij de Cruce, prem da je upravo tada
opet banovao vrijedni Benko ili Bank.
Sad pođe Andrija na put. Pratilo ga više stranih i ugarskih veli­
kaša. Od susjednih vladara pridruži mu se austrijski vojvod a Leopold
Slavni s lijepim b rojem križara. Put ih je vodio na ju g do Drave, a
onda Slovinskom zem ljom kraj Zagreba i preko Gvozda (K a p e le ) kod
Modruša u Hrvatsku, zatim dolinom Zrm anje sve do Splita. K ad je
došao u Zagreb, zam oliše ga biskup i . kaptol da potvrdi povlastice
zagrebačke crkve, što on rado i učini; tako isto dade od nazočnih nad­
biskupa posvetiti crkvu sv. Stjepana. K ad je išao dalje na jug, pri-
družiše mu se neki hrvatski velikaši, kao vodički (b la g a jsk i) knez
Stjepan, brat Babonićev, sa svojim i bratovim podanicima. Stjepan je
vodio sa sobom 250 konjanika koje je čitavim putem na svoj trošak
hranio i uzdržavao.
Kad se kralj Andrija približavao, a u splitskoj luci stajali pripravni
mletački brodovi, bijahu Splićani vrlo uzrujani, bojeći se nevjere s
koje god strane.
N a jp rije osvane u Splitu sila Sasa iz E rdelja kao predstraža; svi
bijahu pobožni ljudi, označeni križem. V ideći to Splićani, ustupiše im
čitavo splitsko predgrađe za stanovanje. Zatim dovezoše mnogo hrane
i zaire, osobito rogate marve, što sve nije m oglo stati u grad. N a­
pokon dođe i kraljeva pratnja, k oja se međutim morala sm jestiti izvan
grada na prostom polju. Sam kralj stiže pred Split 23. kolovoza 1217.
N jem u pođe u susret građanstvo sa svećenstvom, na čelu mu nadbiskup
Bernard. Čim mu se Splićani približiše, sade kralj s konja te pođe
pješke u grad, gdje bi u stolnoj crkvi sv. Dujma obavljena služba
zahvalnica. Svega zajedno imao je kralj uza se 10.000 redovite vojske,
a uz to sila pobožnoga svijeta. K ra lj ostade u Splitu tri dana, a na
 ANDRIJA II
227

B U V IN IN A V R A T A S T O L N E C R K V E SV . D U JM A U S P L IT U
228 DRUGO DOBA

to stade ukrcavati svoju vojsk u . Pokaza se da je m alo b ro d ova, pa

prem da su i Splićan i dali k ra lju u pom oć svoja dva broda, ipak se
v e lik i d io k rižara m orad e kući vra titi, je r nisu im ali m jesta na b ro d o­
vim a. Dne 8. rujna b ijaše k ra lj već na otok u Cipru, g d je b i po nalogu
p apinom svečano p rim lje n od tam ošn jega k ra lja, od jeru zalem sk oga
p atrija rh a i od velik ih m eštara viteških redova. N a C ipru b i zasnovana
b ojn a osnova, na što svi zajed n o o tp lo v iše prem a P to lo m a id i (S t. Jean
d ’A c r e ).
A n d rija b o ra v io je u svetoj ze m lji tri m jeseca (o d studenoga 1217.
do s ije čn ja 1218), ali izv ršio n ije ništa znatno. M a lo da n ije i sam
nastradao, je r je teško ob o lio , te su suvrem enici g o v o r ili da je otro va n
i da se rad i toga n ije nikad više m ogao op o ra viti. N eu sp jeh ratovan ja i
b olest skloniše napokon k ra lja da se od lu čio kući p o v ra titi. K tom u
jo š doču da je u U garskoj m aha p reo teo silan nered, da se vlastela
m eđu sobom k rvare i robe, da jed n a stranka zatire drugu. N a p o k o n ga
spopade strah od Srba i Bugara, k o ji su nem oć U garske u p otreb ili
sebi u p rilo g. U S r b iji se S tjepan P rvo vjen ča n i god. 1217. ožen io drugi
put i uzeo za ženu unuku m letačkoga dužda H en rik a Dandola. Mlečan-
ka um jela je svoga v o jn a o d v ra titi od istočne crk ve i sklon iti da se p ri­
druži Rim u, pače da od pape H o n o rija I I I zatraži k ra ljevsk u krunu.
Papa mu je obeća; ali to ne b ijaše A n d riji m ilo, je r se sam zvao kra­
ljem S rb ije i sm atrao tu zem lju zavisnom od s v o je vrh ovn e vlasti.
U v e lja č i 1218. stade se A n d rija vraćati iz svete zem lje, prem da ga
je papin legat od toga odvraćao, a jeru zalem sk i p a trija rh i p rok leo.
A n d rija je išao kopnenim putem , sklapajući uz put saveze i brakove.
U A n tio h iji zaruči svoga najm lađ ega sina A n d riju s kćerju arm enskoga
k ra lja Leona; u N ic e ji op et isprosi za svoga p rvorođ en ca Belu kćer
cara T e o d o ra Laskarisa, M ariju , te je odm ah sobom povede. D ošavši
zatim do m eđe bugarske zarob i ga car Ivan Asen I I i držaše ga za­
rob ljen a, dok mu n ije stalno obećao da će mu svoju n a jstariju kćer
M a riju dati za ženu.
Pušten na slobodu od bugarskoga cara stiže A n d rija napokon u
Ugarsku. N o kako tužan b ijaše taj povratak. V o js k e mu b ijaše ne­
stalo, a Jeruzalem a n ije ni v id io. Č itava d ob it od v o jn e b ijahu neke
relrk-vije, što ih b ijaše skupio na istoku. N o jo š tu žniju zatekao je sv^Ju
državu. On se sam ovak o izjad ao papi H o n o riju I I : »K a d se vra tism o
u Ugarsku, v id jes m o kako su i s v jeto v n ja c i i duhovnici čin ili zlo pre­
ko svake m jere; d ržavni d oh otci b ili su razasuti tako da nisam m ogao
p la titi dugova, k o je sam učinio za svete vojn e. B o jim se da m i ne će
d oteći ni petnaest godina, dok u redim državu kako je p rije b ila .« U
d ru gom pism u bugari opet: »M n o g i se velik a ši poput sluga satanovih
nisu žacali v rije đ a ti našu kraljevsk u visost, on i su gazili naše odredbe
i rušili zem a ljsk i m ir. K a d je nadbiskup Iva n h tio n jih ova n edjela
p rije č iti, oteše mu im an je i dohodak, zarobiše ga te ga naposljetku
otjera š e .iz ze m lje.«
N o ni A n d rijin im d olaskom ne krenuše stvari na b olje, je r je b io
preslab da priu či redu p on osito i drsko p lem stvo. T a k o nestade reda
 ANDRIJA II 229

i zakona u čitavoj zem lji; pače sam kralj stade raditi nezakonito, samo
da stekne novaca. On iznajmi Zidovim a i izm aelitima sve državne pri­
stojbe, poreze, pak i solare, on stade zalagati krunska imanja; napokon
snizi i vrijednost srebrnoga novca, tako da je u njem bilo vrlo m ala
srebra. N o uza sve to nije mu dostajalo novaca, osobito kad je
1219— 1221. vodio neuspješan rat u Haliču za svoga sina Kolomana,
kojega bijahu odanle istjerali, je r su savjetnici njegovi odviše bez­
obzirno gonili narod da prigrli rimski zakon.

Z L A T N I P E C A T A N D R IJ E I I

Ali sve to ne bijaše još najgore zlo. Da dođe nesreća i razvrat do

vrška, bukne god. 1220. razm irica u samoj kraljevskoj porodici. N a j­
stariji sin Bela, herceg Hrvatske i Dalmacije, diže se na svoga oca,
i tako se razdvojiše i Ugarska i Hrvatska na dva velika neprijateljska
tabora. Bela je imao poput svoga oca zasebni dvor i vršio je u svojoj
hercegovim gotovo kraljevsku vlast. Našlo se međutim ljudi, k oji su
bunili sina proti ocu i oca proti sinu. N aročito Belini savjetnici putili
su m ladoga hercega da se što više upliće u kraljevske posle, budući
da se otac ne brine za državu nego je tura u gotovu propast. Bela
stade nastojati da oteta krunska im anja vrati, da skrši oholost nekih
silnika i da obnovi ugled kraljevskoj vlasti. N o nastojanje hercegovo,
k o ji je bio već krunjeni kralj, nije bilo poćudno očevim doglavnicima,
osobito palatinu N ikoli i blagajniku Dioniziju, k oji su ga stalno pred
ocem klevetali. Osobito su m rzili Belinu suprugu M ariju m isleći da
upravo ona potiče svoga muža, te izradiše napokon u A n drije da je sinu
Beli zapovjedio neka se rastavi sa svojom ženom M arijom , premda ju
je od srca ljubio.
 230 DRUGO DOBA

T a k o nastade g o to v ja z izm eđu oca i sina. Svi, k o jim a b ijaše d o­

d ija la nem oć i rasipnost A n d rijin a i drskost p ojed in ih velikaša, sta­
doše se sada k upiti o k o hercega, pače h tjed oše A n d riju silom zb aciti s
p rije s to lja . N ara vn o da je tim p ovod o m planuo građanski rat po čita­
v o j U garsk oj i H rva tsk o j. U ovo m k ra ljevstvu stajaše uz k ra lja zagre­
bački biskup Stjep an I, d očim su članovi kaptola s p rep oštom p ria n ja li
uz hercega. Buknu rat u Zagrebu, za k oje g a je zagrebačka b isku pija
p re trp je la veliku štetu, te je tada i crk va sv. S tjepan a u Zagrebu bila
spaljena.
Uzalud je papa H o n o r ije I I I crkvenim p rok letstvom p rije tio svim a,
k o ji su p rista ja li uz sina p ro ti ocu: p rije tn ja papinih n ije nitko slušao.
M ožd a bi d ošlo i d o d ržavnoga rasula da se ne p od igoše neki dvorsk i
dostojan stven ici i crk ven i prelati, nastojeći da izm ire k ra lja sa sinom i
narodom . M u ževi ti p ostigoše svoj c ilj. Oni skloniše kralja, te je sa­
zvao v e lik i d ržavni sabor. N a tom saboru m orade A n d rija god. 1222.
izd ati z l a t n u b u l u (b u lla a u rea ), k o ja će za sve v ije k e d o k ra jč iti
k ra ljev u sam ovolju , a li će p od jed n o uklon iti sve zlou p otrebe plem stva,
a n je g o v a prava p o tk rije p iti.
Zlatna bula od god. 1222. bila je sastavljena u sedam p rim jeraka,
ali sačuvao se n ije n ijedan izvorn ik , nego m an je ili više točni p rijep isi,
tako da j e tekst isprave na m nogim m jestim a nerazu m ljiv. T a se isprva
sastoji od uvoda i zaglavka, zatim od 31 p ogla vlja . E to je čitave u
h rvatsk om p rijevod u :
U im e svetoga T ro js tv a i n era zd je liv o g jedinstva. A n drija, p o B o­
ž jo j m ilo s ti k ra lj Ugarske, D alm acije, H rvatske, R am e, S rb ije, H aliča
i V la d im irsk e u sve vijek e. Budući da je sloboda kako plem ića našega
k ra ljevstva tako i drugih lju d i osnovana od sv. Stjepana, n a siljem ne­
kih k ra ljeva, bud da se osvete u s v o jo j srdžbi, bud da su slušali savjete
zlih lju d i, u m n ogim stvarim a b ila v rlo stegnuta; to su m nogo puta
naši p lem ići m olbam a i zah tjevim a d olazili p red našu visost i p red naše
predšasnike tražeći da se stanje naše države p ob oljša i uredi. M i dakle
h oćem o po s v o jo j dužnosti da u svem za d o vo ljim o n jih ovim p rošn ja­
ma, n a ro čito je r je zb o g toga više puta izm eđu nas došlo do v elik ih
neugodnosti, a to se m ora uklon iti da bi se posve sačuvalo k ra ljevsk o
d osto jan stvo (a to se ne m ože ni po kom b o lje učiniti nego po n jim a );
zato p o d je lju je m o m i kako n jim a tako i drugim lju d im a našega k ra­
lje v stva slobodu danu od k ra lja Stjepana. Da bi jo š suviše p op ra vili
stan je naše države, od ređ u jem o ovo:
1. Dužni sm o svake godine slaviti svetkovinu svetoga k ra lja (S t je ­
pana, 20. k o lo v o za ) u S tolnom B iogradu, osim kad bi nas p rije č ili važni
p o s lo v i ili kakva bolest. A k o b i m i b ili zap riječen i, m ora m jesto nas
on am o d oći palatin te saslušati sve parnice. S vi plem ići, k o ji samo
hoće, m ogu se on d je slob od n o sabrati.
2. N i m i ni nasljednici naši ne sm iju k ojem u m ogućniku za v o lju
zatva rati ni p ro go n iti plem ića, ako nisu b ili p rije p red sud pozvani i
od red o vito g a s u d a ' osuđeni.
 ANDRIJA II 231

3. Od im a n ja p lem ićk ih ne s m ije m o "¡zahtijevati n i p ore z n i denare

slob od n jak a; u p lem ićk e kuće i selišta ne' ćem o se vraćati, je d in o ako
b u d em o p ozvan i. T a k o isto ne ćem o n i o d crk ven ih p od an ik a u tje riv a ti
n i p o re z ni daće.
4. A k o u m re p le m ić ne osta vivši za sob om sina, neka četvrtin a
n je g o v a im a n ja pipadne k ćeri; s osta lim neka raspolaže p o v o lji. A k o
b i pak u m ro b ez ik ak ve od redb e, neka baštin e n je g o v a p o ro d ic a ili
b liži rođ aci. A k o nem a nik ak va ro d a n i nasljednika, p rip ad a baština
k ra ljev s k o j b lagajn i.
5. Župani (com ités parochiani) nisu vlasn i suditi o im an ju p le­
m ićk o m , osim u p ogledu s tvari n ovčanih i desetine. S atnici p ak (c o ­
mités curie parochiani) ne s m iju suditi n ego pod an icim a svoga grada
(k o ta r a ). T a tim a pak i ra zb o jn icim a sudit će k ra ljev s k i suci (bilochi
regales), a li u nazočnosti župana.
6. Ž ite ljim a k o je g a m jes ta neka ne bude v iš e dopušteno da svi
za je d n o p o d p riseg om iskažu tata kak o j e dosad b ivalo.
7. A k o b i k ra lj p o v e o v o js k u izvan države, ne m o ra ju s n jim p oći
p lem ići, o sim ako in p la ti s v o jim novcem . N a k o n p o v ra tk a ne m ože
k ra lj p o zv a ti p re d v o jn i sud on e (k o ji nisu iš li s n jim ). 'Ako pak na
z e m lju udari n e p rija te ljs k a v ojs k a , m o ra ju svi p le m ić i u štati na oru žje.
T a k o isto, kad b i v o d ili rat izvan ze m lje, m o ra ju s nam a o našem
trošk u ić i svi on i k o ji im a ju k o ju žup an iju (c o m ita tu s ) za ,le n o .
8. P alatin sudi svim a lju d im a našega (u g a rs k o g a ) k ra jjev s tv a bez
izn im k e, a li p lem iće ne sm ije osu d iti na sm rt i gu b itak (im đ n ja ) bez
našega zn anja i p riv o le. T a k o isto ne s m ije on im a ti nafb jesn ih su­
daca, osim je d n o g a na svom dvoru.
9. N aš d v o rsk i sudac (curialis com es) s m ije svakom u suditi, dok
b o ra v i na našem d voru , a započetu p arnicu s m ije na svak om m jestu
završiti. N o čim o d e na s v o je im an je, ne m o že im en ova ti n i pristava
(t j . d ati izv rš iti osu d u ) ni stranke p red a se d ozivati.
10. A k o k o ji k ra ljev s k i službenik (io b b a g io ) p ogin e u ratu, m ora
se sinu ili bratu n jeg ovu p o d ije liti jed n ak a služba. A k o pak p ogin e
o b ičn i p le m ić (servien s), n a grad it će k ra lj n je g o v a sina p o s v o jo j v o lji.
11. G osti ili stranci (h ospites), tj. d o b ri lju d i, ako se nasele u k ra­
ljevstvu , ne m ogu d o b iti službe n i časti b ez p riv o le čita vog a k ra ljevstva.
12. U d ovica m a on ih m uževa, k o ji um ru ili p ogin u sudbenom osu­
dom , ili padnu u d vob oju , ili nastrad aju na k o jig o d način, ne sm ije se
nik ak o u zeti n jih o v m iraz.
13. D ržavn i p lem ići, kad p ra te k ra ljev s k i d v o r ili kad uopće pu­
tuju, ne sm iju sirom aha ni tla č iti n i r o b iti (p lije n it i).
14. A k o se župan ne ponaša p rem a s v o jo j časti i službi, ili ako
b i tlačio i g lo b io n arod svoga grad a (ž u p e ), i to m u se dokaže, im ade
se p red č ita v im k ra ljev s tv o m sram otno liš iti syih časti. Suviše m ora
jo š i v ra titi što j e uzeo.
15. K r a lje v s k i kon ju šn ici (agazones), p sari (caniferi) i sok ola ri
(falconarii) ne sm iju za la ziti na p lem ićk a selišta.
 DRUGO DOBA
232

16. U buduće ne ć e m o č ita v ih župa a ni časti (k o je g o d v r s t i) p o ­

d je ljiv a ti za sva v rem en a s p ra vo m n asljed stva.
17. N ik o m u se ne s m ije o te ti p o s je d , k o ji je p ošten o m i p ra ved n o m
slu žb om stekao.
18. D op u šta m o p le m ić im a da m ogu s lo b o d n o p oć i (o d n a s) k
našem u sinu, k ao to b o ž od s ta rije g a k m lađem u , a za to ne će trp iti
n ik ak ve štete. A k o je k og a naš sin p ra vo m o ć n o osu d io, ne ćem o ga m i
n ik ak o p rim iti; tak o isto ne ć e m o p rim a ti parn ica k o je su zap o čete
p red našim sinom . Jednako ra d it će i naš sin.
19. Č u vari ili stražari žu p an ijsk ih g ra d o va (jo b b a g io n e s c a s tr i)
neka živ e p rem a slob oštin am a k o je su im p o d ije lje n e od k ra lja S tje ­
pana; tak o isW> neka u živaju p o v la s tic e i p rv o tn o im p o d ije lje n a p r iv i­
le g ija g o s ti ili stran ci (h o s p ite s ), b ili k o je g o d n arodn osti.
20. D esetina neka se ne p laća sreb rom (n o v c e m ), n ego on im čim
ze m lja ro d i: v in o m ili žito m . A k o bi se tom u o p ir a li bisku pi, ne ćem o
im ra d iti u p rilo g.
21. B isk u p i nisu dužni da d aju desetinu za naše k o n je o d p le m ić ­
kih p o s je d o v a n ja , tak o isto ne m o ra ju n jih o v i p o d a n ici d o n o s iti svoju
d esetin u na k ra lje v s k a im anja.
22. S v in je naše ne sm iju se p asti u šum am a ili na p ašn jacim a
p le m ić a b ez n jih o v e d ozvo le.
23. S vak i naš n o v i n ovac neka v r ije d i k ro z god in u dana od je d n o ­
ga U skrsa do d ru go ga; d enari pak neka budu ta k v i (d o b r i) k ako su
b ili za k ra lja B ile ( I I I ) .
24. P re d s to jn ic i k ovn ica (c o m ité s c a m e ra rii m o n e ta r u m ), p ro d a ­
vači soli i p orezn i čin o vn ici m ogu b iti je d in o p lem ići naše države,
a n ip o što Ž id o v i ili izm aeliti.
25. S ô neka se ne d rži u sred in i ze m lje, osim sam o u S a b o lcu i
S egedin u , n ego na gran ici.
26. N e p o k r e tn o im a n je ne s m ije se p o d je ljiv a ti lju d im a izvan d rža­
ve. A k o je takva im a n ja p o k lo n je n o ili razd an o strancim a, m ora se
v ra titi narodu da ga otku pi.
27. K u n o vin a (m a r lu r in a e ) neka se p o b ira on a k o k ak o je jo š K o-
lom an u stan ovio.
28. A k o sud osudi nek oga, ne s m ije ga n ije d a n velik a š š tititi.
29. Ž upani neka im adu s v o je r e d o v ite d oh otk e ; sve o s ta lo ide
k ra lja , k ao c ib rio n es (ž it o i v in o ), danci, g o v e d a i d v ije trećin e od
p rih o d a žu p an ijsk ih zem a lja .
30. O sim č e tiri d ržavn a časnika: palatin a, bana (h r v a ts k o g a ), d v o r ­
skoga župana k ra lje v a i d v o rsk o ga župana k ra ljičin a ne s m ije n itk o
(u je d a n m a h ) ob n ašati d v ije službe.
31. Da bi pak o v a naša p o v e lja v rije d ila i za našega v la d a n ja i za
naših n a sljed n ik a, d ad osm o ju napisati u sedam p rim je ra k a , te ih pot-
k r ije p is m o našim p eča tom . Jedan p rim je ra k po'slasm o p ap i da ga unese
m eđu s v o je spise, d ru gi sahran ism o u ivan ovaca, treći u tem pla ra,
č e tv rti b it će u k ra lja , p e ti u o s tro g o n s k o ga k ap tola , šesti u k a ločk og a
 ANDRIJA II 233

kaptola, dok će sedm i čuvati palatin. T a j neka im ade u v ije k p red

očim a p o v e lju i neka b d ije da ne gaze njezin ih ustanova n i on sam ni
k ralj ni plem ići. P lem ići neka u živaju s v o je sloboštine, a li zato neka
budu v je rn i nama i našim nasljed nicim a i neka k ra ljev s k oj kruni nikad
ne uskrate dužni posluh. A k o bi pak m i ili k o ji od naših nasljednika
b ilok ad rad ili p ro ti toj p o v e lji, to bez ikakve p ovred e veličan stva m ogu
biskupi kao i dru gi velik a ši i p lem ići našega k ra ljevstva ili svi zajedno
ili p ojed ince, sadanji i budući, kao i n jih o v i p o to m c i o p r ije ti se i
p ro tu sloviti nam a i našim nasljednicim a.
U isto v rije m e , kad je A n d rija izdao Zlatnu bulu (1222), n astoje
velik a ši ugarski i hrvatsk i da izm ire k ra lja s p rvo ro đ en im sinom B e­
lom , ok ru n jen im već k ra ljem i hercegom hrvatskim . N a jv iše se trudio
ok o toga zagrebački biskup Stjepan , k ojem u je već radi n je g o v e bi­
sk u p ije b ilo stalo da dođe do sloge i sporazum a izm eđu oca i sina.
Z ahvaln i B ela izdade zato jo š one god ine zagrebačkom u biskupu p o­
v elju , k o jo m m u darova zem lju Pser ili Psarjevo. Izm iriv š i se B ela s
ocem , vladaše odsad g o to vo k ra ljevsk om vlašću ne sam o u čita voj
H rva tsk o j i D alm aciji, nego i u p rek od ravskim ugarskim županijam a:
Zalad skoj, S im eškoj i B ara n jsk oj. Pače i p rek o Save sezala je n je ­
g o v a vlast u Bosnu i H um sku zem lju . Prem a tom u n ije se više nazivao
jed n osta vn o »h ercego m D alm acije i H rva ts k e «, već je p rim io p on ositi
naslov: »p o Božjoj milosti kralj i herceg čitave
Slovinske zemlje« ( d ei gra cia rex et dux totiu s S c la v o n ie ).
S ije lo mu j e m eđu tim i d a lje b ilo u H rva tsk o j, naročito se sp om inje
d revni grad K r a p i n a kao stolica njegova.
Z latnom bulom i izm iren jem k ra lja A n d rije sa sinom B elom b ile su
sada uklon jene sve razm irice, k o je su m u tile m ir i slogu u dva k ra lje v ­
stva. A n d rija h tjed e u god iti i svećenstvu pa izdade i njem u p ovelju , u
k o jo j su zam ašne oso b ito d v ije ustanove: h ije d a n svećenik ne m ože se
d ozvati p red svjetovn i sud, nego sam o p red duhovni; zatim : svećenstvo
j e slob od n o od svake daće i poreza, a tko bi to od n jega silom tražio,
sm atrat će se za tata i razbojn ika.
Sve ustanove m eđutim slabo su v rije d ile , je r A n d rija uopće n ije
b io m už k o ji bi se b io m ogao d ržati p rava i zakona. On je izdao Zlatnu
bulu, je r je b io na to p risiljen ; on je op ro s tio sinu ali ne od srca.
N e p rođ e m nogo, a k ra lj stade sam g a ziti red o m ustanove Zlatne
bule. K a d A n d rija n ije pazio na zakon, nisu naravno ni velikaši, pa
tako zavlada naskoro op et stari m etež. V eć 15. prosinca 1222. m orao je
op et papa H o n o r ije I I I posred ovati. I sa sinom B elom zavadi se A n d ri­
ja .p o n o v o . P o v o d ra zm irici ne znam o, sam o je to izvjesn o da je Bela
god. 1223. zajed n o sa ženom svojom , G rk in jom M a rijom , m orao p ob jeći
k au strijsk om v o jv o d i Leopoldu, k o ji je bjegunca rado p rim io. N a to dade
A n d rija ro b iti po m eđašnim k ra jevim a austrijskim , d očim je L eop old
pustošio pogranične župan ije ugarske. N ap ok on se A n d rija ob rati za
pom oć papi H o n o riju I I I k o ji izradi da se u travnju 1224. drugi put
izm irio sin s ocem . T om p rigod o m obeća au strijsk i v o jv o d a L eop old
da će k ralju za poharane žu pan ije p la titi odštetu od 2000 m araka
srebra; A n d rija opet op rosti sinu sasvim i povrati mu hercešku čast.
234 DRUGO DOBA

U svibn ju 1224. b ija še B ela op et u H rva tsk o j i ostade hercegom do

k olo vo za 1226. Za te d v ije god in e gledaše B ela da s v o jo j
za c ije li rane od k o jih je već č e tv rt stoljeća k rvarila. P ri to m radu p o­
m aga li su ga h rvatski b an ovi B uzad (M ih a jlo ; 1224) i A la d a r (1225),
p rv i ban čitave S lovinsk e ze m lje (to c iu s S c la v o n ie ), zajed n o sa p rvim
pozn atim p rim orsk im banom V o jn ić e m (V o jin k ; de m a ritim is oanus,
1225), napokon i ban V alen gin ( V a le n g in ; 1226). Još j e B eli b io desna
ruka n je g o v u jak N ik o la , m a rk g ro f istarski, k o je g a h erceg zo ve »s v o jim
ra v n a te lje m « (» r e c t o r e m n o s t r u m «).
N a jp r ije b ijaše hercegu stalo da u redi zagrebačku bisku piju , k o ja
j e za p rija š n jih sm utnja oso b ito stradala, tako da je i sam a stolna
crk va sv. S tjepan a izg orjela . K a p to l zagreb ačk i b ijaše tako osirom ašio
da n ije m ogao više p laćati u čitelja za od g a ja n je duhovne m ladeži.
Osim toga b ijaše i sam o svećenstvo g o to v o p o d iv lja lo . T re b a lo je zato
n a m jestiti na ispražnjenu biskupsku stolicu m uža d osto jn a i odlučna.
T a k o pade iz b o r na Stjep an a I I , dosadan jega kancelara k ra lja A n d rije,
k o ji j e b io v je ro ja tn o iz znam enite p orod ice B abonića (B la g a jsk ih kne­
z o v a ). S tjep an bude god. 1225. za biskupa posvećen i d jelovaše blago-
slovn o do s v o je sm rti (10. srpn ja 1247).
N o v i biskup pom agao je hercega ne sam o u d ržavnim poslovim a,
nego se i sam trsio o z b iljn o o k o p rep orod a s v o je b isku pije. V e lik i
p ro tiv n ik H rva ta, suvrem enik n je g o v T om a arciđakon splitski, kaže za
n j da j e b io b ogat zlatom i srebrom , p rija te lj svjetovn o ga sjaja, v rlo
uljudan, p rem a svakom u d ob rostiv, a li ipak poh lepan za lju d sk om p o ­
h valom i narodn im priznan jem . Ivan arciđakon G oričk i, k o ji je živ io za
č itavo stoljeće p o s lije , piše opet: »K a ž e se da je b io slavan č o v je k «
(d ic it u r fuisse solem n is h o m o ). S tjep an I I b io je zaista v rije d a n b i­
skup. On j e m a te rija ln o p od igao zagrebački k aptol, im en ovao za n je­
g ove članove same dom aće sinove, p od ižao m noge n ove župe i crkve,
dao sastaviti stručne k n jig e za poduku svećenstva, osn ovao k ap tol ča-
zm anski (začezanski, 1232), i napokon nastanio u ze m lji dom inikance,
fra n je v ce i druge redovn ike. V ršak n jeg ova n a stojan ja b ijaše da je
zagrebačku bisku piju h tio u činiti nezavisnom od ugarskog episkopata,
n a ro čito od k aločk e nadbiskupije, pa je uzvisiti na m etro p o lu čitave
H rva tsk e i D alm acije m jes to osirom ašjele i prop ad aju će nadbiskupije
splitske.
K o lik o je m ladi k ra lj i herceg B ela c ije n io biskupa Stjepana, svje­
d oči ovaj d ogađaj. N e k i M u tim ir M u tim iro vić, vlastelin u M eđ im u rju i
vlasnik B istrice i otok a Sigeta, duže je vrem ena n e p rija te lje va o s ne-
kun P avlom , b ra tom E g id ije v im , te mu nanio ne sam o golem u štetu,
nego ga i o s lije p io na oba oka. R adi toga gro zn o g zločin a p ritu žio
se E g id ije hercegu B eli, a taj presudi da se tu žitelj i k rivac m eđu
sobom b iju, i od red i im za ročište grad Zagreb. N o M u tim ir ne dođe na
ročište, n iti ne p ošalje svoga zam jenika; zato ga herceg B ela s ogluhe
osudi na globu od 200 m araka da tom g lob om nam iri slijep o ga Pavla.
Sad se M u tim ir uteče o k rilju biskupa Stjep an a da bi za nj m olio. I
herceg zaista za v o lju svojem u dragom u i vjern om u biskupu p riv o li da
se snizi glob a na 150 m araka, na što je napokon p ristao i E gid ije.
 ANDRIJA II 235

B ela m eđ u tim n ije p olu čio sve tim što je v rije d n o g a Stjep an a uzvi-
sio na stolicu zagrebačke b isk u p ije; on je i sam m n ogo rad io u p o v je ­
ren oj mu hercegovin i. P u to va o je p o z e m lji da jo j rane vid a i p arbe
riješava; on je p od izao slobodn e općine i p od u p irao crk ven e zavod e i
sirotin ju . Dne 26. svibn ja 1224. nalazim o ga u T opu skom , g d je m u jo š
otac A n d rija b ijaše god. 1205. osn ovao sam ostan cistercita; tu on r je ­
šava p arbe izm eđu cistercita i tem plara. God. 1225. u lip n ju b o ra v i
on u s v o jo j sto lic i K ra p in i, a uza nj su sp litski nadbiskup Guncel,
krb avsk i biskup M artin , kninski biskup M ik a, zatim m n ogi župani i
d vorsk i dostojan stven ici. T u u K ra p in i d ariva on za spas duše s v o je
i m a jk e s v o je G ertrude sam ostanu cistercita u T op u sk om kunovinu od
šest plem ena u G orsk oj župi. Da b i uredio d oh od ak h ercegov i osigurao
si vo jn u snagu ako bukne rat, p ro gla si on zaslužna p lem ena po H rv a t­
skoj k ra ljev s k im slob od n jacim a, to je s t on ih o s lo b o d i od županske
vlasti, ali ih zato ne rije š i d ržavljan sk ih dužnosti. T a k o on 24. prosinca
1224. p rogla si Radušu i sav rod n jegov, k o ji je sačin javao K lo k o č k o
p lem e u G orsk oj župi, p ra vim k ra ljevsk im slob od n jacim a, ali s u v je ­
tom da svake god in e plaćaju hercegu za s v o je k m eto ve i n aseljenik e u
im e k unovine deset dinara, a u ratu da u hrvatsku vo js k u šalju 15
ok lop n ik a (k o n ja n ik a ) i 100 pješaka. Jednakim je način om god. 1225.
p ro gla sio slob od n jacim a Čakana i braću n jeg ovu u K riž ev a č k o j župa­
n iji; iste god in e učinio je slob od n jacim a Buduna i n jeg ovu braću u
Z agreb ačk o j žu p an iji, te je tak o p o lo žio tem elj p o to n jo j p lem en itoj
o p ćin i u T u ro p o lju . N a p o k o n je god. 1225. p o d ije lio va roši P e m i sloboš­
tine i oslo b o d io j e o d banske vlasti.
Sve što se dosad sp om in ja lo o radu i d je lo v a n ju hercega Bele,
tiče se p o g la v ito Slovin sk e ze m lje izm eđu D rave i Gvozda. U ju žn oj
H rva ts k o j od G vozd a do N ere tv e , kao i u je d n o m d ijelu H um a b ijahu
p rilik e sasvim druge. Tu su se p o tk ra j X I I stoljeća p o d ig le neke kne-
ževske p orod ice, k o je su tale ž iv lje u tjecati na ja v n i život. V eć bi
spom enuto, kako su m ilošću i d arom k ra lja B ele I I kn ezovi K rč k i
d o b ili župu M od ru še i tako p ostali hrvatsk i velikaši. K u d ik am o s iln iji
bijah u u to doba k n ezovi od plem ena K a čića u Omišu, P o ljic im a i
K ra jin i. T o j e p lem e jo š u X I I stoljeću za svoga kneza N ik o le (1167—
1180) b ilo strah i trepet susjedim a. Im e K ačića b ilo je rad i gusarenja
strašno; D ubrovčani i K o to ra n i sklapali su s n jim u g ov ore i saveze,
sam o da ih O m išani ostave na m iru. Pače i n jem ačko-rim ski car
F rid rik B arbarossa z a p rije tio je god. 1189. K a č ić im a i O m išanim a, je r
su d ira li u n je g o v e p odan ike u Ita liji. Uz k n ezove od plem ena K a ­
čića ističe se o s o b ito neki knez D o m a 1 d , sin Saracenov, a unuk
slije p o g a Z o lo n je (Z o lo y n a ). N e znam o k o je g a je b io plem ena, ali
vlast mu je b ila silna. D ržao je svu ze m lju od rije k e K rk e do Zadra,
zatim župu Cetinu s T rilje m , a uz to je b io isp rva načelnik grada
Zadra, p o s lije pak grad o va Šib enik a i Splita. O sob ito se p od ign u o onda
kad j e ono u S p litu za ro b io p ro tiv n ik e k ra lja A n d rije , k o ji b ijahu
nakanili p oći u C arigrad da p ozo vu G ejzin e sinove na p rije s to lje . God.
1210— 1223/ b io je knez D om ald m o ć n iji i u g le d n iji u k ra ljevstvu od
sam oga bana. N o p revelik a sreća u zob ijestila kneza D om alda i kad
 DRUGO DOBA
236

se on o god . 1223. h erceg B ela p o n o v o za v a d io s ocem , on d a se i knez

D om ald d iga o na svoga k ra lja , sk u p io v o js k u u tuđin i, te p ro v a lio s
n jo m u H rva tsk u . N o A n d r ija svlada b u n tovn ik a i liši ga svih n je g o v ih
ze m a lja .4 Svu ze m lju o d r ije k e K r k e d o Z ad ra p o d ije li na to k ra lj
A n d r ija god . 1223. b ra ći G r g u r u i Stjepanu o d plem en a
S ub ića .
K n e z o v i G rgu r i S tjep a n sp om in ju se v e ć god. 1201. kao g o s p o d a ri
grad a B rib ir a u žu pi is to g a im ena. N jih o v s tric G rgu r b io je tada
bisku p u K n in u , d o k je d ru gi rođ a k n jih o v , knez V išen , g o s p o d o v a o
u grad u Z vo n ig ra d u na r ije c i Z rm a n ji u L ic i. D a ro v n ic o m k ra lja A n d ri­
je p ostad o še k n e zo v i B rib irs k i od p lem en a Šu bić p rv i v e lik a š i u H r v a t­
skom K ra lje v s tv u . O s o b ito knez G rgu r p reu zim a sve časti n e v je rn ik a
D om ald a; p o s lije , god . 1227. s p o m in je se kao n a čeln ik grad a S p lita .
T o m a a rciđ a k o n kaže za n jega da je b io b o g a t i m ogu ć, a v je š t u p rav­
nik i p odu zetan. Još v e li da je b io o s o b ito sretan, da je im ao krasnu
i b ro jn u p o ro d ic u i da m u je svaki p o th v a t p ošao za ru kom . Sve
s v o je p ro tiv n ik e red o m je svlad avao, tak o da n a p o k on n ije b ilo ni­
k oga k o ji b i se usudio d ići ruku na n je g a ili na n je g o v u braću. A li i
č lan o vi n je g o v a ro d a i plem en a m o ra li su se p o k o r iti n je g o v o j vlasti.
J ed nom se za v a d io knez G rgu r o d B rib ir a sa s v o jim ro đ a k o m , k n ezom
V išcn om o d Z vo n ig ra d a . D igoše v o js k e i zam etnu še b orb u . V iš e n b ija š e
isp rva s re tn iji, pa ra zb i G rgu ra i z a tv o ri ga u n je g o v u grad u B rib iru ,
tak o da n ije m o g a o iz gra d a izaći n i u nj ući. A li se G rgu r d o s je ti
v a rci, pa je d n o m iznebuha p ro v a li iz grada. V o js k a V iš e n o v a b i ra s tje ­
rana, sam V išen za ro b lje n . N e v o ljn i V išen m o lio se G rgu ru da m u p o ­
k lon i ž iv o t; ali o v a j b ija š e tv rd a srca, pa se osveti. D ade s V išen a
skinuti o k lo p , a on d a ga p ro b o d e sam s v o jim m ačem .
K a d su se č la n o v i p o je d in ih k n eževsk ih p o ro d ic a m eđ u sob om k rv a ­
r ili, n ije ču d o da su se i č ita v e p o ro d ic e o tim a le za vlast. T a k o se u
ju žn o j H rv a ts k o j p o d ig la velik a šk a o lig a rh ija , k o ja je siln o sm etala i
k ra lju i h ercegu i banu. Pače ni p rim o rs k i g r a d o v i nisu b ili o d n jih
sigu rn i, te su ih s to ga b ira li za s v o je n a čeln ike sam o da u n jih ne
d iraju .
N a r o č ito gra d S p lit, s ije lo m e tr o p o lije i p riro d n o sred ište d alm a tin ­
skoga p rim o r ja , b io je p rv i na udaru. S p lića n i su za to re d o m h rvatsk e
k n ezo ve b ira li za s v o je načeln ike, i to ob ič n o on og a k o ji je u p ravo
b io n a jja č i. T a k o nakon kneza D om ald a izab raše 1221. n a čeln ik o m kn e­
za V išen a iz Z vo n ig ra d a ; o v o g a z a m ije n i hu m ski k nez P e ta r (1222—
1226). N o uza sve to ne b ijah u S p lića n i m irn i o d o sta lih kn ezova
hrvatsk ih . Z a n a če ln ik o v a n ja V iš e n o v a u zn em irivah u S p lićan e cetin sk i
k n ezo vi B u d isla v i H ra n is la v ; za kneza P e tra udariše T o lje n i V učeta,
s in o vi B u tk o v i, na s p lits k o m je s to O štrog, te ga zauzeše. S p lićan i s
p om oću svoga načeln ika P etra , kneza hu m skoga, skupiše na to v o js k u

4 [D o m a ld a su 1221. S p lića n i skin u li s k n eževsk e časti, a 1226. p o k re n e p r o t iv n jega

a k ciju i h erce g K o lo m a n . U o ru ža n o m su kobu D o m a ld je^ iz g u b io S i h c u M i K lis , p a o u
z a ro b lje n iš tv o iz k o je g su ga iz b a v ili n je g o v i ro đ a ci z a m je n o m za 12 pl :m ića. G od. 1235.
p o sta o je p o n o v o s p litsk im n ačeln ik om , ali j e 1237. izgu b io tu čast u koi ist M a rk a , sina
G rg u ra B r ib irs k o g . D o m a ld se p o s lje d n ji pu t s p o m in je 1243.]
 ANDRIJA II 237

od 3000 m om aka, te osvo jiš e opet oteti im Oštrog. N ap ok on dod ijavaše

Sp lićan im a i kez D om ald, nekadan ji načelnik n jih ov; za jed n e jed in e
navale ote n jim a 30.000 ovaca, a uz to zarob i i m n ogo lju d i k o je je
tek nakon god in e dana pustio na slobodu uz veliku otkupninu.
O vo n ek olik o p odataka p ok azu je k ak vo je stanje b ilo u ju žn oj
H rva tsk o j nakon neprekidnih građanskih sm utnji. N o n a jgo re zlo b i­
ja š e gusaren je O m išana i d ru gih p odan ika knezova od plem ena Ka-
čića. T užbe na Om išane d op riješe i do pape H o n o rija I I I , k o ji na to
naloži svom u poslaniku za Ugarsku i Bosnu, p o im enu A k o n c i j u ,
da uradi nešto i p ro ti om išk im gusarim a. A k o n c ije do.đe 1221. u Split,
ali budući da su tada upravo b jesn ile građanske b orb e u U garskoj i
H rva ts k o j, ne d ob i p om oći od državne vlasti, nego skupi b ro d o v lje i
kopnenu vojsk u na svoju ruku, te udari na K ačiće i Om išane. M n ogo
ih potuče, otete b ro d o v e spali, te ih napokon p ris ili da su m o ra li doći
m o liti za m ilost i ob ećati da ne će više uzn em irivati kršćana.5 N o
n jih o v o ob ećan je slabo je v rije d ilo . Čim je A k o n c ije osta vio H rvatsku
i D alm aciju, nastaviše oni svoj stari zanat na strah i trepet svim a
susjedim a.
Jednako n e p o v o ljn e kao p b litičk e p rilik e b ile su i crkvene. V r li i
učeni sp litski nadbiskup Bernard, k o ji se m n ogo brinuo za s v o je stado,
b ijaše um ro jo š god. 1217. N ak on n je g o v e sm rti ne h tjed e splitski
kap tol da od red i n ovi izbor, sam o da d u lje p ob ira nadbiskupske p ri­
hode. N o n ajed n om ustade stranka, k oju je v o d io đakon Petar, te
zah tijevaše da se b ira n ovi nadbiskup. Ona p reporu čivaše k ojega odlič-
n ijeg a Ugrina, k o ji bi rad io u p rilo g Splićan im a na k ra ljevsk om dvoru.
T o j stranci p rid ru ži se palatin Jula, nekad hrvatski ban, te izradi da
je nadbiskupom b io izabran n je g o v rođak G u n c e 1, m už odlična
roda, ali inače m alo vrijed a n (1220). Guncel b io je neuk, te je radi
s v o je p ro stote om rznu o svim Splićanim a, tako da su i n je g o v i izb or­
nici b rzo p oža lili, što su p rid o n ije li n jegovu izboru. Pače kad je A k on ­
c ije stigao u S plit, dođe s nadbiskupom u sukob; skinu ga s časti
i za p o vje d i mu da ide u R im op ravd ati se papi. T ek nakon d v ije g o ­
dine (1224) vraćena bi Guncelu njegovu nadbiskupska čast.
K ra j takvih p rilik a u crk vi hrvatsko-dalm atin skoj n ije čudo da je
i sama v je ra stradala. B ogu m ili ili patareni, k o ji se u Bosni opet p o ja ­
više, stadoše se š iriti i po susjednoj H rva tsk o j. M nogi knezovi u H rva t­
skoj p rig rliše B og om ilovu nauku, kao zvon igrad sk i knez V išen, za ko­
je g a se n a ročito kaže, da je b io »zaštitn ik k riv o v je ra c a « (fa u to r haereti-
c o r u m ). I humski knez Petar b io je pataren; pa kad je postao načel­
n ikom Splita, stajahu uz n jega sam o svjetovn ja ci, d očim su duhovnici
od n jega zazirali, pače crkvena vra ta pred n jim zatvo rili. N o s v jeto v ­
n jaci oteše silom crkvene k lju če i dovedoše kneza u crkvu. K a d je
to čuo A k on cije, udari S p lit k letvom (in te r d ik to m ), k o je se oslobod i
tek nakon god in e dana.
Izložen o p o litič k o i v je rs k o stan je u H rva tsk o j izm eđu G vozda i
N e re tv e od a je da je hercegu B eli b ilo i tu /prostrano p o lje za rad i

5 [A k o n c ije v pohod 1222. na O m išane n ije b io u spješan .]

238 DRUGO DOBA

refo rm e. N e d ostaje izv o ra k o ji b i nas pou čili, šta je B ela rad io da

i o v d je u redi stvari. V id im o ga doduše više puta u društvu splitskoga
nadbiskupa Guncela, zatim kninskoga i krb avsk oga bisku pa i hrvatskih
župana, a li šta j e s n jim a v ije ća o , ne znam o. Jedino da je svom
snagom nastojao za trti gusaren je Om išana, k o ji su s v o jo m drskošću
za v o d ili i druge.® P ošto je papa Om išane iz crk ve izo p ćio i p rok leo,
diže h erceg B ela god. 1225. na n jih vojsk u . I z je d n o g a pism a pape
H o n o r ija I I I od 11. lip n ja 1226. razab iram o da su Om išani b ili p o k o ­
reni, da su on i i K a č ić i b ili sprem ni ok an iti se gusarenja kad bi op et
stekli m ilos t rim sk e stolice i kad b i im k ra lj A n d rija v ra tio n jih ovu
djedin u, k o ju im b ija še herceg B ela u tom ratu oteo.
U to j e h erceg B e l a u srpn ju 1226. m orao osta viti H rva tsk o K ra ­
lje v s tv o i p oći u U garsku da bude desna ruka svom e ocu; a h ercegom
h rvatsk im postade n je g o v m lađ i b ra t K o 1 o m a n , ovjen čan i k ra lj
H aliča, ali p ro tje ra n iz s v o je k ra ljevin e. V e ć 1. k olo vo za 1226. b io je
K o lo m a n u Splitu, te ostade h ercegom h rvatsk im do p ro v a le T atara ili
M on go la (1241). K o lo m a n b ijaše pun d ob re v o lje da nastavi u H rva t­
skoj B elin o d je lo v a n je , ali m u n ije d osta ja lo n je g o v e odvažnosti. T om a
arciđakon kaže za nj da se od lik o v a o više pobožnošću nego g o rljivo š ću
u ja v n im poslovim a.
D ok je B ela u H rva ts k o j h ercegovao, d otle se otac n je g o v A n d rija
b o rio u U garsk oj s neprestanim nep rilikam a. Zlatna bula od god. 1222.
b ila j e sam o na papiru, je r je nisu ob d rža va li ni k ra lj A n d rija ni p le­
m ići. K ra lj se nanovo o m ra zio p riv ile g ira n im staležim a, je r je izv o d io
sam o on e ustanove Zlatn e bule, k o je su b ile njem u u p rilo g a sta­
ležim a na uštrb. U p ravo stoga diže se p ro ti A n d r iji v e lik a op orb a, te
je k ra lj b io p ris ilje n p ozvati god. 1226. hercega B elu iz H rva tsk e i
u činiti ga s v o jim su vlad arom u U garsk oj.
M la d i k ra lj B ela b ija še u U garsk oj kudikam o od lu č n iji od svoga
oca. On putovaše n a ok olo p o č ita v o j z e m lji i ukidaše zlo p o ra b e g d je b i
ih sam o zatekao. P o g la v ito nastojaše da p o v ra ti kruni golem a im anja,
k o ja b ijaše otac n je g o v p r ije god. 1222. u ludo raspok lan jao ili u
b e sc ije n je prodao. On stade istraživati p osjed sv jeto v n ih i duhovnih
velikaša: tk o ne bi vlasn ištvo s v o je m ogao d okazati va lja n im i v je r o ­
d o s to jn im ispravam a, ili ako se p ok aza lo da im an je n ije stekao kup­
n jo m ili zaslugam a, oduzeo b i m u se p osjed i p o v ra tio državi. T a k o
su m noge p orod ice, k o je su dosad p liv a le u lasti i slasti, izgu b ile sav
svoj im etak. Pače i m n ogi nedužni i praved n i postradaše, je r se je p ri
p otra živ a n ju p ostu palo p riličn o p ovršn o i p ristran o. Svi, k o ji tako
ostadoše bez posjed a, skupiše se u ja k u stranku te od lu čiše i A n d riju
i Belu liš iti p rije s to lja , p ogu b iti ih, te onda U garsku m eđu se p o d i­
je liti. K a d im to ne p ođ e za rukom , ob ratiše se na au strijsk oga v o jv o d a
F rid rik a I I R atob orn oga, m oleći ga neka skloni cara i k ra lja F riđ rik a
I I H oh en stau fovca da dođe u U garsku za kralja. N o k ralj A n d rija
uhvati poslan ike i p ism a urotnika. A li m jesto da b i ih strogo kaznio,

• [O m iš k o gu sarstvo im a i p o zitivn u p o vijesn u stranu, j e r j e n jih o va d jela tn ost

značila i obran u h rva tske o b a le o d tu đin skog p reseza n ja .]
 ANDRIJA II 239

postupaše s njim a blago. N ijednoga urotnika ne dade pogubiti, nego

nekima oprosti sasvim a druge protjera iz zem lje. Samo o n i m a , k oji su
još što posjedovali, oduzme im anja i dade ih svojim privrženicima.
N o uza svu otimačinu im anja ostajahu kraljevske blagajne vazda
prazne. Sad opet stade Andrija prodavati službe, kovati loše novce i
povisivati cijenu soli. K tomu ne plaćaše, na što se bi obvezao, a na­
pokon poče zalagati ponovo državne prihode Zidovim a i muhamedov-
skim Bugarima (ism aelitim a), k oji su osobito nevoljni puk tlačili samo
da bi što više obogatili. Događalo se da su mnogi siromasi, ne mogući
nasmagati novaca da bi namirili židovske najamnike, prodavali svoje
sinove u roblje, a kćeri svoje dali oskvm jivati; pače m nogi su prim ali
židovsku ili muhameodvsku vjeru, samo da bi ugodili okrutnim najam­
nicima. To zlosretno stanje, koje su podupirali loši savjetnici kraljevi,
na čelu im nevrijedni palatin Dionizije, dodija naročito duhovnim sta­
ležima, k oji su bili i onako ogorčeni što bijahu tolika im anja izgubili.
Oni ustadoše sada god. 1231. na kralja, te ga prisiliše da je m orao obno­
v iti Zlatnu bulu i o tom izdati zasebnu ispravu.
Isprava od god. 1231. razlikuje se u nekim stvarima od Zlatne
bule god. 1222, prvo što ima četiri poglavlja više (3 5 ), zatim što su
neke ustanove preinačene. Pridodane ustanove jesu ove: crkveni prelati,
nadbiskupi i biskupi dužni su prisutvovati (zb o ru ), slušati tužbe siro­
maha i braniti povrijeđenu slobodu (2 ); ako bi palatin loše obavljao
poslove kraljevske i državne, mogu nas velikaši m oliti da namjestimo
vrednijega, a m i ćemo njihovu molbu uslišati (3 ); svima, kojim a smo
ja ili m oj sin nakon sedamnaeste godine moga vladanja (naim e nakon
Zlatne bule od god. 1222) bez suda oduzeli njihov imetak, m oramo ga
potpuno povratiti (5 ); onima, k oji bi bili redovito osuđeni, sm ijem o
njihova dobra zadržati ili ih drugomu darovati, ali ne sm ijem o do­
pustiti da im se selišta spale (3 5 ).
Osim tih pridanih točaka prom ijenjena je zaključna ustanova. Dok
31. točka Zlatne bule daje i pojedinim plemićim a i svima zajedno
»p ravo otpora i prigovora«, ako kralj ne bi vršio ustanova Zlatne bule,
to u ispravi od god. 1231. nema ni spomena svemu tomu, nego se na­
prosto ovlašćuje nadbiskup ostrogonski da kralja opom inje .i kazni
crkvenim prokletstvom , ako ne bi vršio odredaba te isprave.
N o ni isprva od god. 1231. nije m nogo vrijedila, je r se kralj Andrija
nje nije držao. On postajaše dnevice nesposobniji, ostavljajući vladanje
svojim ljubim cim a, palatinu D ioniziju i blagajniku N ikoli. Po njihovu
naputku gazio je ne samo prava i povlastice svjetovnih velikaša, nego
j£ stao dirati i u privilegija crkvena, tako da je napokon pobirao porez
od duhovnih staleža i njihovih kmetova. Tim e ogorči svećenstvo, pače
raspali i papu Grgura IX . Nadbiskup ostrogonski Robert pozove ga
najprije da poštiva povlastice svećenstva, a kad to nije koristilo, udari
u prosincu 1232. čitavu Ugarsku interdiktom (k le tv o m ). U buli ističe
nadbiskup R obert da je to učinio, je r Andrija progoni i zatire uboge,
vrijeđ a kršćansku vjeru, globi i p lijeni crkve, te od svećenstva pobira
porez. Stoga se proglašuje interdikt za čitavu ostrogonsku i kaločku
240 DRUGO DOBA

nadbiskupiju, zab ran ju je se služba B ožja, zv o n je n je zvon a i zatvaraju

se crkve. N a d a lje ne sm iju se d ije liti svetotajstva; je d in o se sm iju k rstiti
d jeca i um iru ćim a d ije liti od rije še n je g rijeh a i p o s lje d n je pom azanje;
n o zato se m rtv i ne sm iju pok ap ati po crk venom obredim a. N adbiskup
štedi i taj put k ra lja: on ga ne će izo p ćiti iz crkve, je r se nada da
će se p o p ra v iti; no zato p ro k lin je n jeg ove loše savjetnike, k o ji su ga
na zlo napućivali. N a ro č ito izopću je iz crk ve palatin a D ion izija, je r
je uz dru go požunskoga prcpošta išćuškao i inače ga p ogrd io, a nije
se zato pok ajao, zatim je r štiti i pod u p ire patarene i muham edance.
In tc rd ik t u srednjem vijek u d je lo v a o je silno: strah i trepet zavla­
dao bi zem ljom , k oju bi kletva snašla. L ju d i vjerova h u da ih je B og
p rok leo, da je nestalo B ožjeg a b lagoslova, da su nebeska vrata za tvo ­
rena. I sam oga A n d rije kosnu se lju to udarac, k o ji stiže n jegovu drža­
vu, te se odluči izm iriti s papom i nadbiskupom . On je god. 1233.
tri put slao sina Belu k nadbiskupu da ukine in terd ik t; no taj p riv o li
sam o da se obustavi za v rije m e od Uskrsa do S tjepan ja (20. k o lo v o za ).
A li u isto v rije m e posla k papi palatina D ion izija, rapskoga župana
Šim una i v e lik o ga m eštra ivanovaca R em balda da tuže nadbiskupa. Da
b i Ugarsku p rim io, p ošalje na to papa G rgur I X prenestinskoga b i­
skupa Jakova u U gaisku da p osred u je za m ir. On sazove skupštinu u
šum i B ereg, g d je izdade A n d rija dne 20. k olo vo za 1233.ovu ispravu:
1. U buduće ne će Saracenim a ni Ž id o vim a dopustiti, da pob iru
državne dohotke, ne će im p ov je ra va ti finan cijaln ih poslova, a ne će
ih ni uzim ati za državne činovnike.
2. Ž id o v i i Saraceni m orat će se razlik ovati od kršćana vanjsk im
o b ilje žjim a ; oni ne će sm jeti kupovati kršćanske rob ove, n iti ih držati
kod sebe.
3. Palatin i drugi državni čin ovn ici pazit će na Z id o v e i Saracene
i p om agat će biskupim a p ro ti njim a.
4. Ženidbe izm eđu kršćana s jedne, a Saracena ili Z idova s druge
strane nisu dopuštene.
5. Crkvam a ne sm ije se k ra titi n jih ov deputat soli; što im se
dosad uskratilo, m ora se naknaditi.
6. Parnice o m irazu kao uopće ženidbene parnice spadaju pred
duhovni sud.
7. Svećenici i duhovnici ne plaćaju nikakva poreza, a n jih ove p o­
vlastice m oraju se p oštivati.
Tu p ovelju m orad oše osim A n d rije p o tv rd iti i n je g o v i sinovi, i to
svaki zasebno. Osim toga zajam čiše je prisegom i svi nazočni državni
činovn ici. L ega t Jakov naloži nato bosankom biskupu Ivanu da kazni
k ra lja p rok letstvom , a Ugarsku in terd ik tom , ako se k ra lj ne bi držao
ustanova te isprave. N a to tek riješena bi Ugarska interdikta.
P o s lje d n je d v ije godine svoga vlad anja zanim ao se k ra lj A n d rija
vanjsk im poslovim a. U susjednoj A u s triji vladao je od god. 1230. her­
ceg F rid rik I I R atoborn i, k o ji je neprestano pom agao p ro tivn ik e A n d ri­
jin e. Od toga n ije ga od vraćalo ni to što je bio u rodu A n d riji, je r je
im ao za ženu S o fiju , sestru B elin e žene M arije. On pače u v rijed i Belu
 PRILOG 23

Z L A T N A B U L A IZ D A N A OD K R A L J A B E L E I V U V IR O V IT IC I
16. S T U D E N O G A 1242.
k o j o m jo o p ć i n i G ra d ec ( G r e d i > l i k Z a g reb a p o d i j e l i o zn a m en ite S l o b o š t i n e i p r a v i c e (15).
 P R IL O G 24

ZLATNI PECAT NA BULI KRALJA BELE IV OD GOD. 1242.

N a p re d n jo j siran i je lik k raljev sa žezlom u desnici i zem aljskom kuglom u ljevici, a naokolo napis:
B ela D (ei) g ra (c ia ) H ungr. D alm ac. C rohac. Ram . Svie. G alic. Lod o m . Cum aic. rex. N a stražnjoj
strani je trokuini stil i u njem u dvostruki križ, a naokolo napis: S igu lu m quarti B ele sccundi A n d rec
rcgis filii.

D VOGUBI PECAT STJEPANA V

(p re d n ja strana)
 A N D R IJ A I I 241

i n jegovu ženu lju to kad je god. 1232. o tje ra o sv oju 6Uftrugu Sofiju ,
tobož što je bila nerodna. P otk raj god. 1233. v e ć se vod i . rat izm eđu
A u strije i Ugarske. M la d i k ra lj B ela, složivši se sa s v o jim rođ ak om , če­
škim k ra ljem V ećeslavom I I , p ro v a li n a jp rije u štajersk u , a onda p ro­
dre i u Austriju. F rid rik bi zlo p rošao da se n ije A n d rija pren aglio, te
da n ije već u p ro lje ću god. 1234. utanačio s n jim m ir. N o uza sve
to n ije se vlastoh lepn i F rid rik okan io s vojih osnova. Z am olio je u n je ­
m ačkoga cara 2000 m araka srebra i n a jm io plaćenike, s k o jim a će
u dariti na Ugarsku. T o je silno razd ra žilo An driju. On je iznova p od i­
gao vojsku, te sa sinovim a B elom i K olom an om , a i s pom oću čeških
pom oćnih četa opet p ro valio u Austriju. V o jv o d a F rid rik bi nedaleko

C R K V A SV. L O V R E U T R O G IR U

od Beča poražen, a budući da mu je u isti m ah za p rije tila p o g ib ilj i

od vlastitih podan ika i od n jem ačkoga cara, iskupi m ir od k ralja
A n drije.
V ra tivši se A n d rija s austrijske v o jn e kući, življaše jo š sam o ne­
k o lik o m jeseci. U m re 21. rujna 1235. u 62. g od in i života svoga. Bijaše
tri put oženjen: p rva žena G ertruda um orena b i god. 1213; druga žena
Jolanta, k oju uze god. 1216, um re jo š za života njegova, a nato se on

16
242 DRUGO DOBA

kao 60 godišnji starac oženi treći put Beatricom da Este, kćer ju mark-
grofa Aldobrandinija. Prva mu žena rodi sinove Belu, Kolom ana i
Andriju, zatim kćeri Elizabetu i M ariju; druga žena rodi mu kćer
Jolantu a treća tek poslije njegove smrti sina Stjepana.
H erceg Kolom an, k o ji bijaše god. 1226. došao u Hrvatsku, ostao je
hercegom i poslije smrti očeve. Već prve godine svoga upravljanja po­
kloni on u gradu Splitu biskupiji trogirskoj kraljevsku zem lju Drid;
god. 1231. p od ijeli m jestu Vukovu (V u k ovaru ) gradsko pravo, a god.
1234. dade V irovitici različne sloboštine. God. 1232. nalazimo ga u
borbi s m lađim bratom Andrijom , k oji bijaše provalio u Hrvatsku da
mu otme hercešku čast i vlast.
 BELA IV
1235— 1270

Beli bijaše 29 godina kad se uspeo na prijestolje. Premda je bio

već okrunjen za kralja i ponosio se kraljevskim naslovom, sazove ipak
odmah nakon očeva pogreba sabor u Stolni Biograd i dade se tamo
drugi put svečano ovjenčati. Pri toj je slavi bio nazočan i brat njegov,
hrvatski herceg Kolom an, zatim prognani halički knez Danilo Roma-
nović. P rvi je nosio mač, a drugi je vod io konja, na kojem je kralj
jašio. Beli bijaše prva i poglavita zadaća da podigne kraljevsku vlast,
koja bijaše za njegova oca duboko pala. N a jp rije ukloni loše savjet­
nike, k o ji su kralja Andriju na zlo napućivali; neke otjera, druge pobaca
u tamnice, a najvećega zlotvora, palatina Dionizija oslijepi. Onda se
ob ori na premoćne velikaše. N jem ački kroničar Oto iz Freisingena piše
da su državni velikaši, dolazeći na kraljevski dvor, donosili sa sobom
svoje stolice, pak sjedeći kralju iznosili svoje tegobe ili ga svjetovali.
T o pravo prisvojiše polagano i takvi kojim a nije pristojalo. »Da se
dakle skuče obijesni baruni«, naredi kralj da osim najviših državnih
časnika i biskupa ne sm ije nitko u nazočnosti kraljevoj sjediti, pa dade
svima stolice spaliti. Ta naredba povrijed i ponos velikaša. Još glasnije
i općenitije tužbe zaredaše, kad je kralj obnovio ustanovu svoga djeda
B ele I I da nitko, pa ni najviši plemići, ne sm ije usmeno kralju svoju
tužbu ili m olbu podnijeti i odmah odluku tražiti, nego da se m oraju
pismene molbenice kancelarima predavati, a onda na odluku čekati.
Gospoda se stadoše tužiti da m oraju sada predugo na kraljevskom dvoru
o svom trošku boraviti i često neobavivši ništa kući se povratiti; kan­
celarim a spočitavahu da su sam ovoljni i pristrani, »da su oni kraljevi,
je r drugoga kralja više nema«.
 DRUGO DOBA
244

N o kakva tek g ra ja nastade, kad je B ela pregnuo da p o v ra ti kruni

p rostrana dobra i im anja, k o ja b ijaše lak om isleni i rasipni otac n je ­
g o v nem arno p orazdavao, ili su ih gosp od a za p rija šn jih m eteža razgra­
b ila! V e ć na p rv o m saboru naredi k ra lj B ela da se im adu sva suvišna
i neopravdana d arovan ja nekih n jeg ovih predšasnika op ozvati. U to
im e ustanovi on g o to v o za svaku županiju zasebne suce, k o ji će istra­
ž iv a ti sve p osjed e što ih drže velikaši i plem ići, pa ih oduzeti on im a
k o ji ne bi m o g li dokazati da su ih stekli p ra ved n im načinom . P otraga
p ro tegla se i na crkvena dobra, oso b ito na im an ja i p osjed e nedavno
u tem eljen ih crkvenih redova, kao što su b ili cisterciti, b ožja ci (te m p la ­
r i ) , ivan o vci i drugi. N a to dade B ela im anja, za k o ja se m o g lo usta­
n o viti da su državna d obra i da se nisu sm jela razdati, od u zim ati i
d uhovnicim a i s vjetovn jacim a, p rija te ljim a i n e p rija te ljim a . N e da se
ni p o m is liti kako su te k on fisk a cije u zrujale duhove, pa da su se oba­
v lja le i n a jp raved n ije. »T o je b io m a č «, ve li suvrem eni p ovjesn iča r
R o g e rije , »k o ji je u srce ranio U gre; je r m nogi, k o ji su p rije b ili b ogati
i m oćn i te b ili okruženi neobuzdanom družinom , m o g li su se sada tek
sam i p reh ra n jiv a ti.« I papa je p od ig ao svoj glas p rogla sivši oduzim a­
n je c rk v i je d n o m darovanih im an ja otim ačin om i g rijeh o m , te je zah ti­
je v a o da se sve op et crk vi p ovrati. A li B ela se ne dade sm ekšati. On
izja v i da ne će c rk v i oduzim ati p raved n o stečenih im anja; ali inače
ne će n a ročito šted iti sam ostana, je r p rim aju p rivid n o za d ar kruni
u grabljen e posjed e, sam o da ih nepošteni vlasnici osiguraju.
Još ja č e ro g o b o rila su s vjetovn a gospoda, od k o je su m n ogi spali
na p ro s ja č k i štap. A li ne m ogoše k ra lju ni m alo nauditi, je r je živ io u
krasn oj slozi sa s v o jim b ra tom K olo m a n om h ercegom hrvatskim , k o ji
j e jed n a k o postupao u s v o jo j h ercegovin i.
U opće je herceg K olom an , k o ji je b io tak o đ er kru njeni k ra lj halički
(r e x R u th e n o r u m ), b la g o tv o rn o d je lo v a o u s v o jo j državini. God. 1236.
on p o nalogu svoga brata i k ra lja oduzim a b o žja cim a nepravedn o ste­
čene p osjed e; papa ga radi toga op o m in je, ali on se ispričava da tako
radi ne p o s v o jo j nam isli, nego po za p o vije d i b ra to v o j. G odin e 1237.
ukida opet »suvišna i nekorisna d a ro v a n ja «, učinjen a od predšasnika
A n d rije i E m erik a svjetovn im velikašim a, p ri čem ga v je rn o pom aže
ban O p oj. N o zato se ip ak ne k rati i p op raviti, ako je kom u što k rivo
učinjeno. U p ravo p ravednost hercegova ugađala je svim a p rija te ljim a
m ira.
K o lo m a n je m eđutim u isto doba g o r ljiv o radio, da is k o rijen i pa­
tarene u Bosni. Tu je od god. 1232. b anovao M a t e j N i n o s l a v ,
p riv rže n ik patarenske v je re . K o lo m a n je p ro ti n jem u , p om agao usor-
skoga kneza Sib islava i m ajk u n je g ov u Anku, te je jo š od god. 1234.
v o d io k rižarsk i rat na bosanske k riv o vje rc e. G odin e 1236. piše papa
G rgu r I X da je k ato ličk i knez S ib islav u U sori »k a o lilja n m eđu
tm je m « , naim e m eđu patarenskim bosanskim velm ožam a u Bosni. N o
već god. 1237. napred ovala je sretn o k rižarska v o js k a : herceg K o lo ­
m an p o b ije d io bana M ateja N in oslava, skučio Bosnu, pa iz n je p ro v a lio
u H um sku zem lju i tam o ubrao s la v lje kao otac n je g o v A n d rija p rije
 BELA IV
245

četrdeset godina. Sad se odlučn o rad ilo da se u B osn i is trije b i pata-

renska v jera . Papa im en ova 1238. k ato ličk im bisku pom za Bosnu i
H um dom inikan ca Ponsu, a h erceg K o lo m a n dao za nj u župi V rhbosni
u m jestu B rdu (B la ž u ju ) p od ići stolnu crk vu sv. P etra s kap tolom .
P o d je d n o je u m nožio d oh otk e biskupu i kaptolu, o d red io mu desetinu
u U sori, S o lim a i D on jim k ra jim a, i uz to m u d arovao m jesto Đ a -
k o v o u V u k ovsk oj župan iji, k o je postade za p o to n jih burnih v re ­
m ena s ije lo m bosanskih biskupa. N ap ok on je god. 1239. kaločk i nad­
biskup p od igao u B osni na zgod n im m jestim a više tvrđ a va da budu »n a
obranu rim ske v je re i crk ve i za tr ije b lje n je k riv o v je ra c a «.
Jedva što j e herceg K olo m an skučio Bosnu i patarene, planuše b or­
be u H rva tsk o j i D alm aciji. G rad S p lit p od igao se na P oljičan e, Omi-
šane i K ačiće, k o ji su b ili i gusari i patareni, te su više puta p rista ja li
uz bosanske i hum ske n evjern ik e. Splićan im a se p rid ru žio i grad T r o ­
gir, g d je je b io načeln ikom b rib irs k i knez S t j e p k o od plem ena
Šubić. N ak on kraćega ratovan ja u g o v o ri om išk i knez Stjep an i družina
n jeg ova m ir sa Splićanim a: ako bi Om išani p og a zili m ir, p latit će
globu od 1000 perpera. Bud zato što su S plićan i s k lop ili m ir na svoju
ruku, bud s dru goga povoda, planu sada razm irica izm eđu S p lita i
T ro g ira , te načelnik trog irsk i knez S tjep k o nanese m n ogo štete p ro tiv ­
nicim a. N o u srp n ju 1239. postade splitskim načelnikom G a r g a n u s
de A r s c i n d i s , te on op et izm iri svoj grad s T rogiran im a. U
isp ravi o m iru izrič ito se sp om in je sedam naest p rije p o rn ih točaka, o
k o jim a se raspravljalo. Izm iriv š i se s T ro g ir o m nastavio je Gargan
god. 1240. rat s O m išanim a i K ačićim a. S in ovi naim e kneza M a 1 d u č a
K a č i ć a, p o im enu P r i b i s l a v i O s o r , kao i sinovac n je g o v
T o 1 j e n , b ijah u p ogazili netom utanačeni m ir, te o s v o jili otok e B rač i
H var. Gargan udari n a jp rije na grad (c a s tr u m ) Om iš; no budući da je
b io d ob ro utvrđen, ne m ogaše ga uzeti. N a to skupi Gargan m ornaricu
s 1200 m om aka i o b o ri se na kneza Osora, k o ji se stolo vao na Braču.
N ak on više ok ršaja bude knez O sor ranjen i zarob ljen . Iza toga uta­
načen b i m ir. Om išani i K a č ić i m oradoše S plićan im a p red ati s vojih
šest v elik ih b ro d o v a i više m anjih , te se ok an iti gusarenja na m oru.
K tom u m oradoše ob ećati da će b iti p rija te lji Splićan im a i p la titi 2000
dukata glob e, ako bi op et gusarili ili u zn em irivali strane b ro d o v e na
m oru.
K a k o se herceg K olo m a n pon io za tih ratova, ne znam o; jed in o
j e izvjesn o da je S p lit god. 1239. veom a c ije n io »p reb la go ga k ra lja slo-
vin sk oga K o lo m a n a «. H erceg je jam ačn o u taj m ah b io zab avljen dru­
g im poslovim a. On d aje 8. v elja če 1240. zaslužnom u m agistru D im itriji
od p orod ice Ab a p osjed Našice, oslo b o d ivši ga od svih danaka i du­
žn osti »u k ra ljevstvu S lo v in s k o m «. U isti m ah d aje on zajed n o s ba­
nom N ik o lo m »g o s tim a « (h o s p itib u s ) u P e trin ji različne sloboštine: da
im nitko ne sm ije suditi osim n jih ova načelnika (m a io r v itle ) k ojega
će sam i b irati, da svatko sm ije s v o jim im etkom raspolagati ako nema
djece, da ne m ora ju banu ništa osim stana dati ako bi se k njim a
svratio, da m ogu p o v o lji svećenika birati, i drugo. N o jo š je nešto
snovao herceg K olom an . K a k o je splitska nadbiskupija u p osljed n je
 DRUGO DOBA
246

028
sV*!?*W!§i

P O R T A L K A T E D R A L E U T R O G IR U
S agradio ga g o d . 1240. hrvatski R n j e t f l ( ® R a d o v a n kako to latinsk i napis svje d oč i
 BELAIV 247

doba bila jak o osiromašila i spala, osobito otkad su se od nje odmet-

nule zadarska biskupija i druge biskupije mletačke Dalmacije, m islio je
K olom an, potaknut valjda od zagrebačkoga biskupa Stjepana, da bi
dobro bilo kad bi se splitska nadbiskupija sjedinila sa zagrebačkom,
pa da bi onda Zagreb postao m etropolom čitave Hrvatske i Dalmacije.
Kolom an posla u to ime svoga kancelara Petra u Rim k papi Grguru
IX . N ato odgovori papa 6. lipnja 1240. po p rilici ovako: »Kolom anu
kralju i hercegu Slovinaca. Saznao sam od tvoga poslanika Petra,
kako je splitska crkva zbog navala mnogih zlotvora spala u toliku
bijedu da je nadbiskup splitski gotov prosjak, pa se zato hoće za­
hvaliti, a njegova crkva neka se pridruži zagrebačkoj, osobito pošto si
ti spreman p od ijeliti zagrebačkom biskupu ,hercegovinu slovinsku'
(d u ca tu m S la von ie) da se podigne splitska crkva. N o u tako za­
mašnom poslu m ora se postupati zrelo, zato treba zatražiti za to p ri­
volu od kaločkoga nadbiskupa Ugrina, zagrebačkoga biskupa Stjepana,
a i od kaptola obiju biskupija. Istom poslije toga m oći će apostolska
stolica nešto konačno odrediti.« N o od svega ne bi ipak ništa, je r
su uto i Ugarskoj i Hrvatskoj zap rijetili M o n g o l i ili T a t a r i .
U prostranoj A ziji življahu od davnih vremena na sjeveru Kineskog
carstva d ivlji M ongoli, p od ijeljeni u više plemena. Bijahu goropadniji i
krvoločniji od istih Avara (O b ara). Za vladanja ugarsko-hrvatskoga
kralja Andrije sjedini T e m u d ž i n sva mongolska plemena u jednu
golem u državu (1207). Kad je naime jednom skupio mnoge M ongole
na izvoru rijeke Amura, ustade neki stari žrec (poganski svećenik) i
navijesti M ongolima, da je njihov bog darovao Temudžinu čitavu ze­
m lju, i da će se on zato odsad zvati D ž i n g i s - k a n , tj. veliki go­
spodar. N ato povede veliki kan vojsku svoju na Kinu i osvoji sjeverne
d ijelove njene, obori zatim državu turskih Horezm ijaca (1218) i
dopre sve do međa Evrope. Poslije pređe preko Kavkaza, provali u
Evropu, te razbi Ruse u krvavoj bitki kod rijeke Kalke (1224). Ruski
knezovi bijahu digli na noge do sto tisuća ljudi, ali ni s tom golem om
vojskom ne mogoše odoljeti m ongolskoj sili. Jer m ongolske vojske,
golem e kao njihove visoke gore a nedosežne kao njihove pustare, bro-
jile su do pol m ilijuna ljudi i više, a bile su kudikamo okretnije, uvje-
žbanije i brže od kojegod vojske onoga vremena. Što je bilo preći
evropskomu vojniku za tri dana, to je M ongol učinio na svom malom
i mršavom, ali ustrajnom konjicu često puta u jednoj noći. N ep rijatelje
svoje znali bi brzinom preteći, a njihovu silu i položaj uvijek bi dobro
poznavali. A i strelice njihove dobro su gađale, te ih je rijetk o obični
evropski štit m ogao da odbija. N ije pomagalo niti m irno se predati, je r
su te nakaze bile gola nevjera. Tko bi im se dobre vo lje predao, lijepo
bi ga danas i najprijaznije prim ili, pače mu koješta lijepa i obećali,
a sutra bi ga kao ludu ism ijali i zatim nemilo zaklali.
Temudžina naslijedio sin O g o t a j ili O k t a j . On udari opet
na Kinu, te je do kraja osvoji. Nakon toga pošalje sinovca svoga B a -
t i j a ( B a t u - k a n a ) s pol m ilijuna ljudi na Evropu. Batij provali
najprije u Rusku, te osvoji redom tamošnje kneževine zajedno sa
 DRUGO DOBA
248

slavnim g rad o m K ije v o m (1240), k o ji su Rusi zv a li m a jk o m svih

grad o va svojih . I z Ruske p ođ e u P oljsk u , opustoši je i o s v o ji znam e­
niti grad K ra k o v (1241). T u u P o ljs k o j ra zd ije li golem u vojsk u svoju
u tri d ije la : jed an d io p ošalje na sjevernu N jem ačk u , dru gi na Češku,
a sam udari s n a jvećim d ije lo m na Ugarsku. Još usput p ošalje svoje
glasnike k ra lju B eli i p ozo ve ga neka m u d ra g o vo ljn o p reda sebe i
svoju državu, ako hoće da se spasi od g o to ve propasti.

