TEHNIČKA SVOJSTVA DRVETA

 Za cjelokupni rad oko iskorištavanja i upotrebe drveta vrlo su značajne posljedice

strukture, hemizma drveta i fizioloških pojava koje su se odvijale u živom drvetu. Te
posljedice nazivamo tehničkim svojstvima drveta.
 Podjela tehničkih svojstava:
1. estetska stvojstva:boja,tekstura,sjaj,miris i finoća drveta.
2. osnovna fizička svojstva:poroznost,vlaga, utezanje i bubrenje, gustoća drveta,
vodljivost zvuka, vodljivost elektriciteta, vodljivost toplote i vodljivost svjetla.
3. mehanička svojstva: tvrdoća, otpornost na habanja, čvrstoća, elasticitet, cjepljivost,
žilavost drveta.
4. fizičko-hemijska svojstva: trajnost drveta i snaga ogrijevanja.
 U pojedinim fazama iskorištavanja drveta drugačiji je značaj tehničkih svojstava drveta.
 U fazi sječenja, izvoza i prevoza drveta od značaja su neka mehanička svojstva: tvrdoća,
cjepljivost i žilavost, te neka fizička svojstva: vlažnost i gustoća.
 Pri obradi i preradi drveta od značaja su neka estetska svojstva: tekstura, sjaj i neka
mehanička svojstva:tvrdoća i čvrstoća ili fizičko-hemijska, pri hemijskoj obradi drveta.
 U fazi upotrebe drveta prioritet pojedinim svojstvima se daje u zavisnosti od namjene
drveta, odnosno proizvoda od drveta.

ESTETSKA SVOJSTVA DRVETA

 Karakteristike drveta koje čovjek opaža svojim čulima na obrađenim površinama drveta
ili porizvodima iz drveta su estetska svojstva.
 Pod estetskim svojstvima podrazumijevaju se pojave koje zapažamo našim čulima
(vidom, mirisom i pipanjem).
 Zajednička karakterisitka svih estetskih osobina je da izazivaju prijatnost tj „toplotu“.
Proizvod od drveta koji izaziva veću prijatnost raznih čula je estetski vrijedniji.
 U estetska svojstva drveta se ubrajaju: boja,tekstura,sjaj,miris i finoća drveta.
BOJA DRVETA
 Pod bojom drveta podrazumijevamo prirodni ton boje na određenoj površini drveta.
Određivanje boje u naučnim istraživanjima vrši se pomoću spektrofotometra i
kolorimetra.
 Za praktične potrebe određivanje boje vrši se upoređivanjem sa standardnim uzorcima
boja i tonova. Upoređivanje se mora vršiti na drvetu u prosušenom stanju, pri punoj
dnevnoj svjetlosti, bez prisustva blještavila.
 Kao važeće uporedne osnove za određivanje boje se koriste: Baumannova kartoteka
tonova po sistemu Prase; DIN skala boja i Francuski kodeks boja..
 Izraženije tonove boje imaju egzote, a drveća umjerene zone imaju manje šarenilo boja.
 Za naše vrste karakteristični su sljedeći izraziti tonovi boje: žut, žutozelen, žućkast,
tamnocrven, zlatnozelen, smeđ, sivkast, crvenkast...
Faktori boje
 Boja drveta je posljedica izvjesnih unutrašnjih i vanjskih faktora. Od unutrašnjih faktora
značajni su: anatomska građa,hemizam, fiziološke i patološke promjene.
 Anatomski elementi drveta izolovani ne pokazuju neku izrazitu boju. Pri gomilanju i
zbijanju nastaje neka izvjesna boja uočljiva prostim okom. Kasno drvo je gušće i ima
tamniju boju od ranog rjeđeg drveta.
 Hemizam drveta može biti uzročnik boje na dva načina: u drvnom soku se nalaze
posebne tvari koje drvetu daju boju i mogu ekstrahirati ili su osnovni hemijski sastojci
drveta koji se ne mogu ekstrahirati.
 Značajan uzročnik boje su fiziološki procesi, a to je posebno karakteristično za proces
osržavanja. Ton boje zavisi i od staništa,ishrane biljke, te i od individualnosti.
 Prema dijelovima stabla različit je intenzitet boje npr. hrastovina u žilištu ima tamniju
boju od ostalih dijelova prema vrhu. Grane odnosno kvrge su tamnije boje od debla.
Kompresijsko drvo je tamnije od normalnog.
 Spoljašnji faktori dolaze do izražaja pri obradi drveta i usljed djelovanja atmosferilija.
Djelovanjem atmosferilija dolazi do promjene boje i mogu se razlikovati: žućenje,
sivljenje, smeđenje i crnjenje drveta.
 Način obrade drveta je od izvjesnog utjecaja na ton boje. Glađe obrađene površine imaju
izrazit ton. Tesano drvo ima izrazitiji ton boje od cijepanog. Pareno drvo ima drugačiji
ton boje. Vlaga utiče na ton boje. Pri sušenju mijenja se ton i intenzitet.
Značaj boje
 Od praktičnog je značaja jer može olakšati makroskopsku identifikaciju drveta.
 Pomoću boje može se prosuditi kvalitet drveta i stepen njegove zdravosti. Također, po
boji se može prepoznati i neprava srž od prave. Boja je od značaja za preradu i upotrebu
drveta. U porizvodnji namještaja, tokarstva, rezbarstvu, boja proizvodima daje estetski
izgled, a time i veću vrijednost.
TEKSTURA DRVETA
 Teksturu drveta predstavlja šara koja se dobije na površini drveta pri mehaničkoj
obradi. Tekstura je uslovljena anatomskom građom drveta.
 Drvo četinara obzirom da je jednostavnije građe, ima u većini slučajeva jednoliku i
jednostavnu teksturu. Drvo lišćara je složenije građe i ima raznoliku teksturu.
 U zavisnosti od smjera rezanja i načina obrade mogu se dobiti razne teksture: radijalna,
tangentna, poprečma, spiralna, tekstura valjda, kugle, kupe, cilindrična, te cijeli niz
nepravilnih tekstura.

 Jednolična je više-manje pravilna tekstura jer su vrste drveta sa takvom teksturom

