Osnovi diplomatije

1.Nastanak diplomatije – Antička Grčka i

Antički rim
Antička Grčka
- Podijeljena Grčka u kojoj je djelovalo načelo jednakosti gradova, država.
Načelo multilateralnog sistema država koji je bio pogodan za razvoj
diplomatskih odnosa
- Rat je prihvaćen oblik komunikacije i ima izgrađena pravila vođenja
- U drevnom Grčkom sistemu svaka država je nastojala uspostaviti što bolje
uslove za svoj vlastiti rezultat.
-Nastali su temelji prvih saveza – sporazumi i konvencije (Delski i Penopoleski
savez)
-Bili su bitni ugovori o miru:
-Arbitraža je bila popularan način rješavanja sporova među državama
-Prva diplomatska djelatnost je nastala u Grčim gradovima-državama, jasno je
tražila da poslanici budu snažno opredijeljeni za svoj grad-državu i da po svaku
cijenu se nastoje izboriti za njen interes.
-Iako nisu imali ministarstvo vanjskih poslova, skupštine su birale poslanike i
odlučivale o njihovim misijama
Antički Rim
- Rimska država je razvila ono što nazivamo diplomatijom i pošla je od
drugačijim pretpostavki.
- Rimsko carstvo nije priznavalo jednakost (dok je grčki sistem prihvatila ideju
jednakosti sistema poslanstva razvijan i pošten, sprječavao je ratove i sukobe)
- Veliki ciljevi rima su ostvareni silom
- Poslanici – nunciji, upućivani u osvojene zemlje i nakon povratka bi podnosili
izvještaje o pojedinim rimskim posjedima
- Snažan i veliki rim nije poklanjao znatnu pažnju ostalim zemljama koje su ih
okruživali
- U trećem vijeku p.n.e tradicija diplomatije postala je sastavni dio rimske teorije
i prakse, a obavljali su je tzv. Fetialesi.
- Fetialesi – njihov zadatak je bio da motre na dobre običaje u međunarodnim
odnosima i da istovremenu budu svojevrsni depozitni čuvari arhiva
- Rimski senat je imao aktivno i pasivno pravo poslanstva.
- Senator – birao je rimske predstavnike – 10 osoba i na čelu je bio senator
- Ciljevi izaslanstva koje je rim upućivao:
 Objava rata;
 Sklapanje mira;
 Potpisivanje ugovora
- Izaslanstva bi primio Kvestor – prenosio bi Senatoru izvještaje izaslanika
- U 12. vijeku, Vizantija proširuje uloge poslanika, oni ne prenose određene
poruke već daju stalne izvještaj o prilikama u pojedinim zemljama. Time počinje
veliko poglavlje diplomatskih aktivnosti.
- Renesansa je uz znatne društvene i kulturne novosti uzdigla diplomatiju na
novi nivo.
- U republici Veneciji, Milanu i Toskani se razvija ono što ćemo kasnije nazivati
modernom diplomatijom.
- Venecija – u 14. i 15. vijeku postaje snažna trgovinska sila u svom djelovanju
širom svijeta i na tim temeljima stvara se diplomatija kao stalna djelatnost.
- Dispaći – redovna izvješća, ambasadori Venecije izjavljivali su o tekućim
događajima

- Bailusi – izvanredni ambasadori upućivani u pojedinačne misije bilo političkog

ili nekog drugog karaktera. Na dvorovima za Veneciju značajnih zemalja:
Njemačka, Francuska, Rim, Carigrad, Španije.

- Rezidenti - djelovali, ali u nižem stepenu diplomatske dužnosti

 2. Nastanak diplomatije – Italijanski gradovi i
Dubrovačka republika
Italijanski gradovi
- Imali su čitav niz zajedničkih crta, a istovremeno su bili prožeti brojnim
suprotnim interesima. Ipak su shvatili da je institucija poslanstva potrebna u
njihvoim međusobnim odnosima i da se pomoću nje mogu razvijati odnosi koji
će koristiti objema stranama.
- Polovinom 15. vijeka otvaraju se tako mjesta za stalne i rezidirajuće
diplomatske predstavnike koji dobijaju tačno zacrtane dužnosti i prava
Renesasna Firenca
- Dala je toliki broj uglednjih ljudi svog vremena i u diplomatiji unosi svoj pečat
- Iz tog grada brojne diplomate su bili obrazovani i vještinom obavljanja
diplomatskih dužnosti. Među ostalima Dante i Makijaveli.
Venecija
- Venecija među prvima – izrađuje pravila djelovanja svojih poslanika
- Dinastije Gonzaga, Sforza i Vincotija – u cilju da održe vlast i sačuvaju svoja
prijestolja, šire krug svojih poslanika, primaju u diplomatsku službu svoje
građane, ali i sposobne ljude iz drugih gradova, pomažući u diplomatsku službu
na taj način nastajanje sa tačno zacrtanim zadacima.
- Pregovaranje je osnova djelovanja u kome se traže mogućnosti za stvaranje
saveza
- Ta diplomatija je tražila i šire ocjene ne samo političke konjukture, već i
naznaku budućeg razvoja.
- Italijanski poslanici – lojalni za svoju državu, imaju osjećaj politike, nemaju
iluzija niti sentimenata.
- Dolaskom Francuza 1494. italijanski sistem ravnoteže je prestao postojati.
- Djelovanje italijanskih diplomata je imalo uticaj i na Francusku, a kasnije na
Habsburge, pa su i oni počeli slati stalna izaslanstva.
- 1626. Kardinal Rišelje - Diplomatski savjetnik Luija 13., osnovao je mvp koja
postaje glavno i stalno središte za vođenjke međunarodnih poslova.
Dubrovačka republika
- Zbog svog posebnog položaja i važnosti odnosa sa Turskom i Venecijom
- Dubrovnik je takođe imao svoju diplomatiju
- Dubrovačka diplomatija je poput većine tadašnjih Evropskih zemalja imao
prigodne poklisare koji su upućivani u tačno značajne misije.
- U 17. vijeku u Dubrovniku javljaju se stalne diplomatije.
- U sistemu diplomatskih predstavnika u Dubrovniku je postojao opunomoćeni
ministar, otpravnik poslova i agent-
- Za dubrovnik su posebno važni bili „poklisari harača“ koji su redovno u
nosili sultanu u Carigrad 12.500 dukata kao cijenu za slobodu trgovanja
- Dragomani - službeni prevodioci koje je Dubrovnik pripremio razvijajući
veze sa durskom. Republika je stoga školovala „mladiće od jezika“, kasnije i u
Turskoj kako bi naučili turski jezik.

