UNIVERZITET U SARAJEVU

AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI

ODSJEK NASTAVNIČKI

Seminarski rad iz Likovne estetike I:

GUBITAK AURE UMJETNIČKOG DJELA

Sadržaj
Uvod............................................................................................................................................................3
Reprodukcija umjetničkog djela..................................................................................................................3
Razaranje aure.............................................................................................................................................5
Fotografija i film..........................................................................................................................................5
Prelazak iz kultne u izložbenu vrijednost.....................................................................................................6
Gubitak aure u umjetnosti i estetizacija politike u kritici fašizma................................................................6
Zaključak......................................................................................................................................................7
Literatura.....................................................................................................................................................8

Uvod
U ovom seminarskom radu analizirat ćemo teorije o „auri“ umjetničkog djela koje su razvili
filozofi poput Walter Benjamina. Također razmatrat ćemo kako je dolazak fotografije i filma
utjecao na tradicionalnu umjetnost. Objasnit ćemo kako se to tradicionalna umjetnost mijenja
pod utjcajem fotografije i filma. Razmotrit ćemo i kako reprodukcije utjeću na dostupnost
umjetnosti široj publici, te kako reprodukcije mogu ponuditi nove perspektive i iskustva koja
orginalni rad možda nije mogao pružiti. Kroz analizu ovih pitanja, nadamo se da ćemo doći do
dubljeg razumijevanja o tome kako reprodukcije utječu na autentičnost i emotivnu snagu
umjetničkih djela. Također ćemo razmotriti mogućnost da reprodukcije same po sebi mogu biti
vrijedne umjetničke forme i kako se one mogu razlikovati od orginala. Ukratko, ovaj seminarski
rad će se baviti pitanjem kako reprodukcije umjetničkih djela utječu na njihovu auru i
autentičnost te kako one same mogu biti vrijedne umjetničke forme.

Reprodukcija umjetničkog djela

Umjetnost je jedinstven i moćan oblik izraažavanja koji ima sposobnost da uhvati suštinu
trenutka, emocije ili misli. Ali šta se dešava kada se ta umjetnost reproducira? Može li kopija
ikada zaista dočarati autentičnost orginala?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, važno je razumijeti šta autentičnost znači u kontekstu
umjetnosti. Walter Benjamin u svom eseju „Umjetničko djelo u razdoblju tehničke reprodukcije“
govori da se autentičnost odnosi na jedinstveno „ovdje i sada“ umjetničkog djela – njegovo
jednokratno postojanje na određenom mjestu i vremenu, te svu historiju i kontekst koji ide uz to.
Ovo uključuje sve, od fizičkih promjena kroz koje je rad prošao tokom vremena, do imovinski
odnosa koje je doživio. Upravo to „ovdje i sada“ umjetničkom djelu daje autentičnost, a to je
nešto što se ne može u potpunosti uslikati u reprodukciji. Kopija može biti tehnički tačna, ali joj
nedostaje jedinstvena historija i kontekst orginala. To je kao da pokušavate rekreirati uspomenu
– detalji mogu biti isti ali emocija i osjećaj prvobitnog iskustva nikada se ne mogu u potpunosti
povratit. To ne znači da reprodukcije nemaju svoju vrijednost. Zapravo, reprodukcije mogu
ponuditi nove perspektive i iskustva koje orginalni rad možda nije mogao pružiti. Naprimjer
reprodukcija slike može prikazati detalje koji nisu vidljivi golim okom, ili se reprodukciji
skulpture može pristupiti na različitim lokacijama ili putem različitih medija, čineći umjetnost
dostupnijom široj publici. Benjamin također u svom eseju tvrdi da je reprodukcija umjetničkog
djela uvijek bila moguća, navodeći tri primjera iz antike: praksu učenika, majstorovo
umnožavanje djela i umnožavanje radi zarade. On daje primjer fotografije kao oblika tehničke
reprodukcije koja je zamijenila ruku s okom koje gleda kroz sočivo. Benjamin sugerira da je
fotografija, kao brže sredstvo reprodukcije, promijenila odnos između tradicionalnih umjetničkih
oblika i njihovih reprodukcija, te da je pojava zvučnog filma dodatno utjecala na tradicionalnu
umjetnost. Benjamin također istražuje ideju da mehanička reprodukcija umjetničkog djela
mijenja njegovu auru odnosno „jedinstvenu prisutnost umjetničkog djela“ jer je orginalno
umjetničko djelo odvojeno od svog tradicionalnog oblika. Walter Benjamin u svom eseju kaže
„Okolnosti u koje može dospjeti proizvod tehničke reprodukcije umjetničkog djela ne moraju
nauditi strukturi umjetničkog djela, ali u svakom slučaju obezvređuju njegovo “ovdje i sada”.
Premda se to ne odnosi samo na umjetničko djelo, već na primjer i na krajolik koji u filmu
protječe pred promatračem, taj proces dotiče kod umjetničkog djela onu najosjetljiviju jezgru,
koja ni u jednoj prirodnoj tvorevini nije tako ranjiva. To jest, njegovu autentičnost. Autentičnost
nekog predmeta srž je svega onoga što on prenosi od svog postanka; od njegove materijalne
postojanosti do njegove vrijednosti kao povijesnog svjedočanstva. Kako se to temelji na
materijalnom trajanju, u reprodukciji je, gdje je čovjek lišen prvoga, poljuljano i drugo:
vrijednost povijesnog svjedočanstva. Doduše samo to; ali tako se počinje gubiti i vjero
dostojnost stvari “. 1Tehnička reprodukcija umjetnosti, odnosno korištenje digitalne tehnologije
za stvaranje kopija ili reprodukcija postojećih umjetničkih djela, imala značajan utjecaj i na
umjetnost i na društvo. S jedne strane, tehnička reprodukcija je olakšala ljudima pristup i
gledanje umjetnosti iz cijelog svijeta, a takođere je omogućila umjetnicima da šire i lakše dijele
svoje radove. Benjamin u svom eseju tvrdi da lakoća s kojom se digitalne kopije mogu napravit
potkopava vrijedost orginalnih umjetničkih djela i smanjuje poticaje umjetnicima da stvaraju
nova djela. Ja smatram da utjecaj digitalne replikacije na umjetnost i društvo ovisit će o tome
kako se koristi i specifičnim okolnostima u kojima se koristi.