PR O V A LA TATA R A U U G A R S K U
( I z kronike Ivana Turčanskoga u Augsburgu).

Čim j e k ra lj B ela čuo da se M on go li n jegovu vlad an ju prim iču,

odm ah se p oče p rip ra v lja ti kako b i ih ju n ački dočekao. G lasnici #n je­
g o v i razidoše se p o o b je m a kraljevin am a, pa noseći u rukam a k rvave
m ačeve pozivahu n arod na oru žje. A li u U garskoj m alo se tk o odazva
k ra ljevu pozivu. M oćn i velikaši, osiliv š i i p on ijevši se za k ra lja A n d ri­
je , b ijah u kivn i na k ra lja Belu, što je stezao n jih o v e p ovlastice i ne­
tom stečene p ra vice da b i tako op et o k rije p io m oć k ra ljevsk u . N e ­
za d o v o ljn ic i počeše sada g o v o r iti da su svi glasovi o dolasku M on­
gola puke b ajke, a da su ih izm islili p op ovi, n a ročito biskupi, k o jim a
se ne id e u R im na crk ven i sabor, je r s to ji m n ogo novaca. A li i
seoski puk b ijaše zlo v o lja n na svoga k ra lja. V r ije đ a lo ga, što je B ela
nedavno udom io u U garsk oj do 40.000 p orod ica kum anskih, k o je su
p o b je g 1 ispred sile m on golsk e, a u p ravo b ija še og orčen kad je k ra lj
u sver>> gađao tim došljacim a, k o ji su u različn im k ra jevim a zem lje

l
 BELA I V 249

p o č in ja li najveća nasilja. G oto v o slavod ob itn o klicao je u vrijeđ en i na­

rod: »N e k a k ra lju sada p om ognu n je g o v i m iljen ic i K um ani, k o je je
p ozvao u Ugarsku p ro tiv naroda ugarskih.«
Uz takve p rilik e n ije se k ralj B ela m ogao onako p rip ra v iti kako
bi trebalo. U p rvi čas b ilo mu je m oguće je d in o to da je p oslao svoga
palatina D ion izija s nešto vo js k e u klance karpatske, da brani M on go­
lim a p relaz u Ugarsku. U isto v rije m e sazove ugarski sabor g d je su
velikaši i p lem ići pravu istinu doznali. Svi se zabrinu, te g o to v o je d n o ­
dušno bi p rih vaćen o da se sav narod digne na oružje. A li već bijaše
prekasno. Još za sab orovan ja doglasi D ion izije iz K arpata da se ne će
m oći od ržati kraj svih u m jetnih op k op a i šum skih zasjeka, a m alo dana
zatim , 15. ožu jk a 1241, d oh rli sam kao bez duše u B udim , te ja v i
kako je p red tri dana n jegova vojsk a od Tatara razbijena i raspršena
i kako je eto sam je d v a živu glavu iznio. Još isti dan d op rli su p o je d in i
čop ori m on golsk i sve do Pešte, k oja je tada bila njem ačka naseobina,
te su k ra lj i gospoda ugarska m ogla iz Budim a svojim a očim a gledati,
kako g ore sela i grad o vi zap aljen i od d iv ljih M on gola.
S p litsk i arciđakon Tom a, k o ji je tada živ io i m nogo sam vid io,
op isu je M on go le ovako: »T i su lju d i m aleni, ali prsa su im široka.
Spodob a n jih ova je grozna; golob ra d o lice i plosnato, nos tup, a m ale
oči razd alek o je d n o od drugoga. O d ijelo im je n ep rod im o , a sastavlje­
no jc od složene kože te naliku je ljuskam a. K acige su im od kože
ili od željeza. O ru žje im je zavinuta sablja, tulac, luk i strelica s
o štricom od željeza ili kosti k o ja je za če tiri prsta duža od naše.
N a s v o je crn o-b ijele zastave m eću na vrh vunenu kitu. N jih o v i konji,
k o je jašu bez sedla, m aleni su ali jak i, v ik li naporu i gladu; prem da
nisu potk ovan i, penju se i veru p o pećinam a kao d ivok oze, a i p oslije
trod nevnoga naporn og trk a za d o vo lja v a ju se s m alo od m ora i hrane.
A ni lju d i ne brinu se m n ogo za svoju hranu, kao da žive od same okrut­
nosti; ne jed u kruha, hrana im je meso, a piće k on jsk o m lije k o i krv.
Sa sobom vuku v e lik b ro j zarob ljen ik a, osobito oružanih Kum ana.
S ilo m ih gone u bitku i u b ija ju ih čim vid e da slijep o ne srću u
b o j. M on go li sam i ne idu rado u b o j. A k o pak k o ji od n jih pogine,
odm ah ga p ok op a ju na onom m jestu, tako da mu se grob ne pozna
izvana. G otovo nem a rijek e p rek o k o je ne bi sa svim k on jim a p re­
p livali. Prek o v elik ih rijek a ipak se prevoze na s vojih m jeh ovim a ili
čam cim a. Šatori su im od k o s trije ti ili od kože. Prem da ih im a g o ­
lem a m nožina, ipak nem a u njih ovu taboru štrop ota niti halabuke,
već m ukom m učeći h odaju i m ukom m uče kada se b ore .«
B ijaše p ro šlo već više od m jesec dana što su M on go li p ro d rli u
Ugarsku, a jo š se ugarska v ojsk a n ije m ogla skupiti ni p rip ra v iti na
odlučnu bitku. U to v rije m e poharaše M on go li sjeveroistočn u Ugarsku
i čitavi E rd e lj, te se napokon, čuvši da je k ra lj B ela pošao s vojsk om
na njih, počeše sk upljati sa svih strana na v e lik o j pustari M u h i j -
s k o j (n ed a lek o M is k o lc a ), k oju p resijeca rijek a Š ajo ili Slana. K ak o
se B ela sa s v ojom vo js k o m od 65.000 lju d i polagan o n a p rijed kretao, po-
vukoše se M on go li za rijek u Š ajo i utaboriše se na lije v o j ob ali n jezin oj,
 DRUGO DOBA
250

č e k a ju ć i k ra lje v u v o js k u . M o n g o lsk o m u ta b o ru za le đ im a b ile su p ro s tra ­

ne m o č v a re , a p re d n jim o tv o re n a ravn ica, g d je se m o n g o ls k o m u k o n ja n i­
štvu n u đala n a jb o lja p rilik a da r a z v ije svu s v o ju d iv lju silu. U to p r is p ije i
k ra lj B ela s b ra to m s v o jim K o lo m a n o m , h e rc eg o m h rv a ts k im , k o ji j e v o ­
d io h rvatsk u v o js k u . N i k ra lj ni b ra t m u K o lo m a n n e b ija h u v ič n i ratu n i
b o ju , p ak sm jestiše s v o je čete p o s v e nesp retn o. Stisnuše ih n aim e u
m a len ta b o r da su ih M o n g o li m o g li la k o o p k o liti, a k tom u og ra d iše
ta b o r k o lim a i is p re p le to š e kao gu stom m re žo m sav p ro s to r svoga
ta b o riš ta m n o g im u žetim a k o jim a su p riv e z a li č a d o re uz k olce. K a n
B a tij b ija š e se p o p e o na je d a n hu m ak i g led a k ak o se B elin a v o js k a
red a; i k ad j e v id io , k ak o je z lo sm ješten a, reč e s v o jim lju d im a : »N e
će o v i u teći m o jim a ru kam a, je r su se stisli u je d a n to r kao u ovčar-
n icu .« P o k ra j slab e v je š tin e v o jv o d a b ilo je i u sam oj v o js c i m a lo od u ­
š e v lje n ja za b oj. M n o g i su p le m ić i i v e lm o že u p ra vo žu d ili da k ra lj

D 2 IN G IS K A N O V I NOVCI

bu d e p o b ije đ en , m isle ć i da će se tak o p o k o r iti n je g o v g o r d i duh p re ­

m a p lem stvu . A b ilo je i ta k vih k o ji su sm a tra li p o b je d u nad d iv ljim
M o n g o lim a za p osve laku stvar, pa se ru ga li o n im a k o ji su se b o ja li
b itk e.
K r a lj b ija š e o d r e d io da svak e n o ć i je d n a četa o d tisuć m o m ak a
ču va p re la z p re k o r ije k e i m osta što je b io na r ije c i Šaju . N o uza sav
taj o p re z ip ak b i ugarsk o-h rvatska v o js k a zatečena, k ad je d n e v e č e ri
d o h rli neki ruski p re b je g i ja v i k ra lju da će jo š on e n o ći B a tij u d a riti
na k r a lje v tab o r. N a tu v ije s t sabra h erceg K o lo m a n s v o je h rvatsk e
čete i s je d in iv š i se s ju n a č k im n a d b isk u p om U g rin om , p o đ e o k o p o n o ć i
d o m osta g d je zaista nagazi na n ek e m o n g o ls k e č o p o re , k o ji b ijah u
p re š li p re k o rijek e . O dm ah na va li na n jih i p ro tje ra ih p re k o vod e.
Z a tim stavi na m ost straže i v ra ti se s la v o d o b itn o u tab or. A li jo š
is te n o ći d o v e d e B a tij sedam b o jn ih s tr o je v a i stad e b a c a ti k a m en je na
m ost. U garsk a straža b i p ro tje ra n a , a n a to jo š p re d zo ru čita va m on ­
g o ls k a v o js k a p re đ e p re k o r ije k e , je d n i p o mostu^ a d ru gi p o v o d i
n iže m osta.
O o s v itk u d ru go ga dana opasaše M o n g o li u o b lik u k o n jsk e p o t­
k o v e sav u garski tab or. N e b r o je n e s trelic e m on g ols k e , što su stale
p ad ati kao kiša i led na kršćansku v o js k u za je d n o s v ik o m stražara,
k o ji su jpd m osta b je ža li, p o re m e tiš e u tili čas sva k i red u u g arsk o j
v o js c i. U zalu d su v o jv o d e za p o v ije d a le , n itk o ih n ije slušao. Ć ad ori
se upališe, a tuča m o n g o ls k ih strelic a p o k ri č ita v o u garsk o tab orište.
 B ELA IV 251

Jedini herceg K olo m a n , k o ji je s h rvatskom vo js k o m ostao p od oru žjem

čitavu noć, p ro v a li iz tabora da su zbije n e p rija te lja ; njem u se p ri­
druži nadbiskup U grin i m eštar b ožjaka, k o ji je v o d io talijan sk e čete.
Č itav dan b o rio se K olo m an uz s v o je poput lava, nadajući se da će se
ostala v ojsk a o s v ije s titi i u p om oć mu p riteći. A li ga p reva ri nada, je r
U gri uzm icahu sve d a lje i kad dođoše do glavne ceste, stadoše h rpim ice
b je ža ti ne slušajući ni k ra lja ni sv o jih v o jv o d a , od k o jih većina p o­
gib e ili u b itk i ili na b ijegu. K olo m a n i nadbiskup U grin, budući da
su b ili sm rtno ranjeni i izgu b ili trećega druga, m eštra b ožja ka k o ji je
s čitavom četom s v o jo m na b ojiš tu poginuo, m oradoše tak ođer na­
p osljetk u uzm aknuti. Ugarska vojsk a, što je b ježala velik im dru m om
i p rostra n om ravnicom , razb ita bi sasvim ; trupla u b ijenih kršćana
ležala su na p ro storu od d rv lja i kam enja, a k rv je p od n jim a tekla
poput b u jn o g potok a. Do 56.000 ju n aka ugarskih i hrvatskih b ijaše
p o k rilo b o jn o p o lje . H erceg K o lo m a n spasi se sretno dru gim putem
u Peštu, a odan le od e k roz Šim ešku županiju u Slovinsku zem lju , g d je
se nastani u Čazm i (Č e s m i) da p re b oli zadobivene rane. A li ih ne
p reb oli, već um re jo š iste god. 1241, te bi pokopan u čazm anskoj
c rk v i reda sv. D om inika, g d je m u p ostaviše veličanstveni spom enik
k o ji su p o s lije ra zo rili M on goli.
N a k on p ob je d e na rije c i Šaju zauzeše M on go li svu zem lju ugarsku
s lije v e ob ale Dunava. Što n ije naroda izginulo od m ača i strelica n ji­
hovih, razb ježa se p o visok im goram a, sp iljam a i šumama, k o je su
b ile pune g o le i gladne čeljad i. M on go li ne h tjed oše čitavo lje to i jesen
da pređu p rek o Dunava, nego čekahu dok d o zrije ljetin a pa da onda
zauzm u preostalu Ugarsku i H rvatsku, te pođu u p otjeru za k ra ljem
B elom . N esretn i v lad ar b ijaše odm ah nakon poraza na Šaju sa ženom
i d je co m p o b je ga o u susjednu vo jv o d in u Austriju, kam o ga je p ozvao
herceg F rid rik I I R atoborn i. A li čudan dom aćin bijaše taj F riđ rik.
On o ro b i svoga gosta, pače ga p ris ili da mu je m orao ustupiti tri
ugarske žu pan ije k o je su m eđašile s Au strijom . Tužni k ra lj B ela ostavi
nato Austriju i od e u H rvatsku da se p rip ra v i za d a lji rat s M on golim a.
P rolazeći Slovin sk om ze m ljo m zaustavi se k ralj B ela u Zagrebu,
g d je ostade deset m jeseci d ok je ženu s d jeco m odm ah d alje poslao
u D alm aciju. Iz Zagreb a pisa B ela papi (18. svibn ja 1241), m oleći ga za
pom oć. F rid rik u I I, njem ačk om caru k o ji je baš tada ratovao s papom ,
ponudi sebe i državu svoju za kletven ik a (v a z a la ), ako mu pošalje
pom oći. I u druge ze m lje evropske, osobito u Češku, Francusku i Ita ­
liju p ošalje s v o je poslanike; ali sve uzalud. Jedini papa G rgur IX ,
Starac od osam deset godina, sm ilovao se kralju , te mu p ošalje što je
m ogao, svoj b lagoslov naim e i pism o k o jim p o d ije li v e lik o op rošten je
grijeh a , kao p ri polasku u svetu zem lju , svim a onim a k o ji b i p ogra b ili
oru žje na obranu k ra lja B ele od M ongola.
U Zagrebu v ije ća o je k ralj m n ogo i s h rvatsk om gosp od om i vel-
m ožam a, izm eđu k o jih su b ili n a jzn atn iji ban D ion izije, zagrebački
biskup Stjepan, knez H udina, Iva n Jaroslav od Okića grada, Abraham
i N ik o la župani od M oravča, i drugi. U Zagrebu je d alje Bela sabirao novu
 DRUGO DOBA
252

vojsk u i naređ ivao kako da se u tvrd e neki grad ovi. O vam o dade tak ođer
iz S toln oga B iograd a p re n ijeti m oći ugarskoga k ra lja sv. S tjepan a i
sve k ra ljevsk e i crk vene d ra gocjen osti zajed n o s krunom , što je sve
p o s lije u D alm aciju otprem io.
U to nadođe zim a. Dunav se sm rzne nekako p red B ožić, a na sam
B o žić p ređ oše M on go li p o ledu p rek o rije k e i p ro vališe u zapadnu
Ugarsku, k oju su u pravo strašno poh arali. G otovo sve g rad ove i poveća
.mjesta ob ratiše u prah i pepeo. K a m o je stupila noga m ongolska,
p restala j e rasti trava i nestalo je traga p rija šn jem u životu. U p rv i
čas h tjed e k ra lj B ela da se nanovo ogled a s M on golim a, ali se p re­
d o m isli te ostavi i Slovinsku zem lju i ode u južnu H rvatsku, nadajući
se da će se tam o u p rim orsk im goram a lakše o p r ije ti d iv ljo j nem ani.
Za k ra ljem b ježa o je silan narod iz P od ravin e i Posavine: muško,
žensko, b ogato i ubogo. Sve se nadalo da će se spasti u visok im go-
gam a južn oh rvatskim a.
Jedva što je k ra lj s banom D ion izijem i d ru gim velm ožam a, a i s
v o js k o m s v o jo m od m akao od Z agreba, p ro vališe M o n go li na više m je ­
sta u Slovinsku zem lju . Prem da ih je varaždinski župan sa svo jim
četam a zau stavljao, ipak ih ne m ogaše suzbiti. Jedna velika četa razori
grad B anoštor, s ije lo slavne b isku pije srijem ske, a onda pohara sav
istočn i kraj Slovinske zem lje. T o m p rig od o m propade i znam eniti grad
O rlja v a u P ožešk oj župan iji. Druga v elik a ru lja M on gola p ro v a li preko
D rave u K riževačk u županiju, te se on d je sjedin i s ostalom vo js k o m
k o ja j e došla iz istočne ze m lje Slovinske. Sva sila m ongolska navali
sada na Čazmu (Č e s m u ), razori to v e lik o m jesto do tem elja, a nato
udari prem a Zagrebu. Usput pohara čitavu zem lju i sruši sve grad ove;
je d in i tv rd i K a'n ik -grad obrani ju n ački F ilip Bebek. I k ra ljevsk i grad
Zagreb sa s v o jo m stoln om crk vom p rom etn u se razvalinom . P ošto je
kan B a tij poh arao Slovinsku zem lju , pođe na ju g u H rvatsku i D al­
m aciju , je r je dočuo da se onam o k ra lj B ela sklonio. A baš za k ra ljem
b ijaše se p om am io, je r m išljaše da se ne će tako dugo m oći zvati
gosp od arom Ugarske i H rva tske dok mu k ra lj B ela ne dopane šaka.
Prešavši goru G vozd (V e lik u K a p e lu ) n ije se g o to v o n igd je zausta­
v lja o, nego je h rlio sa s v o jim čop orim a na jug, ne bi li g d je zatekao
k ra lja Belu. N a ro d h rvatski b ježa o je p red silom n je g o v o m na sve
strane, tražeći zaklona u visok im goram a, sp iljam a i pećinam a k o jih u
ju žn oj H rva tsk o j o b ilato im ade. Da bi ove b jegu n ce zastrašio, stade
kan B a tij negd je u L ic i kod vod e Sirb iu m (danas Srebrenica kod S rb a )
da izvede g rozn o d jelo. U ta borivši sc naim e na ravnom p o lju kraj
H jek e, sabere svu silu sužnjeva, što ih je iz U garske i Slovinske zem lje
sobom v o d io , i dade sav taj u b ogi puk u jed an m ah pogubiti. Grozan
b ijaše plač i jauk nesretnih žrtava, a neopisive m uke n jih ove k o jim a su
paklene zv ije ri m ongolske m učile te nevine, svezane ljude. N ečo vječn i
d iv lja c i, p ošto su p ou b ija li tisuće krštenih duša, zapališe ok o svojih
žrtava k rije s o v e i zaigraše kolo, sm iju ći se i veseleći kao da su p očin ili
n a jveće junaštvo. Još dugo nakon odlaska B a tijeva ležala su trupla tih
nesretnika na on om p o lju kao pobacano sn oplje žita.
 R U Š E V IN E G R A D A K A L N IK A K O D K R IŽ E V A C A

N a to p ređe kan B a tij p rek o V eleb ita i udari prem a tv rd im g rad o­

vim a u p rim o rju dalm atinskom . K ra lj B ela b ija š e m eđ u tim sretno
stigao u S p lit; ali ga odm ah ostavi i p ođ e u su^tedni T ro g ir, je r je
taj grad b io tada na otoku, pa se lakše m ogao b raniti. N a č eln ik grada
b io je tada knez S tjep k o od B rib ira , od p lem ena Šubića, k o ji je ne­
v o ljn o g a k ra lja veom a časno p rim io. N a obranu k ra ljev u nađoše se
tom p rig od o m u T ro g iru jo š i m n og i dru gi župani i k nezovi h rvatski; no
izm eđu svih b ijahu n a jo d lič n iji i n a jm o ćn iji k nezovi s o tok a K rk a,
slavni Frankapani. Oni su b ili kao g osp od ari K rk a p od an ici m letački,
ali su p od jed n o b ili i p od an ici hrvatsko-ugarskoga k ra lja, pošto su
jo š god. 1193. d o b ili od k ra lja B ele I I I čitavu župu M odruše za vjern u
službu svoju. Zahvaln i za to lik u m ilost pohitaše i sada da obrane
unuka svoga d ob rotvora.
P rvih dana m jeseca ožu jk a 1242. osvanuše p rv e čete m on golsk e na
M osorsk im g oram a iznad grad a Splita. Silan narod, k o ji se b ijaše sku­
p io pred grad om nadajući se spasu uz k ra ljevsk u vojsk u , prepozna
odm ah M on gole, te kako se b ija še p repao, p oteče g la v o m b ez ob zira
ja to m ic e na sva vra ta u grad da se spasi. Jedni p ob jego še u crk v e da
se p ričeste i s B ogom izm ire, dru gi op et lijetah u grad om jau ču ći i
ja d ik u ju ći. M n o g i um akoše tak o b rzo da su os ta vili izvan grad a s voje
k o n je i blago, pače i d jecu svoju . Sve ulice splitske b iše tak o u jed an
čas napunjene bjegun cim a. T u su ležale n a jo d lič n ije gospođe p o d ve­
d rim n eb om ili na pragu crkve, o n d je op et ja g m ile se velm o že i siro­
masi, starci i d jeca da se utisnu pod k ro v i ugrabe k om ad ić kruha.
S to j e god živ o ostalo izvan grada, sve p ogib e; m ač m on g olsk i pogubi
ih ne op ro s tiv š i ni m ladu ni staru, ni zdravu ni bolesnu.
Sp lićan i p rire d iše već b o jn e s tro je v e dk brane svoj rod n i grad.
A li četđ m on golsk ih nestade jo š istog a dana isp red S plita. M alo dana
zatim d ođ e sam kan B a tij s glavn om v o js k o m s v o jo m i p ođ e osvajati
254 DRUGO DOB A

susjedni grad Klis, je r bijaše načuo da se je kralj Bela u njem sakrio.

A li bijaše loše sreće. M ongoli stadoše najprije bacati na gradske ogra­
de otrovne svoje strelice, ali ne naudiše gradu. N i hitci iz strašnih
bojnih strojeva ne opraviše ništa, je r su visoki i tvrdi zidovi od oljeli
i njim a. N ato poskakaše M ongoli s konja, te se počeše verati uz kli­
sure pomažući se rukama i nogama ne bi li se uspeli do gradskih
zidina. N o branitelji bacahu sa zidina na jurišajuće nemani veliko
kamenje, te ih sila poubiše. Razdraženi, d iv lji M ongoli penjahu se u
najvećoj jarosti sve do bedema i samih kuća, k oje su stajale pred
gradskim platnom, i stadoše se rvati na šake s građanima. A li ipak ne
uzeše grada, je r ih junački branitelji suzbiše, te se m oradoše razbijenih
glava vratiti ispred K lisa grada.
Baš se kan B atij vraćao od Klisa, kad mu stigoše glasi da je
džingis-kan Ogotai u A ziji umro. Nedaća pred Klisom , a jo š više ova
vijest skloni ga da se odlučio što p rije vratiti u domovinu. N o ipak
pokuša još jednom da zarobi kralja Belu, za kojega bijaše čuo da bo­
ravi u gradu Trogiru. Još dok se kan prim icao gradu, savjetova knez
Stjepko svoga kralja da ostavi T ro gir i da b ježi sa ženom, djecom i
blagom svojim na susjedne otoke. Bela posluša vjernoga kneza i otplovi
na jug, te se nastani na malenom otočiću, k o ji se i danas još zove
K ra ljevac (K ra lje v kam en) na uspomenu kraljeva boravka. Odanle je,
ploveći m orem am o i tamo, m otrio neprijatelja i pazio šta radi pred
Trogirom . Uto dođe Batij pod grad. N a jp rije ogleda da li bi s konjim a
m ogao dop rijeti do samih gradskih zidina; a kad se uvjeri da ne može
pregaziti vode, što je rastavljala grad od kopna, posla pred grad gla­
snika da pozove građane neka se dobre vo lje predadu. Glasnik dođe sve
do gradskoga mosta i dovikivaše građanima u hrvatskom jeziku ovako:
»Poručuje vam kan B atij, vođa nepobijeđene vojske, da ne branite
kralja i ljude tuđe krvi, nego da predate neprijatelje u naše ruke, pa
ćete izbjeći njegovoj osveti i ne ćete u ludo poginuti.« A li stražari iza
zidina ne odgovoriše mu ni riječi.
Kan Batij se uvjeri kako su prim orski gradovi u Hrvatskoj i Dal­
m aciji suviše jaki da bi ih m ogao na brzu ruku uzeti. K tome nestade
također u krševitoj zem lji hrane za m ongolske konje, i zato odluči da
će se vratiti opet u Posavlje, P odravlje i Podunavlje. Udarit će istim
putem kojim je i došao. Ostavi T rogir, Split i Klis, te krene na sjever
da pređe preko Velebita. A li tamo mu zakrči put hrvatski narod, ne
dajući da mu iznova opustoši tužnu domovinu. I sam kralj Bela
bijaše uz pripom oć krčkih knezova Frankapana doplovio na otok Rab,
pa je odanle sve udešavao da se M ongolim a zapriječi put preko kla­
naca velebitskih. I kad je Batij m alo zatim stigao pred Velebit, eto
mu zakrčenih dolina i p rovalija koje vode preko te kršne gore. N e
ostade mu drgo nego da se spusti Podgorskom župom, pa da se onda
protuče do Senja. I zaista M ongoli padoše u Podgorje, gaje i danas još
staro i m lado znade za Pasoglavce i njihova kralja. Prolazeći Pod-
gorjem doznade nekako Batij da kralj Bela s m nogo velikaša i m nogo
blaga boravi na otoku Rabu. S te vijesti gotovo pobjesni m ongolski
kan. Odmah negdje namakne brodove i splavi, pa zapovjedi svojim
 BELAIV 255

četam a da zap lo ve m orem i uhite kralja. N e b o g i k ra lj B ela nađe se

o p e t u v e lik o j n e v o lji. K a k o n ije ni u snu slutio da b i ga M o n go li m og li
i na m oru p otražiti, n ije im ao ni m n ogo lju d i uza se; a kad je sada
v id io m noge sp lavi i b ro d o v e m ongolsk e kako se p rim iču otoku Rabu,
sasvim z d v o ji o svom spasu. A li ga n i taj put v je rn i H rv a ti ne ostaviše.
U odlučni čas d oh rliše h rvatski žite lji sa susjednih otok a da obrane
svoga kralja. N a čelo im stadoše stanovnici otok a i grada Paga. U
nazočnosti k ra lje v o j zam etnula se bitk a p red o tok om R a b o m . Ju­
nački otočani navališe strelicam a, k o p ljim a i dru gim oru žjem sa svih
strana na M on gole, k o ji udariše u b ijeg. A li vje štim m orn arim a hrvat­
skim a ne m ogoše uteći m oru n evješti M on goli. H rva ti ih otvo ren ih je ­
dara stigoše i sve do je d n og a uništiše; m noge poubiše, a druge utopiše
u m oru. U tom se b oju proslaviše i k n ezovi K rč k i, braća F rid rik i
B a rto l Frankapan. Sa s v o jo m rod b in om i dru žinom ubiše on i nek olik o
m on golsk ih v o jv o d a i sila vojsk e, a k tom e zarobiše i neke žive te ih
darovaše svom u k ralju. A li i on i izgubiše m nogo sv o jih rođaka i lju d i,
pače i sam i dopanuše rana.
N ak on te p o b je d e od e k ra lj B ela uz n a jveće sla v lje na otok Pag,
g d je ga p rim iše s v e lik im veseljem . K a k o je sav puk b io odu ševljen s
p ob jed e, odlučeno b i M on go le sada i na kopnu p otražiti, te ih sasvim
p ro tje ra ti. O d uševljen i Pažani opskrbiše u to im e k ra lja svim p otre­
b itim , pače m u darovaše i novaca, a na to k ra lj sa slavod ob itn im o to ­
čanim a (F ra n k a p a n im a ) o tp lo v i prem a P o d g o r j u da se tam o iskrca.
A li tu se na m orsk o j ob ali zam etnu lju ta borba. K ra lj se već živ o p o ­
b o ja o za svoju glavu, kad m u u odlučni čas stigoše u p om oć one
hrvatske čete k o je su b ran ile klance u Velebitu. N a čelu im b ijahu
braća K r e s , K u p i š a i R a k iz S rijem a. K ra lj B ela p riča sam o
junaštvu o v e b raće ovak o: »Ž estok a bitk a s T atarim a već je započela
na ob ali m orsk o j, a ja sam stajao op k oljen od m nožine borećih se
četa m ongolskih; m rtva tjelesa m on golsk im strelicam a i m ačevim a ubi­
je n ih jun aka ležahu ok o m ene nagom ilana kao zid i ograda i to u
to lik o m b ro ju da nisam m ogao ni napred p oći ni natrag uzm aknuti,
nadajući se p om oći od jed in og a B oga: — kad iznenada u v rije m e naj­
žešćega b o ja i n a jveće opasnosti doletiše tri b rata K res, K upiša i Rak
sa trid eset i osam braće i rođaka sv ojih iz ravnoga S rijem a, kao iz neba
poslani anđeli, te p ob ivši se s tatarskim četam a p ro d rije š e k ro z naj­
gušće go m ile tatarske d o mene, spasoše m o ju glavu i kraljevsk u zasta­
vu, i p o d ije liš e tim m eni i m o jim b ra n iteljim a novu snagu. Junačina
K res, ugledavši nekog tatarsk og vođu, k o ji je p o ta jn o nišanio lukom
s v o jim na mene, naperi svoju strelicu na njega, te mu p ro s trije li ob je
oči i od siječe mu zatim glavu u m o jo j nazočnosti, te m u baci truplo
u dubinu m orske pučine. Z atim navali sm je lo sa s v o jim dru govim a
na ostale čete m ongolske i na šance njih ove, o b ra tiv se on am o g d je je
bila najžešća bitka, te stade n e p rija te lje sje ći m ačem , gaziti nogam a
i bacati trupla n jih ova u m ore kao guske u r ib n ja k . . . «
B oreći se tako braća K res, K upiša i R ak uz s v o je rođ ak e kao
m lad i lavovi, kad ih je dvadeset i pet m rtvih palo, suzbiše sretno
M on gole iz blizine k ra ljeve. N a to se sjediniše s ostalom hrvatskom
256 DRUGO DOBA

v o js k o m , u dariše s n jo m p o p u t p lah e k iše na u zm iču će M o n g o le, te ih

n a pok on n a tje ra š e u b ije g . P o b je d a h rvatsk a u P o d g o r ju b ija š e sjajn a ,
a p o ra z M o n g o la p otp u n . O d M o n g o la p o g ib e n ek i V u 1, p o n a jzn a tn iji
v o jv o d a iza kana B a tija , a u b i ga s tre lic o m k n ez A lek san d ar o d p le ­
m ena A b o v a u n a zočn o sti sam oga k ra lja . U z A lek sa n d ra p ro s la v i se u
b itk i jo š h rv a ts k i b an D io n izije , za tim k nez H u d in a , žu pan i A b rah am
i N ik o la od M o ra v č a , k n e zo vi T o m o , F ilip i L o v r o R a d ići, Iv a n knez
O kidki, i m n o g i d ru gi k o jih p o im e n c e ne s p o m in je m o ?

UTVRDA K LIS UZ CESTU IZ SPLITA U SINJ

R a zb ije n i M o n g o li u m ak oše u n u tarn ju z e m lju sve p rem a izv o ru

r ije k e K rk e . O dan le p ređ oše u B osnu, S rb iju i B ugarsku, te op u stošiše
te ze m lje . U H rva ts k u ne v ra tiš e se n ik ad više.
P o d je s e n 1242. v ra ti se k ra lj B ela s b an o m D io n izije m i m n ogim
d ru gim v e lm o ža m a i ju n a c im a u S lo vin sk u ze m lju , p o im e n c e u Z agreb.
A li n a đe ta j g ra d g o to v o sasvim ra zv a lje n , za to se m o ra d e nastan iti u
k rižev a č k o g a v la s te lin a H u d in e, k o ji j e s v o g a k r a lja baš g osp od sk i
d v o r io . B ela os ta d e v iš e m jes e c i u S lo v in s k o j z e m lji, n a sto je ć i od an le
tužnu s v o ju d ržavu p o d ić i iz p rah a i pepela.
P rv a b rig a k ra lja B ele b ija š e k a k o b i s v o ju d ržavu u re d io i osi­
g u ra o, a k o b i jo š M o n g o li k u šali u n ju p ro v a liti. T re b a lo m u j e zato
n a jp r ije d o v o ljn o tv rd ih g ra d o va i u tvrđ en ih m jes ta , u k o ja b i se

1 [P o m o rs k a b itk a k o d o to k a P a ga i ko p n en a b itk a na G ro b n ičk o m p o lju idu u

legen d e, a iz v o r im j e u k r iv o tv o re n im listin am a ; p o ra žen i su b ili u b liz in i Šibenika.J
 b fla rv 257

narod sk lonio za teške n evolje. Stade stoga oso b ito ra d iti u p rilo g
osn ivanju gradskih općina i n a seljivan ju stranaca (h o s p ite s ) u pustu
zem lju uopće, a oso b ito u utvrđena m jesta. T a k o se uz druge sada
p od iže i slob od n a gradska općina G r a d e c tik Zagreba.
Još za k ra lja Ladislava, k o ji je osn ovao bisku piju u Zagrebu, sta­
ja la je uz desni b r ije g p oto k a C rkvenika (k a s n ije M ed vešćak a) na je d ­
nom b režu ljk u čvrsta zgrada s kulam a. B io je to župni grad zagrebačke
župe, k oja se p ro stira la ispod b režu ljk a u ravnici rije k e Save. Od grada
d ob io je č itavi b režu ljak im e G radac ili Gradec. N a o k o lo župnoga grada
stali se n a seljivati d om aći i strani žite lji, najviše N ije m c i, k o ji su svoju
naseobinu p očeli nazivati G ratz (G ra d a c ) ili Grecz. T a k o je uz župni
grad nastao čitav gradić, k o je m su stanovnici za tatarske p ro v a le m n ogo
stradali, je r su im ostale kuće spaljene i sav im etak uništen.
B ela dakle, želeći se osigu rati od idućih p rovala tatarskih, odluči
naseobinu G radec na b rije g u istoga im ena p ro gla siti slob od n im gra­
dom , naseliti je n o vim gostim a ili strancim a, te je onda opasati čvrstim
zid ovim a i kulam a da bude ja k im b ra n ik om on oga čita v o g d ije la Slo-
vinske zem lje. B oraveći 16. studenoga 1242. u V ir o v itic i zajed n o s v rlim
banom D ion izijem , skupi ok o sebe n a jo d lič n ije velikaše da se s n jim a
p osavjetu je. B ijaše tu uz dru ge i zagrebački biskup Stjepan , zatim
rođ ak k ra lje v A n gelo, gosp od ar S rijem a i župan bački. T o m p rigod o m
uzvisi k ra lj naseobinu na Gradecu na slobodnu gradsku općinu i p od i­
je li j o j o b ilate p ovlastice p od u vjet da građani sam i o svom trošku
pod ign u što čvršće zid in e o k o svoga ob itavališta. G lavne povlastice
no vih građana bijahu : 1. građani i n jih o v i pod an ici iz ok oln ih sela
im aju svoga v la s tito g grad sk og suca; ako je sudac sum njiv, neka se
sazovu starješin e grada, te neka se onda u prisutnosti sučevu stvar
ob avi; ako parbena stranka učini p riziv na k ra lja, to je d in o sudac ide
pred k ra lja; 2. građan i slob od n o b ira ju svoga suca, m akar ga svake
god in e m ijen ja li, sam o ga m oraju k ralju p red staviti (za p o tv r d u ); 3.
ako tk o na sam rti nema potom aka, m ože po v o lji raspolagati svo jim
stvarim a; 4. ako k o ji građanin um re bez d jece i oporuke, dva d ijela
n jeg ova im etka neka budu u bogim a i crk vi u gradu, a treći d io neka
zapadne gradsku općinu; 5. sajam neka bude u gradu dva put na tje ­
dan, u p o n ed je lja k i petak, osim svakdanjega; 6. grad je obvezan služiti
k ra lja kad ide ra to v a ti u p rim orsk e k rajeve, u K orušku ili A u striju;
tad mu m ora dati deset v o jn ik a i vo jn ičk im oru žjem ; osim toga m oraju
građ an i dati kralju , kad bi onuda p rolazio, za ručak 12 v olo va , 1000
h lje b o v a kruha, 4 b arila vina, a hercegu čitave Slovinske zem lje, ako
je k ra ljevsk og a roda, p olo vicu spom enutih stvari; banu pak, a ne
banovcu (v ic e b a n o ), ne m ora ju ništa dru go dati, nego p ri nastupu
b an ovanja je d n o g a vola, sto h ljeb ova kruha i je d n o b a rilo vina, i to
jed an p u t za uvijek . N o od svih tih služba b it će slob od n i (p r v ih ) pet
godina.
T a k o je p o m ilosti k ra lja B ele postala slobodn a općina Gradec,
m atica današnje hrvatske p rijesto ln ice Zagreba. Jednako je Bela jo š
iste god in e 1242. p o tv rd io p ovlastice »g o s tim a « grada V araždina, a ta­
k ođ er »g o s tim a « u Sam oboru blizu grada Okića. Sam oboru je p o d ije ­

17
 DRUGO DOBA
258

lio iste povlasti, k o je je p o k o jn i herceg K olo m a n dao P e trin ji. Po-

d jed n o je p o v je rio knezu Stjepanu, bratu B abonićevu, da ustanovi i
popiše m eđe općine Sam obora.
N o jo š je nešto B ela učinio p rije svoga p ovratk a u Ugarsku.
Sm rću K olo m a n o v o m b ilo je ispražnjeno m jesto hercega hrvatskoga.
K a k o je B elin sin Stjep an b io jo š nedorasao, n ije m ogao p o v je riti
djetetu upravu H rva tskoga K ra ljev s tv a , pa stoga dosadanjem u v je rn o ­
mu i zaslužnom u banu D ion iziju p o d ije li čast h rvatskoga hercega. T ak o
je D ion izije p ostao p rvi nama pozn ati herceg (d u x ) nek raljevsk e krvi.
D io n izije se odsad n ek olik o godina (1241— 1245) p on osito zvao i pisao
»ban čitave Slovinske zem lje i prim orsk ih strana, i herceg čitave Slo-
vinske ze m lje «, ili opet »k n ez D ion izije, po B o ž jo j m ilosti herceg i ban
čitave Slovinske z e m lje « (c o m e s D ionysius, dei gracia dux et banus
tociu s S cla vo n ia e).
H erceg i ban D ion izije im ao je zaista pune ruke posla da uredi
H rva tsk o K ra lje v s tv o nakon grozne p rovale tatarske. Još u V iro v itic i
dne 21. studenoga 1242. uredi neke p oslove izm eđu plem ena B ratila i
m oravečk oga župana Abraham a, a onda poh ita na jug. N a ro č ito u
H rva tsk o j trebalo je op et ustanoviti što je čije ; što p ripada k ra ljevsk im
grad ovim a, što kneževskim p orod icam a, a što hrvatsk im plem enim a.
N ap ok on je b ilo i nužno p risk očiti u p om oć Zadranim a.
D ok je jo š k ra lj B ela kao b jegun ac ispi*td T atara b o ra v io u svibnju
1242. u tvrd o m gradu K lisu — g d je su mu um rle d v ije kćeri, M argareta
i K atarina, k o je biše u S p lit prenesene i tam o u stoln oj crk vi sv. D ujm a
pokopan e — d ođoše k njem u poslan ici grada Zadra, m oleći ga da ih
p rim i p od s v o je vlad anje. Zadrani n a ift^ priznavahu jo š od god. 1217,
kad ih b ijaše izd ao k ra lj A n d rija, m letačku vlast, ali su teško snosili
v erig e u k o je ih j e ta R epu blika okovala. Z ato su on i jo š s hercegom
K olo m a n om u govarali kako bi se op et v ra tili p od o k r ilje svoga zak o­
nitoga vladara. Sada, kad je sam k ra lj B ela sa s v o jim d vorom b ora vio
u D alm aciji, sm atrahu oni zgod n im da izvedu svoju nam jeru. Oni o tje ­
raše m letačkoga kneza Ivan a M ichaela iz grada, a onda poslaše s v o je
poslan ike k ra lju B eli u K lis da mu se p ok lon e kao svom u vladaru.
B ela ih p rim i u svoju m ilost. M lečani su doduše p rije k im ok om gledali
što se to događa u D alm aciji, ali ne m ogoše ništa za p rije čiti, je r su u
taj m ah b ili zapleteni u Ita liji u rat s carem F rid rik o m I I Hohenstau-
fovcem . P r it a jile se zato, pa kao da su i sam i v o ljn i rije š iti se Zadra,
zah tijevahu sam o da im se predadu n jih o v i građani u Zadru, k o ji biše
prid ržan i kao sužnji, a uz to i poh ran jen i novci u gradu. T ek p oslije,
kad m inu p og ib elj od n jem ačkoga cara, stade dužd R a jn e rije Zeno
snovati kako da se Z adranim a osveti. On skupi b ro d o v lje od 26 g a lija i
20 m an jih lađa, sm jesti u nj jak u i hrabru vojsk u , zatim b o jn e sprave,
te se ok o P etro va (29. lip n ja ) 1243. uputi p od Zadar.
H erceg i ban D ion izije poh ita b rzo u p om oć Zadru, p ovevši sa so­
b om čete hrvatske i ugarske. A li dužd rastrga v e lik i lanac luke zadar­
ske i stade udarati na grad sa n a jsla b ije m u strane, naim e sa sjeverne,
k oju b ijaše herceg zab oravio va lja n o utvrd iti. Z adran i se otim ahu, k olik o
m ogahu. N o osm i ili deseti dan zgod i se da je herceg zad o b io m alenu ra­
 B E LA IV
259

nu od strelice. Da se izlije č i, dade se od v o jn ik a izn ijeti iz grada. Zadrani

se prepadoše m isleći da je D io n izije m rtav, pa p o d v o jiš e o svom spasu.
Okaniše se d a lje b orb e i p ogra b ivši u kućam a, što je tk o m ogao sobom
p on ijeti, poh itaše gradskim vratim a, razbiše ih i izađoše iz grada. M n ogi
se uspeše i na zidine, te se u fe tim a spuštahu iz grada. M lečan i vid eći
g rad prazan, sađd^c oružani s b rod ova, te zauzeše Z ad ar b ez otpora.
U b ogim Z ad ran im a dopusti herceg D io n izije da se nastane u gradu
N inu ; grad pak Z ad ar napučiše M lečani n ovim , većin om talija n sk im
stan ovništvom , k ojem u poslaše za kneza ili načelnika u prosincu 1243.
Leon ard a K v irin a . B ela, k o ji je im ao pune ruke p osla na d ru gim m je ­
stim a, ne m ogaše ni m isliti na odm azdu, pače m orad e 29. lip n ja 1244.
utanačiti m ir s m letačkim duždom Jakovom T ie p o lo m . U v je ti m ira
bijahu: grad »Z a d a r s p rip a tcim a « prepušta M lecim a; b ra n it će s vojim
podan icim a, oso b ito K ačićim a i Z adran im a k o ji su otišli iz grada, da
uzn em iruju M lečane; p re b je g le Z adrane u k lon it će na č e tiri m ilje od
kotara zadarskoga i ninskoga; ne će se ni s k im ro titi p ro tiv M letaka,
niti p od avati p om oći ni savjeta n jih o v im n e p rija te ljim a . N asu p rot uro-
tiše se M leci da će na k ra lje v zah tjev p om agati n jega s avjetom i činom ,
oso b ito u p rim orsk im k ra jevim a.
B ela je za jed n o s Ijcrcegom D ion izije m pop u stio M lecim a, je r je
n je g o v o j vlasti za p rije tila ve lik a p o g ib elj od vlastitih p odan ika u D al­
m a ciji, n a ročito od grada Splita. U tom je gradu već od duže vrem ena
bila jak a latinska stranka, k o ju je v o d io inače znam eniti zgod op isac
T om a arciđakon. T a je stranka izrad ila da su S plićan i p restali uzim ati
za s voje načelnike h rvatske k nezove i da su 1239. izab rali s v o jim načel­
nik om T a lija n a G argana de Arscindis. Gargan b ijaše u v rije d io k ra lja
Belu kad j e tražio zaklona u Splitu b ježeći ispred T atara. T om a arci­
đakon piše doduše da su Splićan i bjeguncu k ra lju baš sve rad ili po
v o lji, sam o da mu nisu m o g li je d n e g a lije o p re m iti tako b rzo kako je
že lio da se uklon i tatarskom u bijesu. N o b it će i drugih važn ih ra­
zloga, zb og k o jih je k ra lj b io lju to u vrijeđ en ,2 te je sm jesta sa s v o jo m
suprugom i d jeco m otiša o iz grada, pa se sk lon io u vazda v je rn i T ro g ir,
k ojem u j e b io načelnikom knez S tjep k o B rib irsk i od plem ena Šubić.
Zahvalni je k ra lj nato vjern om u T ro g iru 18. ožu jk a 1242. izd ao p ovelju ,
k o jo m j e p o tv rd io sve stare povlasti n jegove, a i k ota r gradski »o d
stupa, k o ji je sm ješten isp od Oštroga, pa sve d o sela S m o k v ic e «.
Baš tom p o v e ljo m k ra lja B ele sm atrali su se Splićan i prikraćeni,
je r su d ržali da im adu preče p ra vo na selo O štrog nego T ro giran i.
T a k o se odm ah nakon odlaska k ra lja B ele iz H rva tske i D alm acije za-
vadiše dva susjedna grada i stadoše jed an dru gom u sm etati. N ačeln ik
splitski B ernard s b ro d o v lje m p ođ e prem a T ro giru , zarob i putem nekih
pedeset T ro giran a, te ih kao sužnje od ved e u Split. U sred najžešće
b orb e izm eđu oba grada dođe u D alm aciju o d ličn i i sa s v o je svetosti
glasoviti fra n je v a c G irard iz M utin e zajed n o sa dva druga svoja, Pa-
v lo m i A n d rijo m . G irardu dade se na žao što su se b raća k rvarila, pa

2 [Jedan od ra zloga j e i iz b o r načelnika tuđinca, tj. č o vjek a izvan H rv a tsk e i

U garske.]
260 D RUGO DOBA

neprijateljske gradove izm iri. Dne 11. rujna 1243. ugovarao se mir.
T rogirski biskup Treguan i načelnik knez Stjepko od plemena Subić
privoliše na sve. Selo Oštrog neka ostane Splitu, bolje stolnoj crkvi
sv. Dujma, kako bijaše p rije dolaska kralja Bele u Dalmaciju; glede
zem lje »Bihaća i sv. V itala« neka ostane spor neriješen. Trogirani ne
će više prim ati n eprijatelje Splićana, niti će ih pom agati; sve »baštine«,
koje su u kotaru bud splitskom bud trogirskom , neka ostanu vlasni­
cima; međusobno nanesene uvrede i štete neka se oproste. K o ja bi
stranka u buduće pogazila taj sporazum, platit će globu od 200 maraka
srebra, od kojih će polovicu dobiti trpeća stranka, a polovicu k raljev­
ska blagajna.
N o s tim izm irenjem nije bio sporazuman kralj Bela. On je u
jednom pismu od 3. prosinca 1243. izjavio da su Splićani silom iznudili
od Trogirana posljednje pogodbe mira, pa je zato proglasio ništetnima
obećanja Trogirana i ponovo p otvrdio njihove povlastice zbog vjernosti
njem u iskazane. U drugom pismu opet ja v io je Trogiranim a da ie za­
p ovjed io banu i hercegu Dioniziju, »svom u namjesniku u onim kraje­
vim a «, neka pođe u pom oć njim a i neka im povrati sve što su im
Splićani oteli.
Tako planu god. 1244. iznova rat između Trogira i Splita. N ovi
splitski načelnik Bernard skupio brod ovlje i otplovio prema Trogiru
da mu građane zastraši. N o Trogirani s pomoću velike troveslice, koju
im bijaše ostavio kralj Bela, odolješe sili splitskoj, te prisiliše Ber­
narda na uzmak. Nakon toga stadoše uz Trogirane mnogi hrvatski
knezovi i župani, kao čitava porodica knezova Bribirskih od plemena
Subić, knez N elip ić od plemena Snačić, župani Danilo, K ris to fo r i
K rajnik, i m nogi drugi. Ovi stadoše udarati na Splićane s kopna i s
mora, tako da je Split dnevice padao u sve veću nevolju. Napokon se
Splićani dosjetiše jadu. Stadoše se ogledati za saveznikom, pa ga i
nađoše. Oni izabraše za svoga načelnika (k n eza) bosanskoga bana Ma-
teja Ninoslava, k oji se upravo u ono doba bio ponovo podigao proti
kralju Beli. Bosanski ban jedva dočeka poziv Splićana. On skupi jaku
i brojnu vojsku, te zajedno sa Splićanima provali u trogirsko polje,
gdje je harao i robio gotovo d vije sedmice: uništavao vinograde, sjekao
drveće i pogazio sve usjeve. N ato ostavi u Splitu za načelnika nekog
svoga rođaka Rikarda, rodom Kalabreza, obranu grada p ovjeri jedno­
mu od svojih sinova s jakom konjaničkom četom, a sam se povrati u
Bosnu.
Dvoboj između Splita i Trogira prometnuo se tako u opći rat u
H rvatskoj i Bosni. Uz T ro gir su stali gotovo svi hrvatski knezovi koji
su bili vjern i kralju Beli, a Splitu pritekli u pom oć bosanski ban
M atej Ninoslav, humski knez Andrija, Poljičani s Kačićima, župani
B rativoj i Vukša, sve muževi k oji su se opirali vlasti ugarsko-hrvat-
skoga kralja. Ratovalo se dakle između kraljevske i protukraljevske
stranke u H rvatskoj, Bosni i Humu. Toga dakako nije kralj Bela
m ogao m im o gledati. Odluči zato protivnike svoje skučiti, pa stade
d vije vojske kupiti. Jednu će voditi Dionizije, ban čitave Slovinske ze-
 BELA IV 261

m ije i Dalmacije, te će pokoriti Splićane i Poljičane, a drugu će voditi

sam kralj na Bosnu i kazniti drskoga bana M ateja Ninoslava.
Herceg i ban D ionizije spremao se zaista na odlučni korak. P ri­
družio mu se pečujski biskup Bartol, varaždinski župan M ihajlo, na­
pokon gotovo svi knezovi i župani u H rvatskoj. Splićani, a na čelu im
sm utljivac Tom a arciđakon, k o ji je žudio postati nadbiskupom split­
skim, prepadoše se ljuto pa poslaše kralju, k oji je tada kroz Hrvatsku
išao u Bosnu, svoje poslanike m oleći ga za milost. Obećaše pače iza­
brati za nadbiskupa čazmanskoga prepošta Ugrina, učena i plemenita
muža. K ralj se pričinjao kao da im je oprostio, ali u istinu nije na to
ni mislio.
U to dođe herceg i ban D ionizije s velikom vojskom i utabori se
na Solinskom polju. Splićani ga htjedoše najprije predobiti bogatim
darovim a i laskavim riječim a. N o ban prema kraljevu nalogu zahtije­
vaše taoce i veliku svotu novaca. Građani se pozivahu na svoje privile­
gije, te se opriješe njegovu zahtjevu. N ato ban čitavu vojsku primakne
građu i zametne boj 12. srpnja 1244. u predgrađu splitskom. Boj je bio
žestok; ban D ionizije razdijelio vojsku u više bojnih redova: jedan je vo­
dio sam ban, drugi pečujski biskup Bartol, treći zagrebački prepošt File,
u četvrtom su bili Trogirani, u petom čete pod kaštelanom grada Klisa.
V ođe su bili Trogirani, k oji su se uspeli na brdo s istočne strane, te
jurišali na onaj dio grada k oji je bio najslabiji. Splićani nađoše se u
velikoj p ogibelji, to više što su n ep rijatelji zapalili grad, te se bilo
b ojati da će sav izgorjeti. Pod večer poslaše Splićani poslanike k banu,
m oleći ga za mir, je r su m islili da je to »posljed n ji dan njihova grada«.
Dionizije, međutim, i veseo radi pobjede i ogorčen radi otpora gra­
đana, odgovori poslanicima prijetnjam a. Sutradan predom isli se ipak,
te stade s njim a ugovarati. M ir bi utanačen 19. srpnja uz teške po­
godbe. Splitski kaptol i općina m oradoše priseći vjernost kralju i nje­
govu sinu, te u im e vjernosti dati šest građana zaptaoce. N adalje mora­
doše obećati da ne će prim ati u svoj grad neprijatelja ni odmetnika
kraljevih. Načelnika birat će samo iz kraljevstva i to takva k oji je
vjeran kralju a ne tuđinca; načelnika pak potvrdit će kralj. Selo Oštrog
s čitavim kotarom počev od stupa pa do T rogira ustupit će Splićani
posve Trogiranim a; kuće, posjede i vinograde, koje su Splićani držali
u kotaru trogirskom , ustupit će Trogiranim a, jednako će i ovi ustupiti
one posjede, kuće i vinograde koje su im ali u Splitu. Napokon vraćaju
Splićani Trogiranim a otok sv. Stjepana, je r su ga ovi prije posjedovali.
Ako bi koja stranka u buduće pogazila taj m ir i pokrenula razmirice,
platit će u kraljevsku blagajnu 1000 maraka srebra osim sudbene globe.
Tako je D ionizije izm irio Splićane sa svojim kraljem i s Trogirani­
ma. Jednako se izm iriše međusobno hrvatski knezovi i župani, koji su
pom agali bud jedne bud druge. Izuzeti od toga mira biše samo oni koji
su uopće bili nevjerni kralju Beli, a to su bili bosanski ban Matej
Ninoslav, humski knez Andrija, Poljičani s Kačićima, i drugi neki
knezovi. N a bana bosanskoga M ateju Ninoslava vodio je pače u isti
mah vojsku sam kralj Bela. U polovici lipnja (15— 21) bio je Bela u
gradu Glažu na međi oblasti Usore, te je odanle provaljivao u pravu
 DRUGO DOBA
262

Bosnu. K a k o je ratovao, ne znam o; no izvjesn o je da se rat b rzo svršio,

je r je već 20. srp n ja 1244. k ra lj B ela izdao bosanskom u biskupu zna­
m enitu p o v e lju k o jo m m u je p o d ije lio znatnih povlastica i p o tv rd io
sav p osjed n je g o v e crk ve u B osni i izvan nje. Iz te p o v e lje saznajem o
da j e bosanska jjisk u p ija držala prostrana im an ja u Usori, S olim a i
D o n jim k ra jim a, a i u p ra vo j B osni, i da je ta p o sjed ova n ja velik im
d ije lo m d arovao ban M atej N in osla v sa svo jo m braćom , p ris ilje n v a ljd a
na to od k ra lja Bele, k ojeg a je vrh ovnu vlast m orao nanovo priznati.
Još u taboru u Glažu, p r ije nego što je p o k o rio bosanskoga bana,
s je tio se B ela velik ih zasluga hercega i bana D ion izija, te m u je 15.
lip n ja 1244. izd ao p ovelju , k o jo m mu je d arovao V rb o vec, H rast i Ce-
ro v o b rd o u K riž ev a č k o j županiji. K ra lj u p o v e lji p otanko p rip o vije d a
kak o je D io n izije jo š od rane m lad osti v je rn o stajao uza nj, kako se
h rab ro b o rio s T a tarim a na r ije c i Šaju, i kako se oso b ito p ožrtvovn o
b rin u o za bjegun ca k ra lja i n jeg ovu p orod icu kad je b ora vio u p rim o r­
skim k ra jevim a. Baš radi tih zasluga im en ovao je k ra lj D ion izija banom
i h ercegom čitave S lovinsk e zem lje, te je D ion izije i kao ban dopanuo
rana za svoga k ra lja, h rab ro se b oreći naročito u b oju , što se zb io u
p rim o rju . Uz d ob itn ika k ra lja i bana okupili se b ili svi knezovi i žu­
pani hrvatski, a i plem ena sa s v o jim starješinam a. O sobitom g o rlji-
vošću stajali su uz B elu m oćni krčk i kn ezovi Frankapani, k o jim a je
radi n jih ove p rivržen o sti prem a k ra lju M letačka R epu blika jo š god.
1243. otela otok K rk , te ih kaznila državnim p rogon om . Uz Frankapane
isticahu se k n ezovi B rib irsk i od plem ena Šubić, knezovi K rb a vsk i od
plem ena Gusić i knez N elip ić od plem ena Snačić. K ra lj je sve knezove
d ariva o p ov e lja m a i povlasticam a. Jednako je k ra lj o d lik o v a o i v jern e
gradske općine. T a k o je god in e 1245, boraveći 11. travn ja u B ribiru,
p o tv rd io gradu Šibeniku p riv ile g ij š t o 'g a je njem u p o d ije lio jo š k ralj
A n drija.
M eđu tim je k ra lj B ela m orao svratiti s voje oči na drugu stranu.
K id a la ga je b riga za budućnost n jeg ova roda. Odmah nakon sm rti
k ra lja A n d rije bijaše treća žena njegova, B elin a m aćeha, p o im enu
B eatrica, preobučena u m uške h aljin e p ob jegla iz Ugarske i pošla u
Ita liju k svom u bratu, estenskom u m ark g ro fu Azu V I I . P rolazeći D al­
m ac ijo m zaustavila se u Splitu, te tam o u nazočnosti m nogih velikaša
izja v ila da je zatrudn jela. I zaista ona m alo zatim u svoga brata rod i
sina S t j e p a n a , k ojega su n je g o v i rođ aci i p rija te lji isticali kao
pretendenta za ugarsko i hrvatsko p rije s to lje . Čini se da su i M lečani
ra d ili za nj, je r je k ra lj B ela, sklapajući s n jim a m ir god. 1244. radi
Zadra, za h tijeva o n a ročito od M letačk e R epu blik e da ne pom aže n je­
gov ih n e p rija te lja , »a posebice i poim ence ne gospođu B eatricu, u do­
vicu k ra lja A n d rije, i njezina sina«. U p ravo radi toga žu rio se Bela da
što p rije osigura p rije s to lje svom u sinu Stjepanu. K ad je 20. k olovoza
1245, na S tjep an je, b io u Stoln om B iograd u i o n d je skupio državni
sabor, dade on p o tadašnjem ob ičaju svojega sina, petgod išn jega
S t j e p a n a o k r u n i t i z a k r a l j a i im en ova ga p od jed n o h e r ­
c e g o m h r v a t s k i m . Od toga časa ne zo ve se više ban D ion izije
h ercegom , je r je ta čast zapala p otom k a k ra ljevsk e krvi. M lad i k ralj
 B E L A IV
263

S tjepan zaručen bi tada s kum anskom d jevico m E lizabetom da bi se

tak o K um ani jo š b o lje p rilju b ili p orod ici A rp a d o v o j. V eć o tp rije bijaše
B ela dao svoju k ćer Anu ruskom u kneževiću Rastislavu M stislaviću za
ženu, a uz to mu p o d ije lio kneževinu H alič. N o R astislav ne m ogaše
se on d je od ržati, nego se 1244. vrati u Ugarsku, na što ga k ralj potkraj
god ine 1246. im en ovao banom hrvatskim , budući da d otadanji ban
D ion izije postao palatin om u U garsk oj.3
Osiguravši tako svoju p orod icu snovaše o tom kako da se osveti
austrijskom u hercegu F r i d r i k u II Ratobornomu iz kuće
Babenberga. T a j ga b ijaše za tatarske p ro vale upravo nem ilo orob io,
otevši mu tri m eđašne županije: m ošonjsku, šopronsku i željeznu. Još
p otk raj godine 1245. utanači B ela sa češkim k ra ljem V e ć e s l a v o m I
savez p ro ti austrijskom u hercegu. U ljetu 1246. p ro va li B ela s b rojn om
i d ob ro op rem ljen o m vo js k o m u Austriju. N a desnom b rijeg u Leithe,
nasuprot N o v o m M jestu utabori se ugarska vojsk a; na d ru goj obali
rije k e sm jesti se v o jv o d a F rid rik I I sa s v o jim četam a. Dne 15. lip n ja
stadoše p red n je čete ugarske, K um ani i družina knezova Frankapana
p relaziti p rek o rijek e. B oj započe i postajaše sve žešći; K um ani biše
suzbiti ili okrenuše nam jerice po ob ičaju leđa; F rid rik, k o ji se b orio
u p rvim red ovim a, pohita neoprezno za bježećim a; u to mu se sruši
konj pogođen strelicom u čelo, i p rije nego se F rid rik m ogao podići,
turi mu netko (p o kroničaru H anthaleru knez B artol F ran kapan) m ač
u o k o i rani ga sm rtno. Sm jesta prestade b o j; K um ani vratiše se natrag
p rek o rijek e, k oju je zg ra ugarske vo js k e jo š ne b ijaše prebacila.
Au strijan ci od n iješe m rtv o tije lo hercega F rid rik a u N o v o M jesto, i
tako se svrši boj bez posebna m ira.
Sm rću hercega F rid rika I I R atoborn oga, k o ji je poginuo upravo na
svoj trideset i peti rođendan, ostadoše v o jv o d in e A u strija i Štajerska
bez gospodara, budući da je s F rid rik o m izum ro m uški rod Babenberga.
Za tu bogatu baštinu otim ahu se sada m nogi vladari, osobito njem ački
car F rid rik I I H ohenstaufovac, češki k ralj V ećeslav I, a i ugarsko-
-hrvatski k ralj Bela. P o to n ji je odm ah p rid ru žio U garskoj otuđene žu­
panije: m ošonjsku, šopronsku i željeznu, a onda se stao p rip ra v lja ti na
boj za baštinu Babenberga. N o uto se p roču lo da se M on goli u R u siji
sprem aju p on ovo navaliti na državu Belinu. T reb a lo je dakle čitavu
državu na sve strane osigurati i za obranu i za navalu.
K ra lj B ela rad io je u tom pogledu god ine 1247. i 1248. baš g ro ­
zničavo. V eć o tp rije p ostojaše na istočn oj gran ici Ugarske banovina
Severinska (o d god. 1233), k oja je obuhvaćala M alu Vlašku do
rije k e Alu te te bila branik Ugarske prem a T atarim a i Bugarim a. Da
bi se ta banovina jo š ja č e m ogla otim ati n ep rija teljsk im navalama,
predade god in e 1247. i nju i čitavu K um aniju (današn ju M old avu )
viteškom u redu ivanovaca, te utanači u to im e s n jih ovim m eštrom
1. lip n ja poseban ugovor. Iva n ovci branit će svoju banovinu od svih ne­
p rija te lja , naselit će puste k ra jeve naseljenicim a, i osnivat će varoši

3 [N a k o n D io n izija h rva tsk im ban om je b io Lad isla v od plem en a K an , pa onda