3. Vestfalski sistem međunarodnih odnosa i

diplomatije
- Nakon 30to godišnjeg rata (1618-1648) koji je zahvatio gotovo sve tadašnje
evropske države.
-Serijom ugovora Munster i Osmabruk nazvani su Vestvalskim mirom su
stvoreni uslovi nove faze međunarodnih odnosa.
- Vestfalski mir – uzima se kao početak modernog međunarodnog sistema
- U njemu je priznato postojanje država na načelu teritorijalnog suvereniteta.
*Sve države se smatraju jednakim i moraju poštovati to
- Istovremeno je došlo do odvajanje vlasti od religije po načelu – „Cuius regro
cuius religio“
- Priznanjem suverenih država je srušena carska moć i uspostavljena su
načela međunarodnih odnosa koje ćemo kasnije vidjeti na primejru UN-a
- Glavni nositelji legitimiteta postaju kongresi
-Utreht i Beč - Rješavaju konkretna pitanja vezana uz pokušaj stvaranja
evropske ravnoteže snaga
- Diplomatija od Vestfalskog mira dobija čvrste i stalne oblike – Ona je
instuticionalizovana djelatnost nakon osnivanja francuskog ministarstva vanjskih
poslova osnivaju se srodna ministarstva i u drugim evropskim zemljama.
- U prvim kongresima – zepočet je život multilateralne diplomatije, koja je
pokazala konkretne mogućnosti višestranog pregovaranja i postizanja rezultata.

4. Diplomatija u evropskom sistemu ravnoteže

snaga
- Pojava Napoleona i ratova koji su uslijedili su doveli do Bečkog kongresa
1815. godine. Označili su velike političke događaje na početku 19. vijeka, te
izazvali i brojne napore da se stabiliziraju političke prilike u Evropi.
- Evropska diplomatija, već ustanovljena i sada dobija zadatak stvaranja takvih
uslova u kojima će se održati mir.
- Od diplomata se tražilo da svoje snage usmjere u pravcu mira, koji nebi trebao
biti privremen, već bi trebao imati snagu na duge staze.
- Rat se idalje smatra legalno sredstvo politike, dok je mir nešto čemu se teži, ne
zbog moralnih ili pravnih, već isključivo pragmatičkih razloga.
- Novi sistem političko-diplomatskih odnosa u Evropi stvore je voljom i željom
pet vodećih država: VB, Rusije, Austrije, Francuske i Pruske
- Okupili su se na Bečkom kongresu kao prijatelji sa željoom da uprkos svih
razlika u interesima zajedno rade na stvaranju sistema koji će odstraniti
neprijateljstva iz prošlosti i spriječiti buduće sukobe.
- Glavni tvorci su austrijski kancelar Meternik i britanski Kasleraf. Oni su
zamislili sistem novih odnosa kao ravnoteža snaga
* Suština - Spremnost svih 5 država da zajednički eliminišu bilo kakav pokušaj
jednostrane dominacije.
- Na Evropskom prostoru se ne može ponoviti neki novi Napoleon, već 5
zemalja zajedno održavaju novu ravnotežu.
- 5 vodećih evropskih država nije imalo ideoloških razlika koje bi odvojile i
stvarale određene probleme u njihovom političkom djelovanju.
- Iako su Francuska i VB pripadali liberalima, a Rusija, Prusija i Austrija
konzervaticima - Nije ometalo saradnju u glavnim evropskim pitanjima-
- Prve pukotine sistema ravnoteža snaga – Krimski rat
- Neke nove odlike diplomatije tog vremena u evropi
 U Francuskoj jača revanšizam
 Nastaje snažan talas panslavizma sa istoka
 Rađa se pangermanizam
 Iredentizam se rađa
 Nacionalizam se javlja na raznim evropskim prostorima istovremeno,
trgovinski interesi se povećavaju, a sa njima i mogućnosti uticaja vanjske
politike evropskih zemalja.
- Evropski sistem ravnoteže – težnja za očuvanjem stabilnosti, nije moglo
voditi čitavom odstranjenju rata. (Dopušteni i nedopušteni ratovi)
- Dopušteni ratovi su legitimni jer rade na osvajanju interesa bez kažnjavanja
zemlje koja je pokrenula rat.
- Tehnika kompenzacije je bila oblik izravnjanvanja štete i održavanja
ravnoteže snaga.
- Diplomatija u vremenu evropske ravnoteže snaga postala je aktivnost
vezana za državnu vlast i zajedno sa vojskom i policijom je temelj stablinosti
svake države. U međunarodnim odnosima sudionicu su bile države –
kompletan monopol odlučivanja za unutrašnja i vanjska posla.

5. Vilsonov projekt javne diplomatije

- Prvi svjetski rat je uništio ranvotežu snaga, koncert velikih sila i diplomatiju
koja se nazvala francuskom.
- Velike zemlje koje su počele WW1 nisu ga ni dovršile – 3 nestale Njemačko i
Rusko carstvo i Austrougarska monarhija.
- Pariška mirovna konferencija 1919. godine, trebalo je imati dva dijela
U 1. je valjalo potpisivati mirovne sporazume odluke o teritorijalnim
promjenama, o kaznama i kompenzacijama
U 2. trebalo zajedno sa poraženim zemljama raspraviti sva pitanja mira i izraditi
konačna mirna rješenja. (drugi dio nije održan)
- Umjesto nekadašnjih aranžmana koji bi vodili stvaranju ravnoteža snaga i
rješenjima unutar takvog odnosa u novim uslovima pod vođstvom američkog
predsjednika Vudroa Vilsona poečeo je nastajati novi međunarodni sistem.
- Vilson je odlučan protivnik apsolutizma, militarizma i antidemokratskog
ponašanja. On je bio uvjeren u to da su sva zla u međunarodnoj politici vezana
uz prošli sistem m.o. i diplomatskog djelovanja
- Vilson je tražio stvaranje „mira bez pobjede“ – stvaranje novog sistema m.o i
potpuno novih međunarodnih mehanizama.
- Vilson je nudio „zajednicu sile“ u kojoj bi djelovalo sve zemlje udružene na
zajedničkim načelima i ciljevima spremne da organizuju zajedničku zaštitu.
- Prema njegovoj idealističkoj viziji svijet je morao načiniti odlučan zaokret.
- Od svojih 14 tačaka 1918. Vilson je na 1. mjesto stavio zahtjev za javnim
pregovaranjem i protiv tajnog sporazumijevanja država
- Vilson je bio žestoki kritičar Makijavelijeve diplomatije
- Po Vilsonu svijet je trebao postati zajednica slobodnih naroda i nastanak država
poput: Čehoslovačke, Mađarske, Poljske i Jugoslavije.
- Središte nove svjetske zajednice trebala je biti Liga Naroda sa svim svojim
stalnim tijelima koja bi promicala saradnju i rješavala sporna pitanja u odnosima
među članicama.
- Liga naroda – glavna Vilsonova preokupacija i tokom konferencije u Parizu
uložio je ogroman napor da uvjeri saveznike za potrebu stvaranja takvog tijela.
- Ideja stvaranja novog svjetsko političko-diplomatskog sistema i osnivanje Lige
Naroda nisu naišli na jedinstven prijem.
- Francuski premijer Klemens je bio zagovornik sistema ravnoteže snaga,
shvatio je Vilsona kao neiskusnog poslanika i iz zemlje koja nema istorijskog
iskustva. Klemens je poduzimao sve da ublaži odredbe o ligi naroda i da ne
smanje prava, ali da države idalje izgrađuju saveze koji im odgovara bez obzira
na postojanje svjetske organizacije.
- Američki senat je odbacio prijedlog ugovora i zabranio američko članstvo u
Ligi naroda.
- Vilsonova zamisao o stvaranju nove svjetske organizacije koja bi postala
univerzalna multilateralna
-Liga Naroda je bila utemeljena bez SAD-a
- Postala je prva multilateralana međunarodna politička organizacija.
- Francuska diplomatija je pokušala stvoriti svoj sistem sigurnosti koji bi bio
utemeljen na alijansama sa Belgijom, Poljskom, Malom Antantom (Rumunija,
Jugoslavija, Čehoslovačka)
- Pariška konferencija je povećala broj međunarodnih sudionika, promijenili su
se radikalno i odnosi na vrhu svjetske politike.
-Pokušaj Amerike da stvori novi ustav utemeljen na demokratskim idealima
Vudroa Vilsona, bio je samo jedan od daljnjih neuspjeha političko-diplomatskih
projekata.

