Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • 28 views

    3 Havelock

    Uploaded by

    Nikola Baraba

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content

    You might also like

    3 Havelock

    Uploaded by

    Nikola Baraba
    28 views21 pages

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    28 views21 pages

    3 Havelock

    Uploaded by

    Nikola Baraba

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    of 21
    Biblioteka SINTAGMA Urednici biblioteke Miliv Solar Bodidar Petraé ‘Glavni urednik Kruno Loketar Eric A. Havelock MUZA UCI PISATI RAZMISLIANiA O USMENOSTI I PISMENOSTI ‘OD ANTIKE DO DANAS reveo s engleskoga Tomislay Briek AGIM Zagreb 2002 kkuéa zamjenjuju usmene sit ene situacije prodlosti, omogueujuci earn Kruienje testa medu diate te Bathe sudo iavedb” isa dja se ivedba takoder oa Sate Usnens je ublika sudjelovala ne samo pa- : i pamteci, nego i uzimajudi aktivan udio u oriftenom jerk, Pedal ui ples | peal aed odgovarajuci pjesmi pjevata, (ett POSEBNA TEORIJA GRCKE USMENOSTI EEE HEH Eee EEE PPS Heese Hebert U povijesti greke pisanerijeti najranijibign2ki tekst u pot- punost sastavljen kaa tekst mogso biti Hesiodov usprkos Einjeniei da je njegov jezik w osmovi homerski,zadravajnci ‘a celini formulaignu prirodu usmeno sxéuvanog pjesnis- tva. Tim vie zapanjue Sto on t svojim stihovimea, ini se, tapijeva zadtdati iva svijesto usmenostkoja je prethodila pisanjanjegova tekst, pa Zaki prepoznatinjene osnovne fankeie,naime ofevanje nasijedau tivom sjeéanju, Postide to opisom osoba i fonkcja Mua kojima sastavja uvodnu hin, Kao prvo, one su potomstvo Zeusa i Mnemosine, to se obigno prevodi kao “paméenje”, kao da je rijet\ jstovjetna rijedi Mneme (druga gréka tjeé 2a paméenje). | Puniji oblik oznaduje obavljanje paméenja kao djelatnosti to jest “prisjeéanja” ih prizivanja. | Kad se roditelsko nastijede genealod stavilo usmenim pjesnistvor, svzha je bila pridavanje 7astitog identiteta ‘ovobi (Zesto ratniku), ukljueyjuel drusveni status i ulogu ‘uzajednici, Muze preko pripisanog rodoslovlja vali poi- mati kao Cuvatice dustvenog paméenja, a jer im je pona- Sani opiseno kao iskljucivo usmens, bz ikakyog spomena pista, rie je o paméenju saéuvanom u govornom jezita eo jest u nuiénom jeziku pobrane. Fazlog njihova pos- tojanja nije inspirativan, kao Sto je poslije postao, nego » | | fankcionalan. Sasvim prikladno, ono to izgovarajusadima sekao “sadeinjezgodei...] profle”(t2eonta, ta progonta) te “buduée” (ta essomena), ito sew kontekstu druge ava participa ne odnosi na novinu oju valja proreci nego na naslijede koje ée i daljetrajati i ostati preevidivim (vidi sedmo poglvie) Zanimijivo je i relevantno to je ta funkeija paméenja koju slavi drevaipjesai, ali samo simboliki i neizravno, dotivjeta izravnije priznanje postije, nakon stotinu i vige godina,u doba kad jeadirena uporaba llabeta bila stvorila sana aril tak potpama vives enka te ot Jano tumadene koe je tog prolio ograniéarale nihovu uporabu. On sa biel pfednentaeene cite usmenost svoj druitava dk jepuina nib S la nepovratno izgubljena. i Fe apa {yeaa ig alfabta transis poveso jensen “dogada). Hebrejski primjer Sto ga pruia Stari zav topored Insrumentzapisajebioaesvren Ne nogno “Eat sve bogatstvo iavorne usmene wade. Vokabuler u pisanom oblik pokanye poston tendeni I eko somizianju pojednostelvanjn ako mis ako del ‘Tozapsu dajeobredn dostjanstvasa we cjenusputene ozenostfzike psiholoskereakcije, sve one pokret skoj uéinkovitosti neizbjeZno morao dovesti do zamjene i i Zivosti &to se tako jasno istigu’u zapisu Sto ga prenosi ho- mersko pismo. Ista ogranigenja vrijede iu slueaju ostataka sumerskih j babilonskih takozvanih “spjevova”. Prifa o Gilgamesuilustrra ekonomignost kojutalay sustavzahtije. va (Havelock 1982, str. 