R o stisla v.]
 DRUGO DOBA
264

i utvrđen e gradove. Svak i n ovi m eštar reda u U garskoj p o lo žit će

p ri nastupu s v o je službe prisegu v je rn o s ti k ra lju i k raljevstvu , flnaeđu
banovine Severin ske i Bosne osnuje k ra lj B ela nekako iste god in e 1247.
banovinu M a č v u , k o ja se je p ro stira la u današn joj sjeverozapadn oj
S r b iji i obuhvaćala p o r je č je K olu b are; više puta prip ad ale su M ačvi jo š
ob lasti B ran ičevo i K u čevo u Podun avlju, a i S rijem . U to j banovini
M ačvi nam jesti za bana svoga zeta Rastislava, k o ji je dotad b io ban
hrvatski.
O gradivši svoju državu na istoku i ju gosito k u d vjem a banovinam a,
p obrinu se B ela i za K ra lje v s tv o H rva tsko, k o je je od lask om Rastisla-
v o v im ostalo bez gospodara. P rv o ro đ e n i sin B elin, Stjepan , već kru­
njen i k ra lj i im en ovan i herceg čitave Slovinske zem lje, b ijaše jo š d je ­
čak od osam godina. S toga m orad e upravu H rva tsk oga K ra lje v s tv a
p o v je riti mužu odličnu, vještu i vjern u . T a k o se zg od i da je B ela
god in e 1248. im en ovao hrvatsk im banom dosadanjega palatina S t j e ­
p a n a (o d plem ena G u t-K eled a), k o ji je banovao H rva tim a do dva­
naest godina (1248— 1260). Stjepan , odsad »ban čitave S lovinsk e ze­
m lje «, b ijaše se već p r ije p ro sla vio u b oju s T atarim a na rije c i Saju,
g d je se teškom m ukom spasio; p o s lije je k ra lja p ra tio u H rvatsku
i D alm aciju i sva gd je uza nj stajao, tako da ga je k ra lj im en ovao
d vorsk im sucem i n jitran skim županom . N ak on toga p ro slavio se S tje ­
pan u b oju s austrijsk im hercegom , našto ga je k ra lj učinio šim eškim
županom i palatin om ugarskim . Sada napokon p o v je rio m u je da ba-
nuje u K ra ljev s tv u H rvatskom . G lavni zadatak n ovoga bana označuje
k ralj B ela u jed n om pism u T rogiran im a, g d je im ja v lja da svoga prelju-
b lje n og a i vje rn o g a Stjepana, bana čitave S lovinsk e ze m lje (m u ža što
ga je našao po srcu s v o je m u ), šalje u p rim orsk e k ra jev e i da mu daje
punu vlast kraljevsk u »a e đ ifica n d i et pla n ta n d i honestos ac p ro b os ,
re p ro b o s v e ro d e s tru e n d i« (d a p oštenjake i čestite podiže, a nevaljale
da p o n ištu je ). P od jed n o bi banu Stjepanu p o v je re n o da o d ije li im anja
i ze m ljišta k ra ljevsk ih grad ova od im anja i baština hrvatskih plem ena,
da na zgod n im m jestim a diže u tvrde i utvrđena m jesta za obranu k ra­
ljevstva , da puste p re d je le napuči n ovim žite ljs tv o m , u jednu rije č da
u redi H rva tsk o K ra ljev s tv o .
Ban Stjep an svim je žarom i od u ševljen jem p ristu pio k poslu. V eć
p rv e godine 1248. v id im o ga u žu p an iji Lici, g d je istražu je što p ripada
k ra ljevsk im g rad o vim a a što plem enu M o g o r o v i ć a . P ri tom radu
pom ažu ga dvadeset i če tiri plem en ita suca osidnika iz Like, zatim
b ro jn i satnici i dru gi v je š ti lju d i. S lijed eće god in e 1249. desi se ban
S tjep an u S lovin sk oj ze m lji, u žu p an iji D ubičkoj, g d je uređu je posjed e
knezova B a b o n i ć a , i u T u ro p o lju g d je vraća k ra ljevsk im g ra d o ­
v im a p osjede, otete im nakon sm rti hercega K olom an a. U isto v rije m e
d aje on s d opuštenjem l# a lja B ele knezu Ivanu, sinu Jaroslavovu, b rdo
L ip o v a c k od S am obora da tam o p odigne čvrst grad »n a čast i obranu
k ra lje v s tv a «. V eć god in e 1251. hvali k ra lj B ela bana Stjepana da je
iz hrvatskih zem alja »n e vje rn ik e is tje ra o i isk orijen io, da je neutvrđe­
na m jesta u tvrd io i puste k ra jeve m n oštvom naroda napu čio«. K ra lj
zaista n ije od više bana hvalio. Iste naim e god ine osnova ban Stjepan
 BELAIV 265

grad J a b 1 a n a c ili Jablanić na istoim enom brdu i p o d ije li n jeg ovim

žite ljim a sve povlasti što su ih im ali ostali grad o vi u P rim orju . S li­
je d eć e godine 1252. op et p rogla si ban K r i ž e v c e slobodn om kra­
ljevsk o m općinom , p o d ije liv š i im sve sloboštin e k o je su uživali »g o s ti«
u Gradecu kod Zagreba. Izm eđu ostalog dopusti žite ljim a n jih ovim da
sam i izabiru starješinu ili načelnika ( m a io r v illa e ), k o ji će im suditi i
k o ji ne će na p o ziv b anov m orati p oći ni prek o D rave ni p rek o Gvozda.
Građani ne će m orati ići u vojsk u k ra ljevu ili banovu, n iti će b iti p risi­
ljen i p rim ati bana u s v o je kuće. N e ćc* plaćati nikakvih poreza, je d in o
za svoju slobodu dat će banu svake treće god in e po četrdeset denara
od svake p o rte (v r a ta ); od dohotka sajm ovin e dob ivat će ban d v ije
trećine, a ostatak građani.
T a k o je ban Stjepan zaistjj radio p o ž e lji svoga kralja. G odine
1251. svratio se op et sam k ra lj Bela u H rvatsku i D alm aciju da vid i
uspjeh nastojan ja njegova. K ra lja je pratila velika pratnja, zato bi mu
priređ en o posebno svratište k od c r k v « sv. P etra izm eđu Sp lita i T r o ­
gira. O vam o je narod h rvatski odasvuda grnuo i da v id i svoga k ralja
i da s n jim e o b avi različne poslove. Jednoga dana ukrcao se k ralj na
ga liju i o tp lo v io u Split. Izlazeći na kopno za o d jco se B ela svim kra­
ljevsk im sjajem , nakitio se k ra ljevsk im zn am en jim a i onda ušao u
grad g d je ga svećenstvo i puk dočekaše s v e lik im veseljem . T i trebalo
je nedavnu n evjeru op rati da bi Splitu opet s nulo sunce kraljevsk e
m ilosti. V ra tiv š i se iz Sp lita u s v o je svratište k od sv. Petra, p ro b o ra v io
je k ra lj on d je jo š neko vrijem e. N em a sum nje da su se ok o k ralja
ok u p ili g o to v o svi župani i k nezovi hrvatski. B io je tu n ed vojb en o
kliški župan Aleksandar, k ojega kralj zo ve s vojim »k u m o m « (co m p a -
t e r ); b ili su tu n ed vojb en o knezovi K rč k i i B rib irsk i. K rč k im knezo­
vim a F r i d r i k u , B a r t o l u i V i d u , sinovim a kneza Vida, p o­
tv rd i opet župe M odruše i V in o d ol uz p ogod b u da m u služe s jed n om
šajk om i jed n om bakrom , kad bi sam došao u p rim orsk e strane; ako bi
se pak p od igla hrvatska v ojsk a ( exercitu s 'c ro a tic u s ), da služe u n jo j
do gore G vozda sa 20 dob ro o p rem ljen ih vojn ik a , a iza G vozda s deset.
K ra lj se sje tio ovaj put i knezova B rib irsk ih od plem ena Šubić. U
p osebnoj p o v e lji od 23. studenoga 1251. sp om in je on kako su v jern i
knezovi S t j e p k o i Jakov, sinovi kneza Stjepana, zajed n o sa
s vojim rođacim a, plem ićim a od B rib ira, v je rn o stajali uz k ra lja sva­
kom zgod om : i za odm etnika Dom alda i za tatarske p rovale, a i za
sm utnja nakon odlaska T atara; zato im p otvrđ u je župu B rib ir k oju
im bijahu nekad darovali p ra ro d itelji n jegovi. N o i druge v je rn e dari­
vaše kralj. L ju b ljen o m u banu Stjepanu p o d ije li za n jeg ove velik e za­
sluge neke ze m lje i p osjed ova n ja izm eđu K u p e i N ovigra d a , zatim
izm eđu K nin a i Une; banovcu (v ic eb a n u ) Api, rođaku bana Stjepana,
d arova neku zem lju kod grada Pseta ili Pašćenika. A li ne zab oravi ni
vjern ih grad ova p rim orskih. N a m olbu b rib irskoga kneza Danila potvrd i
vjern om u gradu Šibeniku stara n jegova p riv ile g ija i čitav kotar
B osiljine.
T a k o je k ra lj B ela nastojao p rim iriti i u d o b ro v o ljiti k raljevstva i
banovine na m eđam a s voje države da bi m ogao svu svoju pažnju
266 DRUGO DOBA

o b ra titi na zapad, na bogatu baštinu B abenbergovaca. P ri tom pom agat

će ga zaslužni ban Stjepan. Ugarska v ojsk a već je od god. 1248. p ro v a lji­
vala u Štajersku, a od god. 1250. i u vo jv o d in u Austriju. N a jo p a s n iji
takm ac B elin bio je češki k ra lj V ećeslav I, k o ji je n astojao da o b je
v o jv o d in e p rib avi svom u sinu O t a k a r u . P o to n ji se pače ožen io g o ­
dine 1252. m nogo sta rijom M argaretom , rođ ak om p osljed n jega Baben-
bergovca, da b i tako stekao i neko p ra vo na A u striju i Štajersku. I
zaista su austrijski staleži priznali češkoga k ra ljevića za svoga g o ­
spodara. N o ni B ela n ije m irovao. On se združio s bavarskim v o jv o d o m ,
s v o jim zetom , i p oslao bogate darove u Štajersku da p re d ob ije tam ošnje
staleže, te p rogla se hercegom sina n jeg ova Stjepana, već krunjenoga
k ra lja ugarskoga. I zaista su god. 1252. stigli u Ugarsku poslanici šta­
je rs k i k o ji su p ozvali m ladoga k ra lja Stjepana da dođe vlad ati u
n jih ovu zem lju.
N o ni O takar ni B ela ne b ijahu za d o vo ljn i jed n om vojvod in om .
O takar p ro va li u Š tajersku i p risili sve grad o ve do Graza da mu se
p ok ore; B ela opet posla jednu vojsk u na Austriju, a drugu na Mo-
ravu. P oto n ja ze m ija n ije se m ogla b raniti, je r je O takar b io odsutan, a
otac n je g o v k ralj V ećeslav I n ije b io d o v o ljn o pripravan; u A u striji
p ro d rla je ugarska vojsk a sve do Tullna. K ro n iča ri pričaju s užasom
kako su ugarski v o jn ici, osobito K um ani, bjesn ili, kako su tisuće lju d i
bez razlik e staleža, spola i dobi za rob ili i sa sobom odvukli, ali tr a j­
noga uspjeha nisu postignuli.
S lijed eće godine 1253. posla Bela lako k on jan ištvo na M oravu,
oso b ito K um ane k o ji su robeći i paleći sve d a lje p ro d ira li i već 25.
lip n ja stajali ispred Olom uca, d ok su opet n jegovi zeto vi i saveznici,
p o ljs k i knez B oleslav i k ra lj D anilo q$l H aliča p ro v a lili s druge strane.
Svrha tih p rovala b ijaše za p rije čiti k ra lja V ećeslava da ne ide u
p om oć svom u sinu Otakaru. I zaista bi c ilj postignut, je r je k ralj
V ećeslav m orao ostati kod kuće na obrani Češke i Zlatnoga Praga. Bela
pak sam p oved e p otk ra j svibn ja veliku vojsk u — kaže se nekih 80.000
lju d i — u Štajersku na Otakara, p o tje ra ga iz zem lje, p ok ori odm etne
grad o ve i gospodu, te onda p rovali do Beča. N o u taj čas um iješa se
rim sk i papa In ocen cij IV . On posla svoga legata, k o ji donese Beli,
Većeslavu i Otakaru p ism o s p ozivo m da se izm ire. »M i zastu pam o«,
pisao je papa, »n e kakva čovjek a, nego B oga na z e m l j i . . . po B o žjo j
m ilosti m i sm o na čelu svim a vladam a na svijetu .« Sad se stalo ugo­
varati o m iru. N o uto um re u Češkoj 22. rujna k ralj Većeslav I. Otakar
pohita u Češku da p rim i krunu i vlad anje, te posla tek slijedeće godine
1254. s v o je poslanike u Ugarsku, k o ji se 3. travn ja sporazum ješe s
punom oćnicim a k ra lja Bele. B ela d ob i veći, ju žn i d io Š tajersk e od
S em m eringa d o koruške međe, a O takar sjeverni. Ugarski k ralj odreče
se A u strije, a n ovi češki k ra lj P f e m y s l I I O t a k a r p reostale Šta­
jersk e. M alo zatim , dne 1. svibn ja sastadoše se oba k ra lja u P o -
žunu, te utanačiše konačni m ir. O takar od reče se tom p rigod om
naslova v o jv o d e štajerskoga.
Sada posla Bela svoga p rvorođen ca Stjepan a u Štajersku da bude
on d je v o jv o d o m (d u x ). N o p rije oženi p etn aestogodišn jega m ladića ku-
 B E L A IV
267

m anskom d je vic o m E lizab etom , s k o jo m ga b ija še već p rije deset g o ­

dina zaručio. Da bi m lad i v o jv o d a m ogao u sp ješn ije n ovostečen om ze­
m ljo m u p ra vlja ti, dade m u za sajetn ik a iskusnoga i v je rn o g a bana
hrvatsk oga Stjepana. M la d i k ra lj zo ve se odsad v o jv o d a ili dux Šta­
jersk e, a ban S tjep an »k ap etan om Š ta je rs k e « (b a n u s totiu s S cla von ia e
et capitaneus S ty ria e ). Uz bana Stjep an a pom aže m ladoga k ra lja i v o j­
vodu tak ođer N ik o la B abonić, knez od B lagaja. V e ć u rujnu 1254. b io
je ban Stjep an u štajersk o m Grazu i, okružen od dom aćih velikaša,
držao tam o sud. B udući da su ga m eđutim važn i p o s lo v i zvali u H rva t­
sko K ra lje v s tv o , ne m ogaše d u lje ostati uz svoga gospodara, nego im e­
n u je zem a ljsk o g suca G o ttfrie d a od M arib o ra i zem aljsk o ga m aršala
F rid rik a O p tu jsk oga s v o jim nam jesnicim a. N o to bijaše zlo, je r je
tim e o z lo je d io ostalu gospodu štajersku, k o ja su bila zavidna svo jim
d ru govim a.
K ra lj B ela b ijaše god. 1254. na vrhuncu s voje sreće, m oći i slave.
H rva tsk o m i D alm a cijom u p ra v lja o je tada ban Stjep an , k o ji se zo ve
»b an p rim o rs k i* i župan triju p o lja «. U B osni b ijaše već o k o 1250.
n estalo v rlo ga bana M a te ja N in oslava; nakon n jega uspeo se na banski
stolac n je g o v rođ ak P r i j e z d a ; ali budući da je on b io oso b ito
odan k ato ličk o j c rk v i i k ra lju B eli, zaredaše op et u B osni sm utnje i
borbe. Za tih sm u tnja izgu b io je doduše P rije zd a svoju banovinu, ali i
Bosna svoju slobodu, je r ju je k ra lj B ela p o k o rio (1254) i nam etao
j o j b anove po s v o jo j v o lji. U isti m ah svladao je B ela i Hum sku
zem lju , k o jo j se g osp od ar ne zo ve više knezom nego sam o županom ,
i k o ji sam u je d n o j isp ravi od 22. s vib n ja 1254. isp ovijed a : » ja župan
R ad oslav jesam v je ra n k letven ik (v a z a l) gospodinu k ra lju ugarskom u.«
Tu p rem oć k ra lja B ele m učno je gled ala M letačk a R epu blika, pa je na­
s to ja la da sm eta vlad an ju n je g o v u u d alm atinskom p rim o rju i na
otocim a. Ona je u to v rije m e p o k o rila otok K orču lu s v o jo j vlasti, te je
tim p og a zila u g o v o r od god. 1244. N o ban Stjep an poh ita iz Štajersk e
na ju g i za p rije či dužda R a jn e rija Zena u d a ljn je m n apredovan ju ; neki
tvrd e da j e M letačk a R epu blik a m orala i Zadar B eli p ovra titi, ali za
to nem a nikakvih dokaza.
V e lik a je b ila vlast bana Stjepana u to doba. On je za p o vijed a o od
Sem m erin ga d o D ubrovnika i od Senja do Drine. U p ravo golem a ta
d ržavina bila j e i ra zlo g da n ije m ogao svagd je on ako d je lo v a ti kako bi
trebalo. O sob ito u Š tajersk oj sm etao j o j e š k i k ralj neprestano n jeg ovim
g osp od arim a, k ra lju B eli i m lad om u v o jv o d i Stjepanu, n astojeći na
svaki način da ovlad a p r ije ili p o s lije i tom v o jv o d in o m . On je u to
im e u p otreb io i sm u tnje radi nadb isk u p ije solnogradsko, p od k oju je
Š tajersk a spadala; a n ije se ni žacao buniti štajersku gospodu proti

* N e k a k o o dm a h nakon tatarske p ro va le b ija še k ra lj B ela u pravu H rvatsk og a

K r a lje v s tv a u red io: K r a lje v s tv o m vladat će h e r c e g (d u x ) od k ra lje vsk o g roda, a njem u
će b iti po k o rn a d v a bana: h r v a t s k o - d a l m a t i n s k i i s l o v i n s k i (s lo v e n s k i).
A k o nem a h ercega k ra lje vsk o g a roda , vrši n jego vu vlast slovin ski ban kao ban č i t a v e
S l o v i n s k e z e m l j e , a n jem u će se p o k o ra va ti h rvatsko-dalm atinski ban i zva t će se
tada p r i m o r s k i ba n (b a n u s m a ritim u s ).
 DRUGO DOBA
268

v o jv o d i S tjep a n u i n je g o v u zam jen ik u . T a k o planu izn o v a že s to k ra t

izm e đ u č ešk o ga i u g a rsk o ga k ra lja (1 2 5 8 ), za k o je g a je b an S tjep a n
svim a sila m a r a d io da u zd rži Š ta je rs k u s v o jim go s p o d a rim a . Još 25.
s v ib n ja 1259. s a b o ro v a o je m la d i k ra lj S tjep a n u š ta je rsk o m G razu,
g d je se b ija h u o k o n je g a sk u p ila s v je to v n a i d u h ovn a g os p od a te v o j­
v o d in e ; no v e ć u p ro sin cu iste g o d in e p o b u n ila se ve ćin a š ta je rsk ih
staleža p r o ti n jem u , te p rizn a la češk oga k ra lja za svoga g osp od ara.
M la d i j e k ra lj S tjep a n m o r a o o s ta v iti G raz i p o v u ć i se na ju g u F tu j,
d o k su O tak ara na B o ž ić u G razu p ro g la s ili za v o jv o d u št ijersk ^ ga.
O dlu čna b o rb a ra s p la m tila se god . 1260. O ta k a r sa s v o j:m p r ija te ­
ljim a i p riv rž e n ic im a sk u p io v o js k u o d 100.000 lju d i, a i B ek : sa s v o jim
ro đ a c im a i sa vezn icim a p o d ig a o je d n a k o b ro jn u v o js k u . V o js k e p o le g le
s o b je stran e M o r a v e na m eđ i a u strijsk o-u g a rsk o j. U garsk a v j j s k a u ta­
b o r ila se na lije v o m b rije g u M o ra v e , d o d va sata s je v e rn o < d P ožu na;
češk a v o js k a za p re m ila M o ra v s k o p o lje uz desnu ob a lu r ije k e . P o š to
su o b je v o js k e v iš e tje d a n a je d n a n a su p rot d ru g o j s ta .a b , p re đ e 13.
s rp n ja d io u garsk e v o js k e s m la d im k ra lje m S tje p a n o ir p re k o r ije k e i
u ta b o ri se k o d K r e s s e n b r u n n a (K ro is s e n b r u n n a ). Ma te čete
o b o r i se sred ište O ta k a ro v e v o js k e i n a tje ra ih u b ije g . M l id i k ra lj b i
s m rtn o ra n je n i je d v a izn ese živ u glavu . B jeg u n ci s irjit'iš e o s f atak u gar­
ske v o js k e s onu stranu M o ra v e ; sam k ra lj B e la m o r id e .zm aknu ti u
n u ta rn jo s t s v o je d ržave, o s ta v iv š i s v o j lo g o r sa svim b L .g o m i svom
z a ir o m n e p rija te lju , k o ji je na to s la v o d o b itn o b e z zu p reke p r o d r o d o
Požu na. T u ga p o tr a ž i p a la tin R o la n d , te m u p o n u a j' m ir. U tanačeno
b i: k ra lj B ela i sin n je g o v S tje p a n o d rič u se p osve Š ta je rs k e , k o ju
p rep u šta ju O tak aru . D a se u tv rd i m ir i sp orazu m , v je n č a t će se m la đ i
si i k ra lja B ele, p o im en u B ela, s K u n ig u n d om , n ećak om k ra lja O ta­
kara, a k ć e rju m a rk g ro fa O ton a B ran d en b u ršk og. P ap a će m ir p o tv r d iti,
će on a stran k a k o ja ga p o g a zi p la titi 11.000 m a ra k a sreb ra u p a p in ­
sku rizn icu . O b a k ra lja , češk i i u garsk o-h rva tski, sastat će se d o g o ­
d in e na U skrs u B eču da p o tp iš u m ir; d o tle će č e tiri u garsk a v e lik a ša
o s ta ti k ao ta o c i u č ešk o ga k ra lja . Z b o g to g a m ir a m o ra o je i ban
S tjep a n sa s v o jim č etam a iza ći iz P tu ja , k o ji je d o ta d h ra b ro b ra n io , i
v r a titi se u s v o ju ban ovin u .

1 2 3

S L A V O N S K I B A N O V C I K R A LJA B E L E IV
1. Dinar. L i c e : Kuna trči na desno, između d v ije zvijezde. N atpis u dvostrukom vijencu bisera:
»M oneta B (e la e ) regis p (r o ) Sclavonia«. N a l i č j e : Dvostruki k riž na^ podnožju, s o b je mu strane
d vije okrunjene glave, jedn a gledajući u drugu; gore desno (h a ra ld ičk i) zvijezd.'1, lije v o polum jesec
s kolobaVom. I z središta križa niču m ali kolobari. K ra j donje p rijek e grede križ«’ smještena su kao
sigle dva kolobarića.
2. Dinar: kao pređašnji (1 .) s natpisom : »M oneta regis p (r o ) Sclavonia« (d ak le bez » B « ).
3. Dinar, k o ji ima na zaličju kao sigle d v ije p tice s natpisom »M oneta regis p(ro) Sclavonia«. Im ade
iz doba Bele IV banovaca s napisom: »M oneta d u c i s p (r o ) Sclavonia«.
 B E LA IV
269

Za r a to v a n ja sa češk im k ra lje m n ije k ra lj B e la za n e m a rio H r v a t­

sk oga K r a lje fc tv a . Još 12. s ije č n ja 1257. izd ad e on »g o s tim a « u Ja-
streb a rs k o m u ž u p a n iji P o d g o r s k o j p o v e lju k o jo m im p o d ije li je d n a k e
slo b o š tin e kao i »g o s tim a « u P e tr in ji i S a m o b o ru . U z to z a p o v je d i
banu č ita v e S la v o n ije i k apetanu šta je rsk o m u S tjep a n u da tim g o s ti­
m a d ozn ači nešto ze m a lja u ok o lišu n jih o v a m jesta . U p rim o r s k im stra­
nam a vlad aše u to v r ije m e n a jv e ć i m ir. B an S tjep a n v rš io j e u d a l­
m a tin sk im g ra d o v im a , n a ro č ito u S p litu i T ro g ir u , k neževsku vlast, d ok
su h rva tsk i k n e zo vi o b a v lja li u istim a g ra d o v im a čast n a čeln ik a i pote-
stata. B ana č ita v e S la v o n ije S tjep a n a z a m je n jiv a li su u n je g o v o j od su t­
n osti »p r im o r s k i« b an o vi, k o ji se ta k o đ e r zo vu b a n o vi »H r v a ts k e i
D a lm a c ije «. T a k o j e god . 1243. p rim o rs k im b an o m (b a n u s m a r itim u s )
b io nek i S tjep a n , a god . 1259. knez B u tk o, sin J u lija n ov , k o ji se b ija š e
p ro s la v io za tatarsk e p ro v a le . Baš ti p rim o rs k i b a n o v i s tra žili su b u d ­
n im o k o m u h rv a ts k o m p rim o r ju , te su p o lu č ili, da su H rv a ts k a i
D a lm a c ija b ile p osve m irn e. N ije se b ilo b o ja t i ni d om a ćih sm u tnja,
ni va n jsk ih n avala n e p rija te ljs k ih . Pače i O m išan i s K a č ić im a m iro v a li
su u to v rije m e , pa je k ra lj B ela IV . god . 1258. »p le m ić e O m išk e, na
im e kneza O sora, R a d oša i čita vu op ćin u (O m iš )« p rim io u s v o ju m ilo s t,
te im p o d ije lio m n o g e slo b o š tin e k o je su u živ a li os ta li p le m ić i n je g o v a
k ra ljev s tv a . Z a ja m č io im je tom p rig o d o m s lo b o d n o u živ a n je n jih o v ih
kuća, ze m a lja i vin o g ra d a , te o d re d io da ni ban ni k aštelan ne s m ije
n ije d n o g a o d n jih za r o b iti n i b a c iti u tam nicu, ako to ne bi p r ije
sud o d re d io . J ed in o j e k ra lj p rid rža o k aštel om iš k i, a i n ek e z a r o b lje ­
nik e, kao Juru, v a ljd a za taoce. K a o s v je d o k e te k ra lje v s k e d a ro v n ic e
n a vo d i se S tjep a n , ban č ita v e S la v o n ije i k ap etan Š ta je rs k e , za tim neki
župani, izm eđ u n jih i v a ra žd in sk i župan A n d rija . N o d o k su O m išani
i d a lje m iro v a li, p ob u n iše se god . 1259. ž it e lji žu p e P o ljic a u su sjedstvu
S p lita . N e zna se što su P o ljič a n i s k riv ili, no S p lićan i ih o b ije d iš e da
su n e v je rn i »k r a lje v s k o j k ru n i«. S p lićan i, k o jim a je tada b io pote-
sta to m k rč k i k nez V id , u tanačiše savez s T ro g ir a n im a p ro ti P o ljič a -
nim a, pak p o zv a š e i p rim o rs k o g a bana B utka da ih p om aže u ratu »za
čast k ra lje v s k e k ru n e «. B u tk o, »B o ž jo m i k ra lje v s k o m m ilošću p ri­
m o rsk i b a n «, o d a z v a o se S p lića n im a , te 19. o ž u jk a 1259. utan ačio s
n jim a u g o v o r da će p o m a g a ti u tom ratu g ra d o v e S p lit i T r o g ir i da
ne će b ez n jih u g o v a ra ti o m iru . K a k o se rat v o d io i svršio, n ije
zap isan o.
N a k o n m ira sa češk im k ra lje m O ta k a rom k ra lj je B ela u čin io neke
p ro m je n e u v la d a n ju s v o je d ržave, k o je su b ile k ob n e ne sam o za nj
i n je g o v u p o ro d ic u n eg o i za č ita v u d ržavu , tak o da j e p o s lje d n ji decen ij
n je g o v a v la d a n ja ispu njen sam im sm u tn jam a u k r a lje v s k o j p o ro d ic i.
G o d in o m 1260. nestad e ta k o đ e r v rlo g a i v je rn o g a bana S tjep a n a — b it
će da j e u m ro — i tako je k ra lj izg u b io m u d ra i odan a s avjetn ik a.
Č ini se da j e od sad više n eg o p r ije stala na k ra lja B elu d je lo v a ti n je g o v a
supru ga M a r ija , g rč k a carevn a, pa da je k ra lj n jo j za v o lju k oješta
čin io , č im - je p ok ren u o g ro zn e sm u tn je. Slu ti se da je B ela u p ra v o po
naputku k ra ljic e stao o d n e m a riv a ti svoga p rv o ro đ e n c a sina S tjep an a,
m la d og a k ra lja , i da je p o č e o p o g o d o v a ti m la đ eg a sina svoga Belu.
 DRUGO DOBA
270

N o m ožda je tom u p rid o n ije lo i to što se m lađi sin B ela im ao ožen iti
O tak arovom nećakom K unigundom , te je otac h tio da i n jega o p rem i
što s ja jn ije vlašću i zem ljam a.
B ilo kako mu drago, k ra lj je B ela jo š god. 1260. učinio zam ašne
i kobne p ro m jen e u u pravi s v o je države. P rvorođ en cu svom u, k ralju
Stjepanu, oduže dosadanju čast hercega čitave S la vo n ije, te m u pre-
dade na upravu istočne k ra jeve s voje države, naim e v o jv o d in u E rd e lj i
zem lju Kum ana (d u x Tran silva n ia e et d om in u s C a m a n o ru m ), a i neke
slavonske župan ije, oso b ito Vukovsku i Srijem sku. Za hercega čitave
S la vo n ija p rogla si m lađega sina svoga Belu, jo š dječaka, za k oje g a bi
u p ra vlja la h erccgovin om m B k a M a rija. Da bi ona m ogla u spješn ije
u p ra vlja ti, im en u je k ra lj za bana čitave Slovin sk e ze m lje d osadan jega
palatina ugarskoga, R olan da od plem ena R a to ld o va, k o ji je banovao
od 1261 do 1267. N o sve te p ro m jen e nisu b ile poćudne ni H rva tim a ,
a jo š m anje p rvorođen cu Stjepanu.
V eć god. 1261. b ila je k ra ljica u S lo vin sk oj ze m lji, u gradu Za­
grebu, te sama v e li »d a je došla u k ra ljev s tv o S la vo n ije p orad i u re­
đenja i o b n o v lje n ja sveg g stanja u h ercegovim sina svoga, hercega B ele«
(c u m in regn u m S cla v o n ic ad o rd in a n d u m et re fo rm a n d u m to tu m sta-
tu m ducatus f ilii sui ducis B elae in tra s s e t). Tu u Z agrebu saletiše
je tegobam a građani brda Gradeca, te ih ona o slo b o d i od plaćanja
200 pensa što bi ih m ora li davati svake god in e banu. Osim toga p ro ­
glasi ona općinu na brdu Gradecu posve nezavisnom i slob od n om od
svake vlasti zagrebačkoga biskupa. Iz Z agreba išla je k ra ljica sa sinom ,
d ječa kom B elom , na ju g , vod eći sob om veliku vojsk u Ugara, Slavena
i Kum ana i p o zivaju ći hrvatske velikaše i plem ena da se p ok lon e Beli
kao svom u hercegu. T a k o d ođ e ona napokon u K n in , g d je je du lje
b ora vila okružena v e lik im b ro je m velikaša (p r in c ip u m ) i v o jn ik a . Tu
u K nin u skupila je tak o đ er sabor h rvatskih sv jeto v n ih i duhovnih kne­
zova da s n jim a ra sp ra vlja o p oslovim a k ra ljevstva.
Dok je k ra ljica M a rija sa sinom , h ercegom B elom , stolo vala u K n i­
nu, zg o d ilo se da je k ra ljevsk a posada u gradu K lisu , u k o jo j je b ilo i
Ugara, za žetve iz o b ije s ti p ro v a lila na S olin sk o p o lje i tam o stala S p li­
ćanim a otim ati n jih o v e plodine. K a d se to p roču lo u gradu Splitu , neki
v a tre n iji m lad ići planuše i poh itaše da silu suzbiju silom . O boriše se na
posadu i ubiše tom p rig o d o m dva Ugrina.
Čuvši za sve to k ra lsjica M a rija , k o ja je jo š od p ro vale T atara
m rzila Splićane, od lu či svim a silam a osvetiti se Splitu. G radsko v ije ć e
posla doduše k n jo j poslan ike da je um ire i zad o vo ljštin u ponude; ali
ona ne h tjed e isprika ni slušati. O stavi s v o js k o m K n in i uđe u K lis
da odanle kazni Splićane. Građani poslaše nato k n jo j nadbiskupa
R o g c rija ; no ona sve b je sn ija m alo da i n jega ne baci u tam nicu.
Budući da ni druga poslanstva nisu k oristila, a v o js k a k ra ljičin a stala
udarati na S p lit te počela paliti, harati i ro b iti, to se napokon i gra­
đani p rip rem iše na otp o r. Sad se k ra ljica posluži p revarom . Posla S p li­
ćanim a četiri kneza i do trid eset sam o m ačem naoružanih v o jn ik a da
se tobože p ogod e sa Splićan im a. T i p o v je ro v a š e ludo i poslaše iz grada
s v o je zastupnike na d ogovor. N o k ra ljičin i lju d i zarob iše te poslanike,
 B E L A IV 271

po im enu Desu M ih aljevića i sina n jegova N ik o lu , M ih a jla Leonardo-

vića, Ivan a V ita lje v ić a i Petra Crnčića, same gradske suce. K ra ljic a nato
ode iz K lisa i od ved e za ro b lje n e Splićane u K n in g d je su ča m ili u
tam nici do d v ije godine. K ad se nato k ra ljica vra tila u Ugarsku, slali su
S plićan i s v o je p oslan ike pred k ra lja s m olb om da pusti na slobodu n ji­
hove nedužne sugrađane. N o k ra ljica znala je to svaki put sp riječiti.
T ek nakon d v ije god in e uredi sve to ban R olan d, k o ji je b io p o d jed n o
knez grada Splita. K ra lj pusti na slobodu za rob ljen e suce splitske, a
m jes to n jih p rim i, došavši u H rvatsku , u Bihać na Uni dvadeset d je ­
čaka za taoce i jam ce da će Sp lit ostati vjeran i odan n je g o v o j kruni.
Jedva što je k ra lj B ela IV na taj način sm irio sm u tnje u H rva tsk o j
i D alm aciji, planuše lju te ra zm irice izm eđu n jega i p rvo ro đ en oga mu
sina Stjepana. K ra lj B ela IV . b ijaše prem a utanačenim p ogod b am a p o t­
kraj ožu jk a 1261. zajed n o sa suprugom M a rijo m i s oba sina pošao u
Beč, g d je se sastao sa češkim k ra ljem O takarom . K ra lja su p ra tili jo š
h a lički knez D an ilo R om an ović, m ačvanski ban R astislav sa s v ojom
k ćerju K unigun dom , srpski k ra lj Stjep an U roš sa sinovim a D ragu ti­
nom i M ilu tin om i do p e d e s «t odlične gosp od e i velikaša. T o m p ri­
god om ne bi sam o papom p otvrđ en i u g ovor m ira potpisan, nego je
češki k ra lj tak ođer za m olio B elu da m u dade svoju najm lađu kćer
M argaretu za ženu. N o d vad esetogodišn ja d jevica ne h tjed e ni čuti
da ostavi sam ostan, u k ojem j e dosad b oravila; zato se O takar zaruči
s lije p o m K unigun dom , k ćerju bana R astislava, a unukom k ra lja Bele.
V je n č a n je b i o b a v lje n o 25. listopada u Požunu, a nato bi m lada kra­
ljic a na B ožić s velik im sla vljem ok runjen a u Pragu.
Ž en idbom tom slju b io se k ra lj B ela IV . tijesn o s češkim k raljem .
N o to n ije b ilo poćudno prvorođen cu sinu n jegovu Stjepanu, k o ji je
tak ođer bio kivan na oca i m ajk u što su više v o lje li i m azili m lađega
brata Belu. U p ro lje ću 1262. bukne očit rat izm eđu oca i sina; no ipak
pođ e za rukom s p rije č iti k rv o p ro lić e u k ra ljev s k o j p orod ici. U Požunu
dođe do m ira k o ji je b io oso b ito p o v o lja n za m lad oga kralja. S tjepan
je odsad kao »m la đ i k r a lj« d ržao čitav istočni d io d ržave s E rd e lje m
i ze m ljo m K um ana, zatim je d ob ivao p olovicu od d oh otka soli. Oba
su kralja, svaki u s v o jo j d ržavn oj p olo vici, b ili posve suvereni; svaki
je im ao »r o g a kancelara, B ela nadbiskupa ostrogon skoga, Stjep an nad­
biskupa k aločkoga, svaki je im ao svoga potkancelara, s v o je zasebne
državne i d vorsk e činovn ike. Odnosi izm eđu oca i sina ne b ijahu ni
nakon m ira d obri. V eć n ek olik o m jeseci p o s lije sastadoše se oba nad­
biskupa i dru gi c rk o vn ja ci u m jestu P oroszlo na sred n joj Tisi, te m ora-
dđše požunskom u u govoru prid ati nove ustanove i razjašn jen ja; uz
to biše na že lju ob aju k ra lja u g ovori od pape p otvrđ en i, i od ređen o da
se on aj, k o ji bi m ir pogazio, zajed n o sa s v o jim n a jo d lič n ijim časnicim a
kazni crk ven im p ro k letstvo m i in terd ik tom .
Uza sve to ne bi m ira izm eđu oca i sina. M lad i k ra lj oteo s v o jo j
m a jc i neke p osjed e u E rd elju , n adalje u grabio više g rad ova u dovici
nedavno u m rloga bana m ačvanskoga R astislava, s v o jo j rođ en oj sestri
An i i n jezin im sinovim a M ih ajlu i Beli. B ilo je to god. 1264. T ek nasto­
ja n ju pape Urbana IV p ođ e za rukom , te izn ova utanači m ir izm eđu
 DRUGO DOBA
272

oca i sina. M a lo nakon to ga s la v io je nesretni k ra lj B ela I V v e lik u

oro d ič n u slavu, n a im e v je n č a n je svoga lju b im ca sina B ele, h ercega
E rva tsk o ga , s b ra n d en b u ršk o m k n e g in jo m K u n igu n d om . O b a v lja lo se
v je n č a n je b lizu u tok a F iša ve u D unav (t r i m ilje niže B e č a ) dne 5.
lis to p a d a 1264. u d ra g o c je n im šato rim a. O ta k a r o p r e m io zaru čnicu i
kao d om aćin p rir e d io gozbu, na k o ju je p o zv a o k n ezo ve i p le m s tv o
susjedn ih zem a lja . Sam O tak ar d o v e o m laden ku, a k ra lj B ela sa supru­
g o m M a r ijo m lju b im ca sina. O ba se d v o ra tak m ila, k o ji će v eći s jaj
p ok aza ti. L je to p is c i p rič a ju da su U g ri im a li g rim izn e h a ljin e , o b ru b ­
lje n e sivim i šaren im k rzn om , k alp ak e z a k itili n o je v im p e rje m , a duge
b ra d e is p re p le li d ra g u ljim a i b is erje m . M la d a K u n igu n d a b ila o v je n ­
čana d ija d e m o m , v re d n ijim o d k ra lje v s k e krune englesk e. N a k o n v je n ­
ča n ja iz v o d ile se v itešk e igre, a na to m lad i h erceg B ela jo š onu ve če r
o tp u to v a sa s v o jo m supru gom u H rva tsk u , u g ra d K n in .
N a k o n god . 1264. n ije stari k ra lj B ela IV . d o ček a o više sretn ih ni
rad osn ih dana. Ž iv o t mu o g o rč a v a o p rv o r o đ e a i sin S tjep an . N a k o n
p on o v n ih b o r b i u go v o re n bi op et 23. o žu jk a 1266. m ir. S tjep a n osta de
n ezavisan u svom v la d a n ju i p o s v e ravan svom u ocu. N o ne p r o te c t ni
god in a, a rat buknu i opet. Za p ra vi se u zrok ratu ne zna točn o. S tjep an
se d oduše tu žio da ga r o d ite lji n ep raved n o p ro go n e, a n je g o v je sin
L a d is la v I V K u m an ac, p o s lije je d n o m p rig o d o m u stvrd io , da je B ela
IV . h tio sina S tjep a n a liš iti p rv o ro d s tv a i p ra va na p r ije s to lje ; ali se
ne m o že u stan oviti da li te tv rd n je s to je . M eđ u tim nem a d v o jb e da je
taj put baš k ra lj B ela IV . n a va lio na sina i da se v a lja n o p rip r a v io za
rat. Is p rv a b ilo j e m lad om u k ra lju v r lo tije s n o ; n e p r ija te lji za ro b ili
m u suprugu i sina, a n je g a sam a za tje r a li u k r a jn ji kut E rd e lja i op asali
ga u n ek om grad u n ed alek o od B rašova . N o n a jed n om ok ren u la se
sreća. S tjep a n se o s lo b o d io i p o tje r a o n e p r ija te lje na zapad. K o d Isa-
szega, tri m ilje Pešti na istoku, zam etnu la se od lu čn a b itka (1 2 6 7 ).
V o js k u staroga k ra lja v o d ili su m ačvansk i ban B ela, sin o b u d o v lje le
k ra lje v n e An e R a stisla vove, za tim tad an ji p alatin H e n rik G is in g o v a c i
n a pok on au strijsk i v ite z Prcussel. N o m lad i je k ra lj S tjep a n o d rža o
p ob jed u . Prcussel p o g ib e u b oju , p alatin H e n rik sa s v o ja dva sina b i
za ro b lje n , je d in i m aćtfadski ban B ela spasi se b ije g o m . N e s re tn i k ra lj
B ela TV. m ora d e se sada op et p o m iriti sa sinom . U v je ti m ira nisu
p ozn ati, no ja m a č n o se nisu r a zlik o v a li od p ređ a šn jih u govora. S tjep a n
ostacfe i d a ije g o s p o d a r istočn e U garsk e i E rd e lja , d o k je m la đ i b ra t
B ela zad ržao čast i vlast h ercega u S la v o n iji, H rv a ts k o j i D a lm a c iji.
Sve d o kon ca god . 1267. h erceg je B ela s ta ja o p o d sk rb n ištvo m
s v o je m a jk e M a r ije i bana R olan đ a. On se d oduše u v ije k zo v e »h e rc e g
č ita ve S la v o n ije « ili »s la v n i h erceg S la v o n ije « (in c ly tu s d u x S c la v o tiia e );
no on ne izvr.šujc sam n ik ak ve vlasti. T e k god . 1268. p reu zim a B ela
sam ostaln o upravu s v o je g a v la d a n ja (d u ca tu s a n no p r im o ). On se
odsad u ja v n im isp ravam a zo ve »h e rc e g č ita ve S la v o n ije , D a lm a c ije i
H r v a ts k * «, on im ad c sv o j zasebni d v o r i svoga kancelara, k o ju čast
vrši kninski biskup V la d is ly . M n o ge p o v e lje i d ru ga p ism a iz god . 1268.
i p r ^ f t o l o v i c c 1269. s v je d o č e da je h erceg B ela u s v o jo j o b lasti m n og o
i k o ris n o rad io, d ak ak o vazd a sp orazu m n o sa s v o jim ocem , a uz p o m o ć
 B ELA IV 273

novoga bana H en rik a Gisingovca, nedavno jo š ugarskoga palatina. T ek

što je B ela sam ostalno stao u p ra vlja ti s v o jo m hercegovin om (c u m p o st
e m a n cip a tio n em p e r p a tre m regem B elan regim en ducatus adeptus
fu is s e t), p o tv rđ iva o je p o v e lje svoga oca u Z agreb ačkoj, K rižev a č k o j i
Z ago rsk oj župan iji. U travnju 1269. izdade B ela (d u x to tiu s Sclavoniae,
D alm a tia e et C roa tia e ) p ovelju knezu I v a n u od plem ena D r u s i n a
(D rusm a, D u ru sm a )4 i m agistru Stjepanu, svom u m ačonoši (e n s ife r i),
k o jo m n jim a za n jih ove vje rn e službe d arova selo G orja n i u V u k ovsk oj
županiji. T im e, p o lo ži on tem elj p o to n jo j m oći knezova G o r j a n-
s k i h. U gled hercega B ele b ijaše tolik da su gradske općine u D alm a­
c iji stale u s v o jim ispravam a sp om in jati n je g o v o im e m jes to očeva. Tak o
čitam o u je d n o j splitskoj isp ravi od 20. lip n ja 1269: »u v rije m e B ele
slovinskoga hercega i rođ en og g o sp od in a« ( te m p o rib u s Belae S cla vo ­
niae ducis et d o m in i n a ti).
N o slava hercega B ele n ije dugo trajala. N e g d je u lje tu jo š iste
god ine 1269. stigla ga je sm rt. Otac n jegov, k ra lj Bela, b ijaše zb og sm rti
svoga lju b im ca sina go rk o rastužen. U s v o jo j p o v e lji od 3. listopada
1269. p rob u ga rio je rascviljcn i o (a c što ga je gospodin B o g lišio »pre-
m ilo g a « sina B ele, p re s v ije tlo g a hercega čitave Slavon ije. Otac se osjeća
nesretnim , pa sluti da ga je B og m ožda »ra n io strelicam a vječn e g o r­
čin e« radi n jeg ovih grijeha. Da o k a je s voje grijeh e, izm iri se sada ubogi
otac s »p re m ilim p rvorođen cem svojim , slavnim k ra ljem S tjepan om ,
k o ji mu je je d in i preostao na n jegovu u tjeh u «.
Sm rt hercega B ele kao da je zaista sm ekšala srce nesretnoga k ra lja
B ele prem a p rvorođen om u sinu. N o S t j e p a n , m ladi k ra lj, kao da je
slabo za to m ario, prem da ga je otac u to im en ovao hercegom čitave
Slavon ije. U S tjep a n ovoj g lavi r o jile su se tada sasvim druge m isli. O
pravom , iskrenom sporazum u izm eđu oca i sina n ije b ilo ni govora,
je r su se oba i u p o litič k im p ita n jim a razilazili. Bela IV . rad io je
upravo sustavno u p rilo g građanstvu i njem ačk om u živ lju . S tjepan na­
suprot n ije za strance m ario, pače ih je zavrgavao, te su i Sasi u E rd elju
god. 1267. s tajali uz oca p ro ti nj^mu. N a d a lje je k ra lj B ela — kad mu
se n a stojan je iz ja lo v ilo da se dok op a baštine B aben berga — svom
snagom n a stojao da živi u slozi i p rija te ljs tv u sa češkim k ra ljem Ota-
karom , pa mu je stoga dao svoju unuku za ženu, dok je svoga m lađega
sina ožen io n je g o v o m nećakinjom . M lad i k ralj Stjep an svraćao je opet
sv o je oči na p osve drugu stranu da osigura s v o jim p oto m cim a b olju
budućnost.
Još u rujnu 1269. stigoše na S tjep an ov d v o r lju d i iz daleke zem lje,
poslanici naim e K a r l a I A n ž u v i n s k o g a , od p rije d v ije godine
k ra lja o b iju S ic ilija (N a p u lja ). Oni su u im e svoga k ra lja utanačili
savez s p rijesto ln im nasljed nik om ugarskim . K ra lj napu ljski obećavaše
Stjepanu da će ga pom agati p ro ti svim n je g o v im n e p rija te ljim a , osob ito
p ro ti N ijem c im a i n jih o v im p rivržen icim a k o ji bi b ili blizu na četiri
dana puta, a i p ro ti svim a k o ji bi mu h tje li oduzeti k oju zem lju ili bi
n jeg ove p odan ike bunili. O čito je taj savez b io uperen p ro ti starom u

4 [ I z grada D oroszm a u U ga rs k oj, sjev ern o o d S eged in a.]

16
274 DRUGO DOBA

k ra lju B eli, a m ožda i p ro ti češkom u k ralju Otakaru, č ija je država m e­

đašila sa S tjep an ovom oblašću, otkad je taj postao hercegom h rvat­
skim . N o jo š se nešto tom p rig od o m utanačilo. Poslan ici zam oliše S tje ­
pana u im e svoga k ra lja da b i svoju m lađu k ćer M a riju dao za ženu
napu ljskom u k ra ljeviću K arlu H rom om u . S tjep an to ob jeru čk e p ri­
hvati, pače i sam zatraži za svoga p rvo ro đ en og sina Ladislava ruku
napuljske k ra ljevn e Izab ele (E liz a b e te ). M alo dana zatim pođe kra­
ljevn a M a rija s poslan icim a na put u N ap u lj da on d je postane pram ati
p orod ice, k oja se p o s lije popela na hrvatsko i ugarsko p rije s to lje .
U to je o b o lio stari k ralj Bela. Shrvala ga žalost i tuga. Za teške
b olesti njegovaše ga k ći Ana, udovica R astislava i punica O takarova.
Ana skloni oca, k o ji n ije nikako m ogao za v o ljeti svoga sina, te je n jo j
pred ao m noge državne d ra gocjen osti iz k ra ljevsk e riznice, kao jednu
krunu, mač, d ra gu ljim a i b iserjem obložen i križ, zlatne lance, zlatne i
srebrne posude. Pun nepou zdanja prem a sinu prep oru či B ela m alo p rije
sm rti k ralju Otakaru svoju suprugu, k ćer Anu i »s v e velikaše k o ji su
mu v je rn i b ili«; on zam oli, »d a bi im O takar dao utočište te ih očinski
za g rlio i dao im savjeta i p om oći, ako b i se kad nakon n je g o v e sm rti
k njem u u te k li«. N a to um re k ra lj B ela 3. s vib n ja 1270. Za suprugom
leže b rzo i k ra ljica M a rija u grob.
 STJEPAN V
1270— 1272

K ra lj S t j e p a n odm ah nakon očeve sm rti poh ita u S toln i B iograd

i dade se on d je dru gi put ok ru niti za k ralja. S n jim zajed n o ovjenčan a
bi i k ra ljica E lizabeta. T o m se p rig o d o m našlo na okupu sila s v je to v ­
nih i duhovnih velikaša, a i č itavo plem stvo, n a jb o lji znak kako se
n a ro d 1 novom u k ra lju radovao. Stjep an se zajed n o sa s v o jo m suprugom
zakunc da će dom ovin u bran iti i ok o n jezin a d ob ra n astojati, da će
p ra vice i sloboštin e plem stva p oštivati, te sva im anja i p osjed e p ov ra titi
k o je su p ređ i n je g o v i zak on itim vlasnicim a pooteli.
Stjep an b ijaše poduzetan i odlučan vladar. D akako da je uz to b io
i silovit, tvrd a m ožd a i okrutan, čemu su jamfeično p rid o n ije li n je g o v i
d o ž iv lja ji za očeva života. N ije stoga ni čudo da su se n jega žacali svi
nekadanji p ro tiv n ic i n jeg ovi. T a k o se zgod i da je odm ah p o početku
n je g o v a vlad an ja p o b je g la iz Ugarske rođena sestra n jeg ova Ana i otišla
k svom u zetu, češkom u k ra lju Otakaru. Ana p on ijela sa sobom i sve
krunske d ra gocjen osti, što ih b ijaše d ob ila od p o k o jn o g oca (kru nu,
m ač i d ru g o ). S n jo m um ače i više velikaša, m eđu njim a H en rik Gisin-
govac, ban čitave S la vo n ije, sa s v o jim sinom Ivan om , k o ji je d ržao na
š tajersk o j m eđ i više tvrdih gradova, te je sada sve to pred ao svom u
zaštitniku.
K a d je za to dočuo, k ra lj planu te odluči ob n o v iti rat sa češkim
k ra ljem . N o razloga ratu b ilo je i drugih. V o jv o d a koruški U lrik b ijaše
jo š god. 1268. im en ovao Otakara b aštinikom s v o jim ne sam o u s v o jo j

1 [R ije č je o plem stvu , tj. o n o d o b n o m »p o litič k o m n arod u «, j e r širok i s lo je v i naroda

nisu tada su d jelo va li u ja vn o m p o litičk o m živo tu .]
276 DRUGO DOBA

n a slijeđ en o j v o jv o d in i K o ru š k o j nego i u K ra n js k o j i S loven skoj (vin -

d ič k o j) m arki, k o je b ijaše p rim io od s v o je supruge Agneze. N o ova
b ija še s v o je ze m lje jo š god. 1262. n am ijen ila svom u n ajbližem u rođaku,
u garsko-hrvatskom u k ra lju B eli IV , ocu Stjepan ovu. P ro ti Otakaru diže
se m eđu tim jo š i a k vilejsk i p a trija rh Filip, b rat koruškoga v o jv o d e
U lrik a. Prem d a se b ija še p rije od reka o svih sv o jih nasljednih prava,
ipak se sada p om am io za svjetovn o m vlašću i za b aštinom b rata svoga,
te ovlad ao K oru šk om i ostalim zem ljam a.
Budući da češki k ra lj n ije h tio izdati bjegunaca ni v ra titi u g ra b lje ­
n og kru nskog blaga ni grad ova na m eđi, odluči Stjep an za ratiti na
n jega. On se stoga združi s ak v ile jsk im p a trija rh o m F ilip o m . Čini se,
m eđu tim , da ni O takar n ije stajao skrštenih ruku, nego da se i on o g le ­
d ao za saveznikom . A n a jn aravn iji saveznik b io mu je n ed vojb en o pre­
tendent Stjepan , sin k ra lja A n d rije I od treće žene B ea trice Estenske.
T a j S t j e p a n (P o s th u m u s ) b io se do m ile v o lje nalutao p o svijetu ;
neko v rije m e b o ra v io je u s v o je polusestre, aragonske k ra ljice Jolante,
a onda je b io načeln ikom (p o te s ta s ) u talija n sk om gradu R aveni. Oda­
tle je m orao p o b je ć i, te pošao u M letk e g d je se u d om io i ožen io Tom a-
sinom iz p a tric ijsk e p orod ice M orosin i. A k o je M letačka R epu blik a već
p r ije rad ila u p rilo g ud ovici k ra ljic i B ea trici i njezinu sinu, to je sada
jo š više pregnula da p om ogn e svom u sugrađaninu, kad je snovao o v la ­
dati državom svoga polubrata. N em a g o to v o sum nje da je i češki k ra lj,
postavši n a jb ližim susjedom M letačke R epu blik e u Istri, u p otreb ljavao
B ea tričin a sina da sm eta ugarskom u i hrvatskom u k ra lju Stjepan u V.
B orb e izm eđu oba k ra lja svršiše se p rim irje m što ga utanačiše 16.
listop ad a 1270. P rim ir je im alo je tra ja ti d o 11. studenoga 1272. T o
v rije m e sm jeraše O takar u p otreb iti da skrši svoga suparnika, a k v ile j­
skoga p a trija rh a F ilipa. V eć u studenom p ođ e on s v o js k o m prek o
Sem erin ga, p o k o ri K ran jsk u , pošto je L ju b ljan u i K ostan jevicu nakon
k ra tk oga otp o ra o s v o jio , a nato p ro v a li u K orušku te i nju svlada. N o
u p ravo sreća O tak arova p robudi zavist u k ra lja Stjepana, te on skupi
vo js k u od nekih 60.000 lju d i, p ro v a li do Sem erin ga i zakrči p ob jed n ik u
p ovratak na sjever. N o O takar pođe dru gim , m u čn ijim putem , te se
on da baš o štrim riječ im a potu ži zb oru kardinala i evro p sk im vlad arim a
na v je ro lo m n o g a p ro tivn ik a svoga. Uz to skupi veliku vojsk u od nekih
90.000 lju d i, te uzevši sa sobom s tro je v e za p od sjed a n je p ro v a li u p rvo j
p o lo v ic i tra vn ja 1271. prek o M ora v e u Ugarsku. U tili čas o s v o ji on
Devin, Požun, T rn o v o , N jitra , te za tri tjedna zauze velik dio Ugarske
sve do rije k e Grona. N a to p ređe kod Požuna p rek o Dunava, o tjera 9.
svib n ja U gre i K um ane, k o ji mu h tjed oše p relaz zak rčiti, te o s v o ji 15.
svib n ja ugarski S tarigrad i razori M ošon j. U to b ijaše i k ra lj S tjepan
skupio svoju vojsk u on k raj Rabe. N o ipak posla vesp rim sk oga biskupa
i bivšega bana R olan da nudeći O takaru m ir. O takar m eđutim ne p ri­
v o li, ne hoteći v ra titi osvojen e k rajeve. N a to se 21. svibn ja zam etnula
bitk a izm eđu M ošon ja i RStbe. Oba k ra lja svojatahu za sebe pobjedu.
O tak ar je tv rd io da je U gre suzbio i s v e lik im gubicim a o tje ra o preko
Rabe. N o p o to n je zgod e pok azu ju da se b oj n ije svršio njem u u p rilog.
 STJEPAN V 277

On m orade brzo uzmaknuti prem a Beču, tobože zbog pom anjkanja

hrane, pače njegova se vojska rasula, tako da su Ugri m ogli bez zapreke
provaliti na M oravsko p olje i pustošiti južnu M oravu sve do Brna.
Kad je i Stjepanov šurjak, donjobavarski herceg Henrik sa 1000 vojnika
provalio u Austriju, pokaza se i Otakar skloniji miru.
Stalo se o m iru raspravljati, ali se ne zna gdje ni kada. Stjepana
zastupaše vesprim ski biskup Pavao, pokladnik E gidije, bivši ban Roland
(L o ra n t) i potkancelar Benedikt. Već 2. srpnja jam čio je kaločki nad­
biskup Stjepan sa šest drugih biskupa, da će n jih ov kralj sve pogodbe
točno i vjern o držati, a isto je učinio i solnogradski nadbiskup sa šest
biskupa za Otakara. Ispravu o m iru potvrdio je kralj Stjepan 3. srpnja
u svom logoru kod Požuna, a češki kralj 14. srpnja u Pragu. Poglavite
pogodbe mira bijahu: 1. granice obiju država ostaju kako su bile za
smrti Bele IV ; razm irice, koje bi m ogle nastati radi međa, konačno će
riješiti ostrogonski nadbiskup i olom učki biskup (parbe na međama
Kranjske, Koruške i Slovenske marke prema Hrvatskoj rješavat će
»banus totius S clavoniae« i kapetani Koruške i K ra n jsk e); 2. Stjepan
kralj odriče se u ime svoje i svojih nasljednika svih prava na Štajersku,
Korušku, Kranjsku i Slovensku marku; 3. još se odriče svih krunskih
dragocjenosti, koje je njegova sestra Ana udovica bana mačvanskoga,
odnijela k svomu zetu u Češku; 4. Stjepan prekida svaki savez s akvi­
lejskim patrijarhom ; nasuprot obećaje Otakar da ne će pom agati Stje­
pana Mlečanina, posm rtnoga sina An drije I (u t Ungariae rex a Ph ilip p i,
eleeti Aquileensis, et Bohemus a S t e p h a n i L o m b a r d i , n e p o -
tis m a r e h i o n i s Estensis, foedere discederent); 5.
gradovi i utvrde ugarskih velikaša, koji su prebjegli u Češku, vraćaju
se ugarskoj kruni; ti se prebjezi m oraju zad ovoljiti im anjim a koja im
je Otakar pod ijelio u svojim zem ljama; ako bi Ugarsku uznemirivali,
izgubit će i ona imanja, te će b iti prognani iz češke države; Stjepan
ne će ih više k sebi prim iti, a tako će ukloniti i one barune, k oji su
iz Otakarovih zem alja došli u Ugarsku; 6. ubuduće ne će nijedan kralj
prim ati prebjega niti će ih zaštićivati; 7. štete nanesene u ratu nado­
knadit će se izm jenice kako je utanačeno; 8. u taj m ir uključuje Stjepan
sve svoje saveznike: francuskoga kralja Filipa I I I , sicilskoga kralja
K arla I i njegova prvorođenca K arla (svoga zeta), bizantske careve,
Belu hercega od M ačve i Bosne (svoga nećaka), srpskoga kralja Stje­
pana Uroša I i njegova sina Stjepana Dragutina (svoga zeta), cara
bugarskoga, više knezova ruskih i poljskih i napokon bavarskog her­
cega Henrika; Otakar opet uključio je u m ir svoje saveznike: kralja
španjolskoga i engleskoga, njem ačkoga kralja Rikarda, zatim nadbi­
skupe, biskupe, vojvode, knezove i falegrofe; 9. da će se m ir i njegovi
uvjeti točno vršiti, jam če za Stjepana sicilski kralj K arlo i bavarski
herceg Henrik, a za Otakara mišanjski m arkgrof Henrik i braniborski
m arkgrof Oto; 10. osim nadbiskupa i biskupa obiju država utvrdit će
m ir prisegom još više velikaša k o ji se poimence spominju, kao sa strane
Stjepanove palatin M ojsija, vrhovni pokladnik Egidije, hrvatski (čitave
S lavon ije) ban Joakim Pektar, i erdeljski vojvod a M atija Čak. N apo­
kon bi jo š određeno zam oliti papu da i on potvrdi taj mir.
278 DRUGO DOBA

T im m iro m izg u b io je d ak le S tjep a n M leča n in ili L o m b a rd a c, k o ji

se ve ć stao n a ziva ti i p isati h erceg om č ita ve S la v o n ije , b arem za neko
v r ije m e svaku nadu da bi se s p o m o ć u češk oga k ra lja m o g a o p o p e ti na
p r ije s to lje u garsk o i h rvatsk o. T a k ra lj S tjep a n b io je u n a jlje p š im g o d i­
nam a, a im ao j e i sin o va : L a d isla va , već zaručena s n a p u ljsk o m k r a lje v ­
nom , i A n d riju . U za sve to S tjep a n M leča n in n ije se h tio ok a n iti s v o jih
težn ja, to m a n je što je od M leča n k e T om a s in e d o b io sina A n d r i j u .
Baš god . 1271. učini S tjep a n M leča n in op oru k u , u k o jo j ustan ovi da ga
im a d e sin A n d r ija n a s lije d iti k ao h erceg h rvatsk i. Još o d re d i što bi
sve A n d rija im ao dati d ru go j b ra ći i sestram a n eza k o n itim . Pap i i
zb oru k ardin ala p re p o ru č i d jecu s voju ; sinu A n d r iji z a p o v je d i što će
sve d a ro v a ti papi i k ard in a lim a , ak o p ostan e h e rc eg h rvatsk i. N o čini
se da je jo š on e g o d in e p rem in u o i tak o k ra lja S tjep an a r ije š io d a ljih
n e p rilik a .
U H rv a ts k o j ban ovaše za k ra lja S tjep an a isp rva H e n rik G isin g ova c
k ao ban č ita ve S la vo n ije . N o kad je ban H e n rik s k ra lje v o m sestrom
A n o m p o b je g a o u Ćešku, p ostad e h rvatsk im b an om J o a k i m ili
Ivačin Pektar (1270— 1272), sin S tjep a n a de gen ere G u tk eled ,
k o ji je za B ele I I I b io ban č ita v e S la v o n ije i kap etan Š tajersk e. T a j
j e Joakim p o m a g a o v je r n o svoga k ra lja ne sam o p ri v a n js k im p od u ze­
ćim a , n ego i u u p ravi H rv a ts k o g a K ra lje v s tv a . B io je pak Joakim lju ­
b im a c k ra ljic e E liza b ete. K ra lj S tjep a n ne sam o da je u H rv a ts k o j
p o tv r đ iv a o d a ro v n ic e i p r iv ile g ija s v o jih p redšasnika, n ego je ta k o đ er
n a gra đ iv a o red o m s v o je p riv rže n ik e , k o ji su ga p r ije p om a g a li u b o rb i
s ocem . S tjep a n k ra lj b o ra v io je k o ji put i u H rv a ts k o j. U k o lo vo zu
1271. b io je u B ihaću na Uni, a u lip n ju 1272. u T o p lic a m a , današn jem
T o p u s k o m . C ini se da je i svoga p rv o ro đ e n o g a sina L a d is la v a im en ovao
h e rc eg o m č ita v e S la v o n ije ; no k ak o j e ta j sin b io jo š d ije te , v rš io je
sam hercešku vlast. Z a n im ljiv o je da ga češki k ra lj u isp ravi, k o jo m
sklapa s n jim e m ir, n a ro čito zo ve »h e rc e g o m č ita ve S la v o n ije «. G odin e
1272. d arova k ra lj S tjep a n b la gajsk o m u knezu N ik o li iz p o ro d ic e Babo-

I 2 i

SI.AV O N SK I B A N O V C I KRALJA STJEPANA V

1. Lice: Kuna trči na desno, pod njom zvijezda, više n je krst, valjda grb bana (Joakim a Pcktara?).
N atpis: Moneta regís p (r o ) Sclavonia. N a l i č j e : U z krst i d vije okrunjene glave nalaze se
jo š i sigle: S R (Stephanus rex ).
2. i 3. Lice: Kuna trči desno između d vije zvijezde. Natpis: Moneta regis p (r o ) Sclavonia. N a l i č j e :
Dvostruki krst na podnožju, s o b je mu strane okrunjene glave, jedna gledajući u drugu; gore desno
zvijezda, lije v o polum jesec. K ra j donje p rijek e grede krsta smještene su sigle: S R (Stephanus r e x ).

nića, k o ji m u b ija š e m n og e službe u čin io d ok je jo š b io v o jv o d a u Š ta­

je r s k o j,'m je s t o S a m o b o r2 da mu tak o n a dok n ad i štetu, k o ju m u b ijaše
nanio češki k ra lj O tak ar otevši m u nakon m ira sve n je g o v e g ra d o v e i
p o s je d e u Š ta je rs k o j.
 STJEPAN V 279

Još u d r u g o j p o lo v ic i lip n ja 1272. b io j e h r v a ts k im b a n o m J o a k im

P e k ta r . N o p o s lije k a o d a se s k r a lje m r a s k r s tio , j e r se k a o b a n o v i
s p o m in ju b iv š i p a la tin M o js ije i o n d a H e n r ik G is in g o v a c , k o j i se b ija š e
iz Č e š k e v r a t io i s k r a lje m iz m ir io . U is to v r ije m e p o p r ilic i b ija š e
k r a lj S t je p a n p o š a o n a ju g u S r b iju d a u ta lo ž i r a z m ir ic u iz m e đ u k r a lja
S t je p a n a U r o š a I i n je g o v a s in a S t je p a n a D r a g u tin a , s v o g a z e ta .3 N o
b o r a v e ć i u tu đ in i d o č u n a je d n o m d a j e b iv š i b a n h r v a ts k i J o a k im P e k ­
ta r u g r a b io n je g o v a s t a r ije g s in a L a d is la v a i o d v e o g a sa s o b o m u g ra d
K o p r iv n ic u . S t je p a n p la n u k a o lju t i r is i p o h ita za o t m ič a r e m . A li o d
ja d a i n a p o ra u lje t n o j ž e g i r a z b o li se i u m re m a lo z a t im u s v o jo j
tr id e s e t i tr e ć o j g o d in i.
S t je p a n V I o s ta v i za s o b o m d v a sina, s p o m e n u to g a v e ć L a d is la v a
i A n d r iju , z a t im č e t ir i k ć e r i. K a ta r in a b ija š e p o š la za s rp s k o g a k r a lje ­
v ić a S t je p a n a D r a g u tin a , a M a r ija za n a p u ljs k o g a k r a lje v ić a K a r la ,
p o t o n je g a k r a lja K a r la I I .

2 [ K a d j e O t a k a r I I P fe m y s l z a v la d a o d o lin o m S u t le i H r v a t s k im z a g o r je m , n je g o v i
p r is t a ie iz g r a d ili su o k o 1270. u t v r d u u z is t o im e n u v a r o š n a b r d a š c u T e p e c . S t je p a n V
d a r o v a o j e S a m o b o r š t a je r s k o m p le m ić u N i k o l i L e v e r b e k u .]
3 [S t je p a n j e b io n a p u tu u N a p u lj, k a m o se u p u t io u g o s t e s v o j o j k ć e r i M a r iji.
O o t m ic i j e č u o u B ih a ć u .]
 L A D IS LA V IV K U M A N A C
1272— 1290

L a d i s l a v u I V K u m a n c u bijaše tek deset godina kad ga

je zapalo prijestolje. Otac ga bijaše još kao m alo dijete oženio Izabe­
lom, kćerju napuljskoga (sicilisk oga) kralja K arla I iz porodice Anžu-
vinske. Budući da mu je i sestra M arija bila udata za napuljskoga
kraljevića, to su vladari napuljski iz Anžuvinske kuće stali odsad mno­
go utjecati na prilike Ugarskoga i Hrvatskoga K raljevstva. Već 22.
srpnja 1272. pozivaše napuljski kralj K arlo I sve prelate, knezove i
barune u Ugarskoj da budu vjerni i odani zetu njegovu Ladislavu i
ženi mu Izabeli.
Za nedorasloga kralja Ladislava upravljaše državom m ajka nje­
gova Elizabeta Kumanka, a glavni savjetnik i pomagač njezin bijaše
njezin ljubimac, sada opet ban čitave Slavonije Joakim (Iv a č in ) Pektar.
N o čini se da je nova vlada imala mnogih i žestokih protivnika ne samo
u Ugarskoj, nego i u Hrvatskom Kraljevstvu. Jedva što bi Ladislav
vjenčan za kralja u Stolnom Biogradu, prijeti on 24. kolovoza 1272.
žiteljim a grada Trogira u Dalmaciji ovim pismom: »N ek a znade vaša
vjernost da smo o.Jjenčani krunom kraljevstva našega i okrunjeni s
B ožjom pomoći. K ra ljevi i vladari država, koje se naokolo nas prostiru,
s nama su u dobrom miru i savezu. Stoga vam tvrdo zapovijedam o
nalažući da u svem, što se tiče nas i našega ljubljenoga bana Joakima,
postupate vjern o tako da vas m ožem o svakim dobrom nadijeliti.
Znajte da premda smo sada još u dječačkoj dobi, ipak imademo po
B ožjo j m ilosti toliku vlast da m ožemo snažno svladati sve, k oji bi se
digli na nas. Ako bi se dakle ikakva nevjera u vašim srcima rodila, ne
ćete izbjeći našim rukama. Hoćem o stoga da vaše starješine dođu k
 LADISLAV IV KUMANAC
281

nama kao k svomu naravnomu gospodaru brzo i bez straha, a da

drugo ne drznu učiniti.«
Prijetn je su jam ačno djelovale, je r su se Trogirani, kojim a je tada
bio načelnikom bribirski knez P a v a o I od plemena Šubić, odmah
požurili da se novomu kralju poklone. Oni su pače poslali nekoga
Kuzmu kralju Ladislavu da preda pismo puno isprika i izjava vjernosti.
N a to im kralj 20. studenoga 1272. odgovori poslanicom u k ojoj im
se zahvali za vjernost, obećavši podjedno da će ih držati u svojoj m ilosti
i poštivati njinove povlastice i prava podijeljena im od njegovih pred-
šasnika.
Uto se i na kraljevskom dvoru sporazum jeli najugledniji velikaši,
te među se porazdijelili najodličnije časti i službe. Roland ostao pala-
tinom, a Joakim Pektar postao m agistrom tavernika. M jesto preuzeo
2. prosinca 1272. banovanje u Hrvatskoj M atija,1 »ban čitave Slavonije«.
Još se spominju ovi banovi: Henrik (valjd a Gisingovac) kao ban Usore
i Soli, Pavao ban od Severina, Stjepan ban Bosne, i Grgur ban Kučeva
i Braničeva. N e zna se tko je postao banom hrvatskim ili prim orskim ;
no nije nevjerojatno da je ta čast već tada zapala bribirskoga kneza
Pavla I od plemena Šubić, koji se slijedeće godine spom inje kao knez
Splita i Trogira.
N ovi ban čitave Slavonije M atija pohitao da uredi prilike svoje
banovine. Još god. 1272. izdade više povelja; na B ožić u Zagrebu potvrdi
neke odredbe zagrebačkoga župana Perčina (com es triu m ca m p oru m ),
k oji je u ono vrijem e sve do silovite smrti svoje (1279) igrao znamenitu
ulogu. Slijedeće godine 1273. dne 20. travnja skupio je ban M atija
sabor ili općeniti zb or čitavoga kraljevstva Slavonije (in generali con-
gregatione totius regni Sclavoniae). Budući da je to p r v i n a m a
p o z n a t i s a b o r Slovinskoga kraljevstva, vrijedno je da se njim
potanje pozabavimo.
N e spom inje se poimence osim bana M atije ni jedan saboraš, samo
se općenito kaže da su se na njem sastali »plem ići i službenici utvrđenih
gradova« (n ob iles et iobqgiones ca s tro ru m ). Ne znamo nadalje iz ko­
jih je sve županija bilo plemića, izrijekom napominje se samo Zagre­
bačka, Križevačka i Zagorska (n obiles in Zagoria županija.) Zaključaka
saborskih zabilježeno je nekih trideset i tri, a tiču se sudstva i suđenja
(1— 20), nasljedstva plemićkih posjeda, vojničke dužnosti i napokon
različnih poreza i davanja. Znamenit je zaključak da plemenska ba­
ština ljudi, k oji umru baštinika, imade pripasti plemenu pokojnikft
( item p o rtio hareditaria sine haerede decedentis generationi suae debeat
rem anere). Glede vojne dužnosti bi određeno: »A ko bi neprijateljska
provala ili vojska snašla kraljevstvo ili bi kralj sam glavom pošao na
vojsku, tada su plem ići kraljevstva Slavonije dužni pojedini i svi zajed­
no poći na vojsku, ali tako da se mogu slobodno pridružiti velikašu
kojem žele (cu m hostilis incursus vel exercitus venerit super regnum,

1 [M a t ija Čak, b a n » c ije le S la v o n ije « 1272— 73.]

