VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

NAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

XLIV (2008.) 100

ZAGREB
PROSINAC 2008.

UVODNA RIJE^ OCA PROVINCIJALA
Ne bojte se!
Jer nije nam Bog dao duha boja`ljivosti,
nego snage, ljubavi i razbora
(2 Tim 1,6-7).
Draga bra}o,
Izvanredna i smirena odva`nost jedna je od pre-
poznatljivih crta Dominikove svetosti. Ta se
odva`nost o~itovala i u osnivanju Reda propovjed-
nika. Nekolicinu, tek okupljene, bra}e Dominik
{alje iz Toulousea u Pariz da tamo »studiraju, pro-
povijedaju i osnuju samostan«. Ivan iz Navarre se
sje}a kako im je Dominik govorio »da se ne boje, da
}e uspjeti«. No, najve}a njegova odva`nost bila je
bezgrani~no pouzdanje u Boga i, radi Boga, u
bra}u.
Nedavno me jedan `upnik, dok smo nakon mise
i odr`ane propovijedi u njegovoj `upi sjedili za obje-
dom, upita: »Smatrate li vi, dominikanci, svetog
Dominika stvarno velikim i vjerujete li da se po nje-
govu zagovoru doga|aju ~uda?« To nam se pitanje
spontano postavlja i u ovoj velikoj devetnici
hodo~a{}enja prema 800. obljetnici potvrde Reda
propovjednika (2016.), a posebno ulaskom u »Go-
dinu sv. Dominika«. Tijekom povijesti Reda bra}a
su se ~esto molitvom utjecala zagovoru svoga Ute-
meljitelja, podsje}aju}i se na zna~enje Dominikove
geste slanja bra}e na propovijedanje s obe}anjem:
»Ja }u moliti za vas«. Red je sa zahvalno{}u sa~uvao
spomen na molitve {to ih je Dominik prikazivao za
svoju bra}u te se s po{tovanjem sje}a njegova
obe}anja da }e biti korisniji bra}i nakon smrti. Toga
se bra}a i sestre Reda propovjednika sje}aju i u hi-
UVODNIK
mnu O spem miram (Divne l’ nade), koji je skladan
prije 1256. godine. Svaki put kad osobno ili
zajedni~ki, molimo ili pjevamo himan Divne l’ nade,
vapijemo Dominiku »Vr{i, O~e, {to si rek’o – mo-
litvom pomozi nas«.
Dominikov zagovor molim za sve nas u Provin-
ciji. Moj izbor, bio je znak povjerenja, koji nosi u
sebi i o~ekivanja bra}e i poslanje Provincije, a {to je
ve} izre~eno u Aktima provincijske skup{tine, na{im
svojevrsnim ~etverogodi{njim programom. To je
realan program koji se nadam zajedno s provin-
cijskim vije}nicima, du`nosnicima, promicateljima
te svom bra}om u Provinciji dobrim dijelom i ostva-
riti. Te{ko je predvi|ati. Izbor za provincijala omeo
je neke moje planove, ali istodobno otvorio neke
druge mogu}nosti. Provincijska skup{tina istaknu-
la je prioritete za Provinciju. Ra~unam na svu
subra}u u ostvarenju zajedni~kog nam poslanja.
Obostrano su nam potrebna ohrabrenja, poticaji i
razumijevanje.
U Godini smo sv. Pavla. Kao geslo u ovomu
slu`enju Provinciji uzeo sam Pavlove rije~i: »Nije
nam Bog dao duha boja`ljivosti, nego snage, ljuba-
vi i razbora« (2 Tim 1, 7).
An|eli nam u bo`i}noj no}i donose Radosnu
vijest Bo`je blizine, nove prisutnosti koja nas iz
po~etne bojazni, zbunjenosti, zaprepa{tenja ili obe-
shrabrenosti vodi u odva`an hod prema onomu koji
dolazi da se kod nas nastani i Oca nam obznani. U
~inu pastira koji se, nakon susreta s Djete{cem,
vra}aju »hvale}i i slave}i Boga« (Lk 2, 20), svaki
kr{}anin je pozvan `ivjeti prema poznatom domi-
nikanskom geslu: slaviti, blagoslivljati i propovije-
dati (laudare, benedicere, praedicare).
3
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Stoga, ulaze}i u Godinu sv. Dominika, dva nas
velika u~itelja – Pavao i Dominik – pozivaju na
odva`nost u otvorenosti prema novim izazovima u
navije{tanju Radosne vijesti. To smo i sami izrekli
u lipnju na provincijskoj skup{tini u Bolu: »Za bolje
razumijevanje svijeta u kojem `ivimo, potrebno je
imati vi{e hrabrosti za susrete sa svima kojima je na
umu i srcu dominikanska pro{lost, sada{njost i
budu}nost. Primje}ujemo da ljudi ovoga doba – po-
sebno mladi – `ele definiranu pripadnost pojedinim
zajednicama. @ele imati prepoznatljivo znakovlje.
Omogu}imo im da se prepoznaju u poslanju na{ega
Reda i da zajedno s nama, bra}om i sestrama, sa sve
sna`nijim sudjelovanjem svjedo~e Radosnu vijest.«
(Akti, Bol 2008., br. 17).
U poslanju {to nam ga je Bog dodijelio prati nas
i zagovor Kraljice na{ega Reda. Tuma~e}i kako je
do{lo, na razini cijeloga Reda, do uvo|enja pjevanja
antifone Zdravo Kraljice nakon pove~erja, bl. Jordan
Saski, u Knji`ici o po~ecima Reda (br. 120) svjedo~i:
»Pri~ao mi je jedan pobo`ni i vjerodostojni mu`
kako je ~esto vidio u duhu dok su bra}a pjevala Svr-
ni, dakle, odvjetnice na{a da se Majka na{ega Gospo-
dina prostrla pred svojim Sinom i molila za o~uvanje
cijelog Reda. To sam spomenuo da se bra}a koja
budu ovo ~itala jo{ vi{e odu{eve i da pobo`no hva-
le Djevicu.« Tu Marijinu za{titu nad Redom propo-
vjednika prekrasno oslikava rozeta s naslovne stra-
nice stotog broja Vjesnika Provincije, uzeta iz crkve
sv. Dominika u Dubrovniku.
Izri~u}i vam svoje `elje za blagoslovljen i rado-
stan Bo`i} i novu godinu, koja je za nas ujedno i
»Godina sv. Dominika«, `elim vam Dominikovu
odva`nost u prono{enju neugasive vatre Rije~i, s
bezgrani~nim pouzdanjem u Boga.
Fr. Anto Gavri} O.P.
provincijal

Bo`i}ni mozaik

O~i su vola i magarca

dalekozori
kroz njih se mo`e nazrijeti nebo.

U Njegovu spilju smiju uni}i

ukro}ene `ivine
i djeca.

Mr`nja je pocijepala
Njegove jaslice.
On je pokupio trije{}e
i neugasivu zapalio vatru.

Fr. Rajmund Kupareo O.P., Zagreb, 1975.