jednostavne i pravilne građe.
 Tangentna tekstura sa izraženim godovima daje izgled niza parabola koje su cijelim
tokom nazubljene ili njihovi dijelovi, a dobije se kada se drvo reže uzdžno okomito na
radijus.
 Uzdužno prugasta tekstura uglavnom se uočava na radijalnim resjecima, a posebno je
dobro uočljiva kod vrsta sa izraženom razlikom u boji ranog i kasnog drveta.
 Radijalna (blistača) tekstura se dobije kada se drvo reže u ravnini koja je položena u
uzdužnom smjeru, a prolazi kroz anatomsko središte debla. Kod drveta četinara pravilne
građe godovi izgledaju kao linije koje teku paralelno sa uzdužnom osovinom debla, a
paralelne su i međusobno. Kod nekih lišćara pored ovih uzdužnih, linija odnosno
brazdica, a vide se i drvni traci. Na ovoj teksturi vidi se dužina i visina drvih trakova.
 Frontalna tekstura uočava se kada se deblo prereže okomito na uzdužno os. Izgleda kao
niz koncentričnih krugoca (godova) manje ili više pravilnih.
 Rebrasta, poprečno-prugasta tekstura nastaje kao posljedica ustalasane žice. Uočava se
pretežno na radijalnim ravnima, a može biti i na tangentnim.
 Spiralna tekstura se dobije tehnikom ljuštenja. Cilindrična nastaje tokarenjen drveta u
obliku cilindra. Tekstura u obliku kugle nastaje tokarenjem drveta i predstavlja niz
prelaza između forntalne i tangentne teksture.
 Nepravilna teksutra (dževeravost) javlja se u obliku poprečnih rebara, valovitih linija,
ikrica, cjetova, kvržica... nepravilna tekstura je češća kod lišćara neko kod četinara. Kod
četinara nepravilna tekstura se pojavljuje samo izuzetno kod uleknutih godova. Kod
lišćara nepravilna teksutra se nalazi kod javorovine,orahocine,jasenovine...
 Piramidalna teksutra se javlja kod račvastih debala.
 Ikričavost nastaje aktiviranjem proventivnih i adventivnih pupova.
 Rebrasta dževeravost najčešće se nalazi u drvetu žilišta i pazuha grana.
Faktori teksture
 Tekstura drveta zavisi od unutrašnjih i vanjskih faktora.
 Od unutrašnjih faktora od značaja su:anatomska građa, oblik debla, dio debla. Vrste
elemenata građe, njihov udio i raspored od značaja su za teksturu.
 Od vanjskih faktora naročito je od značaja način obrađivanja. Tekstura je izrazitija što je
neka površina glađa. Tekstura je uslovljena i prirodnim tonom boje drveta kao i
pormjenama toga tona. Tekstura dolazi do izražaja ukoliko se izložena površine predmeta
od drveta samo polira, politira ili lakira bezbojnim lakom. Danas se mnoge teksture
postižu foto-tehnikom, te raznim imitacijama, ali to ne može nikada zamijeniti vrijednost
prirodne teksture.
Značaj teksture
 Tekstura je od značaja pri makroskopskoj identifikaciji drveta i kao estetska osobina.
Može da posluži i za prosuđivanje tehničkih svojstava drveta (čvrstoće, finoće...).
 U trgovini drvetom se koristi za raspoznavanje i prosuđivanje vrste proizvoda i to:
iz kog dijela drveta potiče proizvod, da li se radi o rezanom ili ljuštenom furniru i da li
neka piljenica zahvata srž ili ne.
 U poizvodnji namještaja tekstura ima poseban značaj kao estetska osobina drveta, kao i
pri korištenju drveta u umjetničke svrhe.
SJAJ DRVETA
 Sposobnost drveta da sa površine usmjereno odbija snop svjetlosnih zraka predstavlja
sjaj. Vrste drveta se razlikuju po intenzitetu prirodnog sjaja. Neke vrste ne pokazuju
uposte sjaj (kruška,topola,glog,grab..) neke imaju slab sjaj:jela,šljiva,trešnja..., a neke
imaju jak sjaj:bukva,hrast,javor,jasen,lipa,bagrem,brijes...
Faktori sjaja
 Sjaj drveta zavisi od:anatomske građe drveta, sastojaka drveta, vrste presjeka i ugla
svjetla. Najvažniji od anatosmkih elemenata koji utiču na sjaj drveta su drvni traci. Što su
brojniji, veći i glađi to je i veći sjaj.
 Masti,ulja i vosak smanjuju sjaj drveta.
 Na sjaj drveta utiče način obrade: radijalne piljenice imaju jači sjaj nego tangentne. Na
radijalnim površinama je veći broj trakova pa je i sjaj veći. Ugao pod kojim svjetlo pada
na drvo je uzrok većem sjaju.
Značaj sjaja
 Veliki je praktički značaj sjaj drveta. Može da olakša makroskopsku identifikaciju
posebno srodnih vrsta drveta (jela-smrča, bijela-crna joha...). sjaj je od najveće važnosti
kao estetska vrijednost.
 U početku truleži drvo gubi svoj prirodni sjaj. Drvo bez sjaja se zove „mrtvo drvo“.
OSNOVNA FIZIČKA SVOJSTVA DRVETA
 U ovu grupu spadaju svojstva drveta koja se zapažaju kao posljedica djelovanja na
njegovu unutrašnjost prirodnih sila: sila teže, kretanje vode, talasi zvuka, topline,
elektriciteta i svjetlosti.
 U ova svojstva spadaju: poroznost, vlaga, utezanje i bubrenje, gustoća drveta, vodljivost
zvuka, vodljivost toplote, vodljivost elektriciteta i vodljivost svjetla.
POROZNOST DRVETA
 Jedinica zapremine drveta nije izgrađena u cjelosti od drven tvari, nego se sastoji od
ćelijske membrane i pora. Veliki je udio pora u građi drveta, a takođe i u ćelijskim
zidovima postoji čitav splet najsitnijih šupljina između i unutar fibrila, a zovu se
intermikrofibrilarni odnosno intramikrofibrilarni prostori.
 Poroznost je od velikog značaja obzirom da drvo ima specifičnu građu i način života.
 Čista drvna supstanca je sastavljena iz određenog odnosa celuloze gustće 1,58 g/cm3 i
lignina gustoće 1,38-1,41 g/cm3. pretpostavlja se da je gustoća drvne tvari za sve vrste
drveta jednaka i u prosjeku iznosi 1,50 g/cm3.
 Udio čiste drvne supstance izračunavamo obrascem:

ρo
m= ∗100=67 ρo(% )
ρč
 Udio pora (šupljine) dobijemo iz obrasca:
ρ=100−m(% ) ; ρ=100 1− ( )
ρo
ρč
( %) ili ρ=100−67 ρo(%)

gdje je: m-udio čiste drvne supstance; ρ-udio pora; ρo -gustoća suhog drveta i ρ č- gustoća
drvne supstance.
 Ovo je zapremina pora u standardno suhom stanju. Udio pora je obrnuto proporcionalan
gustoći drveta, tj. što je veća gustoća drveta, to je manji udio pora i obratno.
 S obzirom da drvo u prisustvu vlage bubri i povećava zapreminu udio pora za vlažno
drvo ρ izračunava se pomoću nazivne gustoće ρy, gustoće čiste drvne supstance ρ č,
gustoće apsorbovane higroskopne vode Wh, i slobodne kapilarne vode Wk obrascem:
ρ=1−ρ y ¿