282 DRUGO DOBA

aut d om in u s rex p ro ce s s e rit in e xp e d itio n em perso n a lite r, tu n c nobiles

re g n i de S cla von ia s in g u li et u n ive rs i ire in e x e rcitu m ten ebun tu r, ita
tam en, q u o d iid em cu m ba ron ibu s qu ibu s v o lu e rin t, e xe rcitu a n d i ha-
b eb u n t lib e ra m fa c u lta te m ).
O d aljn jem u radu bana M a tije nem a spom ena; čini se da je odm ah
zatim svoju čast ili izgu b io ili p olo žio, je r se već 23. svibn ja 1273.
s p om in je kao ban čitave S la vo n ije op et H en rik G isingovac, uza nj
E g id ije kao ban M ačve i Bosne, a Joakim P ektar napokon kao m agistar
tavernika. B ivši pak ban M a tija postao je ili odm ah ili nešto p oslije
sucem k ra ljeva dvora. Ćini se da je uopće H enrik G isingovac u to v r i­
je m e m n ogo v rije d io na k ra ljevu dvoru. Ćeški k ra lj O takar naim e ustao
p ro ti m ladom u kralju , te p oslao u Ugarsku svoga šurjaka Belu Rastisla-
vov ić a kao pretendenta. N o H en rik G isingovac navalio na Belu na otoku
sv. M argarete k od Pešte, te ga sasjekao na kom ade. R ad i toga zaratio
j e k ra lj O takar na Ugarsku, te o s v o jio u ljetu i jesen i 1273. v e lik dio
zapadne Ugarske s o b je strane Dunava, g d je su se stcrala im anja i gra­
d ovi G isingovaca. H en rik G isingovac prem a tom u v je rn o p rista jao uz
k ra lja Lad islava p ro ti češkom u kralju.
U opće je strah od češkoga k ra lja god. 1273. d ržao ugarske velikaše
na okupu uz m ladoga Lad islava i n jegovu m ajk u E lizabetu, k oja je s
p riv o lo m svih velikaša (o m n iu m b a rom u n con sen su ) te god ine d aro­
v ala m agistru Aladaru neke p osjed e u P ožešk oj žu pan iji. N o već god.
1274. p o ja v iš e se ra zm irice i sm u tnje kako u U garskoj tako u H rva tsk o j.
N a jp r ije planuše razm irice u H rva tsk o j i D alm aciji, g d je je bio
b anom b rib irsk i knez P avao I Subić, uz to knez grad ova T ro g ira i Splita.
V eć na početku god. 1274. b ijaše žestokih b orba radi u tvrd e Klisa.
»G o s ti« grada K lisa b ili su napadnuti od nekoga, v a ljd a od p ro tivn ik a
k ra lja Ladislava, a n jim a su u p om oć p ritek li k ra lju v jern i T ro giran i.
M alo zatim p oja više se ra zm irice izm eđu S p lita i Šibenika s jed n e
strane, a T ro g ira s druge. T ro g ir se zavad io sa S p litom radi m eđa, a
sa Šib enik om radi toga što se Šibenčani u crk ven om pogledu nisu
h tje li više p ok ora va ti tro g irs k o j bisku piji, nego su n astojali da se u
n jih ovu gradu osnuje zasebna biskupija. V eć 24. travn ja 1274. zap o­
v ije d a k ra lj Lad islav »p otestatu Jurju i općini šib en sk o j« da puste
T r o g ir na m iru i da više ne nanose štete tom u gradu, je r je on T ro g ir
p rim io u »s v o ju zasebnu m ilost i zaštitu «. P oziva jo š Šibenčane da
k njem u pošalju »časne lju d e «, je r će i on dom ala d oći u one k ra jeve
ako B o g dade. Dne 10. k olo vo za piše op et k ralj p ism o Splićanim a, k o­
reći ih što uzn em iruju T ro gira n e i što su p ro tje ra li iz svoga grada
neke n je g o v e privržen ik e. Lad islav ih stoga p oziva da se okane dirati
u T ro giran e, ako ga prizn avaju za naravnoga gospodara Ugarske i H rva t­
ske (s i eum n a tu ra lem d o m in io n regn i H ungariae et C roatiae cogn o-
s c u n t), zatim da p rim e opet progn ane sugrađane i da d o M ih o lja
(29. ru jn a ) pošalju na n jeg ov d v o r neke o d lič n ije građane, k o ji će s
n jim p otreb n o o b a v iti za d ob ro stanje K ra lje v in e H rva tske (d e bono
statu regn i C ro a tia e ).
Za tih borba izm eđu dalm atinsko-hrvatskih p rim orsk ih g rad ova b i­
jaše se p rim orsk i ban P avao jam ačn o p rik lo n io Splitu i Šibeniku. A li
 L A D IS L A V I V KUM ANAC
283

T ro g ira n i stali p ro ti banu d ozivati kralja. Lad islav na to pisao 13. k o lo ­

voza 1274. iz B udim a i T ro gira n im a i banu Pavlu. U pism u T ro giran im a
tješi i b od ri ih k ra lj ovak o: »B u d u ći da ste d jela v je rn o s ti u v ije k ne­
u m orno izvršivali, to vas k ra ljevsk om sklonosti nagrađujem o. K ak o
m eđutim radi r a t n i h n e z g o d a ne m ožem o u taj mah otići u one
k rajeve, ob zn an ju jem o vašoj vje rn o s ti da ćem o n a s k o r o p o s l a t i
k v a m a takva čovjek a, k o ji će vas b ran iti i od Pavla, k o ji zam jen ju je
p rim orsk oga bana, a i od grad o va S p lita i Šibenika, a i od svih k o ji
vas u zn em iru ju «. Banu Pavlu pak p oru ču je k ra lj: »L a d is la v banu Pavlu
p o zd ra v lje n je i m ilost. Tužila se nama općina građana trogirsk ih da ih
ti ne prestaješ u zn em irivati, tražeći od n jih talaca da bi ti b ili dužni
služiti i navalju ju ći na ze m lje n jih ove, i nanoseći im m noge druge ne­
pravde. Budući da mi ne dam o da naše goste (h o s p ite s ) itk o uznem i­
ru je, za p o vijed a m o ti tvrd o o vim e da se posve okaniš d ira ti u T rogi-
rane i da ne daš toga č in iti ni braći s v o jo j ni ikom u drugom u, pa ni
građan im a Sp lita i Šibenika. A k o si p rim io taoce, p ovrati ih, ako ih oni
(g r a d o v i) im adu, neka ih oni natrag dadu. N em o j inače rad iti, tako
ti m ilosti m o je ! Suce u grad o vim a T ro giru , Šibeniku i S plitu ne trp i
n ipošto, ako nisu iz naše države; a žite lje , k o ji su radi vje rn os ti prem a
nama istjerani iz Splita, doved i natrag u im e našega ugleda i p ovrati
n jim a sva dobra i im anja n jih o v a «.
N e zna se kako su d je lo v a le k ra ljev e poslanice. N o već 16. k o lo ­
voza sp om in je se u jed n oj isp ravi kako je trogirsk i biskup K olu m b an
p ro k leo izabranoga biskupa šibenskoga Pavla (U g rin a ) i sve k o ji su p ri­
d o n ije li n jegovu izboru, a povrh toga je općinu šibensku i n jezin k otar
u dario crk venim in terd ik tom . N a to su zaredale strašne sm u tnje ne
sam o u p rim orju , nego i u čitavom K ra ljev s tv u H rvatskom . Uz S p li­
ćane i Šibenčane pristali i h rvatski velikaši (S palatenses et Sybenzani
n o b ilib u s o m n ib u s et p o te n tio rib u s S cla u on ia e s o cia ti co n tra civ ita te m
T ra g u rie n s e m ), pa za h tijevali da trog irsk i biskup priznade sam osvoj­
nost šibenske bisku pije i n jezin a biskupa Pavla i da općina p ovrati
Splitu sve ze m lje i p osjed e k o ji su njem u nekad p ripadali, a T ro g ir
ih j e k rivicom dobio. A k o toga ne bude, ne sam o da će im anja Tro-
girana pustošiti, nego i sam grad s tem elja razoriti. U takvim prilik am a
u hrvatskom p rim o rju stali Om išani op et po m oru gusariti, tako da je
napokon napu ljski k ra lj K a rlo Anžuvinski 4. rujna 1274. s g rad ovim a
S p lito m i Šiben ik om utanačio savez na zator Om išana i n jih ovih ortaka.
K ra lj Lad islav i n jegova m ajk a E lizabeta nisu m og li tada ni m isliti
da ob n ove red u H rva tsk o j i D alm aciji. U k olo vo zu ili rujnu su se na
k ralja d igli n a jzn am en itiji velikaši u U garskoj i S la vo n iji. N a čelu im
je b io p re v r tljiv i H en rik G isingovac, ban čitave S la von ije, i nekadanji
ban Joakim Pektar, sada vrh ovn i pokladnik. Oni ugrabiše m ateri m la­
đeg brata k ra ljev a A n d r i j u , pa ga proglase k raljem . B untovnici
op k oliše L ad islava i m ajku n jegovu kod Budim a. A li i p rivržen ici
k ra lje v i digoše se na noge. O b je stranke ogled ale se kod sela Fuena
u B ak on jsk oj šumi. B untovnici biše svladani: n evjern i ban H en rik G i­
singovac pogib e u boju , Joakim Pektar spasio se, ali bi lišen svih svojih
284 DRUGO DOBA

časti i im anja. Iza bana H en rik a G isingovca ostadoše če tiri sina; tri
sina: Iva n , N ik o la i H en rik preu zeli su tra d ic ije i a sp ira cije očeve;
č e tv rti, p o im enu Petar, b ijaše od ab rao svećenički stalež, te je već u
lip n ju 1275. p ostao bisku pom , u Vesprim u.
Iza H en rik a G isingovca ( f 1274) b ija še b anom čitave S la vo n ije
n a jp r ije D i o n i z i j e O kićki, a za n jim neki T o m a . * K ra ljic a E li­
zabeta dala se p ro gla siti h erceg in jo m čitave S la vo n ije (đ u cissa totiu s
S cla v o n ia e ) da za m je n ju je svoga m lađ ega sina A n d riju , k o ji je tak ođer
u to dob a p rim io naslov slovin sk oga hercega. N o ve ć u p ro lje ću 1275.
izm irila se k ra ljica s nedavnim buntovnicim a. N ek a d a n ji lju b im ac n jezin

Joakim P ek tar bude p om ilovan te postade p rv im savjetn ik om k ra lje ­

vim , bez k o je g a se n ije dosad ništa pod u zim alo. Jednako p rim i k ra lj s
m a jk o m u svoju m ilost i G isingovce, pače Iva n G isingovac b ija še već
u lip n ju 1275. op et ban čitave S la vo n ije, prem d a i T o m a u to vrši i
d a lje p o d ije lje n u m u čast.
Čim je Joakim P e k ta r o p e t p ostao svem oćan na k ra ljev u dvoru,
p ob rin u se da svlada p ok ret u H rva ts k o j i D alm aciji, k o ji se b ijaše za
p o s lje d n je bune u U garsk oj ra širio i p o S la vo n iji. On izrad i da je k ra lj
L a d isla v skinuo s p rim orsk e b a n ije b rib irsk o ga kneza P avla I i tu
čast n a m ijen io J oakim ovu bratu N i k o l i . N ik o la od ržao je u H rv a t­
skoj jo š iza oca svoga (s la v n o g a bana Stjep an a u dob a B ele I I I )
čitavu žup an iju Gatansku (G a c k u ). N o v o g a bana, k o ji se u spom en i­
cim a zo ve ili »to tiu s C roa tia e et D alm aciae banus« ili op et naprosto
»b a n u s m a r itim u s «, čekaše teška zadaća da uredi zam ršene p rilik e u
H rva ts k o j. N o tu m u je ja m ačn o b io u p om oć b ra t Joakim .
Ban N ik o la ra d io je oprezno. N a k on dugih rasprava p ošlo m u je
za rukom , te j e sk lon io T ro gira n e da su se sam i od rek li nekih p r ije ­
p orn ih zem alja, k o je je zatim k ra lj p o tv rd io gradu Splitu. D ruge p o­
 LADISLAV IV KUMANAC 285

sjede p o v ra tio je ban T ro gira n im a , te im je u to im e 6. listopada 1275.

izdao p red grad om N in o m p ovelju . Tu p rip o v ije d a »N ik o la ban čitave
H rva tsk e i D alm acije, knez od Gacke (ž u p e )« kako je nekad otac
n je g ov , ban čitave S la vo n ije Stjep an , oduzeo T ro gira n im a neke ze m lje
k od sv. P etra od K lob u čića isp od O štroga, te ih pred ao kaštelu u
K lisu ; no T ro g ira n i su na sudu dok azali ispravam a da je to n jih o v o
vlasništvo, pa ih zato ban N ik o la n jim a vraća, te im uz to d aje za
prista va p lem en itoga muža R adoslava, sina nekadanjega kneza Jakova
od B rib ira, da ih on uvede u p osjed rečenih zem alja. U redivši m eđaše
izm eđu S p lita i T ro g ira jam ačn o je ban N ik o la n a stojao da d ok ra jči
i sp or radi b isk u p ije u Šibeniku, no tu su mu sm etali kn ezovi od B ri­
bira, k o ji su svom snagom rad ili da u tom hrvatsk om gradu ostane
b isku pija.
M eđu tim se ban N ik o la trsio da dođe do potp u n og izm iren ja izm e­
đu Sp lita i T ro g ira , a m ožda i T ro g ir a sa Šibenikom . V e ć 7. svibn ja
1276. ra d ilo se u trog irsk om vije ću o p ogodbam a, p od k o jim a će se
utanačiti m ir s p ro tivn icim a. S lijed eće god in e 1277. p ostao je pote-
statom u T ro g iru uz kneza Ivan a b rib irsk i knez M l a d i n (M la d e n ),
brat kneza Pavla, te je n ed vojb en o i on m n ogo p rid o n io sporazum u.
Oba grada izabraše na to kneza J u r j a I B rib irsk o ga od nedavna i
kneza u Šibeniku, da on zajed n o sa dva zadarska građana n ajzad rije š i
sp or izm eđu n jih . I tako d ođ e 30. lip n ja 1277. op et do m ira i sloge
izm eđu oba grada. U to v r ije m e nestade i bana N ik o le iz p rim orsk ih
strana, a d osto jan stvo p rim orsk oga ili h rvatsk oga bana preuze op et
knez Pavao I od B rib ira.
P ro m jen a na banskoj sto lic i u H rva tsk o j b ila je svakako u savezu
s o tp o ro m , k o ji se b ijaše p o ja v io jo š god ine 1276. u U garsk oj i H rva t­
skoj p ro ti prem oćnom u Joakim u Pektaru. K a k v o je b ilo rasp o ložen je
p rem a Joakim u, n a jb o lje se razab ire iz je d n og a pism a, što ga je god.
1276. pisao češki k ra lj O takar s v o jo j ro đ a k in ji K atarin i, ženi srpskoga
k ra ljev ić a Stjep an a Dragutina, a sestri Lad islava I I I . T u kaže češki
k ra lj da je k ra lj L adislav, »n apućivan p erfid n im uputam a kneza Joaki-
ma, k o ji n ije v je ra n n iti kralju , n iti K ra ljev s tv u U garskom u. Joakim
da je s k rivio sm rt n jezin a oca (k r a lja Stjep an a V ) , kad mu je u grabio
sina; Joakim j e nedavno oteo m lađega brata k ra ljev a A n d riju i tako
p ro u zročio nesklad i p ro lije v a n je k rv i u k ra ljev s k o j p o ro d ic i; taj Joakim
n apokon i sada je tak o ovlad ao m lad im k ra ljem , »d a se rečeni k ralj
ne usuđuje č in iti ništa nego po m n ijen ju toga Joakim a« ( u t praefatus
re x n il n isi iu xta ipsius J o a ch im i a rb itriu m audeat o p e ra ri).
N em a sum nje, Joakim P ek tar b io je trn u oku ne sam o češkom u
k ra lju Otakaru, nego i m n ogim velikašim a u U garskoj i H rva ts k o j. A
ra zlo g je tom u v a ljd a bio, što je Joakim od vraćao i otu đ iva o svoga
k ra lja sve više od češkoga k ra lja i n astojao ga p re d o b iti za Habsbur-
g ovca R u d olfa I, k o ji je od god. 1273. b io n jem ačk im k ra ljem te svim a

* [G o d . 1274— 75. b io j e b a n om Pecz od plem en a D io n izija ; Tom a od plem en a

H on tpazm an b io je ban om 1275— 76.]
286 DRUGO DOBA

silam a rad io da otm e češkom u k ra lju baštinu B abenberga, za k oju se

je već to lik o k rv i p ro lilo izm eđu Ugarske i Češke. M ožd a je Joakim
P ek tar već god. 1274. o tom snovao kad je u grabio m lađega brata kra­
lje v a A n driju , m ožda j e već tada rad io sporazum no s H absburgovcem
R u d o lfo m da m lad oga A n d riju zaruči s k o jo m k ćerju k ra lja R u dolfa.
N o nastojan ju Joakim ovu od u p rli su se jam ačn o god. 1276. m n ogi ve­
likaši ugarski i hrvatski, a na čelu im G isingovci, oso b ito pak knez Ivan
tada ban čitave Slavon ije.
B orba izm eđu p rivržen ik a i p ro tivn ik a Joakim a Pektara vod ila se
god. 1276. i 1277. P rvih dana k olo vo za 1276. sp om in je se Joakim kao
ban čitave S la vo n ije; p o svoj p rilic i da je tada za p o d je o upornu borbu
sa s v o jim b ro jn im p ro tivn icim a u h rvatskim zem ljam a. R at se v o d io
n a ročito u S lovin sk oj ze m lji, g d je je uz Joakim a v je rn o stajao Petar,
knez od Pakraca, sin m agistra B enedikta. Još više godina p o s lije spo­
m in je se k ra lj kneza Petra, k o ji b ijaše velik ih zasluga stekao »skučivši
H rva te i prek od ravske ljude kad se htjed oše izvinu ti ispod vlasti kra­
lje v e « ( in com pescen dis C roa tis et h o m in ib u s Transdravanis, q u i se de
iu ris d ictio n e regia voleba n t a lie n a re ). I z S lovinsk e ze m lje pošao je ban
Joakim s knezom P etro m na ju g »d a svlada d iv lja š tv o hrvatskoga puka«
(a d coercendas seu com pescendas fe ro cita te s cro a tica e g e n tis ). Tu na
ju gu sastao se Joakim jam ačn o s b ra tom svojim , prim orsk im banom
N ik o lo m , te se b orb a nastavila. K a že se n a ročito da je hrvatski narod
ustao, potaknut nekim velikašim a, m eđu k o jim a je b io Finta, sin Da-
v id o v de genere Aba, b ivši palatin. T a j b ijaše zauzeo neki k ra ljevsk i
grad ili kaštel; kad je Joakim na taj grad udario, knez P etar Pakrački
bijaše se tako h rab ro p on io da ga je n e p rija te ljs k o kam en je g o to vo
obasulo, te su ga ranjena m orali od n ijeti s bojišta.
O d a ljn jim b orb am a Joakim a Pektara nem a potankih v ije sti; sam o
se znade da se Joakim p o s lije b o rio s B abonićim a, k o ji su držali velik
d io ze m lje izm eđu G vozda i Kupe. Tu u ratu s B ab onićim a p ogib e i
Joakim : ubio ga u b o ju god. 1277. knez S tjepan Babonić. S n jeg ovom
sm rću nestade i vlasti brata mu N ik o le u H rva tsk o j i D a lm a c iji Ban
čitave S la vo n ije je u studenom 1277. H en rik G isingovac, a p rim orsk i
ili hrvatsk i ban op et Pavao I knez B rib irsk i od plem ena Šubić.
N o smrću Joakim ovom nisu klonuli n je g o v i p rivržen ici, ni zaspale
n je g o v e ideje. M lađ i b rat k ra lja Ladislava, p o im enu A n d rija, k o ji se
već od god. 1275. nazivao hercegom »č ita v e S la vo n ije i H rva ts k e « ili
b o lje »č ita ve S la vo n ije, D alm acije i H rva ts k e «, Kude zaista određen da
stupi u rodbinsku svezu s H absburgovcim a. U srpn ju 1277. b ili su u
Beču poslan ici k ra lja Ladislava, te su on d je 13. srpn ja s n jem ačk im
carem i k ra ljem R u d o lfo m utanačili savez p ro ti češkom u k ra lju Ota-
karu, te ujed n o tom p rigod o m u g o v o rili da će m lađ i k ra ljev b rat A n d rija
ožen iti K lem en ciju , k ćer cara R u d olfa. M a lo zatim , u studenom iste
god in e sastadoše se R u d o lf i Lad islav u H aim burgu; n jem ačk i car p rim i
Lad islava i brata mu A n d riju za s v o je posinke, no zato mu m orade
ugarski k ra lj p on ov ob ećati da će ga p om agati u odlučn om b oju s
češkim k raljem . K ad je nato car R u d o lf god. 1278. sprem ao v o jn u na
 LADISLAV IV KUMANAC 287

Otakara, p ozo ve i Lad islava da od rži zadanu riječ. Ladislav mu posla

u p om oć vojsk u od 30.000— 40.000 lju d i p od palatin om M a tijo m , i ugar­
ska j e v ojsk a m n ogo p rid o n ije la kobnom porazu k ra lja Otakara kod
D iirnkru ta na M oravsk o m p o lju (26. k olo vo za 1278). Z a n im ljiv o je
da su u tom ratu G isin govci s tajali uz češkoga k ra lja i p om agali ga
p ro ti svom u vladaru; n a ročito Iva n G isingovac p ljačk ao je na austrij-
sko-štajerskoj m eđ i ju žn o od Dunava.
U isto doba dok je k ra lj Lad islav v o js k o m pom agao R u d olfa Hab-
sburgovca i b itn o p rid o n io padu češkoga k ra lja Otakara ( I I ) , b jesn io
je rat u hrvatsk im zem ljam a. N a ro č ito n a ok olo Gvozda, na m eđi H rva t­
ske i S la vo n ije, vazda je b ilo ok ršaja i krvi. Gatački knez N ik o la, bivši
p rim orsk i ban i brat Joakim a Pektara, digao na noge č itavo svoje
plem e, sve p rija te lje i privržen ik e, pa se o b o rio na B aboniće da osveti
sm rt svoga brata. Uz kneza N ikolu , k o ji se jo š zo ve banom , pristali
i G isingovci, braća Ivan, H en rik i N ik o la. T a k o je sav zapadni d io Slo-
vinske ze m lje k rv a rio od neprestanih borba izm eđu knezova i velikaša.
B ila to potpuna anarhija: rat sviju p ro ti svim a. G isingovci b ili su uz
to p rivržen ici O tak arovi, d ok su knezovi B abonići, od nedavna susjedi
H absburgovaca, p ris ta ja li uz R u d olfa. N o H ab sb u rgovcim a b ili su p ro ­
tivn i i An žuvinci u N ap u lju , pa se tako i k ra lj napu ljski K a rlo I upleo
u tu borbu. On je na početku k olo vo za 1277. op rem io dvanaest g a lija
i p oslao ih u H rvatsku . N a čelu toga b ro d o v lja b ili su kapetan Jakov
dc Bursona i m aršal V ilim B run ello; ti su v o d ili u S la von iju plaćenike,
naim e 200 kon janik a i 120 strijelaca. Da li je i ta četa su d jelovala u
b ojevim a , n ije poznato; no izvjesn o je da je nastojan ju tih napuljskih
v o jv o d a pošlo za rukom , da ratujuće stranke izm ire.
N a jp r ije se pogod iše G isingovci s B abonićim a. B ilo je to u Dubici
na Uni dne 20. travn ja 1278. Osim napu ljskih v o jv o d a najviše je izm i­
renju p rid o n io m agistar G irard, poglavica b ožja k a u U garskoj i Sla­
vo n iji. P o g la v iti u vje ti m ira b ili su o v i: ’ m agistar Ivan G isingovac i
n je g o v rod op raštaju B abonićim a (b an u S tjep a n u ) sve ono, što su ti u
ratu kom e d ra go sk rivili. G isingovci ne će se n adalje radi sm rti bana
Joakim a dizati na B aboniće niti pom agati J oa k im ovo j b raći p ro tiv njih,
sve kad bi im to za p o vje d io k ra lj ili k ra ljica , nego će im p riteći u
pom oć, ako bi J oakim ova braća navalila na njih. Z aro b ljen ik e i taoce
izm ijen it će besplatno, osim za rob ljen ik e m agistra N ik o le, brata bana
Joakim a, i grad Steničnjak, č ija je stvar u ov o m u govoru ostavljen a
na stranu. M agistar Iva n G isingovac i rod b in a n jeg ova na m olbu v o j­
vod e napu ljskoga kralja, a uz p riv o lu hrvatskoga hercega A n d rije (k o ­
jem u je Iva n G isingovac b la g a jn ik ), daju Stjepanu B aboniću i rodu
n jegovu d v ije žu p an ije Pset, G oricu, G aj, Drcžnik, N o v ig ra d i selo
P etrin ju. Za osigu ranje m ira daju o b je stranke s voje sinove za taoce
i to do Uskrsa d ojdu će god in e 1279. Stranka, k o ja pogazi m ir, platit
će 2000 m araka globe.
T ak o se iz m irili G isin govci s B abonićim a. N o rat izm eđu Babo-
nića i rođaka Joakim a P ektara nastavio se, prem da su p r ija te lji m ira
nastojali da se i m eđu ovim rod ovim a postigne sporazum . M alo nakon
 DRUGO DOBA
288

utanačena m ira sazvao je G isingovac N ik o la , ban čitave S la vo n ije, sabor

K ra ljev s tv a Slovin sk oga ( co n g re g a tion e m re gn i S cla v o n ia e ) za 9. svibn ja
1278. u Zagrebu. N a taj sabor došla je sva sila nižega plem stva ( m u l­
titude? c o p io s a ), n a ročito iz p rostrane Z agrebačke županije. Tu su slu­
žb enici zagreb ačk oga grada potanko izlo žili sve s v o je stare p ra vice i
p ovlastice, k o je je onda ban p on ovo p o tv rd io .3 U isto je doba i herceg
A n d rija u svibnju i lip n ju 1278. stao izvršivati svoju vlast, izdavajući
p o v e lje ili sam ili p rek o svoga p ok lad n ik a Iva n a G isingovca. M eđu ­
tim je i napu ljski k ra lj K a rlo 21. k olo vo za 1278. p o tv rd io p ogod b u
izm eđu G isingovaca i Babonića, za k oju v e li da »slu ži na čast ugar­
skom u k ra lju i k ra ljic i i da je na d ob ro ze m lje «.
N a s to ja lo se jo š izm iriti B abonićc s b raćom Joakim a Pektara: N i­
k o lo m , Stjep an om i Pavlom . Čini se da je o tom rad io i sam k ralj
L adislav, a i v rli zagreb ačk i biskup T im o te j. Dne 9. lip n ja 1278. izdade
k ra lj Lad islav u prisutnosti s voje sestre E lizab ete i m nogih duhovnih
i svjetovn ih velikaša u Čanadu v rlo znam enitu p o v e lju knezu Stjepanu,
bratu Joakim a Pektara. On ga p rim a u svoju »o sob itu m ilo s t« (in
n ostra m gra tia m s p e cia le m ), im enuje ga s v o jim d vorsk im sucem i
županom m ošon jsk im i d aje mu p ovrh toga jo š god išn ju plaću od 1000
m araka. N a d a lje m u p o tv rđ u je sva n jeg ova im an ja i p osjede, k o je je
nekad d ržao b rat n je g o v Joakim . N ap ok on ob riče i p risiže k ra lj da ne
će nikad op o zvati te s v o je darovnice, »o s im ako bi p o s lije ovoga d aro­
van ja p očin io tak ve izgrede, radi k o ji se m ora ju velik a ši liš iti časti«
( n is i taies excessus p o st d atu m pra esen tiu m c o m m is e r it . . . p ro qu ibu s
h o n o rib u s s p o lia ri debeant et p r iv a r i).
U g o to v o isto doba, kad je k ralj Lad islav p rim io S tjepan a brata
Joakim a P ektara u svoju osobitu m ilost, nastojao je tak ođer da izm iri
rod Joa kim ov s B abonićim a. B ila b i to zadaća hrvatsk oga hercega
Andrije; no taj je n e g d je izm eđu srp n ja i listop ad a 1278. um ro,
Stoga p o v je ri k ralj taj posao v rlo m u zagrebačkom u biskupu T im o te ju ,
a njem u dade uz b ok palatina M atiju , m agistra tem plara G irarda, pre-
pošta zagrebačkoga M ih ajla, arciđakona sanskoga, dubičkoga i vrbav-
skoga G irarda i goričk o ga arciđakona M anfreda. M iro v n i suci nađoše se
na okupu u Zagrebu dne 16. studenoga 1278. Od Joakim ove b raće d o­
đoše sva tri: N ik o la , ban čitave S la vo n ije, m ošon jsk i župan i sudac
k ra ljev a d vora Stjep an i m agistar Pavao; B aboniće i n jih o v o plem e
zastupahu ban Stjepan , knez R adoslav, knez N ik o la B ab on ić i knez
Vuk. Dugo se ras p ra v lja lo i natezalo, je r je ban N ik o la b io tvrd a srca,
te n ije h tio ni čuti o izm iren ju dok se ne osveti u b ojicam a svoga brata.
P osred n ici izlagahu kako se tim K ra lje v s tv o S la vo n ije d o k ra ja poni-
štuje i kako j e n a ročito že lja k ra ljev a da dođe do m ira. T e k nakon
duga n agovaran ja sm ekša se srce bana N ik o le , te p riv o li na m ir. G lavne
p ogod b e bijahu: ban čitave S la vo n ije N ik o la ustupa B ab on ićim a u

3 [O n i su im ali s vo je p o sjed e u T u ro p o lju . N a tom saboru d o b ili su svoju zasebnu

o rga n izaciju , k o ja je b ila tem e ljem za ra zvita k «p lem e n ite opčin e T u r o p o lje «.]
 LADISLAV IV KUMANAC 289

vječn o im anje grad Steničnjak, a B abonići ustupaju N ik o li zem lju Zlat.

Ban N ik o la p rista je nadalje da B abonići zadrže svoja nasljedna i ste­
čena im anja u P od gori, Sani i dru gd je za k o je im aju p ovelje; osim
toga dopušta da B abonići zadrže Drežnik, o b je župe Pset, N ovigrad ,
G oricu i P etrin ju, što im bijahu nedavno (20. travn ja 1278) ustupili
knezovi G isingovci s p rivo lom p ok ojn oga hercega An drije. Ban N ik o la
ne m ože tražiti od ljudi (p o d a n ik a ) knezova Babonića ni banskog kona-
ka ni poreza od sedam dinara, ni druge banske poreze, je r ih je ban
Joakim bio n em ilo opljačkao. I ako bi kada ban N ik o la h tio u poslu
banovine da potegne na od g o v o r Stjepana i R adoslava Babonića, neka
to bude u nazočnosti bud biskupa bud kaptola. O bje stranke zaklinju
se na raspelo da će tvrd o držati ovaj m ir, k o ji će i k ralj Ladislav
p otvrd iti. Da li j e to kralj Ladislav zaista učinio, n ije izvjesno; no 1.
srpn ja za p rije tio je ostrogonski nadbiskup V la d im ir na m olbu zagre­
bačkoga biskupa T im o te ja crkvenim p rok letstvom onim a k o ji bi p re­
kršili teškom m ukom utanačeni m ir.
A li m ira ne bi ipak ni u S la vo n iji ni u U garskoj, a k riv je tomu
b io sam k ralj L adislav sa svojom m ajk om E lizabetom . Ladislav je bio
od svoje m ajke, rođene Kum anke, v rlo zlo od gojen , te je kao m ladić
stao ž iv je ti pustopašno i neuredno. Za svoju zakonitu ženu, Izabelu
napuljsku, stao slabo m ariti, a pom am io se za lijep im i raskalašenim
Kum ankam a. Uopće je sasvim zavo lio Kum ane. A ti su jo š živ je li posve
na nomadsku bez stalnih obitavališta, u svojim pustenim šatorim a, pre-
zirući kršćansku vje ru i držeći se svojih starih poganskih običaja.
Često bi p ro v a ljiv a li u pitom e krajeve ugarskih velikaša i crkvenih do­
stojanstvenika, te bi n ebrojene kršćane hvatali i v o d ili u ropstvo. Zulum
Kum ana d od ija o napokon i rim sk oj stolici. t*apa N ik o la I I I posla pod
jesen 1278. zasebnoga legata, firm an skoga biskupa Filipa u Ugarsku da
pokrene crkvene i p olitičk e refo rm e u toj zem lji. Isp rva je kralj La­
dislav kušao papinskom u legatu činiti zapreke; no p oslije je ipak po­
dupirao n je g ov o n astojan je da se Kum ani ulju d e i p rivedu u k rilo
kršćanstva. L je ti 1278. obećaše dva starješine kumanska u im e svojega
puka da će svi, k o ji jo š nisu kršteni, p rim iti sveti krst i živ je ti po
odredbam a crkvenim , da će nastavati u stalnim p reb ivalištim a i držati
se ob ičaja kršćanskih, da će se okaniti ro b lje n ja i ubijanja, te vra titi
sve zarob ljen ik e i im anja oteta plem ićim a i crkvam a. N asuprot obeća
kralj Kum anim a, k o je je p rogla sio ravnim a ugarskim plem ićim a, da će
im dati za stanovanje k ra jeve izm eđu Tise i Dunava i uz pritok e Tišine,
k o ji su ostali pusti iza tatarske provale. N o ne prođ e m nogo, a nestalni
kralj udario opet p rotivn om strujom . K ad je legat u rujnu 1279. u
Budim u sazvao pokrajinsku sinodu da izradi reform u ugarskoga sve­
ćenstva i da osigura prava crk ve i svećenstva od nasilja svjetovn oga i
od državne vlasti, zap o vjed i k ralj gradskom u sucu i građanim a u Bu­
dim u da ne puste prelate k legatu u kaštel i da im ni za novac ne dadu
hrane. Pače k ra lj sam pođe m eđu Kum ane, p rim i n jih ov način živ lje ­
nja, te odnem ari uz kumansku ljubavnicu svoju zakonitu suprugu, kćer
napuljskoga k ra lja K arla I Anžuvinca. K ad je nato legat kaznio U gar­

19
290 DRUGO DOBA

sku interd ik tom a k ralja crkvenim p rokletstvom , zarob i Ladislav god.

1280. legata i predade ga Kum anim a. N o zato zarobiše opet velikaši
k ralja, te ga pustiše na slobodu tek onda kad je u k olovozu iste godine
legatu dao zad ovoljštin u i obrekao da će točno izvršiti sva p rije zadata
obećanja, a osobito odredbu p ro ti k rivo vjercim a. Jednako obeća 19.
k olovoza 1280. i k ra ljeva m ati E lizabeta k oja se zove »s ta rija k raljica
Ugarske, herceginja M ačve i B osne«. I ona obreče legatu Filipu da će
u s vojim oblastim a M ačvi i Bosni, a i u župan iji Požeškoj i Vukov-
skoj izvršivati sve od redb e p ro tiv krivovjeraca, a to će činiti i njezini
podanici.
U z takve p rilik e u U garskoj n ije čudo da n ije b ilo m ira ni u
S la von iji. N a jm o ć n ije tri kneževske p orodice: G i s i n g o v c i , J o a -
kimovci i Babonići ostadoše unatoč u govorim a od god. 1278.
u m eđusobnoj zavadi. Svaka je od njih za sebe svojatala bansku čast,
tako da su u isti mah po dva i tri bana, p o jed an od svake porodice.
Cini se m eđutim da je n a jm o ćn iji od svih b io N ik o la G isingovac k o ji se
god. 1278. i 1279. zove »ban om čitave S la vo n ije «. Sm utnje, čini se, po-
stadoše jo š veće kad se p otk raj godine 1279. kao ban čitave S la von ije
p o ja v io P e t a r P a k r a č k i , sin kneza Benedikta, onaj Petar k oji
se b ijaše pred nek olik o godina proslavio zajed n o s Joakim om Pekta-
rom b oreći se za k ra lja Ladislava »p ro ti H rva tim a i prekodravskim
lju d im a «, k o ji se htjed oše oslobod iti kraljevsk e ju risdik cije. P etar Pa­
krački već je 31. prosinca 1279. ban čitave Slavon ije; kao takav sazvao
je sabor ili opći zb o r (g en era lis c o n g re g a tio ) K ra ljev in e S la von ije u
R ovišće (R y u cn a ), u k ojem uz ino »zajed n o sa s vojim dru govim a i ple­
m ićim a k ra ljevstva« (cu ru sociis et n ob ilib u s re g n i) p otvrđ u je različita
p riv ile g ija i darovnice. M ožda je n jegovu u tjecaju pošlo za rukom , te je
sklonio k ra lja Ladislava da 18. lip n ja 1280. u Budim u izda povelju , u
k o jo j je izja v io da p ok ojn i ban Joakim n ije b io n evjeran izdajica, kako
su ga n je g o v i p ro tivn ici razglasili, nego da je »m agistar Joakim radi
vjern osti svoje prem a k ra ljevsk oj kruni b io od svojih p rotivnika u b ijen «.
Čini se da su se zb og te k ra ljeve p o v e lje p rim irila braća p o k o j­
noga Joakim a Pektara. N o za to je i d alje bjesn io rat izm eđu Gisin-
govaca i knezova Babonića, k o jim a su se u to p rid ru žili krčki i mo-
druški knezovi Ivan i Dujam , kao i župan (k n e z ) Gardun. B orba između
tih p orod ica m ora da je bila užasna, je r je dovela go to vo do rasula i
k ra jn jega sirom aštva K ra ljev in e S lavonije. N ap ok on se m orao i tu um i­
ješati sam k ralj Ladislav, za p ovjed ivši knezovim a G isingovcim a da se
izm ire sa s vojim p rotivnicim a. B ilo je to 30. listopada 1280. u gradu
O zlju. Tu se nađoše na okupu tri G isingovca, m agistar Ivan, župan
Vrbasa- i Sane, N ik o la ban čitave S la vo n ije i vesprim ski biskup Petar.
Oni utanačiše m ir s B abonićim a (b an om Stjepanom , knezom Radosla-
vom , N ik o lo m i S tjep a n o m ), k rčkim knezovim a Iva n om i D ujm om ,
kao i županom Gardunom . O bje zaraćene stranke oprostiše m eđusobno
nanesene nepravde i štete, a G isingovci obrekoše da ne će d ira ti u
posjed e knezova B abonića ni u im an ja župana Garduna. U g ovor m ira
p o tv rd io j e i zagrebački k aptol 17. studenoga 1280.
 LADISLAV IV KUMANAC 291

A li S la vo n ija uza sve to n ije d očekala m irn ih dana, je r je sama

k ra ljica m ati E lizabeta, »h e rc e gin ja čitave S la v o n ije «, gazila p ra vo i
zakon. K a o vlasnica žup an ija istočn oslavon skih : V u kovske, Požeške i
V iro v itič k e uskraćivala ona d oh otk e i stezala prava zagrebačkoga b i­
skupa T im o te ja . O sob ito n jezin i pod an ici u V ir o v itič k o j žu p an iji, ž ite lji
V iro v itic e i L ip o v e , ne h tjed o še zagrebačkom u biskupu p laćati dese­
tine. N a to je čazm anski p rep ošt Jakov, p o nalogu papinskoga legata
F ilipa, spom enute ž ite lje tri put p ozvao da svoju dužnost vrše; no oni
se n je g o v im p ozivim a ne odazvaše. N a p ok on na sam e Svisvete 1280.
p repošt čazm anski Jakov po nalogu papinskoga poslanika kazni ne­
p ok orn e ž ite lje crk ven im kaznama. Služeći naim e na rečeni dan u crk vi
sv. Duha u Čazm i misu, iza evan đ elja rečeni prep ošt ž ite lje V iro v itic e
i L ip o v e s dvadeset i če tiri glavara, s tarješin e i prisežnika tih dvaju
sela svezano udari crk ven im p rok lestvom , te im ena p ro k letih izb ro ji
redom ; a nakon toga p roglasi crkven i in terd ik t za čitavu zem lju , k oja
je p rip ad ala d ržavini k ra ljice m ajk e E lizab ete (to ta m terra m d om inae
reginae sen ioris ecclesia stico s u b ieci in te rd ic to ).

I 2 i

S L A V O N S K I B A N O V C I K R A L J A L A D IS L A V A IV
Lice: Kuna trči na desno, između dvije zvijezde. Natpis: u dvostrukom vijencu bisera: »Moneta
regis p (r o ) Sclavonia«. Naličje: Patrijarhalni (dvostruki) krst na podnožju, s obje mu strane
dvije okrunjene glave, jedna gledajući u drugu; gore desno zvijezda, lijevo polumjesec. U polu­
mjesecu cvijctak. Sigle: R L (rex Ladislaus). Ciro Truhclka tvrdi da se natpis na banovcima mora
ovako čitati: »Moneta regis p (e r ) Sclavonia(m ).«

T a k o je uz dru ge n e v o lje ubogu S la vo n iju p otk raj godine 1280.

zatekao jo š i crk ven i interd ik t. Sad se tek razgorop ad iše k n ezovi i v la ­
stela slovinska. N a jlju ć e su b jesn ili u p ravo G isingovci, braća N ik o la
i H enrik. Oni se ob oriše na zagreb ačk oga biskupa T im o te ja , p o svoj
p rilic i da ugode k ra ljic i m ajci. Stadoše mu g rab iti im anja, kao župa­
n iju Garešnicu i grad Garić. Uzeše pače u svoju službu ra zb ojn ik e i
hajdu ke s k o jim a nastojahu zatrti zagreb ačk oga biskupa. N a jg o re je
p ustošio neki hajdu k W ry z (t o t in s re g n i pra ed o et p u b licu s la t r o ) k o ji
je bisku povo m jes to Vašku k od D rave g o to v o sasvim u ništio i žite lje
rastjerao. Pet žena izagnao je sred n a jveće zim e iz n jih o v ih kuća, te
su se n evoljn ice sm rzle. G isingovci op et p o b ira li m jesto biskupa dese­
tinu, v o d ili u sužanjstvo p odan ike i službenike biskupove, pa ih onda
dali m u čiti od hajdu ka W ryza. T o napokon d o d ija biskupu T im o te ju ,
k o ji je 13. ožu jk a 1281. sam s v o jim očim a m orao gledati, kako mu je
V aška b ila gro zn o poharana i uništena. Biskup T im o te j iz V aške pođe
u V iro v itic u , i on d je 25. ožu jk a 1281. udari crk ven im p ro k letstvo m sva
tri G isin govca (b an a čitave S la vo n ije N ik o lu , župana Sane, Vrbasa,
G arića i G orice Ivana, i H c n rik a ), a i n jih ove p rivržen ik e i pom agače,
ha čelu im spom enutoga već hajduka.
 DRUGO DOBA
292

Potpun a an arh ija u U garskoj i S la vo n iji p o tra ja la je tako i dalje.

M je sto G isingovca N ik o le , k o ji je b io izopćen iz k ato ličk e crkve, b io je
sada banom čitave S la vo n ije P e t a r P a k r a č k i (1280— 1283). On je
revn o p om agao k ra ljicu m ajk u E lizabetu, k o ja se je u to (1282— 1283)
jo š u v ije k zvala »h ercegin ja čitave S la vo n ije, M ačve i B osn e«, te je uz
to neposredno u p ravljala istočn oslavosk im župan ijam a: V u k ovsk om , P o ­
žeškom i V iro v itič k o m . M ožda p o njezinu naputku ili b ar u sporazum u
s n jo m p o d ije lio je k ra lj Lad islav p otk ra j god in e 1283. M ačvu i Bosnu
svom u šurjaku Stjep an u Dragutinu, k oje g a b ijaše b ra t U roš I I M ilu tin
lišio srpskoga p rije s to lja . U isto v rije m e obasuo je Lad islav slavonskoga
bana P etra častim a i im an jim a, sve rad i n je g o v ih zasluga stečenih u
b orb i s p rek od ravskim n e za d o voljn icim a u S la vo n iji. Još 24. travnja
p o v ra tio je k ralj banu Petru p osjed O ziag u B aranskoj žu p an iji; p oslije
opet d arovao mu je županiju Garešnicu i grad Garić, što je nedavno jo š
p rip ad alo biskupu zagrebačkom u. P o tom sudim o da je sve jo š god.
1283. tra ja o razd or izm eđu k ra ljevsk e p orod ice i zagreb ačk oga biskupa.
T a k o se je ban P etar m ilošću k ra lja Lad islava silno pod igao, te se u
listopadu 1283. p on osito pisao »P e ta r, ban čitave S la vo n ije, župan B a­
ran je i G arcšn ice«. N je g o v a im anja sterala su se p o velik o m d ijelu
istočne S la vo n ije: on je d ržao ze m lje u žu p an iji B a ra n jsk oj, Požešk oj
i K riž e v a č k o j, a b io je jam ačn o p ro tiv n ik biskupa zagrebačkoga, je r je
p rim io njem u oteta im an ja i župe.
P o svem se čini da je k ra lj L ad islav zajed n o s m a jk o m E lizab etom
p rk o sio rim sk oj stolici, tc da je slabo m ario za in terd ik t k o jim b ijaše
k ažn jen a oblast n je g o v e m ajke. K tom u je u pravo u to v rije m e od ržao
sjajn u p ob jed u nad K u m anim a u U garsk oj. O tkad sc naim e stalo
rad iti da se K um ani pok rste i p rivik n u uređenu životu , zavlad alo je
m eđu n jim a n eza d o voljstvo. Pače god in e 1282. d igoše se oni na k ra lja
pod svo jim vođ om O ldam urom . N o Lad islav zatraži pom oć u au strij­
skoga v o jv o d e A lb rech ta I, sina cara R u d olfa H absburškoga, te prim ivši
je svlada K um ane u k rva vo m b oju kod je ze ra H oo d , Segedinu na s je ­
veroistok u . N a to ih p ok ori, prem da su m nogi od njih, osta viv s voje
p orod ice i s v o je blago, p o b je g li k n ogajsk im Tatarim a.
P otk ra j god. 1283. b ilo je stan je u S la vo n iji tako nesnosno da je
knez Ivan O kićki, sin kneza Jaroslava, svoj grad Lip ova c kod S am obora
p ro d ao R adoslavu B aboniću, je r ga n ije m ogao d a lje držati. U d otičn oj
p o v e lji kaže knez Ivan izrije k o m da je n je g o v grad L ip o v a c s k otarom
radi neprestanih ratova ostao »zapušten i lišen svojih stan ovn ik a«
(p r o p te r guerrcim d ititu rn i et im p a ca ti te m p o ris desolatis et h a b ita to ri-
bus sins d e s titu tis ). Jam ačno je n evoljn im p rilik am a m n ogo p rid o n ije lo
što je već od god. 1281. čitava S la vo n ija b ila udarena crk ven im interdik-
tom . N ap ok on stade k ra lj Lad islav zajed n o s m a jk om E lizab etom na­
s toja ti da crk vene p rilik e u S la v o n iji uredi. Sama k ra ljica E lizabeta
izja v i u je d n o j ispravi, k oju je izdala u V ir o v iti 16. studenoga 1283,
da je b ila k riv o ob aviješten a u p ogledu desetine (p lo d in a , vina, kuno-
vine itd.-) od m jesta V iro v itic e i L ip ove, a i čitave V iro v itič k e županije.
K ra ljic a p rizn aje kak o je v je ro v a la da ta desetina n jo j pripada; no
budući da su je i c rk ven jaci i s v jeto v n ja c i uputili da rečena desetina
 l.ADISLAV IV KLMANAC
■

ÉÉ0Í3 ffu fe U jf W U.á^jp.7f^.tof¡^a r¿¿Ly

-v'Vrli^ ■j.yftinfc'n/Ji dX^--
m & m i&éÜT(n!^iih8ffMQiM ¡no&áihmsyJitfrl) I
j M 9 q 9 X 9 H < U f e o n 3 H | àsm-dfihiïhoüw

tunj/l>p>k -btíí ajjpA u^¿A> -«/¿^(»TTiJi j-u ^ Qa]&&^nx)

?6«»ji n0W^^o%fya>¿o <*>>¿)x¿q,ui¡w¿» {j[sn >
f^oíh^ tWtVXr^J^jS? <&'Ht'*” ‘t l a’

Wl aJOtrßc/l^jOi^ MlJ&Yyj&
8 ¡h £ @ ^
¡ b>¡> f t a¿u, ^ U e% £»£ * > r m P & W k
y á % n4 ^ ' » c r o X ^ á Z l
jt j Í^ i*;yjiü i/W átia -Xujlfßrn^ ^M8SM (L u ícm
t£^\twjrr\ y^i^c/îxÿ j/ '^ '
ff^lpX^t/bX fiÿlfoJ^t&fnijf¡tu>y)ij/-Ji tvâflùvidiq'ltujôX^ÿaÀ'
<j¿yki/bX jujiz»^ 6$Qf}i3\ Piuaôt &o ./toot tv J^tuo-&o
jly n .a .X fa -c/hXQ.) y y Á - i
éLo/ t o f f 3 ítd iJ t o 4b ¿ J j -t/b ) J b _£ Ä j u v/ffl C fí> ^ LV th jÇ tv /

^ a ” ^ ® ‘" ’ '0 ^ (X ^ o X u t t av } ffotk ^ ¡ f l rr' t^ to un ¿ )

v ^ * '* Ô t i A i î T ^ u > ( ? ^ tw ij,, < tf* * a > ^ í/ ¿ ,j c/ Q .zz> £ » ob to

Q ^ d tr jc lé iD a v 10 n B ^ o to iim X q^/h j& ^ Q y u ta iJ i Á f j j'y o & a ) í f ^ b n) t» ero®

to jb * * û i t w X o v t v *^> & d^ b >/> tj-o X ^ J mrvfa/f/ó t f y ¡ í ( t X B>^1)

Cr°^r tjbßX -^iX o fíi^ W l/ 4 i/đTc^Ji 1¡¿tjtaH>a{^|7[m > A JO5

% ç
X o b fb turon>[/¡ ß o X jjj> a>/o ^ L ^ ° ^ X a ít

j j b o Tojfl W 6 o tx>jj} J ¿ *^ V ¿ » U0 t o j j *Æ«| ¿ j 'f t I (Z)/0 ^<Jjtjrin j< y o X

n^ J ‘^j0
i ^ . ó ^ i í » ■ v h o jo ^ m ')

<TD^\J % ftXi/tX </hj jj\ y %g1^ <^*^<r)*l^ l,X^

V IN O D O L S K I 2ÜAKG9! OD GOD. 1288 (16)

294 DRUGO DOBA

ide crkvu zagrebačku, ona je vraća biskupu i n je g o v o j crkvi. T im b i

utrt put izm iren ju izm eđu kraljevsk e p orod ice i zagrebačkoga biskupa.
Slijed eće godine 1284. dne 24. svibn ja naloži k ra lj s v o jo j m ajci da
p ovrati crk vi zagrebačkoj m jesto Vašku k o je jo j bijaše nepravedno
otela. M alo zatim , dne 7. lip n ja 1284. p otvrd i k ra lj Ladislav, a posebice
istoga dana i n jeg ova supruga Izabela, da se k ra ljica m ati izm irila i
p ogod ila sa zagrebačkim biskupom T im o tejem , te m u p o v ra tila dese­
tinu V iro v itic e i L ip ove, a i čitave V iro v itič k e županije. Uopće je L a d i­
slav u d ru goj p o lo vic i god. 1284. sve m oguće činio da ugodi zagrebač­
kom u biskupu. Dne 7. lip n ja p ovrati mu za n jegovu vjern ost i p rim ljen e
službe županiju Garešnicu, 25. k olo vo za p o tv rd i mu grad G arić k oji
mu b ijaše p rigod om svoje krunidbe darovao; 15. rujna napokon obznani
k ra lj svim p lem ićim a i drugim lju d im a u žup an iji Garešnici da je
biskupu T im o te ju opet p o d ije lio tu županiju, i da će on odsad vršiti
prava i prim ati d oh otke od nje. T a k o se p otk raj godine 1284. izm irila
kraljevsk a p orod ica sa zagrebačkim biskupom ; u isti čas nema više
Petra Pakračkoga kao bana čitave S la von ije, tu čast vrši odsad opet
Ivan G isingovac, dok mu je brat N ik o la postao palatinom .
N a početku god. 1285. snađe Ugarsku lju ta n evolja. Oni Kum ani,
k o ji b ijahu p rib je g li k n ogajskim Tatarim a, provališe zajedno s njim a
oko nove godine u Ugarsku, opustošiše grozn o svu zem lju do Pešte
i Šipuške županije, te poubijaše tisuće muževa, žena i d jece ili ih odve-
doše u ropstvo. P rovaln ici biše napokon ipak suzbijeni; no nakon toga
stade opet k ralj Ladislav ugađati K um anim a više nego ikad prije. On
poče p on ovo zalaziti među njih, te ljubakati s n jih ovim ženama. Svoju
zakonitu suprugu, napuljsku k raljevn u Izabelu (E liza b e tu ), k oja je
jo š prošle godine utjecala i u državnć poslove, zanem ari posve, pače
je zatvo ri u sam ostan na M argaretinu otoku izm eđu Pešte i Budima,
g d je je m nogo stradala i oskudijevala. Čini se da se u to zavadio i s
rođenom m ajk om svojom , čemu je m nogo p rid on io neki njezin po­
uzdanik Jakov Ponićcv.
Nestašnost i raskalašenost k ralja Ladislava iznova je uzburkala
čitavu Ugarsku i Slavoniju. O strogonski nadbiskup V la d im ir više se
puta obraćao na rim skoga papu, iznoseći oštre tužbe i tegobe proti
kralju. M nogi velikaši u U garskoj i S la vo n iji opet se dizali na kralja;
pače m nogi p om išlja li i na to da se Ladislav zbaci s p rijesto lja . M eđu
tim a ističu se osobito G isingovci k o ji se neprestano s kraljem svađaju
i m ire. Čini se m eđutim da je k ralju god. 1285. pošlo za rukom svladati
sve nezadovoljn e velikaše. N o sad se digao p ro tiv njega novi p rotivnik,
naim e A n d r i j a M l e č a n i n (L o m b a rd a c ), unuk k ralja A n drije. Još
otac n jeg ov Stjepan bijaše ga god. 1271. u s v o jo j oporuci od red io za
svoga nasljednika i testam entarno mu osta vio naslov hercega slavonsko­
ga (h rv a ts k o g a ). Sada je želio taj herceg A n d rija ostvariti svoje pravo
na ugarsko p rije s to lje . Tu će mu pom agati n jegova m ajka Tom asina i
ujak Alb ertin M orosin i (M a u ro c e n o ) sa s v o jim p rija te ljim a u M lecim a.
N o A n d rija iščekivao je p om oći i od M letačke R epublike. U svibnju
1286. traži on p om oć i savjet u m letačkoga dužda. M letačk o je v ijeće
sprem no pom oći svojem u građaninu; jed in o ne zna kakva da bude
 LADISLAV IV KUMAN'AC 295

ta pom oć. G otovo u isto v rije m e p rib ližio se A n d rija i g oričk om u gro fu
Albertu. Dne 6. lip n ja 1286. sklapaju u D ivinu (D u in o ) g o ričk i g r o f
A lb ert i M lečanin A lb ertin M o ro s in i u govor, k o jim p o to n ji kao puno­
m oćnik »s v ije tlo g a gospodina A n d rije, B o žjo m m ilošću hercega slavon­
sk oga« ( p r o M u s tr i d o m in o Andrea, dei gra cia duce S clavoniae, n epote
o lim seren isM m i d o m in i An dree re g is ) ob ećaje da će se v o jv o d a A n d rija
ožen iti g ro fo v o m kćerju K la rom . T o m zg od om b ijah u sv jed o ci u govo­
ra: m letačka gospoda A lb ertin M orosin i i M arin P asqualigo za hercega
A n driju , zatim plem en iti m už H u go od D ivina i Jakov de R agonia, k o ji
su tak o đ er u crk vi sv. Ivan a taj u go v o r p o tv rd ili prisegom .
Iz svega se toga razabire da je h erceg A n d rija god. 1286. o z b iljn o
rad io da se s p om oću M letačk e R epu blik e i goričk ih g ro fo v a stekne
p rije s to lje u U garskoj i H rva ts k o j. N e im a sum nje da je A n d rija pri
tom n astojan ju našao p rivržen ik a izm eđu n eza d o voljn ih velikaša ugar­
skih i hrvatskih. Izv je s n o je da je A n d rija i u Ugarsku p ro va lio, bud
da sjedne na p rije s to lje , bud da zavlada b ar nekim d ije lo m države.
N o k ra lj L a d isla v i n je g o v i p riv rže n ic i suzbiše sretno i taj put nam et­
nika. H erceg A n d rija ovlad ao je doduše je d n im d ije lo m države, pače je
p re d o b io G isingovce, im en ovavši H en rik ova sina Grgura, s v o jim »m a ­
g is tro m d a p ife r o r u m « (lip n ja 1287); no p o s lije ne m ogaše se od ržati
p ro ti jačem u k ralju Ladislavu. On bi napokon p ris ilje n da zajed n o sa
s v o jo m p o ro d ic o m b je ži iz U garske u susjednu A u striju, g d je je našao
zaklona i op sk rb e u habsburškoga v o jv o d e A lbrech ta I. U n jega je
A n d rija ostao kao bjegu n ac sve do sm rti k ra lja Ladislava.4
L ad islav b ijaše sretno o d v ra tio p o g ib elj, k o ja mu b ijaše za p rije tila
od A n d rije M lečanina. N o zato se sada diže na n jega rim sk i papa Hono-
rijt? IV , k ojem u b ijah u d o d ija li v je č iti vap a ji iz Ugarske. On za p rije ti u
ožujku 1287. k ra lju crk venim kaznama, pače i križarsk im ratom p ro tiv
pogana, T atara i drugih M uham edovaca, k o je je k ralj zaštićivao. B ule
papinske ne biše doduše odaslane, je r je H o n o r ije IV u to um ro. N o
zb o r kardinala pod h vati se barem zadaće da izrad i slobodu za ro b lje n o j
k ra ljic i i da jo j se p ovrate oteti dohoci. U to im e obratiše se on i 2.
k olo vo za god. 1287. na ostrogon skoga nadbiskupa V la d im ira, k ojem u
poslaše i poslanicu p rip ra vljen u od pape H o n o rija IV . Z a n im ljiv o je da
se zb o r kardinala ob ra tio tak ođer na braću G isingovce (vesp rim sk og a
biskupa Petra, i braću n jegovu Ivana, N ik o lu i H e n rik a ), neka rade
sporazum no s ostrogon skim nadbiskupom da se k ra ljica Izab ela oslo­
bodi sužanjstva u m anastiru na M argaretinu otoku.
Spisi kardin alskoga zbora biše pročitan i u državn om saboru u Bu-
dim u na početku prosinca 1287. Svi nazočni duhovni i sv jeto v n i velikaši,
a i p iem ići zak ljučišc da se k ra ljici im adu p ovra titi svi d oh oci k o ji
je idu. M alo zatim obeća i sam k ralj kod O strogona da će se p op ra viti
i o k a ja ti sve što je dosad zlo uradio; pače u lip n ju 1289. izm irio se na
d ržavnom saboru u Fuenu sa s v o jo m zak on itom suprugom . N o već

* [A n d rija se u početku 1289. iskrcao u m leta čk om Zadru i pošao na sjever. U

S trigovu , a M eđ im u rju , za ro b io ga je neki velik aš i pred a o na ču van je a u strijskom
hercegu A Ibreh tu I.]
296 DRUGO DOBA

slijed ećega p ro lje ća p od ig a o je papa N ik o la I V izn ova tužbe p ro tiv

k ra lja da je p rig rlio o b ič a je T atara i K um ana, da je svoju suprugu
od v rga o i da je tim narušio m ir u državi. Papa odluči op et svoga legata
poslati u Ugarsku »d a d oved e k ra lja od k rivo ga puta b lu d n je na put
istine i v je re , te da ga p ovra ti ob redim a kršćanske r e lig ije «. Uz to će
n astojati da ga izm iri sa suprugom . N o p r ije nego što je legat pošao na
put, stigla je k ra lja Lad islava sm rt.
K a k o je Lad islav živ io tako je i um ro. Z an em arivši posve svoju za­
k on itu suprugu, b acio se u k rilo K um anim a, te lju b ak ao s n jih ov im
lije p im , no raskalašenim ženama. Lu taju ći s kum anskim vođam a po
B ih arskoj žu pan iji, u ta borio se nedaleko od utvrd e KorfSšszcga. N oću
10. srp n ja god. 1290. p ro vališe tri K um ana u n je g o v šator, te ga um oriše.
V la d a n je k ra lja Lad islava b ija še g oto va nesjraća za Ugarsku i Sla­
von iju . V iše p lem stvo p re o te lo posve m ah i p riv e lo državu do rasula.
P oganski K um ani, k o je je Lad islav najviše v o lio , p o č in ja li su s v ojom
o b ije s ti silne izgred e i bezak on ja; Ž id o v i pak, k o ji su uzeli u zakup sav
p rih od k ra ljevsk e b lagajne, isisiva li su narod, o g lo b ili ga i upropastili.
B oln im rije č im a o p lak u je tužnu sudbinu U garske tad an ji papa N ik o la
IV . »K r a lje v s k o p r ije s to lje «, bugari on, »sten je p od p ritisk o m , a budući
da je k ra lj izgu b io sav ugled, to se u d ržavi o tim lju ne sam o im an ja v je r ­
nika, nego se p lijen e i crk ven i p osjed i i p obožne zaklade. B ogu je plakati
k olik a p o g ib elj p rije ti spasu duša, je r se ljudi prozno u b ijaju i tvore
n eb rojen a zla.« Ugarski ljctop isac Iva n Turčanski p riča op et o k ralju
Lad islavu ovak o: »Z a n jeg ova vlad an ja p očela je Ugarska padati s
visine m oći svoje. R adi dom aćega razd ora g ra d o vi su op u stjeli, sela
ostadoše spalfcna, a m ira i sloge ponestade. B ogataši osirom asree, p le­
m ići pak prom etnuše se u n evoljn e km etove. U to doba biše također
i d vo k o lic e uvedene, a narod ih p rozva k olim a L ad islavovim a, je r je
rad i s v eu d iljn og haračenja i ro b lje n ja pon estalo tegleće stoke, pa su
m jes to n je m ora li u prezati u k ola lju d e.«
Od god. 1278. pak za čita v o g d a ljn je g vlad an ja k ra lja Lad islava
b io je p rim orsk im banom (H rv a ts k e i D a lm a c ije ) brib irski knez P a -
v a o I od plem ena Šubić. Dok je Ugarska sa S la vo n ijo m k rvarila od
neprestanih borba i sm utnja, H rva tska na jugu G vozda uživala je za­
je d n o s D alm acijom priličan m ir. T o je b ila zasluga m oćnoga i v rlo g a
bana Pavla i n je g o v e braće Jurja I, i M ladina I, k o ji je ovlad ao svim
d alm atinskim g rad o vim a (o s im m letačkoga Z a d ra ) u p rim o rju , te izra­
d io da su ti gra d o vi b ira li n jegovu braću za s v o je knezove. Osim toga
p o k o rio je ban Pavao i Om išane, te stao na kraj n jih ovu gusarcnju.
A li radi O m iša b ijaše ban Pavao došao u sukob s M letačk om R ep u b li­
kom , k o ja je tak ođer svojata la grad Om iš radi sigu rn osti s vojih otok a
B rača i H vara. Ban napokon posla s v o je poslan ike u M letke, k o ji 14.
svib n ja 1290. utanačiše m ir s m letačkim duždom P etro m G rad on igom
na tri godine. Braća b ribirska: ban Pavao I i k nezovi Juraj I i M ladin I
za vjeriše se da ne će uzn em irivati M ločana n iti sami, niti prek o Omi-
šana, n iti k roz s v o je ostale podanike, nego da će ih pustiti u m iru i
sigurnosti kako na kopnu tako na m oru. O sobito ne će d ira ti u otok e
B rač i H var, kao ni u m letačke b ro d ove k o ji p love po Jadranskom
 LADISLAV IV KUMANAC 297

m oru. K rsta reći po m oru prem a M lecim a ne će ići d alje od Ancone

(d u ž talijanske o b a le ) ni od otoka U nije (N ia , A n ia ) kod Cresa na
hrvatsko-dalm atinskoj strani. Još obećaše B rib irsk i k nezovi da će dal­
m atinski grad o vi T ro gir, S p lit i Šibenik, a i p ojed in i građani Zadra
ja m č iti sa 20.000 m letačkih dinara da će se taj m ir tvrd o d ržati i sve
pogod b e njihove. S druge strane obreče opet dužd za se i za M letačku
Republiku da ne će dirati ni u osobe ni u stvari btid B rib irsk ih knezova
bud Omišana, nego da će ih pustiti m irne i sigurne kako na m oru tako
i na kopnu.
U Bosni ja v io se kao ban god. 1287. opet P r i j e z d a , rođak ne­
kadanjega bana M a tije N inoslava. P rijezd a je 8. svibn ja spom enute
god ine b oravio u župi Z em aljn iku kod Vrbasa, te je s p riv o lom velikaša
i plem ića s voje države upravo tu župu d arovao svom u zetu Ladislavu,
prvorođen om u sinu bana Stjepana Babonića. D arovnicu očevu blago-
hotno prihvatiše sinovi bana Prijezd e, po im enu Stjepan, P rijezd a i
Vuk. Ban P rijezd a m alo je nakon toga um ro, je r se već 23. srpnja 1290.
n jeg ovi sinovi, »p lem en iti m uževi Stjepan i P rije zd a «, spom inju kao
banovi bosanski.
 A N D R IJA III M LECANIN
1 2 9 0 — 1301

K ra lj L adislav Kum anac, k o ji je um ro u s v o jo j dvadeset i osm oj

g odini, n ije za sobom osta vio djece. K ak o je i n jegov m lađi brat
A n d rija um ro jo š u jeseni 1278, to je sada je d in i muški potom ak
p orod ice A rpadovića b io A n d r i j a M l e č a n i n , unuk k ra lja A n d ri­
je I I i n jeg ove žene Beatrice. T a j A n drija, k o ji se jo š za Ladislava
pon osio naslovom slavonskoga hercega i sm atrao baštinikom ugarsko­
ga i hrvatskoga p rije s to lja , živ io je od nekoga vrem ena kao bjegun ac u
Au striji, g d je ga b ijaše v o jv o d a Alb rech t I k sebi p rim io. N o austrijski
vo jv o d a držao je svoga gosta jj nekoj časnoj uzi, b ojeći se da mu ne
bi umakao.
Odmah nakon sm rti Ladislava Kum anca složiše se inače spori v e li­
kaši ugarski, te proglasiše za k ra lja A n d riju M lečanina. N a p oziv n jih ov
ostavi on, kako se priča, p otajn o i od jeven u kaluđersko o d ije lo grad
Beč i poh ita u Ugarsku. Pokušaj nekih n jeg ovih p ro tivn ik a da ugrabe
krunu sv. S tjepan a i da tim zap riječe n jegovu krunidbu, osu jeti op re­
zni prepošt biogradsk i T e o d o r Rum i, k o ji je p o s lije postao n jegov
potkancelar. V eć 28. srpnja 1290, osam naest dana nakon sm rti njegova
predšasnika, okrunjen bi A n d rija u S tolnom B iogradu. P od igao se d o­
duše neki U grin k o ji se p rogla sio za p o k o jn o g b rata k ra lja Ladislava
i stekao nešto privrženik a; ali taj lažni A n d rija lako bi svladan i utopi
se nato u nekoj rijec i u P o ljs k o j.
M eđu tim digoše se na A n d riju M lečanina žestoki n je g o v i p ro tivn ici
izvan n jegove države. Au strijski v o jv o d a A lbrech t b ijaše za n jegova
predšasnika o s v o jio više međašnih g rad ova ugarskih (P ožu n , T rn o v o ),
 ANDRIJA III MLECANIN
299

m eđu n jim a i glavn e zam ke G isingovaca, pa se sada k ratio te k ra jeve

p ovratiti. Pače otac n jegov, k ralj i car R u d o 1 f , p risvajaše neku
vrh ovnu vlast nad U garskom . T&on sam b io je jo š kao g r o f nekad s v je ­
dokom , kad su god. 1241. poslan ici k ra lja B ele IV očito va li pred
F rid rik o m I I , da bi ugarski k ra lj rado prizn ao vrh ovnu lensku vlast
njem ačk e d ržave kad bi sam car ili barem n je g o v sin došao u p om oć
U garsk oj p ro ti M on golim a. Upirući se na to očito van je, p roglasi Ru-
d o lf Ugarsku isp ražnjenim lenom državnim te je p o d ije li 31. k olo vo za
svom u sinu Albrechtu, v o jv o d i austrijskom u. Dakako da je R u d o lf za­
b o ra v io na to da njem ačk i car F rid rik I I n ije ispunio pogodbe, pod
k o jo m j e k ra lj Bela dao onu izjavu. U ostalom ni A lbrech tu n ije b ilo
do toga da ovlad a čitavom U garskom k olik o više da steče neko p ravo
po k o je m bi se m ogao uplitati u p oslove ugarske, a uz to bi zadržao
i osvojen e m eđašne oblasti.
N o p ro ti R u d olfu i Albrech tu p od iže se rim ski papa N i k o l a I V
k o ji je prem a d avnim nazorim a rim ske stolice sm atrao Ugarsku za
svojinu rim sk e crkve. On opom enu k ra lja R u d olfa i sina n jegova da
se ne drznu d ira ti u prava rim sk oga pape, k ojega zapada popuniti
ispražnjeno p rije s to lje u U garsk oj. Uza sve to b ijaše se A n d rija sam
u čvrstio na ugarskom p rije s to lju . N a jv e ć i d io hrvatskih i ugarskih
velikaša b ijaše se ok u p io ok o njega, izm eđu n jih i G isin govci k o ji su
se nadali da će uz m oćnoga k ra lja op et za d o b iti sv o ja p osjed ovan ja ,
oteta n jim a od au strijskoga v o jv o d e . Oni se s toga p rilju b iše što jače
novom u kralju : N ik o la postade p alatin om i šim eškim županom , brat
n jegov Ivan d obi čast m agistra tavernicoru m i p o s lije župana šopron-
skoga, H en rik pak proglašen bi za bana čitave Slavon ije.
Da bi svim svojim p ro tivn icim a p om rsio osnove, p o d ije lili A n d rija
na državnom saboru u S tolnom B iogradu u ve lja č i 1291. ugarskim
staležim a n ove kon cesije k o jim a n jih ovu vlast znatno raširi, a k ralja
jo š zavisn ijim od njih učini. On ob reče da će svake god in e sazvati
državni sabor u Stolni B iograd , na k o ji će d o laziti ne sam o velikaši i
dostojan stven ici nego i obični plem ići, i na k o je m će se rasp ravljati o
stanju države, te oso b ito isp itivati uprava vrh ovn ih župana. N a d a lje
obeća da će najviše državne časti, kao m jesto palatina, potkancelara,
m agistra tavernicoru m i d vorsk oga suca pop u n javati sam o p o savjetu
plem stva, da ne će župan ija u baštinu davati, da ne će služaba ni
g rad ova (u tv r d a ) d ariva ti strancim a, ni poganim a, a ni neplem ićim a
i da ih ne će p rim ati u svoje vijeće. Crkvam a, p lem ićim a i Šasim a ne
će d o d ija v a ti daćam a k o je god vrsti ni p riselicom , a uz to v ra tit će
crk vi sve što j o j je oteto. V rh ovn i župan neka sudi sud zajed n o sa č etiri
plem ića s v o je župan ije a i palatin, kad putujući sudi, neka izd aje odlu­
ke zajed n o s n jim a i s podžupanom . Uz to bi od ređen o da se svi p lem ići
i e rd e ljs k i Sasi m oraju p od ići na oru žje i poh itati p od kraljevsk u za­
stavu, ako bi k o ji strani v lad ar n avalio na Ugarsku ili ako bi k o ji dio
d ržave uskratio k ra lju posluh i pokornost.
 300 DRUGO DOBA

P o to n ja odredba, za k oju se oso b ito zanim ahu G isingovci, b ijaše

o č ito uperena p ro ti au strijskom u v o jv o d i Albrechtu. I zaista je A n d rija
za h tije v a o od n jega da mu vra ti sve ze m lje i g rad ove, k o je b ijaše
U garsk oj ugrabio. K ad se v o jv o d a tom zah tjevu od u p ro, n a vijesti mu
k ra lj rat, proglasi opći ustanak i razvi u stoln o-b iograd sk oj crk vi d ržav­
nu zastavu. U sredini srpn ja 1291. p ređ e b ro jn a v o js k a ugarska rijek u
Leith u i p op lavi čitavu ravnicu do Beča i N o v o g a M jesta. V o jv o d a
A lb rech t ne bijaše d o v o ljn o ja k da na otvo ren om p o lju dočeka ugarsku
vojsku, k o ja je b ro jila ok o 80.000 m om aka. On se zato zatvori u Beč, te
m orad e skrštenih ruku gled ati kako je ugarska v ojsk a s\e n aok olo
harala i p lijen ila. T v rd o g a Beča ne m ogoše dakako ugarsl i kon janici
o s v o jiti. A li p red građ e bi spaljeno i m noge m anje u tv r fc osvojen e.

A N D R IJ A I I I
Iz augsburSkog izdanja kronike Ivana Turčanskoga.