4

PORUKA U^ITELJA REDA
Prva nedjelja Do{a{}a 2008.
Draga bra}o i sestre u svetom Dominiku i svetoj Ka-
tarini,
„U po~etku bija{e Rije~ i Rije~ bija{e u Boga i
Rije~ bija{e Bog. […] I Rije~ tijelom postade i na-
stani se me|u nama“ (Iv 1,1-14).
Malo je svetopisamskih tekstova koji bolje
zahva}aju duh vremena Do{a{}a i Bo`i}a od Proslo-
va Ivanova Evan|elja. Evan|elist nas poziva u neko-
liko rije~i na puninu Utjelovljenja. Nije to spektakl
koji se promatra izdaleka, jer, kako ka`e tekst, Rije~
je do{la nastaniti se „me|u nama“ kao jedan od nas.
Na zavr{etku 12. redovnog zasjedanja Biskupske
sinode o Rije~i Bo`joj u `ivotu i poslanju Crkve,
sinodalni su izaslanici napisali u svojoj poruci: „U
gr~kom se izvorniku nalaze samo tri temeljne rije~i:
Logos sarx egeneto, ’Rije~ tijelom postade’. Nije to
samo vrhunac toga poetskog i teolo{kog dragulja
{to ga imamo u Proslovu Ivanova Evan|elja (1, 14),
nego i sredi{te kr{}anske vjere“ (II, br. 4).
Ro|enje Rije~i „me|u nama“ poprima jo{ ve}u
hitnost ove godine na raskri`ju vi{e putova u `ivotu
Crkve i Reda. Ponajprije, slavimo i zahvaljujemo za
nedavnu Sinodu o Rije~i Bo`joj, Sinodu koja se
odvijala u okrilju drugog konteksta milosti i istine:
Pavlove godine, posve}ene velikom apostolu naroda,
sv. Pavlu. Osim toga, ta se dva doga|aja podudaraju
s nastavkom na{ega jubilarnog dominikanskog
hodo~a{}a, koje }e do`ivjeti svoj vrhunac 2016., s
proslavom 800. obljetnice otkako je papa Honorije
III. potvrdio Red propovjednika.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
I za Dominika je Rije~
Bo`ja bila nazo~na „u
po~etku“ ~uda po kojem je
nastao Red propovjednika.
Cijeli Dominikov `ivot,
`ivljen u prisnom jedinstvu
s Rije~ju, poziva nas na du-
boko kontemplativno
slu{anje Rije~i i na odva`ni
anga`man u propovijedanju
Rije~i u dana{njem svijetu.
U Dijalogu na{e sestre Katarine Sijenske pi{e: „Do-
minik je u svijetu izgledao upravo kao apostol, siju}i
s toliko istine i svjetla rije~, skidaju}i tamu i daruju}i
svjetlo“ (br. 158). Ta Rije~ postala tijelom, ta Rije~
{to je gorjela u Dominikovu srcu bila je ona ista
Rije~ koju je s gorljivim `arom propovijedao, u`i`u}i
svijet Kristovom ljubavlju i nje`nim milosr|em.
Bla`eni je Dominik `arko `e|ao za spasenjem
du{a, kojih je bio neusporedivi apostol. S velikim se je
`arom predao propovijedanju da je poticao i obvezivao
bra}u da navije{taju Rije~ Bo`ju no}u i danju, u
crkvama i domovima, na poljima i na putovima –
jednom rije~ju posvuda i uvijek da govore samo o
Bogu.
Njegova svetost papa Benedikt XVI. podsjetio
nas je na otvorenju Sinode: „… Va`no je da pojedi-
ni vjernici i zajednice ulaze u sve ve}u bliskost s
[Rije~ju Bo`jom]. […] Hraniti se Rije~ju Bo`jom za
Crkvu je prva i temeljna zada}a.“ Stoga, u okviru
na{eg jubilarnog hodo~a{}a koje je zapo~elo slavljem
800. obljetnice osnutka dominikanske zajednice u
5
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Prouilheu, ~itava je Dominikanska obitelj pozvana
napraviti stanku i usredoto~iti se na sljede}u temu:
„U Po~etku bija{e Rije~: Dominik, propovjednik
Milosti“. Pomo}u te teme obvezujemo se sjesti uz
Dominika do Kristovih nogu i, s njim, „hraniti se
Rije~ju Bo`jom“.
Tu ba{tinu milosti dijelimo svi, bra}a, monijalne
i apostolske sestre, dominikanski laici, mladi i stari,
bogati i siroma{ni. I dobro znamo da }emo se, kada
se budemo nahranili Rije~ju, suo~iti s drugim ve-
likim izazovom s kojim se je morao suo~iti sv. Pavao,
i koji je na neki na~in sa`et u njegovu apostolskom
uzviku: „Doista, jao meni ako evan|elja ne
navje{}ujem!“ (1 Kor 9, 16). Slijede}i Dominikov
primjer i usvajaju}i uzvik sv. Pavla, prihva}amo ga
kao misao vodilju tijekom trajanja svih hodo~asni~kih
godina sve do proslave Jubileja 2016. Da bismo to
ostvarili, priznajemo ipak da je nu`na promjena, u
stvari bitna: kao dominikanci, ostat }emo vjerni
svojemu pozivu samo ako taj uzvik bude odjekivao
i u zajednici:
„Doista, jao nama ako evan|elja ne navje{}u-
jemo!“
Te su rije~i sv. Pavla, kako je rekao papa Benedikt
XVI. u svojoj poruci na otvorenju Sinode, „uzvik
koji za svakog kr{}anina postaje ustrajan poziv da
se stavi u slu`bu Kristovu“. Uzmimo te rije~i k srcu,
prepoznaju}i u njima samo evan|elje iz kojeg je na-
stalo propovjedni~ko poslanje na{eg svetog oca Do-
minika: nose}i sa sobom posvuda na putovanjima
Evan|elje sv. Mateja i Pavlove poslanice, Dominik
je doista postao „propovjednik milosti“. Kad god
pjevamo O Lumen (O svjetlosti Crkve), tim ime-
nom zazivamo Dominika: Praedicator Gratiae, on,
propovjednik, u~enik Rije~i, obe}ava da }e kora~ati
6
s nama i obnavljati u nama milosno izlijevanje Rije~i
– a koje je bila stvarno nazo~na kad su zasijane prve
sjemenke Svetog propovijedanja u plodnoj zemlji
ju`ne Europe. Neka nas on sjedini u obitelj okuplje-
nu oko Rije~i i neka nas obdari kontemplativnim,
poslu{nim raspolo`ivim i odva`nim srcem koje }e
odgovoriti u slobodi na aktualne izazove Evan-
|elja.
I dok kora~amo kroz ovo vrijeme Do{a{}a prema
kontemplaciji Rije~i postale tijelom, pod no}nim
nebom Betlehema, htio bih ovdje osobno izre}i i
svoje najljep{e `elje za blagoslovljen i radostan Bo`i}
svakom ~lanu dominikanske obitelji u svijetu.
Betlehem – „dom kruha“ – podsje}a nas na dvije
va`ne stvarnosti. Prvo, Utjelovljena Rije~ do{la nas
je nahraniti. Hranimo se na njezinu stolu milosr|a
i su}uti, svakoga dana u novoj godini. Drugo, u
svijetu koji se suo~ava s porastom gladi i stalnim
ratnim prijetnjama, okrenimo se ponovno Kristu,
jer „njegove rije~i navje{}uju pravdu, ulijevaju
odva`nost malodu{nima, a grje{nicima daju
opro{tenje“ (Poruka Sinode, IV, br. 13). Neka te
rije~i budu na{e rije~i kako bismo i mi mogli
navije{tati evan|elje mira u Njegovo ime!
Bra}o i sestre, kora~amo skupa na hodo~a{}u
vjere, u obitelji, bodre}i jedni druge na putu. Neka
nas Duh Sveti poma`e da mognemo kora~ati u nadi
i neka nas sveti Dominik blagoslovi i nadahne da
budemo uvijek vjerni prekrasnoj ba{tini {to ju nam
je ostavio.
Va{ brat u svetom Dominiku, propovjedniku mi-
losti,
Fr. Carlos A. Azpiros Costa, O.P.
U~itelj Reda
 IZ GENERALNE KURIJE
18. lipnja, U~itelj Reda fr. Carlos A. Azpiros
Costa potvrdio fr. Antu Gavri}a za provincijala
Hrvatske dominikanske provincije.
1. srpnja, U~itelj Reda fr. Carlos reasignirao je
fr. Stjepana Krasi}a u na{u Provinciju.
5. srpnja, Kongregacija za kler udijelila je Beri-
slavu Kolobari}u dispensu od |akonata; dispensa je
stupila na snagu 16. kolovoza, kada je Berislav potpi-
sao u znak prihva}anja.
27. kolovoza potvr|eni Akti izborne provin-
cijske skup{tine u Bolu.
13. listopada: obavijest da }e se Op}a izborna
skup{tina Reda odr`ati od 1. do 28. rujna 2010. go-
dine u Rimu, a ne u Indiji kako je bilo predvi|eno.
Zbog te{kih progona kr{}ana te nesigurnosti i nasi-
lja Indijska provincija ne mo`e organizirati Op}u sasvim je jasno da nas sve tijekom ovih znakovitih
izbornu skup{tinu Reda. trenutaka povezuje lik svetog Dominika. Tako se
22. studenog, U~itelj Reda fr. Carlso A. Azpiroz ove godine usredoto~ujemo na sljede}u temu: „U
Costa potvrdio fr. Alojza ]ubeli}a regensom studija po~etku bija{e Rije~: Dominik propovjednik Milo-
Hrvatske dominikanske provincije. sti“.
U vidu organiziranja desetogodi{njeg jubilarnog
hodo~a{}a oko jedne sredi{nje teme bra}a i sestre
GODI[NJE TEME ZA JUBILEJ 2016.
koji djeluju u Sv. Sabini odlu~ili su regrupirati
Santa-Sabina (Rim), 13. studenog 2008. – Kao desetlje}e Jubileja oko velike niti vodilje, teme koja
{to je poznato, od Do{a{}a 2005. do 2016. Domi- proizlazi iz ove godine posve}ene sv. Pavlu: „Doista,
nikanska obitelj se po svem svijetu priprema za pro- jao nama ako evan|elja ne navje{}ujemo!“ (usp. 1
slavu 800. obljetnice potvrde Reda propovjednika. Kor 9, 16). Moglo bi se re}i da su te Pavlove rije~i u
Kao po~etak hodo~a{}a u milosti proslavili smo spo- sredi{tu dominikanskog poziva: te su rije~i svjetlo
men na osnutak prve zajednice sestara dominikanki na{im nogama na putu jubilarnog slavlja sve do 2016.
u Prouilhu – kolijevke svetog Propovijedanja. Ove Podteme predlo`ene za svaku godinu prigoda su da
godine, koja se bli`i kraju podsjetili smo se va`nosti se svaki puta usredoto~imo na posebnu dimenziju
svete Krunice u povijesti i tradiciji na{ega Reda. No, na{ega dominikanskog `ivota i na{eg apostolata.
7
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

2016. – JUBILEJ UTEMELJENJA REDA
PROPOVJEDNIKA
Op}a tema: „Doista, jao nama ako evan|elja ne
navje{}ujemo!“ (usp. 1 Kor 9, 16).
Godi{nje teme kao priprava za Jubilej:
2009. „U po~etku bija{e Rije~“ (Iv 1, 1): Sveti
Dominik, propovjednik Milosti.
2010. “A kako propovijedati bez poslanja“ (Rim
10, 15): poslanje propovijedanja.
2011. „Svi ih mi ~ujemo gdje na{im jezicima
razgla{uju veli~anstvena djela Bo`ja!“ (Dj. 2, 11):
propovijedanje i kultura / zajedni~ko propovije-
danje
2012. „Idi mojoj bra}i i javi im…“ (Iv 20, 17):
dominikanke i propovijedanje.
2013. „Neka mi bude po tvojoj rije~i!“ (Lk 1, 38):
Marija – kontemplacija i propovijedanje Rije~i.
2014. „Izlit }u duha svoga na svako tijelo, i pro-
ricat }e va{i sinovi i k}eri, va{i }e starci sanjati sne,
a va{i mladi}i gledati vi|enja“ (Jl 3, 1): dominikanski
laici i propovijedanje.
2015. „Ako ostanete u mojoj rije~i, uistinu, moji
ste u~enici; upoznat }ete istinu i istina }e vas oslo-
boditi“ (Iv 8, 31-32); „Za slobodu nas Krist oslobo-
di“ (Ga 5, 1) – Dominik: uprava, duhovnost i slo-
boda.
2016. „Doista, jao nama ako evan|elja ne
navje{}ujemo!“ (usp. 1 Kor 9, 16): Red propovjed-
nika – ju~er, danas i sutra.