6. Od klasične prema savremenoj diplomatiji

- Klasična diplomatija je bila vezana uz nastanak diplomatske aktivnosti u doba
kardinala Rišeljea i kroz tri vijeka pokazala se kaoi korisna i djelatnost
neophodna državama.
- Ser Harold Nikolson ističe da je klasična, tada zvana francuskom
diplomatskom metodom, imala je sistem ljubaznosti, dostojanstvenosti,
kontinuiteta i potpunosti.
- Ona je davala prednosti znanju i iskustvu, uzimala je u obzir realnosti koje su
postojale u svjetskim odnosima i definisala je povjerenje, preziznost kao i
kvalitet za bilo kakvo pregovaranje.
- U tadašnjem sistemu m.o. Evropa je bila glavno i gotovo jedino središto
međunarodne politike.
- Pet velikih zemalja nalazilo se na čelu evropske/svjetske politike, a ostale
zemlje su smatrane malim.
- Klasični sistem diplomatskog djelovanja je stvorio i organizovana pravila
ponašanja diplomata
- U klasičnoj diplomatiji razumno pregovaranje imalo je posebnu važnost da se
stalno odvija i da bude daleko od očiju javnosti
- Negativnosti klasične diplomatije su vezane uz sam sistem m.o. – isticanje
prava i obaveza pet velikih država stalno posmatranja svih ostalih zemalja kao
malih sudionika nosilo je oblik neravnopravnosti i potencijalne opasnosti
- Rušenje metoda klasične diplomatije započelo je ulaskom 2 velike države u
svjetsku politiku – SAD i SSSR
- Nova diplomatija je trebala biti otvorena i lišena svih tehnika koje su bile u
klasičnoj diplomatiji
- Dipomate modernog doba prisiljeni su da prate ponašanja partnera u
pregovorima i stanje, tačnije raspoloženje vlastitog javnog mišljenja

7. Diplomatija između dva svjetska rata

- Između dva svjetska rata nije došlo do stvaranaj novog cjelovitog sistema m.o..
Promjene koje su se dogodile pokazale su da je na međunarodnom polju došlo
do značajnih novina.
- Vanjska politika je dobila na svom značenju „indirektan i ignorantski
stav„ prema međunarodnim poslovima
- Vlade u zapadnoj Evropi počinju sve više brinuti o javnom mišljenju nastojeći
stvarati takvu politiku koja će uzimati u obzir stavove javnosti i koja više neće
isključivo voditi javno mišljenje.
- Međunarodni odnosi počinju se predavati kao naučna discpilina i stvaraju se na
institutu za međunarodne odnose i strategijske studije i spoljnu politiku. To je
početak modernog razvoja nove discipline.
 8. Velika koalicija
- WW2 postao je najveći ratni sukob u kojem je učestvovalo najveći broj država
i trajao je 6 godina.
- Fašističke snage – okupljane u Berlin-Rim-Tokio osovini, ubrzo su protiv sebe
stekli snažnu alijansu postavljenu protiv fašizma i spremnu da se bori do kraja
zajedničkim snagama.
- Liga naroda prije početka rata je prestala rješavati ozbiljna pitanja, a posebno je
bila neuspješna u pogledu održavanja mira.
- Osnovni zadatak diplomata da stvore novi oblik međunarodnih odnosa u kom
bi se održala Velika antifašistička koalicija i onemogućiti izbijanje nekog novog
rata.
- Američka politika, posebno predsjednik Ruzvelt su se zalagali za stvaranje
takvih novih m.o. u kojima će se održati Velika koalicija koja bi trebala biti
pretvorena u mirnim uslovima u neku vrstu diktatora za održavanje mira.
- Velike Antifašističke koalicije mogu dovesti do održavanja mira. Uz aktivno
učešće Amerike, američki predsjednik je tražio izlaz u ravnoteži snaga i koncertu
velikih sila – SAD, VB i SSSR, a kasnije Kina.
- Time je nastala ideja o četri policajca. Stvorili su uslove da svijet mirno živi i
da ne dođe do nikakvih ozbiljnih izazova koji bi doveli do destabilizacije.
- Ideja stvaranja novog oblika Lige Naroda – UN
- Neophodna saradnja SAD i SSSR kao temelj UN-a

9. Ujedinjene nacije

- Osnivanje OUN – praćeno je velikim očekivanjima na raznim stranama

- Vjerovalo se da će nova svjetska organizacija u danima kad se to činilo da je
trajan savez velikih sila iz antifašističke koalicije, imati sve preduslove za
političko-vojno djelovanje, te da će prvi put u m.o. nastati međunarodna
institucija koja će garantovati i čuvati svjetski mir.
- Ruzvelt – konferencija na Jalti je donijela presudne odluke o tome kako valja
završiti sa sistemom jednostranog međunarodnog djelovanaj, ekskluzivnosti
alijansi, ravnoteži snaga i drugi oblici koji su se vjekovima primjenjivali.
- Nova organizacija UN, gdje se moraju okupiti sve miroljubive zemlje svijeta,
nalazeći se u tom središtu inspiraciju i motiv protiv svoje akcije.
- Isključiće mogućnost izbijanja novog svjetskog rata i time bi Amerika bila
pošteđena novih ratnih napora.
- UN – zamisao „četri policajca“ jer će o Amerika moći zajedno sa drugim
zemljama djelovati u UN bez potrebe preuzimanja posebnih vojnih i političkih
zadataka.
- Početak neke nove pax universalis – zemlje UN trebaju imati snagu kako bi
zaustavili svaki pokušaj mijenjanja m.o.
- Očekivalo se da će svjetska organizacija oditi do nastanka svjetske vlasti
- UN je postao najvažnije diplomatsko središte komuniciranja u svim fazama
političkih odnosa, uvijek može organizovati sastanke, diplomatske aktivnosti
pregovaranja i slanja poruka.
- Napete godine Hladnog rata nisu odstranile UN.