N ap ok on dođe ipak do m ira (u H a in b u rg u ). Dne 28. k olo vo za pro-

glasiše pouzdanici o b iju stranaka (n adb isk u p ostrogon ski V la d im ir i
kaločki Ivan s ugarske — biskupi W ern h ard posanski i L eop old sekavski
s austrijske, zatim po dva plem ića od svake stra n e ), što bijahu utana­
čili: A lb rech t m orad e v ra titi sve u U garskoj osvojen e g rad o ve i zam ke,
oso b ito Požun, T rn o v o i Gising (N e m e t-U jv a r ); no zato će se svi g ra d o vi
i zam ci, k o ji ne p rip ad aju neposredno kralju, razvaliti, a oso b ito zam ci
G isingovaca iz k o jih su ov i tako često napadali na austrijsku i š tajer­
sku zem lju . Svi za ro b lje n ic i pustit će se na slobodu, a p rivržen icim a
A lb rech tovim u U garsk oj p o d ije lit će se am nestija.
T im m irom , a i savezom što ga je A n d rija u g o v o rio s v o jv o d o m , osi­
gurao je m eđe s v o je države na zapadu. K ra lj je snovao sada o tom
kako d a ’ d op rati svoju m ajk u Tom asinu M orosin i iz M letaka i da onda
za jed n o s n jom i s u jakom A lb crtin om stane uređivati s ^ j e vladanje.
 ANDRIJA III MLECANIN 3Q 1

P rvih dana m jeseca rujna 1291. b ijahu Tom asina i A lb ertin a na poča­
snom b rodu p ošli iz M letak a u D alm aciju. M letačka vlastela oprem iše
sja jn o s v o je sugrađane, je r očekivahu velik u k orist od njih. P o s lije
18. rujna stigoše u m letački Zadar, g d je je b io knezom n jih ov rođak
R o g e rije M orosin i. Č etiri gradska v ijećn ik a zap loviše na n a jljep šem b ro ­
du na m ore da ih pozdrave. Grad im p ok lon i sto jan jaca, sto m jerica
b olje g a vina i p rod ad c im sto m jera žita. I T ro gira n i, čuvši za n jih ov
dolazak, b ijahu jo š 18. rujna zak lju čili da pošalju na općin sk oj g a liji
pred n jih č e tiri gradska plem ića, k o ji će im u im e općine tak ođer da­
rova ti sto jan jaca, sto m jeric a b o ljega vina i p rod ati sto m jera žita.
Iz Zadra b ilo je m ajci i' ujcu k ra ljevu k roz H rvatsku i Slavon iju
poći u Ugarsku. N o kako će p ro la ziti k ro z k ra jeve tuđe i nepoznate, u
k o jim a je b ilo i p ro tivn ik a A n d rijin ih ? K ra lj im b ijaše već p rije poslao
u susret u p rim orsk e strane nekoga Ugrina, ali toga b ijahu zarob ili ne­
p r ija te lji n jeg ovi. Sada za p o vje d i k ra lj banu R adoslavu Baboniću, da
oslobod i Ugrina. R a d o s la v o b o ri se na p ro tivn ik e k ra ljev e s vo js k o m
te oslobod i zarob ljen a Ugrina. U tom okršaju b ijaše ban izgubio je d ­
noga svoga rođaka i pet v o jn ik a ; ranjenih b ijaše sva sila. Uza sve to
ne b ijaše U grin dosta ja k da d oved e k ra ljevu m ajku i ujaka u U gar­
sku. Sam k ra lj ne m o g o e n jim a osobno d oći u susret, je r je b io za­
ok u p ljen d ru gim d ržavnim poslovim a. I opet p risk oči ban R adoslav.
»O n skupi s v o je sile (č e t e ), pak ne štedcći truda ni troška dovede
k ra ljevu m ajk u unatoč zasjedam a n e p rija te lja sa svom dužnom počasti
svečano u k ra ljevstvo, p o trošivši p ri tom golem u svotu novaca.«
N em a d v o jb e da su glavni p ro tivn ici k ra ljev i u to doba b ili opet
G isingovci, k o ji ne m ogoše op rostiti A n d riji što je prem a u vjetim a m ira
s v o jv o d o m A lb rech tom dao razvaliti grad o ve i zam ke njih ove. Oni k re­
nuše v je ro m A n d riji, te se jo š u dru goj p o lo vic i 1291. p rik lo n iše napulj-
skoj k ra ljic i M a r iji i njezinu sinu K a r l u M a r t e l u . N jim a se pri-
družišc jam ačn o i drugi hrvatski i slavonski velikaši, tako da je već
p otk raj 1291. hrvatsko k ra ljev s tv o b ilo p o d ije lje n o na dva[|abora. Dok
su m nogi velikaši stali uz n apu ljskog kraljevića, ostali su g o to v o svi
g rad o vi i hrvatski i dalm atinski v je rn i k ra lju A n d riji. M eđu hrvatskim
g rad ovim a ističe se oso b itom odanošću prem a njem u slobodna općina
G radec u Zagrebu zajed n o sa svo jim građanim a, dok je nasuprot zagre­
bački biskup Iva n stupio u k olo n a jo d re š itijih p ro tivn ik a A n drijin ih .
K ra ljic a M a rija osn ivala je s voje p ra vo na ugarsko i hrvatsko p rije ­
s to lje na tom , što je ona bila rođena sestra p ok ojn og a k ra lja Ladislava
Kum anca. N o ni ona ni n jezin suprug K a rlo I I iz p orod ice Anžuvinaca
n.isu tražili p rije s to lja za sebe, nego za svoga sina K a rla M artela. K ak o
je m eđutim napu ljski k ra lj K a r l o I I b io zabavljen neprestanim
ratom u S ic iliji da osveti sicilsku večernju , b io bi se m orao okaniti
svih s v o jih osnova glede Ugarske da ga nisu izdašno p om agali rim ski
pape. T a on i b ijahu An žuvince d ozvali na napu ljsko p rije s to lje , a sada
im odlučiše nam aknuti i ugarsko, za k o je vjero va h u tv rd o da n jim a
ide s n jim raspolagati.
Još 8. rujna 1290. dade papa N ik o la I V po svom legatu okruniti
n apu ljskoga k ra ljevića K a rla M artela za k ralja. Od toga časa radi on
302 DRUGO DOBA

zajed n o s k ra ljem K a rlo m I I i k ra ljico m M a rijo m da mu i prib ave

p rije s to lje . Papa zato šalje u U garsku svoga legata, biskupa Benvenuta
Eugubina, zatim p rije ti n jem ačkom u caru R u d olfu i sinu n jegovu v o j­
v o d i Albrechtu. U isti m ah rade i papa i napu ljski k ra lj sa suprugom
s v o jo m svim a silam a da od vrate ugarske i hrvatske duhovne i svjetovn e
velikaše od k ra lja A n d rije i da ih p red ob e za svoga štićenika. U Sla­
v o n iji nastoje u god iti G isingovcim a, k o ji su se ion ako odm etnuli od
A n d rije ; u H rva tsk o j i D alm aciji polažu najveće nade u B rib irsk e kne­
zove, u slavnoga p rim orsk oga bana Pavla I i n jegovu braću Jurja I i
M ladina I. T a b rib irsk i su k nezovi rođ aci ili barem s vojaci napuljske
k ra ljevsk e p orod ice, te je n a ročito Juraj I, »k n ez dalm atinskih gra­
d o v a «, već i p rije k o ji put (1285, 1290) b ora vio u N ap u lju na dvoru
Anžuvinaca. Još p otk raj god. 1291. šalju napu ljski vlad ari žita u H rva t­
sku i D alm aciju da se- hranom op sk rb e grad o vi bana Pavla i n je g o ­
ve braće.
Još ja č e razm ahala se a gitacija za K a rla M artela god. 1292. N a p u lj­
ski k ra lj K a rlo I I bio je tada sa suprugom i sinom u gradu Aixu u
P ro ven ci (danas ju goistočn a F ran cuska). Dne 5. siječn ja p od ijeliše
k ra lj K a rlo I I sa suprugom M a rijo m svojem u vjern om u plem iću Ivanu
G isingovcu, sinu bana H enrik a »slo b o d u ra to v a n ja « (lib e r u m b e lli ius
et f e r r i lic e n tia m ) p ro ti A n d riji, k ojega zovu p ro valn ik om u K ra lje v s tv o
U garsko (in v a s o re m eiusclem re g n i). Sutradan u n ed jelju 6. siječn ja, na
sam o B o g o ja v lje n je , proglasi k ra ljica M a rija u prisutnosti sjajn oga
plem stva napu ljskoga i poslanika hrvatskih da kako n jo j je d in o j nakon
p rije k e sm rti brata Lad islava ugarskoga pripada p ra vo na ugarsko
p rije s to lje : pren osi ona svu vlast i p ra vo s voje na p rvorođen ca svoga
K a rla M artela, k oje g a na to uzvisuje’ zlatnom krunom i zastavom na
ispražn jen o p rije s to lje , njega i n jeg ove potom ke, te mu k tom u daje i
svoj m aterin ski blagoslov.
G isin govci i B rib irsk i knezovi ustali su sada da utru put K arlu Mar-
telu ne sam o u H rvatsku nego i u Ugarsku. K ra ljic a M a rija nagradi
vje rn e službe G isingovca Ivana tako da je njem u i sinu n jegovu Jurju
p o d ije lila u leno županiju Šop ronjsk u i Željezn u, što je p os lije 12.
travn ja p o tv rd io i K a r lo M artel. O sobito se istakoše B rib irsk i knezovi,
p ošto im K a rlo M artel ovak o piše: »P le m en itim m uževim a knezu Jurju
i knezu M ladinu, b raći itd. P rim ili sm o b lagohotno pism o vaše v je r ­
nosti, k o je ste nedavno nama poslali, pa sm o iz n jeg ova sadržaja raza-
bra li da ste vi s vašim a (p riv r ž e n ic im a ) revn o stali rad iti za nas u
poslu našega K ra lje v s tv a U garskoga i da ste v o ljn i jo š g o r ljiv ije zap o­
četo nastaviti. H valeći m i dakle vašu iskrenost d osto jn om hvalom , opo-
m in jem o , za h tijevam o i za p o vijed a m o da ono, što ste hvale v rije d n o
započeli, jo š hvale v re d n ije u buduće p ro slijed ite, pa da zajed n o s p le­
m en itim m užem Pavlom , banom h rvatskim i d ru gim vašim (p riv r ž e n i­
c im a ) m uževno n a stojite o d o lje ti svim a pokusim a rečenog nam etnika
K ra lje v s tv a U garskog. Osim toga budite na ruku p ro vid n om u i p ob ož­
nom u mužu H ugonu de M on te R otu ndo, našemu posebnom u poslaniku
i pouzdaniku, k o je g a sm o navlastice poslali u one k r a je v e . . . Poslat
ćem o n adalje u p om oć g a lije u te k rajeve, č i m s e s a m o u d a l j i
 ANDRIJA III MLEČANIN 3Q 3

o n a j p r o v a l n i k , kako sm o čuli od poslanika vaših i drugih. K a n i­

m o što p rije p oslati u one k ra jeve vik ara našega s d osto jn om i časnom
dru žinom ; i onda, ako B og dade, sam i g lavom d oći da konačno svla­
dam o nam etnika i n je g o v e p rivržen ik e, sve za korist i m ir rečen og K ra ­
lje v stva Ugarske, a za u zvišenje vaše i svih drugih k o ji lju b e naše im e.«
P ism o ov o od aje, da je god. 1292. b ilo živah no op ćen je izm eđu
K arla M artela i B rib irsk ih knezova. S lali se poslan ici iz H rva tsk e u
N ap u lj i ob ratn o, te se o z b iljn o sprem alo u trti put K a rlu M artelu u
H rvatsku , a odan le u Ugarsku. Došao pouzdanik napu ljsk oga k ra lje ­
vića tak o đ er u Split, pak zah tijeva o od građana da mu p olo že prisegu
vjern osti. Sp lićan i nađoše se u n em aloj nep rilici, pak zatražiše savjeta
u T rogiran a. Tu se sastalo v ije ć e i ra sp ra vlja lo što da se uradi. P red ­
lagalo se k oješta. N ek i m išljahu da se o svem m u d ro šuti, pače ni
banu Pavlu da se ništa ne kaže o zah tjevu k ra lja K a rla , d ok sam ban
općinu na to nc pozove. O p ozivu Anžuvinaca neka se ob a v ije s te i Šiben­
čani. D rugi opet, p o im enu T om a Žanić, svjetovaše neka se p ošalje u
S p lit k o ji pam etni m už i neka izv ije s ti da se poslaniku K a rla M artela
ne m ože za sada o d g o v o riti, budući da se onaj ob ičn o kruni u k ojem
gradu (u g a r s k o m ), k o ji p osta je k ra ljem ugarskim ; stoga će se i grad
T r o g ir p ok lon iti onom u k o ji bude ok ru n jen za k ralja. N a p o k o n p red ­
loži M a tija Žanić da se p o š a lje zaseban glasnik banu Pavlu, te m u
saopći sve što se v ije ć a lo i kako su se zak lju čci p rio p ć ili g rad o vim a
Sp litu i Šibeniku.
D alm atinski g ra d o vi žacali se od azvati pozivu Anžuvinca jam ačn o
n a jviše stoga što je baš tada k ralj A n d rija I I I b o ra v io u h rvatskim
zem ljam a da utaloži buru, k o ja se b ijaše p ro ti njem u p od igla. K ra lj
se p rije toga o b o rio na G isingovce, k o jim a je bila d jedin a u zapadnoj
U garsk oj, te ih p ris ilio da mu se pokore. Tu u Šim egu p rim i on, v a ljd a
nakon p ob je d e nad G isingovcim a, odaslanike zagreb ačk oga kap tola 26.
lip n ja 1292, te d arova tom p rig o d o m kaptolu doh odak od trgo vin e ( tri-
butum fo r i seu te lo n ii) u gradu Zagrebu. I z Šim ega pođe u »p rek od rav-
ske k r a je v e «, p rije svega u Z agreb, kam o stiže svakako p r ije 13. srpnja,
k ojega dana sp om in je m eštar tem plara u H rva tsk o j G uylerm us de Pei-
m is da je A n d riju d op ra tio do Z agreba. Sto je A n d rija d a lje ra d io u
hrvatskim zem ljam a, n ije pozn ato; no v je ro ja tn o je n a stojao da učvrsti
u v je rn o s ti jed n e, a p rik lo n i druge k o ji mu se jo š nisu p o k o rili. Ž esto­
ki p ro tiv n ik n je g ov , zagrebački biskup Ivan, b ijaše iz Zagreba otišao,
sam o da se s n jim ne sastane.
B o ra veći u hrvatsk im zem ljam a im en ovao je A n d rija tak ođer svoju
m ajk u Tom asinu M orosin i »h e rc e gin jo m čitave S la v o n ije «, te je v a ljd a
n jo j i ujaku svom u pred ao da u p ra vlja ju H rva tsk im K ra ljev s tv o m .
N a k on toga k ra lj se sprem aše na p ovratak u Ugarsku. N a jp r ije posla
vojsk u , a onda sam udari prem a S o p ju kod V aške da na p revozu pređe
p rek o D rave. A li on d je ga iznebuha zaskoči Ivan G isingovac, te ga
uhvati. B io bi za ro b io i k ra ljevu p rtlja g u da n ije s n jo m sretno um akao
potk an celar T e o d o r Rum i. T a k o A n d rija dođe u ruke s v o jim p ro tiv n i­
cim a. N a jv je r n iji p rivržen ici A n d rijin i pohitaše sada da oslobod e svoga
304 DRUGO DOBA

k ra lja iz sužanjstva. B ija h u to Ohuz, sin B u zad ov, D uruslav R u m i i

d ru gi. O ni dad oše G isin govcu s v o je sin ove za taoce, a tak o dade i
T e o d o r R u m i, k ra lje v p otk an cela r, za taoce tri s v o ja sin ovca i b ra ta
L a d islava. O vak o o s lo b o d iše k ra lja A n d riju , d o č im je Iva n k a, k o ji bi
za je d n o s k ra lje m za ro b lje n , č a m io u tam n ici g o to v o čitavu god in u .1
I ^ d a ć a k ra lja A n d r ije o h ra b ri sada izn ova n je g o v e p ro tiv n ik e na
ju g u D rave. B iskup za g reb a čk i Iv a n op et se v ra tio na s v o je m jes to , te
stao n e m ilo p ro g o n iti sve p riv rže n ik e A n d rijin e . M n o ge vrsn e i ugledne
k an o n ik e liši službe i časti, te n a m je s ti m jes to n jih tuđince, n a ro čito
T a lija n e , za k o je b ija š e u v je re n da će ga u svem slušati. G isin g ovcim a
op et p o k lo n i b isku p žu p an iju Garešnicu, kao da ih je h tio n a grad iti
što su z a r o b ili k ra lja . Sada zared aše p o n o v o d aro v n ic e napu ljsk ih
A n žuvinaca. K a r lo I I izd ad e 19. k o lo v o z a 1292. p o v e lju B rib irs k im kne­
zo vim a , k o jo m ih o b ila to nadari za v je rn e službe n jih o v e . »P r o m a tr a ­
ju ć i iskrenu od an ost k o ju su p le m e n iti m u ž P avao, ban H rva ts k e i
D a lm a cije, i b raća n je g o v a , k n ezo vi Juraj i M lad in , od avn a g o jili p rem a
nam a i nep restan o jo š g o je , u zevši n a d a lje u o b z ir n jih o v e m ile usluge
k o je su nam d osad č in ili i k o je će č in iti u buduće, to iz o s o b ite m ilo s ti
i . s izv je s n im zn a n jem ustupam o, d a je m o i p o tv r đ u je m o rečen o j b ra ći
i svim a n jih o v im za k o n itim n a sljed n icim a i p o to m c im a za sve v ije k e
ob last ili k o ta r zvan o d puka D yesn ich (D r e ž n ik ), kao i k o lje n o ili
p lem e, k o je se zo v e Suczunny ili Pset, te se p ro s tire uz spom enutu
ob last, pak od a n le sve d o m eđ a p o k ra jin e , k o ja se zo v e B osna. Ustu­
p am o n a d a lje i d a je m o rečen o j b ra ći i n jih o v im b aštin icim a o d H r v a t­
ske i D a lm a c ije to lik o k o lik o se (o n e ) steru od m eđ a župe H liv a n js k e
sve d o Sen ja, G acke i M odruša, sa svim a velik a šim a, k le tv en ic im a (va-
s a llib u s ), varošim a , u tvrd am a i selim a, a i s o to c im a uz p rim o r je , sa
svim a p ra vim a i p rip a d n icim a da sve to d rže i p o s je d u ju p o s v o jo j
v o lji.« D an p rije to ga dade K a r lo M a rte l V la d isla vu , p rv o ro đ e n cu srp ­
sk oga k ra lja , za zasluge što ih je za nj stekao, k ao i za sve »b u d u će
u s lu g e «, »b a n o v in u slavonsku za sve v ije k e « . Izu ze sam o on o što su
ve ć d rža li ban slavon sk i R a d osla v B a b on ić sa s v o jo m b ra ćom , zatim
Iva n , k nez k rčk i, m od ru šk i i v in o d o ls k i sa s v o jim b ra to m i b ra tićem
D u jm om . P o o v im d arovn ica m a su d im o da su tada uz K a r la M a rtela
p ris ta ja li ne sam o G isin g ovci u S la v o n iji i B rib irs k i k n ezo vi u H r v a t­
sk oj, n ego ta k o đ e r F ran k ap an i i B ab on ići, a i susjedn i srpski vlad ari.
Pače u S la v o n iji p rik lo n io se uz bisku pa za g reb a čk og a Iva n a i m edved-
g rad sk i kaštelan knez G ardun k ra lju K a rlu M artelu . T a j knez G ardun
b io j e u opće v e lik p r e v r iljiv a c , pa je b io sad za A n d riju a sad za K a rla
M artela. Jednom se zavad i sa za g reb a čk im k a p tolo m , pa će to b o ž u im e
k ra lja K a rla M a rte la sk ršiti op o rn e kanonike. S p osad om m ed ved grad -
sk om i o k o liš n jim seljacim a u d ari na Z agreb i p od s je d n e k ap tol. G ra­
đani slob od n og a grad a G radcca p oh itaše s v o jo j b ra ći u p om oć. N a
o tv o re n o m p o lju isp od b rd a G radeca a kod v re la M lad u ševca sukobiše
se o b je stranke. B o j b ija š e lju t, te je p o to k C rk ven ica (d an as M edveš-

1 [A n d r ija sc o tk u p io iz su žan jstva ve lik o m svo tom n o vc a .]

 PO V E LJA K R A U A A N D R IJ E I I I OD 29. S T U D E N O G A 1290.
kojom potvrđuje darovnicu bana Čitave Slavonije Ivana, učinjenu 20. siječnja 1290. knezu Nikoli,
sinu Ivanovu (17).
 KARLO M A R TE L
S r o d o s lo v lja c e s a r a M a k s im ilija n a I.
 PE C A T B A N A P A V L A I. B R IB IR S K O G A
S povelje izdane gradu Rabu god. 1307. Na pečatu od voska vidi se grb
bana Pavla (orlovo krilo u štitu s kacigom) i natpis: S(igillum) Paul i
Breberii comitis toci us Sclavonie b(ani).
 ANDRIJA III MLECANIN 305

č a k ) p o c rv e n io o d p ro liv e n e k rvi. S ta ri s p is a te lji tv rd e da je m jesto ,

g d je j e n a jv iš e k rv i p ro te k lo , d o b ilo p o s lije im e k r v a v i m o s t . 2 U
b o ju b i G ardun svladan i za ro b lje n , te o d v e d en p red k ra lja A n d riju .
T a j m u o p ro s ti, a li m u o te M ed ved gra d .
N a p očetk u god . 1293. sp rem ao je K a r lo I I v ojsk u , k o ja će mu
sina o d v e s ti u H rva ts k u i U garsku. A li v o js k a ip ak ne p ođ e na put.
P r v o j e K a r lo I I jo š u v ije k im a o b o rb a s o d m etn o m S ic ilijo m , a d ru go
su d a lm atin sk i g ra d o vi, kao u opće svi g ra d o v i za je d n o s n ižim p le m ­
s tv o m v je r n o s ta ja li uz k ra lja A n d riju . K to m u b ija š e jo š 4. tra vn ja
1292. u m ro papa N ik o la IV , g o r ljiv i za štitn ik A n žuvinaca, pa k ak o je
sada više o d d v ije g o d in e pap insk a stolic a osta la nep op u n jen a, n ije se
K a r lo M a rte l m o g a o nadati n ik a k v o j p o tp o ri s te strane. T a k o se n a je ­
danput sreća n a sm ija la A n d riji. Pače i B rib ir s k i k n ezo vi kao da su u
to v rije m e d v o jili, hoće li kada za sjesti na p r ije s to lje An žuvinac. S am o
tak o m o že m o ra zu m je ti p o v e lju , k o jo m je k ra lj A n d r ija god . 1293.
banu P avlu i n je g o v o j b ra ći za sva vrem en a d a ro v a o kao n a s l j e d n u
baštinu čitavu »p rim o rs k u b a n o v in u « ili K ra lje v in u H rva ts k u s D alm a­
c ijo m . »P r o m o tr ili sm o (z a s lu g e )«, g o v o r i A n d rija , »lju b lje n ih i v je rn ih
naših m uževa, v ite z o v a P a v la bana p rim o rs k o g a , i k n ezo va J u rja i
M lad in a, n je g o v e b raće, k o ji su kao n ek im n a slje d n im p ra vo m u m n o­
g im i v e lik im b o je v im a zaslu žili da se o v je n č a ju v ite š k im lo v o ro m .
O ni su nas više p uta m o lili p o glasn icim a , a n a ro čito p o p o b o žn o m i
p rija zn o m m užu b ratu D e zid e riju o d red a sam ostan aca sv. Augustina,
da bi s o b ziro m na m n og e službe što su ih č in ili n jih o v i p re đ i i on i
sam i našim p red šasn icim a i nam a, p rid a li nešto (d a r o v n ic im a naših
p re đ a ) da b i n a im e p o k lo n ili n jim a i n jih o v im p o to m c im a p rim orsk u
b an ovin u sa svim a p ra vim a , k o ris tim a i d oh ocim a bansk im a; a on i će
se za to o b v e za ti u im e s v o je i s v o jih b aštin ik a da će d rža ti v o js k u o d
p et s totin a (5 0 0 ) lju d i, te nas p o m a g a ti u svim a našim k ra lje v s k im
p o th v a tim a (v o jn a m a ) i p ro ti v a n js k im n e p r ija te ljim a kao i p ro ti d om a­
ćim p r o t iv n ic im a . . . M i d ak le u slišasm o m o lb e rečen e b raće, te d a je m o
p rim o rs k u b a n iju (b an sk u v la s t) sa svim a p ra vim a , k o ris tim a i d o h o ­
cim a n jim a i n jih o v im b a š tin icim a kao p ra v o vla s n iš tv o (iu r e p ro p rie-
ta tis ) i g o s p o š tiju (e t p erp etu i d o m in ii) uz g o re rečene p og od b e , a jo š
uz n ek e dru ge, n aim e da i naše v e liča n s tv o i p reb lagu s B o ž jo m pom oću
h e rc eg in ju č ita v e S la v o n ije i p rim o rs k ih strana k n egin ju , našu p rem ilu
m a jk u (T o m a s in u ), p rizn ad u te jo j d avaju s tr e n u . . . p o o b ič a ju k ra­
lje v s tv a našega. N a p o k o n jo š o d re đ u je m o da p ozvan i dođu k nam a i
n a šoj m a jc i ili sam i, ili ak o su za k o n ito za p rije če n i, da nam š alju bud
s v o ju braću ili sin ove, bud k o je d ra go n jim a od an e o s o b e . . . « U isto
v r ije m e p o p rilic i p rid ru žiše se i k n ezo vi B a b o n ić i k ra lju A n d r iji. Dne
11. srp n ja 1293. d a ro v a A n d r ija banu R ad oslavu B ab on iću gra d Želin
u za g reb a č k o j žu p a n iji radi n je g o v ih v e lik ih zasluga za m a jk u n je g o v u
T om asinu .

2 [M o s t se zv a o »p is a n i«, a p o c r v e n o j b o ji, k o jo m j e b io o b o je n , p o sta o j e s v r e ­

m en om to b o ž e » k r v a v i« , p a se o n d a našao p o v o d u sp o m e n u toj b itk i.]

’ .0
306 DRUGO DOBA

I za is ta v r š i sada k r a lje v a m a jk a T o m a s in a M o r o s in i d v ije -tr i g o ­

d in e h ercešk u v la s t u h r v a ts k im ze m lja m a . O na se g o d . 1293. z o v e »h er-
c e g in ja č ita v e S la v o n ije i p rim o r s k ih stran a v o jv o t k in ja « (ducissa
totius Sclavoniae et m aritim arum partium p rin cip issa ), te s to lu je bud
u Z a g re b u b u d u P o že g i, to j s ta r o j s to lic i s la v o n sk ih v o jv o d a . G o d in e
1295. p a če p re d a j o j sin za u p r a v lja n je jo š i č ita v u zap ad n u U g a rsk u
s d esn e stran e D u n ava, ta k o da se on a p o n o s ito p iš e »h e r c e g in ja č ita v e
S la v o n ije i u p r a v ite ljic a k r a je v a o n k ra j D u n ava sve d o m o r a (ducissa
totius Sclavoniae et gubernatrix partium citra Danubialium usque od
m a r e ). U to v r ije m e iz d a je on a i p o v e lje k o jim a n a g ra đ u je p riv r ž e n ik e
s v o g a sina. U P o ž e g i 8. stu d e n o ga 1295. p o d ije li m a g is tru K o r a ld u n ek i
p o s je d , k o ji j e n e p ra v e d n o d rž a o b isk u p B e n e d ik t u b u g a rs k o m B e o ­
g ra d u (A lb a B u lg a ria e).3 Z a tim n a g r a đ u je k n eza L a d is la v a sina N ik o -

1 2 3

NOVCI HRVATSKOGA BANA PAVLA I ŠUBIĆA (1273— 1312) I SINA

MU M LADINA I I (1312— 1322)
T i novci nisu nim alo nalik na slavonske banovce nego su izrađeni p o m letačkom uzoru (s o ld in i).
1. L i c e : S tojeći svetac; o k o glave aurcol od bisera; svetac daje desnicom banu barjak, a ljevicom
drži knjigu . Desno do sveca stoji ban, uspravan; uzim a desnicom barjak, a u lije v o j ruci d rži kratko
žezlo. N apis do sveca: D UX PAULv; niz držak barjaka: B A N , d o bana: M LA D E N . — N a l i č j e :
Isus, sjedi na prijestolju , ok o glave aureol s križem . D o glave m onogram i: IC XC.
2. Inače kao 1. samo natpis na licu: D U X P A U L v — B A N M LAD SECUNDUS; na naličju m onogram i:
I + XC.
3. N atpis na licu: D U X PAU L— BA.NHLAE— S E C V IID A (S ); — na naličju m onogram i: IC + C.

lin a , k o ji se b ija š e p ro š le g o d in e sam Iv a n u G is in g o v c u p o n u d io za

ta o ca , sam o da o s lo b o d i s v o g a k r a lja iz s u žan jstva. N a p o k o n o d lik u je
on a jo š T v r d is la v a i B laža, s in o v e G ru b u č ev e iz V r b a š k e ž u p a n ije u
d a n a š n jo j B osn i, te im d a je p o lo v ic u d o h o tk a o d p re v o z a na S a vi k od
G ra d išk e, a to za n jih o v e zaslu ge, što ih b ija h u s te k li b o r e ć i se u s v o je
d o b a za k r a lja A n d r iju p r o ti n e v je rn o m u tad a ban u R a d o s la v u Babo-
niću, k o je m u b ija h u o te li n je g o v u tv rđ e n i V r b a š k i g ra d (W r b a z e u , k od
d a n a šn je B a n ja lu k e ).
M e đ u tim nisu se ni A n žu v in c i o d r e k li n a d e da b i m o g li p o m o ć i do
p r ije s t o lja K a r lu M a rte lu . O n i jo š s to je u savezu s b a n o m P a v lo m i
n je g o v o m b ra ć o m . D n e 8. s rp n ja 1293. p ro g la š u ju K a r lo I I n a p u ljsk i,
su p ru ga m u M a r ija i sin K a r lo M a r te l, o k r u n je n i v e ć k ra lj u g a rsk i,
da su p o d ije lili s lo b o d u i p otp u n u s ig u rn o s t ban u P a v lu i k n ezu Ju rju ,
k a o i n jg h o v im za m je n ic im a , k ad b i h t je li b u d p o je d in c e b u d z a je d n o
d o ć i u N a p u lj i ta m o b o r a v iti. U stu d e n o m 1293. o p e t n a s to ji K a r lo I I

9 [U t o v r ije m e n e m o ž e se g o v o r it i o b u g a r s k o m B e o g ra d u , a im e A lb a B u lg a ria e
d a tira iz d o b a k a d su t o p o d r u č je d r ž a li u s v o jo j v la s ti B u g a r i.]
 ANDRIJA III MLECANIN 3Q7

»n a za h tje v kneza Jurja, svoga v je rn o g a iz k ra jeva S la v o n ije « da se

naknadi šteta T ro giran in u Dam janu, k oje g a b ijahu o r o b ili napu ljski
podanici. Prem d a i slijed eće god in e 1294. dalm atinske i hrvatske p ri­
m orsk e općine čvrsto stoje uz k ra lja A n driju , te ga d osljed n o i u strajno
sp om in ju u s v o jim ispravam a uz knezove od B rib ira, ipak An žuvinci u
N ap u lju ne m iruju. Dne 20. lip n ja 1294. K a r lo I I i sin m u K a rlo M artel
sam i očitu ju , da su oni »u poslu K ra lje v s tv a U garske o d lu čili d og o­
varati se s banom P avlom i o k o ris titi se n je g o v im savjetom , te su zato
obnašli rečenoga Pavla p rizva ti u svoju n a zočnost«. U to im e izd aju
njem u i n je g o v o j b raći Jurju i M ladinu slob od n o p ism o da m ogu d ola­
z iti u N a p u lj, on d je b o ra v iti i opet otići zajed n o sa s v o jo m p orod icom
i družinom , a da im nitko ne sm ije ništa na žao učiniti. Is to slobodno
p ism o p on ovn o izdaju oba k ra lja zajed n o s k ra ljico m M a rijo m 8. srpnja
1294. N ap ok on 17. lip n ja 1295. izd a je k ralj K a r lo I I banu Pavlu zna­
m enitu p o v e lju u k o jo j doslovce kaže: »O b ziru ći se na velik e m ile i
p rim ljen e usluge k o je je p lem en iti m už Pavao, ban p rim orsk i, gospodin
H rvata, ' n a š l j u b l j e n i i v j e r n i r o đ a k , odano činio nekad
ocu našemu, neprestano čini nama i K arlu , našemu p rvorođen cu , k ralju
Ugarske, a nadam o se da će ih čin iti i u buduće, p rista jem o i hoćem o
da rečeni k ra lj ugarski, naš p rvorođen ac, p o d ije li istom u banu Pavlu
za čitav živ o t b aniju ili vlast bansku (d o m in iu m ba natus) u hrvatskim
i dalm atinskim stranam a on ako kako je tu baniju držao i sada drži.
P o tv rđ u je m o sve što će rečeni k ra lj ugarski p o d je lje n je m banije istom u
Pavlu učiniti, pa i mi, k olik o je do nas, d ajem o njem u b an iju .«
Č inilo se uopće god. 1295. da će napokon Anžuvincim a p oći za
rukom ostvariti svoje n astojan je. Ta od 23. prosinca 1294. sjed io je na
papinskoj stolici papa B o n ifa c ije V I I I , odlučan i g o r ljiv p rivržen ik n ji­
hove kuće. Prem da je tada B o n ifa c ije b io već starac od 77 godina, ipak
je g o to v o m ladenačkim žarom pregnuo da p od ign e p apinstvo do staroga
sjaja, te da ob n ovi sva prava njegova. V o lio je osobito Anžuvince, k o ji
su mu svagd je ugađali, te pače i uzde držali n jegovu k on ju kad je
ulazio u lateransku crkvu. On ih je zato neum orno p od u p irao na S ic iliji
a i u U garsk oj i H rva tsk o j.
N o baš u taj m ah stiže Anžuvince lju t udarac. G odin e 1295. stala
ha račiti p o I ta liji kuga, k o ja je u crn o zavila i k ra ljevsk i d v o r u N a­
pulju. U p o lo v ic i godine, n egd je p otk ra j lip n ja, o b o lio od n je K a rlo
M artel, pred estinirani k ra lj Ugarske i H rvatske, te um ro od n je naglom
smrću, osta vivši za sobom sam o sitnu djecu. Č etiri m jeseca nakon
njega (21. lis to p a d a ) um ro je i zagrebački biskup Ivan, jed an od n a j­
g o r ljiv ijih i n a jv je r n ijih p rivržen ik a n jegovih .
Sm rću biskupa Ivan a odlanu znatno k ra lju A n d riji. On se p o sa­
v je tu k aločk oga nadbiskupa požu ri, te popuni tu znam enitu biskupsku
stolicu s v o jim č ovjek om , erd e ljs k im p rep oštom M i h a j l o m . N ovi
biskup uđe s v o js k o m u svoju biskupiju, pa okružen od v o js k e dade
se u stoličiti u stoln oj c rk v i zagreb ačk oj. N a to stade kanonike p rogon iti,
lju d e u tam nice bacati i u kidati sve naredbe k o je su spom in jale na
p ok ojn og a biskupa Ivana, je r da je b io zaveden od strasti i udvorica.
Osiguravši se tako u Zagrebu pođe A n d rija dalje. K a k o je ostao udovac
308 DRUGO DOBA

iza p rve žene Fenene, ožen i se na početku god. 1296. Agnezom , kćerju
au strijsk oga v o jv o d e Albrech ta. T a k o se n ek adan ji p ro tiv n ik n jeg ov
prom etnu u p r ija te lja i saveznika. K a d je na to u jesen i te godine
A n d rija digao vojsk u na G isingovce, k o ji se b ijahu op et odm etnuli,
p om agao je baš v o jv o d a A lb rech t izdašno svoga zeta. S p om oću au strij­
skih četa oduže k ra lj A n d rija G isingovcim a n a jzn atn ije g rad ove i zam ke,
kao K isek, Š im eg i druge.
Da jo š b o lje osigura i u tvrd i svoju vlast, učini A n d rija tak ođer
p ro m jen u na ju gu Drave. D ok je god. 1296. h ercegin jom čitave S la vo n ije
b ila m ajk a n je g o v a Tom asina, p o v je ri on 1297. tu čast ja č im rukama,
naim e svom e ujaku Alb ertin u M orosinu , k o ji b ijaše odsad već golem ih
žrtava p rid o n io za svoga nećaka. A lb ertin »h erceg čitave S la vo n ije i
župan P o že g e « izabra za svoju stolicu grad Požegu, a s v o jim kancela­
rom im en ova zagrebačkoga biskupa M ihajla. V eć 1. rujna 1297. izd aje
biskup M ih a jlo kao h ercegov kancelar u P ožegi p o v e lju k o jo m je red o v­
n icim a sv. Augustina u V aški dao u zam jenu neku svoju zem lju . Još
p rije toga, dne 24. srp n ja 1297. bijahu svjetovn i i duhovni velik a ši u
B udim u k ra ljev a ujaka A lb ertin a p rim ili m eđu k ra ljevu družinu, te
mu na to p rizn ali p lem stvo u U garskoj i H rva tsk o j.
H erceg slavonski A lb ertin ra d io je zajed n o s bisku pom M ih a jlo m
s n a jvećom od lu čn osti za svoga nećaka. A lb ertin se sada i p oto n jih
godina zove »s B o žjo m p om oći s v ijetli i velem ožn i gosp od in herceg
čitave S la vo n ije i župan P o že g e «, a gosp od u je i u Požegi i u Zagrebu.
G rađanim a slobodn e općine G radeca kod Z agreba nam eće pače neke
danke, radi k o jih se građani utječu zaštiti k ra lja A n d rije. Zasluge her­
cega A lb ertin a b ijah u to lik e da mu je A n d rija 1. k olo vo za 1299. u
B udim u p o d ije lio za sve v ije k e h ercegovin u čitave S la vo n ije, »k o ja je
prva čast u k ra ljev s k o j p o ro d ic i« ( quae est p rim a d ignitas regiae p ro -
lis ), a i županiju Požegu, »k o ja po pravu p ripada k ra lju ili k ra ljic i«
( q u i ad ius p e rtin e t regale seu re g in a le ). M ožd a je A lb ertin p rid o n io
i tom u da su i B ab onići odlučno stali uz A n driju . K n ez S tjepan Babo-
nić op et je banom čitave S la vo n ije, a 1. k olo vo za 1299. oprašta kralj
A n d rija banu Stjepanu Baboniću i n je g o v im rođacim a sve dosadanje
zablude i n evjere, ali p od p ogod b om da mu p ovrate nepravedn o stečene
rad ove Susedgrad kod Z agreba, V rb a šk i grad (k o d današnje Banja-
? u k e) i G laški grad na m eđ i b anovine Usore.
Dok je ovak o k ra lj A n d rija više godina u tvrđ iva o svoju vlast u
U garskoj i S la vo n iji, nisu m iro v a li ni Anžuvinci. N jim a je b io glavni
zaštitnik papa B o n ifa c ije V I I I k o ji je sm atrao Ugarsku za papinsko
leno, g d je zapada papi p ra vo da nam ješta vladare. K ra ljic a napuljska
M a rija b ijaše se odm ak po sm rti svoga sina K a rla M artela zajed n o sa
s v o jo m unučadi, M a rtelovom d jecom , sk lonila p od o k r ilje silnoga i
odlučn oga pape. B o n ifa c ije je zaista njezin e m olb e uslišao, te je 24.
siječn ja 1297. p ro gla sio za k ra lja ugarskoga i h rvatskoga njezina unuka
K a r l a R o b e r t a , n a jstarijega sina p ok ojn og a k ra lja K a rla M artela.
N o papa n ije b io tim e zad o vo ljan , nego je pregnuo svom snagom da
svom u odabraniku utre put d o p rije s to lja . Budući da je većina dalm a­
tinskih građana bila jo š u vijek za A n d riju a p ro ti Anžuvincim a, nasto­
 ANDRIJA III MLECANIN
309

ja o je papa postignuti svoj cilj s pom oću svećenstva. Gdjegod b i se

ispraznila koja biskupska stolica, popunio bi je privrženicima svoga
kandidata. U Splitu bijaše već izabran za nadbiskupa Jakov; ali je r je
priznavao Andriju, papa ga je svrgnuo, je r se tobož tri mjeseca nije

P E C A T B A N A S T J E P A N A B A B O N I Ć A O D G O D . 1295.
Na pečatu je grb (srcolik štit sa tri kosa prutića i više njega krst
i naokolo njega napis: S(igillum) Stcpha(ni) ban(i) to(cius)
S c la v o n ie .

prijavio u Rimu za potvrdu. Na njegovo mjesto imenova jednostavno u

svibnju god. 1297. svoga čovjeka, po imenu Petra, dosad dvorskoga
kapelana kraljice Marije, za kojega se mogaše stalno nadati da će
raditi za Anžuvince. Malo zatim premjesti opet zadarskoga nadbiskupa
u Italiju u grad Trani, te mu odredi za nasljednika talijanskoga fra­
njevca. Najviše međutim ugodi papa Hrvatima, kad je 1. svibnja 1298.
na molbu kraljice napuljske Marije i kneza Jurja I Bribirskoga u hrvat­
skom gradu Šibeniku osnovao biskupiju, te tako dokrajčio dugotrajne
i žestoke borbe između Šibenika i Trogira. Papa pak mogao je očekivati
da će se vazda zahvalno spominjati, što je papa njihovu općinu uzvisio
od obične varoši ( oppidum ) na biskupski grad (civitas).
Malo nakon toga desila se Boniraciju V III prilika da i u samoj
Ugarskoj poradi u prilog svomu izabraniku. Još u siječnju 1298. bijaše
ohdje umro ostrogonski nadbiskup Vladimir, odlučan privrženik Andri­
jin. Odmah zatim proglasi ostrogonski kaptol po želji Andrijinoj za
nadbiskupa đurskoga biskupa i kraljeva potkancelara G r g u r a B o -
d o d a. No kako je proti njegovu izboru prosvjedovao jedan dio kap­
tola, poboja se Grgur da ga ne Će papa potvrditi, pa se zato odmetne
od kralja Andrije. Ali i papa bijaše oprezan. Bojeći se da se ne bi i
od njega odvrnuo, čim bi ga u časti potvrdio, imenova ga 28. siječnja
1299. samo upraviteljem nadbiskupije ostrogonske i biskupije stolno-
-biogradske.
3 10 DRUGO DOBA

Otkad se u ožujku 1298. novi nadbiskup ostrogonski Grgur odvratio

od Andrije I I I , ojačala je iznova u Ugarskoj i Slavoniji stranka anžu-
vinska. I opet se podigli Gisingovci, a uz njih i Ugrin sin Pužev od
plemena Čakova. Nato savjetovahu privrženici Andrijini svoga kralja
da sazove državni sabor. Taj se sastade 5. kolovoza 1298. u Pešti. Tu su
biskupi i ugarski plemići, Sikulci, Sasi i Kumani — svjetovnih dosto-
'anstvenika nije bilo — stvorili niz zaključaka kojim a se imala podići
i :raljevska vlast i utvrditi vladanje kralja Andrije (u t đom inum Andre-
am, ex regali stripe descenđentem, revereamur tamquam dom inum
regni naturalem ). Zaključeno bi tom prigodom da se imadu kralju i
kraljici vratiti sva prava i imanja koja su im nepravedno oteta. Jed­
nako neka se učini s pravim a i posjedima crkava i plemića. Svi zamci
i gradovi, k oji su u posljednje doba podignuti bez kraljeva dopuštenja,
m oraju se smjesta razvaliti. Oni velikaši, koji bi se protivili tima za­
ključcima i nastavili razbojstva i otimačinu, kaznit će se u jednu ruku
prokletstvom i interdiktom, a u drugu gubitkom imanja. N o dok se
strogim ustanovama nastojalo stati na put zulumu obijesnih velikaša,
gledalo se također zapriječiti sam ovoljno vladanje kraljevsko. Odre­
đeno bi da se svaka tri mjeseca izm jenjuju kao nekakvo vijeće po dva
biskupa i dva plemića k oji će kralju stajati uz bok, tako da ne će
sm jeti bez njihova savjeta i privole ni darovnica izdavati ni viših
časti podjeljivati, a ni o važnijim stvarima odlučivati.
Na saboru u Pešti ne bijaše svjetovnih velikaša, a ni ostrogon-
skoga nadbiskupa Grgura. On nije došao ni u srpnju 1299. na drugi
sabor na polje Rakoško, koji bi sazvan za uređenje crkvenih i državnih
jposala, a i zato da se učvrsti vladanje kralja Andrije. Nasuprot je
Grgur sazvao poseban sabor u Vesprim, pa kad biskupi i plemići na
nj ne dođoše, zaprijeti im crkvenim i svjetovnim kaznama. Stoga i
radi toga što je Gisingovce oslobodio prokletstva, kojim ih bijaše udario
njegov predšasnik, podigla se proti njemu tolika oporba u Ugarskoj
da je ostavio Ostrogon i pošao preko Drave u Slavoniju, gdje je prebi­
vao u nekom tvrdom gradu, možda u Kalniku blizu Križevaca (in quo-
dam castro nefandissimo, apud S. Crucem in partibus ultra D ravanis).
Obratno je opet zagrebački biskup M ihajlo, privrženik Andrijin, ostao
u Ugarskoj, je r se nije više sa sabora na polju Rakošu usudio povratiti
na svoju stolicu.
Uto su Anžuvinci zajedno s papom Bonifacijem V I I I neumorno
radili da predobe do kraja Hrvatsku i Dalmaciju s Bosnom i drugim
oblastima na jugu Save. N ajjača potpora bijaše im tu ban Pavao I sa
svojom braćom Bribirskim knezovima. Pavao, ban Hrvata, postao na
početku god. 1299. i » g o s p o d i n B o s n e « , gdje mu je bio u rodu
ili svojti Hrvatin Stjepanić, knez Donjih krajeva (partes in feriores),
k oji je također stupio u redove privrženika anžuvinskih. Napuljski kralj
K arlo I I izdade 14. srpnja 1299. knezu Hrvatinu povelju, kojom potvrdi
njegovo vladanje u Donjim krajim a bosanskim. »Obzirući se«, piše
K arlo, »na čistoću vjernosti a i na druge korisne i prim ljene službe
što su ih knez Hrvatin a i njegovi sinovi i braća, rođaci i svojaci ple­
menitih muževa Pavla, bana Hrvata, a i braće njegov® Jurja i Mladina,
 ANDRIJA III MLECANIN
311

knezova dalm atinskih grad ova, lju b lje n i i v je rn i naši, nam a č in ili i sada
jo š čine u poslu K ra lje v s tv a U garske . . . p o tv rđ u je m o rečenom u Hrva-
tinu, sin ovim a i b ra ći n je g o v o j D on je k ra je ze m lje bosanske k o je sada
drže i p o s je d u ju .« M alo dana p o s lije , 4. k olo vo za 1299. izdade k ra lj
K a r lo I I zajed n o sa suprugom M a rijo m p on ovo p o v e lju B rib irsk im
k n ezovim a u k o jo j p otan k o p rip o v ije d a o v e lik im uslugam a, k o je su
č in ili njem u i n je g o v im a »p le m en iti m uževi ban P avao i braća n jeg ova
Juraj i M ladin, k nezovi dalm atinskih grad ova, n je g o v i lju b lje n i rođaci,
s v o ja c i i v je r n ic i« (d ile c to s consa n gu ín eos, affin es et fid eles n o s tro s ).
Da bi njem u p rib a v ili K r a lje v s tv o U garsko, »p o d n ije li su to lik o nepri-

1 2 3

SLAVONSKI BANOVCI KRALJA ANDRIJE I I ( I I I )

1. O b o l. L i c e : K u n a na d esn o, izm e đ u d v ije z v ije z d e . N a tp is : R e x S c la v o n ie . N a n a l i č j u s igle :
R A (R e x A n d r e a s ).
2. N a tp is n a lic u : M o n eta r e g is p S c la v o n ia ; na n a lič ju s ig le R A (R e x A n d re a s ).
3. N a tp is na lic u : M o n eta reg is p S c la v o n ia ; n a n a lič ju s ig la : O T ; o d k o jih s ig la T o z n a č u je m ožd a
h e r c e g i n j u T o m a š in u .

ja te ljs k ih zasjeda i nasrtaja, teške n evolje, b rig e i p o te š k o ć e «; zato

im on p o tv rđ u je sve g rad ove, kaštele, sela, ze m lje i p osjed e u K ra lje v ­
stvu U garske i S la vo n ije, u ze m lji H rva tsk o j i D alm aciji, sve kako im
j e p rije d arovao sin n je g o v K a rlo M artel, s lju d im a i vazalim a, tak ođer
i n jih o v im p oto m cim a o b o je g a rod a za sve v ije k e (in feu d u m n o b ile ).
N o zato traži od n jih n a ro čito jed n u službu da ga, naim e, pom ažu p ri
ob ran i n je g o v ih p ra va na U garsku »p r o ti n e p rija te ljs k im napadajim a
i zasjedam a, k ad god bude ustrebao, s o b ila tom v o js k o m (c u m co p io s o
e x e r c itu ) k o lik o je sam o m ogu sk u p iti«.
Sad stadoše B rib irsk i k n ezovi čin iti o zb iljn e p rip ra ve da jed n om
dovedu K a rla R ob erta p rek o m ora. B ro d o v i i barke kneza Jurja krsta­
rile neprestano izm eđu N a p u lja i H rvatske. N je g o v pouzdanik Pruden-
c ije od B aru la d olazi s d v jem a barkam a u N ap u lj, te mu k ra lj K a rlo
dne 9. studenoga dopušta p ro la z k ro z sve luke svoga k ra ljevstva. N o
uto stadoše kneza Jurja na jed an p u t sm etati M lečani, k o ji su jam ačn o
već tada slu tili što ih čeka ako bi kad A n žu vinci s je li na p rije s to lje
ugarsko i hrvatsko. S toga je K a r lo I I u p ravio duždu, v ije ću i R epu­
b lici M letačk oj 11. siječn ja god. 1300. p rilič n o odlu čn o pism o, m oleći
ih da ne d ira ju u kneza. »P r is ilje n i s m o «, piše k ra lj, »d a iskazujem o
m ilost i sklonost knezu Jurju iz H rvatske, rođaku k ra ljic e naše supruge
( co n sa n gu in eum regin e co n s o rtis n o s tre ) . . . H oćem o, dakle, da se zna­
de da je on p od an ik i vazal naše supruge i on oga o d naše d je ce k o ji
se bude m je s to n je n a m jestio za k ra lja U garske — pa za g rad ove, tvrđ e
sela, i pod an ike što ih d rži u h rvatsk im stranam a ili inače g d je u K ra ­
lje v stvu Ugarske, on je nam a i k r a ljic i obvezan i pokoran . B udući da
 312 DRUGO DOBA

dakle m i toga kneza kao svoga zaštićujem o, s p ra vo m zah tijeva m o da

tak o postu p aju s n jim i naši d ra gi p r ija te lji. Stoga iskrenost i p rija ­
te ljs tv o vaše od srca za k lin jem o da s o b zirom na nas im ate rečenog
kneza preporučena, da n je g o v e grad ove, u tvrde, sela, n jeg ova im an ja i
pod an ike što ih d rži u H rva ts k o j, zaštiću jete snagom p rija zn o sti kao
naše i da ne dopuštate da mu b ilo tko nanese kakovu nepravdu, nep ri­
liku ili uvredu. Z n ajte da ćem o u b ro jiti i p rip isati vam a, što se god
rečenom u knezu učini i da ćem o vam a b iti to zah valn iji, što budete
s k lo n iji rečenom u knezu.« Is ti dan baš nalaže k ra lj svim a službenicim a
k ra ljev in e N a p u lja da budu u p rilo g i p om oć knezu Jurju, k o ji ob a vlja
p oslove n je g o v e te radi toga m ora slati i p rim a ti poslan ike p o m oru;
o s o b ito pak nalaže da n jeg ova pouzdanika P ru d en cija de B aru lo puste
s d v ije n je g o v e barke ići, b o ra v iti i vraćati se bez ikakve zapreke i
sm etanja kuda sam o hoće i to k ro z godinu dana.
P o tk ra j s ije čn ja ili u p očetku v e lja č e god. 1300. pošao je sam knez
Juraj u N a p u lj da p oved e K a rla R o b e rta p rek o m ora. N o p rip ra ve za
od lazak otegnu le se jo š n ek olik o m jeseci. U to su došli u N ap u lj i
dru gi velikaši duhovni i s v jeto v n i iz Ugarske i H rvatske, m eđu n jim a i
D ujam , knez K rk a , M odruša, V in o d o la i Gacke. Dne 6. svibn ja određen
b i O don de R om an ia da p ođ e u H rva tsk u i da preuzm e u p ravo jed n og a
kaštela (v a ljd a K lis a ) dok K a r lo R o b e rt stigne sa s v o jo m družinom .
U isto doba p risp ješe v ije s ti u N ap u lj da je slavonski ban S tjepan
B ab on ić sa s v o jo m b raćom i rođ acim a osta vio k ra lja A n d riju i prešao
na stranu Anžuvinaca. K a r lo I I zato iz zah valnosti p o tv rđ u je 18. svibn ja
1300. b raći Stjepanu, Ivanu, R adoslavu i Otonu B ab on ićim a svu n ji­
hovu državinu, naim e »je d a n d io S la vo n ije p očev od T e u to n ije ( N j e ­
m a č k e ) sve do Bosne, i od rije k e Save do go re G v ozd a «, te uz to jo š
M ed ved grad kod Zagreba.
Tad a nekako, skupivši i novaca i žita i dosta družine, ostavi K a rlo
R ob e rt nakon 28. srpn ja B arlettu, te za p lo vi m orem prem a H rva tsk o j
i D alm aciji. P ra tila ga lije p a kita napuljskih, ugarskih i hrvatskih v e li­
kaša, a svim a na čelu Juraj B rib irsk i, knez D alm acije. H rva tsk i ljeto-
pisac M iha M a d ijc v, k o ji b o ra v i u gradu Splitu , za b ilje žio je dolazak
K a rla R ob erta kratk o i je z g ro v ito s o v o n ek olik o rije č i: »L je ta G ospod­
n jega 1300. m jed fca k olo vo za gosp od in K a rlo (R o b e r t ), unuk sicil-
skoga k ra lja, d o p lo v i po m oru na galija m a u S plit, g d je je ostao m jesec
dana ili g o to v o dva.« K ra lja i n jegovu p ratn ju od 150 k on jan ik a doče­
kao svečano splitski nadbiskup Petar, nekadanji d vorsk i kapelan kra­
ljic e M arije. I građan i splitski odavahu mu svaku počast, ali ga ipak
ne h tje d o š f p rizn ati za k ra lja, je r b ijah u p risegli v je čitu v je ru k ra lju
A n d riji. N o zato su to o d u ševljen ije p o zd ra v ili Anžuvinca h rvatski kne­
zo vi, oso b ito ban Pavao, k o ji se p rih v a tio da od ved e m lad oga k ra lja
u stolicu S la vo n ije, u Zagrebu, a odan le u samu Ugarsku.
V eć u rujnu 1300. v o d io je slavod ob itn i ban P avao svoga štićenika
k ro z H rvatsku i S la vo n iju u Zagreb. T u su se m eđ u tim skupili knezovi,
ž u p a n i‘ i vlastela čitave hrvatske i slavonske zem lje, a s n jim a došao
je iz svoga zaklona i ostrogon sk i nadbiskup G rgur, k o ji će K a rla R o ­
b erta o vjen ča ti k ra ljevsk im vijen cem . M lad oga k ra lja nastaniše u dvo-
 ANDRIJA III MLECANIN 3J3

rim a m agistra Ugrina, Puževa sina, v e lep o sjed n ik a i župana Dubrave.

N ak on toga ob avila se u stoln oj c rk v i sv. S tjep an a r ije tk a slava, kakve
Z agreb n ije nikad p rije ni p o s lije v id io : nadbiskup G rgur p om azao i
ok ru n io K a rla R ob e rta za k ra lja.4
Čudno j e b ilo k ra lju A n d riji, kad m u stigoše glasi što se to zb ilo
u gradu Zagrebu. U d ario bolan u ja d ik o v k e na papu, a onda p od igao
kuku i m otik u da se op re Anžuvincu. A li sred p rip rava za rat um re
A n d rija 14. siječn ja 1301. S n jim e izum re i p orod ica A rp ad ovića, k oja
je u H rva ts k o j k ra ljev a la dva čitava stoljeća.
Iz v o r i žalib o že ne ja v lja ju što je m lad i K a rlo R o b e rt rad io odm ah
nakon krunidbe u Zagrebu. N o odm ah nakon sm rti A n d rijin e stao je sa
s v o jim p rivržen icim a o b ila ziti po S la vo n iji, g d je su ga velikaši, p lem ići
i pučani od u ševljen o d oček iva li i s v o jim kraljSm p rogla šivali. Iz oblasti
knezova B ab on ića pošao je niz Savu prem a istočn oj S la vo n iji, osobito
prem a P ožešk oj žu pan iji. Tu u gradu P ožegi, k o ja je jo š nedavno bila
stolica slavonskoga hercega A lb erta M orosin ija , b io je tada kaštelanom
m agistar P avao G orjan sk i, sin m ačvanskoga bana S tjepan a Gorjan-
skoga. Čuvši P avao G orjan sk i da n o vi k ra lj d olazi (v a ljd a lađom po
S a v i), p oh ita iz P ožege na savsku obalu, dočeka on d je K a rla R oberta,
p redade m u k lju če Požege, te ga p riznade za svoga k ra lja i gospodara
(c u m p o s t m o rte m regis Andree, fe liciš re cord a cio n is n o s tri ca rissim i
p a tru e lis regn u m ungarie n obis d eb itu m iu re et o rd in e ge n itu re addis-
semus, id em m a gister Paulus ca stru m n os tru m de Posoga, qu o d tu n c
id em u t castelanus tenebat, in flu u io Z o n a u oca to n obis occu rren s in
manus nostras sta tu it, nos p r o d o m in o et rege n a tu ra li recogn oscens).
K a r lo R o b e rt im ao je sada i na k ra jn jo j istočn oj m eđ i H rvatskoga
K ra lje v s tv a g o r ljiv e privržen ik e, knezove G o r j a n s k e . Oni su njem u
i n jegovu rod u ostali v je rn i i odani k roz sva p o to n ja vrem ena, te su
tako p o s lije p ostali i sam i n a jm o ćn ija p orod ica ne sam o u H rvatskoj,,
nego i u U garskoj.

4 [Zagrebačka krunidba neutem eljeno je dom išljanje nekih pisaca u X V II i X V III st.; nje
nije bilo.]
 H R V A T SK A Z A A R P A D O V lC A
1102— 1301

Otkad se K olom an godine 1102. okrunio u hrvatskom gradu B io­

gradu na moru za hrvatskoga kralja (postquam coronatus fu i Belgradi
supra mare in urbe regia ), nije se više zvao naprosto rex Hungariae,
nego D ei gratia rex Hungariae, C h r o a t i a e a t q u e D a l m a t i a e.
Godine 1137. pridodano bi kraljevskom u naslovu još k ra lj Rame, te
su se onda k ralji Arpadovići tijekom čitavog X II. stoljeća pisali dei
gra d a Hungariae, Dalmatiae, Chroatiae Ramaeque rex. U jednom izvje­
šću iz doba kralja Bele I I I u posljednjoj četvrti X I I stoljeća (1173—
1196) čitam o: »U državi ugarskoga kralja Bele jesu ove zem lje: Ugar­
ska m atica države, Hrvatska, Dalmacija i Rama.« ( I n regno Bele regis
Ungariae sunt hae terrae: Ungaria caput regni, Croacia, D alm ada et
R am a.)
U X I I I stoljeću nastojali su Arpadovići da prošire svoju državinu,
te su prema tomu sve više pridavali svojemu kraljevskom u naslovu.
Em erik prozvao se god. 1202. kraljem Srbije, a Andrija I I proglasio se
god. 1206. kraljem H aliča i Vlad im irijp. Sin njegov Bela IV prim io je
prve godine svoga vladanja (1236) naslov kra lj K u m a nije; napokon se
je Stjepan V god. 1270. proglasio kraljem Bugarske. Tako su se posljed­
n ji Arpadovići ponosili kićenim naslovom D ei grada Hungariae, Dalma­
tiae, Croatiae, Ramae, Serviae, Gallitiae, Lodom eriae, Cumaniae, Bul-
gariaeque rex.
Većina zemalja, međutim, koje su Arpadovići spom injali u svojem
kraljevskom naslovu, pripadala je njim a ili samo djelom ice ili opet
posve k ra tk o, vrijem e. Osobito u Haliču, S rb iji i Bugarskoj bilo je
njih ovo vladanje ili samo prolazno ili tek po imenu. Jedino Hrvatsku
s Dalm acijom držali su oni stalno, je r su njom ovladali i po nasljed­
stvu i po slobodnom izboru.
 HRVATSKA ZA ARPADOVICA

S m atraju ći A rp a d o v ić i hrvatsku državu naslijeđ enom baštinom

s v o je p orod ice, nisu je p rid ru žili m atici ze m lji U garsk oj. K ra lj Lad islav
h tio je od n je s tv o riti sekundogenituru, nam jestivši u zauzetom d ijelu
H rva tsk e svoga sinovca A lm oša za k ra lja , tak o da b i n je g o v a loza
p osve nezavisno od glavn e loze vlad ala tim k ra ljevstvom . N o već n jeg ov
n a sljed n ik K o lo m a n odustade od te zam isli, pa se sam o vjen ča kra­
lje v sk o m kru nom hrvatskom . S vi p o to n ji A rp a d o v ić i sm atrali su H rv a t­
sku s D alm a cijom za zasebno k ra ljev s tv o, prem d a se više ni za jed n og a
ne sp om in je izrije k o m da bi se b io ok ru n io zasebice hrvatsk om kru­
nom . N o im ade p odataka p o k o jim a b ism o m o g li p oslu titi da su ipak neki
nasljed n ici K o lo m a n o v i u X I I stoljeću dali vje n č a ti za h rvatske k ra ljev e
ili sebe ili s v o je sinove. T a jo š k ra lj Stjep an I I I u p o v e lji izd an oj god.
1167. Šibenčanim a kaže d oslovce: »A k o bih došao k V a m a na krunidbu
(c u m a u tem od vos c o r o n a n d u s a d u e n e ro ) ili na sabor, ne ćete
m o ra ti n ikoga p od silu p rim a ti na stan.« Znade se n a d a lje da je E m erik ,
sin k ra lja B ele I I I jo š za živa oca svoga kao d v a put ok ru n jen i k ra lj
( b i s c o r o n a t o ) god. 1194— 1195. u p ra vlja o H rva tsk o m i D alm aci­
jo m . Is ti je E m e rik p o s lije kao nasljed n ik svoga oca dao svoga sina
L ad islava ok ru n iti od nadbiskupa sp litskoga B ernarda za k ra lja; v je ­
ro ja tn o je B ernard k ru nio L ad islava za k ra lja H rva tsk e i D alm acije, je r
j e vjen ča va n je za ugarskoga k ra lja o b a v lja o je d in o nadbiskup ostro-
gonski.
. H rva tska se za A rp a d ovića kao i za vlad ara narodne k rv i d ije lila
na pravu H r v a t s k u i na D a l m a c i j u . P od D alm acijom razum i­
je v a le su se isprva sam o p rim orsk e općine Zadar, T r o g ir i S plit, zatim
g ra d o vi K rk , Rab, Pag i O sor na otocim a. N o p o s lije stadoše p rib ra­
ja ti D a lm a c iji i ju žn e otok e B rač, H v a r i K orču lu , pače i neke p rvo tn o
h rvatsk e g ra d o ve u p rim o rju , kao Šib enik i N in , je r su b ili uređeni
sasvim po kalupu dalm atinskih gradova. D ok je tako u p rim o rju stalo
op et o tim a ti m ah staro im e D alm acija, p očelo je u n u tarn joj ze m lji,
n a ro čito u d ije lo v im a na m eđam a prem a U garsk oj, izb ija ti na p o v ršje
im e S l a v o n i j a ili S lovinska ze m lja (S lo v in c i).
S la vo n ijo m stao se u X I I I stoljeću nazivati onaj d io H rva tsk o ga
K ra lje v s tv a k o ji je nekad za R im lja n a p rip ad ao p o k ra jin i P an on iji, a
u sred n jem j e v ije k u b io zasebna K n eževin a H rva tsk a sve do k ra lja
T om islava. T u j e S la vo n iju na sjeveru ra stavljala od U garske rijek a
Drava, odn osno Dunav od utoka D rave d o utoka Save; na ju gu d op irala
je p re k o Save i K u p e d o razvod nih gora, k o je d ije le crn om orsk e rijek e
od jad ransk ih. Jedan d io tih razvod n ih g ora zvao se je G v o z d (n a
latin ski k riv o preved en o Alpes ferreae, danas M ala i V e lik a K a p e la ).
N a istok d op irala je S la vo n ija izm eđu D rave i Save tak o daleko da je
n jo j p rip ad ala stalno P ožega sa žu p an ijom istoga im ena, a red o vito i
V u k o v o (V u k o v a r ) s istoim en om žu p an ijom . N a ju gu Save obuhvaćala
j e S la vo n ija županiju Dubičku, Vrbašku, Sansku, pače i Glašku s g ra­
d om G lažem na m eđ i b anovine Usore. U opće se opseg S la vo n ije podu­
darao s op segom zagreb ačk e bisku pije, k o ja je , k ak o je pozn ato, b ila
pod ređ en a ugarsk oj n a db isk u p iji u K a lo č i, a ne hrvatsko-dalm atin skoj
na db isk u p iji u Splitu. Baš ta okoln ost, što je S la vo n ija od konca X I
 316 DRUGO DOBA

stoljeća bila u crk ven om p ogledu o d ije lje n a od ostale H rva tske i p rid ru ­
žena U garsk oj, bila je u zrok om da se naskoro i u u pravnom pogledu
p očela od v a ja ti od H rva tsk e i sm atrati za zasebnu oblast (t e r it o r ij).
N a jp r ije je stdSe zva ti b an ovin om ili h ercegovin om (ba n a tu s sive duca-
tus S cla v o n ia e ), p o s lije pak i k ra ljev in o m (r e g n u m ). N o k ra lje v i iz
kuće A rp ad ove nisu nikad svom u naslovu p rid o d a li rex Scla von ia e, je r
su je n ed vojb en o i d a lje sm atrali za sastavni d io H rva tsk oga K r a lje v ­
stva, d očim su j e stranci (n a ro č ito rim sk i pape i napu ljski v la d a ri)
k o ji put p rib ra ja li U garsk oj, k o jo j je zaista i prip ad ala u crk venom
pogledu.
D ok je tako sva zem lja od D rave do G vozda prozvana S la vo n ijo m ,
ostalo j e im e H rva tsk a ze m lji od G vozda na ju g do ušća N eretve. N a j­
s je ve rn ija župa hrvatska bila je M odruš na ju žn om podanku Gvozda
(o d a tle i m odru ški G v o z d ); a n a jju žn ija ob last hrvatska bila je P r i ­
m o r j e ili K r a j i n a (s ta ra N ere tv a ili P a g a n ija ) izm eđu ušća rijek a
C etine i N eretve. T a se oblast zo ve i M a r o n i a u arciđakona Tom e.
N a ju goisto k u obuhvaćala je H rva tska jo š i župu H liv n o (danas L iv a n j­
sko p o lje , c o m ita tu s de C h elu n ), a k o ji put i Duvno (D im n o, D u m n o ),
danas D uvan jsko p o lje . N a istoku prem a B osni izgubila je H rva tska u
X I I I stoljeću župe P livu (k o d J a jc a ), Luku (danas D n olu k a) i U sk op je
ili S k o p lje (su p a V ozcopla , U s c o p le ) na g o rn je m Vrbasu. Od P liv e i
Luke stvorila se p o s lije zasebna oblast bosanska, zvana D on ji k ra ji
(P a rte s in fe r io r e s ).
A rp a d o v ić i nisu m og li o d ržati čitave D alm acije kako je b ijaše
K o lo m a n zauzeo. V eć god. 1118. bijahu im M lečani o teli Zadar, k o ji je
onda ostao u m letačk o j vlasti, izuzev v rije m e od 1181. d o 1202. i 1242.
do 1243. god in e kad je priznavao hrvatsko-ugarske A rp ad oviće. Uz Zadar
stckoee M lečani i sjevern e otok e Rab, Pag, K rk , Cres i L o š in j, k o ji su
zastalno ostali u n jih o v o j vlasti. T a k o su k ra lje v i iz p o ro d ic e A rp ad ove
zad ržali od čitave D alm acije sam o g rad o ve S p lit i T ro g ir.
K ra lje v i iz kuće A rp a d ove zala zili su često u H rvatsku , ali nisu stalno
u n jo j stolovali. Stoga slahu u H rvatsku s v o je n am jesnike da k ra lje v ­
stvom u p ravljaju . N a m jesn ici zvahu se b a n o v i . Oni dakle p ridržaše
im e i čast k oju b ijahu zć*efcli p o izum rću narodne dinastije. P rv i bani
u p rv o j p o lo vic i X I I stoljeća b ijahu Ugra, S e rg ije i A lek sije, a p os lije
n jih zn am en iti B e l u š (1144— 58. i 1163), za k o je g a se banska vlast
i čast p od igla d o osobita ugleda. Beluš (Be).oox;, Belus, B e lo s ) b io je za
k ra lja G ejze I I kao rođ ak n je g o v p rv i č o v je k ne sam o u H rva tsk om
K ra ljev s tv u , nego i u U garsk oj; on je b io ne sam o ban hrvatski, nego
uz to i palatin ugarski, pače k o ji put zovu ga i h ercegom (d u x ). N o
najviše c ije n ila se n je g o v a banska čast, te g rčk i spisatelj K in am piše
n a ro čito da su U gri tada p rvo ga dostojan stven ik a uz k ra lja zv a li banom
( p ra vev v oca n t eiu sm o d i d ig n ita te m apud H u n ga ros = p rim a s apud
re g e m ).
Uz banove, k o ji su b ili re d o v iti n a m jesnici k ra ljev i, slahu A rp a d o­
v ić i i člpnove s v o je p oro d ic e kao s v o je zam jen ik e u H rvatsku . B ili su
to ili m lađa braća vlad aju ćega k ra lja ili opet n je g o v i sinovi, većin om
 HRVATSKA ZA ARPADOVICA 3 I7

Ervo ro đ en i. T ak av zam jen ik k ra lje v iz k ra ljevsk e p orod ice zvao se je

e r e e g (d u x ). P rvi pozn ati herceg u H rva tsk o j b io je u dru goj p o lo ­
v ic i X I I stoljeća B ela Stjep an ov, k ojega su doh oci b ili to lik i da je od
s v o je h ercegovin e d avao k ra lju god išn je deset tisuća m araka srebra.
K a d je u H rva ts k o j stolo va o herceg k ra ljevsk e krvi, b io je ban njem u
p od vrgn u t za jed n o sa svim velikašim a i dostojan stven icim a u zem lji.
P otk ra j X I I stoljeća b io je hercegom A n d rija (1197— 1203), brat
k ra lja E m erika. On se zo ve »b o ž jo m m ilošću herceg D alm acije i H rv a t­
sk e« ili jo š više »h erceg D alm acije, H rva tske i H u m a«. V last mu seže
od D rave na ju g do N e re tv e i dalje. On je vrh ovn i u p ravitelj zem lje,
k ojem u se kao službenici (io b a g io n e s ) p ok ora va ju i ban i velikaši (p r in -
cipes, m a gn a tes), a i svi župani (varažd in sk i, krbavski i san sk i); on
je v rh ov n i sudac u opsegu s v o je h ercegovin e ( in fra te rm in o s d o m in ii
n o s tr i), te sudi sud zajed n o s velikašim a (c u m m agnatibus n o s tris ); on
je napokon i v o jv o d a h rvatske vojsk e, te je v o d i na H u m ljan e i Srbe.
N a sljed n ici A n d rijin i u h erceškoj časti* drže red o vito osim H rva tsk e i
D alm acije jo š i Bosnu, a i neke ugarske žu p an ije na sjeveru D rave, u
k o jim a živ e p retežn o Slaveni pa se stoga ne zovu više naprosto »h erceg
D alm acije i H rva ts k e «, nego » h e r c e g č i t a v e S l a v o n i j e « (d u x
tociu s S cla v o n ia e ). Tom asin a M orosin i pače, m ati p osljed n jega Arpa-
dovića, zvala se »h ercegin ja čitave S la vo n ije i u p ra viteljica prekodunav-
skih k ra jeva sve do p rim o r ja « ili »h ercegin ja čitave S la vo n ije od Du­
nava do m o ra « (1295), te je ona prem a tom u u p ravljala i čitavom ju g o ­
zapadnom U garskom izm eđu Dunava, D rave i au strijsko-štajerske
granice.
P rih od i hrvatskih, p o s lije slavonskih hercega b ili su znatni. Uz
dru go im ale su ih zapasti sve ze m lje u ’h ercegom n H k o jih b i vlasnici
um rli bez p otom aka (h e red ita te s o m n i spe s o b o lis p riv a to ru m ad ius
ducatus d e v o lv i d e b e n t). N jim a su n adalje prip ad ale čitave župe i župa­
n ije (n p r. G orska, Požeška s grad om P o že g o m ). S tolova li su pak u
Zagrebu, P ožegi, Kninu, K lisu , k o ji put i u K rp an i. Im a li su svoj her-
ceški d vor, svoju kancelariju, te su izdavali p o v e lje poput k raljeva.
H ercezim a čitave S la vo n ije b ili su p od ložn i banovi. U X I I stoljeću
b io je red o vito sam o jed an ban za č itavo k ra ljevstvo; u X I I I stoljeću
p očeli su k ra ljev i nam ještati u isti mah po dva bana, jed n og a za H rv a t­
sku i D alm aciju od G vozda d o N eretve, a dru goga za S la von iju od
G vozda do Drave. A k o n ije b ilo hercega k ra ljevsk oga roda, onda je
jed an ban kao » b a n č i t a v e S l a v o n i j e « za m je n jiv a o hercega
(ba n u s totiu s S cla v o n ia e ), a njem u je b io onda podređen » b a n p r i ­
morski« (ba n u s m a ritim u s ), k o ji je u p ravljao H rva tskom i D alm a­
cijom . Osim bana b ilo je i b a n o v a c a ( v ice b a n u s ) ili p o d b a n a,
što su b ili red o vito župani k o je županije, kao Z agrebačke, K riževačk e,
K nin ske itd.