navije{tanja
d in a ev
an
go
|
0

el
80

ja

Prono{enje vatre
Iz
Dominikove vizije

8

3. kolovoza, fr. Stjepan Krasi} asigniran u samo-
stan sv. Dominika u Dubrovniku.
28. kolovoza, fr. Sre}ko Koralija asigniran u sa-
mostan Kraljice sv. Krunice u Zagrebu; fr. Ivica Tom-
ljenovi} asigniran u samostan bl. Augustina Ka`oti}a
u Zagrebu-Pe{~enica; fr. Damir [oki} asigniran u
samostan sv. Marije Milosne u Bolu; fr. Ivan Ma-
teljan asigniran u samostan sv. Katarine u Splitu; fr.
Marko Boba{ asigniran u samostan sv. Katarine u
Splitu.
1. rujna, vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac
imenovao fr. Jozu Mravak kapelanom vojne kapela-
nije „Sv. Nikole Biskupa“ u Floti HRM u Splitu.
10. rujna, fr. Damir [oki} razrije{en slu`be `up-
nog vikara u `upi bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu-
Pe{~enica.
12. 09., fr. Anastazio Perica Petri} razrije{en
`upni~ke slu`be u `upi sv. Ivana Krstitelja u Bolu i
Murvici.
12. rujna, fr. Damir [oki} imenovan `upnikom
`upe sv. Ivana Krstitelja u Bolu i Murvici.
13. rujna, fr. Ante Kova~evi} razrije{en `upni~ke
slu`be u `upi Uzvi{enja sv. Kri`a u Gru`u.
13. rujna, fr. Mihael Mario Tolj imenovan `up-
nikom `upe Uzvi{enja sv. Kri`a u Gru`u.
17. rujna fr. Ante Kova~evi} asigniran iz Gru`a
u samostan Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
19. rujna fr. Mato Bo{njak razrije{en `upni~ke
slu`be u `upi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
19. rujna fr. Ante Kova~evi} imenovan `upnikom
u `upi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
23. rujna: Sr. Dolores, ^asna Majka Kongregacije
sv. An|ela ~uvara, obavijestila o prestanku rada se-
stara u samostanu u Trogiru.
25. rujna, na provincijskom vije}u fr. Matijas
Farka{ primljen ponovno u zajednicu.
25. rujna, fr. Zvonko D`anki} imenovan vodi-
teljem Dominikanske naklade Istina.
27. rujna, fr. Damir [oki} imenovan starje{inom
samostana sv. Marije Milosne u Bolu.
IZ PROVINCIJALATA
29. rujna, fr. Mato Bo{njak asigniran u samostan
bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu-Pe{~enica.
2. listopada, Op}inski sud u Trogiru izdao rje{enje
kojim se dopu{ta promjena imena kod z.k. vlasnika
Samostan „Sv. Kri`“ u Hrvatska dominikanska pro-
vincija „Navje{tenja Bl. Dj. Marije“.
7. listopada, fr. Mato Bo{njak imenovan star-
je{inom samostana bl. Augustina Ka`oti}a u Zagre-
bu-Pe{~enica.
1. studenog, fr. Marko Boba{ potvr|en za priora
samostana sv. Dominika u Dubrovniku.
1. studenog, fr. Matijas Farka{ asigniran u samo-
stan bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu-Pe{~enica.
10. studenog, fr. Leopold Nikola Noso imenovan
`upnim vikarom u `upi Kraljice sv. Krunice u Zagre-
bu.
23. studenog, potvr|eni ~lanovi samostanskog
vije}a u Dubrovniku: fr. Stjepan Krasi}, fr. Mirko
Ljubi} i fr. Karlo Posavec.
28. studenog, provincijsko vije}e odobrilo da se
ku}a Bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu-Pe{~enici
podigne na prioralni samostan
30. studenog, fr. Ante Kova~evi} potvr|en za
samostanskog vije}nika u samostanu Kraljice sv.
Krunice u Zagrebu.
8. prosinca, fr. Josip [imi} imenovan starje{inom
samostana sv. Jeronima u Rijeci.
8. prosinca, provincijalovim dekreteom ku}a Bl.
Augustina Ka`oti}a podignuta na prioralni samo-
stan.
13. prosinca, fr. Mario - Roko Marinov postavljen
za starje{inu samostana u Starom Gradu.
14. prosinca, Kre{imir Kapetanovi} (iz Bugojna),
zapo~eo prednovicijat u splitskom samostanu.
15. prosinca, potvr|eni vije}nici splitskog samo-
stana: Veselko Begi}, Stanko Prcela, Jozo Mravak,
Jozo ^irko, Petar Gali} i Ivan Mateljan; fr Jozo
^irko potvr|en za lektora splitskog samostana.
9
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
[TO JE SVE POTREBNO ZA KANONIZACIJU
BL. AUGUSTINA KA@OTI]A?
Nedavno sam zamolio francuskog dominikanca
fr. Daniela Olsa, iz Kongregacije za kauze svetaca,
za poja{njenja u svezi s kanonizacijom bl. Augusti-
na Ka`oti}a, na {to mi je elektroni~kom po{tom 23.
listopada 2008. dao sljede}i odgovor.
***
1. Akteri kauze trebali bi imenovati postulatora
kojega bi morao potvrditi nadle`ni biskup. Taj
postulator predstavit }e tome biskupu supplex
libellus u kojem }e izlo`iti motive koji ~ine
po`eljnim ponovo pokretanje kauze u vidu kano-
nizacije.
2. Ako biskup pristupi zahtjevu, on }e tada dekretom
imenovati povijesnu komisiju, koja bi morala
prikupiti sve dokumente koji se na neki na~in
odnose na bla`enika. «Prikupiti» zna~i ne samo
napraviti popis tih dokumenata, nego ih urediti i
prepisati. Prije negoli po~nu s radom, ~lanovi te
komisije moraju dati prisegu de munere bene
adimplendo. Po zavr{etku, sastavit }e izvje{}e o
svojemu radu i potpisat }e ga in solido; svakako,
ako se o nekoj to~ki ne sla`u, to moraju nazna~iti
u tom izvje{}u. Zatim }e prikazati dokumente
koje su prikupili i svoje izvje{}e sudi{tu (vidi
sljede}i paragraf) koji }e ih ispitivati. To se
preslu{avanje ne odnosi na sr`, nego se pita ~la-
nove komisije jesu li tra`ili dokumente svugdje
gdje bi se moglo razlo`no misliti da se mogu
prona}i, jesu li prikupljeni dokumenti autenti~ni
i ~ine li im se vjerodostojnima.
10
3. Biskup dekretom imenuje sud (sastavljen od
biskupskog delegata, promicatelja pravde i
bilje`nika) koji }e ispitivati ~lanove povijesne ko-
misije. Iako to nije prijeko potrebno, bilo bi
po`eljno da sud ispita tako|er nekoliko svjedoka
o aktualnoj postojanosti {tovanja prema
bla`eniku.
4. Ako se misli da bi bilo po`eljnije pokrenuti dije-
cezanski postupak u Zagrebu, nadbiskup toga
grada morao bi pisati nadle`nom biskupu, tj.
biskupu Lucere-Troia, tra`e}i njegov pristanak.
Ako biskup Lucere dadne taj pristanak, zagreba~ki
nadbiskup tada bi morao tra`iti competentia fori
od na{e Kongregacije za kauze svetaca (prilo`iv{i
pismo lucerskog biskupa i izla`u}i motive koji
savjetuju promjenu fora). O~ito je da, ako se `eli
pokrenuti kauzu u Zagrebu, zagreba~ki nadbiskup
ne }e mo}i potvrditi postulatora niti }e postulator
mo}i biskupu predstaviti supplex libellus sve dok
nadbiskup ne dobije competentia fori od na{e Kon-
gregacije. Do tada on }e djelovati poluslu`beno.
5. Da bi se stiglo do kanonizacije, trebalo bi ne samo
dobiti potvrdu krjeposti, nego i jednog ~uda.
Dakle, mo`e biti razborito ne pokretati postupak
koji sam Vam nazna~io ako se ve} ne mo`e pred-
staviti pretpostavljeno ~udo.
Nadam se da nisam ni{ta zaboravio i ostajem Vam
na raspolaganju za svako dodatno poja{njenje. Brat-
ski u na{em ocu svetom Dominiku,
P. Daniel Ols O. P.

IZVANREDNO ZASJEDANJE PROVINCIJSKOG VIJE]A
Dubrovnik, Samostan sv. Dominika, 5. rujna 2008.
Nazo~ni: fr. Anto Gavri}, provincijal, fr. Ivan
Mateljan, fr. Alojz ]ubeli}, fr. Pero ]avar, fr. Anto
Boba{, fr. Kristijan Dragan Rai~, fr. Márcio Alexan-
dre Couto (socius U~itelja Reda za intelektualni
`ivot). Ostali su se ~lanovi vije}a ispri~ali te su od
provincijala dobili dispensu.
1. Akti izborne provincijske skup{tine: nadopu-
ne prema prijedlozima iz Generalne kurije. Za ovu
prvu to~ku pozvan je i fr. Márcio Alexandre Couto,
socius U~itelja Reda za intelektualni `ivot (sudionik
XI. Studijskoga tjedna za dominikansku obitelj u
formaciji), jer je Provincijal uglavnom s njim kon-
taktirao vezano za Akte na{e zadnje provincijske
skup{tine i dispense koje je bilo potrebno dobiti iz
Rima. Fr. Márcio je ukratko objasnio da sve provin-
cijske Akte razmatraju tri brata iz Generalne kurije,
a na{i Akti su sa`eti i dobri. Tra`ili su poja{njenja
za neke detalje i konkretizaciju ili nadopunu poje-
dinih naredbi. ^itaju}i tekst Akata, osobito su bili
dirnuti nov~anim pomaganjem siroma{nih jer se to
u Aktima drugih provincija ne susre}e ~esto. Hvale
vrijedna je i pastoralna briga kao odgovor na dana{nje
izazove. Pismo iz Kurije koje doti~e sami tekst
tehni~ke je naravi pa ga nije potrebno objavljivati
nego slu`i za dopunjavanje teksta provincijskih Aka-
ta. Ne treba stvarati nove zakone, nego ostaviti pro-
stora provincijskom vije}u kako bi mogli uspje{no
rje{avati razli~ite situacije do kojih dolazi, a vezano
za odlaske i povratke u pojedinu provinciju.
Pristupilo se je obradi tekstova za koje je Gene-
ralna kurija tra`ila nadopune ili poja{njenja te su svi
prijedlozi promjena glasovanjem i prihva}eni.
PROVINCIJSKIH VIJE]A
IZVJE[]A S
2. Rasprava o razrje{ivanju i imenovanju `upnika
(KKN 373, 2˚): Provincijal je obavijestio bra}u
vije}nike da je razgovarao sa svim zajednicama kojih
se ti~u promjene `upnika. Predlo`ene su sljede}e
promjene:
- za `upnika u Bolu predlo`en fr. Damir [oki};
- `upnik u Splitu ostaje isti (fr. Luka Prcela);
- za `upnika u Gru`u predlo`en je fr. Mihael Mario
Tolj;
- za `upnika u `upi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu
predlo`en je fr. Ante Kova~evi}.
Predlo`eni novi `upnici spremni su prihvatiti
novu slu`bu. Vije}nici su u raspravi podr`ali prije-
dloge.
3. Razno
- Matijas Farka{ i Krunoslav Batini}, koji su napu-
stili Red u rujnu pro{le godine, mole povratak u
zajednicu. O tome }e se raspravljati na I. redovnom
zasjedanju provincijskog vije}a.
- Berislav Kolobari} dobio je iz Rima dispensu od
reda |akonata; dokumentacija mu je dostavljena
na potpisivanje, a obavijest je zatim poslana i u
`upu njegova kr{tenja u Sarajevu.
- Toga dana (5. rujna) prije podne provincijal fr.
Anto Gavri}, prior dubrova~kog samostana fr.
Kristijan Dragan Rai~ i starje{ina gru{kog samo-
stana fr. Pero ]avar susreli su se i razgovarali sa
dubrova~kim biskupom mons. @elimirom Pulji}em.
Na jednosatnom sastanku bilo je govora o potrebi
potpisivanja novog ugovora vezanog za `upu
Uzvi{enja sv. Kri`a u Gru`u te njegovoj operacio-
11
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
nalizaciji. Razgovaralo se je i o problemu naciona-
liziranog dijela samostana sv. Dominika, tj. pro-
storima ispod crkve sv. Sebastiana, koji jo{ nisu
vra}eni u vlasni{tvo samostana. Nakon prodaje
samostana i zemlji{ta na Lopudu, predlo`eno je
biskupu da se u na{oj crkvi osnuje `upni muzej,
{to se biskupu ~ini realnim. Biskup je o. provin-
I. ZASJEDANJE PROVINCIJSKOG VIJE]A
Zagreb, Samostan Kraljice sv. krunice, 25. rujna 2008.
Nazo~ni: provincijal Anto Gavri}, brat Ivan Ma-
teljan, brat Pero ]avar, brat Nikola Dugand`i}, brat
Anto Boba{, brat Slavko Sli{kovi}, brat Antastazio
Petri}, brat Alojz ]ubeli}, brat Kristijan Rai~, brat
Jo`e Rupnik, brat Tomislav Kraljevi}.
Provincijal je u duhovnom nagovoru potaknuo
bra}u da, kao i Petar kojeg je Isus pozvao na obali
jezera, do`ive preobrazbu u svom `ivotu, da se
odva`imo poput apostola Petra prije}i put od
razo~aranja do o~aranja, od nepouzdanja do
pouzdanja u Isusu Krista.
1. Za tajnika vije}a (KKN 367) izabran je brat To-
mislav Kraljevi}.
2. Prihva}en je zapisnik s Izvanrednog zasjedanja
vije}a u Dubrovniku 5. rujna 2008.
3. Vije}e je pozitivno odgovorilo na molbu Matijasa
Farka{a da se vrati u zajednicu, odrediv{i i neke
uvjete: duhovne vje`be u samostanu Kor~ula; po
povratku primanje habita u Zagrebu; potvrdilo je
i ono {to na{e Konstitucije predvi|aju u takvim
slu~ajevima (usp. KKN 441, 4). Molba Krunosla-
va Batini}a za povratkom u zajednicu za sada nije
prihva}ena.
4. Usvojen je prijedlog promjene Statuta Centra za
studij i izdava~ku djelatnost prema odluci provin-
cijske skup{tine (usp. Akti, Bol 2008., br. 18).
12
cijala zamolio da jedan na{ brat u skoroj budu}nosti
preuzme brigu o duhovnom `ivotu studenata
Dubrova~kog sveu~ili{ta.
Zasjedanje je zavr{ilo molitvom.
Zapisni~ar: Fr. Kristijan D. Rai~ O.P.
Brat Zvonko D`anki} imenovan je voditeljem
Dominikanske naklade Istina.
5. U skladu s odredbama provincijske skup{tine da
se definira vrijeme za zavr{etak studija na inozem-
nim u~ili{tima (usp. Akti, Bol 2008. br. 49), pro-
vincijal je iznio usmenu molbu brata Frane Prce-
le (Washington) za dovr{etak doktorske diserta-
cije. Vije}e je povjerilo regensu studija fr. Alojzu
da priredi izvje{}e o studiju spomenutog brata.
6. Planiranje obnove samostana Kraljice sv. Krunice
u Zagrebu (Akti, Bol 2008, br. 72). Prior samo-
stana Kraljice sv. Krunice u Zagrebu Alojz ]ube-
li} izvijestio je o planovima za obnovu samostana,
{to je ekonomski prioritet Provincije. Samostan-
ska skup{tina imenovala je komisiju (prior Alojz,
Hrvoje Lasi} i Ivo Martini}), koja }e sura|ivati s
ekonomom provincije, a konzultirat }e i provin-
cijala. Za sljede}e zasjedanje vije}a brat Alojz tre-
ba prirediti plan obnove, obujam radova i
tro{kovnik te izvijesti o konkretnim planovima
obnove.
7. Stanje i profil ku}e bl. Augustina Ka`oti}a na
Pe{~enici.
Provincijal je izvijestio da su bra}a Ivica Tomlje-
novi} i Mato Bo{njak novi ~lanovi zajednice bl.
Augustina Ka`oti}a na Pe{~enici. Podsjetio je da