 Udio pora kod naših vrsta drveta se kreće od 50 do 75%, dok je kod poznatih vrsta u
sviejtu raspon veći.
 Prema Trendelenburgu udio pora kod balzovine je 90%, kod ranog drveta četinara 80%, a
kod najtežeg dijela bjeljike 33%.
 Prosječan udio pora kod naših vrsta: grab 47%, bukva 54%, bagrem 55%, hrast 56%
jasen i brijest 57%, joha 66%, lipa 67%, tisa 54% bor 61%,ariš 63%,smrča 71%,jela 73%.
 Udio pora u drvetu od značaja je za zapreminsku gustoću, higroskopnost, utezanje i
bubrenej, pojivost.
VLAGA DRVETA
 Prirodno drvo u svom sasatvu redovno ima vodu. Zbog poroznosti drvo kao mrtav
materijal podliježe uticaju relativne vlažnosti okolnog vazduha i redovno je u određenom
stepenu vlažnosti.
 Apsolutno suho drvo može se dobiti samo vještački i kao takvo može se zadržati uz
posebne mjere.
 Ako se osuženo drvo dovede u dodir sa vodenom parom u zraku., ono će jako upijati paru
sve dotle dok ne nastupi stanje ravnoteže. Ova osobina drveta se zove higroskopnost, a
sama pojava se naziva sorpcija.
 Voda u drvetu se dijeli na: slobodnu (kapilarnu) i vezanu (higroskopnu).
 Slobodna voda se nalazi u lumenima ćelija, a vezana u ćelijskim membranama.
 Najveći sadržaj vode nalazi se u drvetu koje je potapanjem u vodu napunilo sve šupljine i
istislo sav vazduh iz tih šupljina. Drvo sa najmanjim sadržajem vode dobije se vještačkim
sušenjem tanjih primjeraka (15-20mm) na temperaturi 103 −¿ +¿ ¿ 2oC do konstantne
¿
težine. ovo stanje je usvojeno kao stanje apsolutne suhoće drveta.
Stanja vlažnosti drveta
 Drvo u času obaranja ili neposredno poslie toga najčešće se naziva sirovo drvo. Tajvi
drvo potopljeno u vodu može upijati određenu količinu vode istiskujući vazdu iz šupljina
i tako dolazi do stanja napojenosti drveta.
 Sirovo drvo četinara sadrži 40-200% vode, a lišćara 35-130%.
 Drvo koje poslije sječe odleži izvjesno vrijeme, radi lakšeg tansporta, izgubi dio slobodne
vode i dospije u stanje provelosti.
 Daljim isparavanjem slobodne vode iz drveta postiže se stanje zasićenosti žice. A to je
teoretski stanje u kom je isparila sva slobodna voda, a u drvetu je ostala higroskopna
vlaga.
 Ukoliko se stanju zasićenosti žice precizno odredi prelomna tačka, što je vrlo teško,
dolazi se do pojma tačke zasićenosti žice (TZŽ). Stanje zasićenosti žice kod raznih vrsta
drveta kreće se u granicama od 20-40% vlažnosti.
 Ukoliko drvo počne gubiti higroskopnu vodu smanjuju mu se dimenzije, tj. uteže se.
 Prosušeno drvo je ono drvo koje je sušenjem izgubilo osimslobodne i dio higroskopne,
odnosno,vezane vode. Sadržaj vode u prosušenom drvetu zavisi od relativne vlažnosti
zraka, tj. odgovara stanju higroskopne ravnoteže.
 U zavisnosti od uslova u kojima se nalazi prosušeno drvo postoje stanja vlažnosti:
brodo-suho drvo(vlažnost 18-22%), zrako-suho drvo(12-18%) i sobno-suho drvo(8-12%).
 Standard koji koristimo razlikuje sljedeća stanja vlažnosti: napojeno drvo-pore potpuno
ispunjene vodom; sirovo drvo-čije je stanje vlažnosti iznad tačke zasićenosi žice (od 28-
32%); polusuho drvo-drvo koje je izgubilo slobodnu vodu; i prosušeno drvo koje može
biti: transportno suho(vlažnosti 18-22%), vazdušno suho(12-18%), isušeno drvo (6-12%)
i suho drvo (vlažnosti oko 0%).
 Standardna propisana vlažnost drveta za ispitivanja je 12%.
Određivanje vlažnosti
 Sadržaj vode u drvetu utvđuje se na više načina. Postoje direktne i indirektne metode
određivanja sadržaja vode u drvetu.
 Kod direktnih metoda određivanja sadržaja vode neophodno je vodu na određeni način
izdvojiti iz drveta i izmjeriti njenu masu ili volumen. Direktne metode su: metoda
sušenja u sušioniku (gravimetrijska metoda), destilacijska metoda i metoda titracije.
 Kod indirektnih metoda se uz pomoć odnosa između određenog fizičkog svojstva
drveta i sadržaja vode u drvetu procjenjuje sadržaj vode u drvetu. Od indirektnih metoda
su najznačajnije: metode električnih vlagomjera.
 Vlažnost drveta se najčešće određuje-gravimetrijskom metodom (metodom sušenja u
sušioniku). Sušenje drvenih epruveta tj. uzoraka drveta na kojim se želi utvrditi vlažnost
najčešće se vrši na uzorcima dimenzija 30x30x20 ili 20x20x25 mm.
 Ako je drvo vlažno temperatura u sušioniku se oprezno i postepeno podiže do 103 +/-
2oC, uz osigurano cirkulisanje zraka. Sušenje je završeno kada uzastopna vaganja (u
razmaku 4 sata) pokažu konstantnu masu drveta. Maksimalno odsupanje osušene probe u
četverosatnom intervalu može iznositi 0,2%.
 Vlažnost drveta se određuje obrascem (načni procenat vlažnosti W):
W=mw-mo/mo (g/g) ili W=mw-mo/mo*100 (%) gdje su mw-gustoća drveta u stanju
vlažnosti W, a mo-gustoća potpuno suhog drveta.
 Komercijalni procenat vlažnosti (Wk) se određuje:
W=mw-mo/mw (g/g) ili W=mw-mo/mw*100 (%)
Količina i raspored vlage
 Pored mase drveza sadržaj vode u drvetu je jedan od najbitnijih faktora koji utiču na
ponašanje drveta. Gustoća drveta je približno konstantna, a do njene promjene dovodi
promjena sadržaja vlage. Vlažnost drveta je promjenljiva, a zavisi od relativne vlažnosti
okolnog zraka (zakon o higroskopnoj vlažnosti).
 U vrijeme sječe različita je količina i raspored vlage u raznim vrstama drveta:
visok procenat vlažnosti sadrže: bjeljika četinara (130-200%) topola(120-180%) i
brijest (90-150%); srednji procenat: srž vajmutovca (80-100%) i bukva,hrast,breza (80-
90%) i malen procenat: srži smrče,bora,ariša (30-40%) i orah i bagrem (50-55%).
 Procenat vlažnosti zavisi i od strane svijeta na koju su orijentisani dijelovi stabla.
 Sušenje se vrši da bi se dostigla eksploataciona vlažnost, a ona je različita za razne
proizvode: muzički instrumenti 5%, namještaj i parket 6-8%, auto karoserije 7-10%,
sportski rekviziti 8-12%, unutrašnje obloge vagona 10-12%, vanjska vrata i prozori 11-
13%, brodski pod 12-14%... uobičajeno je da je vlažnost elemenata za izradu navedenih
proizvoda 1-2% niža jer u toku završne obrade sortiment prima nesto vlage.
UTEZANJE I BUBRENJE
 Kao posljedica promjene stanja vlažnosti drveta dolazi do promjene dimenzija drveta tj,
do utezanja i bubrenja. Na uzetanje odnosno bubrenje utiče količina higroskopne vlage,
tj. vezane vode. Prilikom sušenja drvo prvo gubi slobodnu vodu i mijenja gustoću, ali
dimenzije su nepromjenljive.
 Kada drvo sušenjem gubi svoiju vezanu vidu mijenja i gustoći i dimenzije, tj. uteže se.
Utezanje je posljedica sušenja od tačke zasićenosti vlakanaca do stanja standardne suhoće
 Od stanja apsolutne suhoće do tačke zasićensoti vlakanaca u doticaju sa zrakom drvo
upija vodenu paru iz zraka i povećava svoju gustoću i dimenzije, tj. bubri.
UTEZANJE DRVETA
 Utezanje drveta može se posmatrati u tri glavna smjera: longitudinalno, radijalno i
tangentno. Osim toga može se posmatrati zapreminsko utezanje ili utezanje u
proizvoljnim smjerovima.
 Standard (JUS) razlikuje: linearno i zapreminsko utezanje.
Određivanje utezanja
 Veličinu pojedinih utezanja možemo utvrditi na način kako propisuju standardi. U pravilu
utezanje se određuje od tačke zasćenosti do stanja apsolutne suhoće. Utezanje i bubrenje
se ispituju i određuju na standardnim uzorcima veličina 20x20x25 mm.
 Početno mjerno stanje epruveta kada je u pitanju vlažnost je iznad TZŽ-a. U tom stanju
se precizno izmjere dimenzije epruveta i označe sa idexom max. ili n (napojeno stanje).
Kod linearnog i zapreminskog utezanja najčešće se obilježe presjecrenje.i dijagonala kao
mjesta za mjerenje.
 Nakon toga se epruvete stavljaju u laboratorijske sušionike, gdje se postepeno podešava
temperatura 40-70-103oC. Apsolutna suhoća je postignuta kada uzastopna vaganja
epruveta u razmaku od 4 sata ne pokažu razliku u težini. Na ovaj način su postignute
minimalne dimenzije (min ili 0) i njihovo mjerenje se vrši na istim mjestima gdje su
mjerene maksimalne dužine.
 Procentulano utezanje se dobije po obrascima:
longitudinalno utezanje: Ul=In-Io/In*100% gdje su:
radijalno uteznaje: Ur=bn-bo/bn*100% U-utezanje
tangentno utezanje: Ut=an-ao/an*100% n-index uz max. dimenzije
zapreminsko utezanje: Uv=Vn-Vo/Vn*100% o-index uz min- dimenzije.
 Zapreminsko utezanje može se izračunati i iz linearnih obrascem:
Uv= Ul + Ur + Ut (%)
 Utezanje nije u svim smjerovima jednoka. Najveće je u smjeru godova(tangentno) nešti
manje u smjeru drvnih trakova(radijalno),a najmanje u smjeru vlakanaca(longitudinalno).
 Za praksu su značajni i koeficijenti utezanja. Koeficijent utezanja je postotak utezanja
računat za svaki postotak smanjenja vlažnosti u higroskopnom području. Koeficijent
utezanja se dovije po obrascu: Ku=U/Wh (gdje je k-koeficijent utezanja; U-postotak
ukupnog utezanja i Wh-postotak higroskopne vlage u tački zasićenosti žice (oko 30%).
Određivanje bubrenja
 Proces suprotan utezanju koji nastaje kada drvo upija vlagu i time razmiče micele,
odnosno povećava dimenzije zove se bubrenje. Ono se odvija sve do tačke
zasićenosti žice.
 Kod određivanja bubrenja vrši se mjerenje dimenzija u apsolutno suhom stanju, a
zatim nakon zasićenj vodom.
 Bubrenje se dobija po obrascima:
Procentulano utezanje se dobije po obrascima:
longitudinalno utezanje: Bl=In-Io/In*100% gdje su:
radijalno uteznaje: Br=bn-bo/bn*100% B-utezanje
tangentno utezanje: Bt=an-ao/an*100% n-index uz max. dimenzije
zapreminsko utezanje: Bv=Vn-Vo/Vn*100% o-index uz min- dimenzije.
 Međusoban odnos utezanja i bubrenja se može prikazati sljedećim obrascima:
U=B/(1+B) i B=U/(1-U)
Faktori koji utiču na utezanje i bubrenje
 Utezanje odnosno bubrenje zavidi od niza faktora: građi drveta, zapreminskoj
gustoći, sadržaju smole i dr.
 Anizotropnost utezanja mogli bi se objasniti na osnovu: anatomske građe drveta,
modifikacija u orijentaciji fibrila i barijacija u slojevima ćelijskih membrana.
 Veličina utezanja četinara zavisi i od učešća zone kasnog drveta.
 Nepravilnost građe utječe na veličinu utezanja. Kompresijsko i tenzijsko drvo jače
se utežu u longitudinalnom smjeru od normalnog.
 Mladi periferni godovi jače se utežu od središnjih. Bjeljika se jače uteže od srži, jer
srž sadrži tvari za osržavanje.
 Drvo lišćara uteže se u prosjeku nešto jače od drveta četinara.
 Gustoća utiče na utezanje. Može se reći da je veće utezanje što je veća njegova
gustoća.
 Drvni traci umanjuju donekle utezanje u radijalnom smjeru.
 Kvrge i sadržaj smole smanjuju utezanje. Drvo napadnuto od truleži jače se uteže.
 Stepen vlage sredine u kojoj se drvo nalazi utiče na utezanje. Na jugu se drvo jače
uteže nego na sjeveru.
 Način obrade utiče na utezanje. Rezano drvo se jače uteže od oblog.
Značaj utezanja i bubrenja
 Pored poroznosti drveta, utezanje i bubrenje koje se u praksi naziva „rad“ drveta,
predstavlja u praksi najveću prirodnu manu drveta u preradi, obradi i upotrebi.
 Usljed utezanja i bubrenja drvedolazi do raznih pukotina i deformacija u raznim
smjerovima kod rezane građe i gotovih obradaka.
GUSTOĆA DRVETA
 Gustoća drveta je masa jedinice zapremine drveta sa porama. Drvo je porozno tijelo
izgrađeno iz čvrstih membrana ćelija i fine mreže pora. Potrebno je razlikovati masu
jedinice zapremine drveta kao poroznog tijela od mase jedinice zapremine drvne tvari od
koje su izgrađene ćelijske membrane.
 S obzirom na sadržaj vode razlikuju se: gustoća drveta u standardnom suhom,
prosušenom, provelom i sirovom stanju.
 Za poređenje može se uzeti gustoća standardno suhog drveta i nominalna gustoća.
Gustoća čiste drvne supstance
 Gustoća čiste drvne tvari kreće se u vrlo uskim granicama. Razlike zavise od vrste drveta
tj. hemijskog sastava drveta, te od metode određivanja gustoće drvne tvari. Usvojeno je
da je gustoća drvne tvari za sve vrste dveta jednaka i iznosi 1,50 g/cm3.
 Gustoća drvne tvari mjeri se potapanjem vrlo tankih uzoraka (presjek drveta dobiven
mikrotomom) u vodi, benzinu ili heliju. Najbolji rezultati se postižu sa helijem.
Gustoća prirodnog drveta sa porama
 Kod istog drveta različite zapreminske gustoće odgovaraju stanjima vlažnosti u kojima se
drvo nalazi u toku prerade i obrade.
 Gustoće prirodnog drveta koje odgovaraju stanjima različite vlažnosti drveta mogu biti:
za napojeno drvo, za sirovo drvo, za provelo drvo, za prosušeno drvo, za standardno
vlažno drvo (vlažnost 12%), za apsolutno suho drvo i nominalna gustoća.
Određivanje gustoće drveta
 Sve gustoće određuju se obrascem: ρ=m/v (g/cm3) gdje je m-gustoća drveta u gramima, a
V-zapremina drveza u cm3.
 Masa se određuje vaganjem na vagama raznih preciznosti, što zavisi od zahtjeva tačnosti.
 Zapremina se određuje raznim metodama što zavisi od cilja i zahtjeva tačnosti. Brz,
jednostavan i zadovoljavajuće tačnosti, metod određivanja gustoće drveta je razradio
Breuille na principu potapanja drveta u živu. Za tu metodu konstruisan je poseban
instrument koji se naziva volumenometar sa živom.
 Volumenometar se sastoji iz čeličnog rezervoara za živu na kome je poklopac sa
navojem. Na sredini poklopca je šupljina u koju se postavlja šuplja staklena cijev sa
oznakom nivoa na kojem treba da se nalazi živa pri mjerenju. U rezevoar se sa strane
može okomito uvrtati klip sa mikrometarskom skalom koji ulaženjme u rezervoar
potiskuje živu u staklenu cijev do oznake nivoa. Prvo očitavanje se izvrši na
mikrometarskoj skali pri praznom rezervoaru, a zatim se klip vraća u prvobitni položaj te
nivo žive u reezervoaru opada. Zatim se odvrne poklopac i proba stavi u rezervoar i
zavrne poklopac. Dovođenjem žive u cijev do oznake nivoa, dobije se novo očitanje na
mikrometarskoj skali. Kada se razlika ova dva očitanja pomnoži sa konstantom dobije se
zapremina komada koji se ispituje.
 Ovaj način određivanje zapremine drveta je pogodan za nepravilne komadiće drveta.
Gustoća drveta najčešće se određuje stereometrijski
 Izrade se geometrijski pravilne prizmatične probe, a dimenzije proba se mjere na
određenim i obilježenim mjestima (presjecima dijagonala stranica). Zapremina probe se
izračuna kao proizvod izmjerenih dimenzija. Ubičajene dimenzije proba su 20x20x25mm
 Kod metoda osim komplikovanosti na rezultate utiču greške i nepravilnosti građe drveta.
Gustoća napojenog drveta
 Sirovo, svježe oboreno drvo ako se potopi u vodi i dalje upija vlagu, a zapreminska
gustoća drveta koje duže leži potopljeno u vodin naziva se gustoća napojenog drveta.
Ovo stanje se može postići samo vještački. Gustoća se izračunava obrascem: ρna=mna/vna
(g/cm3) gdje je mna-gustoća napojenog drveta, a Vna-zapremina napojenog drveta.
 Pored značaja u nauci u praksi se ova gustoća susreće kod splavarenja, te kod čuvanja i
pranaj trupaca u bazenima.
Gustoća sirovog drveta
 Drvo u dubećem stanju ili u momentu sječenja u sebi ima određenu vlagu i njegova masa
se naziva gustoća sirovog drveta. i ona se određuje obrascem: ρs=ms/vs (g/cm3) gdje je
ms-gustoća sirovog drveta, a Vs-zapremina sirovog drveta.
 Ova gustoća je od znčaja ako se sirovo drvo odmah nakon sječe transportuje i prerađuje.
Gustoća provelog drveta
 Drvo koje je nakon sječe izvjesno vrijeme odležalo u šumi ili na stovarištu isušivanjem
izgubi jedan dio vlage i tada se govori o gustoći provelog drveta, a određuje se
obrascem: ρpr=mpr/vpr (g/cm3) gdje je mpr-gustoća provelog drveta, a Vpr-zapremina
provelog drveta.
 Ovo stanje vlažnosi je od praktične važnosti jer se drvo u ovakvom stanju najčešće
transportuje i primarno prerađuje.
Gustoća prosušenog drveta
 Drvo pri prirodnom ili vještačkom sušenju dolazi u određeno stanje suhoće. Gustoća
prosušenog drveta odnosi se na drvo vlažnosti od 8-22% a određuje se obrascem:
ρp=mp/vp (g/cm3) gdje je mp-gustoća napojenog drveta, a Vp-zapremina napojenog drveta.
Gustoća apsolutno suhog drveta
 Drvo kojem je vještačkim putem isparena sva vlaga ima gustoću apsolutno suhog
drveta, a određuje se obrascem: ρo=mo/vo (g/cm3) gdje je mo-gustoća napojenog drveta, a
Vo-zapremina napojenog drveta.
 Ova gustoća je najegzaktniji pokazatelj gustoće drveta. koristi se u naučne svrhe za
analize, proračue i kompariranje.
Nominalna gustoća
 Nominalna gustoća pokazuje koliko se mase suhog drveta nalazi u zapremini sirovog
drveta, a određuje se obrascem: ρy=mo/vmax (g/cm3) gdje je mo-gustoća suhog drveta, a
Vmax-zapremina sirovog drveta.
 Ova gustoća uobičajena je u američkoj praksi.