* [H rv a ts k i h ercezi u X I I I sto ljeću : A n d r i j a (1197— 1203), sin n je g o v B e l a

(1220— 1226), drugi sin n jeg o v K o l o m a n (1226— 1241), S t j e p a n Belin (1246— 1247,
1270), B e l a Belin (1260— 1269), L a d i s l a v S tje p a n o v (1270), E 1 i z a b e t a, m ati k ralja
Ladislava Ku m an ca (1275, 1280— 1283), A n d r i j a S tje p a n o v (1275— 1278), T o m a s i n a
M o ro sin i (1292— 1296), A l b e r t i n M o ro sin i (1297— 1301).]
318 DRUGO DOBA

B anovi, oso b ito ban ovi čitave S la vo n ije, im ali su znam enitu vlast.
B an ovi čitave S la vo n ije v rš ili su vlast g o to v o kao i hercezi. Znam eniti
su u tom pogledu banovi nakon p ro vale Tatara do konca X I I I stoljeća.
Od p rim orsk ih banova n a jsla vn iji je baš p os lje d n ji, naim e P a v a o I
B r i b i r s k i od plem ena Šubić, k o ji je banovao nekih četrdeset g od i­
na (1273— 1312). On je b aniju prim orsk u (D alm a ciju i H rva tsk u ) p ri­
m io od k ra lja A n d rije I I I god. 1293. u nasljedno leno za svoju p orodicu
na sve vijek e. Jednako su rad ili knezovi S tjep an i Iva n B abonić u
S lo vin sk oj ze m lji da postanu nasljedni banovi čitave Slavon ije. N o
n jim a su u tom pogledu m nogo sm etali n jih o v i takm aci Gisingovci.
Ban čitave S la vo n ije b io je vrh ovn i u p r a v i t e l j kraljevstva. On
je sazivao s a b o r k ra ljevstva ( generalis co n g re g a tio totiu s regn i
S cla vo n ia e) kao i županijske s k u p š t i n e , te je p red sjedao objem a.
U tom su pogledu za n im ljiv i zaklju čci sabora što ga je ban M atija
držao 20. travn ja 1273. u Zagrebu, a i rasprave na saborim a od 9.
svibn ja 1278. u Zagrebu (b a n N ik o la K i 31. prosinca 1279. u R ovišću
(b a n P etar P a k ra čk i). N a tim saborim a nazočni su p lem ići i službenici
svih k ra ljevsk ih grad ova (n o b ile s et iobagiones c a s tro ru m ), te se rješa­
v a ju n a jra z lič itiji p oslovi kraljevstva. N a saboru god. 1273. stv o rili su
trideset i tri zaključka: najviše im a ustanova kaznenih za p rek ršaje i
zločin e, zatim neke se tiču nasljednoga prava, v o jn e dužnosti, napokon
im a odredaba gled e različnih poreza i davanja k o ji su se tada plaćali
u zem lji. N a saboru u Zagrebu 9. svibn ja 1278. p o tv rd io je ban N ik o la
sve stare pravice i povlastice službenika grada zagrebačkoga (io b a g io -
nes ca s tri Za gra b ie n sis), dok je na saboru u R ovišću 31. prosinca 1279.
ban P etar nekim plem ićim a p o tv rd io s,taru n jih ovu povlast da ne m o­
raju d olaziti pred n ič iji sud, nego sam o p red bana (s o lu m iu d icio bani
totiu s Scla von ia e astare te n e n tu r).
Ban je n adalje bio iza k ra lja p rv i i vrh ovn i s u d a c u k ra ljev ­
stvu. T o p otvrđ u ju n ebrojene isprave, k o jim a ban rješava parbe naj-
ra zlič itije vrsti. K a d je k ralj B ela I I I god ine 1193. darovao krčkom u
knezu B artolu župu M odruše kao nasljedno leno (b e n e fic iu m ), naro­
čito je ustanovio »d a žite lji te župe ne p otpadaju ničijem u sudu, nego
svoga zem aljskoga gospodara; no ipak kad bi ban b io u toj župi, neka.
im a vlast suđenja nad njim a . . . « B ilo je m eđutim sve više slučajeva da
su k ra ljev i sudsku vlast bansku ok rn jiva li. N a jp rije su oduzim ali n ji­
h o v o j sudbenosti sve gradske slobodne općine, osobito one, u k ojim a
'su se nastanili »g o s ti« (h o s p ite s ) ili stranci, p ridržavši sebi vrhovnu
sudačku vlast u njim a; p os lije stade se i plem stvo otim ati banskom u
sudu te tražiti pravdu bud u sam oga k ralja, bud u suca kraljevsk oga
dvora. T o v rije d i osobito za S la von iju izm eđu Drave i Gvozda; u H rva t­
skoj na jugu G vozda održala se duže neokrnjen a sudačka vlast banova.
Još god. 1298. sudi Pavao, »ban svih H rva ta « ( totiu s C h o rv a cie ), u
V ran i u p arbi izm eđu krbavskih plem ića Gusića i krbavskoga kneza
K u rjak a. V a ljd a je ban Pavao b io tada sazvao u Vranu sabor hrvatski,
je r j e b io okružen p lem stvom hrvatskim ( co ra m n ob ilib u s v iriš regn i
C h o rv a to ru m circ a nos existe n tib u s ) .
 HRVATSKA ZA ARPADOVICA
319

R e d o v ito j e ban b io i v r h o v n i v o jv o d a h rvatsk e v o js k e

(e x e r c itu s ć h r o a tic u s ). N a p o k o n je ban č ita v e S la v o n ije k o v a o i
n o v c e , k o ji su se zv a li b a n o v c i ( m o n e ta banalis, đ e n a rii ba n a les ).
D v ije s totin e b an o vaca ili banskih d in ara v r ije d ilo je je d n u m arku.
P r v i ban k o ji j e dao k o v a ti d in a re b io je slavn i S tjep a n o d plem en a
G u th -K eled (1248— 1260); n a js ta rija p ak k o v n ic a b ila je u P akracu
(1 2 5 6 ), k o ja b i o k o god . 1260. pren esena u Z agreb , g d je j e b ila n a jp r ije
u d an ašn jem d o n je m gra d u (đ e n a r ii za gra bienses) , a on d a u g o r n je m
na b rdu G radecu (đ e n a r ii g re ch e n s e s ). N a čelu banske k o m o re (c a m e ra
b a n a lis ), u k o jo j se k o v a o n ovac, b io je zasebni k o m o rn i g r o f (c o m e s
c a m e ra e ). T eh n ič k i u p ra v ite lj k ovn ice zv a o se m o n e ta r k o ji n ije b io
o d g o v o ra n ob ič n o m u sudu n ego je d in o banu, te je ja m č io za zakonitu
težinu i v rije d n o s t n ovca .*
K a o za m je n ik k ra lje v im ao je ban č ita v e S la v o n ije jo š m n og e d ru ge
p o v la s ti i p ra va . On je osn iva o g ra d o v e i k aštele, n eu tvrđ en a m jesta
o p s k rb ljiv a o j e u tvrd am a , n a s e ljiv a o je pusta m jes ta i p re s e ljiv a o p le ­
m ena i r o d o v e , p ro g o n io n e v je rn ik e (k r iv o v je r c e ), p o d je ljiv a o s lo b o ­
štine razn im op ćin am a, p le m en im a, n aseobin am a, g o s tim a (h o s p ite s ),
o d je ljiv a o p lem en sk e p o s je d e i z e m lje od k ra lje v s k ih i d ru gih . N a p o k o n
je ban ova k o m o ra (c a m e ra b a n a lis ) kao v rh ovn a fin a n c ijs k a ob last
p o b ira la p o re ze i daće, k o je je n a ro d u op segu H rv a ts k o g a K ra lje v s tv a
plaćao. N a jp o z n a tije daće i p o re zi za A rp a d o v ić a b ili su o v i:
a) K u n o v i n a (m a rtu rin a , m a rd u rin a ). P o d a v a n je kuninih krzna
v r lo j e staro, ne sam o u H rva ta , n ego i u svih d ru gih S laven a. B udući
da j e kunâ u sta ro v r ije m e b ilo v e lik o o b ilje , to se je n jih o v im k rzn om
p la ć a o p o re z i g lo b e . T a k o je ja m a č n o b ilo već za v la d a ra h rvatsk e
k rv i. P o tk ra j X I I s to lje ć a , kad je n e s ta ja lo kuna, stala se ku n ovin a
n a m iriv a ti i n o vcem (d e m a rtu rin is v e l de p ro v e n tib u s , q u i lo c o m a rtu -
rin a rm n e x h ib e n tu r ). N a p o k o n je p re te g lo p la ć a n je k u n ovin e novcem ,
te bi o d re đ e n o da se u im e k u n ovin e im ad e o d svak oga o p o re zo va n ik a
p o b ir a ti p o d vanaest din ara na god inu . P o b ira č i to ga p o re za zvahu se
m a rtu rin a rii (ta k o đ e r c o lle c to re s m a r t u r in a r u m ). N e zna se tk o je sve
p la ć a o taj p o re z; no n em a su m n je da su jo š o d K o lo m a n a b ili op rošten i
o d n je g a svi p o to m c i on ih dvan aest h rvatsk ih p lem en a k o ja su s n jim
utan ačila u g o v o r o d god . 1102. P o s lije su k r a lje v i o p ra š ta li p oseb n im
p riv ile g ija m a od p la ć a n ja k u n o vin e ra zličn e d ru žine, op ć in e i p o je d in c e ;
tak o 1209. č ita v o svećen stvo u S la v o n iji i D a lm a c iji, 1217. p o n o v n o
k a p to l za g reb a č k i, 1277. op ćin u sv. M a rtin a k o d V ašk e. S a b o r č ita ve
S la v o n ije , d ržan 20. tra v n ja 1273. u Z agreb u , o d re d io je da p o b ira č i

* N a p r e d n jo j stra n i tih b a n skih d in a ra (đ e n a r ii banales, b a n o w ez) u tisnu ta je

p o p r ije k o u sred in i ku na (g r b k r a lje v s t v a ) k a k o b je ž i n a desno; n ad n jo m i p o d n jo m
sm ješten a j e p o je d n a z v ije z d a , n a o k o lo ru b a pak s t o ji napis; m o n e ta reg is p. S cla v on ia ,
ili m o n e ta đ u cis p. S c la v o n ia , ili m o n e ta b a n i p. S cla v o n ia . N a o b ra tn o j stra n i j e d v o s tru ­
ki k riž, k o je m u na g o r n jo j p o p re č n o j g r e d i na lije v o s t o ji p o lu m jese c, a desn o z v ije z d a
dan ica, p o d 'd o n jo m p a k p o p re č n o m g r e d o m n alazi se s je d n e i s d ru g e stra n e p o je d n a
k ru n jen a g la v a o b rn u ta je d n a p re m a d r u g o j; n ad gla va m a n ap ok o n s t o ji p o č e tn o s lo vo
o n o g a k r a lja , h erce ga ili bana, k o ji j e d o tič n i d in a r (b a n o v a c , ku n ovin a = m a rd u rin a,
k riža n a c ) d a o k o va ti.
320 DRUGO DOBA

k unovine sm iju sam o s 12 lju d i i 14 k on ja kunovinu p o ze m lji p ob irati,

te da svaka općina (il i p le m e ), u k oju dođu, m ora za opskrbu dati
n jim a jed n u ovcu, šest kokoši, jed n u gusku, č e tiri kabla vina, dvanaest
kabala graha itd.

b) D o b i t k o m o r e (lu c r u m cam erae, ca m b iu m m o n e ta g iu m ).

T a j je p orez isp rva b io neizravan, a p laćao ga je sam o on aj k o ji je
stare novce za m je n jiv a o za nove, te tom p rig o d o m d ob iva d v a n o v a
novca za tr i stara. Posebni m jen ja č i ( cam psores, m o n e ta rii,
n u m u la r ii) d on osili bi n ove novce na ja v n e trgove, te b i ih izlagali na
p osebnim tablam a, a narod je do od ređen oga dana m o r a o za m ije ­
niti što je b ilo s tarijega novca u njega. H ercezi i b an ovi čitave S la vo ­
n ije k ovali su svake god in e n ove novce i p rim o ra li n arod da stari p ro ­
m ijen i. Od toga je b ila v elik a d o b it k om ori, je r je narod svaki put
jed n u trećinu svoga novca gubio; no baš zato b io je taj p orez narodu
v rlo nesnosan. Stoga ga ok o god. 1260. zam ijen iše izravn im p orezom od
sedam dinara (c o lle c ta s eptem d e n a rio ru m ), k o je je otad svaki slo­
b odni č o v je k g od im ice plaćao.
c ) Osim tih glavnih i op ćih p oreza b ila je jo š sva sila različnih
davanja. P rim orsk i g ra d o vi D alm acije i H rva tsk e p laćali su kralju , d o­
tično hercegu ili banu, p orez zvan t r g o v i n a ( in tro itu s p o rtu s civi-
tatis, trib u tu m p o r tu s ). Sav naim e doh odak (u v o z n in a ) od luke k ojega
p rim orsk oga grada ra zd ije lio se ovak o: n a jp rije je desetinu svega p ri­
m io biskup ili svećenstvo toga grada, a od ostatka d ob io je trećinu
knez grada, a d v ije trećine k ra lj, d otičn o herceg ili ban. K o lik je to b io
p rih od , v id i se po tom što su se g ra d o vi S p lit i T r o g ir v o lje li otku piti
s deset tisuća lib ara na godinu. Osim trgo vin e b ili su po svim zn atni­
jim m jestim a i gra d o vim a čita vog a k ra ljevstva t r i d e s e t n i c e (t r i-
ce s im a e ), g d je je svaki trgovac od dovežene rob e p latio trid eseti dio
od onoga, k o lik o je roba b ila p ro cijen jen a. V e lik je jo š b io p rih od od
s o l a n a , kao i od m i t n i c a .
O sim poreza p o b ira li su b an ovi (k a o zam jen ici k r a lje v a ) i d a r o v e ,
k o je se m o ra lo davati. Izm eđ u takvih prisiln ih d arova bila je najtegot-
n ija z a l a z i n a i z a l u ž i n a ( descensus, descensus bani v u lg a rite r
zuluzina v o c a ta ), k o ja je op sto ja la jo š za k ra ljev a hrvatske k rvi. Zala-
zina osniva se na prastarom ob ičaju da podan ici udom e i ugoste svoga
vlastelin a s n je g o v o m družinom , kad se on putuju ći k n jim a svrati.
V eć k ra ljev i hrvatske k rvi b o ra v ili su ovak o sa s v o jim d vorom i dru ži­
nom u sv o jih podanika. Za A rp ad ovića znade se da su p ra vo na zala-
zinu im ali ne sam o k ra lj, nego i herceg i ban. Budući da je to b ilo
v rlo skupocjeno, nastojale su družine, općine, plem ena i p ojed in ci da
se te tegotn e dužnosti oslobode. Z latn om bulom od god. 1242. od re d io
je k ra lj B ela IV . za slobodnu općinu G radec tik Zagreba: »G rađ an i su
dužni, ako k ralj dođe, dati m u za hranu dvanaest volo va , tisuću h lje ­
b ova i č e tiri lagva vina; ako ih p osjeti herceg, k o ji je od k ra ljevsk e
k rvi, dat će mu sam o p olo vicu toga živeža. Banu pak i to sam o onda
kad nastupi bansku čast, dat će je d n og a vola, sto h lje b o v a i lagav vin a.«
P rim orsk i gra d o vi D alm acije b ili su posve oslobođ en i od zalazine (c u m
C L A N C I (Z A K L J U Č C I) S L A V O N S K O G S A B O R A OD GOD. 1273. ZA B A N A
M A T IJ E (18)
 PRILOG 28

> r (ej toromo.fet fco OetnmonE-.

V^muf V«wj« b©cccaif ^.cuVuf<Cf5tfq«»«by^
^uTccl^u(^ -.U^t?cu |«pl«\u<c €u®ng^07cp»*n5
ococTtVtp?- jfH iu c la u «* iU)^Cttp9»c«|f.ft4
mvfuc oyavi Ot<cvpxilu (im •ft« Suuc «c2>ccytrioocC-
ti- C^Cftttif *bn<r In jirL c ^ «^ <xyauf Inicclmcc

¿)*- W w Hge btarocuf ccyccu f acb teltitor^e- pce|-

đp«nonfl& •fuoniŽ; .\lxflibuVoni''6 f J + k r ? -

tI C
c«d
*d IpiljlEnji
»,

J|kT*>cl*lv»iu/N'| » if ' ||»i»&<vwi(f^-nA!Q_ tji f jrn t —

*■ v v w ~ ^ * l , a n j «tvt 0

rr ^6.-1^ £~rTt~lp*T<r(!*-z_/(r? 2 h 4 c t^ * ^ Tn* n t'Z*-'%L* ° * xe-

cfUTi^ —vrvjv^v-« £ {bsrytvn*J1&
-u*Avv<r~. c+-

C-Jt IM/CC/ r-

[ E li E l l i t I M

de U lio 40emevtltit1
^ a q j rp iibi u'hs S p f a n v a r <nfa<jvnunrep..
in tc r fpalnten et trng-uriin tetUuj e,reaca«r
» m « r l i f . huod tragu ren ccraiTic? iTuoajpu-
u ile c j^ p rv / V d a trag u n j' pofituo fug tutora
regalil?; fns eiS cpreffit I t l i travurino

< p « ■fr*T7**f*on f i . * w v * f4 y r+rr^tcjh-

i »*h- eečt^ m S j*lm t*n-
*rtt i^ » y y r « — « n w y Q » w n* - -v / t n i

n l r t r o j m t ' r » i ■ ■ i f » y ? iO i< ; rrr+ 1 l i r m i l i l i*Aii

(U & *& (**% **#• T n f i v f •(*+/****

E c ei l e g r t b l e n t t

S N IM C I S R A Z L IČ IT IH R U K O P IS A D J E L A » H IS T O R IA S A L O N IT A N A «
O D T O M E A i i C I Đ A K O N A (19)
 HRVATSKA ZA ARPADOVICA 321

ad vos advenero, n e m in i civ iu m vis in fe re tu r d o m o ru m su oru m , n isi

gu em d ile c tio vestra s u s ce p e rit).
Č itava H rvatska zajed n o sa S la vo n ijo m (a bez D a lm a c ije ) b ila je
za k ra ljeva iz kuće A rp ad ove ra zd ije ljen a na ž u p e i ž u p a n i j e .
K a d su naim e A rp a d ovići o v lad ali H rva tskom , zatekoše je p o d ije lje n u
na stare hrvatske ž u p e , posve m alene oblasti, k o jim a su b ili na čelu
ž u p a n i . U svakoj župi nastavalo je p o je d n o plem e, k ojem u je sre­
dište b io u tvrđen i grad (c a s tru m ). Plem ena su u župam a živ je la posve
po staroh rvatskim ob ičajim a, te su si sama b irala župane, podžupane
i satnike.
Za A rp ad ovića p ro m ije n ilo se staroh rvatsko župno uređen je u d v o ­
ja k o m sm jeru. P rv o su A rp a d ovići po više staroh rvatskih župa s je d i­
n jiv a li u veće oblasti, u ž u p a n i j e , kako su op sto ja le već u U gar­
skoj, te im uza to i d avali onako uređenje, kako su im ale ugarske
županije. G lavna je razlika bila da župane tih županija n ije više b ira o
narod, nego da ih je k ra lj im enovao. N o te p ro m jen e nisu b ile za
A rp ad ovića posve dovršene, tako da su tada uz žu pan ije op sto ja le i
staroh rvatske župe. Ž u panijsko uređen je b ilo je većim d ije lo m p ro ve­
deno u S la vo n iji, dok su u H rva tsk o j izm eđu G vozda i N eretve još
sveđer o p sto jale staroh rvatske župe. U S la vo n iji su n a jp rije p o ugar­
skom kalupu u redili županiju V u k o v s k u i Požešku, zatim
Zagrebačku; u opsegu p oto n je žu pan ije K r i ž e v a č k e p osto­
ja le su jo š u X I I I stoljeću o ve starohrvatske župe: K riževačk a (d e
Cris, C ris ien s is ), K aln ičk a (d e K etnnuk, K e m lu k ), Rovišćanska (d e
R o ic h a ), Čazm anska ( chasm ensis) , G arićka (d e G arig, G u a rig ), Gareš-
nička (d e G e rzen ch e ), G rđevačka (K o rd u a , G o rd o v a ), M oslavačka (d e
M o n o s lo u ) itd. I Zagrebačka županija postala je od više starohrvatskih
župa, kao što su Ivanićka, Dubravska, M oravečka itd. Još god. 1227.
čitam o da je p osjed V ra žji laz »u žu pan iji Z agreb ačkoj, a u župi M ora-
v e č k o j« (in d is tric tu zagrabiensi, de co m ita tu M o ro c h a co n s titu ta ).
K o ji put pače d ogađalo se da su k ra ljev i k oju starohrvatsku župu
izm eđu D rave i Save p rid ru žili k o jo j ugarskoj žup an iji na sjeveru Dra­
ve, n a ročito županijam a Z aladskoj, Šim eškoj i B ara n jsk oj. T a k o je
neko v rije m e (1239— 1256) župa G arić prip ad ala žu p an iji Šim eškoj. N o
to je b ivalo red o vito sam o prolazno, n a ročito onda kad je župan k oje
južn e žu p an ije ugarske im ao p osjed a na ju gu Drave, pa i tu že lio
vršiti svoju vlast kao župan.
Druga znam enita p ro m jen a b ila je da su A rp a d ovići u vod ili feuda­
lizam , te p ojed in e staroh rvatske župe d avali svjetovn im i duhovnim
velikašim a u nasljedno leno. T ak o je u tim župam a staroh rvatskog
župana, k ojega je dosad b ira o narod iz neke određen e porod ice, zam i­
je n io nasljedni vazal (k le tv e n ik ) k ra ljevsk i, k o ji se je zvao k n e z
(c o m e s ). P rv i je tako rad io k ra lj B ela I I I , k o ji je god. 1193. d arovao
knezu krčkom u B artolu župu M odruše u leno (b e n e fic iu m ) pod p ogod ­
bom da mu za to u ratu pom aže sa deset kon janik a (o k lo p n ik a ). P o­
slije je nasljednih knezova b ilo sve više. M alo zatim d ob io je neki župan
iz plem ena Šubić župu B rib ir, onda 1210. župan D om ald župu Cetinu
s T rilje m , napokon i neki krbavski župan od plem ena Gusić župu

21
322 DRUGO DOBA

K rbavu . T a k o postadoše u H rva ts k o j nasljedni knezovi: M od ru ški (k o ji

su p o s lije jo š d o b ili župe Gacku i V in o d o l), K rb a vsk i, B rib irsk i, i napo­
kon Cetinski. U S la v o n iji p o ja v iš e se jed n ak im načinom k n ezovi G oričk i,
k o ji su d ob ili u nasljed no leno g oričk u župu (p o s lije B la g a js k i). N a p o ­
kon su župe d ob iva li u n a sljedno leno i duhovni glavari kao i različne
crk ven e družine. God. 1211. d arovao je k ra lj A n d rija redu cistercita
G orsku župu, k oju su p rije d ržali hercezi iz k ra ljevsk e p orod ive. Dru­
žina b ožja k a (te m p la ra ) d ob i tako župu Dubicu, a god. 1277. d arova
k ra lj L ad islav K um anac zagrebačkom u biskupu T im o te ju i n jeg ovim
n asljednicim a za vječn a vrem ena župu Garešnicu.
Svaka žup an ija im ala je poput župe kao središte i branik svoj
u tvrđen i žu p an ijski grad (c a s tr u m ), k o jim je u p ravljao kaštelan ili
gradščik (ca stelia n u s, p oslije hrvatski p o rk u la b od njem . B u rg g ra f). U
gradu ž iv je li su gradski plem ići, zvan i castrenses ili ioba gion es (p a č e i
b u rgen ses), k o jim a je b ilo b ra n iti grad. P od župan ijskim grad om red o­
v ito je nastala naseobina, podgrađ e ili su b u rb iu m zvana, od k o jih se
razviše va roši (o p p id a ) i p o s lije grad o vi (c iv it a te s ). Ž ite lji tih naseo­
bina m ora li su različne službe č in iti župan ijskom u gradu (v ig ilia s seu
custodias servare, vineas et terras colere, aquam p o rta re , onera et alia
s erv itia consueta fa c e re ), od k o jih bi se ili otk u p ili novčanim svotam a,
k o je bi p laćali svake godine, ili bi ih k ra ljevi, hercezi i b an o vi oslob a­
đali tih tereta, p od ig a v radi osobitih zasluga žite lja n jih o v e općine na
s l o b o d n e općine. T a k o postadoše u H rva ts k o j k ra ljevsk a slobodna
i p o v e lje n a m jesta, trgo višta i varoši (g r a d o v i).
O sob ito X I I I s toljeće (n a ro č ito nakon tatarske p ro v a le ) b ijaše p o­
v o ljn o za postan je slobodnih, p o v e lje n ih m jesta. K ra lje v i, hercezi i
b an ovi p o d je ljiv a li su m jestim a, trgo vim a i varošim a sloboštine, naro­
čito onim a, g d je b i se nastanili s t r a n c i ili h o s p i t e s , najviše
N ije m c i. D akako da su i uredbe tih slobodn ih p oveljen ih m jesta b ile
u za jm ljen e od n j e m a č k i h gradskih općina. T a k o postadoše slo­
bodna m jesta i g ra d o vi: V aražd in (1 2 0 9 ),1 P e trin ja (1225), V u k ovo
(1231), V iro v itic a (1234), S am o b o r (1 242), G radec k od Z agreba (1242),
K riž e v c i (1252), Jastrebarsko (1 257), B ihać (p r ije 1271) itd. N a čelu
tim slob od n im gradskim općinam a b io je gradski starješin a ili m a i o r
v i 11 a e, k o ji je b io p o g la v ito sudac građana, pak su ga s toga u nekim
m jestim a i n azivali s u c e m (iu d e x , u V araždinu » r i c h t a r d u s « ) .
Od n jeg ova suda n ije se p riziva lo na bana, nego ravno na k ra lja ili na
n jeg ova tovarn ika, k o ji je p ob irao i davanja tih općina. Z n atn ije p rizive
na osobu k ra ljevu nosio je sam gradski starješin a p red kralja. Uz star­
ješinu p osto ja la je ob ičn o k u rija ili m agistrat, naim e zb o r p risjed n ik a,
sastojeći od prisežn ika (iu r a t i) i vijećn ik a (c o n s ila r ii). A k o je grad
ili varoš b ila utvrđena zid ovim a i vratim a, im ala je i gradskoga kašte­
lana k o ji je b io glava gradske straže, zatvarao p od večer gradska vrata,
a u ju tr o ih otvarao. B ilo je i b i l j e ž n i k a (n o t a r ii) k o ji su v o d ili

1 [P r iv ile g ij za gra d V a ra ždin iz 1209. k riv o tv o re n je , pa u o b zir dola zi p r iv ile g ij iz

1220. go d in e.]
 HRVATSKA ZA ARPADOVIĆA 323

sudbene i druge gradske zapisnike. Građani tih p oveljen ih m jesta im ali

su različite povlastice. P o g la v ita p rava n jih o v a b ila su da su se p o svo­
j o j v o lji sm je li d oseliti i od seliti i da su m o g li raspolagati s v o jim p osje­
dom i onda, kad nisu im ali zakonitih potom aka.
D ok su slob od n i g ra d o vi u n u tarn joj ze m lji b ili uređeni p o n je ­
m ačkom kalupu, ra zv ija li su se hrvatski g ra d o vi u p rim o rju p o uzoru
romanskih grad ova D alm acije, k o ji su jo š za k ra ljev a hrvatske
k rv i im ali s v o ja zasebna prava i uredbe. V e ć god. 1167. d ob io je
Š i b e n i k jed n ak e p ovlastice, kako su ih v e ć o tp r ije im a li gra d o vi
S p lit i T ro g ir. Znatno m anja prava d ob io je grad N i n god. 1205.
U opće se p ovlastice toga grada znatno razlik u ju od p riv ile g ija dalm a­
tinskih gradova. K ra lj A n d rija p o d ije lio m u je on om p rig o d o m ova
prava: građani m ogu b ira ti u vijek za kneza (c o m e s ) od ak le koga hoće,
i taj je sudac, i n itk o d ru gi nem a sudačke vlasti nad njim a. N ijed a n
herceg, ban ili banovac ne sm ije građana p oziva ti p red svoj sud, niti
tražiti od n jih kakovu službu ili daću, tek jedanpu t u god in i ako bi
došao u N in za p oslom bud k ra ljev im bud k ra ljevin e, sm ije zah tijevati
ručak ili večeru za trideset lju d i. S većim b ro je m lju d i ne s m ije uopće
ni ući u grad bez d ozvo le građana. N ijed a n herceg, ban ili banovac ne
m ože u gradu ni u s v o je im e ni u im e k ra lje v o p od ići kakvu utvrdu,
n iti zah tijevati da se već g o to v e u tvrd e njem u predadu. Građani su za
sve v ije k e oslobođ en i od davan ja talaca, te m ogu slobodn o u živati svoja
p rava i ž iv iti p o svo jim starim ob ičajim a. N o zato ne sm iju nikakve
p om oći pru žati nikom u k o ji b i b io k ra lju nevjeran ili bi se p ro tiv
n jega bunio. A k o bi k ra lj došao u p rim o rje i h tio unići u grad, m oraju
ga građani d očekati na gradskim vratim a, te ga p o m ogućnosti što d o­
s to jn ije u gostiti. P ra tn ja k ra ljev a nema p rava unutar gradskih zidova
tražiti stana ni opskrbe, nego sam o za sv<jj novac, ako građani na to
p rivo le. K a d j e ban čitave S la vo n ije S tjep an god. 1251. ispod brda
J a b l a n i ć a (J ab lan ca ) osn ovao grad, p o d ije lio je R ab ljanim a, k o ji
se u nj naseliše, »onu istu slobodu, k oju su uživali T ro g ir, Šibenik i
dru gi k ra ljevsk i g ra d o vi u p rim o r ju «. Jedino je ban za k ra lja i za se
p rid ržao tri četvrtin e d oh otka od t r g o v i n e , d ok je č e tv rti dio
osta vio građan im a za n jih ove potrebe. Posve druge p ra vice i dužnosti
im ao je grad O m i š , g d je je kaštel nad grad om kao i u Skradinu
b io u k ra ljev s k o j vlasti, te je n jim za p o vije d a o hrvatski ban. Još su
m anje p ovlasti grad ova S e n j a (k o ji je n a jp rije zapao božjake, a
onda knezove K r č k e ), B a g a (S c ris a le a ) i dru gih m an jih p rim orsk ih
m jesta. U B agu je p rim je ric e hrvatski ban uzim ao čitavu trgovin u .
Uz građanski stalež, k o ji se lije p o razvio za A rp ad ovića i u nutar­
n jo j ze m lji, zg o d ile su se zn am enite p ro m jen e i u p l e m i ć k o m
s t a l e ž u . Još za k ra ljeva hrvatske k rvi stali su se p lem eniti H rva ti
d ije liti na v i š e p l e m s t v o ( velikaši, magnates, b a ron e s) i na n i ž e
p l e m s t v o (n o b ile s , universa n o b ilita s ). Višem u plem stvu p ripadale
su p orod ice, k o jih su član ovi obnašali različne d ržave i plem enske službe,
od k o jih su se naim e b ira li b an ovi i župani; u niže p lem stvo u b rajali su
se svi slobodn i H rva ti, p o d ije lje n i u plem ena, k o jih je na početku
324
DRUGO DOBA

X I I stoljeća izm eđu G vozda i N ere tv e b ilo dvanaest ili b o lje trinaest.*
S vaki j e H rva t prip ad ao nekom u plem enu i sam o onaj sm atrao se
plem enitim , za k ojega se znalo od k ojega plem ena p otječe. Za Arpa-
d ovića p ro m ije n ilo se koješta.
N a jp rije su m n ogi velikaši, k o jih su p orod ice o b a v lja le župansku
čast u različnim župam a, p rim ali te župe od k ra ljeva kao nasljedna
lena (b e n e fic ia ) uz pogodbu da čine k ralju različite službe, naročito da
ga pom ažu u ratu s određen im b ro je m vojsk e. T a k o se te županske
p orod ice prom etnuše u feudalne kneževske porod ice. P rv i se p ojaviše
K r č k i k n e z o v i (p o s lije F r a n k a p a n i ) kao knezovi župe u Mo-
drušam a (1193); nakon njih popeše se na p op rište B r i b i r s k i k n e ­
z o v i od plem ena Š u b i ć kao gospodari župe B rib ira, onda K r b a v ­
s k i k n e z o v i od plem ena G u s i ć u K rb a vi, napokon k n e z o v i
N e 1 i p i ć i od plem ena S n a č i ć, k o ji dobiše župu Cetinu. U S la vo n iji
p ojaviše se k n e z o v i Gorički ili B a b o n i ć i (p o s lije B l a ­
g a j s k i ) od nepoznata plemena, nadalje G o r j a n s k i knezovi
od plem ena D r u ž i n a (D ru sm a ) u V u k ovsk oj županiji. P ojed in e kne­
ževske p orod ice stjecale su m ilošću k ra ljeva sve p ro stra n ije p osjede, pa­
če bi ovlad ali s više župa. T ak o su K rč k i knezovi p os lije uz M odruške p ri­
m ili jo š i župu V in o d ol, napokon Gacku i grad Senj; G oričk i k n ezovi (B a ­
b o n ić i) raširili su svoju vlast od G vozda do Save i od bosanske m eđe
do kranjske granice. N a jv iše pak osiliše se B rib irsk i knezovi od p le­
m ena Subić, k o ji su p otk raj X I I I stoljeća p ostali i nasljedni banovi
čitave H rvatske i D alm acije.
N ek i A rp ad ovići stali su i velikašim a iz Ugarske d arivati župe i žu­
panije, a i m an je oblasti u H rvatskom K ra ljevstvu . T ak o dobi ban S tje ­
pan od plem ena Gut-keled god. 1251. peke k ra jeve izm eđu K upe, N o v i­
grada i bosanske m eđe; jed n ak o dobiše i ugarski G isingovci K op rivn icu
i druga m jesta. T ak o se n aročito u S la vo n iji (S lo v in s k o j z e m lji) uz
urođene hrvatske velikaše u gnijezdiše neke ugarske velikaške p orodice,
k oje su znatno u tjecale na hrvatsku p ovijest.
Prem da je niže p lem stvo hrvatsko, k oje je izv o d ilo svoju lozu od
dvanaest ili trinaest plem ena, budno b d ilo nad s vojim povlasticam a,
n ije ipak m oglo za p rije čiti razvitak n o v o g a plem stva. T o je pak p o­
stalo tako što su k ra ljev i A rp ad ovići p ojed in im zaslužnim ljudim a, p o ro ­
dicam a, pače i čitavim općinam a zasebnim p oveljam a p o d je ljiv a li plent-
stvo i plem ićke sloboštine. T a k o postade tako zvano d o n a t a r n o
(p o v e lje n o ) p l e m s t v o , u k o je treba u b ro jiti i plem ićk e općine u
K lok oću i T u rovom polju. U p lem ićk oj općini nisu svi žite lji izvod ili
s voje p o d rije tlo od jed n oga p radjed a kao u plem enu, ali su po k ra lje v ­
skoj m ilosti stekli jednaka prava kao i p lem eniti članovi starohrvatskih
plem ena. Z ato su se p oslije i čitave općine zvale latinskim nazivom
gen era tio, k o jim se je isprva označivalo sam o plem e.
Osim plem enitih, posve slobodnih lju d i b ilo je u H rva tskoj i
p o d a n i k a . Dok je p lem eniti čo v je k živ io na s v o jo j zem lji, na » p 1 e -
m e n š ć i n i « , podan ik je živ io na tuđoj ze m lji, na ze m lji svoga go-

1 [O d X I I st. p o ja m »p lem en a « ogra n iču je se na p lem ićka bratstva .]

 H R V A T S K A Z A A R P A D O V IC A
325

spodara. On je uživao zem lju svoga gospodara, te je prema tomu

m orao njemu služiti. Podanika ili vazala (va sa lli) bijaše više vrsti: po­
danici na kraljevskim ili herceškim im anjim a zvali su se u d v o r n i c i
( u dvornici regis), podanici duhovnih velikaša i družina bili su p r e ­
đ i j a 1i s t i ( praediales), a podanici svjetovnih velikaša k m e t o v i
(c o lo n i). Kmet, kojega je njegov vlastelin (gosp od ar) naselio na svojoj
zem lji, nosio je sve dužnosti i terete, m orao je obrađivati zem lje i
vinograde svoga gospodara, plaćao mu kunovinu i druge daće, ratovao
je s njim u vojsci, te nije smio oporučiti svoje imovine. Oni kmetovi,
koje su gospodari radi osobitih zasluga oslobodili kmetskih dužnosti te
im darovali uživane zem lje, zvali su se s l o b o d n j a c i (lib e rtin i).
N ajniži razred pučanstva u H rvatskoj bili su r o b o v i ili s e b r i
(servi, m ancipia). Budući da nisu imali nikakva posjeda, bili su obično
zanatlije ili radnici svojih gospodara. Oni, koji su se sami podali rop­
stvu, zvali su se adscripti, a njihova djeca originarii. R obove su gospo­
dari m ogli i prodavati. Tako je prim jerice god. 1269. neki Farkaš
Đam janov opatiji u Toplicam a (T op u sk om ) prodao 12 robova za 17
zagrebačkih dinara. Zagrebački biskup Stjepan I I poklonio je opet ča-
zmanskomu kaptolu više robova s njihovom djecom.

* * *

Znatne je prom jene za Arpadovića doživila c r k v a r i m o k a t o ­

l i č k a . U doba kraljeva hrvatske krvi čitava je hrvatska država (za­
jedno s D alm acijom ) pripadala s o l i n s k o - s p l i t s k o j m etropoliji,
koje je vlast sezala od mora do Drave i Dunava. Nadbiskupi solinsko-
-splitski bili su prvi dostojanstvenici u hrvatskoj državi, često put i du­
hovni oci i skrbnici hrvatskih vladara. Od njihovih područnika (suf-
fragana) najodličniji je bio hrvatski biskup u Kninu, m nogo puta i
kraljev kancelar; njegovo je područje obuhvaćalo svu zem lju od Knina
na sjever do Drave.
Za Arpadovića prom ijen ilo se mnogo na gore. Već Ladislav zadao
je m etropoliji splitskoj i biskupiji kninskoj golem udarac, osnovavši u
Z a g r e b u zasebnu biskupiju (o . 1094), koju je podredio ugarskomu
nadbiskupu u Kaloči. Tim je ne samo kninski biskup izgubio velik dio
svoga područja nego se i splitska m etropolija znatno suzila. Još veći uda­
rac snašao je splitsku m etropoliju kad se od nje u polovici X I I stoljeća
9
(g d. 1154) otkinula zadarska biskupija, te postala nadbiskupijom za­
visna od mletačkog patrijarha. N ovoj nadbiskupiji u Zadru biše pod­
vrgnute i one biskupije koje su tada politički spadale pod Mletačku
Republiku. Tako izgubi splitski m etropolita ne samo zadarsku nadbisku­
piju, nego uz nju još i biskupije na otocima Krku, Rabu i Osoru
(C resu). Nadbiskupija splitska, kako se razabire iz spisa crkvenoga
sabora od god. 1185, ostala je tako ograničena na Hrvatsku između
Gvozda i Neretve, a i na one d ijelove Dalmacije k oji nisu bili pod
mletačkom vlašću. N jezino neposredno područje obuhvaćalo je m jesta
i župe: Klis, Skale, Sminu, Cetinu, čitavu župu Hlivno, čitav M osor i
 326 DRUGO DOBA

sva Poljica do Vrulje. Podčinjene jo j biskupije bile su ove: k n i n s k a

(Kninsko polje, Vrhrika i Pset), t r o g i r s k a (Skradin, Bribir, Bio­
grad i čitava Sidraga), n i n s k a (N in, čitava Luka i polovica Like),
s e n j s k a (Senj, Vinodol, Gacka i Bužani), k r b a v s k a (Krbava,
polovica Like, Novigrad, Drežnik, Plaši i M odruše), i napokon h v a r ­
s k a (otoci Hvar, Brač, Vis, Korčula, Lastovo, i na kopnu čitava Kra­
jina od Vrulje do N eretve). Tim biskupijama pridružila se potkraj
X I I I stoljeća još i š i b e n s k a (1298), koje je kotar prije pripadao
biskupiji trogirskoj.
Nadbiskupija splitska ne bijaše se samo znatno smanjila, nego i
silno pala ugledom svojim. Dohoci splitskoga nadbiskupa bili su sada
manji (na godinu 400 maraka srebra), nego nadbiskupa zadarskoga
(godišnjih 500 maraka) ili biskupa zagrebačkoga (također 500 maraka
na godinu). Osim toga sjedili su na nadbiskupskoj stolici većinom tu-
đinci, nametnuti bud od ugarskoga dvora bud od rimske stolice. Na­
pokon je bilo i velikih nereda: tu su se stali širiti krivovjerci patarenski,
ondje opet bjesnile su borbe između latinskoga i hrvatskoga svećenstva
radi jezika. Patareni se pojaviše u K rajini (K a čići), u Lici (u Zvoni-
gradu knez Višen), pače u dalmatinskim gradovima biše osnovane pa-
tarenske vjerske općine. Da se zapriječi širenje patarenske vjere, do­
pusti napokon god. 1248. papa Inocencije IV senjskomu biskupu Mi-
reju upotrebu slavenske liturgije i glagoljice u crkvi, za koju se tada
m islilo da jo j je začetnik sv. Jeronim. Kako je duboko bila pala i osiro­
mašila m etropolija splitska, najbolje dokazuje osnova hercega Koloma-
na, kad je ono god. 1240. sporazumno s nadbiskupom splitskim Gun-
celom i zagrebačkim biskupom Stjepanom I I radio da se obje biskupije
sjedine u jednu i da se zagrebačka proglasi samosvojnom nadbiskupi­
jom i m etropolijom za čitavu Hrvatsku i Dalmaciju.
Uopće je biskupija zagrebačka od X I I I stoljeća postajala sve pro­
stranija, uglednija i bogatija. Uz postojeći već k a p t o l u Z a g r e b u
osnovao je biskup Stjepan II god. 1232. kaptol u Č a z m i (Začesanu,
Česmi). Kaptol sv. Petra kod Požege pripadao je biskupiji u Pečuhu,
a kaptol sv. Ireneja u Banoštoru (a poslije u M itrovici) biskupiji sri­
jemskoj. God. 1226— 1241. poklonio je hrvatski herceg Koloman bosan­
skomu biskupu Đ a k o v o ( possessio Dyacon), te je to mjesto poslije
postalo sijelom biskupa i kaptola bosanskoga. Kaptoli bili su vrlo
ugledne i bogate duhovne družine, te su osobito izašli na glas kao
m j e s t a v j e r o d o s t o j n o s t i ( locus credibilis) , obavljajući mno­
ge pravne poslove, koje su poslije obavljali javni bilježnici. Uz to se
kaptol zajedno s biskupom brinuo za i z o b r a z b u m l a d e ž i , oso­
bito za svećenički stalež. Osim prihoda od svojih imanja imali su bi­
skupi i kaptoli dohodak od c r k v e n e d e s e t i n e (decim ae), koju
je morao davati svatko, plemić i neplemić, od svega što je rodilo i raslo.
U X I I I stoljeću pobirala se u zagrebačkoj biskupiji desetina samo od
ovaca, koza, svinja i kokoši, zatim od pšenice, raži, ječma, zobi, proje,
bara, sijerka i sočiva, napokon od meda i pčelinskih košnica, voska,
lana, konoplje i vina.
 H R V A T S K A Z A A R P A D O V IC A
327

Osim svjetovn o ga svećenstva b ilo je u H rva tsk o j i r e d o v n i k a .

Za k ra ljev a h rvatske k rv i p rip ad ali su svi sam ostani redu sv. B e n e ­
dikta; na početku X I I I stoljeća raširi se u H rva tsk o j n ovi red
cistercita (p o crn o-b ijelom o d ije lu p rozvan i s r a k a r i ) , k o­
jim a h erceg A n d rija god. 1211. sagradi p rv i sam ostan u H rva tsk o j s
veličan stven om crk vom sv. M a rije u T op lica m a (T o p u s k o m ). Iza njih
nastaniše se d o m i n i k a n c i , f r a n j e v c i i p a v l i n i ( sam ostan
R em ete k od Z a g re b a ). N a ro č ito p rva dva reda proslaviše se i u Bosni
trije b e ć i k riv o vje rc e, a fra n je v c i se tako raširiše da su im ali s v o je sam o­
stane g o to v o u svakom većem m jestu.
Još p r ije ovih redova, u d ru goj p o lo v ic i X I I stoljeća naselio se u
H rva tsk om K ra ljev s tv u viteški red t e m p l a r a i b o ž j a k a . S ije lo
n jih o v o b ijaše već oko god. 1169. u V r a n i u m anastiru sv. Grgura,
k o ji b ijah u d ob ili od rim sk e stolice; odan le raširiše se na sve strane.
Oni stekoše p o s lije grad Senj i zatim Dubičku županiju; u Zagrebu im
ok o god. 1185. biskup Prod an sagradi sam ostan i crkvu u N o v o j V esi
tik kaptola. B ilo ih je n adalje u B o žja k o vin i, G logovn ici, g d je ih je
tak ođer naselio biskup Prod an; napokon i u N ašicam a. God. 1239. p o­
k lon io je p o to n jim a peču jsk i biskup B artol svoju desetinu u N ašicam a;
sam o ako bi se u ok o lici o tk rio m ajdan zlata ili srebra (a u r i vel a rgen ti
fo d in a ), onda će b ožja ci desetinu od p rih od a ru d ok op a davati pečuj-
skim biskupim a.
U X I I i X I I I stoljeću stala se iz Bosne u hrvatske ze m lje širiti
nauka pop a B ogom ila. S ljed b en ici te nauke u Bosni i H rva ts k o j, zvani
p a t a r e n i , nađoše p rivržen ik a i m eđu h rvatskim velikašim a, a i u
d alm atinskim grad ovim a. Pače u S la vo n iji, oso b ito u P ožešk oj i Vu-
kovsk oj žu p an iji, udom iše se patareni.
N auka patarenska ne b ijaše sasvim nova. Začetnik n jezin b ijaše
p rih va tio m noge nazore starih k riv o vje ra c a M aniheja, pa ih p rila go d io
slavenskom u m išljen ju . Prem a tom u vjero va h u oni doduše u j e d n o g a
B o g a i u tro js tv o , ali ne držahu B oga za tvorca neba i zem lje. B og
je sam o s tv o rio duh i n e v id ljiv i svijet. P o shvaćanju n jih ovu sastoji
se č o v je k od dva ne sam o p o b iti nego i p o postan ju različita d ijela:
od duše stvorene B og om ali od n jega otpale, i tije la stvorena đavlom .
B oga staroga za vjeta sm atrahu zlim b ogom , zato i zabacivahu S veto
p ism o staroga zavjeta. Budući da su duše nebeskoga izvora, m ora ju se
v ra titi u nebo, a zato treba da svrše svoju pokoru. Da b i se pak to lakše
p ostiglo, došao je Isus na zem lju da duše č o v je č je pouči o n jih o v o j
n aravi i o n jih ovu p o d rijetlu i da im pokaže p ra vi put kako će se p rije
k B ogu p o v ra titi. Isus sam n ije B o g nego n a jviši od anđela; tije lo mu je
b ilo sam o p rivid n o , pa zato n ije m ogao ni tr p je ti ni u m rijeti. N i sv.
Duh n ije p ra vi B og, već tak o đ er jed an od n a jviših anđela. Pokora,
k o jo m se duša m ože p o v ra titi k B ogu, sastoji se u tom da se v je ru je
u tu nauku. Za m rtv e ne treba m oliti, je r duše ako su p ok oru ob avile
d olaze u nebo; ako pak nisu, prelaze iz je d n og a tije la u dru go dok se
sasvim ne očiste. Uskrsnuća tije la nem a, je r je tv a r tije la stvorena od
đavla.
328 DRUGO DOBA

Patareni su vjero vali da je Isus sam o svo ju nau ku lju d im a ostavio,

p a su stoga zabacivali sva svetotajstva kršćanske crkve. N a ro čito su
o suđivali k r š t e n j e , osobito krštenje djece, tvrdeći d a im se uzalud
p o d je lju je , bu d u ći da jo š ne m ogu vjerovati, p a se stoga ne m o gu ni
spasiti p rije, nego što d ođ u k razboru.
P rim an je u patarensku crkvenu općinu o b a v lja lo se je svečanim
načinom . Patareni su naim e svakoga, ko ji bi ih zam olio da ga p rim e u
sv o ju crkvu, držali za nečista kao pseto, p a ga je zato trebalo n a jp rije
očistiti postom i m olitvom , a on d a tek prim iti. P rim an je o pisuje se
ovako: » K a d se tko p rija v i patarenim a, oni m u n a jp rije odrede vrijem e
za isp o vijed i za čišćenje i za m olitvu, a on d a m u stave na glavu evan­
đelje, što ga je napisao sv. Ivan, i sazivaju svoga svetoga D uha i p je v a ju
Očenaš. T o je n jih ov krst. N a k o n takvog k ršten ja odrede p okršteniku
opet v rijem e za nastavu i za o štriji život i čistiju m olitvu, a onda zaištu
da se p osvjedoči da li je junački vo je vao i sve izvršio kako treba.
A ko to p osvjed oči sve, i m ušk o i žensko, onda ga odvedu na posve­
ćenje: okrenu ga na istok, m etnu m u na glavu evanđelje, lju d i i žene
polože na nj ruke i p je v a ju pjesm e, hvaleći B oga, što je opet jed n a duša
p otražila svoj spas.« Suviše kazuje se jo š i to da se obraćenik o bu k ao
u d ugačku crnu haljin u , kao kakav kaluđer, a p atareni m oleći nad njim
m oliive, duhali su u nj i m azali ga od glave do pete.
Č lan ovi b ogum ilsk e vjere dijelili su se na dva razreda: na s v r š i -
telje ili s v r š e n e , 3 zatim na o b i č n e vjernike. Sam o sa­
vršene članove p rim ali su u općinu netom opisanim načinom ; obični
vjernici d o b iv ali su sam o krst. N o zato su savršeni članovi m ogli postati
glav ari crkvenih općina. Patareni su doduše zabacivali crkvene redove,
bu d u ći d a su nijekali da je Isus ustanovio bisk upe i svećenike; no zato
su ip ak m o rali i sam i im ati kakvo takvo crkveno uređenje. Svaka pa-
tarenska crkva b ila je sam a za se i nezavisna od druge; one nisu
im ale zajed ničkoga glavara: no zato su ipak p ojed in e crkve izm eđu sebe
općile kad b i to p otrebn o bilo. N a čelu svakoj crkvi (n p r. crkvi b o san ­
s k o j) stajao je d j e d ili d i d , a njaimu su bili p ok o rn i s t r o j n i c i
ili u č i t e l j i ( u B osn i bilo ih je d van aest), od k o jih su n ajo d lič n iji
bili g o s t i i s t a r a c . 4 Gost se običn o sm atrao zam jen ikom i na­
sljed n ik o m d jedovim . P ravo ga svećenstva nije bilo u njih, je r je svaki
savršeni član sm io naučati i širiti vjeru.
B o go slu ž je u patarena b ilo je vrlo jednostavno. Oni su zabacivali
hram ove, je r se B o g m ože svagd je častiti. H u lili su n ad alje na p r o -
p e 1 o i na s l i k e po crkvam a. K ak o bi se m o gao kršćanin klanjati
križu — um ovah u oni — kad su na njem u Žid ovi p ropeli sina B ožjega?
D a tko u b ije k ra lje v a sina drvom , zar bi m oglo biti k ralju m ilo to

3 [ N a z iv sa vrše n i, u o b ič a je n u d u a lis tič k ih h e re tik a n a Z a p a d u , ne p o z n a je d o m a ć a

g r a đ a na n a r o d n o m je z ik u . P r a v i h e re tic i, n o s io c i »C r k v e b o s a n s k e « n a z iv a li su se sa m o
k r s t ja n i.]
4 [ D je d , p o g la v a r » c r k v e b o s a n s k e « i n je z in ih » r e d o v n ik a «, » k r s t ja n a « , slu ž b e n o se
n a z iv a o sA m o, »e p is k u p «, tj. b isk u p . G o s t i s ta ra c n a z iv a ju se z a je d n ič k im im e n o m
p o g la v it i k r s t ja n i ili s t r o jn ic i. G o s t je , č in i se, b io p o g la v a r »h iž a « u k o jim a su ž iv je li
» k r s t ja n i« .]
 H R V A T S K A Z A A R P A D O V IC A
329

d rv o ? T a k o ne m o že n i B o g u da bude m io k riž. I n a k iti u crk vam a,

s ja jn e o d je ć e i su d ovi, i sam a p osvećen a v o d ic a , sve su to p re z ir a li kao
d je lo z lo tv o r o v o . P re m a to m u b ili su h ra m o v i p ataren a p o s v e o b i č n e
k u ć e b ez zv o n ik a i zvon a ( j e r su zvon a d rža li za đ a v ols k e tr u b e ),
b ez ik a k va n a k ita i n a prave, b ez slik a i k ip ova , i b ez u m je tn ih p ro p o ­
v je d a o n ic a . K lu p e , sto l p re k r it b ije lim p latn om , k o ji je slu žio za ž r tv e ­
nik, a na n je m o tv o re n o ev a n đ e lje , to j e b io sav ures n jih o v e zb orn ice,
N o i tak ve b o g o m o lje im a li su sam o u v e ćim m je s tim a ; inače su se
s a s ta ja li g d je im je b ilo n a jzg o d n ije : čas u grad u i u kući, čas u k o lib i
ili p o d v e d rim n eb om u šum i, na p o lju , u d o lin i i u pećin am a.
U p a ta ren sk im zb o rn ic a m a v rš ili su se o v i b o g o š to v n i o b re d i:
služba božja, opća ispovijest, p rim an je običnih
v je rn ika i svršitelja, n a p o k on ređenje s trojnika
(u č it e lja ). S lu žb a b o ž ja b ila je što je d n o s ta v n ija , a s astoja la se od
m o litv e g o s p o d n je O če naš, k o ja je b ila je d in a m o litv a n jih o v a , od
č ita n ja o d lo m a k a iz n o v o g a za v je ta , o d p r o p o v ije d i i b la g os lov a .
P ataren i, n a ro čito s v rš ite lji n jih o v i, ž iv je li su v r lo osk u d n o i tr i­
je zn o . S a vršen i p ataren o s ta v io se s v ije ta i o d re k a o b laga i n je g o v ih
slasti. On j e ž iv io siro m a šn o, b io z a d o v o lja n on im što je o d p rije k e
p o tre b e za sv a k id a šn ji živ o t, ra s ta v io se sa s v o jo m žen o m i d je c o m ,
pače za n e m a rio i stare p r ija te lje a k o se nisu našli s n jim u n je g o v o j
c rk v i. U ja v n o m živ o tu ne b ija š e za n j m jes ta ni u sudnici ( j e r n ije h tio
p r is iz a ti) ni na ju n a č k o m m ejd a n u ( j e r je osu đ iv a o u b ija n je lju d i).
Ž iv e ć i u sk ro m n o s ti h ra n io se b iljn o m h ran om , a o d ž iv o tin ja m o g a o
j e o k u s iti rib e ; je la je za č in ja o u ljem , je r m u m ast i m aslo b ija š e
za b ra n jen o. N a jo b ič n ija hrana n jih o v a b ija š e kru h i p o vrće, a p iće
vod a. O d ije va h u se n i p re b o g a to ni p rip ro s to ; n a jviš e nošahu crn e
h a ljin e , a p o d n jim a v rp c u o d kon ca ili vune, što j e svak i d o b io kad
su ga p r im ili m eđu savršene. N jih o v o p on ašan je b ija š e u o p će čed n o i
s m je rn o . »O n i ne tr g u ju «, p iše se u je d n o j s ta ro j k n jiz i, »s a m o da b i
se u k lo n ili laži, p re v a ri i p riseg i, n eg o ž iv e od zanata, a im a izm eđu
n jih i u č ite lja k o ji su k ro ja č i. N e zg rću b laga ni b o gatstva, a p o tre b e
su im m alene. O ni su čisti, u m je re n i u je lu i piću; ne zala ze u k rčm e
i ne m are ni za ples ni za d ru ge k ak ve igre. U stežu Iju tin u ; svagd a
rad e i uče sebe ili dru ge, a za to su im m o litv e k ra tk e. Č u vaju se b r b lja ­
n ja i k le ve ta n ja , a i la ži i k le tv e, te ne g o v r e ,zaista’, ja m a č n o ' i što
j e na to n alik, je r i to sve d rže da je p risega. K a d ga zap itaš, m alo
će ti k ad ra v n o o d g o v o r iti. I g o v o r e jo š da im je za b ra n je n svak i o d g o-
v o d osim : da, da i ne, n e.«
T a k o tr ije z n o i osk u d n o ž iv je li su sam o savršen i p ataren i. K u d i­
k am o v e ći d io n jih , svi n aim e o b ič n i v je r n ic i m o g li su p o s je d o v a ti i
s tje c a ti b la g o; za tim v o d iti r a to v e i m eso m se hran iti. Pače i že n iti su
se m o g li, te su u zim a li žene p od u v je t da im budu v je rn e i da ih m ogu
o tp u stiti p o v o lji. N o za to se i ob ičn i v je r n ik m o ra o svak i m jesec ja v n o
is p o v ije d a ti i o b e ć a ti da će svak ak o, ako ne p r ije a to b arem na s am rti
stu p iti u k o lo savršenih član o va (s v r š it e lja ). P o š to su p a taren i o d b a ­
c iv a li ne sam o m n og e u redb e kršćan ske c rk v e (za p a d n o g a i istočn oga
o b r e d a ), n eg o se pače o p ira li i d rža vn im zak o n im a ne h o teći ni na sud
330
DRUGO DOBA

ni u rat, to se dom ala i glavari kršćanskih crkava i svjetovn i vladari

digoše na n jih da ih utamane. U H rva tskoj zatirali su ih u p rv o j p olo vici
X I I I stoljeća, ali ih nisu m og li do k ra ja is trijeb iti.

* * *

K n j i ž e v n o s t u H rva tsk o j za Arp ad ovića bila je d v ojak a i po

sadržaju (crk ven a i sv jeto v n a ), i po jezik u (latin sk a i h rvatsk a).
R om ani u dalm atinskim g rad ovim a služili su se i u crk vi i u gra­
đanskom životu l a t i n s k i m jezik om . T aj je je zik b io također slu­
žbeni ne sam o na dvoru A rpadovića, nego su se n jim uopće pisale sve
javn e isprave po čitavoj hrvatskoj zem lji, ako su ih izdavali viši slu­
žbenici, naročito hercezi, banovi i banovci. N iže oblasti, kao župani
i satnici, pak i knezovi u p otreb ljavali su u službenim ispravam a i h rvat­
ski je zik k o ji su pisali i ć irilicom i g la go ljicom . N a js ta rija ć irilicom
pisana isprava p otječe iz god. 1184. T o je darovnica k o jo m su knez
B rečk o i župan Prvoš na m olbu red ovn ik a Radka p o v ra tili neke zem lje
samostanu sv. Ivana na otoku Braču.5 N a js ta riji svjetovn i spom enik,
pisan gla go ljicom , je s t V i n o d o l s k i z a k o n od god. 1288.
U crk vi u p otreb ljavali su H rva ti jo š za narodne d inastije slavenske
k njige, pisane glago ljicom . B ilo je tu m isala i časoslova, p saltira i evan-
đelistara k o ji su se u X I I i X I I I stoljeću p rep isivali i širili. O sobito
od god. 1248, kad je papa In ocen cije IV dopustio slavensko b ogoslužje
i glagoljicu , m nožile su se sve više slavenske bogoslužne k njige. N a
glasu je psaltir N ik o le R apskoga od godine 1222. Uz crkvenu slavensku
književn ost p o ja v ile su se a p o k r i f n e ili l a ž n e knjige, za k o je se
m isli da potječu od patarena.“ U tim se spisim a p rip o vije d a o osobam a
i zgodam a staroga i novoga zavjeta, ali posve d ru kčije nego u pravim ,
svetim knjigam a. Izm eđu tih se kn jiga najviše raširiše one k o je su
b ile najbliže pučkom u shvaćanju: poetične legende i priče, prazno­
v jern e p rip o vije s ti starih kršćana, legende o čudesima, k ojek ak ve lije č ­
ničke i gatalačke knjige, č a ro lije i zvjezdarske, bilinske i različite zna­
kovne knjige.
Osim crkvenih kn jiga b ilo je jam ačno i p o v j e s n i č k i h spisa
u pučkom hrvatskom jeziku. T i su p ovijesn i spisi b ili sastavljeni po
narodnom p ričan ju i po junačkim narodnim pjesm am a k o je su se u
ono doba pjevale. T ak o je nastala S l o v i n s k a k r o n i k a (lib e llu m
G o th o ru m , qu od latine S cla vo ru m d ic itu r re g n u m ), k oju je p oslije u
X I I stoljeću up otreb io neki p op Dukljanske nadbiskupije za svoje u la­
tinskom je zik u pisano historičk o d je lo P r e s b y t e r i D i o c l e a t i s
r e g n u m S l a v o r u m . Dukljanski ljetop isac p reveo je naprosto slo-

5 [P o v e lja iz 1250. im a uvod k o ji j e izvod iz p o v e lje napisane 1184.]

• [A p o k rifi su p ro iz vo d i prvih sto ljeća kršćanstva k o ji su u n a js ta rije doba ušli u
crkvenoslavensku k n jiževn ost iz grčkih , a sam o rije tk o iz latinskih vrela. O datle su
m nogi a p o k rifi došli o va m o k H rvatim a, g d je su sto ljećim a prepisivan i i čitani. B ili su u
u potrebi i u bosanskih bogum ila (im a ih u H va lo vu rukopisu iz 1404.]
 HRVATSKA ZA ARPADOVICA 331

vinsku kroniku iz hrvatskoga je zik a na latin ski ( ex scla von ica lin gua
v e rte re m in la tin a m ), a uz to je p rid o d a o k oješta bud p o usm enom ka­
zivan ju, bud p o dru gim spom enicim a. T a k o je u p otre b lja v a o jo š »lib r u m
S cla v o ru m , q u i đ ic itu r M e th o d iu s « — zatim grčku legendu o sv. V la d i­
m iru. L atin ski lje to p is pop a D ukljanina sačuvao se sve do danas; slo-
vin sk im kronikam a, k o je je u potrebio, nem a više ni traga. K ro n ik a
h rvatska op et je p rije v o d D u kljan inove kronike.
U p o lo v ic i X I I I stoljeća napisao je T o m a , arciđakon p rvostoln e
crk ve u Sp litu (1200— 1268), u latinskom je zik u znam enitu p ovjesnicu
solinske ili splitske n adbiskupije od osnutka n jezin a pak d o svojega
doba. T a p o v ije s t splitske crk ve (T h o m a e a rch id ia co n i Spalatensis
H i s t o r i a S a l o n i t a n a ) sadržava doduše n a jviše crk vene p o v je ­
snice, ali j e uz to p rv i i n a jsta riji d om aći (p o u z d a n iji) izv o r za p o li­
tičku p o v ije s t kako za k ra ljev a hrvatske k rvi, tako za vlad ara iz p o ro ­
dice A rp ad ove. N a jo p s e žn ije p riča T om a o vlad an ju k ra ljev a X I I I sto­
ljeća, a baš p otan k o o p ro v a li T atara (M o n g o la ) u Hrvatsku.
Za A rp a d ovića znatno je napred ovala i u m jetnost, n a ročito g r a ­
d i t e l j s t v o . S p o m in jem o sam o stolnu crkvu u Zagrebu, sam ostan
cistercita i crk vu sv. M a rije u Topuskom , m n oge crk ve i sam ostane d o­
m inikanaca i fra n jevaca itd. N a k on tatarske p ro vale opasavali se g ra­
d ovi i zn atn ija m jesta zidinam a, p od izali se zam ci i kašteli itd. U Pe-
trovaradinu stajala je već u X I I I stoljeću k ra ljevsk a palača. Pozn ati
su k i p a r i (v a ja r i) A n d r i j a B u v i n a , k o ji je o k o god. 1214.
ra d io u Splitu, zatim R a d o v a n o k o god. 1240. u T rogiru .
 P R IL O G I

IZVORI I PO M AG ALA ZA POVIJEST HRVATA

DO KRAJA XIII STOLJEĆA*

M n o gi p ita ju zašto nisam pišući p ovije st H rv a ta n avod io izvore iz k o jih

sam c rp a o zn an je o p ro šlim zgodam a? N jim a o d g o va ram da se u n ovije v rije ­
m e p restalo veća znanstvena d je la — a n ap ose p o vije sn a — opterećivati izvo­
d im a iz izvora, kako to d o k a z u ju d je la M om m scn ova, C urtiu sova, i čitava
O nck enova zbirk a, a d a ne sp o m in je m stotine fran cu sk ih , engleskih i ta lijan ­
skih d jela.
A n em a -n i p ravo ga sm isla k a d se suvislo p rič a n je p re k id a vječitim navo ­
đ en jem citata. T o sm eta čitateljevu oku i um u. N a p o k o n nem a ni p ra k ­
tične v rijedn o sti. Jer p ra v o veli R u s H ilfe rd in g u u v o d u k sv o jo j povijesti
S r b a i B u g a ra d a od n a v a đ a n ja izvora i citata isp o d teksta n ije p rave koristi,
j e r nevježa ionako onih kratica i izvadaka (k o ji su o bičn o u stran im jezicim a
pisani) ne ra zu m ije niti za n jih m ari; d ok o n aj koji se istraživan jem p o v jes­
nice b av i većinom zn ade ili b i b a r e m m o ra o znati, o d a k le je p isac c rp ao svo je
zn anje o d o g a đ a jim a što ih suvislo p rik azu je ,
S tih razloga, a i zato d a u štedim što više p ro s to ra za sam o prik azivan je,
nisam sv o je k n jige n ak ara d io citatim a iz izvora. D a sam svaku rije č htio pot­
k rijep iti izvorim a, izašla b i k n jiga dva p u t veća, te b i bilo više o pask i nego
teksta; a d a sam n avo d io sam o ponešto, ne bi n ikom u koristilo: ni stru čn jak u
ni ra d o zn alu čitatelju. N a p o k o n i citati iz izvora, on ak o sakati i istrgnu ti iz
cjeline, često p o b u đ u ju p osve krive p o jm o v e i nazore. D o g a đ a lo se pače i ne­
kim n ašim h isto rič arim a n o v ije g a d o b a d a su na tem elju p o jed in ih izreka iz
izvora k o ji p ut d ošli do p osve k rivih rezultata.
D a m eđ u tim čitatelja b a re m don ekle up utim , kako b i m o gao nadzirati
m o je p rič a n je i ak o je v o lja n d a se m jesto m o g a su h o p arn o g i m ožd a s u b je k ­
tivnog p rip o v ije d a n ja n au žije naivn a i n ep om ućen a p rik a ziv a n ja p rv ih izvora;
ndkan io sam n a koncu svak o g m o je g a d jela sastaviti k rata k p re g le d glavnih
izvora i p o m a g a la po k o jim a sam ra d io i p o k o jim a se m ože k o n tro lirati
m o j rad.

* [O d 1899, k a d j e iz iš a o o v a j s v e z a k pa za n jim i o s ta li, lit e r a t u r a j e z n a t n o p o ra s la . Z b o g

z n a č a ja o v o g iz d a n ja u b ilje š k a m a n ije u p u ć iv a n o n a n o v u lite ra tu ru , n iti j e o v a j P r ilo g d o p u n ji-
va n . Z a in t e r e s ir a n i č it a t e lj n a ć i ć e p r e g le d iz v o r a i lit e r a t u r e u F. Siiić, P r e g le d p o v ije s t i h r v a t ­
s k o g a n a r o d a , Z a g r e b , 1962, Historijski zbornik. Z a g r e b . 1965. i The Historiography of Yugoslavia
1965-1975, B e o g r a d 1975.]
 PRILOG I
334

PRVO DOBA

VLADANJE K N E Z O V A I KRALJEVA H R V A T SK E K R V I
642— 1102

Za čitavog vladanja knezova i kraljeva hrvatske krvi nije se našlo domaće

čeljade koje bi nam jerice zabilježilo zgode svoga vremena da im se uspomena
sačuva. Hrvati nem aju domaćeg ljetopisca prije god. 1102. Gotovo sve što o
prva četiri stoljeća hrvatske povjesnice znademo, zabilježili su strani, Hrvati­
m a većinom neprijatni ljetopisci. Stoga su i vijesti iz toga doba vrlo mršave
i često pristrane; tuđi kroničari nisu naime bilježili dična djela praotaca
naših, nego samo ono što je hrvatskim susjedim a bilo u prilog.
N ajstariji domaći ljetopisac je splitski arciđakon T o m a iz X I I I stoljeća
(1200— 1268). N apisao je povjesnicu solinsko-splitske nadbiskupije s napisom
H i s t o r i a S a l o n i t a n a (najnovije izdanje od dra Fr. Račkoga u zbor­
niku Jugoslavenske akadem ije: Monum enta spectantia historiam Slavorum
meridionalium, volumen X X V I, Zagrabiae, 1894), u kojoj prikazuje sudbinu te
prastare biskupije od njezina osnutka do smrti najroiskupa Rogerija god.
1266. Tom a arciđakon bio je zagriženi Talijanac, a odlučan protivnik Hrvata
i svega što je hrvatsko. Naročito mrzi popove glagoljaše i slavenski jezik u
crkvi, te se ne žaca upotrijebiti i paskvile kad mu je ruglu izvrgnuti tobožnje
neznanje glagoljaša. Ali ni Ugarske ne voli osobito; njem u se uvijek oči kradu
za zem ljom onkraj mora. Napokon piše on crkvenu povjesnicu, te se politič­
kom bavi tek nuzgredno koliko mu treba da razjasni zgode solinsko-splitske
metropolije. Stoga su njegovi podaci o vladanju knezova i kraljeva hrvatske
krvi posve mršavi; tek nuzgredice čujem o za ime kojega kneza ili kralja;
pravoj političkoj povijesti nema do 1102. gotovo ni traga.
N ešto prije Tom e arciđakona, a svakako nakon god. 1102. pisao je drugi,
po imenu nam nepoznati svećenik m etropolije dukljansko-barske neku kro­
niku ili ljetopis, koji je poznat po naslovu P r e s b y t e r i D i o c l e a t i s
r e g n u m S l a v o r u m . Od toga ljetopisa imade i stari hrvatski prijevod s
napisom K r o n i k a h r v a t s k a . O bje kronike, latinski izvornik i hrvatski
prijevod izdao je posljednji put s uvodom i tumačem d r . I v a n C r n č i ć
u knjizi: Popa Dukljanina ljetopis po latinsku i toga nekoliko i još nešto po
hrvatsku, K raljevica 1874.
Ljetopis popa D ukljanina daje vrlo malo građe za političku povjesnicu
H rvata do X I I stoljeća. Dukljanin je skupio pučke predaje, koje se rijetko
kada podudaraju s kritičnom poviješću, te je te različite pučke predaje sasta­
vio posve sam ovoljno u cjelinu. N o ipak pop Dukljanin nije posve na odmet.
Im a u njem u dragocjenih podataka o nutarnjem životu hrvatskoga naroda
tijekom mnogih stoljeća, o najstarijem opsegu hrvatske države i o njezinim
oblastim a na koje se dijelila. Tu se potanko opisuje krunidba hrvatskoga
kralja, tu se priča kako se narod sastajao na sabor i šta se sve tada vijećalo
i određivalo.
 IZVORI I POMAGALA ZA POVIJEST HRVATA NO KRAJA X III STOLJEĆA 335

Budući da su dom aći ljetopisci posve nedostatni, tražiti nam je podatke i

vijesti u kroničara i spisatelja susjednih naroda i država. O d grčkih ili bizant­
skih pisaca bavé, se H rvatim a: car K o n s t a n t i n P o r f i r o g e n e t (o k o
950) u svojim djelim a, napose u spisu D e administrando im perio; zatim K e -
d r e n (d o god. 1057), S k i l i c a (811— 1057), Z o n a r a (o d stvorenja svi­
jeta do 1118), G l i k a M i h a j l o (do 1118), N i k i f o r B r i j e n i j e , K e -
k a u m e n i d rugi; o d franačkih ljetopisaca: L a u r e s h a m s k i ljetopis
(703— 803), ljetopis E i n h a r d a (741— 829), k o ji je također napisao žirof
cara K a rla V elikoga; n ad alje dva životopisa cara L ju devita Pobožnoga, a naro­
čito ljetopis Fuldijski (830— 1108). V rlo m nogo podataka vidim o jo š iz m letač­
koga ljetopisa C h r o n i c o n Venetum (z a god. 830— 1108) od Ivana
Đakona, zatim iz kronike A n d r i j e D a n d o l a ( Andreae Danduli chroni­
c o n ). U garsk i ljetopisci za čudo vrlo m alo ja v lja ju o H rvatskoj p rije X I sto­
ljeća; tek nekoliko vijesti donose S i m o n K e z a ( Sim onis de Keza gesta
H u n n o ru m et H u n g a ro ru m ) i I v a n T u r č a n s k i ( Joannis de Thwrocz
chronica H ungaroru m ).
O svim dom aćim i stranim kroničarim a napisao je dr. F r a n j o R a č k i
krasnu i opsežnu studiju: Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest
srednjega vijeka (u K njiževniku o d god. 1864, str. 33— 77, 200— 227, 358— 388
i d a lje ). T u je stu diju p oslije R ački dopunio rasp ravom : Scriptores rerum
chroaticarum pred X I I . stoljećem (u Radu Jugoslavenske akadem ije, knjiga
L I god. 1880.).
Pored svih dom aćih i stranih ljetopisaca bila bi povjesnica H rvata do
1102. vrlo m ršava, da nem a jo š jed n a vrst izvora, naim e s p o m e n i k a , naro­
čito pisanih ostataka iz onih vrem ena. H rvatski vladari izdavali su počev od
I X stoljeća m nogo p ovelja ili diplom a kako različitim zborovim a tako p ojed i­
nim osobam a. M n o go se tih isprava izgubilo; no ostalo ih je ipak od knezova
T rp im ira i M utim ira, zatim od k raljeva K rešim ira Starijega, D ržislava, Petra
K rešim ira V elikoga, D m itra Zvon im ira i S tjepan a II. Osim tih kraljevskih
p ovelja sačuvalo se je nešto isprava i o d različnih crkvenih dostojanstvenika
i zborova, a i o d privatnih lju di. Im ad e n ad alje i pisam a, što ih je rim ska
stolica pisala hrvatskim knezovim a i kraljevim a. N ap o k o n preostalo je nešto
spisa od crkvenih sabo ra (sinoda) koji su se u vrijem e v lad a ra hrvatske
krvi sastajali i vijećali.
Povelje hrvatskih knezova i kraljeva, isprave privatnih lju di, dopise p apin­
ske i spise (a k te ) crkvenih sabo ra izdavali su štam pom već za prošlih stoljeća
stariji historiografi Sim e L ju bavac, Ciccarelli, Lucius (L u č ić ) i Farlati; no
p r v i p o t p u n i zbornik svih pisanih spom enika za vrijem e od god. 503.
do 1102. o bje lo d an io je I v a n K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i s naslovom :
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, dio I. od 503—
— 1102, u Z agreb u 1874. K ukuljevićev zbornik (codex) opseže zajedno s indek­
som 256 strana u četvrtini i sadržava upravo sve pisane spom enike iz vladanja
vladara hrvatske krvi. N o tom u izdanju s punim je p ravom kritika puno pri­
govarala (R ačk i u Radu Jugosl. akad. X X V I I . p. 294, i o bran a K ukuljevićeva u
Arkivu za jugosl. povjestnicu, X I I . str. 111), te se stoga prihvatio dr. F ran jo
Rački posla da svu tu građu jo š jed n om po zahtjevim a diplom atike na svjet­
lo iznese.
 PRILOG I
336

P rip ra v lja ju ć i se za to izdanje priop ćio je R ački u Radu Jugoslavenske

ak adem ije ova izvješća i rasprave: Istraživanja u pismarah i knjižnicah dal­
matinskih {R ad, 26), Hrvatska dvorska kancelarija i njezine izprave za vlada­
vine narodne dinastije {R a d 35), Stari prepisi hrvatskih izprava do X I I . vieka
prem a maticam {R a d 36), Podm etnute, sum njive i prerađene listine do X I I .
vieka« ( R ad 45). i Ispravak k raspravi: Podm etnute, sum njive i prerađene
listine do X I I . vieka (R a d 48). Rezultat svih tih stu dija Račkoga je opsežno i
znam enito d jelo D o c u m e n t a h i s t o r i a e c h r o a t i c a e p e r i o d u m
a n t i q u a m i l l u s t r a n t i a , edid it Academ ia scientiarum et artium Sla-
vorum m eridionalium . Z agrabiae 1877 (M on u m en ta spectantia historiam Sla-
vortim meridionalium, volum en V II.).
R ačkoga Docum enta opsežu 544 strane, a sad ržavaju upravo sve izvore
(Ijetopisce i spom enike) za povijest H rvata do god. 1102. koliko su u ono vri­
jem e b ili poznati. U dešen o je pak d jelo tako zgodno i pom no da se i n ovajlija
m ože lako uputiti u sve što je donle na p olju hrvatske historiografije najsta­
rijega d ob a bilo urađeno.
D ocum enta razd ijeljen a su na tri dijela.
U p rvom (str. 3— 182) s napisom A c t a štam pane su 143 različite isprave
bu d čitave b u d u izvodu, i to ne samo povelje hrvatskih knezova i kraljeva
nego i isprave dostojanstvenika i privatnih ljudi, zatim poslanice rim skih
p apa hrvatskim vladarim a i biskupim a, napokon i različiti popisi sam ostan­
skih posjeda. B aš tim d ijelom stekao je Rački najveće zasluge, je r nije bio
zadovoljan da stara pism a naprosto preštam pa iz starijih zbornika, nego je
uvijek nastojao da p ronađe izvornike ili b a r n ajstarije prepiše isprava i da
ih onda po pravilim a diplom atike i p aleografije iznese na svjetlo u prvotnom
obliku. Stoga je m noge isprave, koje su se p rije sm atrale za prave, uvrstio
m eđu sum njive; neke je proglasio za podmetnute, druge za prerađene, nekim a
je prom ijenio datum (go d in u iz d a n ja ), a nekim a je popravio tekst po izvor­
nicima. U opće može se reći da je nastojao kako b i sva akta izdao prem a
zahtjevim a m oderne znanosti.
D rugi dio (str, 185— 214) s napisom R e s c r i p t a et s y n o d a l i a
sadržava spise crkvenih sabo ra ili sinoda, koje su se u X i X I stoljeću u H rvat­
skoj i D alm aciji (n aročito u S p litu ) obdržavale.
Treći dio napokon (str. 217— 489) je najopsežniji te im ade napis Excer-
p t a e s c r i p t o r i b u s . Tu su nakrcani izvodi iz svih ljetopisa, dom aćih i
stranih, koliko se tiču hrvatske povjesnice do god. 1102. Izvodi su preštam pani
iz n a jb o ljih izdanja tih ljetopisa. Podaci su poredani kronološki, tako da je od
b ro jn ih ekscerpta iz različitih ljetopisaca sastavljena kao neka zasebna hrvat­
ska kronika.
O b ilje opaska i nota iza svake isprave, tumač osobnih i m jesnih imena,
citati iz historičke literature i napokon vrlo pom no sastavljeni indeks imena
i stvari čine zbornik dra. Račkoga dragocjenom i neophodno potrebnom kn ji­
gom za svakoga, k o ji se zanim a za povijest H rvata p rije god. 1102. U njoj je
zabilježeno sve što se do god. 1877 m oglo znati o n ajstarijo j periodi hrvatske
prošlosti. O d onoga d oba (1877) pa do danas otkriveno je vrlo m alo novih
izvora kojim a se Docum enta m o raju popuniti.
 IZVORI I POMAGALA ZA POVIJEST HRVATA NO KRAJA X III STOLJEĆA 337

N a jp rije je god. 1880. nađeno više poslanica rimskih papa hrvatskim kne­
zovima i biskupima, koje prije nisu bile poznate. Te su poslanice štampane u
Starinama Jugoslavenske akademije, knjiga X I I s napisom: N o v o n a đ e n i
s p o m e n i c i i z I X. i XI . v i e k a z a p a n o n s k o - m o r a v s k u , b u ­
g a r s k u i h r v a t s k u p o v i e s t , priopćili dr. Fr. M i k 1 o š i ć i dr. Fr.
R a č k i. M eđu tima povjesnicama osobito su znamenita pisma pape Ivana
V I I I hrvatskomu knezu Dom agoju i pismo pape Aleksandra II kralju Dalma­
cije (Petru K rešim iru). — Godinu dana zatim (1881) priopćio je ruski učenjak
V. V a s i l j e v s k i u Žurnalu ministerstva narodnoga prosvgščenija (S. Pe-
terburg 1881. čast C C X V — C C X V I) izvatke iz djela grčko-bizantskoga pisca
Kekaumena, koji je u X I stoljeću napisao neku vrst strategikona. U Kekau-
mena imade više podataka za povijest Duklje i Bugarske i jedna bilješka o
toparhu Dobronji, gospodaru dalmatinskih gradova Zadra i Splita u prvoj
polovici X I stoljeća. Poslije je Vasiljevski izdao čitavog Kekaumena (Cecau-
meni strategicon et incerti scriptoris de officiis regiis libellus, ediderunt V.
Vasiljevskij et V. Jernstedt, Zapiski histor. filol. fakulteta c. universiteta u
Peterburgu, 1896., čast 38., str. 113).
G rađa za povijest Hrvata stala se množiti, otkad su u današnjoj Dalma­
ciji a na tlu stare Hrvatske počeli iskapati sredovječne starine. Iskapanja na
Kninskom i Solinskom polju iznijela su na vidjelo ne samo ruševine starih
crkava i grobova nego i više napisa na kamenu, koji bud utvrđuju bud razjaš-
n juju ostale spomenike onih vremena. Sve što je do godine 1888. iskopano,
prikazao i objasnio je F r a n B u l i ć u djelu: H r v a t s k i s p o m e n i c i
u K n i n s k o j o k o l i c i uz o s t a l e s u v r e m e n e d a l m a t i n s k e iz
n a r o d n e d i n a s t i j e . Svezak I. Izdala Jugoslavenska akademija znanosti
i umjetnosti. U Zagrebu 1888. što je nakon te godine nađeno, o b ja v ft n o je u
starinarskim časopisima (kao što je primjerice Starohrvatska prosvjeta itd.)
P o m a g a l a za najstariju povijest H rvata do god. 1102. imade čitava
literatura u hrvatskom i stranim jezicima. Od te obilate literature napomenut
ću samo najglavnije što i danas vrijedi:
— D ü m m l e r , E r n s t , dr., U eber di älteste Geschichte der Slaven in
Dalmatien, 549— 928. štam pano u Sitzungsberichte der philosophisch-histori­
schen Classe der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien (X X .
Band, Jahrgang 1856., Heft I.— III. str. 353.).
R a č k i , F r a n j o , dr., K ada i kako se preobrazi hrvatska kneževina u
kraljevinu? (R a d X V II. 70.).
— D r i n o v, M., Južnije Slavjane i Vizantija v X. v§kft. Moskva 1876.
— R a č k i , F r a n j o , dr., B o rba južnih Slavena za državnu neodvisnost u
X I. vieku (R a d X X IV . 80., X X V . 180., X X V I I 77., X X V III. 147. X X X . 75.,
X X X I. 196.).
— R a č k i , F r a n j o , dr., Hrvatska prije X II. vieka glede na zemljišni
obseg i narod (R a d L V I. i L V I I .); nadalje opsežna studija istoga pisca: N utar­
nje stanje Hrvatske prije X II. stoljeća; 1. Družtvo (R a d L X X .); 2. Crkva (Rad
L X X I X .); 3. Vrhovna državna vlast. Odnošaj među crkvom i državom (R ad
X C I.); 4. Državno uređenje. A. Vladalac i njegova vlast. B. Župa i grad. (Rad
X C IX .); 5. Imovni i gospodarski odnošaji (R ad C V .); 6. A. Obuka i pismenost
(R ad C X V .); B. Umjetnost i umjetni obrt (R a d C X V I.).