Razaranje aure

1
Umjetničko djelo u doba tehničke reprodukcije (1935), Walter Benjamin, str. 23
U svom eseju „ umjetničko djelo u doba mehaničke reprodukcije“, Walter Benjamin se bavi
konceptom aure umjetničkog djela i kako na njega utječe sposbnost mehaničke reprodukcije.
Prema Benjaminu, aura umjetničkog djela je osjećaj prisutnosti i autentičnosti koji je vezan za
povijest djela, njegovu fizičku lokaciju i namjeru umjetnika. Aura umjetničkog djela također je
usko povezana s njegovom mitskom vrijednošću, koja se odnosi na način na koji djelo odražava i
oblikuje kolektivne mitove i vjerovanja jedne kulture. U potpunosti se slažem s Benjaminovom
tvrdnjom da je aura umjetničkog djela zamršeno povezana s njegovom jedinstvenošću i
autentičnošću kao fizičkog objekta. Aura je nešto što je teško definirati, ali ja bih rekla da je to
senzacija i osjećaj koji imamo kada se nalazimo ispred djela koje ima snažan historijski i kulturni
značaj. Kada se nađemo ispred orginalnog umjetničkog djela, ono u nama budi strahopoštovanje.
Također složila bi se sa Benjaminovim argumentom da je aura umjetničkog djela suštinski
izazvana i nagrizena sposobnošću da se ona mehanički reproducira. Kada se umjetničko djelo
može reproducirati i širiti mehaničkim sredstvima, kao što su štampa ili fotografija, orginalni
fizički objekt gubi svoju jedinstvenu vrijednost i auru koju nosi. Umjesto da se na njega gleda
kao na rijedak i poseban predmet, on postaje jedna od mnogih kopija koje su identićne i
zamjenjive. Ovo uništavanje aure ima značajne implikacije na način koji percipiramo i cijenimo
umjetnost, jer ona postaje više roba, a manje jedinstven, sveti predmet. Bez aure, umjetnost
postaje više pristupačna ali i gubi dio svoje misterije i poštovanja.

Fotografija i film

Fotografija i film su revolucionirali način na koji razmišljamo o umjetnost i njenom mjestu u

društvu. Dok se tradicionalne umjetničke forme često doživljavaju kao svete i čuvane u
muzejima i hramovima, fotografija i film donose umjetnost u javnu sferu na način koji je
interaktivan i dostupan široj publici. Ovi mediji imaju svoje tehnike i pristupe koji se razlikuju
od slikarstva i drugih tradicionalnih umjetničkih oblika. Međutim, Benjamin primjećuje da su
neki teoretičari pokušali pronaći osjećaj svetog i natprirodnog u filmu, uspoređujući ga s
hijeroglifima i molitvama. Ali kada se usporedi sa glumcem u pozorištu, postaje jasno da ti
elementi nisu prisutni u filmu. Prisustvo kamere također mijenja odnos između glumca i publike,
jer glumac mora komunicirati preko kamere, a ne direktno s publikom. To dovodi do uništenja
glumačke aure, odnosno kultne vrijednosti, jer gledatelj filma nije fizički prisutan s glumcem.
Benjamin također uspoređuje rad snimatelja i slikara. On tvrdi da rad snimatelja može usporediti
s radom kirurga jer oboje koriste tehničke sposobnosti, da bi ostvarili svoj cilj, dok rad sliakara
može se usporediti s radom vrača jer vrač zadržava bizinu sa pacijentom i održava kontakt
ljudskosti s njim. Međutim, snimatelj i gledatelj ostvaruju odnos preko aparat, što znači da su
udaljeni jedan od drugog. Slika će uvijek zadržati blizinu aure, ali nikada neće moći zabilježiti
detalje koje aprat može.