Faktori koji utiču na gustoću

 Gustoća drveta zavisi od mnogo unutrašnjih i vanjskih faktora. Najznačajniji faktori su:
vrsta drveta, građa drveta, dio stabla, sadržaj vode, hemizam, greške drveta, stanište, tip
šume, položaj stabla u sastojini i dr.
 Građa drveta utiče na gustoću. Što je veći broj elemenata na jedinici površine, što su
ćelijske membrane debolje, a lumeni manji, veća je gustoća u jedinici zapremine drveta.
 God je izgrađen iz ranog i kasnog drveta. kasno drvo je za oko 1,5 do 4,0 puta veće
zapreminske gustoće od ranog drveta.
 Četirani užih godova imaju veću gustoću od četinara širih godova,a prstenasto porozni
lišćari širih godova imaju veću gustoću kod prstenasto poroznih lišćara uskih godova.
 Nepravilnost građe koje zbijaju elemente atomske građe povećavaju gustoću drveta.
 Gustoća kompresijskog drveta veća je od gustoće normalnog drveta, a gustoća
tenzijskog drveta je neznatno veća od gustoće normalnog drveta.
 Poznate su razlike gustoće bjeljike i srži, gustoće drveta korijena,žilišta i debla.
Nominalna gustoća bjeljike je manja od gustoćše srži. Gustoća drveta žilišta je veća od
gustoće ostalog dijela debla.
 Na gustoću drveta utječe i sadržaj vode. Što je veći sadržaj vode veća je gustoća drveta.
 I stanište je od utjecaja na gustoću drveta. gustoća drveta unutar jedne vrste sa raznih
staništa varira u širokim granicama.
 Gustoća drveta zavisi od položaja stabla u sastojini.
 Uobičajeno je grupisanje drveta po gustoći u 5 kategorija: vrlo lako (do 0.40 g/cm3),
lako (od 0,40 do 0,55 g/cm3), srednje teško (od 0,55 do 0,70 g/cm3), teško (od 0,70 do
0,80 g/cm3) i vrlo teško (preko 0,80 g/cm3).
 U novije vrijeme mjere za drvo se isključivo iskazuju u m3.
Značaj gustoće drveta
 Gustoća drveta ma praktičnu važnost. Od značaja je za iznošenje i transport drveta.
 Na osnovu gustoće mogu se procijeniti neka fizička i mehanička svojstva drveta.
 Na osnovu gustoće može se kontrolisati sadržaj vode u drvetu i procijeniti trajnost drveta.
TERMIČKE OSOBINE DRVETA
 Od termičkih osobina drveta od značaja su: vodljivost toplote, specifična toplota i
dilatacija.
 Vodljivost topline je određena sposobnošću drveta da sprovodi toplotu, a izražava se
koeficijentom vodljivosti toplote. Jedinica za taj koeficijent tj. za termičku vodljivost je
Vat po metra-Klevin (W/mK).
 Koeficijent vodljivosti topline drveta zavisi od anatomske građe, gustoće, smjera
vlakanaca, temperature i sadržaja vode u drvetu.
 Odnos između koeficijenta vodljivosti toplote i gustoće standardno suhog drveta može se
izraziti: λ=A*ρ+B gdje je: λ-koeficijent vodljivost, AiB-parametri koji ne zavise od koef.
 Koeficijent je veći u smjeru vlakanaca, nego okomito na vlakanca. Za sve vrste drveta
ovaj koef. je veći u smjeru vlakanaca za 87-139% u odnosu na vlakanca u tangentnom
smjeru. A za 6-16% je veći u radijalnom u odnosu na tangentni smjer prostiranja.
 Koeficijent zavisi i od vlage drveta. što je vlaga veća to je veći koef. vodljivosti toplote.
 Vodljivost toplote drveta je od začaja za zagrijavanje,parenje i sušenje drveta itd.
 Specifična toplina je količina toplote u (J) koja je potrebna da se 1kg drveta zagrije za
1K. Suhom drvetu je potrebno 3-7 puta više toplote nego željezu da bi mu temperatura
porasla za 1K. Ona ne zavisi od vrste i građe drveta, već od temperature i sadržaja vode.
 Dilatacija je fizička pojava da zarijavanjem neko tijelo uveća svoje dimenzije, a
hlađenjem smanjuje. Kod dilatacije je značajan koeficijent dilatacije koji predstavlja
promjenu jedinice dužine ako se promjeni temperatura za 1oC. Ovaj koeficijent zavisi od
vrste i građe drveta, smjera vlakanaca, sadržaja vode u drvetu i područja temperature.
dilatacija je od praktičnog značaja pri hidrotermičkoj obradi i ocjeni vladanja drveta kao
građevinskog materijala u slučaju požara, te kada treba dati odgovor kako nastaju
pukotine od studeni na živim stablima.
 Toplotna moć(snaga ogrijevanja) je količina toplote koja se proizvede sagorijevanjem
1kg drveta. Sadržaj ugljika,vodika i gorivih sastojaka (smole,ulja,masti) povećavaju
toplotnu moć drveta. toplotnu moć drveta smanjuje sadržaj vode i tanina.
 Tačka zapaljivosti je temperatura na kojoj drvo počinje da gori pod uticajem izvora
paljenja. Za drvo ova temperatura se kreće od 200-290oC.
 Tačka gorenja je temperatura pri kojoj zapaljeno drvo nastavlja gorenje i plamen je
stalan. Temperatura se kreće u granicama od 260-320oC.
 Dužina paljenja je vrijeme u sekundama od početka djelovanja toplote do zapaljenja.
 Faktor zapaljivosti je recipročna vrijednost dužine paljenja.
 Kod dužeg ležanja većih količina drvenih otpadaka može se desiti samozapaljenje.
 Pirometrijski efekat je maksimalna temperatura koja se može postići sagorijevanjem
jedinice težine drveta. Ovaj efekat za domaće vrste drveta varira od 770-1198oC.
Značaj termičkih osobina drveta
 Termičke osobine imaju praktični značaj. Zbog slabe vodljivosti toplote suho drvo se
koristi kao toplotno-izolacioni materijal. Upotrebljava se za podove, držala za alate..
AKUSTIČNE OSOBINE DRVETA
 Drvo je nezamjenjiv materijal za izgradnju muzičkih instrumenata i za postizanje
muzičkih efekata.
 Od akutičkih osobina drveta su značajne:rezonancija, apsorpcija i izolacija.
 Brzina rasprostiranja zvuka kroz čvrsta tijela može se odrediti po formuli: v=E/ρ (m/s),
