SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za povijest
Katedra za svjetsku povijest srednjeg vijeka
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb

Ivan Krstanović

Analiza izvora Život Karla Velikog

Seminarski rad

Kolegij: Europska i svjetska povijest srednjeg vijeka

Nositelji kolegija: dr.sc. Hrvoje Gračanin, red. prof; dr.sc. Borislav Grgin, red. prof.
Predavač: dr.sc. Hrvoje Gračanin, red. prof.

Zagreb, 22. 3. 2023.

Sadržaj
1. UVOD...........................................................................................................................................2

2. ANALIZA IZVORA....................................................................................................................2

2.1. Karlova djeca...........................................................................................................................3

2.2. Karlova odjeća.........................................................................................................................3

2.3. Karlova krunidba....................................................................................................................4

2.4. Bizantska perspektiva..............................................................................................................4

2.5. Karlova osvajanja....................................................................................................................5

3. ZAKLJUČAK..............................................................................................................................5

4. BIBLIOGRAFIJA.......................................................................................................................7

4.1. Izvori.........................................................................................................................................7

4.2. Literatura.................................................................................................................................7

1
 1. UVOD
Ovaj seminarski rad temelji se na proučavanju i analizi djela Život Karla Velikog kojeg je
napisao Einhard, franački povjesničar, u obliku biografije franačkog kralja Karla Velikog.
Konkretni ulomci koje ću koristiti kao temelj moje analize nalaze se u 15; 16; 19; 23; i
28. poglavlju, a također ću sagledati i djelo kao cjelinu u kojoj se navedeni ulomci
pojavljuju. Analizom navedenih podataka i provjerom povijesnih činjenica ću pokušati
odrediti istinitost onoga što Einhard navodi, mišljenja i stavove koje zastupa i na koji
način prikazuje zbivanja unutar i van Franačke za vrijeme Karlove vladavine. Život Karla
Velikog će kao izvor biti temelj ovoga rada, dok će dodatna literatura biti korištena za
provjeru povijesnih podataka navedenih u djelu.

2. ANALIZA IZVORA
Kako bismo mogli pravilno analizirati neki izvor, prvo moramo biti upoznati s
kontekstom u kojem se pojavljuje i njegovim autorom. Einhard je rođen oko 770. u
imućnoj obitelji te se u mladosti u samostanu Fulda proifilirao kao pisac, gdje je pokazao
interes za antiku i napisao mnogobrojne rukopise.1

Njegovo najznačajnije djelo Život Karla Velikog, iz kojeg i potječu ulomci koje ću
analizirati u ovom seminaru, nastalo je tek nakon Karlove smrti 2 što moramo uzeti u obzir
prilikom analize izvora. Isto tako pri analizi na umu moramo imati činjenicu da u
predgovoru djela Einhard Karla naziva najodličnijim i najslavnijim kraljem 3, što nam
dovoljno govori o Einhardovoj subjektivnosti i njegovu pristupu u pisanju Karlove
biografije. S druge strane, Einhard je proveo velik dio svoga života na kraljevskom dvoru
te je iz prve ruke imao uvid u Karlovu vladavinu te je po tom pitanju među
najkvalificiranijima za pisati o Karlu Velikom. 4 Imajući sve ovo na umu možemo
pravilno analizirati ono što je Einhard napisao.

1
Lovorka Čoralić, Einhard i „Život Karla Velikog“, u: Einhard, Život Karla Velikog, prevela Zvjezdana Sikirić,
urednik Ivo Goldstein, uvodne tekstove i komentar napisali Lovorka Čoralić, Ivo Goldstein i Zvjezdana Sikirić
(Zagreb: Latina et Graeca, 1992), 29.
2
Čoralić 1992, 31.
3
Einhard, predgovor
4
Čoralić 1992, 28.

2
 2.1. Karlova djeca
Prvi odlomak izvora govori o Karlovoj djeci, konkretno o onima koje je nadživio. Iz
činjenice da Einhard navodi kako je Karlu umrlo „samo“ troje djece dok je bio živ
možemo jasno vidjeti srednjovjekovni pogled na smrtnost djece. Smrt djeteta očito nije
bila doživljavana na isti način kao i danas, kad se jedan kralj čija su djeca živjela u
najvećem luksuzu može pohvaliti time da ih je „samo“ troje umrlo.

Na to se nadovezuje i Einhardovo nazivanje Rotrude prvorođenom kćeri iako je ona imala

stariju sestru Adelaidu koja je umrla kao novorođenče 5 po čemu dalje vidimo stav
srednjovjekovnog čovjeka o vrijednosti dječjega života.