168-170). Te verzije mogu rabiti i Kia, « moéda uw sveéanim prigodama i intonirat pisai,| ali ih ne mote recitirati narod na slavijima, } ‘Takva pisma ritualizirgji opise liudskog iskustva koje sadrée te ga tako pojednostavijuju, a onda tu pojedno- stavljenu verziju uspostavijgju kac autoritativnu, Primarna ‘usmenost, naprotiv, nadzire i vodi svoje druitvo Hleksibilno i intuitivno, a alfabetizirana verzija kakvu nalazimo u Grékoj zadriava tu fleksibilnost. Autorizirane verzije 3t0 ih nude druga pisma mnogo su izravnije obvezujuce, Djeluju nametanjem “slova zakona”. Izvorna je usmenost kompromitirana doktrinarnogéu i dogmatizmom, Gréku prigu ne sputava taj faktor. Nije postojalo insti- {ucionalizitano sveéenstvo i nije bilo pokudaja da se oblikuje anon onoga ito se zapisivalo, Moiemo usporediti opis stvaranja u Knjizi postanka s kozmiékom geografijom kakvu nalazimo a Homera i He. sioda. U prvom stuéaju imamo standardizirani opis, broj- ano jednostavan, aritmeticki rasporeden od jedan do sedam. U potonjem sluéaju zabiljezena je raznolikost, ne- Predvidivost univerzuma i njegovih sila, personificiranih u situacijama sukoba ili sudara (Havelock 1981). Opis iz Kanjige postanka nije ono Sto su hebrejski pjevadi izvorno jeval svojem narodu prije no Sto je fenizko (ili hebrejsko) pismo preuzelo zadaéu kodifikacije, Buduci da gréka posebna teorija zahtijeva da se shvati kako je taj proces bio spor, moramo takoder uoéiti sposob- ‘ost predivljavanja usmenosti u onim epskim, didaktickim, lirskim, Korskim i dramatskim remek-djelima koja obiéno smatramo pisanom knjiieynotéu anticke Gréke. Poénimo od ogevidnoga: gréka knjidevnost je od svojeg potetka “pian” cae neu prozi, ito se wAteni odrfalo otprilike suripidove smrti, st ee prve potvrdene iznimkedjela psana najonskom, anjihovi su autori priblidnim kronoloskim slijedom: Fere kid sa Sira (ukoliko njegovom valja “smatrati prvu knjigu uprozi"; vidi Lesky 1966, str. 161), Heketej iz Mileta, Ana ksagora iz Klazomene, Protagora iz Abdere, Herodot i Halikarnasa, Ion s Hija i Ferekid iz Atene, Popis pokazuje daje pisanje gréke proze nastalo u prekornorskim krajevima ito je wskladu s opéeprihvacenim zakl.uckom da seizum a jeiztoga alfabeta nije dogodio na grékom kopnu. 2ézumno je iz tog ajo au ado istb8neGréke pri pote abit nov izum i uvoditi ga u nastavni program, od éega su koristi ali navedeni autor : ada o toga versfcicanog Jet ~ ko po tome Sto jeustihovima, jek pohrane, bez obzira na individualne stilove i svrhe pojedinih pisaca— bez iznimke mitski, dakle teadicionalan. Keo Sto se Homer postudio legendarnim Mikenjanima da bi ethos i noms koje je preporuivan suvremenim grékim drustvima bili pribezani s odmakom, isto su dinili i njegovi nas\jednici, tvorei didakri¢koga, lsskogn, korskoga i dramatskog jes: Pod krinkom pripovijedanja ve¢ ispriganth pria,atenske su se drame cbraéale polisu svojegs doba i njegovim brigema Sastavljajuti KOrove upucene svojim polxoviteljima, Pindar rabi mitologiju kako bi hvalio suvremene veline sréanosti u borbi i aletici te upozoravao na stetnost pretjerivanja Eshil slavi viadavinu zakona u danaénjoj Ateni koja zam- jenjje ne ostte cera Alene profane unatrag 1u Mikenu, Sofokio u legendarnom Edipu predstavlja periklovskog dréavnika sviadanoga kugom i vlastitom samouvjerenoiéu u_politiku koju prevodi. Euripid seu Hipolitu koristi legendarnom Tezejevom Atenom da bi naveo dra suprotstaljena standarda spolno sell teoeemend Aen eNO Satuvana usmaenosttakoder objinjava rato je gd Satan ue java zaito je grcka Sejitmost do Euipida avorena ko tebe em Pablika nadeire umjetnika utoliko 0 on i write th ‘ono sto Zaju nego i dato ponove usvakodnevnom govora, Jeaik Klasignoga grckog eatra nije samo zabaljao to druitvo nego ga ei odrZavao. Taj je jezik ect dokaz fukcfonalnin cijeva