gdje je E-modul elastičnosti, ρ-gustoća materijala i v-brzina zvuka.
 Valovi zvuka u drvetu se šire oko 10-15 puta brže nego u zraku, a približno jednako brzo
kao u metalu.
 Brzina zvuka zavisi od modula elastičnosti i zapremiske gustoće drveta. Brzina zvuka
je veća što je modul elastičnosti veći. Što je veća zapreminska gustoća to je brzina zvuka
manja. Vlaga drveta smanjuje brzinu zvuka. Brzina zvuka zavisi od smjera
rasprostiranja. Najveća brzina zvuka je u smjeru vlakanaca, znatno manja u radijalnom,
a najmanja u tangentnom smjeru.
 Drvo pravilnije građe ima veću brzinu zvuka, jer nepravilnost građe drveta smanjuje
brzinu zvuka.
 Za građu violina koristi se planinska smrča pravilne građe, čista od kvržica, zdrava,
pravilnih i uskih godova, malog učešća zone kasnog drveta, prave žice, velike elastičnosti
i velike cjepljivosti. Najbolja je planinska smrča(rezonans drvo) starosti 200-300 godina.
 Smola i masne tvari smanjuju brzinu zvuka.
 Sposobnost rezonancije drveta je značajna u gradnji muzičkih instrumenata. Za
rezonanciju je zvuk proizveden u neposrednom ili posrednom kontaktu sa drvetom i drvo
prima, provodi, apsorbuje i jedan dio odaje kao drugačiji (često plemenjen) zvuk. Za
rezonanciju su značajni brzina i pravilnost prostiranja zvuka kroz drvo, uz manji otpor.
 Apsorpcija drveta je sposobnost drveta da upija zvuk koji nastaje u zatvorenoj
prostoriji. Zbog toga se drvo više upotrebljava u unutrašnjoj gradnji pozorišta... drvo ima
sposobnost da upije zvuk koji dolazi iz susjednih prostorija ili slobodnog prostora zato se
često upotrebljava kao izolacioni materijal zidova, a uz to i uljepšava prostoriju.
Značaj akustičnih osobina drveta
 Vodljivost zvuka ima i praktički značaj za procjenu zdravstvenog stanja dubećih stabala i
kvaliteta drveta. Zdrava stabla daju jasan i kratak zvuk, trula odzvanjaju muklo i kratko, a
šuplja muklo i dugo.
 Proizvođači muzičkih instrumenata i trgovci drvetom po visini, jasnoći i trajanju ton
odzvanjanj prepoznaju trupce koji najbolje provode zvuk.
ELEKTRIČNE OSOBINE
 Električne osobine drveta se javljaju kada na drvo djeluje elektricitet.
 U električna svojstva spadaju: vodljivost elektriciteta, specifičan električni otpor i
dielektrična konstanta.
 Suho drvo je loš vodih elektriciteta. Stepen vodljivost zavisi od atomske građe. Najveća
vodljivost je u smjeru vlakanaca.
 Električni otpor je otpor koji neki materija pruža toku elektriciteta.
 Specifičan otpor zavisi od vrste drveta, zapreminske gustoće, sadržaja vode u drvetu
i smjera vlakanaca.
 Suho drvo je odličan izolator.
 Specifičan otpor je različit u tri osnovna presjeka. U smjeru žice je dva puta manji od
otpora u transferzalom smjeru. U radijalnom smjeru električni otpor je nešto manji od
onog u tangentnom smjeru.
 Relativni dielektrični koeficijent (dielektrična konstanta) je odnos između
dielektričnog koeficijenta dielektrične tvari i dielektričnog efekta vakuma. Dielektrična
konstanta se može definisati i kao odnos između kapaciteta kondenzator, ako je između
ploča kondenzatora neka dielektrična tvar, npr. drvo i kapaciteta kondenzatora ako je
između ploča kondenzatora vakum. Dielekrični koeficijent za vazduh je 1,0, za vodu 81,
za potpuno suhu drvu tvar 4,2.
 Dielektrični koeficijent zavisi od: frekvencije izmjenične strue, smjera vlakanaca,
gustoće i vlažnosti drveta.
 Ovaj efekat je proporcionalan sa gustoćom i sa sadržajem vode u drvetu. Što je sadržaj
vode veći, veći je i dielektrični koeficijent drveta.
 Na bazi zavisnosti dielektričnog koeficijenta od vlage drveta je konstruisan električni
mjerni instrument-higrometar-za mjerenje vlage drveta.
 U tehnici prerade drveta važno je poznavanje električnih osobina drveta. značajno je i
kod vještačkog sušenja i lijepljenja drveta, kao i za određivanje sadržaja vlage u drvetu.
OSTALE FIZIČKE OSOBINE DRVETA
 Drvo slabo propušta svjetlost. Promjena boje drveta, koje nastaju djelovanjem sunčeve
svjetlosti u drvo prodiru manje od 1mm. Bjeljika je propusnija od srži. Vlaga i sadržaj
smole povećavaju propusnost svjetla.
 Drvo lahko propušta rengenske zrake. Zapreminska gustoća utiče na propusnost. Drvo
veće zapreminske gustoće ima veći stepen upijanja rengenskih zraka. Od značaja je
primjena osobine propusnosti drveta za rengenske zrake. Koristi se za ispitivanje
strukture drveta, te za ispitivanje raznih vrsta ploča i drveta za izgradnju aviona.
 Drvo upija inftracrvene zrake i to se koristi pri sušenju i sterilizaciji drveta.
MEHANIČKE OSOBINE DRVETA
 Sposobnost drveta da se suprostavi djelovanju vanjskih mehaničkih sila koje nastoje da
mu promijene prirodni oblik i dimenzije, određuje njegove mehaničke osobine.
 Promjena dimenzija i oblika zove se deformacija. Deformacije mogu biti privremene
(elastične) i trajnce (plastične).
 Elastične deformacije su one ako nakon prestanka djelovanja vanjskih sila poprimaju
prirodni oblik i dimenzije. Ukoliko po prestanku djelovanja vanjskih sila ostaje trajno
promijenjen prirodni oblik i dimenzije promjene su plastične.
 Djelovanje vanjskih sila koje teže da deformišu tijelo može se svesti na tri slučaja:
a) sila uzrokuje kompresiju-čvrstoću na pritisak;
b) sila uzrokuje dilataciju-čvrstoću na istezanje (zatezanje, vlak); i
c) sila uzrokuje torziju-smicanje i uvrtanje.

