POTRAŠAČKO DRUŠTVO I MASOVNA KULTURA

Što je to potrošačko društvo? Najbolji odgovor možemo dobiti ako pogledamo oko sebe i društvo u
kojem živimo. Društvo čije su glavne karakteristike materijalizam, individualizam te trenutačno
zadovoljavanje. Mislim da je društvo zapravo oduvijek bilo takvo te da će i ostati takvo, no stvar koja
se mijenjala i koja će se mijenjati su dobra i usluge koje ljudi kupuju.

U današnjem društvu ta dobra su zapravo stvari koje nemaju neku vrijednost osim da se ljudi
dokazuju drugim ljudima. Tako na primjer pri kupnji tenisici, majici i sličnih proizvoda ljudi sve češće
kupuju proizvod koji im se ne sviđa radi izgleda ili radi njegove kvalitete, nego zato što ga je „cool“
imati te misle da će tako podići svoj „status“ u svojem okruženju. Da stvar bude ironična ti „cool“
proizvodi koji se zapravo ne ističu izgledom ili kvalitetom, nego logom su skuplji od većina
kvalitetnijih i ljepših proizvoda. Moram priznati da kada sam imao 12 godina sam i ja imao takve
navike, no moje mišljenje se promijenilo kada sam shvatio da sam se prisilio kupiti majicu
određenog branda, koja mi se nije sviđala, ali je taj brand tada bio vrlo popularan. Majica je nakon
jednog nošenja puknula i tada sam shvatio da se trošenja novca na takve proizvode ne isplati. To ne
znači da više ne uopće ne kupujem brandirane proizvode, već da kupujem ono što mi se sviđa i ono
što mi se čini dobre kvalitete, bilo to brandirano ili ne. To nije jedini primjer masovne kulture. U
masovnu kulturu također brojimo: filmove, glazbu, TV emisije itd.. Gledam određene TV emisije, one
koje su kreativne , odnosno ono koje prikazuju nešto što prije nisam vidio. TV emisije koje najbolje
prikazuju masovnu kulturu su emisije, odnosno serije koje se prikazuju na hrvatskim TV kanalima kao
što su RTL i NOVA TV, koje zapravo sve prikazuju istu radnju, samo s različitim likovima. Mislim da te
emisije i serije nisu vrijedne gledanja jer zatupljuju publiku. Glazba također ulazi u masovnu kulturu,
no mislim da nju treba drukčije doživljavati. Mislim da kada smo sami i kada glazbu slušamo kako bi
je stvarno slušali i „upili“ nešto iz nje ne bi trebali konzumirati glazbu iz masovne kulture, jer nam
ona kao i TV emisije ne pokazuju ništa novo, nego nas zatupljuje, no glazbe masovne kulture ima i
jednu pozitivnu stranu. Ljudi imaju različit ukus u glazbu pa kada se ljudi zajedno žele zabaviti uz
glazbu dobro je da postoji glazba koju svi poznaju. Za zadnji primjer masovne kulture bih uzeo
filmove jer u današnjem se svijetu sva pažnja stavlja na filmove koji nam nakon 2 sata gledanja ne
daju nikakvu poruku te nam ne daju nikakvu temu za razmišljanje i mislim da je to najbolji (najgori)
primjer masovne kulture.

Masovna kultura je svugdje oko nas i teško ju je izbjeći. Pojedinac može ne konzumirati masovnu
kulturu, ali će je i dalje vidjeti u društvu. Masovna kultura zaglupljuje, ali i šalje subliminalne poruke
koje se mogu vidjeti u današnjem društvu. Bilo to objektivizacija žena ili ukidanje individualnosti koja
društvo čini pogodnijem za manipuliranje. Nažalost, masovna kultura je uvijek postojala i uvijek je
imala iste ciljeve , da postoji jako dugo možemo vidjeti iz izreke koja potječe od rimskog doba ;
„Kruha i igara“.. Masovnu kulturu treba odbaciti, ne da se ističemo u društvu, nego da širimo svoje
horizonte, da razvijajmo individualnost i da budemo otvoreniji prema stvarima koje nam nisu
poznate. Što više ljudi to odluči učiniti, društvo će brže napredovati i možda zvuči kao izreka iz
masovne kulture, ali svijet će biti bolje mjesto.