za koje je rablen,stedstvo koje je omogucivalo medusobnu komunikaciju ~ komunikacia koje ie bile neobavezna, nego povijesno, etickit politic vatne, Pomoéu nje se traino oponagaju-(mimesis) ethos nomos _grada(Vernant 1967, sr, 107-108; Havelock 1982, st-267_ 268);alfna neiravan nagin, U Dionizova teat draine se isu mogle postaviti prije no ito je to isto kazaliste bilo upottiebleno za gradansku povorkuijamnuceremonijut slavu siroéai ie sukoba prethodne godine. tie fnksn njoj, premda sjia ugdje,u grékim kérovimea, w neprekidnom iavodenj (inimesis) zakonite strane grékoga tivota (ii promishjanja Oo noj), ponekad tek usporadiéno}yerisazapletom Korovk inl srédrame, pa dok ih se u danafnjim pismenin prilagodbama odvet cesta di sporednima, to ikada ni Bio hj wane Gre nee remaanegdot ir Piatha,otenskisuratnizarobljen 0 Si svoju bod ail spossbnos vectra rova iz Euripida ~ ne djloga ili monologa. To je bro tradicionalan jezik io im ga je bilo najlakie upamtii, ne Zao oo g bil tal ~ pei spomen tas drame “us {2 slain na samo kj Hata Gack 192, 3 200) ago zt to lone sao Jeno ane dramske avedbeizvan grad bilo jeuobidajeno 1u Platonovo vrijeme; to on sam kaée (Dréava V. 4754). Stoljege prije, edna je Cuvena izvedba a Ateni— Osvajanje Mileta — bila tako potresna da je ponowne izvedba zabra~ jena. Dramske su svetkovine oduvale sredstva kojima je primarna usmenost nadzirala ethos svojega druétva opet- ovanim izricanjem pohranjenih podatasa, uputa satuvanih 1u Fivom sjeéanju. Cinjenica da sui uhelenistitkom raz- dobiju gradeni fizigki objekti pogodni za takve izvedbe dokez je njihove uéinkovitosti i snagekojom su djelovale ra publiku. Grei su uvijek morali imati kazaliste COsjecaj primarne usmenosti saéuvao se prije svega ponaganju samog grékog jezika pri zapisivanju. Gréka Grama ne pruia iskaze, uvjerenjaili pregramatske doktrine ustilu jednog Dantea (ili jo8 vide jednog Miltona), nego iraéajni dinamizam, kako rijeti tako i djela. Tesko je bilo gdje u dramama naéi primjer konceatualnoga podmeta pridrudenog konceptuainom priroku kopulom “je”. Kad «e javlja, glagol “biti” po moguénosti obavija svoju usmenu dinamitku funkciju, oznagavajudi prisutnost, moé, stanje stvari i tome sliéno. ‘Odsustvo bilo kakvog lingvistigkog okvira pri iskezu apstraktnog naéela pridaje visokom Kasiénom grékom je- ziku posebn, divijenja vrijednu izravaost, odsutnost dvo- icnosti. Partikularizam usmeno zapaméenoga govora ima trajan udinak da bobu kaze bob, a popu pop, umjesto da opisno okolife. Govor ée hvalitili kuditi ali ne w okvira moralnog odobravanja i moralne ostce temeljene na aps- traktnim i umjetno izgradenim naéelima. Lik u grékoj rami ne pronalaziizlaz iz teSke situacije teoretiziranjem. ‘On ulazi u nju iz pobuda koje su specifigne te je postiie, ‘ako mora, pribvaca kad spozna ito se zapravo dogodilo. Kad se utinak prijevoda visokoHlasiénoga grtkog na moderni pismeni jezik usporedi s igvornikom, odmah se uuoéava dinamika usmenog jezika i ono ito se s njime zbilo Prijenosom u pismenu sinatksu. Edip zapodinje po njemu nazvanu dramu javnim obraéanjem u kojem opisuje stanje srada: “The town is heavy with amingled burden of sounds and smells” (Grad je nabrekeo od mjeSavine zvukova i ‘mirisa] (Greene 1954). U engleskom ove siroko kori8tene moderne verzije, podmetu “grad” pridodan je prirok, atribut “nabrekao” povezan s njime kopulom “je”; prirok jedodatno odreden sintagmom “od mjeSavine” koja mu je dodana. Gramatigka je struktura atomistiéka, element se nite za elementom pomocu veze koju uspostavija glagol “biti"i prijediog “od”, Ukupan je uéinak statizan, Znaéenje se skuplia dio po dio, levorni gréki kaze: “Grad se sav na- dimlje od kadi.” Imaginarij je dinamigan: grad postaje ‘tradnom Zenom ili punom posudom, (Usp. hrvatski prije- vod: “Sav kolik k jednu grad