Einhard također navodi kako je Karlov sin Pipin postavljen za kralja Italije, a kćer
Rotruda zaručena za Konstantina, bizantskog cara. Iz toga vidimo da je Karlo svoju djecu
koristio kao političke alate da bi osigurao svoje i državne interese, no iz Einhardova opisa
vidimo da on to ne osuđuje te možemo zaključiti da je u tadašnjem društvu takav odnos
između roditelja i djeteta bio sasvim normalan i da je plemstvo koristilo svoju djecu da bi
osiguralo vlastite interese.

2.2. Karlova odjeća

Karlovo odbijanje nošenja bilo kakve strane odjeće ukazuje na to da se ponosi svojim
franačkim identitetom te da ne želi izjednačavati tuđe kulture sa svojom, pogotovo jer bi
oblačenje strane odjeće moglo biti protumačeno kao pokoravanje tuđincu u obliku
prihvaćanja njegovih kulturnih obilježja. Nošenjem isključivo franačke odjeće naglašava
vlastiti legitimitet kao kralja svih Franaka i domaćeg vladara.

Još možemo primjetiti da su jedini ljudi koji su uspjeli potaknuti Karla da nosi stranu
odjeću bili pape Hadrijan i Leon III., što označava Karlovu povezanost i dobre odnose sa
Crkvom te je dodatan dokaz, kako Einhard navodi, velikog prijateljstva sa papom
Hadrijanom.6

5
Čoralić 1992, 135.
6
Vita Karoli Magni (Život Karla Velikog), prevela Zvjezdana Sikirić, priredio Ivo Goldstein (Zagreb: Latina et
Graeca, 1992), 83.

3
 2.3. Karlova krunidba
Još jedan dokaz Karlovog prijateljstva s papinstvom i Crkvom je vidljiv iz toga da papa
Leon III. traži Karlovu pomoć nakon što je napadnut i osakaćen. Po dolasku u Rim, kako
Einhard navodi, Karlo se iznimno protivi svojoj krunidbi i imenovanju imperatorom i
augustom. Takva Karlova reakcija nam govori da je bio svjestan situacije u kojoj se
nalazi i posljedica koje bi takav potez donio. Njegovom krunidbom i nazivanjem carem bi
uvrijedio bizantske careve i implicirao da je on legitimni car te da ima pravo na njihove
zemlje, što bi moglo dovesti do sukoba.

U obzir moramo uzeti mogućnost da Karlo nije zapravo iznenada proglašen carem, već da
je bio svjestan nadolazeće krunidbe te da ju je možda i sam organizirao. Pretvaranjem da
nije znao da će biti okrunjen carem ublažuje reakciju bizantskoga cara, a slanjem pisama i
poslanika te pokušaja pomirenja s bizantiskim carem izbjegava sukob za koji je svjestan
da bi teško bio isplativ s obzirom na bizantsku moć.

Ovakav potez Leona III. nam također govori i o poziciji i utjecaju pape u ranom srednjem
vijeku. Unatoč navodnim Karlovim željama, jednog od najmoćnijih vladara svoga
vremena, papa ga svojevoljno proglašava carem i upliće se u državnu politiku franačkog
kraljevstva te tako postavlja sebe i Crkvu kao figuru autoriteta iznad Karla i svih budućih
careva, osiguravajući da carska moć potječe od njega i Crkve.

Prema ulomku vidljivo je i Einhardovo iznimno pozitivno mišljenje o Karlu koje se

ponavlja u cijelom djelu. Opisivanjem Karlove velikodušnosti kao nenadmašno većom
nego one od bizantskih careva ne samo da hvali Karla već ga prikazuje i kao boljeg
vladara i čovjeka od njegovih suparnika te tako ujedno njega uzdiže dok njih umanjuje.

2.4. Bizantska perspektiva

Prema Einhardu, bizantski carevi su htjeli savez i prijateljstvo sa Karlom i slali su mu
brojne poslanike za pregovore. Iako je istina da su Karlo i bizantski carevi međusobno
pregovarali, ne može se govoriti o prijateljstvu ili kako Einhard navodi „tvrdom savezu“.
Karlo se sukobljavao sa Bizantincima na Jadranu 7 te ne možemo smatrati da su bizantski
carevi htjeli biti prijatelji s njim, pogotovo nakon što je dobio titulu cara. Vjerojatnije

7
Ivo Goldstein, Život i doba Karla Velikog, u: Einhard, Život Karla Velikog, prevela Zvjezdana Sikirić, urednik
Ivo Goldstein, uvodne tekstove i komentar napisali Lovorka Čoralić, Ivo Goldstein i Zvjezdana Sikirić (Zagreb:
Latina et Graeca, 1992), 16.