je u nedavnoj vizitaciji asistent U~itelja reda brat
Rajmund Klepanec preporu~io podizanje ku}e
bl. A. Ka`oti}a na razinu prioralnog samostana.
Predstavljen je profil zajednice i razgovaralo se
o ostvarenju te preporuke. Pitanje se ostavlja
otvorenim do trenutka kada u potpunosti sazrije
za odluku.
8. Planiranje obnove samostana na Bolu. Brat Ana-
stazio iznio je problematiku i mogu}nosti obno-
ve s obzirom na sada{nje stanje `ivota i rada tog
samostana. U skladu s naredbom provincijske
skup{tine (usp. Akti, br. 57) vije}e je imenovalo
dio komisije za obnovu samostana: brat Anastazio
(predsjednik komisije i voditelj obnove), brat
Kristijan i brat Damir [oki}. I ta komisija treba
na sljede}em zasjedanju vije}a predo~iti konkret-
ne planove za obnovu samostana.
9. Brat Kristijan je izvijestio o sastanku Provin-
cijskog ekonomskog vije}a:
a) Pripravljena je projektna dokumentacija i zapo~ela
je obnova krova samostana u @upi Dubrova~-
koj.
b) Izvijestio je o radu na uskla|enju i ra{~i{}avanju
zemlji{noknji`nog i katastarskog stanja na ^iovu.
Samostan na ^iovu potrebno je {to prije staviti
u odre|ene okvire. Ugovor sa Splitskom bisku-
pijom istekao je. Samostan i crkva u katastrofal-
nom su stanju. Vije}e je povjerilo bra}i Iki Ma-
teljanu i Kristijanu Rai~u da razgovaraju sa spli-
tskim nadbiskupom o samostanu na ^iovu te da
izvide i druge mogu}nosti u vidu iznajmljivanja
i obnove spomenutog samostana.
c) Ku}a u Samoboru, koja je vra}ena u vlasni{tvo
Provinciji, iznajmljena je Gradu Samoboru do 13.
travnja 2011.
d) Radi se i na rje{avanju prostora dvori{ne zgrade
u Masarykovoj ulici u Zagrebu.
10. Provincijal je izvijestio o dopisu iz Generalne
kurije da im do kraja godine po{aljemo svoj
prijedlog „normi i postupaka“ za suo~avanje sa
situacijama ovisnosti i seksualne zlouporabe.
Pripremljen je i tekst prijedloga koji treba dora-
diti za sljede}e zasjedanje.
11. Devetnica za proslavu 800. obljetnice potvrde
Reda. Prva godina devetnice je Godina Krunice.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Vije}e je upoznato s radom promicatelja kruni-
ce, koji je najavio ve} od sljede}e godine organi-
ziranje godi{njeg hodo~a{}a kruni~ara u Mariju
Bistricu. Dobro bi bilo da svaki na{ samostan i
`upa imaju kruni~arske bratov{tine, da bra}a
~e{}e govore o zna~enju molitve krunice, da ju
mole s narodom kao sastavni dio molitve za
zvanja te da se bar jednom mjese~no u svim
na{im zajednicama slavi sv. misu i moli s naro-
dom za zvanja, na {to pozivaju i Akti provin-
cijske skup{tine.
12. Postulatura – postulanti. Istaknuto je da }e ku}a
postulature biti samostan u Splitu. No, dok se
ne zavr{e radovi na obnovi splitskog samostana,
svaki drugi samostan mo`e biti mjesto postula-
ture. Razgovaralo se i o mogu}nosti da postu-
lanti budu u filijalnoj ku}i splitskog samostana
u Trogiru do zavr{etka radova, a da se zatim pre-
sele u Split. U samostan Split-Trogir asigniran je
brat Marko Boba{, a trebao bi mu se priklju~iti
jo{ jedan brat.
Nekoliko mladi}a interesira se za Red. S njima
je u kontaktu u~itelj postulanata brat Petar Gali},
kojemu trebaju dostaviti nu`ne dokumente, te
preporuku `upnika ili mi{ljenje drugih osoba i
subra}e. U tom kontekstu, razmotrena je i mol-
ba Emanuela Bero{a iz Dubrovnika, koji je na-
pustio Red tijekom novicijata, a `elio bi se po-
novno vratiti. Provincijal }e, na temelju glaso-
vanja vije}a, s u~iteljem postulanata i Emanuelom
odlu~iti o daljnjem razvoju situacije.
13. Razno:
a) Provincijal je izvijestio o svojim prvim pohodima
samostanima u Hrvatskoj. Posjetio je i Klop~e
(Zenica). Brat Pero Juri~ zamijenio je krajem ko-
lovoza i do sredine rujna krov na ku}i te obnovio
i fasadu. Pet tisu}a eura darovao je fond „Krov na
glavom“ Hrvatskih katoli~kih misija u [vicarskoj,
a ostatak tro{kova preuzela je Provincija. Brat
Pero Juri~ na svemu je zahvalan Provinciji.
b) Provincijal je predlo`io da se vije}a odr`avaju
svaka dva mjeseca. Sljede}e zasjedanje vije}a naja-
vljeno je za 28. studenoga u samostanu bl. Augu-
stina Ka`oti}a u Zagrebu, s po~etkom u 9 sati.
Zapisni~ar: Fr. Tomislav Kraljevi} O. P.
13
II. ZASJEDANJE PROVINCIJSKOG VIJE]A
Zagreb, samostan bl. Augustina Ka`oti}a, 28. studenog 2008. godine
Nazo~ni: o. provincijal Anto Gavri}, brat Pero
]avar, brat Nikola Dugand`i}, brat Anto Boba{,
brat Slavko Sli{kovi}, brat Antastazio Perica Petri},
brat Alojz ]ubeli}, brat Kristijan Rai~, brat Jo`e
Rupnik, brat Tomislav Kraljevi}.
Odsutan: brat Ivan Mateljan, zbog bolesti.
Fr. Nikola Dugand`i} odr`ao je duhovni nagovor
utemeljen na prispodobi o talentima. Bra}a u zaje-
dnicama nisu najamnici ve} prijatelji Gospodara koji
bi trebali stvarati mozaik zajednice, a ne te`iti ostva-
renju pojedina~nih `elja. Osobna vrijednost mo`e
se mjeriti samo u odnosu na veli~anstveni mozaik
koji se zove zajednica. Osobna vrijednost postaje
vrjednijom unutar redovni~ke zajednice. U zajed-
nici ne gubimo svoje posebnosti niti osobnu vrije-
dnost. Zajednica kao takva mora ra~unati na osobu,
brata, kao vrijedan djeli} svoje zajednice, svojeg mo-
zaika. Bilo je genija s visokim kvocijentom inteli-
gencije ali s niskim stupnjem moralnog, duhovnog
`ivota, a bilo je svetaca s niskim kvocijentom inte-
ligencije ali s visokim stupnjem moralnog, krepo-
snog `ivota.
1. Jednoglasno je usvojen zapisnik s I. zasjedanja
provincijskog vije}a od 25. rujna 2008. godine.
2. Izvje{}e o realizaciji odluka s vije}a 25. rujna:
a. Status ku}e Bl. Augustina Ka`oti}a na Pe{}enici.
Prema Konstitucijama Zajednica ispunja uvjete da
bude uzdignuta na prioralni samostan. U prvom
dijelu bio je pozvan i starje{ina zajednice, brat
Mato Bo{njak, da iznese mi{ljenje zajednice.
Nakon rasprave na temelju izvje{}a starje{ine sa-
mostana, vije}e je uzdiglo ku}u bl. Augustina
Ka`oti}a na prioralni samostan. To je iskorak u
smislu novih izazova. Trebamo biti glasnici nade
14
upravo po otvorenosti novim izazovima te s
pouzdanjem i}i u budu}nost.
b. Prior samostana, brat Alojz, izvijestio je o pripre-
mi dokumentacije i planova za obnovu samosta-
na Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. Samostanska
skup{tina je razgovarala o obnovi sjeverozapad-
nog dijela samostana. Snimak postoje}eg stanja
je na~injen prije nekoliko godina. Projekt bi se
sastojao u obnovi prvog kata i potkrovlja te dije-
la zapadnog krila iznad Provincijalata. Vije}e je
iskazalo potporu fr. Alojzu u pripremanju projek-
tne dokumentacije te predlo`ilo da se komisiji
priklju~i i fr. Slavko, kao provincijski vije}nik i
~lan istoga samostana.
c. Priprema obnove samostana u Bolu: Akti, br. 57
(fr. Anastazio). Ponuda za ure|enje dijela @ute
zgrade ve} je napravljena. Arhitektica Silvija Zdu-
ni} dala je ponudu za izradu projektne dokumen-
tacije. Za po~etak radit }e se na ure|enju krova i
potkrovlja s terasom. Planira se i ure|enje trga
ispred samostanske crkve, ulaza u samostan i dvo-
rane za blagovanje.
d. Regens studija i u~itelj studenata izvijestili su o
stanju studija. U postulaturu u splitskom samo-
stanu pripu{ten je Kre{imir Kapetanovi} (iz Bu-
gojna, 21 godina). Spomenuto je i nekoliko dru-
gih kandidata od kojih bi dvojica mogla u}i u
postulaturu po~etkom sljede}e godine.
3. Ekonom provincije fr. Kristijan podnio je izvje{}e
s Provincijskog ekonomskog vije}a od 27. stude-
nog:
a. Radovi na obnovi splitskog samostana napreduju.
Bra}a u Splitu se nadaju da }e prije Bo`i}a mo}i
izvjesiti hrvatski stijeg na krov novoga dijela sa-