22
338 PRILOG I

V L A D A N J E K R A L J E V A A R P A D O V IČ A
1102— 1301

A. Izvori, a. S c r i p t o r e s (Pisci). Od domaćih Ijetopisaca vrijedi za

čitavo dvanaesto i trinaesto stoljeće do god. 1266. poznati nam već T o m a
arciđakon splitski, koji o događajima X I I I stoljeća piše kao suvremenik, a
često i kao očevidac. Za događaje počev od god. 1290. služi nama Splićanin
M i c h a M a d i u s d e B a r b e z a n i s koji je napisao spis: Historia de
gestis romanorum imperatorum et summorum pontificum (štampan u djelu
Ivana L u č i ć a, De regno Dalmatiae et Croatiae, na strani 371— 380). — Izme­
đu ugarskih Ijetopisaca vrijedi za to doba S i m o n d e K e z a , Gesta Hunno-
rum et Hungarorum, koji je sastavio svoje djelo u vrijeme kralja Ladislava
IV Kumanca (izdao ga Englicher u zborniku: Rerum hungaricarum monu­
menta Arpadiana, I. str. 83— 123); zatim I v a n T u r č a n s k i (Joannes de
Thvvrocz) u svojoj Chronica Hungarorum (štampana u zborniku J o a n.
G e o r g . S c h v v a n d t n e r a Scriptores rerum Hungaricarum, I. str. 47— 366).
— Od mletačkih Ijetopisaca služi nama A. D a n d o l o sa svojim Chronicon
(štampao ga M u r a t o r i u zborniku Scriptores rerum Italicarum, knjiga
X II); a od bizantsko-grčkih spisatelja I v a n K i n n a m i N i k e t a A k o -
m i n a t , zvan obično K o n i j a t (oba u Bonnskom zborniku Corpus scripto-
rum historiae Byzantinae).
b. M o n u m e n t a (Spom enici): K u k u l j e v i ć , I v a n p 1., Codex di-
p lom a ticu s regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae, d i o II, u Zagrebu, 1876.
(opseže čitavo X II stoljeće); — T k a l č i ć , I v a n , Monumenta historica epi-
seopatus Zagrabiensis saeculo X II. et X III, Knjiga I. u Zagrebu, 1873; K u ­
k u l j e v i ć , I v a n p 1., Regesta documentorum regni Croatiae, Slavoniae et
D alm atiae saeculi X I I I (S ta rin e jugoslavenske akadem ije, X X I, X X II,
X X III, X X IV , X X V I, X X V II, X X V III, Zagreb 1889— 1896). U tim je rege-
stima skupio Kukuljević sve isprave X I I I stoljeća što ih je našao bud u štam­
panim djelima, bud u njemu pristupnim rukopisima. Spomenicima pribrojiti
nam je i V i n o d o l s k i s t a t u t od god. 1288, koji je više puta štampan,
a posljednji put god. 1890. od dra. Račkoga u zborniku Jugoslavenske akade­
mije: M on u m en ta h is to rico -iu rid ica S la voru m meridionalum (volumen IV ).

B. P o m a g a l a . Nem a djela u kojem bi se suvislo prikazivala povijest

Hrvata za vladanja Arpadovića. Veće ili manje monografije o pojedinim doga­
đajim a ili epohama jesu:

— V a s i 1j e v s k i, V. G., Iz historii Vizantiji v X II. vžkfi.( Slavjanskij

zbornik, Tom. II. S. Peterburg, 1877).

— Grot, K o n s t a n t i n , Iz historii Ugrii i Slavjanstva v X II. v6kfi

(1141— 1173), V aršava 1889.
 IZVORI I POMAGALA ZA POVIJEST HRVATA NO KRAJA X III STOLJEĆA 339

— L j u b i ć, S., K rižobojnici u Zadra. U lom ak iz mletačkoga križoboja

1202— 1204. (Program gimnazije u Osijeku od god. 1861/2).
— T k a l č i ć , I v a n , Prieporod zagrebačke biskupije u X I I I . vieku ( Rad
Jugoslavenske akadem ije X L I, 1877).
— Kukuljević, I v a n , B o rb a H rvata s M ongoli i Tartari. U Zagre­
bu 1863.
— B r a d a š k a , F r a n z , Der K am p f des letzten Arpaden Andreas III.
um seine H errschaft, namentlich mit dem Hause Anjou, unter besonderer
Berücksichtigung Croatiens, Slavoniens und Dalmatiens ( Program zagrebačke
gimnazije od god. 1858).
— T k a l č i ć , I v a n , B o rba naroda hrvatskoga za anžuvinsku kuću proti
ugarskom u kralju Arpadovcu A ndriji III. (Rad X X X IV . Str. 1— 34).
— S z e n t g y ö r g y i , š a n d o r , B o rba Anžuvinaca za prijestolje ugar-
sko-hrvatsko do prve krunidbe K arla Roberta. U Zagrebu 1893.
— M i k o c z y , J o s e p h i, B anoram Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad
saeculum X IV . usque perducta series anno Dom ini 1792. ( Arkiv za jugosl.
povjesnicu, X I, 1— 206).
— W e r t n e r , M. dr., Ungarns Palatine und Bane im Zeitalter der Arpä-
den (Ungarische Revue, 1894, p. 144— 177).
— T r u h e l k a , Ć i r o d r.. Slavonski banovci. Prinos hrvatskoj numiz­
matici (Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IX . 1897, str.
1— 160).
— T h a l l o c z y , L j u d e v i t dr., Historička iztraživanja o plemenu go­
ričkih i vodičkih knezova ( Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini,
IX. 1897. str. 333— 397).
— H u b e r , A l f o n s d r., Studien zur Geschichte Ungarns im Zeitalter
der A rpaden ( U izdanju Bečke akadem ije: Archiv für österreichische Geschi­
chte, 1884, svezak 65, str. 153— 230).
 P R IL O G II

TRANSKRIPCIJA ISPRAVA

1. (P rilo g 6) In Christi nom ine et eiusdem anno incarnationis

D C C C C X C V IIII indictione X I I , sub die fere quinto décim o mense Julii, in
ciuitate Jadera. Im p eran tibu s piissim is et perpetuis augustis Constantino et
Basilio, cathedra pontificali regente B asilio episcopo et dom ino M aio priore.
M atu rio ri nam que et salu bri consilio a m aioribu s prouisu m est, ut omnis
h om o ante dispensare et deliberare suas facultates debeat, p riu squ am repen-
tine calam itatis casu periculo (in g ru )e n te m ortis m etu urgueat, ne differente
deliberatio aut articulum (lingu e loquendi c a r) eat usu aut d istributor in
ultim a corporis angustia (positus sub celeri tran si)tu optata sibim et testa-
tione explicare non queat. (Id c irc o ego tantilla A g a p e ) peccatrix, filia D abro
tribuni, diuino iubam ine (fre ta, posita in in firm ita)te super p ro p riu m m eum
decum bens lectulum , licet uiribus (c o rp o ris inualida, tam en) mente, deo auxi­
liante, tuta, integro autem consilio h u n c ......................................... is de heredi-
date nostra scribere rogauim us, ita d e m u m ............................ut post obitum
m eum ita m aneat deo auctore firm um et s t a b ile m ac si quidem pagina
su bscrip ta uidentur. In prim is uolo et iubeo, (u t ) cenáculo cum corte et quo-
quina et orto, que est post ipsa quoquina, sit in eclesia sancti Chrisogoni; do-
m um , ubi forn ax fuit, cum orticello, que est ante ipsam , similiter; orticello,
que est ante ecclesiam sancti Chrisogoni, sim iliter; porciones de terras, que
h abeo in Uculo, sim iliter; portiones de salinas, que habeo inter meos parentes,
sim iliter; artatikio sérico I, inuestitura de sérico I, panno sérico I, lisica I,
pennulas II, pirestres X X , m appas I I I I , antelectulos I I I , capilectulo I, m appu-
la ad calicem operiendum I . . . s II, racinas II, culcitras II, culcitrino I,
capitales I I I , capitale de sérico ( I ) a de sérico I, caldarias maio-
res II, frixorias m aiores II, c u c u m a ................ o rtario hereo I, sella ferrea I,
urceo hereo cum aquim inile, casnastras I I, deuteras II, archiscam no I, arcella
I, buttes II, tina I, bussedo I, m acinaspario I, tu rabu lo hereo I, stagniolo I.
H ec om nia sit in ecclesia sancti Chrisogoni; et sicut p relibata est, ita deo
auctore perm aneat. N u llu s um quam ea audeat uiolare. Q uicum que uero nostre
deliberationi contraire uoluerit, iratum habeat patrem et filium et spiritum
sanctum , et m aledictionem a C C C X et V I I I sancti patres, et in inferno cum
d iabo lo et angeli eius ac Juda Scariothen m uneretur. A ctum tem pore, die et
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA
341

loco ac consulibus, ut sup ra dictum est. H is palam testibus: ( t S ign u m ) ma-

n u s B asilio su p ra dicto episcopo. ( t S ign u m ) m anus M aiu s p rio r sup ra dicto,
t Signum m anus D a b ro tribunus frater eius. t Signum t m anus A ndreas pres-
biter. t Signum t m anus D rago tribunus de Spalato. t Signum t manus U iato
tribunus de A psaro. t Signum t m anus M a i u s t r i b u n u s m a r r e i n s a -
c o . t Signum t m anus M a i u s t r i b u n u s sclim aula.

2. (P rilo g 7) In nom ine dom ini dei eterni. Anno ab incam ationc eiusdem
m illesim o X X X 'I I I I . Régnante piissim o im peratore Rom ano; in ciuitate autem
Jadera presidente dom ino A nd rea episcopo; prioratus autem eiusdem ciuitatis
regente G rego rio decentessimo uiro. Q ualiter ego Sauina, uxor Gim m ai, cogi-
taui diuina inspirante d em en tia m eo anim o p ro rem edium anim e m ee octaua
pars de dom us, que uisa sum habere et que me tangere uidetur, in m onasterio
sancti Grisogoni offere p ro anim e mee rem edio, quatinus ea pars, uidelicet
octaua, m onasterium possideat in perpetuum ; et ab eodem rectore, qui in
eodem m onasterio in die obitus m ei uisus fuerit fore, infelici corp ori m eo se-
pulturam tribuatur. Si quis autem post m eum decessum in aliquo contrarius
eiusdem octave partiuncule esse uoluerit, habeat m ecum una cum meis here-
dibus; habeatque m aledictionem dei et sanctorum om nium ; sitque cum apo­
stata, dam pnatus in die aduentus domini. t E go Andreas episcopus, testis,
t E go G regorius p rior, testis. E go Prestantius tribunus testis. E go D ab ro tri­
bunus, testis. E go diaconus Petrus testis.
E go A n fredu s presbiter scripsi et roboraui.

3. (P rilo g 8) Ano ab incarnacione dom ini nostri Jesu Christi m illesim o

L V I , indiccione nona. Régnante T heodora im pératrice, et cathedra ecclesie
ciuitatis Jadere regente dom ino A n d rea episcopo, sub tem pore G rubisse pri-
oris et dom ini Gisi abbatis. Facim us recordacionem atque com m em oracionem
nos omnes m onachi cum ciuibus Jaderensibus de porciuncula, quam omnes
cripatores huius ciuitatis dederunt p ro salute anime sue in ecclesia beati
C (h )r is o g o n i m artiris: unam talem partem , qualem unusquisque haberet; ut
si quis contra hec, superbia tum idus erectaque ceruice, noluerit dare supra
d ictam porciunculam , iram dei et ecclesiasticam censuram se nouerit incu-
rere. N o s hec recordam us et testificamus, quia quan do beatissim us C (h )r is o -
gonus, auxiliante deo, reconditus ets a nobis atque colocatus in sarcófago
nouo, supra dictus Andreas episcopus fecit am onicionem atque serm onem in
plebe: ut si quis aliquod beneficium ad p ro m erendum anime sue rem edium
dare tali patrono et intercessori p ro nobis ad deum uoluerit, utique cum m a­
gna caritate atque alacri corde deberet o fferre; quia satis uituperabile esse
uidetur, ille dicebat, ut in die tante festiuitatis sueque consecracionis ex hoc,
quod nobis dom inus contulit, m unusculum aliquod non darem us; quia quis
q u id p ro am ore suo et sancta eius festiuitate, quam m odo nos in terris uene-
ram ur, ei contulerit, sciat p ro certo, quia m agnam retribucionem apud iustum
iudicem p rom erebit in die iudicii cum sanctis et electis suis in regno celorum.
Cum que coram om ni pop ulo hec am onicio p rolata esset, episcopus subiunxit
et dixit: »Audite, frates et filii, om nia m onasteria libera debent habere iura
sua; et sub nullius dom inio uel subieccione atque oppressione m alorum ho-
 PRILOG II
342

m inum debet dim ittere episcopus, qui preest, nisi omnipotentis dei seruicio et
beati Benedicti regu la«. Cum que intenti essent om nes ad huius amonicionis
uerba, episcopus iterum dixit: »om nes (u o s ) a m aiori usque ad m inorem
scitis, quia sanctus Chrisogonus abuit unum beneficium ab antecessoribus
nostris in ista ciuitate, id est ut om nes cripatores unam partem darent ei,
qualem haberet unusquisque eorum , qui piscarent. Pro pter q u o r ego, pro
am ore huius consecracionis beati m artiris Chrisogoni, concedo et confirm o
coram priore uestro G ru bissa et coram uobism et ipsis, ut ipsam partem , quam
supra dixim us, sub nostris tem poribus in posterum integram dent piscatores
atque confertam beati Chrisogoni monaeterio eiusque sancte congregationi.
U nde eciam precipim us, ut ipsi, qui hoc beneficium dederint, si p ro aliqua
causa se subtraere uoluerint et non im pleuerint uotum, quod prom issum est,
non perm ittantur ab illis, qui presunt, prevaricari, eo quod ipsi prom te et
uoluntarie delegatum esse dinoscitur. E t ut apercius uobis insinuem, quod
hom o deo dederit, retraere non debet, sancti euangelii textum requiram us,
ubi Zacheus dixit ad dom inum : domine, ecce dim idium bonoru m m eorum
do pauperibus; et si quid aliquid defraudauero, reddo quadruplum . U nde et
ego, quam uis indignus episcopus, precepta domini nostri Jesu Christi im itari
precipio: ut si quis transgresus hoc fuerit, com ponat X I I . aureos; si autem
tarn fuerit im probus, quod stare in hoc contempserit, tarn diu ab ecclesia
separetur, quam diu peniteat usque ad satisfacionem congruam .«

4. (P rilog 9) T erritorium sancti Chrisogoni in insula in loco, qui aniiquo

nomine Flaueico dicitur, nunc uero Postim ana nom inatur. In quo loco Pre-
stancius episcopus una cum M aio fratre suo, priore, edificauerant ecclesiam
ad honorem beati archangeli M ichahelis, et quibus ualuerant, dotarunt bene-
ficiis. T raso denique, qui illis diebus huic rtostro cenobio preerat abbas, pro-
spiciens hunc locum sibi suisque fratribus satis esse congruum et ad suam
utilitatem nim is proficuum , uocauit ad se dictos fratres, et petiuit ilium,
disponens eis necessitatem suorum fratrum ac dom us dei. Cuius uoluntatem
ac peticionem consecuti sunt dictus presul et frater eius; obtuleruntque in
obsequio abbatis et fratrum tarn ecclesiam, quam edificauerant, quam que
adiacencia territoria et ut perpetuo beati m artiris cella fieret, tradentes earn
legaliter coram nonnulis Jaderensium, stabiliunt et confirm ant. Q uod factum
utique inconuulsum m ansit tem poribus ipsorum ; sed post obitum illorum
quidam tem ptabant subtrahere aliquid de donatis iam ecclesie dei territoriis.
Q ua de causa ueniens ad insulam filius dicti prioris, Gregorius, sim iliter Jade-
rensis p rio r et im perialis patrikyus ac tocius Dalm acie stratigo, ad insulam
cum suis consobrinis filii(s) dicti episcopi; quatinus quis iam nunquam
posset in aliquo seruos dei molestare, predicta territoria, sicut a suis patribus
sacro cenobio donata fuerant, clarius propalauerunt, confirm arunt et his
terminis term inarunt: a m ari uidelicet usque ac m oncium summitates et a
fundo uallis, que in Oriente post prephatam ecclesiam esse cernitur, in quo
fossatus habetur, qui contra ipsos montes mitti uidetur usque m aceriam, que
ultra desertum oppidum in parte occidentali sim iliter habetur, quo eciam
tunc ob sui facti m em oriam lapidum pro signo pussillum statuunt aceruum.
E t hec quippe nom ina sunt eorum , qui huius rei cum eo tunc adiutores, coope-
ratores et testes affuerunt, quoru m iussu et uoluntate et hoc cyrographum
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA
343

scribere fecim us: in prim iš scilicet Prestancius tribunus, D ab ro tribunus,

M artinus tribunus, Cerneca, Andreas tribunus qui postea p rio r electus est,
D ab ro tribunus, Sergius tribunus, Georgius tribunus, M aius tribunus, U rsana
tribunus, Petrus tribunus, Pancella tribunus; et alii plurim i.
E go Stephanus iaderensis episcopus horum et aliorum nobilium pluri-
m oru m consilio et uoluntate et testificacione, curis prepeditus nonnullis,
cvrographum hoc rustico serm one conscripsi.

5. (P rilog 10) t Anno ab incarnacione dom ini nostri Jesu Christi m illesimo
L X X , indiccione V I I I I . Régnante R om ano im peratore tercio; rege C hrobacie
D alm acieque Petro, Suinnim ir bano. Actum in ciuitate N on a, A dam izo iupa-
no. E go R adouanus trado om nem possessionem m eam in terris et uineis
quequ e fuit aui m eo Lilici, in m onasterio sancti Chrisogoni, abbate Petro
presente, iure p erpetuo possidenda. H is coram testibus: capellano Petro
teste, Desinna iupano teste, Adam izo iupano teste, Souinna setenico teste,
Johannes dedu teste, U itodrago teste, N epostoy teste, Petro presbiter teste,
M ichahel presbiter teste, Prodano teste, Rugota teste, Andreas presbiter teste.
Si quis autem hanc conscripcionis uel donacionis (c a rtu la m ) uoluerit corrum -
pere cupiditate deceptus, superni hum inis iram incurrat, sortem que possideat
cum his, qui dixerunt dom ino deo: »recede a n o bis«, nec ut iudicetur sed ut
perpetuo dam netur resurgat.
E go A dam presbiter et monachus ueritate com perta rogatus m anu mea
scripsi.

6. (P rilo g 11) t Anno ab incarnatione dom ini nostri Jesu Christi M L X X I,

indictione V I I I I , die octava mensis iulii. Tem pore dom ni A lexandri pape urbis
Rom e. E go C resim ir, rex Dalm atinorum ac Chroatorum , insim ul m eis cum
p rin cipibus iustitiam arbensis ecclesie retinentes et earn in protectione nostra
suscipientes uolum us et perpetuo iure assentientes firm am us, ut dicta ecclesia
habeat suas parochias, silicet iuppam , que fuit sub alpibus a Castro latine
M u ru la uocitato sclauonice Steniçe usque ad flum en Copriue et ecclesiam
sancti Georgii in R aw n a; Kissam suis cum pertinentiis, tantum retinentes de
iure suo paucas uillas Pagi, Peçani, M urow lan i, W lasiçi, quas, et si pro m alo
habet, nouo dedim us episcopo nonensi; iu ppam Licche, iuppam B uçani et
Boçachi. E t hoc statutum uolum us perpetuo inuiolabile m anere, sicut sem per
a m aioribus natu didicim us dicte iam ecclesie inuiolabile perstitisse. Qui-
cum quei gitur nostris de successoribus hoc priuilegium p ertu rbare et ei uim
inferre aliquo m olim ine atem ptauerit, nostro iudicio pellatur a regno; de
inferioribus sanctimus com ponere centum libras auri, regali curie medieta-
tem et sancte predicte arbensi ecclesie aliam medietatem. A d ro bo rem et
uigorem nostreque cartule dationis assentionisque iustitie m itram nominis
nostri im pressis littcris prelibate donam us ecclesie et nostri sigilli im pressio-
ne firm ando roboram us. Indictione V I I I I . Datum est hoc priuilegium A rbensi
ecclesie in castro B elgrad o p er m anum Johannis diaconi et dom ini regis
notarii coram com uni curia. — H r v a t s k i p r i j e v o d : »t. Godine od
upućenja gqspodina našega Isusa K rista M L X X I (1071), indikcije V I I I I (9 ),
dan osmi m jeseca ju lija. U vrijem e gospodina A leksandra pape u gradu Rimu.
Ja K rešim ir, kralj D alm atinaca i H rvata, zajedno s m o jo m vlastelom braneći
 PRILOG II
344

pravice R absk e crkve (b is k u p ije ) i uzim ajući je u svoju zaštitu hoćemo i

vječnim zakonom potvrđujem o, da rečena crkva im ade (z a d rž i) svoje župe,
naim e župu, k o ja se steraše pod goram a (P o d g o rje ) od g rad a latinski zvanog
M u ru la a slovinski Stenica (S tin ic a ) sve do rijeke K oprive i crkve Sv. Jurja
u R avnu (R a v a n js k o j); Kissu (g ra d na otoku P a g u ) sa svim što jo j pripada,
pridržavši o d njezina p rava sam o neka sela na Pagu, kao Pećane, M urovlane i
Vlašiće, koja, p rem d a za zlo uzima, dadosm o novom u bisk upu u N in u ; (n a ­
p o k o n ) župu Liku, župu Bužane i Bočaće. I ova o d re d b a hoćem o da do vijeka
ostane netaknuta, kako sm o po starijim a doznali da je b ila nepovrijeđena
više rečenoj crkvi o d vijeka. T k o bi dakle o d naših nasljednika pokušao taj
privilegij pogaziti i silu m u nanijeti, neka se p rem a našem sudu p ro tjera s
kraljevstva; za m an je (o d k r a lja ) određujem o, da plate (g lo b u ) po sto libara
zlata, polovicu kraljevsk om u dvoru, a d ru gu polovicu svetoj crkvi R absk oj.
Z a p od k rijep u i potvrdu našeg darovan ja i privole, d ajem o rečenoj crkvi ovo
p ism o s našim im enom i potvrđujem o ga našim pečatom . Ind ik cije V I I I I
(9 ). T aj je privilegij R absk oj crkvi izdan u g rad u B elgrad u ru kom Ivana
đakona i notara gospodina k ralja pred običn im dvorom (k ra lje v s k im ).

7. (P rilo g 12) t In nom ine dei eterni. Future recordacionis litteris notifi-
care satagim us, ut posteris pateant, ut si quis a ueritate exorbitare uoluerit,
ipsas litteras eundem arguat. E go denique Petrus sancti Chrisogoni abbas
breuis litteris facio de quodam terras in cam po Laucarani, ab ecclesia sancti
Laurencii quasi passos sexaginta in parte occidentali, quern D abro , filio N i-
chifori, p ro rem edio anim e sue in dom o sancti Laurencii offerens, post eius
uero obitus M aius, filio B arbe , abstraere non metuit, sed abstracta aliquantu-
lum uineas ibidem sibi com posuit. P ro qu a re ego quadam dies in episcopa-
tum iadertine sedis conueni presente dom ino Stephano, efusdem cathedra
residente, et C andido p rio r et M aiu s iudex et aliis plu res nobilibu s, quos lon-
gum esset narare; ibique p lu rim a sunt m em orata; et quod iniuste a dom o dei
fuerat abstractum , iuste reddere est iudicatum , ut terras et uineas sit in
perpetuum in ecclesia sancti Laurencii et nobis nostrisque successoribus pos-
sidendum . H o c actum est coram sup ra m em orati testes.
Sed tandem , diuina clem encia inspirante atque m isericordia commotus,
placuit m ichi m eisque confratribus, ut ipsas uineas ad ipso M aio in uita sua
sine aliquo censo retinere concedim us; post abscessum uero eius si quis ex
«u o genere eas retinere uoluerit, reddat q u arta in d o (m o sancti Laurencii. Et
hoc actum est presente is testibus: inprim is Fusco B ranza, Dom inico Tichine,
D ab ro filio N ich ifori, A ndreas filio diaconi M artin i et D ab ran a filio Petri
L ip e ).

8. (P rilo g 13) In Christi nomine. E go Su in im ir nutu dei Chroatorum et

D alm atinorum rex. N obis, diuina clem encia concedente, in regali solio inuio-
labiliter residentibus undique uterque sexus m ilitum , uidelicet utrinsque uite
laicorum , seruorum et ancillarum , nostram afluens p ro rebus sibi oportunis
curiam ac causis sibi necessariis perquirens sem per astabat. Inter quos que-
dam sanctim onialium m ater, M a ria uidelicet, cenobii sancti Benedicti, in
sollem pnitate consecracionis ecclesie nostri episcopatus, sancte M arie uoca-
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA
345

bulo, auxilium im m o subsidium m em orati cenobii a nobis perquiren s et

regali throno cum suis quibusdam sororibus coram nobis astitit. U nde con-
sultu om nium seruorum dei et nobilium nostrorum , qui gracia dei dicte so-
lem pnitati aduenerant, propensione et uoluntate prefate abbatisse, et quia
locus teritorii eidem m onasterio contiguus uidebatur, nostra regali potestate,
quod Pustiza nom inatur, perpetuo iure possidendum sibi inuiolabiliter con-
cessim us in Lazani Actum est hoc in uila regali, q u o in loco iam dicta ecclesia
sancte M arie (s ita uidetur, h is) coram testibus: in prim is coram Laurencio
uenera (b ili archiepiscopo, Petro chroatensi episcopo, Stephano iaderensi
episcopo, Johanne traguriensi episcopo, Johanne sancti B artholom ei abbate,
Petro belgradensi abbate, Dom inico tep)zi, Jurina tenenstico, U iseno polstico.
Isti ad (n o s tra m ) confirm acionem cum (in n u m erabili m u lti)tu d in e ibidem
astantc sufficiant. Jacobum uero ducem m arianorum ex parte nostra legatum
et introductorem abbatisse fieri in m em oratis terris perm isim us. Si quis uero
regum uel principum , iupanorum , p aru a siue m agna p ersona huic nostre do-
nacioni contraire temptauerit: trinum et un um deum habeat iratum, et ccc
torum decern et octo sanctorum consequatur m alediccionem . E t m olendinum ,
que est uita ipsorum , sim iliter fiat.
E go Theodorus presbiter, et ecclesie sancti Dom nii et eiusdem regis can-
cellarius, scripsi et sum testis ibidem .

9. (P rilo g 14) t In Christi nomine. Stephanus ego, nutu dei C hroat(orum

et Dalm atinorum rex). H uius paginis seriem uel dictaminis causam cunctis
nostri regni conprovincialibus ad futuram (d iu in i n u m in )is notare his studui
scriptis. C um igitu r om nipotentis dei pietas m e sua d e m e n tia p a (t r u m ),
auum , p roauu m que solio ( i n ) regio, om nibus Chroacie et D alm acie nobilibus
collaudantibus, exaltauerit honore: undique u (n iu e rs a nobilitas, seu exigui
populi manus, ac ceteri ecclesiarum cenobiorum que re c(to res u )e l retroact(is
p ro ) causis (a u t c o n )firm a c io (n is r)e ru m , uel gracia comimis nostri regni
utilitatis ad nostram , ut m oris est (o m n ib u s) im perantibus, confluere (c e )p e -
runt. Itaque m ater et p ro c u (r a tr i)x sanctim onialium spalatini cenobii, sancti
uidelicet Benedicti m artiris, inter hos nostri presencia una cum quibusdam
suis sororibus quodam scriptum a n u per rege defuncto Suinim iro concessum
sibi hoc ad opus sui cenobii de quodam teritorio regali, quod in loco, qui
dicitur Lasani, habetur, secum deferens, in die natiuitatis sancte dei genitricis
et uirginis M arie se m edium statuit; et hoc idcirco e (t i)ta , ut, quem am m o-
dum a m em orato rege illu d donacionis scriptum h abebatu r ratum atque fir-
matum, p ari m odo im m o m eliori a nostra regali dignitate cum nostri im pres-
siope sigilli ro b o ra ri nec non perpetim deberet firm ari. Q uo cognito, turn
illarum p recibus flexi, turn nostrorum nobilium consilio suffulti, quod postu-
lauerant, adim pleri illis precepim us. Igitur m em oratum territorium iam dicto
in loco inconcussum perpetualiter atque inuiolatum ad opus prescripti mona-
sterii cum terris, que Pustiga nom inatur, firm am us, ita quidem ut nostrorum
successorum nullus, uel cuiuslibet persona, m agna uel parva, nullo m odo his
nostris firm acionibus et sigilli im pressioni contraire debeat. Quodsi, quod
absit, aliud aliquis agere tem ptauerit, et prenom inatam dom um dei his (te r­
ris ) disuestire uoluerit, trinum et unum deum habeat iratum et ccctorum et
 PRILOG II
3 46

X V I I I . sanctorum patrum consequatur malediccionem, et cum Juda tradi-

tore in inferno m ancipetur. Actum est hoc apud castrum Sibinico in die pre­
fate solem pnitatis ante noticiam horum testimoniorum: in prim is Laurencii
archiepiscopi, Johannis tragurini episcopi, Petri spalatini archidiaconi, pre-
sbiteri Petri spalatini, Jacobi morstici, (L u )b o m iri (t)e p g i, Stresigna brebi-
ristici, Uiseni zetinsti9i, Dragoslaui sagorstici, U ratina polstici, Osrina dridi-
sti$i, Desim iri ( u b r u s a ) r i uone .. s(asto brin s)cici, T o le (m ir) (tjep k ig a
ac ceterorum nostrorum nobilium.
A d hec quoque causa diuini am oris a parte nostri sibi concessimus prope
Salone m olendinum , sim iliter et starea, que est p ro pria nostra; (hec quoquee-
p rre d ic)tis testibus confirm antibus. Q uibus eis om nibus legatum iupanum
Centene, Uisenum uidelicet, (d e d im u s).

10. (Str. 159) Gore:

L A V D E N I T E N S M V L T A , IA C E T H IC V E K E N E G A S E P V L T A ,
Q V A E F A B R IC A M T V R R IS S IM V L E T C A P IT O R IA S T R V X IT .
H E C O B I I T V N D E N O C E N T V M PO S T M IL L E S V B A E V O .
Q V O V E N I E N S C H R IS T U S C A R N IS G E S T A U IT A M IC T V S .
N O S H A B E T E T A N N V S Q V IN T V S Q V O R E X C O L O M A N N V S
P R A E S V L E T E S T D E C IM V S Q V O G R E G O R IV S F V IT A N N V S .

S lijeve strane: S desne strane:

H VC V E N IE N S V V L O RET Q V I SPE-
TV M FERT, HOC C TAT D IC E N S .
C E R N E N D O SE- IN PACE Q V I
P V M C R V M , H V IC E SC A T.
P IE D IC A N IM E C O R PVS ET ARCA
DA R E Q V IE M T E G A T F L A T V S.
D O M IN E . E T A L T A PE TA T.

D o 1j e :

R E S F L V C T A N T C V N C T A E M V N D I V E L V T IM P E T V S U N D A E
Q V IQ V ID E X O R IT U R , L A B IT U R E T M O R IT V R .
M E N T E D E U M P V R A S E M P E R V E K E N E G A SE C V T A . N O N
P E N I T U S M O R IT U R , S E D M O R IE N S O R IT V R .
N A M Q V E P R O B O S M O R E S C V P IE N S S E R V A R E , S O R O R E S A C T IB V S
E X C O L V IT , V O C E Q V E D E I H A S M O N V IT .
H O S T IS A B I N S I D I I S A D IT V S B E N E C A V IT O V IL IS , Q V A Q V E
R E G E N T E D O M V S , C R E V IT E T IS T E L O C V S.
I N F E S T O S A C R I C O S M E M IG R A T AC D A M IA N I. V T S IT I N
A R C E D E I, V IT A P E R H E N N I S E l.

11. (Prilog 17) Anno dominice incarnationis M C X I. indictione IV . epacta

V I I I I ., concurrentibus V I. E go Colom anus dei gratia rex H ungagorum , per
m isericordiam dei potitus regno Dalm acie atque Chroacie, assentimus, et
quantum ad nos pertinet, confirm am us arbensi ecclesie suas parochias, iup-
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA
347

pam sub alpibus, suis cum terminis, a Castro latine, M u ru la vocitato, sclauo-
nice autem Stenice, usque ad flum en Copriue, Chissam suis cum terminis,
iuppam Liche, iuppam Bucani et Bochacchi, sicut sem per didicim us habuisse
p er priuilegium C rescim iri regis, et idoneos testes, quos Paulus eiusdem
ecclesie presul induxit, cognouim us, decreuim us quoque, ad honorem et digni-
tatem illius ecclesie, inuestituras tam ecclesiarum , quam episcoporum et
abbatum absq ue regis consilio, q uem adm odum fuisse p robauim us, fieri de-
bere. Postea necessarium duxim us cum utriusque regni uniuerso consilio, ut
qua libertate fru u n tu r clerici H ungarie, fru an tu r et clerici Dalm acie, scilicet
ut qualiscum que potentie sigillo non constrigantur, sed solo archiepiscoporum
et archidiaconorum suorum sigillo, lege canonum cogantur et iudicentur, hoc
m odo: Decim acionem quem adm odum in H u n g aria accipiant. Prestaldus regis
cum prestaldis episcoporum ex decim atione episcopi iosi accipiant decim am
partem , ex qu a prestaldus regis dim idiam partem illius decim ationis accipiat.
Prestaldi vero aliam dim idiam cum curiali comité sui episcopi p er m edium
diuidant, et sic curialis cornes dim idiam sibi habeat, prestaldi uero aliam
dim idiam inter se diuidant. Indictione IV . D atum est hoc priuilegium dicte
arbensi ecclesie per m anus venerabilis Laurencii strigoniensis archiepiscopi,
perpetuo ex concessione Colom anni regis U ngarie et Dalm acie atque Chroacie,
in presencia suorum episcoporum ac comitum, q uoru m nom ina hec sunt:
M arcelli w aeiensis episcopi, Sim onis quinqueecclesiensis episcopi, M athei we-
sprim iensis episcopi. G eorgii geuriensis episcopi, Sixti w aradiensis episcopi,
Fulberti colocensis episcopi. Com itum vero Johannis palatini comitis, Clao-
dini, M arci, Sauli, Saunici, Ugareni, Theobaldi, Jandini et q uam p lu riu m alio-
rum d alm alin o ru m episcoporum et asserentium et testificantium, p er quo­
rum testim onium p robauit predictus presul dicta, arbensis ecclesia sem per
ita habuisset. Crescencii spalatensis archiepiscopi, Anasthasii, tiniensis episco­
pi, Johannis, traguriensis episcopi, B oni albensis episcopi, M arci iadrensis
episcopi, Dom inici vegliensis episcopi, Pétri absarensis episcopi, et generalis
dom ini regis curie. E t ut hoc priuilegium ratum et stabile perpetuo maneat,
nostro iubem us sigillo im prim i atque roborari.

12. (P rilo g 18) In nom ine patris et filii et spiritus sancti. Amen.
Régnante nobilissim o rege Ladislauo, strigoniensis vero ecclesie prim a-
tum Acha gubernante, et baaeiensi archiepiscopo Fabiano existente, vespri-
mensi episcopo Cosma, palatino comité Jula, semegiensi comité G rab, pre­
dictus rex diuina gratia inspirante, horum ceterorum que nobilium consilio
zagrabiensem constituit episcopatum ; videlicet ut quos erro r idolâtrie a dei
cultura extraneos fecerat, episcopalis cura ad viam veritatis rcduceret. Ad
instruendam igitur huius plebis ignorantiam , quendam boem icum venerabilis
vite virum , nom ine Duch, idoneum reperit, quem eidem ecclesie pastorem
p er suum capelanum Francicam delegauit, qui etiam illi ecclesie officinarios
de sem igiensi et zalensi com itatu ordinauit. Preterea alter capcllanus Cupan
nomine, precepto eiusdem regis, dédit eidem ecclesie populum de D u m bro a
cum terra et silua sibi appendente. Transacto igitur non paru o tempore,
régnante rege Stephano, predicto vero Francica illius ecclesie episcopatum
tenente, a quodam viro nom ine Sudengna, de predicta silua ecclesie iniuria
 PRILOG II
3 48

illata est. Q uod episcopus egre ferens, ad regis patrocinium confugit, qui
totam causam Feliciano strigoniensi archiepiscopo discutiendam commisit.
Illiu s igitu r ecclesie ad uersarii ad iudicium vocati, cum ad determ inatum diem
venire noluissent, nec L. pensas secundum legem terre persolu ere potuissent,
archiepiscopi iudicio predicta silua p er pristald um Y saac nom ine ecclesie re­
stituía est; et q uam d iu Francica illi ecclesie prefuit, nullus ei aliam iniuriam
in ferre presum psit. Defuncto igitur rege Stephano, piissim us B e la diuina gra­
cia largente Pannonie sceptra féliciter g u b e m a n d a suscepit, cuius gracia
predictus Francica ad baaciensem archiepiscopatum translatus est, zagra-
biensi vero ecclesie M acilinus iherosolom itanus canonicus, episcopus ordina-
tus est. T ercio igitur episcopatus sui anno, A dilbreth fra te r K alad in i comitis,
sum igiensis comes, una cum Clanisa et Petro fratre eius, et Sudangna, aliisque
quam p lu ribu s eiusdem terre m elioribus, de predicta silua in concilio w ara-
diensi, tem pore W a lte rii episcopi, ante Felicianum strigoniensem archiepisco-
p um litigium renouauit. Cuius iudicio II. episcopi, videlicet Francica baacien-
sis, et M acilinus zagrabiensis, salua episcopali dignitate, p ro iusticia sancte
ecclesie veritatem dixerunt, I I I . vero de n o bilio ribu s eiusdem ecclesie, scilicet
B ark is, M ahal, Dersihna, super sacrum altare w aradiensis ecclesie in presen-
tia canonicorum iurauerunt, Augustino stigoniensis ecclesie canónico existen­
te pristaldo. Q uod factum est anno dom inice in cam acionis M C X X X IV . epacta
X X I I I . V I. kalendas m aii. A rchiepiscopus vero volens suum iudicium inm obile
perm anere, alterum eis pristaldum , nom ine M arcellum , filium G ira comitis,
dédit, q u i p rio re pristaldo, scilicet predicto Ysaac, prem onstrante singulas
m etas renouauit, et ecclesie siluam ea condicione restituit, ut nullus in ea
o m nino sine consensu episcopi quicquam agere présum ât, vel (v )e n a n d o , vel
aliquid de ea auferendo, vel introm ittendo. H uius rei testes sunt archiepiscopi
iudicio assidentes; N ico lau s nitriensis episcopus, E uzidinus comes de Saunic,
G euril filius A nd ree comitis. Laurencius filius Salam onis canonicus w arad ien ­
sis ecclesie, Benedictas custos, Opus decanus, Sebastianus.

13. (P rilo g 20) In nom ine sancte trinitatis et indiuidue unitatis. B ela dei
gracia H ungarie, Dalm atie, Chroatie, R am eque rex in perpetuum . Q uum fide-
litas suscipit increm entum , cum m erces fidelitatis digna retributione compen-
satur, dignum ducim us illis regie m unificenlie m anum copiosius aperiri, quos
longeue fidelitatis experientia, et exhibitio deuotionis continua, gracie nostre
reddit com m endatos. Attendentes itaque occulo benigniori sinceritatem ac
deuotionem dilecti ac fidelis nostri comitis B artholom ei, totam terram perti­
nentem ad com itatum M od ru s, cum pertinentiis et totis redditibus, ei et here-
dibus suis iure hereditario contulim us, perpetuis tem poribus possidendam ,
tali pactionis interuentu, quod prenom inatus comes in exercitu serenitatis
nostre, in fra limites regni, cum decern loricis, in reconpensatione sescepti
beneficii nobis asistat. E xtra regnum vero cum q u atu o r loricis nobis seruiat,
tali tarnen tem pore citatus veniat, in quo exercitus chroaticus et precepto
regio uniuersaliter ad exercitum fuerit conuocatus. S u b hac q uoque condi­
tio n s fo rm a includere decreuim us, quod si iam dictus comes absq ue prole
ingredcretur viam carnis uniuerse, unus ex filiis fratru m ipsius eodem conuen-
tionis m odo obseruato, sub nostre serenitatis dom inio terram tranquille pos-
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA 349

sideat et quiete. Preterea volum us et regia auctoritate decernim us, quod

om nes hom ines de terra illa nullius iudicio assistere teneantur, nisi proprii
dom ini; tamen si banus in eadem terra presens fuerit, q uam d iu presens fue-
rit, iudicandi habeat potestatem, sed alias eos determ inari non faciat, verum-
tamen dom inus eorum si de hom inibus suis aduersariis eorum iustitiam face-
re voluerit, et querela ante banu m peruenerit, pro hom inibus suis ante banum
in solo tali casu teneatur responderé. Si autem sepedictus comes cum tot
loriéis quot in conuentione suscepit se exhibiturum , ad exercitum nostrum
non venerit, et constiterit serenitati nostre, p er pigriciam aut per incuriam
et negligentiam factum esse, ad p roxim um sequentem exercitum duplicatis
loriéis accedat; vel quot ex loriéis defuerint, in alio exercitu totidem recom-
penset. U t igitur hec nostre donationis pagina prepetue firm itatis ro b u r opti-
neat, et q uod nulli liceat eidem donationi quicquam subtrahere, aut im m i-
nuere, im aginis nostre in aurea b u lla im pressione fecim us com m uniri. Datum
p er m anus m agistri K atapani albensis preposu i, H ungarie cancellarii. Anno
ab incarnatione dom ini m illesim o centesimo nonagésim o tercio. V enerabili
Job strigoniensi archiepiscopo existente. Saulo colochensi archiepiscopo. Ka-
lano quinqueecclessiensi episcopo et eodem Dalm atie atque Chroatie guber-
natore. Crispino senadiensi episcopo. D om inico zagrabiensi episcopo. M og
palatino comité et eodem baachiensi. Dom inico curiali comité et eodem bu-
drigiensi. A n d rea comité de suprun. B oth comité de Bihor. Fulcone comité
de Vasv/ar. M achario comité de Zaunuk.

14. (P rilo g 21) In N om ine Sánete Trinitatis et Individué Unitatis. Andrea

dei gratia hungarie, dalmacie, croacie, Ram e, seruie, Gallicie, Lodom erieque
Rex in perpetuum . O rd o Juris expostulat et racio exigit equitatis vt bone fidei
contractus perpetúe stabilitatis gaudeat firmitate, nec in iquorum fraud ibu s
dissolvatur, que ab initio ex equitatis p r o c a ^ r u n t , hinc est, q uod ad peticio­
nen! fidelis nostri Poch Palatini et Comitis M usuniensis et m áxim e fidele
servicium hospitum nostrorum in vila V ara sd com m orancium quod nobis
deuote fideliterque, dum in K ene detinerem ur in carcere exhibuerunt, pió
affectu Regio considerantes, eis tarn in presenti existentibus, quam eciam su-
peruenientibus perpetuo Jure contulim us statum huiusm ondi libertatis ac
terram circum datam vndique metis precepim us eis assignare. Libertas preno-
m inatorum hospitum nostrorum hec est: quod Com es vel suus Comes Curia-
lis non habeat potestatem eos iudicandi, sed in ter eos quem cunque uolunt
Judicem constituant, quem R ihtardum solent appelare, nullus autem B urgen-
sis tributum et tricesim am solvere teneatur, nisi qui vadit in Theuthoniam
cum suis m ercim onijs de quolibet cu rru ponderato solvet tres denarios, de
singulis vero equis venalibus duos denarios, de d uobus B o bu s vnum dena-
rium , de tribus porcis vnum denarium , in p ortu drave de quolibet curru
vnum denarium . Item idem H ospites tenentur soluere comiti eiusdem Castri
in Festo sancti M artini de qualibet curia duodecim denarios, quos Judex
eorundem debet colligere, quocies autem comes castri renouatur, tenentur
ei dare viginti cubulos vini, centum panes & vnum bouem . Si quis autem
herede carens decesserit, libere disiponat suam possessionem siue ecclesie seu
cuilibet suorum cognatorum . Si quis vero uoluerit de villa recedere venditis
350 PRILOG II

om nibus suis edificijs libéré possit abire. Quicunque vero B urgensis p er ali-
quem extraneum in rebus suis dam pnum pateretur, et idem M alefactor ab
eodem burgense in villa sua recognosceretur, R ihtardus eius loci inter eos
faciat Justiciam. P rim a meta terre eorum incipit de villa Ivane, ab oriente et
tendit versus m eridium ad arborem n arfa vocatam et protendit vsque aquam
Pline in fra capellam sancti Pétri, vadit super aquam ad occidentem, perueni-
tur ad riuulum qui vulgo dicitur Blizna, et per eundem riuulum vertitur ad
m eridiem , pervenitur ad quandam vallem et ascendit ad m agnam viam, per
q uam itur and Thoplitz, ibi tenet metas cum Zelko, et cum terra Thoplicz,
et inde per viam superius eundo peruenitur ad duas arbores Z ilfa vocatas,
inde tendit ad m ontem qui dicitur Pechize, vbi sunt cauerne in eodem monte,
et progreditur versus occidentem vsque viam leuatam, ibi tenet metas cum
V ekozlau et cum G u rd on in quodam laco aqueo, et inde gradiens p er eamdem
viam leuatam ad aquilonem pertransit pontem m uratum et duos lacus, con-
term inatur ville E piscopi et tenet m etas cum ea in quodam lacu Deinde pro-
gradiens versus m eridium cadit ad predictum fluuium Pline et exit ad quan­
d am viam leuatam, itur p er eandem, cadit ad aquam , que vulgo dicitur Bze-
nice, et p er eandem itur ad occidentem, conterm inatur ville B ere (B eretin ec)
et tenet metas cum ea, inde vadit ad caput aque, ibi cum R ad o m er tenet m e­
tas, deinde tendit ad aquilonem , cadit ad predictam aquam Pline, inde con­
term inatur ville Dom se et tenet metas cum ea. Deinde tendit ad magnam
viam per quam itur ad terram C ruciferorum et tenet metas cum ea. Deinde
gradiens ad aquilonem itur ad dum um Coruli, iuxta quem est meta, inde
vadit ad viam, ibi est meta terrea circum fossa, inde vadit ad m agnam viam
per quam itur ad Theutoniam iuxta quam est m eta terrea circum fossa, deinde
vadit ad arb orem que dicitur Z ilfa iuxta quam est meta, ibi est conmetaneus
In e r Io bagio Castri. Deinde vadit ad portum D rave fluu ij magni, p er quem
fluuium circuit Insulam que vulgo dicitur Zrepichar, quam nunquam aqua
separare possit ab hospitibus nostris. Deiiîde progradiens per m aiorem cur-
sum fluuij m agni peruenit ad predictam villam Ivanc in qua gradiens priori
mete conterm inatur. Prestaldi autem nostri G u rdon de Castro Greben, et
Z elko terrigena de villa Pritice. V t igitur hec R egia donacio ipsis ipsorum que
posteris in perp eluum consistât, presentem paginam scribi et Sigillo nostro
fecim us com m uniri. D atum p er manus M agistri Thom e aule Regie Cancellarij.
Anno ab Incam acione Dom ini M°- C°- C°- nono. V en erabili Johanne Strigo-
niensi Archiepiscopo. R euerendo B ertoldo Colocensi electo et bano existenti-
bus. Stephano Zagrabiensi, Calano Quinque-Ecclesiensi, B oleslao W aciensi, Ca-
pano Agriensi. R oberto Besprem iensi electo, Desm o (D esid erio?) Chanadiensi,
Sym one W aradiensi, Petro Geuriensi ecclesias féliciter gubem antibus. Poch
palatino et comités musuniensi, M ichaele V ayvoda existentibus. Zacharia Co­
mité tune tem pore warasdiensi, M arcello Vaciensi. Jula Budrugiensi. Bancone
bichariensi. N icolao Kem eriensi. Ochuz Supruniensi. M oyse ferrei castri. Mo-
crone posuniensi. B uzad Geuriensi Comitatus tenentibus. Regni nostri anno
Quinto.

15. (P rilog 23) In nom ine sancte trinitatis et individue unitatis. Amen.
B ela, dei gratia H ungarie, Dalm atie, Choroatie, Ram e, Seruie, Gallitie, Lodo-
merie, Cum anieque rex in perpetuum . Regum celsitudo requirit et sublim ium
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA 351

dignitati d ebetu r, ut tanto am p liu s in m ultitu dine p lebis gau deat, q u an to ipsi
au ctoritate ceteros antecellunt. H in c est, q u o d tam p resen tibu s q u a m poste-
ris h a ru m serie d eclaram u s, q u o d cu m nostre placuisset volu ntati in Z agra -
bia, in m onte Grech, civitatem lib e ra m construere, et ib id e m hospites convo­
care, et illam p artem regni ad securitatem confinii et alia c o m m o d a m u n ire et
firm are, com m un icato consilio cum dilecto et fideli nostro D ion isio b an o
totius Sclau o n ie et aliis regni p rin cip ibu s, n o stram han c intentionem et vo-
luntatem u n an im iter a p p ro b a n tib u s, n o stru m p ro p o situ m p erd u xim u s ad
effectu m , concedentes, ut in pred icto m onte lib e ra civitas fiat, hospites libere
conveniant, terras et possessiones, conditiones et libertates a n o bis assign atas
et su b scrip tas habeant, teneant et cu stodiant inconcussas. C onditiones itaque
et libertates hospitu m in p red icto m onte h abitan tiu m et convenientium , q u as
ipsi in ter se feceru n t et nos ap p ro b a v im u s tales h abe n tu r: Q u o d si iidem
hospites in d istrictu H u n g arie, D alm atie, C hroatie, S clau onie spoliati p e r la-
trones vel alios m alefacto res fuerint, d om in us terre in q u a spoliati fu erint,
aestim ata quantitate pecun ie iuxta a rb itriu m bo n o ru in v iro ru m et sacram en-
tum conciviu m ad hoc electorum , vel a b lata re fu n d at vel m alefac to rem osten-
d ere teneatur. Item tribu ta in fra regales térm inos in nullo loco solvere tenean-
tur. Item , q u icu m q u e civis aliu m civem vituperiis, o b p r o b riis aut contum eliis
affecerit, si inde convictus fuerit, leso decern pensas, in c o m m u n e ^ x p e n s a s
centum den ario s solvat; qui si post trinam correctionem se non em en davcrit,
re b u s o m n ib u s in com m un e ap plicatis ta m qu am in fam is de civitate tu rp iter
expellatur. Si quis etiam alap am alteri dederit, vel p er crines m alitiose tra-
xerit, ean dem penam paciatur. S i quis vero cutello, gladio, lancea aut sagitta,
aut aliq u o tali m o do aliu m vulneraverit, et vulneratu s sine defectu m em bro -
ru m resanatu s fuerit, m ed ico lesi satisfaciat, et leso viginti q u in q u é pensas,
q u in q u é vero a d usus civitatis persolvat. S i vero in aliq u o m e m b ro ru m , debi-
litatus fuerit, m edico lesi satisfaciat, et leso decem m arcas et ad usus civitatis
decem p ensas solvere teneatur. Si vero m o rtu u s fuerit, due partes re ru m
su aru m cedant p aren tibu s occisi, tercia p a rs civitati. S i vero captus fuerit,
secu n du m consvetudinem de ipso vin dicta sum atur; nisi qu is in ludo, sine pre-
m ed itata m alicia aliq u em in terfecerit, in hoc enim casu, centum p ensas co-
gnatis interfecti, viginti vero pensas a d com m un es usus re fu n d a t in terfector,
cui, si facu ltas n on suffecerit, civium a rb itrio relin q u atu r. Item si qu is de
extrañéis in trans civitatem , sive in vico, sive in dom o, sive in fo ro sim ilia, ut
su p ra notatum est, p erp etraverit, p e r iu dicem civitatis iudicetur, et eisdem
penis subiaceat condem pnatus. S i vero ex incolis civitatis aliquis, sive extra-
neus, in fra térm inos civitatis in fu rto vel latrocin io depreh en sus fu erit, p e r
iu dicem civitatis p un iatu r. Item , si q u is extraneus, aliq u e m de civitate rn
causa p ecu n iaria vel illata in iu ria vo lu erit convenire, co ra m iu dice civitatis
conveniat; et n u lla causa ad d uellu m iudicetur, sed p e r testes et iu ram enta
term inetur, sive sit cum extrañéis, sive cum indigenis. Testes autem eiusdem
conditionis et libertatis, cuius sunt isti, assum an tur. E o d e m m o d o sive extra­
neus inveniat ap u d incolas, sive incola a p u d extráñeos eq u u m aut bovem ,
aut aliq u a s res furtivas, sem p ér testes, ut s u p ra dixim us, p ro d u can tu r. Item ,
cives d e p red icta civitate vel jo b a g io n e s de villis ad ip sam p ertin en tibu s, que
p ro p e territo riu m ipsius civitatis fu erin t site, nu lliu s iudicio, nisi iudicis civi-
352 PRILOG II

tatis astare teneantur; q u o d si iudex suspectus h a b e b itu r, et a cto r legitim am

cau sam recusationis allegaverit, convocatis o m n ibu s m a io rib u s civitatis, ipso
iu dice presidente, negocium d ecid atur, d e q u o ru m sentencia, si ad h u c conti-
geret d u b itari, et acto r in po rtu n u s eos a d regis citaverit presentiam , solus
iudex p ro aliis o m n ibu s ad regem ire teneatur. E o d e m m o d o p ro q u ac u m q u e
cau sa iu dicem civitatis et cives, vel cives solos ad regis p resen tiam qu is cita-
ret, non tenetur ire, nisi solus iu dex civitatis. E t si qu is aliq u e m civem vel
cives, non re qu iren s antea iusticiam sib i fie ri a iudice civitatis a d regem
citaverit, p ro illo vel illis iudex ire tenebitur, et ei oitator re fu n d et expensas,
eo q u o d contem pta au ctoritate regalis p rivilegii sibi cogniti, irreq u isito iudice
civitatis, fatiga v it eu m fru s tra la b o rib u s et expensis. Cives au tem lib eram
h ab e an t u n d ec u m q u e vo lu erin t eligendi facultatem iu dicem civitatis nobis
p resen tan d u m , et m utand i eu ndem ann uatim p ro sue a rb itrio voluntatis.
Item , si quis de civitate sine hered e decesserit, de re b u s suis m o b ilib u s libe­
ra m habeat d ispo n en d i cu icu m qu e volu erit facultatem . R es v ero im m obiles,
d om os, cu riam , vineas, terras et hedificia, su o ru m conciviu m h abito consilio,
uxori sue vel alicui co gn ato ru m su o ru m relin q uat, ita tam en, q u o d nec per
ipsum , nec p e r u xorem , nec p e r cognatos a iu risdictione civitatis possit alie-
n ari vel exim i vel avelli. Item , si q u is intestatus decesserit, et nec uxorem ,
nec filios, nec cognatos habu erit, d u e partes re ru m s u aru m p e r viros fide
dignos, consilio civium ad hoc deputatos, p a u p e rib u s et ecclesie eiusdem
civitatis d istrib u a n tu r, tercia vero p a rs ad utilitatem civitatis reservetur.
Item statuim us, q u o d in eadem civitate fo ru m so llem p n e d u o b u s d iebu s in
eb d o m ad a , videlicet die L un e et die Jouis celebretu r, et p reterea fo ru m cotti-
d ian u m cottidie h abeatu r. U n iversitas vero civitatis sup rad icte n o bis tenetur
a d servitia in frascrip ta. C um enim rex H u n g a rie expeditionem a d partes ma-
ritim as vel C arin th iam vel A u stria m facere voluerit, dicti cives decern m ilites
m ittere teneantur cu m arm is m ilita rib u s ap p a ratos. P rete rea d om in o regi
q u a n d o ip su m illuc ire contigerit, deben t d a re p ro p ra n d io d u o decim boves,
m ille panes, q u a tu o r tunellas vini. D u ci au tem totius Solauonie, si sit de
p ro le regia m edietatem p red icto ru m d a re tenentur. B a n o vero p ro tem pore
constituto, nec tam en vicebano, nichil aliu d solvere, nisi in p rin cip io introitus
sui banatus, u n u m bovem , centum panes, tu nellam un am vini sem el q u am d iu
d u ra v erit in b an a tu m Sane a b o m n ibu s istis servitiis u sq u e q uinquen niu m
erun t lib eri et im m u nes; transacto q uinquen nio, tenebun tur. Item , iidem
cives voluntate spontanea su p e r se assum pseru nt, q u o d expensis p ro p riis dic­
tum m ontem G rech m u ro firm issim o com m un irent. A d sustentationem autem
hospitu m in pred icto m onte habitan tiu m d edim us terram circa eundem m on­
tem G rech, statuentes earn p e r dilectum ac fidelem n ostrum D ion isiu m ban u m
totius Sclau o n ie eisdem h o spitibu s sub certis m etis et distinctis penpetuo
p ossid en d am ; cuius terre m ete sic vadunt: P rim a m eta est in p ortu Saw e,
q u i K y ra lre w y dicitur, iuxta m agn am viam , et p e r ean dem tcndit usque
a d riv u m q u i Z oy sca dicitur, quern rivu m transit p e r pontem ; deinde p er
ean dem viam tendit versu s aq uilo n cm , transiens aquam , qu e M ala ca dicitur,
et perven it ad m onticulum , iuxta quern est m eta terrea, q u e dividit terram
p o p u lo ru m regis a p arte orientali; deinde transiens m in orem M ala k am ,
pervenit ad m agn am viam , q u e vu lgo E ttew en dicitur, p er q u am veniens
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA 353

pervenit ad rivum Cyrkuenich, ibi est pons, hine superius p er eundem

rivum iuxta m ontem Grech, vadit directe versus aquilonem metatim, ten-
dens ad fontem , qui dicitur C ubulkut, iuxta quem est meta terrea, a quo
superius p e r rivulum Cyrkuenych versus aquilonem pervenit ad rivulum ,
qui d icitur Zopotnika, hinc transiens m onticulum cadit in q uan dam vallem ,
p er q uam transit in rivulum , q u i dicitur Lom zky potok, deinde ascendit ad
m etam capituli zagrabiensis, altera est hospitum de Grech, tercia filiorum
D obch a de genere A ga; deinde procedit ad cacum en eiusdem montis, vo-
cabulo M edw enicha, versus occidentem , et pervenit ad m etam filioru m M i-
cula, que Plesiw icha dicitur, iuxta quem est meta terrea, deinde transcendit
a cacum ine eiusdem m ontis versus partem m eridionalem m etatim ad arbo-
rem castaneam iuxta q u am est crux et iuxta earn est meta terrea; deinde
descendit ad caput fontis, qui Chicheria dicitur, qui fons dividit terram
E n d re a terra prepredicta, et sic descendendo p er eundem divertit aliquan-
tulum versus occidentem ad montem, et ibi est a rb o r castanea cruce signata,
iuxta quam est meta terrea, deinde ad cacum en montis eiusdem procedit
versus m eridiem dividendo terram ecclesie zagrabiensis; deinde p er girum ad
occidentem aliquantulum divertitur et ibi transit rivulum , qui vocatur Neznich
potoka, et inde ascendendo superius de terra E n d re p er vallem ad verticem
unius montis, ibi est meta, hinc separando p er veteres m etas terram G rem la,
descendit ad arb orem que vocatur ihor, et ibi est meta, et cadit in viam,
que exit de villa G rem la, deinde p er eandem versus m eridiem procedit ad
cam pum ad m etam terream inde aliquantulum divertit ad sinistram per
viam et pervenit ad paludes, que M laca dicuntur, ibi est meta iuxta eandem
M lakam , a sinistra parte vadit ad arborem nucis, ibi est meta, deinde ad
sam bucum , sub qua est meta terrea, dehinc m etatim procedit et cadit in
fluvium Z aw e, inde ad m etam priorem descendit et sic term inatur. Ut
igitur dicta ordinatio nostra et dictorum libertas hospitum firm a et invio-
labilis perpetuo perseveret presens eis privilegium concessim us auree bulle
nostre m unim ine perpetuo confirm antes. D atum ap ud W ereu zh a per manus
m agistri Benedicti prepositi albensis, aule nostre cancellarii, electi in archie-
piscopum colocensem, B artholom eo quinqueecl siensi, Cleto agriensi, Step-
hano zagrabiensi, B artholom eo (nitriensi), B lasio chenadiensi, episcopis, Be-
nedicto w aradiensi et postulato jeuriensi, Stephano w aeiensi et postulato
in archiêpiscopum strigoniensem, ecclesias dei gubernantibus. Dilecto cognato
nostro Johanne Angelo, dom ino Syrm ie et comité bachiensi, Ladislao pala-
tino, M atheo taw arnicorum et comité (sopro)niensi, R olando d apiferorum
et com ité nitriensi, M auricio p incem aru m , Stephano agasonum m agistris,
A rn oldo symigiensi, Paulo albensi m agistratus et com itatus tenentibus. Anno
ab incam atione dom ini m illesim o ducentesim o quadragesim o secundo, sex­
todecim o kalendas decem bris. Regni nostri anno octavo.

16. (Str. 293) V i> im e b (o )ž ie amen, let gnih č s. o. z. indicio pravo dan.
e. m iseca jenvara.
V vrem e k rala ladislava p (r)eslavn oga krala u g ar(r)sk o ga , kralestva nega
leto .e. na deset, va vrim e u bo velikih muži gospode fedriga, ivana, leonarda
duim a, barto la i vida krčkih vinodolskih i m odruških knezi. zač dole kr —
videći ludi, ki bludeći svoih starii — kušenih zakon za to ubo edin po edinom

23
354
PRILOG II

i — lud i v in od olsk i želeći one stare e — (z)ak on e shraniti e na p u n i ke nih

p rv i — da su — ne ni neureeni. sku piše se v — na k u p — crikveni tako
p rie p ro šći ludi sveršen em — č zd a ve svet u novom g ra d u p re d o b raz o m
— ga istoga kneza le o n ard a zgora im enovana izbraše se o d vsak o ga g rad a
vin od o lsk oga ne vse st — iši n a vku p n a ke viahu d a se b o le spo m in ah u v
zakonih svoih otac i o d svoih ded, ča bih u slišali, i nim n ared iše i ukazaše
tesnim zakonom da b i vse d o b re stare iskušene zakone u vin od o l činiti
položiti v p ism a o d kih b i se m ogli spom en uti ili slišati o d svoih otac i ded
zg o ra rečenih, tako od sad a n ap rid m o gu se uleći b lu e n ja te riči i nih detce
vrim e ko p rid e d a n im a ju p rim is a lja v tih zakonih. ki u b o b u d u ć izabrani
n a to od tih istih ludi vin od o lsk ih z n ovoga g ra d a č m a dvorn ik vsega Vino­
d ola i o d knezi zg o ra rečenih tako o d sada n ap rid m o gu se uleći.

17. (P r ilo g 25) N o s A n d re (a s ) dei gracia rex H u n g arie. M em o rie com m en-
dantes sign ificam us un iversis q u ib u s expedit p resencium p e r tenorem , q u o d
com es N ic o la u s filius Iw a n ad n ostram accedens presen ciam exhibuit n o bis
patentes litteras Johannis ban i tocius S clau onie su p e r te rra C h an ou con-
fectas, petens a n o bis cu m instancia ut ipsas ratas h ab e re dign arem u r.
Q u a ru m tenor talis est: N o s Johannes ban u s tocius Sclauonie, com es Su-
prun ien sis et C astri ferrei sign ificam us q u ib u s expedit un iversis et presentes
ostendentur, q u o d consideratis m erito riis serviciis N ic o la i filii Iw a n , quan -
d am te rra m C h an ou vocatam in com itatu C risiensi existentem , vacu am et
h ab itato rib u s destitutam , dedim us, d on avim u s et contulim us ipsi N ic o la o
iu re p erp etu o p ossid en d am . D atum in S olcun in festo b e a to ru m F abian i et
Sebastiani. A n n o dom ini M C C nonagesim o. — N o s itaq ue peticionem ipsius
N ic o la i com itis iustam esse attendentes, in hac p arte dictas litteras Johannis
b an i ratas habentes au ctoritate p resencium duxim u s co n firm an das. D atum
sub Castro Scepu s in vigilia A n d ree apostoli. A n n o dom ini M C C nonagesim o.