10. Diplomatija u toku hladnog rata

- Nakon WW1, SAD i Japan su se pojavili u međunarodnom političkom životu

da bi ubrzo SAD opet krenule putem izolacionizma.
- Liga Naroda nije uspjela postati središte svega, a francuske i britanske
suprotnosti podijeliće neke zemlje u Evropi.
- Cilj je bio da se spriječi ulazak SSSR-a na međunarodnu scenu, a Njemačka
zahvaćena nacionalsocijalizmom da se „pripitomi“
- Sa početkom WW2 kratkotrajno okupljanje saveznika, stvara se
Antihitlerovska koalicija, najveći vojno-politički savez u istoriji čovječanstva.
Čak ni to nije omogućilo njihovo čvršće djelovanje, pa se stvara novi tip m.o.
zasnovan na postojanju bipolarnih struktura.
- Walter Lippman, pisac knjige Hladni rat, koja je uticala na širenje ovog
termina, naziv je navodno preuzeo iz francuske terminologije 30-ih godina 20.
vijeka - La guerne froide i la guerre blanche. Označavala je subverzivnu
političku djeltnost suprotnih političkih snaga.
- Hladni rat nastao – Desmond Donelly – Hladni rat ima stvarne uzroke u
suparništvima koja su na prostoru osvajačkih britanskih pohoda u Aziji i
nastojanja Carske Rusije da ne zaostaje u teškom osvajanju novi prostora (1946-
1991)
- Karakteristike bipolarnog sistema su: Vojna i diplomatska sila okupljane su
oko dva velika središta i istovremeno svojom moći i autoritetom čine lidere
velikih saveza
- Obećavajući bezbijednost, zaštitu, podršku ili nekad prijeteći silom da se
spriječi određeno ponašanje, lideri vode ostale državne članice i zbog svog
položaja moraju prihvatiti takvu politiku.
- Interakcija se uglavnom obavlja između 2 lidera suprotnog bloka i njihovih
čelnika.
- Središnja pitanja odnosa u bipolarnoj strukturi m.o. se vežu uz ideološke
vrijednosti i njihove raspodjele u svijetu.
- Diplomatske aktivnosti – Svaki od blokova je koristio sva sredstva, a osnovne
karakteristike su:
 Minimalan broj kontakata između blokova Istoka i Zapada
 Mali broj diplomata i predstavništva
 Pretvaranje djelatnosti diplomata u obavještajne aktivnosti, što se odmah
kažnjavalo.
 Ograničenje njihovog kretanja i kontraobavještajno pokrivanje
 UN – kao važno mjesto multilateralnog okupljanja i prenošenje poruka o
danima korejskog rata.
 Diplomatija je bila u službi hladnog rata, trebalo je da vodi ka pobjedi i
bila je angažovana u izgradnji blokvske strukture.
 11. Diplomatija u periodu detanta

- Politika detanta je postala sastavni dio m.o., a njeni rezultati su ugrađeni u

postojeću praksu međunarodnog djelovanja.
- U takvoj političkoj-diplomatskoj aktivnosti postoje cilj i sredstva:
 Cilj – Težnja izbjegavanja ratnog sukoba globalnih razmjera
Za postizanje cilja neophodna su različita sredstva
1. Saradnja – osnovna aktivnost država zainteresovanih za detant,
podrazumijeva ekonomske, socijalne i kulturne kontakte, prihvatanje
određenih međunarodnih obaveza, aktivno učešće u m.o. i razvijanje
diplomatskih dodira
2. Popuštanje napetosti – mjere smanjenja verbalnih sukoba, smanjivanje
vojnih proračuna, kontrolu oružja i multipolarizaciju djelovanja putem
svjetskih organizacija kao UN i njenih tijela
- Detant u najvišem smislu politika međunarodnih popuštanja koja pruža
mogućnosti za mirno rješavanje sporova i unapređivanje svestrane
međunarodne saradnje.

12. Diplomatija u novom svjetskom poretku

- Kada se u Vašington pripremio vojni projekat Pustinjska oluja 1991., Buš je
okupio savjetnike i Iraku je dostavljeno ozbiljno upozorenje da se povuče iz
Kuvajta.
- To je značilo da je novi sistem m.o. u kojem su se dogodile mnoge promjene
na svim stranama svijeta, a čitav Svjetski poredak bio je izazvan akcijom Iraka.
- Ideologija je gubila na značaju unutar kapitalističkog i komunističkog svijeta
- Američko insistiranje na NATO i želja da se nuklearno oružje instalira u
zapadnoj Evropi još više je odaljilo političke krugove od Amerike.
- SSSR je počeo da shvata greške i u obnovi socijalzma su vidjeli jedini izlaz.
- Ideologija koja je odvajala Istok od Zapada postala je jako nepopularna.
- U istočnoj Evropi gdje su članice Varšavskog pakta prihvatile zapadnu
tehnologiju, kulturu, vrijednosti i njihov životni standard, Marksizam i
Lenjinizam su krenuli da gube na značaju.
4 vrsta sastava Novog svjetskog poretka i pokušaja saradnje države:
1. Model novog poretka - Vodeću ulogu imaju UN
2. Model pentagonalnog djelovanja 5 stožera svjetske politike: SAD, Zemlje
zapadne Evrope, Japan, Kina i Rusija
3. Model policentrizma – vodeća politička i vojna snaga – SAD
4. Model Novog svjetskog poretka utemeljen je na međuzavisnosti država
koje bi ojačale UN i izmijenile njena ovlaštenja.
- Novi svjetski poredak – između unipolarnog i multipolarnog uređenja,
dobro mjesto za aktiviranje i globalizovanje diplomatije.
- Pokretači diplomatije – brojnost veza, brzina komuniciranja, želje većine
država da postanu antiterorističke.
- Bilateralna, multilateralna i regionalna diplomatija cvjetaju na svim
nivoima

