Jednog proljetnog dana, lisica je u potrazi za hranom.

Dođe do
Zoološkog vrta. Bez razmišljanja se popne na zid i skoči u kavez.
Tamo je lav.
Lav: „Zašto nisi u svom kavezu?“
Lisica: „Ja živim u šumi. Došla sam jer tražim hranu.“
Lav (hvali se): „Ja svaki dan dobijem ukusnu hranu od čuvara.
Hrane me i brinu se o meni.“
Lisica: „Je li te puštaju da slobodno trčiš po šumi?“
Lav: „Ja se ne sjećam šume. Došao sam ovdje kao mali lavić. U
šumi bi se mogao izgubiti.“
Lisica: „Ali ti si divlja životinja, i kralj šume!“
Lavu se to svidjelo.
Lav: „Kralj šume? Kako to dobro zvuči.“
Lisica: „U toj šumi se događa puno stvari, i stalno cvrkuću ptice.
Osim ponoći kad je mir i tišina. Naša šuma nije toliko velika kao
ona u tvojoj domovini, ali bi ti se sigurno svidjela.“
Lisica počne lavu pričati priče iz šume, i lav se malo po malo
rastužio. Ta šuma je zvučala puno bolje od njegovog kaveza. Lisica
mu je odlučila pomoći. Zajedno su smislili plan.
Lisica: „Ja ću naći način da ti pomognem popeti se preko zida!“
Te noći, dok su sve životinje spavale, jedan lav i jedna lisica iskrali
su se iz Zoološkog vrta i krenuli u šumu.

Pouka: SLOBODA JE VAŽNIJA OD BOGATSTVA.