Slika br. 91 (strana 205)

 Pri deformacijama dimenzije tijela se produžuju ili skraćuju. Relativno izduženje ili
skraćenje dimenzija tijela pri ovim deformacijama određuje se izrazom: E=∆l/lo ; gdje je:
∆l=l-lo. l je dužina tijela pod djelovanjem sile, lo-prvobitna dužina.
 Odnos između specifičnog poprečnog skraćenja i specifičnog uzdužnog produženja je
određen Poasonovim brojem.
 Unutar određenih granica deformacije su upravno proporcionalne sa naprezanjem(granica
proporcionalnosti). Ovu zavisnost je utvrdio Hooke, pa se prema njemu i zove Hukov
zakon.

Slika br. 92 (strana 206).

 Prema načinu djelovanja vanjske sile i načinu otpora drveta razlikujemo sljedeće
mehaničke osobine: tvrdoća, čvrstoća, elasticitet, žilavost i otpornost protiv habanja.
TVRDOĆA DRVETA
 Tvrdoća drveta je otpor kojim se drvo suprostavlja prodiranju nekog drugog tijela u
njega. Ovo svojstvo je veoma značajno, jer utiče na radni učinak i trošenje alata pri
obradi drveta.
 Za određivanje tvrdoće drveta među prve usvojene metode spada utiskivanje čelične
kugle po Brinellu. Brinellova čelična kuglica promjera 10mm pri ispitivanju se utiskuje u
drvene epruvete konstantnom silom (ta sila je za lahke vrste drveta 100N, za srednje
teške vrste 500N i za teške vrste drveta 1000N). To opterećenje traje 30s nakon toga se
mjeri ulegnuće tj promjer sa tačnošću od 0,01mm.
Izračunavanje tvrdoće po Brinellu vrši se preko obrasca: HB=2F/πD(D-√ D 2−d 2) gdje je
HB-tvrdoća po Brinellu(MPa), F-sila utiskivanja, D-promjer kuglice i d-promjer ulupka.
Nedostatak Brinellove metode je u tome što mali promjer ulupka može zahvatiti pretežno
rano ili kasno drvo, te dovesti do nepouzdanih rezultata.
 Zbog navedenog rezultata Brinellove metode, vrši se ispitivanje tvrdoće po Janki. Po
ovoj metodi ulupak je konstantan, jer se kuglica promjera 11,284mm utiskuje do dubine
jednake radijusu kuglice 5,652mm i dobije se površina ulupka od 100mm2. (slika 94).
Tvrdoća po janki odgovara direktno sili utiskivanja po jedinici površine: HJ=F (MPa).
I ova metoda ima nedostatak zbog dubine utiskivanja povećava se oko kuglice gustoća, a
time se djelimično povećava i tvrdoća.
 Zbog navedenih nedostataka nastala je modifikovana metoda po Janki. Po ovoj metodi
kuglica se utiskuje samo do dubine 2,82mm, a dobije se ulupak površine 75mm2.
 Sličnu metodu razradili su Krippel-Pallay koji utiskuju kuglu promjera 31,831mm do
dubine 2mm i tako dobiju površinu ulupka od 200mm2. Ta tvrdoća se izračunava po
obrascu: HK=F/2 (MPa). Ovom metodom se znatno eliminiše uticaj povećavanja gustoće i
eliminiše uticaj ranog i kasnog drveta.
Faktori tvrdoće drveta
 Faktori koji utiču na tvrdoću su unutrašnji i vanjski. Ti faktori su ili u samoj anatomskoj
građi drveta i hemizma ili su uslovljeni položajem ispitivanja u odnosu na vlakanca.
 Četinari uskih godova i lišćari širokih godova imaju veće učešće zone kasnog drveta,
te su i tvrđi. Drvo veče mase je i tvrđe.
 Prema dijelovima debla različita ke tvrdoća. Najtvrđe je drvo u žilištu.
 Hemizam drveta utiče na tvrdoću. Što je veći sadržaj vode, drvo je mekše i obrnuto.
 Tvrdoća zavisi i od stepena zdravosti drveta. zdravo drvo ima veći stepen tvrdoće.
 Sadržaj smole utiče na tvrdoću. Žitka smola čini drvo mekšim.
 Parenjem ili zagrijavanjem drveta u vrućoj vodi smanjuje se tvrdoća drveta.
Značaj tvrdoće
 Tvrdoća drveta je od praktičnog značaja. Nekada je poželjno, a nekada nepoželjno
svojstvo, te se prema namjeni i vrši izbor vrste drveta određene tvrdoće.
ČVRSTOĆA DRVETA
 Pod čvrstoćom drveta podrazumijeva se otpor što ga drvo pruža nekoj vanjskoj sili koja
nastoji da ga raskine, smrvi, savije ili prelomi.
 Razlikujemo sljedeće čvrstoće: čvrstoća na pritisak (tlak), čvrstoća zatezanja (vlak),
čvrstoća na savijanje, na smicanje i na cijepanje i sukanje (torziju).
Čvrstoća na pritisak (tlak)
 Ispoljava se kada neka sila djeluje na tijelo nastojeći da ga pritiskom deformiše i razori.
 Dva su osnovna pravca djelovanja ove sile: u pravcu toka vlakanaca (aksijalno) i okomito
na tok vlakanaca (radijalno i tangentno).
 Čvrstoća na pritisak je otpor koji nastaje u drvetu pri maksimalnoj pritisnoj sili koja
djeluje u pravcu toka vlakanaca. Ta čvrstoća je 3 do 10 puta veća od čvrstoće na pritisak
okomito na vlakanca. Čvrstoća na pritisak određuje se obrascem: δp=Fmax/Ao (MPa) gdje
je: Fmax sila loma probe (N), a Ao površina prvobitnog presjeka probe (mm2).
 Čvrstoća na pritisak se izražava sa tačnošću do 0,1MPa. Probe za ispitivanje su
standardne dimenzije 20x20x40mm. Vlažnost epruveta je u granici 9-15%.
 Čvrstoća na pritisak okomito na tok vlakanaca određuje se djelovanjem sile pritiska
tangentno na tok godova, odnosno djelovanjem u radijalnom pravcu. Prosječna čvrstoća
na pritisak okomito na vlakanca dobije se iz prosjeka tangentne i radijalne čvrstoće.
Određivanje se vrši na epruvetama koje su iste kao za određivanje čvrstoće u smjeru
vlakanaca.
 Čvrstoća na pritisak je značajna kod pilota, potpornjaka, stupova, pragova itd.
Čvrstoća na zatezanje (vlak)
 Čvrstoća na vlak(zatezanje) je otpor koji pruža neko tijelo djelovanju dvaju sila
suprotnog smjera koji nastoje da ga rastrgaju ili raskinu.
 Sile mogu djelovati u smjeru drvnih vlakanaca ili okomito na vlakanca (slika 96).
 Ova čvrstoća se određuje obrascem: δw=Fmax/Ao (MPa) gdje je: Fmax sila loma probe (N), a
Ao površina prvobitnog presjeka probe (mm2).
 Ova čvrstoća nema nekog posebnog značaja. Dolazi do izražaja kod rude za kola, motki...
Čvrstoća na savijanje
 Otpor koji pruža neko tijelo poduprto na oba kraja ili pričvršćeno samo na jednom kraju
silama koje ga nastoje saviti ili prelomiti nazivamo čvrstoća na savijanje.
 Izračunava se obrascem: δ=3Fmax I/2bh2 (MPa) gdje je: Fmax sila koja je prouzrokovala lom
(N), I-standardizovani razmak oslonca (280mm), b-prvobitna širina probe radijalno
(mm), i h-prvobitna visina probe tangentno (mm).
 Čvrstoća na savijanje od posebnog je značaja za konstrukcije iz drveta, najčešće u
građevinarstvu, mostogradnji, rudarstvu, brodogradnji, konstrukcijama namještaja...
Čvrstoća na smicanje
 Čvrstoća na smicanje je otpor što ga drvo pruža vanjskoj sili koja nastoji da makne,
odnosno klizne njegove dijelove paralelno sa vlakancima ili okomito na tok vlakanaca.
Izračunava se po obrascu δw=Pmax/bl (MPa) gdje je: Pmax maksimalno opterećenje(N), a
b i l dimenzije smicajne površine (mm).
 Ova čvrstoća nema neki poseban značaj,te se istraživanja vrše isključivo za naučne svrhe.
Čvrstoća na sukanje (torziju)
 Čvrstoća na sukanje (torziju) je otpor kojim se neko tijelo suprostavlja djelovanju
dvaju sila suprotnog smjera koje nastoje da to tijelo usuču, tj. zaogrenu oko njegove ose.
 Ova vrsta naprezanja nema praktičnog značaja, jer se koriste drveni viljkovi.
Čvrstoća na cijepanje
 Pod čvrstoćom na cijepanje podrazumijeva se otpor koji drvo prouža prodiranju vanjske
sile koja nastoji da ga rastavi u pravcu toga drvnih vlakanaca. Za doređivanje ove
čvrstoće koriste se specijalne probe dimenzija 50x50x100mm.
 Kod ove čvrstoće rastavljanje se vrši djelovanjem dvaju jednakih ekscentričnih sila
supronog smjera okomitih na ravninu cijepanja. Ova čvrstoća se izražava obrascem:
C=Fmax/Ao (MPa) gdje je: Fmax sila koja izvrši rascjepljenje (N), a Ao površina prvobitnog
presjeka probe (mm2).
 drvo se bolej i lakše cijepa u radijalnog nego u drugim ravninama. Na ovo utiče
raspred i tok drvnih trakova. Zdravo drvo se bolje cijepa od natrulog. Napravilna građa
smanjuje cjepljivost.
ELASTIČNST DRVETA
 Elastičnost je granica do koje može neka sila da djeluje na drvo, a da ne nastupe traje
deformacije drveta. Elastičnost zavisi od unutrašnje građe drveta. Drvo pravilnih
godova, pravilnijeg toka vlakanaca je elastičnije. Kvrge i kvržice smanjuju elastičnost.
Suhu drvo je elastičnije od vlažnog. Elastičnost je upravno srazmjerna gustoći drveta.
Mlado drvo uz isti stepen vlažnosti je elastičnije od starog drveta. Oblo drvo je
elastičnije od četvrtastog. Veća je elastičnost u smjeru vlakanaca nego okomito na njih
 Elastičnost ima značaja kod izrade željezničkih pragova.
ŽILAVOST DRVETA
 Ako se djelovanjem vanjske sile na drvetu izvrše takve promjene oblika, a da ne dođe do
preloma, niti povratka u prvobitno stanje, već drvo trajno zadržava promijenjeni oblik,
naziva se žilavost.
 Što je drvo pravilnije unutrašnje građe, to je veći stepen žilavosti. Kvrge umanjuju
žilavost. Usukanost i ustalasanost žice uvećava žilavost. Sadržaj vlage uvećava
žilavost, te je prosuženo drvo manje žilavo od sirovog. Bjeljika je žilavija od srčike.
Sadržaj smole umanjuje žilavost. Mehki lišćari su žilaviji od teških.
  Žilavost je od značaja kod proizvodnje savijenog namještaja, ručki za kišobrane, štapova.
OTPORNOST NA HABANJE (ABRAZIJA)
 Otpornost na habanje je sposobnost drveta da se opire postepenom narušavanju njegove
površine pod djelovanjem vanjskih sila.
 U principu za određivanje habanja koriste se posebne brusne mašine sa brusnim
papirom određene finoće, uz konstantan pritisak i konstantan broj trenja skida se sloj
drveta sa površine koja se ispituje.
 Mjerenje debljine i težine probe vršimo prije i poslije habanja. Istraživanje habanja vrši
se na sva tri presjeka drveta.
 Otpor na habanje se sustreće kod: drvenih pragova, podova, stepenca, parketa, skija...
 Otpornot drveta na habanje se najčešće iskazuje međusobnim poređenjem vrsta drveta.
 Habanje zavisi od: gustoće, tvrdoće, strukture drveta, hemizma, vlažnosti...