13. Pojam diplomatije – određenja i definicije

- Riječ diplomatija označava pregovaranje, komuniciranje, rješavanje osnovnih

državnih interesa sa drugim državama.
- Umijeće vođenja m.o.
- Ima 4 pristupa:
1. Diplomatija sa spoljnom politikom - Hans Morgenthau smatra da je
diplomatija sprovođenje i formuliranje spoljne politike
2. Diplomatija sa tehnikama spoljne politike – ukupnost sredstava i
aktivnosti koje koristi država u svojoj spoljnoj politici
3. Diplomatija sa međunarodnim pregovaranjem, glavna funkcija diplomata,
a međunarodno pregovaranje je najvažniji zadatak
4. Pojednostavljuje viđenje problematike tvrdeći da je diplomatija djelatnost
ili umijeće diplomata.
 -Spoljni poslovi se shvataju kao dvostruka aktivnost:
1. Sprovođenje politika – decentralizovano, utiče na to više aktera,
domaćih i stranih
2. Sprovođenje spoljne politike – kontroliše središte koje stvara
nacionalnu spoljnu politiku i odlučuje o svim fazama njene primjene
- Komunikacija podrazumijeva sve službene odnose među vladarima,
usmene ili pismene, direktne ili indirektne, gdje se diplomatija određuje
kao regularni kanal putem kojeg države komuniciraju, pa je ona umijeće
održavanja komunikacija
- Najuži pristup – diplomatija sa pregovaranjem
- Glavna funkcija – ostvarenje pregovaranja u nekoliko funkcija:
1. Reprezentacija
2. Formulacija i identifikacija ciljeva i interesa
3. Mogućnost održavanja uređenih odnosa
4. Mogućnost uspostavljanja i obnove pravila i procedure koje
regulišu međunarodni sistem
- Diplomatija – instrument za primjenu međunarodnog prava i
međunarodnih organizacija. (umijeće, nauka, vještina, proces, funkcija
i institucija i sve to zajedno)

14. Moderna diplomatija – razvoj, obilježje i

samit diplomata
-Od predsjednika Vudroa Vilsona započelo je doba moderne diplomatije
- S prvim aktivnostima Lige Naroda počelo je da se govori o parlamentarnoj
diplomatiji, a zatim o personalnoj i nakon prvih susreta lidera velikih sila –
Samit diplomata
- U hladnom ratu u toku velikih sukoba između istoka i zapada, vodilo je do toga
da se diplomatija nazove totalnom, a zatim je dobila nazive nuklearne, krizne i
preventivne da bi kasnije dobila nove epitete - Diplomatija popuštovanja,
detanta i slično.
- Posle promjena u 2. svjetskom ratu, sve se više govorilo o modernoj
diplomatiji.
- Povećavanje broja članica međunarodne zajednice, povećavanje kvontuma
diplomatskog aparata, nove funkcije, danas preko 200 suverenih država i
promjene u stilu i sadržaju.
- Jačale su i asocijativne diplomatije, vezane uz međunarodne organizacije i
njihovo najbliže integrisanje – Saradnja unutar zemalja zapadne Evrope
- Porasla je potreba za mirnim rješavanjem sporova konsultacijama, povećao
se krug poslova i broj specijalista diplomata, a bogate zemlje su otišle korak
dalje pa u njihovim diplomatskim predstavništvima nalaze se razni atašei koji se
bave naučnim pitanjima i praćenjem novih tehnologija.
- Revolucija u komunikacijama i trasportu je uticala na brže promjene u
diplomatskom obavljanju poslova, predstavnici su bolje kontrolisani, jer im se u
svakom trenutku može tražiti izvještaj, ali diplomata više nije prepušten sam
sebi, već ima mogućnosti dobijanja instrukcija.

- Fašistička diplomatija – koristila je sredstva propagande i otvorila

mogućnosti obavještajnom djelovanju

- Javna diplomatija – danas pristutna, u nju ulaze sastanci, seminari,

objelodanjivanje materijala.

- SAD – imaju odnose 1800. sa samo 5 država, nakon Drugog svjetskog rata sa
65, a danas sa 180.

- Spoljna politika – skupa aktivnost, pa se zemlje 3. svijeta stalno bore sa tim

problemom, što je dovelo do profesionalizacije diplomatije. Pa su uspješni
susreti priptemljeni i angažovani su profesionalci.

- Profesionalni diplomati su samitima izgubili na značaju , ali njihov položaj još

nije, oni najprofesionalnije mogu obavljati složene zadatake.

- Samiti su postali jedan od novih oblika pregovaranja na čelu sa liderima

država..

- Prvi samit je bio Bečki Kongres 1814 – 1815- godine

- Samit diplomatija skovao je Vinston Čerčil 1955 u svom prijedlogu za
sazivanje konferencije naveo je razlog normalizacije odnosa između istoka i
zapada, u Ženevi 1955, međutim samit se nije dobro završio.

- Danas državnici se srijeću na raznim samitima u okviru UN, EEZ, NATO, G7

15. Profesionalne i neprofesionalne diplomate

- U mnogim američkim knjigama o diplomatiji autori koriste nazive: karijerni i
nekarijarni ambasador ili diplomata (ali i niz autora koriste riječ amater)
- U nekim diplomatskim službama pokušali su uvesti kvote koje regulišu odnos
između broja karijernih diplomata (ambasadora) i broja onih koji dolaze u
diplomatiju sa strane.
- Profesor Ibler ističe da uspješna diplomatija mora biti profesionalna
- Amateri imaju neosporivu prednost – neopterećenost koncepcijama, otvoreni
su za nove ideje i fleksibilniji su prema okolini, ali im nedostaje „zanat“
poznavanja pravila igre
- Sva podjela se svodi na dobre i loše ambasadore
- Diplomate – predstavljaju čitavu zemlji i prema njima se često ocjenjuje čitava
nacija i to je dovoljan razlog za pažljiv odabir osoba kojima je se ta misija
povjerava
- Njmečki diplomata Staden – moderna diplomatija „otvorenih društva“ 5
osnovnih veza:
1. Sve šira i intenzivnija međunarodna saradanja
2. Jačanje masovnih medija doprinosi aktivnosti spoljne politike i širem
uticaju na nju
3. Određena nestabilnost diplomatije, posljedica izbornih promjena
4. Povećava ulogu ideologije i morala
5. Profesionalci danas imaju manji uticaj na oblikovanje diplomatije i njeno
sprovođenje
 16. Diplomatija između oblika i sadržaja
- Jedna od osnovnih kritika diplomatama i diplomatiji svodi se na to da je
previše usmjerena ka poštovanju ceremonija i oblika čime se gubi njen potrebni
sadržaj
- „U bijelom papiru“ ministarstva spoljašnjih poslova VB 1943, diplomatsko
djelovanje okarakterisano je kao vještina za najuži krug, brane se interesi samo
nekih slojeva, obrazovanje i poznavanje društvenih i ekonomskih prilika je
osnova da bi se mogao ostvariti adekvatan diplomatski angažman
- Moderna diplomatija donijela je sa sobom minimum ceremonijala, formalnost
je sve manja, a važno je obratiti pažnju i na sadžaj pored oblika
- Diplomata mora biti obrazovan i bez problema poznavati i shvatiti probleme
zemlje u kojoj djeluje
- U želji da se određene forme ispoštuju, država može povući svog ambasadora
iz druge države i prekinuti diplomatske odnose onda kada se država ne ponaša
na određeni način.
- Čest slučaj sa Izraelom gdje je dosta država povuklo svoje ambasadore 1967.
godine
- Ako se želi zadržati određena forma i nastoji pokazati da se ne odustaje od
određene politike, pregovori se mogu nastaviti u nekoj 3. zemlji.