se pui kadima / A pejan i naticanje se ori svud.” Kralj Edip, preveo Koloman Rac. Sabrane gréke tragedie, 3, izd., Beograd: Kosmos, 1990). Govornik zatim nastavlja (u engleskoj veraji: “I did not thinkit fit that I should hear ofthis from messengers.” (Nisam drZao da je prikladno da o tome dujem od glasnikal: to jest, izrige twrdnju koju je mentalno uobligio, koja zahtijeva impersonalno “da je” i pojainjenjenje u vidu zavisne reéenice. Gr&ki kaze: “Koj [stvari [ja] ne mnijudi ‘od glasnika drugih [negoli smo viilija] uti” (Usp. hrvatski prijevod: “To, deco, od glasnika drugih ne hijedoh | Da saanam."| Jezik koji opisuje aktivan mentalni napor zamijenjen je objektivnim “dtéao da je prikladno da...” Rijet “crugih” (u grékom) sadtdi dinamiénu dvosmislenost “2elim to éuti samo od vas: Selim to éuti sim.” Moderni pismeni idiom nalave izbor: jedno ili drugo, ali ne oboje, Ueengleskoj veriji zatim slijedi: “You are old and they ‘areyoung” (Ti sistara oni su mladi, twrdnja koja odreduje dvije skupine judi i koja dvaput zahtijeva glago! “biti”. Tzvorni grékiizratava jednostavan poriv jedne asobe drago} 10 Y js ole dinamickog procesa: “O, st rt i orto ere (pokazuje). (Usp. hrvatski prijevod: “AP ane ka et bes tebi pris, Da za sve ove ont" Baip te pits iva promos riod starjedine pred kojim redujuci ga se sobom. ; var ere) poset renova dobie re. Zapotinje erfarieno gagolom “bit = me, rmedatim,bebojnaopulativnsjednolenica nage nego ijt od die duzine oj ose opt ube ola je stavljena na poetakjemptog sibs nome Bip bj a¥- isjesvoje pstoane, svoju prisutnot, so stats idan "aol neo bin postjan” U panenom prev to posta" wou be very har” [bio iho chun jebojaitel, (Usp-hrvatskl prijevod besten bih bogs “aki primera na sttine Dokanyju dae Kasiena usmenost neprevodiva, Mog jejdestaie prevodi Blatoa, Jom sstavjn od iskaza poveranth kopulana koji nprestan wpadamo upravo Je on0 w to je Hse 4elio preobrazti gre jezik, posvetivs ita svoj pi tome cilju, Kad napada pjesnistvo, Platon mu zamjera sravo dinamizam, fluidnost,| konkretnost, partikularnost. + ery moga da sam nije bio postaopisen, ai sa samim 0 se toga dogodilo s govorom urna i sa emomas Sofotlova vremena, Zadriavidjelomiéno ie Binjena,detovafa il osjecane, miso e8 nadopu a jelomiéno i zamijenili, Einjenitnim iskazima. Pa ght vider oe ponafju kao gerund ustupl so injexto Konceptualnim entitetime, apsakcjama, pred metima, Usmeni gréki nije poznavao predmet mislenja. audi pia, Moa je moral odustat od ilne pao, ame iskustva i njezina neprekidnog tileka, no dok je go bila grékom, nije ju mogla posve zaboravit POSEBNA TEORIJA GRCKE PISMENOSTL Kako Ijudski um doista funkcionira, kao se tvori ono Sto nazivamo “mistima”, misterij je u koji je ako prod Filozofi mnogih orijentacija rado bi odijelili um od os} ibavilisenjime kao autonomnim samoregulirajucim “ent toto”, koji keo takav valja razumjeti i izucavati. Takav pristup pogiva na paradoksu uma koj, nastoji razumjeti samoga sebe. Je i to logigki nemoguce ili metafizigki ap- surdno? Taj je cil} Sokrat iz Atene predlotio, Gini se, jot 430. pr. Kr. Posebna teorija gréke pismnenosti potiva na pretpos tavkama da su naéin na koji se sluzimo osjetilima i naéin ‘na Koji mislimo povezani i da se priroda te veze izmijenila prelaskom s gréke usmenosti na gréku pismenost, ito je dovelo do izmjene obrazaca misijenja + obzirom na men- talni ustroj oralizma, @ ti su izmijenjeni obraci ostali tak- vvima sve do danas. Poéet éemo od Darwinove maksime da je iudske spo- sobnosti proizveo pritisak prirodnog odabira tijekom prilike milijun godina. Najvaznije specifiéno razlikovanje do Kojega je doslo sastoji se u naSoj sposobnosti komuni- lacie jezikom, Sto pak dovodi do nastanka posebne vrste druitva u kekvom Zivi govjek. Uz drudtvo ide i kultura u

    You might also like