mostana; blagoslov i otvorenje samostana
predvi|aju u prolje}e 2009. godine. Vije}e je po-
vjerilo ekonomu provincije, fr. Kristijanu, da po-
sjeti splitski samostan te s priorom i ekonomom
usuglasi odluke prethodnih provincijskih vije}a o
financiranju obnove samostana.
b. U tijeku je povrat nacionalizirane imovine u Bolu
i Dubrovniku.
c. Provincija je sredinom studenog do{la u puni po-
sjed dvori{ne zgrade u Masarykovoj (Zagreb),
koja je u tro{nom stanju. Odlu~eno je da se sani-
ra krovi{te i pristupi adaptaciji zgrade. Projekt
adaptacije treba predo~iti na odobrenje Provin-
cijskom ekonomskom vije}u. Predlo`eno je da se
uredi i dvorana u vidu apostolsko-pastoralne pri-
sutnosti u sredi{tu grada, koja bi bila povezana s
kapelom Ranjenog Isusa.
d. Treba rije{iti pravno-vlasni~ko pitanje dvaju
manjih stanova na Tre{njevci u Zagrebu, u kojima
borave dvije siroma{ne obitelji.
e. Jo{ se tra`i rje{enje za unutarnje ure|enje crkve
na Pe{}enici u Zagrebu. Nedavno je u samostanu
boravio {vicarski dominikanac fr. Peter Spichtig,
ravnatelj Liturgijskog Instituta u Fribourgu, koji
je arhitektu dao nove prijedloge.
f. Za samostan sv. Kri`a na ^iovu jo{ se tra`i rje{enje.
Zainteresirana je Splitsko-makarska nadbiskupija i
~eka se ponuda. No, ima i drugih zainteresiranih.
4. 2009. „Godina sv. Dominika“ u sklopu Devetni-
ce za proslavu 800. obljetnice potvrde Reda (Akti,
Bol 2008, br. 27). Provincijal je razgovarao s au-
torom serijala „Osniva~i Redova“ o mogu}nosti
projekcije emisije o sv. Dominiku u svim ve}im
gradovima, uz prigodni program o na{em Ute-
meljitelju. Fr. Anto Boba{ i sastav „Glasnici nade“
te fr. Jozo ^irko i VIS „Dominik“ iz Splita pri-
premaju novi CD s pjesama i o svetom Dominiku.
Odlu~eno je da se biskupima, na podru~ju na
kojem se rasprostire Provincija, uputi molba s
prijedlogom da se godina 2016. proglasi Godinom
sv. Dominika u biskupijama u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini i Sloveniji.
Vije}e je odlu~ilo da sve zajednice, najkasnije do
20. sije~nja 2009. godine, po{alju provincijalatu
svoje prijedloge i program obilje`avanja te godine.
Na temelju pristiglih prijedloga i planova provin-
cijsko vije}e }e na svome sljede}em zasjedanju
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
razraditi detaljnjiji program obilje`avanja prosla-
ve “Godine sv. Dominika”.
5. Socius U~itelja Reda za srednju i isto~nu Europu
fr. Wojciech Delik pohodit }e Provinciju od 20.
do 31. o`ujka 2009. godine. Program pohoda bit
}e prire|en u velja~i.
6. Razno:
a) Rad za zvanja pripada prioritetima Provincije. Na
provincijskoj skup{tini imenovan je promicatelj
s dvojicom pomo}nika. No, njihov rad tra`i
potporu svih. Stoga se poti~e svu bra}u da pose-
bice mole za dominikanska zvanja po zagovoru
Kraljice na{ega Reda. Skup{tina je naredila da se
»u svim na{im crkvama, barem jedanput mjese~no,
slavi sv. misa s ~lanovima dominikanske obitelji
s nakanom za zvanja« (Akti, Bol 2008, br. 35).
Svaka zajednica mo`e uvesti i druge molitvene
susrete za zvanja. U tom vidu poti~e se i uvo|enje
klanjanja pred Presvetim, kao {to to pojedine do-
minikanske zajednice redovito i ~ine.
b) Vije}e je razmotrilo imenovanja starje{ina u sa-
mostanima u Rijeci, Gru`u i Starom Gradu.
c) Poti~e se sve samostane i ku}e da prilikom asi-
gnacije pripaze da novi brat bude doista bratski
i srda~no primljen.
d) Na Krista Kralja, 23. studenog, u Veloj Luci na
Kor~uli proslavljena je 110. godi{njica osnutka
Tre}eg reda sv. Dominika, 80. obljetnica dolaska
sestara dominikanki i 10. godi{njica postojanja
zbora mladih „Dominik“. Misno slavlje predsla-
vio je fr Anto Boba{.
e) U Splitu se ure|uje i crkva: nova rasvjeta i li~enje
zidova.
f) Vije}e podsje}a da se kod ure|enja crkava svrati
pozornost na dostojanstvo liturgijskog prostora.
Provincijska skup{tina je uspostavila Vije}e za
umjetnine, koje treba konzultirati kod svih ra-
dova na obnovi i ure|enju sakralnih prostora.
g) U nedjelju 14. prosinca u crkvi bl. Augustina
Ka`oti}a u Zagrebu slavit }e se misa prigodom 20.
obljetnice smrti fr. Hinka Kraljevi}a, a jedna dvo-
rana u sklopu samostana nosit }e njegovo ime.
h) Sljede}a sjednica provincijskog vije}a bit }e 5.
velja~e 2009. u samostanu u Dubrovniku.
Zapisni~ar: Fr. Tomislav Kraljevi} O.P.
15
SKUP[TINE
S PROVINCIJSKE
GOVOR ^ASNE MAJKE NA PROVINCIJSKOJ
SKUP[TINI
Draga bra}o u sv. ocu Dominiku,
Zahvaljujem na pozivu {to mi ga je, u svojstvu
provincijala Hrvatske dominikanske provincije
Navje{tenja Bl. Dj. Marije, uputio fr. Iko Mateljan.
^ast mi je i radost prisustvovati va{oj provincijskoj
skup{tini. Priznajem da se pomalo bojim govoriti
pred tako ~asnim skupom. Bra}a dominikanci poz-
nati su kao vrsni teolozi, znanstvenici i propovjed-
nici. Svjesna sam da se takvima nije lako obratiti
rije~ima. Ipak ohrabruje me ~injenica da vam se
obra}am kao sestra, ne kao stru~njak. To mi daje
pravo govoriti otvoreno i iskreno. Pater Iko u svom
pozivnom pismu usmjerava moje glasno razmi{ljanje.
On doslovno navodi: »Potrebno nam je iskustvo se-
stara, lai~kih bratstava i Crkve da bismo se nadahnu-
li na izvorima Istine utjelovljene Rije~i i dosegnuli
osamstoljetne snove i ~e`nje tolikih sestara i tolike
bra}e.« A zatim nastavlja: »…`elim Vas ovim dopisom
pozvati da predavanjem bra}i budete kao i do sada
duhovno nadahnu}e i duhovni izazov.«
Te misli brata Ike ocrtavaju vas kao tra`itelje Isti-
ne i one koji tu Istinu `ele `ivjeti u konkretnosti
vremena. Svojstvo je tra`itelja da se propitkuje, da
oslu{kuje i motri iskustva svih onih s kojima `ivi,
onih koji se nadahnjuju na zajedni~kom vrelu Do-
minikovih izvora. Dominik je bio odva`an Kristov
apostol te je prije osam stolje}a podario Crkvi i
svijetu novu redovni~ku zajednicu utemeljenu na
Kristovu primjeru `ivljenja i djelovanja. Dominika-
nac, kao i njegov U~itelj Isus, pred sobom vidi ljude
svoga doba, s njima stupa u dijalog tra`e}i istinu i
ukazuju}i na zablude. Ne osu|uje i ne okre}e glavu
od poroka ni zastranjenja, ve} jasno}om zdravog
16
Bol, 17. lipnja 2008.
nauka i s ljubavlju prema
~ovjeku otvara horizon-
te i vodi ~ovje~anstvo na
bistre izvore.
@ele}i vidjeti svoju
bra}u upravo takve, re}i
}u ne{to o iskustvima
sestara koje Dominik sa-
bire u zajednicu 10 godi-
na prije bra}e, u Proui-
lheu. Usu|ujem se re}i
da mu je upravo ta prva zajednica sestara bila
nadahnu}e, a ujedno potpora i izazov pri osnutku
zajednice bra}e kojima }e prvenstvena zada}a biti
propovijedanje. Zasigurno sv. Dominik nije pritom
mislio na njihove govorni~ke vje{tine s propovje-
daonice, nego je prije svega `elio da budu vrsni na-
vjestitelji »zdravog nauka« svakome bratu ~ovjeku
s kojim se susre}u, ne samo rije~ju, ve} i primje-
rom.
^ine}i tako, u skladu smo s Kristovom istinom
i sura|ujemo s Njime na preobrazbi svijeta do ostva-
renja u eshatonu. Drugim rije~ima, slu`imo, kako
re~e prorok, kao „krpa~i pukotina“ koji utvr|uju
podzide da se ne sru{e, omogu}uju}i tako ~ovjeku
da prolazi naprijed, pravim smjerom k istinskom
cilju i sre}i.
U ovom, ~ini mi se, le`i i odgovor na propitivanje
u samom pozivnom pismu „Tko su na{i Kumani
danas?“. Bez zavaravanja, i u svojim vlastitim redo-
vima mo`emo prepoznati moderne Kumane. Po-
nekad izgleda da se rije~ Bo`ja ni u nama jo{ nije
utjelovila, zato ne mo`e biti u~inkovito `ivljena, a
jo{ manje navije{tena.