17. Kvalitet uspješne diplomatije

Po Kalijeru:

-Diplomata mora imati um koji zapaža i snagu intelektualne penetracije kojom

će moći ući u misli drugih. Mora biti brz, dobar, služitelj, ljubazan i pogodoan
promisliti pa tek reći, ljubazan prema ženama, ali ne ranije izgubiti srce
-Ne smije piti, kockati, juriti za ženama, mora biti smiren, poznavati strane
institucije i običaje.
-Mora znati latinski, njemački italijanski i španski, književnost, matematiku,
pravo i nauku.
Po Nikolsonu:

-Diplomata mora biti svjestan

- Druženje sa gradovima zemlje primateljice, drugim diplomatama, novinarima,
poslovnim ljudima, meritorno govoriti o svojoj zemlji.
- Prevodilački kadar je jako bitan i mora biti taktičan i spretan uvijek
ambasadoru pomoći u misiji
- Od ambasadora se stalno očekuje slanje izvještaja, koji trebaju biti brzi,
zanimljivi, tačni, sveobuhvatni i provjereni.
- Diplomata može dodati svoje mišljenje, ukazati na mogućnost nekog rješenja
itd.

18. Obrazovanje diplomata

- Početkom 18. vijeka pojavljuju se prva nastojanja da se diplomate obrazuju u
posebnim predištima.
- Danas svi smatraju da je diplomatija jedna od najvažnijih djelatnosti jedne
države.
- Smit Simpson je jedan od utemeljivača studija diplomata i ističe da diplomatu
treba obrazovati kako bi bio pripremljen za izazove koji ga čekaju.
- Prije nekoliko godina ustanovljeno je Udruženje diplomatskih akademija i
institucija – međunarodni oblik saradnje svih institucija koje se bave
obrazovanjem diplomata. Trenuto 40 institucija širom svijeta.
- Glavni oblici obrazovanja diplomata:
1. Diplomatske akademije – utemeljeni i pripadaju ministarstvu vanjskih
poslova
2. Škole spoljne službe su fakulteti koji pripremaju studente za diplomatsku
službu
3. Institut međunarodnih odnosa – nezavisni od ministarstva spoljašnjih
poslova (institut za međunarodne odnose Haga)
4. Međunarodne organizacije za obrazovanje
- Model programa za mlade diplomate u Hagu: (4 mjeseca, 3 elementa)
 1. Vještine u obavljanju diplomatsko-konzularnog posla, naučiti jviše jezika.
Određena predavanja vezana za diplomatsko djelovanje i organizaciju
seminara
2. Predavanje iz međunarodne politike, međunarodno pravo, evropska
integracija i evropsko pravo, diplomatsko-konzularno pravo
3. Ocjene uspjeha polaznika – ocjenjuje se prema testovima simulacijama i
radionicama.

19. Proliferacija novih država i bujanje

diplomatije

- Proliferacija država se prati u 3 velika talasa

1. Odmah nakon drugog svjetskog rata, nekoliko novih zemalja je stupilo na
put svoje državnosti (uglavnom iz redova zemalja koje su bile pod
protektoratom velikih sila). Taj ulazak u m.o. stajao je u znatnoj mjeri u
znaku djelovanja antihitlerovske koalicije, inspirisana Atlanskom
poveljom. Neke zemlje relativno brzo i uspješno vode vlastitu diplomatiju
– Egipat i Indija.
2. Drugi talas vežemo za proces dekolonizacije i stvaranja niza novih država
u Aziji i Africi
3. Posljednji talas je vezan za pad socijalističkog sistema u Evropi i posebno
za raspad federacija - Jugoslavije, SSSR i Čehoslovačke
- Povećavanje broja država koje stupaju u diplomatske odnose ima svog
odraza u bilateralnoj i multilateralnoj diplomatiji. Broj diplomatskih
predstavništva je u stalnom porastu, a funkcija je više. To vodi značajnom
pitanju finansiranja diplomatije.

20. Diplomatija u akciji – državne institucije

zadužene za vođenje diplomatije i njihovo
funkcionisanje
- Diplomatija – državni oblik komuniciranja sa spoljnim svijetom, usmjerena
drugim državama, njihovim vladama i šefovima vlade i države.
- Sastav tijela koji odlučuju o spoljnoj politici:
1. Šef države - Osoba sa najviše ovlaštenja na području spoljne politike (za
razliku od klasične diplomatije, gdje je renesansni vladar upravljao
spoljno-političkim poslovima, danas su ti poslovi povjereni ministru
spoljnih poslova koji je u vladu zadužen za odnose sa svijetom. On je u
stalnoj vezi sa šefom države i vladom.)
2. Ministar spoljnih poslova – stalno brine o saradnji sa svim onima koji su
uključeni u međunarodni život. Danas njihov posao opada, a šefovi su sve
više uključeni u spoljnu politiku. Političke, ekonomske, socijalne
promjene, brze komunikacije i ostalo traže od državnika da se bave
spoljnom politikom
- Ministar – izvršitelj i koordinator spoljne politike
- Šef – glavni kreator
- Danas imamo mogućnost sastajanja šefova za brže razmatranje problema,
pogotovo ako su savezničke države
- Država koja ima otvorene probleme rješavaja ih na samitima
- Ministarstvo spoljnih poslova – sastoji se od geografskih područja, protokola,
pravnog i administrativnog odjeljenja i odjeljenja za štampu.

21. Diplomatija u akciji – Djelovanje diplomata

u bilateralnim odnosima

- Bilateralna diplomatija – oblik m.o. između dvije države bilo da se odvija kroz
povremene ili kroz stalne diplomatske kontaktes.
- Saradnja između dvije države na osnovu njihove saglasnosti i ovirima normi
međunarodnog prava
-Predstavlja najstariji oblik međunarodne saradnje između država, a specifična je
po postojanju stalnih diplomatskih predstavništva (ambasada) koje se
uspostavljaju na osnovu obostrane saglasnosti.
- Diplomate – Djeluju u ministarstvima, u centrali i širom svijeta u
predstavništvima
- Njihov zadatak je da prikupe što više informacija o događajima u cijelom
svijetu u kom djeluju i da ih proslijede ministarstvu spoljašnjih poslova.
- Diplomate trebaju utvrđivati opcije i pripremu odluke na osnovu izvještaja
opcija, ministarstvo sprema svoju vlastitu sliku stanja koju će prezentovati.
- Odluka koja bude donešena, vladi određene zemlje saopštava ambasador ili
ministar saopštava ambasadoru te zemlje.
- Ukoliklo se odluka u zemlji primateljici prihvati sa razumijevanjem,
ambasador svom ministarstvu javlja da je taj posao završen. Ukoliko ne,
objašnjava se situacija, razlog neprihvatanja odluke i kako da se to popravi.