Faktori mehaničkih osobina drveta

 Osobine drveta variraju u širokim granicama. Razlikuju se kako među vrstama, tako i
unutar iste vrste drveta od područja do područja, od sastojine do sastojine, od jednog do
drugog stabla unutar jedne sastojine...
 Mehaničke osobine drveta zavise od:udjela, veličine, rasporeda, te toka elemenata
građe.
 Mehaničke osobine zavise od širine goda. Značajne su razlike u odnosu na širinu goda
kod prstenasto-poroznih i difuzno-poroznih vrsta.
Što je veća širina goda prstenasto poroznih vrsta veće je učešće gušćeg, težeg, čvršćeg
i tvrđeg kasnog drveta. Kod difuzno-poorznih vrsta širina goda vrlo malo ili uopšte ne
utiče na mehaničke osobine drveta. Kod četinara u drvetu uskih godova unutar
određenih granica drvo je elastičnije, čvršće i tvrđe nego drvo širokih godova.
 Razlike u mehaničkim osobinama bjeljike i srži bile su predmet mnogih rasprava.
Smatra se da je za mnoge potrebe bjeljika jasenovine elastičnija, žilavija i čvršća od srži.
Smatra se da je srž hrastovine i borovine boljih mehaničkih osobina od bjeljika.
 Mehaničke osobine drveta zavise od starosti drveta. zrelo drvo je veće čvrstoće od
mladog drveta, a prestarjelo je manje čvrstoće od zrelog drveta.
 Mehaničke osobine zavise i od gustoće drveta. Može se zaključiti da što je neko drvo
unutar iste vrste veće gustoće tako drvo ima i bolje mehaničke osobine.
 Mehaničke osobine drveta zavise i od sadržaja vode u drvetu. Smanjenje vlažnosti
povećava čvrstoću drveta, a povećanje vlažnosti ih smanjuje u pravilu do TZŽ-a.
 Na mehaničke osobine drveta utiče smjer djelovanja vanjskih sila u osnosu na smjer
vlakanaca. Čvrstoća drveta je najveća u smjeru vlakanaca,najmanja okomito na vlakanca.
 Greške drveta u pravilu smanjuju mehaničke osobine drveta (kvrge, usukanost žice,
raspukline, napukline i pukotine, neprava srž, piravost, truleži...).
 Čvrstoća drveta zavisi od poprečnog profila, položaja godova i srca.
FIZIČKO-HEMIJSKE OSOBINE DRVETA
 U fizičko-hemijske osobine drveta se ubrajaju one osobine koje se manifestuju kada na
drvo djeluju neke vanjske ili unutrašnje sile, faktori ili uzročnici koji osim narušavanja
strukture drveta i promjene hemijskog sastava mijenjaju i tehničke osobine drveta.
 U ovu grupu osobina se ubrajaju: trajnost i snaga ogrijevanja.
TRAJNOST DRVETA
 Drvo zadržava duže ili kraće svoje prirodne osobine i ako na njega postoji cijeli niz
nasrtaja. Nasrtaji mogu biti: biološki, fizički, hemijski, mehanički i sl.
 Mnogi autori su za trajnost dali svoje definicije:
 Pod trajnošću se podrazumijeva osobina drveta da može duže ili kraće vrijeme zadržavati
nepromijenjene svoje prirodne osobine, posebno anatomsku građu, tvrdoću, čvrstoću,
boju i snagu ogrijevanj (ugrenović).
 Pod trajnošću podrazumijevamo dužinu vremena za koje drvo u upotrebi ostaje
nepromijenjeno u svojim prvobitnim osobinama (jovanović).
 Pod trajnošću drveta se podrazumijeva općenito vrijeme u kome drvo zadržava svoje
prirodne osobine, u prvom redu svoju čvrstoću (srnavka).
 Kollmann razlikuje trajnost upotrebe i trajnost čvrstoće.
 Po trajnosti vrste drveta se mogu podijeliti u tri grupe: veoma trajne: ariš,hrast,
brijest,tisa,cedar,čempres, pitomi kesten,crni orah,bagrem; trajne:smrča,bor,jela,jasen; i
slabo trajne: bukva,javor,jasika,breza,joha,topola,divlji kesten,vrba.
 Za upotrebu drveta uzima se približno mjerilo: trajnost veća od 12 godina: arišovina i
tisovina; trajnost 8 do 12 godina: hrastovina,bagremovina,kestenovina,borovina; trajnost
od 4-8 godina: brezovina, smrčevina, jelovina; i trajnost manja od 4 godine: bukovina,
topolovina, johovina.
 Prirodna trajnost zavisi od vanjskih i unutrašnjih faktora.
 Od unutrašnjih faktora značajni su: anatomska građa, hemijski sastav, gustoća, sadržaj
ekstraktivnih tvari.
 Drvo srži je trajnije od drveta bjeljike zbog sadržaja ekstraktivne tvari. Eterična ulja,
treslovine i fenolne tvari zbog toksičnih osobina ako ih ima u dovoi mogu dovoljnoj
količini mogu spriječiti razaranje drveta.
 Borovi i ariši su veće trajnosti zbog sadržaja smole, a hrastovi, pitomi kesten i bagrem
su veće trajnosti zbog sadržaja tanina. Bukovina je male trajnosti zbog malog sadržaja
tanina, a zbog bogatstva ugljenih hidrata.
 Sadržaj vode može narušiti ravnotežu između zraka i vode potrebne za razvoj gljiva.
Zbog manjeg sadržaja vode drvo srži je trajnije od drveta bjeljike. Što je srž tamnije boje
drvo je trajnije.
  Gustoća utiče na trajnost drveta. Veća je trajnsot drvveta unutar iste vrste, što je veća
gustoća.
 Na trajnost drveta utiče veliki broj vanjskih faktora. Tu u obzir dolaze postupci sa
drvetom, kao i uticaj okoline u toku primjene drveta.
 Drvo zimske sječe je otpornije na djelovanje gljiva nego drvo iz ljetne sječe. Niske
temperature zimi sprečavaju razvoj mikroorganizama.
 Dalji postupad sa drvetom nakon sječe može imati velikog utjecaja na trajnost. Drvo
ljetne sječe neophodno je odmah otpremiti i vršiti preradu i sušiti do odgovarajućeg
stepena vlage.
 Na trajnost drveta utiče način i mjesto upotrebe drveta. Najveću trajnost ima drvo u
potpuno suhoj prostoriji, bez zraka i priblizno iste niske temperature.
 Velike trajnosti je drvo koje se nalazi stalno pod vodom, zemljom, snnijegom i ledom,
jer su ti uslovi ujednačeni.
 Drvo je male trajnosti pri promjenljivim uslovima tj. naizmjenične vlage i suhoće.
 Drvo je male trajnosti u zatvorenim, vlažnim prostorijama sa srednjom temperaturom,
npr. podrumi,rudnici i sl.
 Trajnost drveta se može povećati i u toku prerade i obrade. Postoje razne metode za
povećanje trajnosti npr. sušenje, parenje, te upotreba sredstava za zaštitu drveta.
Značaj trajnosti
 Trajnost ima veliku praktičnu važnost. Od trajnosti zavise mnoge tehničke osobine
drveta, a to određuje i upotrebu drveta. Drvo veće trajnosti je i veće vrijednosti.

SNAGA OGRIJEVANJA
 Od velikog praktičnog značaja je drvo kao materijal koji se koristi kao ogrev.
 Pod snagom ogrijevanja podrazumijevamo onu količinu toplote što je sagorijevanjem
proizvodi neka jedinica težine ili jedinica zapremine određene vrste drveta.
 Ako uzmemo kao jedinicu mjere težine govorimo o apsolutnoj snazi ogrijevanja. Ako
uzmemo kao jedinicu mjere zapreminu govorimo o relativnoj snazi ogrijevanja.
 Snaga ogrijevanja može se odrediti: hemijskim,fizičkim i tehničkim metodama.
 Faktori snage ogrijevanja su: gustoća drveta, hemizam, sadržaj vode i zdravost.
 Uz isto sadržaj vode drvo veće gustoće je i veće snage ogrijevanja. Što je drvo bogatije
ugljikom, tj. što je veće učešće lignina snaga ogrijevanja je veća.
 Sadržaj smole povećava snagu ogrijevanja. Voda negativno utiče na snagu ogrijevanja.
Što je veća količina vode u drvetu, manja je snaga ogrijevanja. Za svakih 10% vode
smanjuje se snaga ogrijevanja za cca 12%.
Značaj snage ogrijevanja
 Snaga ogrijevanja se koristi prema potrebama. Od značaja je šta se želi, da li intenzitet,
trajnost ili način izgaranja drveta. nije odlučna samo ukupna ogrijevna moć npr. za
loženje u stambenim prostorijama odgovaraju vrste koje ne izgaraju ni suviše polagano ni
suviše brzo i koje proizvode žeravicu dugog trajanja (grab,bukva...).