O tome prethodni U~itelj Reda, fr. Timothy Ra-
dcliffe u svojoj knjizi „Redovnici, jeste li sretni?“
lijepo ka`e1: “^ini mi se, temeljna kriza na{eg dru{tva
jest kriza smisla – pusto{ bezna~ajnosti. Ne bojmo se
dijeliti sumnje da bismo otkrili Boga koji je uvijek nov
provode}i nas kroz pustinje ostavljenosti, intelektual-
ne uspavanosti… bit }emo iznena|eni kako u tim
situacijama uvijek mo`emo susresti i otkriti jedni dru-
ge.“ Zadivljena sam izjavama bra}e u jednom od
brojeva IDI-a 439,2/06 – gdje su zapisana
svjedo~anstva o pravoj umjetnosti starenja na{e bra}e
dominikanaca. Sugovornici su bila bra}a jedne zaje-
dnice u Kanadi u dobi od 79 do 92 godine `ivota:
Gilbert Racicot, OP: „Umirovljenicima nema
mjesta u `ivotu dominikanaca… Biti dominikanac
– to je poslanje koje traje cijeli `ivot…“
Roger Lussier, OP: „…Sre}om primih od Gospo-
dina milost i `elju davanja-dijeljenja, biti otvoren
bra}i i sestrama u potrebi, onima pored mene… zato
je moja radost ne kalkulirati s godinama, ve} sijati
Ljubav.“
Benoît Lacroix, OP: „...@ivot je kratak, ali je dugo
njegovo naukovanje…“
André Leblanc, OP: „…@ivjeti intenzivno i biti
uvijek bezuvjetno spreman odgovoriti na na{e evan-
gelizatorsko i odgojno poslanje. Na{ cilj je biti da bi-
smo mogli djelovati, tako su nas u~ili i Dominik i
Crkva…“
Svijet u kojem danas `ivimo pun je zabluda, ali
skrivenih, zaodjevenih u perfidno, izazovno ruho.
Zato se danas, vi{e nego ikada, tra`e istinski, Duhom
Bo`jim pro`eti propovjednici koji }e svojom rije~ju
i `ivotom biti prepoznati kao tra`itelji Istine, a ne
laskavih, la`nih obe}anja i ponuda.
Istinski tra`itelj nalazi svoje nadahnu}e u
podno`ju kri`a, poput na{eg utemeljitelja sv. Do-
minika i velike sestre sv. Katarine Sijenske. Stoga se
ne }e nikada ustru~avati propovijedati Krista raspe-
toga, a to zna~i: ne }e nuditi jeftina rje{enja `ivotnih
te{ko}a, li{enih kri`a; ne }e nuditi i dijeliti besplat-
nu karitativnu pomo}, nego }e se zauzimati za rad-
na mjesta, promicati kulturu i radost rada, organi-
zirat }e svestran odgoj i obrazovanje bez kojeg nama
1
Fr. Timothy Radcliffe Redovnici, jeste li sretni?, Zagreb, 2001,
str. 139-141.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
napretka ni u kulturnom ni u duhovnom `ivotu.
Dominikanac ne bje`i iz konkretnog `ivota u car-
stvo knjiga, ne zamjenjuje svoju zajednicu bogatom
bibliotekom. Zajednica je ona koja nam povjerava
konkretni apostolat, zajednica je {kola u kojoj
stje~emo temelje, zajednica je „duhovni vo|a“ koji
nas prati i ispravlja, usmjerava i bodri, podupire i
tje{i kad je to potrebno. Samostan ne smije biti samo
stan, ve} na{ drugi dom gdje se osje}amo za{ti}eni,
dom ~ija izgradnja ovisi o svakom pojedincu. Nije
dovoljno materijalno sudjelovati u svagdanjim
tro{kovima, treba ugraditi sebe, svoje ljudske i
duhovne potencijale. Napominjem samo, usu|ujem
se jer sam vam sestra, njegujte osobnu i zajedni~ku
molitvu. Ne prepu{tajte to samo starijoj bra}i. A od
~ega }ete vi `ivjeti? Mo`emo se zavaravati i godinu,
i dvije, i vi{e godina, ali zajednica bez zajedni~ke
molitve brzo upada u fazu hladno}e, gdje ideali i
zanosi polako odumiru, a hladno}a postaje besplo-
dna, bez privla~ne snage za one koji su unutar sa-
mostanskih zidina, a jo{ manje za mlade du{e izvan
njih. Nije dovoljno rasti samo intelektualno. Duho-
vni rast je potreban, on ima `ivotnu snagu i ne poz-
naje zaprjeke. Ali, za to je potreban napor, molitva
i `rtva. I jo{ mnogo, mnogo toga.
[to mî, sestre, imamo ponuditi? Imamo li mi
propovjedni~kog iskustva?
Te{ko mi je na to pitanje odgovoriti samo kratko
Da ili Ne. U svom stoljetnom hodu na{a Kongre-
gacija sv. An|ela ^uvara trudi se svrstati u tra`itelje
Istine, pravde, solidarnosti, prihva}anja i razumije-
vanja. Putovi su to na kojima svakodnevno susre}emo
mno{tvo onih koji tragaju za smislom, dobrotom,
ljubavlju, i to jednako me|u djecom i mladima, me|u
roditeljima i starcima. @ivotnim kontemplativno-
aktivnim poslanjem uklju~eni smo u njihove redove.
@elimo im prednja~iti i pomo}i u tra`enju, ali jed-
nako tako otvorene smo i spremne od njih nau~iti
nositi kri`eve `ivota u bo`anskoj radosti. Putem
kateheza u {koli i `upi, putem odgojno-obrazovnog
rada u vrti}ima, raznim vidovima socijalnog i zdra-
vstvenog rada poku{avamo unijeti zraku Dominiko-
ve svjetlosti, i toplinu Dominikove vatre koja `eli
dotaknuti i zagrijati svako srce za Krista.
Sve ovo `elimo dijeliti u apostolatu s vama, od
vas pou~ene, podupirane i vo|ene. Trudimo se na}i
17
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
vi{e vremena i vi{e volje za na{e zajedni~ko
propovjedni~ko poslanje u ovom 21. stolje}u. Jo{
vi{e pove`imo i uskladimo svoje korake i svoje sile,
tako }e Dominikova baklja Kristove Rije~i trajno
gorjeti i svijetliti na ovim na{im prostorima. Tako
}e svima biti vidljiva i prepoznatljiva. Jedini
u~inkoviti na~in jest putem otkrivanja izmu~enog
lica Krista raspetoga: „@idovima sablazan, a nama,
spa{enicima, sila Bo`ja“. 1 Kor 1, 23-24
Da bi sve to za`ivjelo u punini, potrebno nam se
vratiti na izvore, na po~etke Reda, i zagrabiti
bo`anstvenu bistrinu s izvora Dominikove duhov-
nosti.
Od kolike je to va`nosti za nas, otkriva nam
U~itelj reda fr. Carlos u svom pismu povodom otvo-
renja proslave velikog jubileja 800. obljetnice prvog
samostana sestara monijalki u Prouilheu. U~itelj se
s velikim po{tovanjem osvr}e na po~etke te male
zajednice koja je „sjeme Reda, a kontemplacija kao
teolo{ki prioritet u na{em `ivotu i poslanju.“ U~itelj
fr. Carlos poti~e da „…`ivimo puninom plu}a ovo
vrijeme milosti, dijele}i s na{im klauzurnim sestrama
radost posvete, plodnost njihove {utnje, ljepotu njiho-
ve liturgije i posebne ljubavi prema Utjelovljenoj
Rije~i. Neka na{e djelovanje u ovim godinama bude
izraz zahvalnosti za dominikanski poziv po kojem
smo pozvani hvaliti, blagoslivljati i propovijedati Boga
s Crkvom, u Crkvi i za Crkvu.“ Iz pisma fr. Carlosa
A. Azpirosa, Prouilhe, 29. travnja 2006.
Istina, mi smo kontemplativno-aktivne sestre, a
osniva~ na{e Kongregacije koja je na starom panju
izrasla bio je jedan od subra}e, fr. Marija An|eo
Mi{kov, {to nas jo{ intenzivnije povezuje s vama.
Zapo~eli smo dosta zajedni~kih projekata, ali jo{
uvijek je to nedovoljno u odnosu na mogu}u su-
radnju:
· Zajedni~ki programi {kole Novicijata
· Me|unarodni Studijski tjedan dominikanske
duhovnosti na europskoj razini, gdje se uzajamno
mla|a bra}a i sestre upoznaju s problematikom
18
Reda i izazovima u ovom vremenu, s novim vido-
vima evangelizacije koja po~iva na dominikanskoj
karizmi
· Duhovne vje`be i duhovne obnove u na{im zaje-
dnicama
· Misije i misijsko djelovanje popra}eno ve}om su-
radnjom i sudjelovanjem sestara ({to te{ko za`iv-
ljava)
· U nekim zajednicama sestre su pri `upama i pro-
micateljice `ive krunice. Jo{ uvijek je premalen
napredak u osnivanju Dominikanskog lai~kog bra-
tstva, dominikanske mlade`i... Poku{aj na inten-
zivnijem radu i aktivnostima oko za`ivljavanja
Dominikanske obitelji na na{im prostorima, na
`alost, ostao je jo{ uvijek na idejama od prije tri
godine. @eljela bih vam naglasiti potrebu da taj
projekt za`ivi. Donesimo odluku, u ovoj
devetogodi{njoj devetnici obilje`avanja potvrde
Reda, o osnivanju DOMINIKANSKOG DANA
– dana koji }emo zajedno, bra}a i sestre te lai~ko
bratstvo dominikanske obitelji svake godine rado-
sno slaviti, dana ispunjena prigodnim duhovnim
sadr`ajima…
Na samom kraju `elim zahvaliti na dosada{njoj
bratskoj suradnji, na svakodnevnom lomljenju
Kruha `ivota, na brizi za na{ sakramentalni rast…
Za blizinu u radosnim i manje radosnim trenucima.
Vjerujem da nam je svima zajedni~ka `elja uzajamno
duhovno i intelektualno rasti i podupirati viziju va-
tre iz Dominikovih snova koja ga je pratila jo{ od
ro|enja, a ~esto puta je bila uspore|ivana s “ognje-
nim jezicima“ koji su si{li na Apostole na dan Duho-
va.
Da bi nas zahvatio Dominikov zanos i da bismo
za`ivjeli njegovu viziju, obnovimo svoj `ar prema
studiju, zajedni~kom `ivotu i kontemplaciji kao
izvoru i osnovi poslanja bra}e i sestara Reda propo-
vjednika. Uspjeh }e biti neizbje`an.
s. Dolores Mati} O. P.