18. (P rilo g 27) N o s C apitu lu m C hasm ensis ecclesie sign ificam us tenore
p resen cium q u ib u s expedit vniversis: q v o d n o bilis v ir m agister D om in icu s
filius R o d in i p erso n aliter ad n o stram accedens p resenciam , exhibuit nobis
q v asd a m litteras priu ilegiales M athey q u o n d am b an i tocius Sclavonic, petens
a n o b is . . . cia ut easdem nostris litteris de v e rb o ad ve rb u m tran sscribi,
et nostri sigilli ap posicion e c o n s i g n » ia c e r e m u s : q u a ru m q u id em litteraru m
tenor talis est: N o s M ath eus ban u s tocius Sclavonic, sign ificam us om n ibu s
p resencium p er tenorem , q u o d in congregacione regni tocius Sclavonic ge­
nerali, nobiles et Jobagiones C astro ru m hec iu ra regni et B an atu s in fra-
scipta, redacta in scriptis, n o bis exh ibuerun t; petentes, q u o d ea in Judiciis
exercendis et ban atu s J u ribu s e x . . . m us p e r n o stros Judices o bse rv a ri.
N o s itaque, utpote qui de bo n is regni et utilitatibus gratu lam u r, ip so ru m
peticionem iustam , eo, q u o d p rem issa J ura .veris et legitim is racio n ibu s
fu n d a b an tu r, ad m isim u s d ebito cu m effectu. P rim u m s iq u id e m . . . Pristal-
dum , suu m consanguineum , uel cognatum , aut seruientem , uel suu m p aro -
chialem sacerdotem , p ro testim onio recip ere n u llus possit. A d hec, si citacio
fiat in presen ciam nostram , q u in d e n a diei citacionis, si ve ro in p resen ciam
n o stroru m Judicum , citacio d ebet p ro t e r m in o . . . gn a ri et acto r in p rim o
citacionis edicto in litteris Judicis suam exp rim et accionem , ne locus frau d i-
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA 355

b u s reserveu r; et si conventus in p rim o no n co m p a ru e rit term ino, q u ad ra-

ginta d en ario ru m Judicio subiacebit, p ro c etero ru m vero o bm issio n ib u s ter-
m in o ru m consveta iu dicia regni solven tur. Item , citatus in cau sa possessionis,
fu rti, violencie, hom icidii, aut infidelitatis, si perso n aliter, uel p e r hom inem
suu m co m p aru erit, resp o n sio p erem p to ria, sine Judicii grauam in e, usq ue
a d sep tim u m term in um d ebeat p ro ro g a ri, et in recepcione cu iuslibet term ini,
q u in decim d ieru m inducie o bserven tu r, uel p ro septem edictis, q u e legitim e
recipi possent, vnus term in us p e re m p to riu s assign etu r; et si qu is in pre-
m issis casib u s in séptim o term in o no n co m p aru erit, Judex in octavo term ino
p u b lice faciet p ro c la m a ri: q u o d reus Juri p a re re debeat; q u a re in pri-
p rio rib u s term in is non co m p aru erit, osten su ru s iu stam et legitim am racio-
nem ; q u i si eciam tune se absentauerit, a c to r m ittetu r cau sa rei servande
in p ossessionem contum acis, p ro m o d o d ebiti, u e l m aleficii, in litteris iudicis
declarati. Preterea, si qu is p ristald o co n trad ixerit, uel m acu la m o biecerit
falsitatis, si ip su m legitim e convincere non poterit, soluet p ro iu dicio m ar-
cam vnam . Item , si quis p ristald u m v e rb erav e rit, uel hom in em capituli,
d atu m p ro testim onio, convictus tarnen legitim e, pene decem m arcaru m
subiacebit. S i q u is autem in fig u ra iudicii literis capituli uicium o pp o suerit
falsitatis, et n on convicerit regni legitim is docum entis, d ecem m arcaru m
p en am soluet. C eterum , cu m qu is in cau sa p ecu n iaria cond em p natus, iudici,
uel a d v ersario suo, u sq u e ad secu n du m term in u m satisfacere non curauerit,
in tercio term in o vnus de ju d ic ib u s , p e r R egn u m constitutis, ibit cu m ho-
m in e C om itatus Z agra bien sis, uel Crisiensis, a d h ib ito testim onio capituli Za-
grabien sis, uel C hasm ensis, et de bonis, seu re b u s contum acis, ju x ta con-
d ign am estim acion em iustum exiget Judicatum . In peculio au tem petito
m agn e quan titatis, Judices, inspecta qu alitate p erso n aru m , secu n du m suam
d iscrecionem m o d e ra b u n tu r térm inos, p ro so lu cio n ibu s faciendis. Item , si
qu is alteri crim en obiecerit lese m aiestatis, u e l dixerit, q u o d fa lsa m incudi
faciat m onetam , si convincere non poterit, p en am pati d ebeat talionis. Sta-
tutum fu it eciam , si qu is co n tra alteru m in Judicio p ro p o su e rit, q u o d in
R egn o d u cat uitam p u blice violentam , et no n conuicerit, secu n du m Juris
p ro cessu m soluet d im id ii hom icid ii Judicium , pen sas scilicet sexaginta; si
vero acto r p ro p o su e rit contra reum , q u o d ipse re ru m s u aru m fü r exstiterit,
siue latro, et legitim e non convicerit, Judicia d uo solvet. Si quis autem in
iu dicio constitutus, ad u e rsa riu m suu m in p resen cia iu dicis vituperauerit,
Judicium lin gu e soluet, scilicet viginti q u in q u é p ensas. In m in o rib u s autem
causis conuictus, solo Judicio a gg rau atu r. Item , si cui o biectum fu erit in
Judicio, q u o d su p e r d om u n alteriu s m an u venerit uiolenta, et n on convicerit
Justicia m ediante, Judicium d u p lex soluet. A d iectu m fu it eciam prem issis,
q u o d in q u o lib et gen ere actoris, ad iu d icato a d d uellu m , siue sacram entum ,
si partes com p osicion em fecerint, Judex u ltra fo rm a m com p osicionis habite,
p lu s petere n on valebit. Item , in om ni causa, siue acto r reo deferat, siue
re u s acto ri re fera t sacram entum , Judex in ter ip so s d u ellu m non possit
iudicare, sed p e r sacram en tum causa d ebeat term in ari, nisi partes exam en
duelli assu m p serin t spontanea volúntate. E xstitit eciam o rd in atu m , q u o d
cau sa hom icidii, uel fu rti, si qu is p e r sacram en tu m ad iu d icatu m se p u rg abit,
soluet p u rg acio n is d en ario s q u ad ra gin ta, et eciam in causis vin earu m , ac
m o le n d in o ru m , si ad iu d icatu m fu erit sacram en tum , idem d ebet Judicium
356 PRILOG II

observarl. Item in causa pecuniaria reus convictus nullatenus debet captivari,

nisi pecunia, vel possessione carere inventus fuerit m anifesté. In accione
eciam furti, siue violencie, vel cuiuslibet m aleficii, hom o possesionatus, sine
caucione fideiussoria iudicetur. Item , alter p ro alterius delicto, sicut pater
p ro filio em ancipato, vel e converso, aut frater pro fratre, divisionis titulo
separato, non debeat condem pnari, nisi fuerint conscii, uel participes cri-
m inis perpetrati; sed quisque in bonis propriis et porcionibus, iuxta suum
m eritum aggravetur. Item , p orcio hereditaria, sine herede decedentis, ge-
neracioni sue debeat rem anere. N ec preterm ittim us, quod si terra alicuius
ream bulatur, Judex, ad fructus, uel vtilitates eius non debebit mittere manus
suas, donee causa inter partes fuerit fine debito terminata. Item , cum
hostilis incursus, uel exercitus uenerit super regnum , aut dom inus rex pro-
cesserit in expedicionem personaliter, tunc nobiles regni de Sclavonia, sin-
guli et vniversi, ire in exercitum tenebuntur. Ita tamen, quod iidem cum
baron ibus, quibus voluerint, exercituandi h a b e b u n t l i b e r a m f a c u l ­
t a t e m . Item , sup er debitores Zulusinarum , uel procuracionum , aut descen-
suum, exhibita satisfaccione, banus descensum facere non debet, nisi iusta
causa regni et legitim a imminente, et nobiles ac jobagion es castrorum , de
descensibus bani, debent usque octauas sancti M artini m odis om nibus expe-
diri. Ifem , si quis in soluendo m arturinas, collectam septem denariorum ,
Judicia exercitualia, uel aliam collectam, quam in regno fieri contigent, seu
Judicia, in quibus est convictus, contum ax exstiferit et rebellis, Com es Za-
grabiensis, uel Crisiensis, cum vno de coniudicibus sibi deputatis, ad exi-
gendum procedet, assum pto secum testimonio capituli Zagrabiensis uel Chas-
mensis, p ro eo, ne plus iusto debito exigatur, et in processu suo super ali-
quem nobilem uel Jobagionem castri descensum facere non debebit, sed
expensas, quas fecerit in eundo, de bonis eciam recipiet contumacis. N ec
volum us sub silentio preterire, q uod nobiles in Zagoria, et aliis Com itatibus
consim ilibus existentes, Comiti parochiali descensum dare non tenentur, nec
eius astare Judicio, sed banus eos iudicabit, pro tem pore constitutus. Sane
collectores eciam m arturinarum , non cum p lu ribu s p rocedere debeant, nisi
cum duodecim hom inibus, habentes quatuordecim equos, et non plures, qui­
bus quidem de qualibet generacione pro uictualibus ad m in istrar! debeat
ouis vna, seu galline, anser vnus, q uatuor cubuli de vino, cum cu bulo trium
palm arum , duodecim cu buli de pábulo, cum cubulo quatvor palm arum , et
non vltra; prout felicis rccordacionis dom ini nostri illustris regis B ele in
priuilegio continetur. Collectores autem septem denariorum , vel Judiciorum
exercitus, dim idietatem habebunt descensus m em orati, dictique collectores
ma urinarum , in curiis nobilium , uel Jobagionum castri, dom os aliquas,
aut dom um villici, uel preconis, m olendina et stubas dicare non debeant,
ullo m odo, villico eciam dom us una in curia sua p ro recipiendis hospitibus
libera relinquatur, et talis debet habere villicum et preconem , qui decern Joba­
giones possidet et non infra, item, aliqui com m orantes super terris nobilium ,
uel Jobagionum castri, dicari non debent, sed Jobagiones eorum , si quos
habent. Et quod om nia prem issa debito ordine obscruentur, cum Comite
Zagrabien si q u atu o r nobiles et duo Jobagiones castri et totidem cum Comite
Crisiensi, quos regnum eligendos duxerit, iudicabunt, qui si om nes interesse
non possent, tres, uel duo, iuxta Comitem, sufficiant ad iudicium faciendum .
 TRANSKRIPCIJA ISPRAVA 357

Ut autem hec S t a t u t a suprascripta, seu C o n s t i t u c i o n e s , ro b u r

perpetúe obtineant firm itatis, presentes concessim us literas sigilli nostri
m unim ine roboratas. D atum Z agrabie quarta feria próxim a post octauas
Pasee. A nno ab incarnacione dom ini M mo- CCmo- septuagésim o tercio. N o s
vero peticionibus predici Dom inici annuectes, predictas Litteras privilegíales
de uerbo ad u erbu m transseribi et nostri Sigilli apposicione fecim us con­
signan. D atum die dom inico proxim o post festum beati G alli confessoris.
Anno Dom ini M mo- CCmo quinquagesim o.

19. (P rilo g 28) O dlom ci snim ljeni su sa četiri rukopisa: splitskoga, vati­
kanskoga, trogirskoga i zagrebačkoga.
D e saneto Dom nio et saneto Dom nione. Prim u s itaque beatus Paulus
apostolus (fuit), qui ab Jerusalem usque Illiricum repleuit euangelio Christi;
non tam en ipse p er se intrauit Illiricum predicare, sed m isit Tytum disci-
pulum suum , sicut dicit ad Tim oteum : Crescens abiit in Galatiam , Titus in
Dalm atiam . H ie ergo beatus Titus ad Dalm atie p a r (t e s ). . .
M em oriale bone m em orie dom ini Thom e, quondam archidiaconi spa-
latensis.
(S p lit s k i k o d e k s ).

Iste M artinus fuit Spalatinus natione. H ie fecit ecclesie unum chalicem

m agnum cum sua pathena de au ro purissim o. A b isto Drisisclano ceteri
successores eius reges Dalm acie et Chroacie apelati sunt. Accipiebant enim
regie dignitatis insignia a b im peratoribus Constantipolitanis, et dicebantur
eorum epharhi siue patricii. H abeban t nam que ex successione sue originis
patrum et p ro au o ru m dom inium regni Dalm acie et C h ro a c ie . . .
(V a tik a n s k i k o d e k s ).

De bello, q u o d em ersit inter Spalatenses et Tragurienses. Itaque tempo-

ribus istis inter Spalatenses et T ragurienses bellu m ex ea causa emersit,
q uod T ragurenses occasione cuiusdam privilegii, quod rex Bela, T ragurii
positus, super qu ibu sdam regalibus teris eis co n cessit. . .
( T r o g ir s k i k o d e k s ).

De prom otione Laurentii archiepiscopi. E a tempestate quidam aposto­

lice sedis legatus ad ecclesiam spalatensem accedens prouincialem sinodum
congregauit. U b i cum om nes spalatensis m etropolis episcopi conuenissent,
antequam dim iteretur concilium , tractatum est de ellectione m etro p o lita n i. . .
(Z a g re b a č k i k o d e k s ).
B IB L IO G R A F IJ A
 BIBLIOGRAFIJA VJEKOSLAVA KLAIĆA

Ova je bibliografija sastavljena prema dosadašnjoj literaturi o Klaiću, a do­

brim dijelom i prema bibliografskom fondu Jugoslavenskoga leksikografskog zavo­
da. Ona nije potpuna (u obzir nisu uzeti udžbenici koje je za niže i srednje škole
sastavljao, prevodio ili priređivao Klaić, a ni većina članaka k oji su na ovaj ili
onaj način pretiskavani nakon njegove sm rti), ali je svakako prva potpunija biblio­
g rafija Klaićevih članaka, rasprava i knjiga, pa će tako poslužiti svrsi i upoznati
čitateljstvo s b rojem Klaićevih radova i raznolikosti predmeta njegova istraživanja.
B ibliografija je složena kronološki i uglavnom po karakteru jedinica.

1870.

1. Bog Svetovit i proročište mu u Arkoni, Vienac, br. 33.

2. Samo, kralj slovjenski, na i. mj., br. 38.

1871.

3. Oporuka posljednjega Držislavovića, na i. mj., br 8 [pretiskano u Zatočniku,

br. 50].
4. Dim itar Svinimir, kralj hrvatski, na i. mj., br. 13.
5. Petar K rešim ir IV . Veliki, na i. mj., br. 33.

1872.

6. Smrt kralja Svinimira, na i. mj., br. 5.

7. Seoba Hrvata, na i. mj., br. 6.
8. Hrvatska straža u Spaniji, na i. mj., br. 14 [A gra m er Tagblatt 1890, br. 79].
9. Svraćanje [skladba po riječim a P. Preradovića], školski p rija telj, br. 11.
362
BIBLIOGRAFIJA

1S73.

10. Petar Svačić, posljednji kralj hrvatski, Vienac, br. 2.

11. Pavao Subić i sin mu Mladen, na i. mj., br. 23 [pretiskano u N a ro d n o m listu,
br. 69],
12. O porieklu banske časti, O bzor, br. 281.
13. Dodole, Vienac, br. 34.
14. Sliepac [rom an ca], na i. mj., br. 8.
15. N ada iza jada [pripovijest], na i. mj., br. 10— 13.
16. Prva ljubav [pripovijest], na i. mj., br. 32— 35.
17. M ara, kraljica hrvatske pjesme [crtica], na i. mj., br. 39.
18. Ruža i trn [p jesm a], na i mj., br. 48.

1874.

19. Ocjena odlomka iz »kronologije ili ljetopisa« Ivana arciđakona, Iz vć stje o

K r a lje v s k o j ve lik o j gim naziji u Zagrebu 1873— 1874, 3— 22.
20. M atija Gubec, Vienac, br. 7 li u O bzoru, br. 41].
21. San na Uni [p jesm a], na i. mj., br. 6.
22. Vjeran do groba [pripovijest], na i. mj., br. 7— 8.

1875.

23. Tomislav, prvi kralj hrvatski (914— 927), H rva tska lipa, br. 21.
24. Hrvatski kraljević u Mlelcih (998— 1009), na i. mj., br. 25 [i u N a ro d n o m listu,
br. 90].
25. Sarajevo, Vienac, br. 3.
26. Stih narodnih pjesama hrvatskih, H rva tsk a lipa, br. 19.
27. Nešto o tehnici Cengić-age, na i. mj., br. 30— 34 [i u Iz v fs tju o K ra lje vsk o j
velik o j gim naziji u Za grebu 1874— 1875, 3— 24],
28. M ajka i kći (pripovijest), H rva tsk a lipa, br. 26— 36, [p od naslovom »Mutter
und Tochter« izlazila 1876. neredovito od br. 50 u A gra m er Zeitun g-u ].
29. Pod prozorom [sk lad ba], Vienac, br. 2.

1876.

30. Grobničko polje, na i. mj., br. 34.

31. Potres ili trus Dubrovnika, na i. mj., br. 36.
32. Zagorje, na i. mj., br. 40.
33. Otok Brač, na i. mj., br. 46.
34. Dim itar Svinimir i njegovo doba, Zagreb.

1877.

35. Simeon Veliki, car bugarski, Vienac, br. 1— 5.

36. Petar Veliki, na i. mj., 15, 16 i 18.
37. Jajce u Bosni, na i. mj., br. 18, 27 i 28.

1878.

38. Zem ljopis Bosne, Zagreb.

39. Banjaluka, Vienac, br. 35.
40. Mostar, na i. mj., br. 39.
 BIBLIOGRAFIJA VJEKOSLAVA KLAIĆA 363

41. Travnik, na i. mj., br. 45.

42. K ljuč, na i. mj., br. 46.
43. Trebinje, na i. mj., br. 49.
44. M aglaj, na i. mj., br. 33.
45. Katolici u Bosni i Hercegovini, na i. mj., br. 37.
46. Škole u Bosni i Hercegovini, na i. mj., br. 52.
47. N ajstarija poviest Bosne do Kulina bana, H rva tsk i svje to z o r, br. 41— 43.
48. B ibliografija Bosne, na i. mj., 41— 44.
49. Prirodni zemljopis Hrvatske, Zagreb.
50. Tri crtice iz hrvatske povijesti X II. vieka, Vienac, br. 12.
51. Nikšić, na i. mj., br. 13.
52. Bitolj, na i. mj., br. 32.
53. Nehaj grad u Arbaniji, na i. mj., br. 2.

1379.

54. Bosnensia, O b z o r, br. 203-8, 210, 212-3 i 224-6 [prik az različnih rasprava],
55. Izpravci i dopunjci za poviest bosanskoga k ralja Stjepana Ostoje (1398— 1419),
Zagreb [prvotno tiskano pod naslovom »Stjepan Ostoja vlada Bosnom po prvi
put (1398— 1404)«, O bzor, 217— 219, 221].
56. Stjepan Kotromanić (1322— 1353), Vienac, br. 29 [ N a še ljep ote, 1929, br. 13— 15].
57. O grbu bosanskom, na i. mj., br. 36.
58. Podatci za poviest grada Osieka u srednjem vieku, na i. m j„ br. 42 [O sijek u
srednjem vijeku, H rva tsk i list, Osijek 194C, br. 360],
59. Nekoliko rieči kao uvod u predavanja o hrvatskoj poviesti, O bzor, br. 143— 144.
60. Karolina Svgtla, Vienac, br. 8.
61. Aleksander Feodorovič Hilferding, na i. mj., br. 4.
62. Ferdo Livadić, na i. mj., br. 2.

1880.

63. Opis zem alja u kojih obitavaju Hrvati I-III, Zagreb 1880— 1883.
64. Topografske sitnice, V ie s tv ik H rva tsk oga arkeologičkoga družtva [d a lje
V H A D ], II, 1880, 60— 69 i 103— 109: III, 1881, 68— 75.
65. Bosna od zadnjih dana bana M atije Ninoslava do Stjepana Kotromanića
(1249— 1322), O b zo r, br. 112— 113.
66. Nešto ob odnošajih kralja prema srbskim despotom, osobito za kralja Stjepa­
na Tome, na i. mj., br. 161.
67. Pogled na hrvatsku poviest do kralja Tomislava, na i. mj., br. 163.
68. Vlasi u H rvatskoj, tečajem 14. i 15. stoljeća, na i. mj., br. 181-3 [zaključak
pretiskao N a ro d n i list u br. 87].
69. Pabirci iz starih kronika i djela o hrvatskoj poviesti, na i. mj., br. 295.

1881.

70. Ban bosanski Stjepan Kotromanić prem a Hrvatskoj g. 1345. i 1346, O bzor, br.
99 i 100.

1882 .

71. Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb [u njemačkom prijevodu J.

Bojničića izašla u Leipzigu 1885; v. i osvrt u A rch iv jiir slavisehe Philologie V I,
br. 2, 317-8].
364 BIBLIOGRAFIJA

72. D a li je nekadanja Slavonija bila izprvice hrvatska ili ugarska zem lja, Vienac,
br. 35— 42 [z a A g r a m e r Zeitun g, br. 262— 274, pod naslovom »Slavonien im X —
X I I Jahrhundert«, preveo I. B o jn ičić].
73. Sirm ia citerior et ulterior, V H A D IV , br. 4, 101-7 [ K ro a tis c h e R e v e u e , br. 4,
189— 195].
74. Ferdinand I i Z a p o lja g. 1526, na i. m j. [P o z o r ], br. 295.
75. Zadar, glavni grad Dalm acije, kalendar D r a g o lju b , 68— 75.
76. Otvoreno pism o gosp. G. Urliću-Ivanoviću, Narodni list, br. 12 [o knezovima
N elipčićim a i plem enim a Lapćana i L apsan ovića],

1883.

77. Bizantsko vladanje u H rvatskoj za cara E m anuela Kom nena, I z v je š ć e o K r a ­

l je v s k o j v e lik o j g im n a ziji u Z a g r e b u 1882— 1883, 7— 50.
78. General M atija Rukavina u Trogiru, Vienac, br. 27.
79. Pulj, na i. mj.. br. 35— 36.
80. Rikard W agner, na i. mj., br. 8.

1884.

81. O porijeklu hrvatskih Frankapana, na i. mj., br. 1.

82. Ban Ivan K arlović, na i. mj., br. 41— 43 i 47.
83. Strossm ayer u Zagrebu, na i. mj., br. 46 [pretiskan o u Strossm ayerovoj spo­
menici 1926, 35— 39],
84. D r F ran jo M arković, V ie n a c, br. 21, 24 i 38.
85. Ferdo Becić, na i. mj., br. 27.
86. Josip Eugen Tomić, na i. mj., br. 39 i 40.
87. S lav lje »Z o re « u K arlovcu, na i. mj., br. 23.
88. K njiževno pism o [o potrebi enciklopedije], na i. mj., br. 49.

1885.

89. Pred N ovim D vorom (1530), Vienac, br. 42.

90. G r o f Janko Drašković, na i. mj., br. 30.
91. Četvrti srpanj 1848, na i. mj., br. 27.
92. Im e Srb, na i. mj., br. 39.
93. Blatno jezero, na i. mj., br. 51.
94. V laho Bukovac, na i. mj., br. 16— 17.
95. N ovela i rom an u H rvata (d o god. 1860), na i. mj., br. 36 i 38.
96. H rvatska i srpska kn jiga g. 1883, na i. m j., br. 37.
97. Jedinac [p rip o v ije s t], na i. mj., br. 27 i 28.

1886.

98. Pripovijesti iz hrvatske povijesti do 15. stoljeća I, Zagreb.

99. B eiträge zu r Geschichte K roatiens in 12. Jahrhundert, Kroatische Revue, 2,
1— 40.
100. D er B anus von Kroatien, Agramer Tagblatt, br. 10.
101. F rü h jah r 1527, na i. mj., br. 34.
102. Das alte A gram , na i. m j., br. 41.
103. Eine mythische Königin, na i. mj., br. 47.
104. Ein blutiges B latt aus Spalatos Geschichte, na i. m j., br. 76.
105. Die G ötter der alten Slaven, na i. mj., br. 111.
 BIBLIOGRAFIJA VJEKOSLAVA KLAIĆA 365

106. Im ena braće što su tobož H rvate dovela na jug, V ie n a c, br. 28.
107. Varaždin, na i. mj., br. 31.
108. V la d im ir N ikolić, na i. mj., br. 17.
109. G lazba u Srba, na i. mj., br. 46— 48.
110. Z em ljo vid H rvatske, Slavonije, Dalm acije, Bosne i Hercegovine.

1887.

111. Pripovijesti iz hrvatske povijesti II, Zagreb.

112. H rvatski knezovi u 13. stoljeću, V ie n a c, br. 40 [iz »P rip o v ije sti«].
113. Ivan Tkalćić, na i. m j., br. 43.
114. llario n Ruvarac, na i. mj., 19, 22 i 23.
115. Otvoreno pism o veleštovanom uredniku »H rvatsk e«, O b z o r, br. 234 [K ozenov
atlas izdan je u Beču a ne u Z a g re b u ].
116. M ih ajlo Ivanovič Glinka, V ie n a c, br. 4 i 5.

1888.

117. Atlas za hrvatsku povijesnicu, Zagreb.

118. Uspom ene na N ik o lu Tordinca, V ie n a c, br. 15.

1889.

119. Crtice o starom Dubrovniku, V ie n a c, br. 20 [O b z o r, br. 125].

120. I opet o starom Dubrovniku, na i. mj., br. 24.
121. I po treći put o starom Dubrovniku, na i. mj., br. 37.
122. K ako su T urci osvojili Požegu, na i. mj., br. 52.
123. Slava na Gosposvetskom p olju, na i. mj., br. 2 [V . članak Iz istorije Slovenaca,
P ro s v e ta , 1920, br. 1— 3].
124. Kosovo, na i. mj., br. 14, 16— 18 [O b z o r, 105-9 i111,B ra n ik , br. 58— 62].
125. 2ivot za cara, na i. mj., br. 21 [v. i A g ra m e r T a g b la tt, br. 3].
126. B abin sk a republika, na i. mj., br. 3 [O b z o r, br. 22].
127. Priča o Cehu, Lehu i M ehu, na i. mj., br. 6.
128. H rvatski pravopis, na i. m j., br. 33.
129. B o rb a za hrvatski pravopis, na i. mj., br. 35.
130. Očitovanje [p olem ika sa »S r b o b ra n o m «], O b z o r, br. 94.

1890.

131. H rvati i H rvatska, Z agre b ( 21930).

132. Im e H rvat u historiji slavenskih naroda, V ie n a c, br. 27— 30, 33 i 36 [v. pod
131; H r v a t, 1913, 1— 9, 11— 15, 17— 18, 20— 21, 23— 24 i 26].
133. Crtice o starom Dubrovniku, na i. mj., br. 12.
134. R azboj na K rbavsk o m polju, na i. mj., br. 51.
135. Gvozd u hrvatskoj povijesti. O b z o r, br. 295.
136. [P o lem ik a s V jeko slavo m Fleischerom u povodu Klaićeva d jela »H rvati i
H rv a t s k a «], na i. mj., br. 229, 232, 235 i 243.
137. Jadvigina žrtva, V ie n a c, br. 1.
138. Osnutak glazbenog zavoda u Z agrebu, O b z o r, br. 177-8 [D ie Griindung des
M usik-Institutes in A gram , A g ra m e r T a g b la tt, br. 172-3J.
139. Slavjanski u Zagrebu, V ie n a c, br. 11, O b z o r, br. 63— 64 i G las C rn o g o rc a , br.
12— 13.
366
BIBLIOGRAFIJA

1891.

140. Pripovijesti iz hrvatske povijesti III, Zagreb.

141. V elika i B ijela Hrvatska, V ien a c, br. 39 i 46.
142. Crtice o V rbovskom , na i. mj., br. 47 i 48.
143. Izb o r u Cetinu, P o b ra tim , br. 1— 2.
144. Svim poštenim i pametnim H rvatom u domovini i izvan nje, O b z o r, br. 265
[o imenu Slavonije do 16. st.].
145. H rvatska na koncu X V I I I . stoljeća, na i. nj., br. 295.
146. Ivan Crnojević, posljednji gospodar Zete, Vien a c, br. 1 [D ie Griindung Monte-
negros, A g ra m e r T a g b la tt, br. 16].
147. Književno pismo, V ien a c, br. 5.

1892.

148. Neznana junakinja, V ien a c, br. 1 [O b z o r, br. 6; A g ra m e r T a g b la tt, br. 5; J u g o ­

slavenska n jiv a , 1918, br. 100; P r ija t e lj naroda, 1921, br. 50; Ž e n s k i lis t, 1928,
br. 1; Ž iv lje n je in svet, 1928, IV/I, 42— 44; H rv a ts k a m la d ost, 1941— 1942, br. 3].
149. K ako je postala pjesm a: Još H rvatska n ij’ propala, V ien a c, br. 23.
150. A dolfo Veber-Tkalčević, O b z o r, b r. 14.
151. Juraj W iesner pl. M orgenstern, G usle, br. 1— 3.
152. M o ja lađa [s k la d b a ], na i. mj., br. 2.
153. H rvati i m eđunarodna glazbena i kazališna izložba u Beču, na i. mj., br. 3.
154. O presvetom oltarskom otajstvu, na i. mj., br. 3 [s k la d b a ].
155. Gioachino, na i. mj., br. 4.
156. Đuro Križanić kao glazbenik, na i. mj., br. 4.
157. Prije nauka [s k la d b a ], na i. mj., br. 5.
158. Pjevan je u srednjih školah, na i. mj., br. 6.
159. Crtice o porijeklu nekih »ilirskih« popijevaka, na i. mj., br. 6— 9.
160. M ijo H ajk o (1820— 1848), na i. mj., br. 8.
161. G lazba na hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, na i. mj., br. 9.
162. Češki glazbotvorci, na i. mj., br. 9— 12.
163. H rvatska glazbena ljestvica, na i. mj., br. 11— 12.
164. Koncertna sezona u Zagrebu, na i. mj., br. 12.

1893.

165. H rvati i Srbi, V ie n a c, br. 2 [G la s H e rce g o v ca , br. 9].

166. H rvatska pjesm arica [u red n ik ], Zagreb.
167. Aus dem Landes-Musikinstitute, A g ra m e r Z e itu n g , br. 36.
168. D jevojka junaku prsten povraćala [s k la d b a ], G lazba, br. 8.

1894.

169. »U zdencu« [p rik az opere V. B lo d ek a], V ien a c, br. 20.

1895.

170. C roatia superior et inferior, V H A D , n. s. I, 137-8.

171. N ešto o krsnom imenu, V ie n a c, br. 30.
 BIBLIOGRAFIJA VJEKOSLAVA KLA1CA 367

1896.

172. Vladislava Nelipića, kneginja kninska (1344— 1346), na i. mj., br. 1 [ D o m o -

radnik 1944, br. 2].
173. Sužanj u Levi, na i. mj., br. 16 [o Grguru Kurjakoviću],
174. Bilješka o vjerovanju u vukodlake na otoku Pašmanu god. 1403, Z b o rn ik za
narodni iiv o t i ob iča je I, 223-4.
175. Hrvatsko kazalište, Obzor, .br. 234 [osvrt na Kazališnu predstavu].
176. Sest popijevaka za jedno grlo uz pratnju glasovira [skladbe].

1897.

177. Bribirski knezovi od plemena Subić, Zagreb [usp. osvrte F. Sišića u N a rod n im
novinama, br. 72, te osvrte u S ta ro h rv a ts k o j p ro sv je ti, br. 1, 46— 48 i N o v o m
vijeku, br. 8].
178. Ban Mladin I I Subić, Vienac, br. 35.
179. Ban Pavao I Subić, na i. mj., br. 45.
180. Hrvatska plemena od X II. do X V I. stoljeća, Rad 130, 1— 85.
181. Zadnja riječ Stjepanu pl. Miletiću, Zagreb.
182. »Ivo i Marica« [osvrt na glazbenu izvedbu], Vienac, br. 16.
183. »Porin» [osvrt], na i. mj., br. 42.
184. Prijevodi opernih tekstova i Milka Tmina, Obzor, br. 208.

1898.

185. Rodoslovlje knezova Nelipića od plemena Svačić, VHAD, n. s. III, 1— 18.

186. Rodoslovlje knezova Krbavskih od plemena Gusić, Rad 134, 190— 214.
187. O hercegu Andriji (1197— 1204), na i. mj., br. 136, 200— 222.
188. Grad Senj, P rep orod , br. 7.
189. Korčula, na i. mj., br. 10.
190. Historijski zemljovid hrvatskih zemalja [crtao A. Jiroušek; usp. osvrt F. Sišića
u N a rod n im novinama 1899, br. 142].

1899.

191. Povijest Hrvata I, Zagreb [odlomke su pretiskali O svit 1898, br. 30 i 1899, br.
69— 71; A gram er Tagblatt, 1898, br. 1— 3; O pćinski glasnik, 1899, br. 2; D om i
sviet, 1898, br. 10 i 1899, br. 1 i H rv o je 1902, 51— 9].
192. Porijetlo banske časti, V je s tn ik K ra ljevskoga hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
zem aljskog arhiva I, (dalje V Z A ) 21— 26 [ O pćinski glasnik, br. 4; Agram er
Tagblatt, br. 75].
193. Hrvatski bani za narodne dinastije, na i. mj., 65— 72 [ O pćinski glasnik 1903, br.
46 i 47].
194. Hrvatski bani za Arpadovića, na i. mj., 129— 138 i 231— 243 [ O pćinski glasnik,
br. 33].
195. Darovnica kralja Bele III. (IV .) krčkim knezovima za Senj jest patvorina,
na i. mj., 262— 274.
196. Capiti nostro Bavie?, na i. mj., 275.
197. Ispravak kronici Ivana Turčanskog, na i. mj., br. 58.
198. Ulomci iz moje autobiografije. D om i sviet, br. 2.
 BIBLIOGRAFIJA
368

1900.

199. Povijest H rvata II, Zagreb [odlom ak o prodaji Dalmacije 1409. prenio D o m i
svijet, br. 1— 2].
200. Ime i porijeklo Frankapana, V H A D , n. s. IV , 1899— 1900, 1— 20.
201. O knezu Novaku (1368), na i. mj., 177— 180.
202. Hrvatski hercezi i bani za K arla Roberta i Ljudevita I (g. 1301— 1382), Rad 142,
126— 218 [usp. osvrt F. Sišića u N a ro d n im novinam a, br. 220 i osvrt u M je s e č ­
niku p ravničk og društva, 1901, br. 3].
203. Adm irali ratne mornarice hrvatske g. 1358— 1413, V Z A II, 32— 40.
204. Povelja kralja Stjepana Dabiše, izdana H rvoju Vukčiću g. 1392, na i. mj., 60— 61.
205. Crtice o Vukovskoj županiji i Đakovu u srednjem vijeku, na i. mj., 98— 108.
206. Horvati i njihovi gospodari (1238— 1481), S p om en -cvieće iz hrvatskih i sloven­
skih dubrava, 142-5.
1901.

207. Povijest Hrvata III, Zagreb.

208. Krčki knezovi Frankapani I, Zagreb [usp. osvrt F. Sišića u V ien cu 1902, br.
21— 22].
209. O neupotrebljenom dosad prilogu za hrvatsku povijest na početku X II. sto­
ljeća, V Z A III, 1 -5 .
210. Ein B rief des Königs Ladislaus von Ungarn Oderisius, Abt von Monte Cassino,
na i. mj., 36— 41 [A g r a m e r Tagblatt, br. 17 i 19].
211. Tri Sekelja, rođaci Ivana H unjada, na i. mj., 120— 124.
212. Dubrovačka vlastela Žunjevići u Senju i Vinodolu (1477— 1502), na i. mj.,
237-9.
213. Dva priloga za povijest cisterčanskog samostana u Topuskom, na i. mj., 2634.
214. Ferdinand I zalaže knezu Ivanu Karloviću Medvedgrad i Rakovicu god. 1528,
na i. mj., 266-7.
215. Rimski zid od Rijeke do Prezida, V H AD , n. s. V, 169— 176.
216. Otok Krk, Vienac, br. 35 i 36.
217. O radu i djelovanju ravnateljstva tečajem godine 1899— 1900. priopćeno na
redovitoj glavnoj skupštini dne. 29. rujna 1900, Iz v je š ć e N a ro d n o g zem aljskog
glazbenog zavoda, Zagreb 1900— 1901, 30— 35 (s A. Goglijom; govor je tiskan i
zasebno).
1902.

218. Građa za povjestnicu zagrebačkih biskupa od g. 1433. do g. 1466, VZA IV,

121-6; 144— 150.
219. Građa za topografiju Ličko-krbavske županije u srednjem vijeku, V H AD , n. s.
V I, 1— 31 i V II, 1903— 1904, 129— 144.
220. Nekolike riječi o historiji, njezinoj zadaći i metodi [rektorski govor], N a rod n e
novine, br. 242 i 243 [ S m otra dalmatinska, br. 85— 87 i N a rodnost, br. 83 i 85].
221. Petar Ilijič Cajkovski, ruski glazbotvorac, Vienac, br. 15.
222. Historijski zemljopis Bosne i Hercegovine, O bćinsk i glasnik, br. 18— 20.

1903.

223. Slike iz slavenske povijesti, Zagreb.

224. Pismo ninskog biskupa Jurja Divnića papi Aleksandru V I., pisano u Lici 27.
rujna 1493, u kojem izvješćuje o boju na Krbavskom polju pod Udbinom (9.
rujna 1493), V Z A V, 248— 251.
225. Vienac i Matica hrvatska, H rva tsk a kruna, br. 97.
 BIBLIOGRAFIJA VJEKOSLAVA KLAICA 369

1904.

226. Povijest Hrvata TV. Zagreb.

227. Marturina, slavonska daća u srednjem vijeku, Rad 157, 114— 213 [v. odlomak u
Lova čk o-riba rsk om vjesnik u, 1905, br. 9; usp. osvrt F. Sišića u N a rod n im
novinam a, 1905, br. 163].
228. »Indagines« i »Portae« u Hrvatskoj i Slavoniji, V H AD , n. s. V II, 1903— 1904,
1— 9.
229. »Castrum antiquum paganorum « kod Kašine u Gori zagrebačkoj, na i. mj.,
10— 14.
230. Geschichtliches über Krapina, A gra m er Tagblatt, br. 121.
231. Matica hrvatska [izjava odbora M H , s A. Radićem ], N a rod n e novine, br. 267.

1905.

232. Pad Obrovca, Udbine i Jajca, V ZA V II, 53—69.

233. O krunisanju ugarskih Arpadovića za kraljeve Dalmacije i Hrvatske (1091—
1207), V H AD , n. s. V III, 107— 117.
234. Hrvatsko kraljevstvo u X V . stoljeću i prvoj četvrti X V I. stoljeća, na i. mj.,
129— 147 [ušlo u Povijest H rvata]
235. Die adeligen Novaković in Kroatien von den ältesten Zeiten bis zum heutigen
Tagen, Beč.
236. Hrvatski kralj Budim ir i kraljević Ivan, Pro svjeta , br. 3 i 7.
237. Iz prošlosti grada Varaždina, Varaždinski viestnik, br. 33— 34.
238. Mile uspomene (1883— 1889), H rva tsk o kolo, 183— 196.
239. Zadaća Matice hrvatske. Govor u izvanrednoj glavnoj skupštini M H , H rva tsk o
pravo, br. 2763— 2770 [ H rva tstvo , br. 24— 26; izvadak u Glasu M a tice hrvatske,
1940, br. 7— 8].
240. Profesor Klaić i Draškovićeva nagrada, H rva tstvo, br. 32.
241. K ako da se opera u Zagrebu uskrisi?. H rva tsk o pravo, br. 2832— 2834.
242. Očitovanje [polem ika s. K. Šandorom Đalskim ], H rva tstvo, br. 29.

1906.

243. Pred banom [razgovor s D. Khuenom Hederväryjem o pripadnosti Rijeke],

H rvatska, br. 8.
244. Dva pisma Ilariona Ruvarca, na i. mj., br. 21.
245. Quam parva sapientia regitur mundus!, [u povodu udžbenika F. K ofineka], na
i. mj., br. 28.
246. Hrvatska prema Ugarskoj, na i. mj., br. 75, 82 i 83. [d io i u Sisačkom glasu,
br. 18],
247. N ikola Benger, hrvatski povjesničar X V III. stoljeća (1695— 1766), na i. mj., br.
107-8.
248. Uspomene na Vjenceslava Novaka, na i. mj., br. 48.
249. Dva svježa groba [Vjenceslav Novak i J. E. Tom ić], H rva tsk o kolo, 406— 412.
250. Tko je književnik, Glas M atice hrvatske, br. 1— 2.
251. Kritika, na i. mj., b»- 3— 4.
252. Cemu nam lijepa knjiga?, na i. mj., br. 5— 6.
253. Tužan spor [polem ika s M. Dežmanom], na i. mj., br. 10.
254. H rvatska opera, na i. mj., br. 7 ( H rva tsk a 1907, br. 15).
255. Obračun s g. Pasaričem, H rva tsk o pravo, br. 3113.

24
 BIBLIOGRAFIJA
370

1907.

256. Topografske sitnice, V H A D IX , 1906— 1907, 185— 193.

257. Plebiscit ili sabor Bosne i Hercegovine, H r v a ts k i dn evnik, br. 61.
258. Bosna napram H rvatskoj i U garskoj, na i. mj., br. 154 [ P o k re t Zagreb, 1908, br.
235, O svit, 1907, br. 63, i prijevod u A g r a m e r Tagblattu, br. 154].
259. D er ungarische Einheitsstaat und die kroatisehe Am tssprache, A g ra m e r Tag-
blatt, br. 117.
260. Z u r Losung der kroatisehe Krise, na i. mj., br. 282.
261. Duvanjsko polje. H r v a ts k o kolo, 47— 90.
262. K ako su nastala imena nekih m jesta i predjela. O b z o r, br. 316.
263. Slavistika na sveučilištu u Beogradu, H rva tsk a, br. 61.
264. K ako da što prije dođem o do opere, na i. mj., br. 19.
265. Književna m olba [ap el za skupljenje Vram čevih d je la ]. H rv a ts tv o , br. 43.
266. [Pozdrav na otvorenju glavne skupštine M atice hrvatske]. Glas M a tic e h rva t­
ske, br. 1— 2.
267. Izm irenje? [odnos M H i Društva hrvatskih književnika], na i. mj., br. 7— 8
[ H rva tsk a , br. 101],
268. Književne naše prilike pred četrdeset godina (1866), na i mj., br. 9— 12.
269. 'Otvoreno pism o gospođi M ariji Kumičić, na i. mj.
270. Popis ratne daće u Slavoniji g. 1543, V Z A IX , 74— 94.
271. M atija Kirinić (1746— 1806) i njegov sinovac Valentin Kirinić (1783— 1840), na
i. mj., 195— 201.

1908.

272. Ip rava od 10. ju n ija 1370., u kojoj se spom inje sloboda dvanaest plemena h r­
vatskih, V Z A X , 88— 89.
273. Osnutak m anastira Lepoglave i povijest njegova u X V . stoljeću, na i. mj.,
161— 165.
274. K andidacija bana po hrvatskom saboru za vladanja kuce H absbu rg (1527—
1848), na i. mj., 166— 196 [v. O b zo r, br. 329, gdje je tiskan članak »K ak o je
sabor H rvatski predlagao ba n e «].
275. Povelja izdana u Varaždinu 15. listopada 1455. od kneza i bana U lrika Celjskog
za samostan Pavlina u Lepoglavi, na i. mj., 238— 240.
276. Darovnica B ernardina Frankapana za M artina Oštrehovića, na i. mj., 241-3.
277. Zrinski i Frankopani, zbornik P o s lje d n ji Z rin s k i i F ra n k o p a n i, Zagreb, 1— 8.
278. Prava H rvatske na Bosnu, H rv a ts k i d nevnik, Sarajevo, br. 234.
279. Jedno pitanje [o sjedinjenju Bosne, Hercegovine i Dalm acije s H rvatskom ],
H rva tsk a , br. 232 [241!] od 22. X. Pod naslovom »Jedan upit« u N a r o d n o j
obrani, Osijek, br. 245.
280. Bosnische Reminiszenzen in Kroatien, A g ra m e r T a g b la tt, br. 281.
281. Antonii Vram ecz: Kronika, M o n u m e n ta sp eeta n tia h is to ria m S la v o ru m m e ri-
diona liu m 31.
282. H rvatsko sveučilište u Zagrebu, H rva tsk a, br. 39 (295!) od 24. X II. [G la s M a ti­
ce h rva tsk e 1909, br. 7— 8].

1909.

283. Krapinski gradovi i predaje o njima, V H A D , n. s. X, 1908— 1909, 1— 32.

284. Zanim ljiv pečat hrvatskih banova Jurja Draškovića i Franje Frankapana Slunj-
skog (1567— 1572), na i. mj., 47-9.
285. Tužba Franje Taha protiv kmetova S u sjed gfada i Donje Stubice, V Z A X I,
134-136.
 BIBLIOGRAFIJA VJEKOSLAVA KLAICA
371

1910.

286. Suvremeni opis zagrebačkoga požara od g. 1706, V ZA X II, 236-8.

287. Zanim iva isprava od g. 1605, na i. mj., 248-9.
288. Velika H rvatska [o nazivu u K. Porfirogeneta], H rva tsk a sloboda, br. 84
[N o v o s t i, br. 101].
289. Sutla, H rva tsk o kolo, 120— 150.
290. N ova stranka u Hrvatskoj, Zagreb.
291. Pavao Ritter Vitezović (1652— 1713) kao bakrorezac, H rva tsk a sloboda, br. 119.

1911.

292. Povijest H rvata V, Zagreb [usp. prikaze F. šišića u V H A D X I, 1910— 1911,

2834, M. PreJoga (H istoricus) i F. Bučara u Savrem eniku, br. 5].
293. Novi koledar u Hrvatskoj i Slavoniji, V H A D , n. s. X I, 1910— 1911, 1— 3.
294. Prilozi za povijest grada Zeline, na i. mj., 13— 17.
295. Zaključci hrvatskog sabora i njihova sankcija za prva tri H absburgovca
(1527— 1608), na i. mj., 18— 22 [H rv a t, 1921, br. 431— 433].
296. Rcgnum Croatiae et Dalmatiae (1059— 1359), V Z A X III, 114— 127 [s njemačkog
za N a ro d n i list, br. 89— 91, preveo M. Perković; Sveslavenski zbornik 1930,
79— 89].
297. Prilozi za životopis Bartola Georgijeviča, pisca o Turcima u X V I. stoljeću, na
i. mj., 129— 141.

1912.

298. Statut grada Zagreba od g. 1609. i njegova reform a g. 1618, Zagreb [usp. osvrt
S. Srkulja u M je se č n ik u p ravn ičk og društva, br. 4 i 5].
299. Nekoliko priloga za povijest hrvatske pragmatičke sankcije od g. 1712, V ZA
X IV , 65— 77.
300. Pavao Zondinus i osnutak Ugarsko-ilirskog kolegija u Bologni (1553— 1558), na
i. mj., 186— 220.
301. Sm rt Gregorija Tepečića i njegovih drugova, na i. mj., 2834.
302. Episcopatus Ludrensis u Dalm aciji (532), V H A D , n. s. X II, 314-5. [ 0 položaju
»Episcopatus Ludrensis« u rimskoj Dalmaciji, B u llettin o di archaelogia e
storia Dalmata, 1914,114— 117].
303. Dvjestogodišnjica hrvatske pragmatičke sankcije. Priprave hrvatskoj pragm a­
tičkoj sankciji od god. 1712, H rva tsk a, br. 106.
304. K raljevska akadem ija znanosti u Zagrebu (1776), H rva tsk o kolo, 3— 33.

1913.

305. Plemići Svetački ili nobiles de Zempche (997— 1719), R a d 199, 1— 66.

1914.

306. Život i djela Pavla Rittera Vitezovića, Zagreb [M lad i dani Pavla Rittera Vitezo-
vića, V eda, 354— 368 i 471— 482; usp. osvrt u S a vrem en ik u 1917, 410— 414],
307. Zagreb 1910— 1913, Zagreb.
308. Prilog za povijest Poljica u X V . stoljeću, V Z A X V I, 40— 44.
309. Dva priloga za povijest Isusovaca u Zagrebu, na i. mj., 51— 53.
310. O hrvatskoj pragmatičkoj sankciji, L je to p is J A Z U 1913— 1914, 78— 79.
 BIBLIOGRAFIJA
372

1915.

311. Hrvatska pragmatička sankcija, R a d 206, 61— 135 [n a njemački preveo Đ.

Szabo; usp. osvrt S. Srkulja u N a sta v n o m vjesniku, 1914— 1915, 701— 710].
312. O brada Pavla Rittera Vitezovića, G rađa za p o vije st hrvatske k n jiževn osti 8,
375_394.
313. D vije oporuke [I . K rušelja i N . Frankapana], H rva tsk a p rosvjeta , 233— 242.

1916.

314. Banovanje kneza Nikole Frankapana Tržačkog (1617— 1622), R a d 211, 93— 261.

1917.

315. Acta Keglevichiana annorum 1322— 1527, M o n u m e n ta spectantia hjstoriam

S la vo ru m m eridionaJium 42.
316. Deset zapovijedi, H rva tsk a njiva, br. 2— 10 [prenijeli Sisački glas, br. 15, 16 i
20; J uta rnji list, br. 5; V je r n i drug, 1916— 1917, br. 7— 8; N a pred ak, Sarajevo,
1926, 1— 3 i 1927, 4— 8 i 11— 13; H rva tsk i radiša, kalendar 1928, 122; Poštanska
sloga 1930, br. 4; M la d i radiša 1939. br. 7 i posebno izdanje 1926. »Deset zapo­
vijedi m ajke H rvatske«, Z agre b ].

1918.

317. Zagreb 1910— 1913, Zagreb.

1919.

318. Još nije prekasno!, [m išljenje o političkom položaju H rvatske], H rva t, br. 65.
319. Jugoslavenski program od god. 1874, na i. mj., br. 68.
320. Liberali i klerikali, na i. mj., br. 70.
321. Savremeno!, na i. mj., br. 73.
322. Vatroslav Lisinski i prve dvije hrvatske opere, Zagreb.
323. V atroslav Lisinski kao nadzornik glazbene škole u Zagrebu (1851— 1854), Sv.
C ecilija , 1,2— 7 i II. 37— 40.
324. Učitelji pjevanja u hrvatskom konservatoriju (1829. do 1919), Jugoslavenska
n jiva , br. 33.
325. Hrvatski konservatorij i narodna glazba, na i. mj., b r. 38.

1920.

326. D vije rim ske pape o Slavenima u Istri, H rva t, br. 47.
327. Svakom u svoje, na i. mj., br. 174.
328. Tri županije, na i. mj., br. 212 [Zagrebačka, Bjelovarska i Varaždinska; H rv a t­
sk i list, Osijek, br. 86].
329. Parcelacija H rvatske i Bosne, na i. mj., br. 250 t o suvremenoj politici; H rv a t­
ska sloga, br. 275].
1921.

330. H rvati u Bosni i A ustriji [p rik az knjige S. Bašagića »Bošnjaci i Hercegovci

u islamskoj književnosti], na i. mj., br. 290.
331. Knjižarstvo u Hrvata, K n jiža rsk i glasnik, br. 4 i dalje.
332. Hrvatska knjigam ica u M lecima (o ko god. 1712), H rva t, br. 476.
333. Franjo Bronislav KoFinek, N a sta vn i vje sn ik 29, 1920— 1921, sv. 5— 6, 204-9.
 BIBLIOGRAFIJA VJEKOSLAVA KLAICA 373

1922.

334. Povijest H rvata [sveščić kulturne povijesti 1526— 1608], Zagreb.

335. Knjižarstvo u Hrvata, Zagreb [odlom ak pod naslovom »Prilog razvoju separa­
tizma« objavio je H rva t, br. 694; usp. osvrt J. Matasovića u N a ro d n o j starini
1922, 201-3].
336. M ihajlo Bučić i Franjo Tahi (1565— 1571), N a sta vn i vje sn ik 30, 1921— 1922,
474-8.
337. Seljačka vlada god. 1657, H n 'a t, br. 675 [ P rija te lj naroda, br. 20 i Graničar,
N ova Gradiška, br. 20].
338. Gosp. Stojanu Protiću na m oju obranu, na i. mj., br. 592.
339. N ovija istraživanja o krsnom imenu, na i. mj., br. 583-7.
340. Umjetnosti u Hrvatskoj u X V I. stoljeću, na i. mj., br. 5524.

1923.

341. Kroz tisuć godina, Zagreb [H r v a t , br. 1000— 1003 i 1082;S rije m sk i H rva t, br.
17— 20; P r ija te lj n a r o d a br. 26— 28 i 30; H rva tsk i invalid, 1924, br. 7— 9 i
11— 13; M la d i radiša 1935, br. 10— 12 i 1936, br. 2— 4].
342. M alo o Srijemu, H rva t, br. 931 [H r v a ts k i list, Osijek, br. 89;S rijem , br. 19;
N a ro d n i val, Zagreb, 1929, br. 21; S rijem sk e novine, 1939, br. 5].
343. Duvanjsko polje, V ienac I, knj. II, br. 7 [M la d o st, 1925, br. 5].
344. Mati ja Gubec, na i. mj., br. 8.
345. Šibenik, N a ro d n i koledar, Šibenik, 71— 77.
346. D r Rom uald Josip Kvatem ik posljednji profesor historije u Kraljevskoj aka­
dem iji znanosti u Zagrebu (1799— 1851), N astavni vjesnik 31, 1922— 1923,
281— 290.
347. N ajstariji domaći doktor filozofije i teologije u H rvatskoj (1674— 1771), H rvat,
br. 1122.
348. Polazak hrvatskog sveučilišta u Zagrebu, na i. mj., br. 1102-3.
349. Hrvatski profesori za Bosnu i Srbiju. Crtica iz god. 1790, na i. m j., br. 937.
350. Dvije čudne knjige (1781— 1782), V ienac I, knj. I, br. 17 [knjige J. Taispergera
i V. Kalafatića].
351. Opatice sv. Klare ili klarise u Zagrebu (1646— 1782), H rva t, br. 1139 [S tari i
n ovi Za greb I, 1925, 61—64 i 65].
352. Viteška igra »prstenac« u Zagrebu, na i. mj., br. 898.[H rv a ts k i u č ite lj, br.
4— 5; Stari i n o vi Za greb I, 21— 22; Ženski list 1927, br. 6].

1924.

353. Nepoznata dosad buna srpskih i hrvatskih seljaka u Banovini 1730. i 1731,
H rva t, br. 1184 i 1187 [N a r o d n i val, Zagreb, 1929, br. 31).
354. Tri seljačke bune u zagrebačkoj okolici, K roa cija, br. 1.
355. Ban Nikola knez Zrinski i seljaci (1653— 1659), H rv a t, br. 1304.
356. Vlasi prema Srbima, na i. mj., br. 1391.
357. Juraj Drašković kao magister predaje astronomiju na sveučilištu u Beču, na
i. mj., br. 1360.
358. Dva pism a V atroslava Jagića iz god. 1916, na i. mj., br. 1237.
359. Sveučilišne zastave u Zagrebu, na i. m j., br. 1286.
360. Ein B eschreibung Zag'-ebs vom Jahr 1819, D e r M o rgen , br. 467.
361. D uvanjsko p olje, N apredak, kalendar, 109— 112.
362. K osciu szkova m ogila kod K ra k ova, H rv a t, br. 1159.
363. M ogila unije Lubelske u Lavovu, na i. m j., br. 1173.
374
BIBLIOGRAFIJA

1925.

364. N a r o d n is a b o r i k ru n is a n je k r a lja na D u v a n js k o m p o lju . Z b o rn ik M a tice

hrvatske o tis u ćo j g o d iš n jici H rv a ts k og K ra lje vs tv a , 1— 18 [ M lad ost , b r. 5 i
N a rod n a obrana, b r. 2 8].
365. H r v a ts k i s a b o r i d o g o d in e 1790, n a i. m j., 247— 319.
366. P r ilo z i h r v a ts k o j h is t o r iji z a n a ro d n ih v la d a ra , N a sta vn i vjesn ik 33, 1924— 1925,
275— 282 (p r e t is k a n o u Z b o rn ik u k ra lja Tom islava, 212— 218).
367. D v a s lo v e n s k a u č e n ja k a o s t a r ijo j h is t o r iji H r v a t a d o 1102. g o d in e . Z b o rn ik
kra lja T om islava, 188— 211.
368. K r a lj T o m is la v i S la v o n ija , H rv a ts k i list, O s ije k , b r. 195.
369. N a g a đ a n ja o k r a lje v s k o j h r v a ts k o j k ru n i. N asta vn i vjesn ik 34, 1925— 1926, 1— 5
[H rv a t, br. 1753— 1754; N a ro d n i val, Z a g re b , 1929, b r. 28].
370. K ru n a k r a lja T o m is la v a , Om ladina, Z a g re b , br. 2; [ N a ro d n i val, Z a g re b , 1929,
b r. 28 i S elja čk e novine, 1930, b r. j.
371. H r v a t s k o p le m e K r e š ić ili K r iš č ić , V je s n ik kr. državnog arhiva u Z a g re b u
( V D A ) I, 46— 96.
372. P r e te č e s v e u č iliš ta . Sveu čilište K ra lje v in e S H S u Za grebu 1874— 1924 (s p o m e ­
n ic a ), 1— 54.
373. P o s ta n je i r a z v ita k s ve u č ilišta , na i. m j., 55— 78.
374. F ilo z o fs k i fa k u lte t, na i. m j., 109— 123.
375. S tu d e n ti [s F. R e š e ta rić e m i D. B o r a n ić e m ], na i. m j., 225— 236.
376. Im e H r v a t u h is t o r iji. S lobod na H rvatska, b r. 2.
377. P o s la n ic a b aru n a Iv a n a K o b e n z la o d P ro š e k a b isk u p u J u rju D ra š k o v ić u o p r i­
lik a m a u R u s iji (1576), Vien a c I I I . k n j. V , b r. 8— 9.
378. T o m o K o v a č e v ić , p o v je s n ič a r h rv a ts k i (1664— 1724), B ogoslovska s m otra X I I I ,
69— 91.
379. K a n o n ik Iv a n Z n ik a , m e c e n h rv a ts k e k n již e v n o s ti i u m je tn o s ti (1629— 1706),
na i. m j., 345— 359.
380. D ra g u tin K lo b u č a r ić (1794— 1886), S v. C ecilija , sv. 4, 101— 106.
381. V je r o d a jn ic a d ra L ju d e v it a G a ja za S a b o r go d . 1848, H rv a t, b r. 1522.
382. Z a g re b a č k e š ta m p a r ije d o o sn u tk a G a je v e tis k a re (1835), G ra fička revija,
b r. 6.
383. P r o s la v a g ra đ a n s k e » S lo g e « u Z a g re b u (4. o ž u jk a 1848), H rv a t, b r. 1557.
384. P r v a g o s p o d a rs k a i o b r tn a iz lo ž b a u Z a g re b u (18. V I I I . d o 15. X 1864), S ta ri i
n ov i Zagreb, b r. 9— 10, [Z a g re b a čk i zbor, 1926, 10— 11].
385. K u ltu rn o -h is to rijs k a iz lo ž b a g ra d a Z a g re b a , H rv a t, b r. 1644 i 1660 [O b z o r, br.
209 i 226; H rvatska sloga, br. 156; Slobod na H rvatska, b r. 2; S lobod na tribuna,
br. 620 i 623; V e če rn ja pošta, b r. 1224 i D e r M orgen , b r. 765 i 831; Za greb er
I agblatt, br. 179].

1926.

386. B o r b a za h rv a ts k e p re k o s a v s k e k r a je v e i n jih o v a r e in k o r p o r a c ija g. 1814—

1822, V D A I I , 115— 136.
387. H r v a ts k a p je s m a p r ig o d o m r e in k o r p o r a c ije p r e k o s a v s k ih k r a je v a g. 1822, na
i. m j., 137— 144.
388. P o g le d i na d u ševn u k u ltu ru H r v a t a z a n a ro d n e d in a s tije , H rv a t, b r. 1860 i 1862.
389. J edn a h ip o te z a o n a js t a r ijim h rv a ts k im v la d a rim a , n a i. m j., br. 2028.
390. »B o s a n s k a c r k v a « i P a ta re n i, n a i. m j., 2063.
391. K a k o j e te k a o iz b o r F e rd in a n d a I za k r a lja h rv a ts k o g a , n a i. m j., b r. 2100.
392. »R e g n u m re g n o n o n p r a e s c r ib it le g e s « (4. ru jn a 1790), S avrem enik, b r. 5— 6
[N a r o d n i val, Z a g r e b 1929, b r. 2 0].
 BIBLIOGRAFIJA VJEKOSLAVA KLAICA 375

393. G r o f Đ u r o J e la č ić . P o s lje d n ji p o tk a p e ta n H r v a t s k e (1861), H rv a t, b r. 2075.

394. S a jm o v i u s ta r o m Z a g re b u , Z a g re b a čk i zbor, 4— 5 [M la đ i radiša, 1935, b r. 7 ]
395. D r. D a n e G ru b e r, L je to p is J A Z U 39, z a 1924— 1925, 50.
396. G o v o r p r ig o d o m p o s v e te t e m e ljn o g k a m e n a z a s p o m e n ik k r a lju T o m is la v u ,
H rv a t, b r. 1790.
397. T o m is la v lje v dan , 29. lis to p a d a . O bzor, b r. 286 i J u ta rn ji list, b r. 5285.
398. R e p u b lik a S an M a rin o , H rv a t, b r. 1913.

1927.

399. C rv e n a H r v a t s k a i C rv e n a R u s ija , H rv a ts k o kolo, 112— 134.

400. H e r c e g H r v o j e i H v a l k r s tja n in , N a sta vn i v jes n ik 35, 1926— 1927, 83— 88.
401. B a n B a la š a i b is k u p V r h o v e c , H rv a t, b r. 2243.
402. P e t a r T o m ić p o s la n ik g r a d a Z a g r e b a n a u g a rs k o m s a b o ru u B u d im u 1807, na
i. m j., b r. 2323.
403. M a g ja r s k o m in is ta r s t v o i z a g r e b a č k i su d a c (n a č e ln ik ) Ja n k o K a m a u f (1848),
na i. m j., br. 2158.
404. D r L u b o r N ie d e r le , L je to p is JA Z U 40 z a g o d . 1925— 1927, 130-1.
405. D r L ju d m il H a u p tm a n n , n a i. m j., 137-9.
406. S ta r i h r v a ts k i g r a d K n in [ i z »O p is a z e m a lja « 1881], S elja čk a p ro sv je ta , b r. 11.

1928.

407. C r t ic e iz h r v a ts k e p o v ije s t i, Z a g re b .
408. Ž u p a n ija P s e t (P e s e n t a ) i p le m e K o lu n ić , V H A D , n. s. X V , 1— 12.
409. G ra đ a z a t o p o g r a f iju i h is t o r iju H liv a n js k e ž u p a n ije i g ra d a H liv n a , na i. m j.,
13— 24.
410. K n in za tu r s k o g v la d a n ja (1522— 1688), n a i. m j., 257— 262.
411. P r ilo z i za h is t o r iju d r ž a v n o g a p r a v a h rv a ts k o g a , V D A I I I , 112— 137.
412. P o ž a r g ra d a Z a g r e b a 25. lip n ja 1674, n a i. m j., 199.
413. H r v a t s k a k r a lje v s k a d e p u t a c ija z a k o n g r e s a u V e r o n i (18— 20. s tu d e n o g a 1822),
Rad 235, 116— 145.
414. D r J a r o s la v B id lo , L je to p is J A Z U 41 za 1927— 1928, 90— 92.

1929.

415. M o j i o d n o š a ji s Č e sim a , H rvatska stra ia , b r. 22— 23 (p r e v e o A. S im č ik iz Časo­

pisa musea K ra lo v s tv i českeho, 1923, b r. 9 7).

1934.

416. Zagreb, Z a greb 1934, I, 6— 42.

T r p im ir M acan
 KAZALO

C r t ic a o V je k o s la v u K la ić u (T r p im ir M a c a n ) ........................................................ 5
č e s t it o m u š t i o c u .........................................................................................................................11

U v o d

G la v n a d je la o h r v a ts k o j p o v j e s n i c i ......................................................................................19
H r v a t s k a z e m l j a ............................................................................. 27
D a lm a c ija i P a n o n i j a ................................................................................................................. 32
S la v e n i i H r v a t i ............................................................................................................................... 41
H rv a tsk e o b l a s t i ........................................................................................................................ 50

P rv o d ob a
( V l a d a n j e k n e z o v a i k r a lje v a h r v a ts k e k r v i 641— 1102)
B o r b e s F r a n c i m a ........................................................................................................................ 61
B ije la H r v a t s k a z a k n e z o v a V la d is la v a i M i s l a v a ................................................................ 70
K n e z o v i T r p im ir i D o m a g o j ....................................................................... 76
K n e z o v i Z d e s la v , B r a n im ir i M u t i m i r ..................................................................................... 85
T o m is la v , p r v i k r a lj h r v a t s k i o . 910— 928 ...................................................................... 98
B o r b a z a h r v a ts k u n a ro d n u c r k v u ....................................................................................108
K r e š i m i r o v i ć i 928— 1058 ......................................................................................................... 116
P e t a r K r e š i m i r V e l i k i 1058— 1075 .................................................................................... 129
S la v a c i D m it a r Z v o n im ir 1075— 1089 ............................................................................. 137
P e t a r S v a č ić , p o s lje d n ji k r a lj h r v a ts k e k r v i ......................................................................145
H rv a ts k a za n arod n e d i n a s t i j e ...........................................................................................153

D ru go doba
( V l a d a n j e k r a lje v a A r p a d o v ić a 1102— 1301)
K o lo m a n i S t je p a n I I 1102— 1 1 3 1 ...........................................................................................165
B e la I I S l i j e p i 1131— 1141 i B o r is K o l o m a n o v i ć .............................................................. 177
G e jz a I I 1141— 1162 i B iz a n ts k i c a r E m a n u e l K o m n e n .................................................183
B iz a n ts k a v la d a v in a u H r v a t s k o j i D a l m a c i j i ...............................................................190
B e la I I I 1173— 1196 ................................................................................................................ 201
E m e r ik i sin n j e g o v L a d is la v 1196— 1205 ...................................................................... 211
A n d r ija II 1205— 1235 222
B e la I V 1235— 1270 ................................................................................................................ 245
S t je p a n V 1270— 1272 275
378

I^adislav IV Kumanac 1272— 1290 ................................................................... 280

Andrija I II Mlečanin 1290— 1301 298
Hrvatska za Arpadovića 1102— 1301 314

P rilo g I
(Izvori i pomagala za Povijest Hrvata do kraja X III stoljeća) . . . . 333
Prvo doba. Vladanje knezova i kraljeva hrvatske krvi 642— 1102 . . . . 334
Drugo doba. Vladanje kraljeva Arpadovića 1102^-1301 .......................... 338

P rilo g I I
(Transkripcija i s p r a v a ) ................................................................... 340

B ib lio g ra fija
Bibliografija Vjekoslava Klaića (T r p i m i r M a c a n ) 361
 P O P IS IL U S T R A C IJ A

T lo r is D io k le c ija n o v e p a la č e u S p l i t u ........................................................................... 39
C a r H e r a k l i j e .......................................................................................................................... 48
P lo č a na k rs tio n ic i u c rk v ic i S v. Iv a n a K r s t it e lja u S p l i t u ..................................... 55
K a r lo V e lik i .......................................................................................................................... 64
O d lo m a k n a tp is a iz d o b a h rv a ts k o g a k n eza T r p im ir a ( 8 5 2 ) .............................. 74
S la v en s k i a p o s to li S v. Ć iril i M e t o d i j e ........................................................................... 82
K rs tio n ic a , izra đ en a o d p o p a Iv a n a n a č a s t S v. Iv a n u K r s t ite lju u d ob a
h rv a ts k o g k n eza V iš e s la v a u IX s t o l j e ć u .....................................................................89
S la v en s k i v o jn ic i X s t o l j e ć a ............................................................................................... 96
O d lo m a k p lo č e na k rs tio n ic i gra d a S p lita u c r k v i S v. Iv a n a K r s t it e lja . . 100
B u ga rs k i c a r u X s t o l j e ć u .................................................................................................... 101
B u ga rsk i v o jn ic i ..................................................................................................................103
O d lo m a k n a tp isa na k am en u iz d o b a h rv a ts k o g a ban a P r ib in e u p o lo v ic i
X s t o l j e ć a ............................................................................................................................... 117
K a m e n i o d lo m a k ( A ) C ib o r ija ili P lu te ja c rk v e , iz I X il i X s t.................................. 119
K a m e n i o d lo m a k ( B ) C ib o r ija ili P lu te ja c rk v e , iz I X ili X s t.................................. 122
C rk v a S v. K rš e v a n a (C h ry s o g o n u s ) u Z a d r u ............................................................ 123
Sv. S tje p a n , p r v i k r a lj U g a r s k i .......................................................................................126
K o lo m a n , k r a lj U g a r s k i .................................................................................................... 150
M ra m o rn a g ro b n ic a V e k e n e g e ( t 1 1 1 1 ) ......................................................................... 159
M o n o g ra m k r a lja K o lo m a n a na stupu u c r k v i S v. M a r ije u Z a d ru . . . 168
N o v c i k r a lja B e le I I ........................................................................................................... 178
P o v e lja k r a lja B e le I I ........................................................................................................... 180
B iza n ts k i c a r E m a n u el K o m n e n a c ................................................................................ 187
B iza n ts k i c a r sa s v o jo m p r a tn jo m u X I I s t................................................................... 198
S re b rn i d en a ri B e le I I I .................................................................................................... 203
N o v c i B e le I I I ........................................................................................................................ 204
Z la tn i p e č a t B e le I I I ...........................................................................................................207
V e lik i p e č a t k r a lja E m e r i k a ............................................................................................. 216
B u vin in a v r a ta s to ln e c r k v e S v. D u jm a u S p l i t u ..................................................... 227
Z la tn i p e č a t A n d r ije I I .................................................................................................... 2^9
C rk v a S v. L o v r e u T r o g i r u ............................................................................................. 241
P o r ta l k a te d ra le u T r o g i r u ............................................................................................. 246
P ro v a la T a ta r a u U g a r s k u .................................................................................................... 248
D žin g is k a n o vi n o v c i ...........................................................................................................250
R u š ev in e gra d a K a ln ik a k o d K r i ž e v a c a ......................................................................... 253
U tv r d a K lis u z cestu iz S p lita u S i n j ................................................................................256
S la v o n s k i b a n o v c i k r a lja B e le I V ................................................................................ 268
S la v o n s k i b a n o v c i k r a lja S tje p a n a V ......................................................................... 278
380

P ečat ban a H e n r ik a G i s i n g o v c a ......................................................................................... 284

S la v o n s k i b a n o v c i k r a lja L a d is la v a I V ........................................................................... 291
V in o d o ls k i z a k o n o d g o d . 1288 ( 1 6 ) ............................................................................ 293
A n d r ija I I I ...................................................................................................................................300
N o v c i h r v a ts k o g a b a n a P a v la I S u b ić a (1273— 1312) i s in a m u M la d in a I I
(1312— 1322) 306
P e č a t b a n a S tje p a n a B a b o n ić a o d g o d . 1295 ............................................................... 309
S la v o n s k i b a n o v c i k r a lja A n d r ije I I ( I I I ) .................................................................... 311
 P O P IS P R ILO G A

Iv a n L u c i u s ...................................................................................................................32/33

O d lo m a k g r č k o g a n a tp is a n a k a m e n u i z L u m b a rd e n a K o r č u li . . . 48/49
S ta r o g r č k i n a tp is iz S ta r o g g r a d a na o to k u H v a r u ..................................

N a tp is n a p o d n o ž ju k ip a c a r ic e H e r e n n ije E tr u s c ile (250 p o I s .) . . 48/49

S a r k o fa g k r š ć a n k e S a v e r ille i z p o č e tk a V s t......................................................
Z la tn a v r a t a D io k le c ija n o v e p a la č e u S p l i t u .......................................................

O d lo m a k n a tp is a i z d o b a k n e za B r a n im ir a ( 8 8 8 ) ....................................... 96/97
O p o r u k a A g a p e , k ć e ri z a d a rs k o g a trib u n a D a b r o n a ................................

Is p r a v a i z go d . 1034, k o jo m S a v in a , su p ru ga G im a je v a d a r iv a s a m o s ta n
i c r k v u S v. K r š e v a n a u Z a d r u ( 2 ) ........................................................................... 112/113
R ib a r i g r a d a Z a d ra d a r iv a ju c r k v u i s a m o s ta n S v. K rš e v a n a

Z a d a r s k i b is k u p S tje p a n p o t v r đ u je o k o g o d . 1067. d a c r k v a S v. M ih a jla

na o to k u P a š m a n u (F la u e ic o , P o s tim a n a ) p r ip a d a s a m o s ta n u S v. K r š e ­
v a n a u Z a d ru ( 4 ) ............................................................................................................. 128/129

G o d . 1070. u N in u , R a d o v a n u n u k L e ljk o v , d a r iv a s a m o s ta n u S v. K r š e ­
v a n a u Z a d r u s v o je z e m lje i v in o g r a d e ( 5 ) ................................................
P e č a t k r a lja P e t r a K r e š im ir a V e l i k o g a ..............................................................

P o v e lja k r a lja P etra K r e š im ir a V e l i k o g a ........................................... 136/137

G o d . 1075— 1076. P e ta r, o p a t S v. K r š e v a n a u Z a d ru , d o z v o lja v a M a ju ,
sinu B a rb in u , d a m o ž e d o s v o je s m rti b e z ik a k v e d a ć e u ž iv a ti v in o g r a d e
n a L u k o ra n s k o m p o lju ( 7 ) ..................................................................................

P o v e lja k r a lja D m itr a Z v o n im ir a iz d a n a u K n in u (T n in u ) g o d . 1076— 1078. 144/145

P o v e lja k r a lja S tje p a n a I I . o d g o d . 1088/9............................................................

N a j s t a r i j i h r v a ts k o - g la g o ljs k i n a tp is n a k a m e n u o d o k o g o d 1100. . 152/153

Z b o r n ik c r k v e n ih p o p je v a k a sa s ta r in s k im k a jd a m a (N e a m a m a ), k a k o
su se p is a le d o X I s t o l j e ć a ..................................................................................

P o v e lja k r a lja K o lo m a n a o d g o d . 1111....................................................... 160/161

O stro go n sk a n a d b is k u p F e lic ija n d o s u đ u je (28. tr a v n ja 1134) z a g r e b a č k o m
b isk u p u M a c ilin u z e m lju D u b ra vu , k o ju j e n ek a d k r a lj L a d is la v , o s n iv a ­
ju ć i Z a g re b , b is k u p iju , d a r o v a o p r v o m b isk u p u Duhu. (1 2 ) .

V e lik i p e č a t B e le I I I ............................................................................... 208/209

P o v e lja k r a lja B e le I I I ....................................................... .........................................

P o v e lja k r a lja A n d r ije I I ....................................................................... 224/225

P r v i v e lik i p e č a t A n d r ije I I ..................................................................................
 382

Z la tn a bu la izd an a o d k r a lja B e le I V u V ir o v it ic i 16. stu d en o ga 1242. . 256/257

Z la tn i p eč a t na b u li k ra lja B e le I V o d go d . 1242.............................................
D vogubi p ečat S tje p a n a V ................................................................................

P o v e lja k r a lja A n d r ije III od 29. stu d en o ga 1290........................................ 304/305

K a r lo M a r t e l ...........................................................................................................
P ečat ban a P a v la I. B r i b i r s k o g a ..........................................................................

Č lanci (z a k lju č c i) S la v o n s k o g sab ora o d god . 1273. za bana M a tije (1 8) . 320/321

S n im ci s ra z lič itih ru k o p isa d je la » H is t o r ia S a lo n ita n a « od T o m e A rci-
đ ak on a (1 9 ) ............................................................ ..................................

O v o d je lo j e o slo b o đ e n o p la ć a n ja p o r e z a na p ro m e t p r o iz v o d a (M iš lje n je S e k re ta ri­

ja t a za p ro s v je tu , k u ltu ru i fizič k u k u ltu ru S R H rv a ts k e b r o j 198/1-1973.)
 V je k o s la v K la ić
P O V IJ E S T H R V A T A I

Iz d a v a č N a k la d n i za vod M a tic e hrva tske

Z a g r e b , M a t ič in a 2

Z a izdavača T o m isla v P re v iš ić

O p r e m a A lfred Pal

K o r e k t u r a V la d im ir Lok n ar, S re ć k o Jolić, N a d a A n ić