4
 objašnjenje je da su bili svjesni Karlove snage te nisu htjeli ulaziti u težak rat pa su
zajedno s Karlom došli do kompromisa u kojem se pokušava izbjeći sukob.

Einhard pak tvrdi da oni i Karlo sklapaju savez koji ne ostavlja mjesta razmiricama, što je
zapravo Einhardov pokušaj da prikaže Karla kao vrsnog diplomata koji i sa najvećim
suparnicima uspjeva sklopiti dogovor, radije nego kao vladara koji je pokušavao izbjeći
rat jer je bio svjestan snage svojih protivnika.

Grčka poslovica koju Einhard navodi dobro oslikava stvarni odnos između Bizanta i
Franačke. Za obe strane bi bilo bolje kada bi bili u dobrim odnosima jer bi se tako
izbjegao rat između tada dvije najveće sile na tom području, a njihovo graničenje i
ekspanzionistička politika obaju država, ne samo Franačke, neupitno bi dovela do sukoba,
tako da je najbolje i za Franke i za Bizantince da čuvaju mir.

2.5. Karlova osvajanja

Pri opisu Karlovih ratova i osvajanja, Einhard ga ponovno idolizira i hvali njegova
osvajanja. Nabrajanjem svih zemalja koje je Karlo osvojio stječe se dojam o njemu kao o
nepobjedivom vojskovođi i ratniku, što izuzev bitke kod Roncesvallesa 8 nije daleko od
istine.

Einhard opet ponavlja ideju prijateljstva Karla i bizantskih careva, ovaj put u pogledu
Karlovog prepuštanja dalmatinskih priobalnih gradova kao znaka Karlovog prijateljstva i
poštivanja ugovora. Iako Einhard uporno pokušava ukazati na Karlovu velikodušnost i
prijateljstvo sa svojim najvećim suparnikom, stvarno stanje je bilo takvo da je Karlo
prepustio gradove na dalmatinskoj obali ne radi vlastite dobrote, već jer je zauzvrat od
cara Mihaela dobio priznanje da je i on sam car. 9 Time je uspio ostvariti svoj cilj kojeg je
pokušavao ostvariti otkad je postao carem, a Einhardov razlog možemo pripisati dosad
već navedenom idealiziranom pogledu na Karla i pokušaja da ga u svom djelu prikaže u
što boljem svjetlu.

3. ZAKLJUČAK
Pregledom i analizom ulomaka iz Einhardova djela vidimo da je pri opisivanju događaja
vrlo subjektivan u korist Karla Velikog i franačkih interesa te da ga doživljava kao
savršenog vladara. Unatoč tome, činjenica da je velik dio svog života proveo uz Karla i

8
Patrick Baker, „The death of Roland: The Battle of Roncevaux Pass,“ Medieval Warfare 3, 6 (2013), 15.
9
Matthias Becher, Charlemagne (Conneticut: Yale University Press, 1999), 96.

5
da je imao najbolji mogući uvid u sve što se događa na dvoru i u državi. Zbog toga je
većina podataka koje navodi ispravna te ako ih uspijemo odvojiti od njegovih pristranih
shvaćanja i načina opisivanja dobivamo iznimno važan povijesni izvor iz kojeg
saznajemo puno vrijednih podataka vezanih ne samo za ranosrednjovjekovnu Franačku,
nego općenito i za Europu.

6
4. BIBLIOGRAFIJA

4.1. Izvori

Vita Karoli Magni (Život Karla Velikog). Prevela Zvjezdana Sikirić. Priredio Ivo
Goldstein. Zagreb: Latina et Graeca, 1992.

4.2. Literatura

Baker, Patrick. „The death of Roland: The Battle of Roncevaux Pass.“ Medieval Warfare
3, 6 (2013): 13-17.

Becher, Matthias. Charlemagne. Conneticut: Yale University Press, 1999.

Čoralić, Lovorka. Einhard i „Život Karla Velikog“. U: Einhard. Život Karla Velikog.
Prevela Zvjezdana Sikirić. Uredio Ivo Goldstein. Uvodne tekstove i komentare
napisali Lovorka Čoralić, Ivo Goldstein i Zvjezdana Sikirić. Zagreb: Latina et
Graeca, 1992.

Goldstein, Ivo. Život i doba Karla Velikog. U: Einhard. Život Karla Velikog. Prevela
Zvjezdana Sikirić. Uredio Ivo Goldstein. Uvodne tekstove i komentare napisali
Lovorka Čoralić, Ivo Goldstein i Zvjezdana Sikirić. Zagreb: Latina et Graeca,
1992.