22. Diplomatija u akciji – Djelovanje diplomata

u multilateralnoj diplomatiji

- Moderna diplomatija je donijela Multilateralnu diplomatiju koja podrazumijeva

velike konferencije, okrugle stolove i svjetlo televizijske kamere.
- Mnogi smatraju, zbog javnog nastupa, pri čemu se prvenstveno misli na Opštu
skupštinu UN, kako su ta mjesta najgora za diplomatsko pregovaranje i kako se
najbolji dogovori postižu što dalje od očiju kamera
- Osnovni zadatak Diplomatije - Pregovaranje. Čiji je cilj postizanje
kompromisa, cjenkanje, dogovaranje, popuštanje i zatezanje, a u multilateralnoj
diplomatiji toga NEMA.
- Liga Naroda, kasnije UN – postale je međunarodna institucija multilateralnog
karaktera koje pomažu pronalaženju rješenja.
- UN – Svojom poveljom daju mogućnosti za mirno rješavanje sporova i za
mogućnost korišćenja njihovih instrumenata.
- Druge međunarodne organizacije: Savjet Evrope, OEBS, EU
- UN – Stavlja na stranu multilateralnu diplomatiju u čijoj povelji piše da 2
države koje vode spor, taj spor moraju predstaviti Opštoj skupštini UN. (gdje
obije strane nastoje da ocrne protivnika i da sebi zabilježe pozitivne poene, da
osiguraju podršku javnosti i međunarodnu podršku, a i podršku Opšte skupštine
UN)
- Kada jedna strana dobija prednost, ulazi u fazu u kojoj svjetska organizacija
pruža konkretne usluge koje vode ka rješavanju sporova.
- Sporovi iznijeti pored svjetskom organizacijom.
- Jačanje međunarodnog političkog procesa ostaje zadatak u prvom redu novog
svjetskog poretka.
-Posebni oblik multilateralne diplomatije stvara Konferenecija o Evropskoj
bezbijednosti i saradnji započeta 1972.
- KESS – puteve za mnoge zaokrete 1989. Danas se njegova uloga postavljena
između UN i EEZ i utiču na bezbijednost i saradnju.
- Šireći se u novim državama koje su nastale raspadom socijalističkog svijeta,
diplomatija u KESS-u dobija niz novih područja aktivnosti.

23. Diplomatija u akciji – diplomatski izbor,

prekid i održavanje diplomatskih odnosa

- Aktivnosti bilateralne i multilateralne diplomatije zaključujemo da obije vode

dio spoljne politike i da ne postoji država koja nije na oba nivoa.
- Bilateralna – brže daje rezultate koji su vidljivi
- Multilateralna – Pruža veće mogućnosti za uključivanje u niz novih
tokova
- Sve diplomatske misije u jednoj metropoli čine Diplomatski zbor.
- Grupa diplomata iz raznih zemalja, koji se nalaze u jednu zemlju gdje provode
par godina u okviru svog posla.
- U godinama hladnog rata, odnosi između zapadnih i istočnoevropskih
diplomata bili su izuzetno hladni i odbijali su da se ruku jedni sa drugima.
- U normalnim uslovima, diplomatski zbor sa nekoliko desetina ambasadora
– idealno središte za bolje upoznavanje prilika u određenoj zemlji.
- Diplomatski zbor – ima svoja vlastita pravila procjene novih članova.
Prosuđuju na temelju inteligencije, znanja, marljivosti i obavještenosti.
- Među kolegama nisu previše omiljeni oni ambasadori koji stalno nastupaju na
TV ili radiju, koji se previše hvale. Jedna od zlatnih britanskih diplomatija glasi:
Ako hoćeš da te čuju - govori glasno, ako hoćeš da te vide - ustani, ako
hoćeš da budeš popularan – ćuti.
- Prekidi diplomatskih odnosa – 2 države ostaju bez mogućnosti direktnog
diplomatskog komuniciranja, ali odnose idalje valja razvijati i bez obzira na
prekid (trgovina, nauka, kulturna saradnja, pomooć)
- U današnjem svijetu, postoji čvrsto uvjerenje da je pregovaranje na svim
nivoima osnovni zadatak političara, a posebno diplomata.
- Osoba koja u slučaju prekida diplomatske odnose napušta prijestonicu je
ambasador i to je znak da su odnosi na najnižoj tački
- Najčešće neutralne zemlje rade kao zastupnici interesa, najpoznatija zemlja –
Švajcarska
- Postoje slučajevi kada se određeni državnici mole da posreduju u određenim
prilikama, primjer: Švedski ambasador Bernadote, u moskvi zamoljen da
posreduje izrealu i arapskim zemljama.
- Države mogu zamoliti i državnike trećih zemalja da pomognu u rješavanju
konflikata.
-Čest slučaj je da posrednik između dvije zemlje bude i neka organizacija, tj.
sekretar određene međunarodne organizacije.

24. Funkcije diplomatije

- Do sada je diplomatija doživjela brojne pokušaje određivanja funkcije koje ona

ima.
- Najbolje je učinjeno na Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima 1961.
- Njene funkcije su:
1. Predstavljanje svoje zemlje u bilo kojim društvenim prilikama ili o
zastupanju svoje zemlje i vlade u stranoj vladi.

- Diplomatski predstavnik predstavlja svoju zemlju na brojnim

prijemima, dočecima šefa države ili vlade, parlamentarnim zasjedima...

- Govori u ime vlade i ponekad donese odluke umjesto nje.

- U klasičnom dobu smatrali su da diplomatski predstavnik predstavlja

šefa države, a u doba moderne diplomatije predstavlja isključivo vladu.

-Bečka konvencija - predstavlja državu u drugoj državi

2. Zaštita djelatnosti i diplomatskog i konzularnog predstavništva koja se

brine o tome da se stalno štite interesi države i građana u zemlji
primateljici.
Diplomatsko predstavništvo – Štiti državni interes
Konzularno predstavništvo – Štiti interes osoba i interese građana koji
stalno žive ili se nalaze u prolazu kroz zemlju primateljicu. (pljačke, nezgode
i nered u primateljici)
3. Obavještavanje – osnovni zadatak sudske diplomatske misije
- Diplomatski predstavnik mora biti upoznat sa zemljom u kojoj djeluje,
njenim političkim i poljoprivrednim sistemom.

- Sve informacije mora marljivo prikupljati i analizirati kako bi je poslali

državi pošaljiteljici

- Diplomatskom informacijom u Bečkoj konvenciji smatraju se samo one

koje su dobijene zakonskim sredstvima.
4. Promovisanje – Bečka konvencija ovu funkciju pominje posebno na
području razvijanja privrednih, kulturnih i naučnih odnosa.

- Diplomata mora posjedovati sposobnost i inicijativu

 - Time što promoviše svoju državu u stranim zemljama, on je njen najbolji
zastupnik i pobornik razvijanja dobrih bilateralnih odnosa.
5. Pregovaranje – najvažnija djelatnost diplomatije, proces kontaktiranja
između država koje nastoje da riješe suprotne interese.