HRVATSKI DOMINIKANCI U SUO^ENJU SA
SUVREMENIM IZAZOVIMA
Bol, 17. lipnja 2008.
I. Prezentacija problema
„Postoji opasnost da sol obljutavi! Postoji problem
komotne etabliranosti Crkve u dru{tvo, a redovni{tva
u Crkvu tako da vi{e nitko nikoga proro~ki ’ne `ulja’.“
– Odlu~io sam zapo~eti ovo izlaganje tim rije~ima
redovnika konventualca [pire Marasovi}a,2 pozna-
toga po, ~ak i pretjeranoj, kriti~nosti, koje je napisao
u recenziji o knjizi „Za{to redovnica?“ va{e su-sestre
Katarine Maglica, donedavne glavarice hrvatskih
dominikanki.
Ona pak, sestra Katarina, na jednomu mjestu ide
u svojoj knjizi ~ak i dalje, pi{u}i: „Kardinal Ratzin-
ger Crkvu vidi kao ’gradili{te gdje se izgubio projekt,
te svatko nastavlja raditi prema vlastitom ukusu’. Mo-
ram vam, sestre, sa zabrinuto{}u izjaviti da i ja ~esto
tako vidim na{u Kongregaciju.“3
To je samo uvodna ilustracija stanovite i nedvoj-
bene krize redovni{tva, koja se u nekim aspektima
poklapa s krizom crkvenosti i same vjere danas, a u
drugima ne. No redovni{tvo je i dalje nedvojbeno i
te kako va`na dimenzija crkvenosti i dru{tvenosti.
Ali koja, kao i sve {to postoji, stalno iznova provje-
rava tradicionalne ili tra`i nove razloge kojima bi
sebe opravdavalo i osmi{ljavalo. A unutar njega svaki
red, svaka provincija, pa i svaki samostan promi{lja
2
[piro Marasovi}: Za{to redovnica, u: Veritas, velja~a 2008.,
izvor: www.ver.hr/casopisi/2008_02/2_2008_predstavljamo.
html
3
Katarina Maglica O.P., Za{to redovnica? Razmi{ljanja o
posve}enom `ivotu u svjetlu dominikanske karizme. (Glas
Koncila, Biblioteka „Goru{i~ino zrno“, knjiga 12, dru-
go pro{ireno izdanje), priredio Frano Prcela, O.P., Zagreb,
2007., str. 56.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
i provjerava svoje mjesto,
ulogu, svrhu i smisao, danas
i sutra.
Moglo bi se zapitati: [to
se promijenilo da bi uop}e
dolazilo do problematizacije?
– Promijenilo se dosta: pro-
mijenilo se stolje}e i
tisu}lje}e; promijenio se
papa; promijenio se i va{
U~itelj Reda; a i vi sada ne
samo {to birate provincijala, nego i formulirate agen-
du za sljede}e razdoblje. Nadalje, prije 18 godina
Hrvatska je iza{la iz komunizma – a u mnogim stva-
rima kao da je iznova sve dublje u njemu, i u pro{losti,
kao da ju valja optere}ivati onim {to se vi{e ne mo`e
izmijeniti. Sada je pred ulaskom u Nato, a zatim i u
Europsku uniju. Istodobno, izlo`ena je nemilice
lijevom libertinstvu, predatorskom neokolonijaliz-
mu, rasapima unutarnjih supstrata, svemu {to je
obuhva}eno pojmovima „detu|manizacija“, „dena-
cionalizacija“, „globalizacija“ itd. Od institucija
kojima se masovno vjeruje preostala je jo{ samo
Crkva – kao entitet {to ga `ele i zbog toga u mediji-
ma na sve na~ine kompromitirati, moralno srozati i
izagnati iz javne relevantnosti. Metode su ~esto per-
fidne, igra~i posvuda dobro raspore|eni, a svaka
slabost i ranjivo mjesto Crkve – kojih na `alost ima
mnogo – nemilosrdno se iskori{tavaju.
U komunizmu se prakti~ki nije smjelo ni moglo
voditi javne polemike sa slu`benom ideologijom;
na{a je Crkva, na{i su sve}enici i laici tra`ili modus
vivendi u takvim okolnostima. Sada su pak javne
rasprave ne{to mimo ~ega se ne mo`e. Dok je svoje-
19
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
dobno vo|en rat protiv religije iz politi~ko-
ideolo{kih, „re`imskih“ razloga, postojala je fronta
izme|u ’njih’ i ’nas’; danas je Crkva u biti na udaru
ne od dr`avne vlasti, nego od drugih „poglavarstava
i sila“, kao smetnja spoznajno-moralnoj anarhizaciji
i planskom razaranju preostalih ~vrstih identiteta
koji bi se mogli suprotstaviti novom totalitarizmu.
Koji se, za razliku od staroga, ostvaruje unutar for-
malne demokracije.
II. Zar biti samo ~uvari pro{losti i sada{njosti?
Hrvatska situacija {to se ti~e va{ega razumije-
vanja svoga poslanja u konkretnim situacijama ima
svoje dodatne specifi~nosti. Nedvojbeno je da vas
dominikance hrvatske provincije danas resi i odlikuje
bitna dominikanska zna~ajka i „tradicionalna“
usmjerenost na propovijedanje i na dijalog s onima
koji su podalje od katoli~ke matice, ili podalje od
uvrije`enih stereotipa, dakle spremnost na hrabre
iskorake u svijet kulture, znanosti i `ivota in exten-
so. Sigurno je da je i unutar relativno kratke novije
nazo~nosti vas dominikanaca i napose va{ih relati-
vno novijih samostana odnosno `upa u Zagrebu kao
nacionalnoj metropoli, a i drugdje, u~injeno mnogo
na afirmiranju dominikanskog reda u kontekstu ne
samo pastoralnog, nego i nacionalno-kulturnog i
{ireg duhovnog panoptikuma.
Ipak, poslanje dominikanaca ne bi se smjelo kon-
formizirati, pa ni izjedna~iti s poslanjem „stacionar-
nog“, dijecezanskog klera. Kada se promotri povijest
dominikanaca uop}e, a i ona na hrvatskim prosto-
rima, o ~emu je nedavno objavljena i vrijedna knjiga,
vidi se da je odlika i specifi~nost Reda izla`enje iz
danoga i ula`enje u rizik avanture. Tako je to od sv.
Dominika…
Ne samo na{i dominikanci, nego i drugi redovi i
Crkva kao cjelina kod nas su visoko cijenjeni kao
ba{tinici kulturnih i umjetni~kih dobara i kao ~uva-
ri nacionalnog kulturnog identiteta, nacionalne
svijesti, raznih tradicija i svega onoga {to je vrijedno
~uvanja, istra`ivanja i prezentiranja. No, zao{treno
govore}i: Mora li dominikanski red ulagati razmjer-
no velike snage u to da od sebe ~ini ~uvara vlastite
ovozemaljske ba{tine, ~uvare muzeja? ^uvara „mr-
tvih ko`a“?
20
Druga je opasnost da se u propovjedni~kom po-
slanju ostane na razini hladne intelektualnosti od-
nosno „cerebralnosti“. Da se njeguju znanosti radi
znanosti. Da se i dalje „vrte“ rije~i koje `ive suvre-
menike – tako malo sklone svakom ozbiljnu {tivu
– ne dose`u, ne govore im ono {to bi ih obra}alo.
Va{ biv{i U~itelj Reda fr. Damian Byrne na to je
jednom upozorio: „Rije~i su prazne ako nisu podu-
prte svjedo~anstvom `ivota, kako na individualnom
planu, tako i na planu zajednice.“ S jedne strane, gu-
tembergovska galaksija pro`ivljava duboku krizu
prezasi}enosti rije~ju. S druge strane, dana{nji svijet
tendira povr{nosti, zabavi, razonodi, „lako}i po-
stojanja“.
III. Oslu{kivati {to Duh Bo`ji poru~uje
Zacijelo bi bilo najlak{e iznijeti nekoliko konkret-
nih prijedloga. Recimo: Valjalo bi redovito u zada-
nim ciklusima odr`avati tribine kao {to je Utorak
sv. Dominika i na njima izlagati aktualne teme,
dovode}i kompetentne predava~e. Ili: Valjalo bi u
odre|enim edicijama i na tribinama stru~no i popu-
larno izlagati tomizam ili neotomizam, ili domi-
nikansku duhovnost i mistiku, ili osnivati tzv. bi-
blijske zajednice, ili one s nekim prakti~nijim
zada}ama: ustanoviti kru`oke ekonomista, politi~ara
ili pjesnika. Ili: osnovati neke institute, {kole, semi-
nare, u~ili{ta itd.
No kada imamo posla s duhovnim, s religioznim
zbiljama ili ciljevima, ne mo`emo nijednoj postoje}oj
ili mogu}oj djelatnosti pristupati kao puko
tehni~kom pitanju. Ovdje je rije~ i o tomu da se
oslu{kuje {to – parafrazom rije~i sv. Ivana – Duh
Bo`ji govori i poru~uje zajednicama? Sve drugo bila
bi u ishodi{tu ~isto ljudska stvar.
Lijepo je, i dobro, u svakom slu~aju, kada su bra}a
i sestre na istom poslu zajedno; lijepo je kada hrva-
tski dominikanci sudjeluju u stvaranju takvih ozra~ja
u kojima se ljudi primi~u idealu: kada s njima
suosje}aju te se s drugima, i me|usobno, pronalaze
u svjetlu Bo`je objave. Te kada {ire istinu Spasenja.
To ozra~je ima, dakako, i svoje materijalne, i kultu-
ralne, pa onda posredno i politi~ke i druge prote`nice,
i u~inke. Ne bi bilo dobro polaziti obrnuto, od ove
ili one mo}i kao glavnoga jamstva uspjeha na planu
apostolata, ili u sferi (duhovne) kulture.