Prelazak iz kultne u izložbenu vrijednost

Kultna vrijednost predhodila je izložbenoj vrijednosti jer su prvo nastajala djela koja su u službi
kulta, a koja nisu imala nikakvu vrijednost izvan njega.Benjamin navodi kao primjer kultne
vrijednosti sliku Madone koja se čuva skrivena i prekrivena od recepijenta gotovo cijele godine
zbog određenog kulta. S razvojem tehničke reprodukcije i emanacijom pojedinih umjetničkih
zadataka, ova slika bi mogla preći u izložbenu vrijednost i postati dostupna široj javnost, drugi
primjer može biti tradicionalna umjetnost poput mozaika. Benjamin navodi da bi bilo teže
prenijeti ovaj tip umjetnosti iz kultne u izložbenu vrijednost nego štafelajnu sliku. Međutim,
tehničkom reprodukcijom i promjenom perepcije umjetnosti i mozaik bi mogao preći u izložbenu
vrijednost i postati dostupan široj javnosti. Tehnilka reprodukcija će promijeniti kvantitet
umetnosti što će utjecati i na kvalitet umjetnosti kao što je bilo u prošlosti. Kao primjer,
Benjamin navodi da su se djela u prošlosti shvatala u ritualnoj funkciji, a danas se shvataju kao
umjetnost zahvaljujući tehničkoj reprodukciji. Također, postoji mogućnost da će se umjetnost
ponovno promijeniti i da se shvati kao sredstvo, kao što je to slučaj sa filmom i fotografijom.

Gubitak aure u umjetnosti i estetizacija politike u kritici fašizma

Walter Benjaminje smatrao je da se orginalno umjetničko djelo gubi kada se reproducira, jer se
gubi njegova aura, odnosno unikatnost i autentičnost. Aura se prema Benjaminu, odnosi na „duh
vremena i prostora „ u kojem je umjetničko djelo nastalo, te se gubi kada se djelo reproducira i
postaje dostpuno široj publici. Na kraju svog eseja Benjamin kritizira fašizam zbog estetizacije
politike, odnosno pokušaja da se politika prikaže kao nešto lijepo i atraktivno, a koja na kraju
uvijek vodi ratu. Benjamin smatra da takva estetizacija politike daje masama mogućnost da
izraze svoje mišljenje, ali ne i prava koja im pripadaju. On također upozorava da se tehnologija
često upotrebljava za proizvodnju oružja i stvaranje rovova, umjesto da se koristi za očuvanje
okoliša i olakšavanje života ljudima. Takvo usmjeravanje tehničkog razvoja vodi prema
samootuđenju čovjeka, odnosno njegovom samouništenju. Benjamin zaključuje da je takvo
samouništenje „estetski užitak prvog reda“ 2i da je to plan fašizma i samog rata

Zaključak

Nakon što smo analizirali teorije o „auri“ umjetničkog djela i kako se one odnose na
reprodukciju umjetničkih djela pomoću različitih tehnologija, zaključili smo da reprodukcije
umjetničkih djela mogu utjecati na njihovu auru i autentičnost. Iako reprodukcije ne mogu u
potpunosti dočarati jedinstvenost orginal, one mogu ponuditi nove perspektive i iskustva koje
orginalni rad možda nije mogao pružiti. Međutim, također smo utvrditi da reprodukcije same po
sebi mogu biti vrijedne umjetničke forme i da se one mogu razlikovati od orginala. Stoga, važno
je da se reprodukcije umjetničkih djela promatraju na svoj naćin, bez potrebe da se uspoređuju s
orginalima.

Literatura

Benjamin Walter, „Umjetničko djelo u doba tehničke reprodukcije“ U: Život umjetnosti, Vol.
78/79, No. 2, 2006.

2
Umjetničko djelo u doba tehničke reprodukcije (1935), Walter Benjamin, str. 29
Umjetničko djelo u doba tehničke reprodukcije (srce.hr) Posjećeno decembra 2022.