- Postoje 2 vrste pregovaranja:

 Kada diplomata nastupa kao pregovarač – neformalni pregovori o

političkim, ekonomskim, kulturnim i drugim pitanjima – to
obavljaju usmeno, svakodnevni pregovori.
 Države koje putem posebnih osoba stupaju na pregovore o
pojedinačnim pitanjima – formalni pregovori – rezultat se
učvršćuje u dvostranom ugovoru

25. Strategija diplomatske akcije –

Pregovaranje

- U svim fazama diplomatije – pregovaranje je centar svih aktivnosti

diplomatije i njenih rezultata.
- Pregovaranje je pokušaj usklađivanja 2 konfliktna položaja kako bi se postigao
prihvatljivi rezultata
- Fred Ikle: u svakom pregovaranju moraju postojati 2 elementa:
1. Zajednički interesi
2. Predmet sporova
- Ukoliko nema zajedničkih interesa, nema se o čemu pregovarati, ukoliko ne
postoji konflikt i pregovaranje je bespotrebno
- Barston – 7 vrsta međunarodnog pregovaranja:
1. Politički (promjene granica, uspostavljanje diplomatskih odnosa)
2. Pitanja razvoja (pozajmice, prenos kapitala)
3. Ugovorna pitanja (unajmljivanje opreme)
4. Ekonomska – trgovniski ugovori, ekonomske sankcije
5. Bezbijednosti – tranzit, avioni, kontrola oružja
 6. Regulatorni - ribolov, droge, zdravstvena zaštita
7. Administratorni - ukidanje viza, otvaranje trgovinskih misija
- Tri značajna uticaja na svako pregovaranje su:
1. Učesnici koji su vezani za lokaciju ugovora
2. Varijable koje se vezuju za kvalitet diplomatskog aparata koji će voditi
pregovore, broj savjetnika i eksperata
3. Kombinacija domaćih varijabli i pregovora ogleda se u donošenju
promjena koje mogu nastupiti u državi koja učestvuje u pregovorima
(promjena vlade)
- Kako teče jedan pregovor?
1. Države se moraju dogovoriti o mjestu, dnevnom ratu, vremenu i tih
pitanja koje vežemo za konferenciju
- Zatim naznačiti nivo na kojem žele razgovarati (ministar spoljnjih poslova,
ambasador i njeni diplomatski predstavnici)
2. Nakon proceduralnih pitanja, prilazi se pregovorima u kojima se određuje
spor i suština spornih interesa obije strane (ili da se vidi da li postoji
mogućnost postizanja sporazuma)
3. Ukoliko se uspostavi međusobno povjerenje među državama – može preći
na fazu koja se naziva Pravila akomodiranja – gdje svaka strana nastoji
da maksimalne stavove suprotne strane spusti na minimalne ciljeve
4. Kada su obije strane uvjerene da je sporazum blizu postizanja, započinju
sa cjenkanjem i uvjerenjem. Može se uključiti kompromisno rješenje, a
često dolazi do djelovanja „Quid pro quo“, gdje obije strane prihvataju
ista pravila akomodiranja
5. Kada je sporazum postignut, postavlja se pitanje njegovog ostvarivanja i
kontrole tog ostvarivanja.

26. Strategija diplomatske akcije –

Zastrašivanje
- Zastrašivanje označava stanje kada jedna država nastoji uvjeriti drugu da joj
nije u interesu započinjanje neke akcije i da to može voditi troškovima i
rizicima, a ne dobitkom.
- Prvi korak u formulisanju politike zastrašivanja je procjena nacionalnih
interesa koji se mogu naći ugroženi u nacionalnom području.
- Druga faza – ako se ocijeni da je potencijalna opasnost ozbiljna, a nacionalni
interesi u određenom području važni.
- Faze zastrašivanja moraju biti uvjerljive i snažne, ako je i protivnik tako
doživljava, velika je vjerovatnoća da će odustati od akcije.
- Nuklearno doba je uvelo zastrašivanje kao diplomatsku strategiju.
- Zastrašivanje – potezu kojim se dobija na veremenu, zaustavlja protivnik i
upozorava na opasnost

27. Strategija diplomatske akcije - Diplomatije

sile
- Primjenjuje prijetnju ili ograničenu silu kako bi prisilila protivnika da zaustavi
invaziju ili da vrati teritoriju koju je okupirao.
- Za razliku od zastrašivanja ova strategija se koristi kada je vojna akcija već
započeta.
- Za razliku od čiste vojne sile, diplomatija sile upotrebljava ograničena
sredstva.
- Diplomatija sile – opomena i upozorenje da protivnik prekine sa agresijom
najavljujući moguću prijetnju ili korištenje neograničene sile.
- Ova strategija omogućava protivniku da se povuče još u početnoj fazi
okupljnja, dok još nije došlo do upotrebe sile.
- Da se ostvari diplomatija sile, treba ostvariti uslove:
1. Kod protivnika treba staviti svoje mišljenje da je država koja upućuje
prijetnju ozbiljna u svojim namjerama i da će djelovati brzo i odlučno.
2. Protivniku treba staviti do znanja (ako je njegova namjera osvajanje
slabija od želje zemlje koja upućuje prijetnju) da se brani određeno
područje
3. Postoji poruka koja ukazuje da je diplomatija sile tek početak ukoliko
hitno ne dođe do prekida vojne operacije i da će to dovesti do eskalacije
sukoba uz upotrebu svih vojnih sredstava.
 28. Strategija diplomatske akcije – crisis
management

- Termin „crisis management“ ili rješavanje krize postao je popularan nakon

kubanske raketne krize, odnsno sporazuma između Kenedija i Hruščova.
- Poznati američki diplomata Harlan Klivlend, dao je svoje viđenje crisis
managementa, ističući kako je iz dosadašnjih kriza moguće izvući 5 pouka:
1. Kreator spoljne politike – mora svoje ciljeve jasno postaviti, ukoliko su
ograničeni dovoljno, postoji mogućnost da se ostvare.

- Kubanska raketna kriza – Kenedi je uzeo ograničen cilj – povlačenje

sovjetskih raketa, a ne krajnji – povlačenje raketa i rušenje Kastrovog
režima na Kubi

2. U krizi kreator politike mora odlučiti koliko je spreman daleko ići (ako ne
postigne sporazum, američke snage će uništiti rakete)

3. Odgovoran političar primijeniće silu tek na kraju širokog spektra mogućeg

rješenja (najlakše pokretati silu, teško prekinuti)

4. U slučaju postojanja krize, kreator politike mora da teži ka tome da proširi

zajednicu onih koji su voljni ići zajedno sa njim i podržati njegovu odluku

5. Tbd/unavailable

29. Može li bez diplomatije?

- Od klasične diplomatije, pa do velike proliferacije novih diplomatskih
učesnika, pokazalo je da je diplomatija uvijek bila sastavni dio međunarodnih
odnosa i da se sve dok države žele komunicirati međusobno, diplomatija imati
svoje mjesto.
- Konfliktni interesi među državama uvijek će postojati i nemoguće ih je
zamijeniti. U takvom svijetu ne bi bilo sukoba.
Jednostavno rečeno, NE MOŽE!

THE END