IV. Razobli~avati diktaturu relativizma
Temeljno pitanje daljnje nazo~nosti dominika-
naca na hrvatskom (i na slovenskom odnosno
bosanskohercegova~kom) prostoru – ako ostavimo
postrani `upni pastoral kao ne{to zajedni~ko svima
bili oni redovnici ili dijecezanski sve}enici – jest
ho}ete li ulaziti na opasna podru~ja ili }ete se radije
dr`ati ove ili one sigurnosti i razmjerne komocije,
da ne ka`em „prilago|enosti“. @elite li da vas svijet
hvali, ili `elite preuzeti rizik i toga da vas kudi i
progoni, pa i da vi „progonite“ neke u svijetu? No
tko su dana{nji katari i krivovjerci, tko siromasi i
potrebiti, tko neprosvije}eni i zablu|eni, gdje su, i
kako do njih?!
U homiliji neposredno uo~i konklava na kojima
je bio izabran za papu, kardinal Ratzinger rekao je
i ovo: „Kre}emo se prema diktaturi relativizma koja
ne priznaje ni{ta kao stanovito, i ~iji je najvi{i cilj
vlastiti pojedin~ev ego i pojedin~eve vlastite `udnje.“
To {to Ratzinger naziva „diktatura relativizma“
odjekuje posljednjih godina na sve strane, i s time
se suo~ujemo sve ~e{}e, pa i sve drasti~nije i kod nas.
Posljednji primjer pojedinih aspekata upravo Sabo-
ru predlo`enoga Zakona o suzbijanju diskriminacije
i polemike koje su se oko njega odnosno oko cijelog
tog rodno-spolnog spleta povele u medijima sliko-
vito kazuje koliko je sati.
Nije te{ko identificirati cijeli niz polja visoke
napetosti na kojima se danas vode ili bi tek valjalo
povesti bitke za istinu, za spasenje, za pravdu, koja
bi valjalo obasjati svjetlom razuma, kriti~ke analize,
polemike i dijaloga. Na kojima bi u svakom slu~aju
valjalo navije{tati Radosnu vijest. Vrijeme danas te~e
mnogo hitrije no {to se to doga|alo prije; Crkva je
jednom nogom mo`da jo{ uvijek u srednjovjekov-
no-feudalisti~kom, drugom u ruralnom i gra|anskom
dru{tvu i miljeu, a ovo {to nastaje ne{to je sasvim
novo, ne{to tre}e. Tome novomu u pravilu se vi{e
ne mo`e djelotvorno parirati tradicionalnim meto-
dama i na~inima. Rije~ je o rasapu temeljnoga i
naj{ireg okvira; sve vi{e o tomu kao da bi Krist u
ono doba bio do{ao u sam poganski Rim, a ne u
mojsijevsku Palestinu, u kojoj je vrijedio okvirno
priznati sustav vrjednota i razumijevanja i kozmosa
i dru{tva i ~ovjeka, dakle kontekst u koji se Vje~na
Rije~ mogla utjeloviti tako da bude referentnom i
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
razumljivom. Milje dana{nje evangelizacije sve je
manje tradicionalan, definiran sustav istina, zakona,
vrjednota i simbola. Moderni mediji u~inili su ~ak
upravo poganski „Rim“ nesprje~ivo nazo~nim u
svakoj na{oj tradicionalno katoli~koj ku}i, domu,
obitelji i samostanu. I u svakoj kulturnoj, znanstve-
noj, odgojno-obrazovnoj djelatnosti.
Tu su stoga i klju~ni, i vru}i izazovi propovjedni{tva
i misijskoga poslanja. Jo{ neko vrijeme mo`da }emo
i mo}i opstajati po inerciji (’pleti kotac kao otac’),
ali zapravo pod nama uru{avaju same temelje um-
nosti, a umnost je pretpostavka i za svaku znanost,
pa tako i za teologiju, i za svaku konzistentnu dje-
latnost, pa tako i za propovijedanje i (re)evange-
lizaciju.
Tko }e biti u prvim redovima kr{}anskih vitezo-
va rije~i, vitezova bez ma~a i ruha i mo}i i bogatstva
(namjerno se slu`im tom srednjovjekovnom slikom),
tko }e biti ti Bo`ji psi u svijetu koji nas mrzi ako to
ne }e biti dominikanci? – Bog }e dakako od kamenja
stvarati takve, ako ustreba, ali vjerujmo da to ne }e
trebati pokraj `ivih.
V. Pronalaziti i svjedo~iti svoju ulogu u svijetu
Mo`e se, da prije|emo na konkretno, `ivjeti jo{
neko vrijeme i u stanju akademskoga i inog mira.
Mo`e se prou~avati srednjovjekovlje i tomizam,
duhovnost i mistiku, Sveto pismo i hagiografije,
povijest i povijest kulture i umjetnosti, o tomu obja-
vljivati radove itd. I na tome ostati. Mo`e se veli~ati
nacionalna kultura i hrvatski odnosno drugi nacio-
nalni identitet. Mo`e se oplakivati povijesne nevolje
i nepravde, mu~enike i `rtve. Mo`e se `aliti za danas
propu{tenim i iznevjerenim. – No to nipo{to nije
sve ono {to je danas potrebno. Potreban je, u
oboru`anosti svim tim znanjima, uvidima i unutar-
njim bogatstvom, iskorak i suo~enje s profanim, sa
„svjetovnim svijetom“. To u na{im, ali nipo{to samo
na{im, okolnostima zna~i tra`iti svoje mjesto pod
nebom doista nemilosrdnih okolnosti, prijelomnih
suo~avanja. Neka od glavnih popri{ta jesu: mediji,
odgoj i obrazovanje, podru~ja duhovnosti sa svim
{arenim i dubioznim ponudama koje opsjedaju lju-
de nastoje}i osvajati, ili zarobljivati, njihove du{e;
zatim: sfera zakonodavnih regulacija, sfera politi~ke
prakse, sfera dru{tvenih odnosa i socijalne politike,
21
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sfera gospodarstva i ekologije, sfera svakovrsne plu-
ralnosti i multikulturalnosti, a osobito sfera ljudske
spolnosti, `ivota, braka, predbra~nog `ivota, ra|anja,
umiranja, obitelji i svega {to je povezano sa `ivotom
u svoj njegovoj modernoj vi{estrukoj ugro`enosti.
Obrana umnih vrijednosti i obrana vrijednosti `ivo-
ta, to je svakako jedan od najve}ih izazova i za
dana{nje hrvatske dominikance. Koji u tom pogledu
mogu ra~unati i na sebi bliske laike.
Crkvi na podru~ju Hrvatske dominikanske pro-
vincije nedostaje hrabrosti za suo~avanje kako s
temama o svijetu, tako i s onima o sebi u tome svije-
tu. A to i samoj slu`benoj Crkvi, iako je ona toga
~esto nesvjesna, ostavlja sve u`i prostor za{ti}enosti
u okvirima svojih zdanja i zidina, pona{anja i prak-
sa. Mnogi biskupi i prelati kao da su i dalje uljuljka-
ni u nedodirljivost, u smislu da bi ono {to je interno
crkveno bilo nedostupno javnoj kritici. No takva su
vremena pro{lost, kao {to najdrasti~nije pokazuju
afere s pedofilijom, Caritasom, pravima i obvezama
zaposlenika u crkvenim ustanovama… Materijalno
bogatstvo, socijalna povla{tenost, a pogotovu li-
cemjerje Crkve i njezinih ljudi svakako }e jo{ vi{e
dolaziti na udar. I bit }e velik uspjeh ako se Crkva
uspije pred javno{}u obraniti bar u onomu u ~emu
za ne{to doista nije kriva.
VI. [to i kako ponuditi iz dominikanske duhovne
riznice?
[to se aktivnosti Hrvatske dominikanske pro-
vincije ti~e, va`no je promisliti oblike i svrhe njezi-
ne komunikacije sa svjetovnim stru~njacima, s lju-
dima iz kulture i umjetnosti, s pojedincima iz javnog
i politi~kog `ivota. Nije vi{e neki osobit uspjeh ako
se kojeg svjetovnog stru~njaka, akademika ili pro-
fesora, pozove i privoli da o nekoj temi govori na
dominikanskoj tribini – ako pri tome izostane iska-
zivanje onoga, i svjedo~enje o onomu, {to vi propo-
vjednici, {to ljudi koji kr{}anski promi{ljaju iste
teme imaju re}i dana{njem ~ovjeku i svijetu. A da bi
se to moglo, mora `ivnuti teologija i duhovnost,
mora se tra`iti na~ine njihova i`arivanja spoznaje i
svjedo~enja religioznoga, kontemplativnoga, moli-
tvenoga, liturgijskoga iskustva.
22
Nije tu nu`no rije~ o ne~emu {to bi bilo osobito
zahtjevno i izvanredno. Ne treba precjenjivati znanja
ni o~ekivanja prosje~no ni iznadprosje~no educira-
nih ljudi. ^esto je dovoljno ve} to da se otvore pro-
stori za staru, dobru katehezu, za ono {to se danas
ina~e zove „permanentno obrazovanje“. Elementar-
na neznanja – a to najbolje znaju u~itelji i profesori
na {kolama i sveu~ili{tima – nevjerojatno su oskud-
na, ~ak i nakon mnogih godina {kolskog vjeronauka
i drugih oblika vjerske ili strukovne pouke. Ljudi
koji `ele {to ~uti mnogo su `eljniji utvr|ivanja i pro-
vjeravanja temeljnih znanja i spoznaja nego {to
o~ekuju da im se na svakoj tribini ili u javnom na-
stupu „otkriva Amerika“. Bitno je da svako tema-
tsko podru~je bude pro`eto kr{}anskim duhom i
katoli~kim pristupom, jednako kad je rije~ o teolo-
giji, kao i onda kad je rije~ o poeziji, ekonomiji ili
biologiji.
Naravno da dominikanci trebaju u tomu izvla~iti
ono vrijedno iz svoje osamstoljetne riznice. Toga
doista ima u izobilju. [teta je da se to ne osvijetli.
[teta je da se ni o samom sv. Dominiku, ili sv. Tomi,
ili sv. Katarini, ili drugim misticima i mistikinjama,
ljude dovoljno ne informira, recimo u prigodnicama
njihovih blagdana; ne treba smi{ljati, za po~etak bar,
nikakve modernisti~ke teme, a propu{tati govoriti,
razgovarati i glasno razmi{ljati o temeljnomu –
dakako, u obzoru suvremenih zapitanosti i upitno-
sti. U tom smislu valja, dakako, promisliti koji su
to sadr`aji i profili iz dominikanske duhovne i inte-
lektualne riznice, i op}e i nacionalne, najprikladniji
za dana{nja njegovanja i aktualizacije, i na koje ih
na~ine prezentirati odnosno ucjepljivati u dana{nji
`ivot.
Sve to o ~emu je rije~ ovisi, dakako, i o osobnim
sklonostima i karizmama. Nijedna nova zamisao to
ne mo`e ignorirati. [to potvr|uju i dosada{nja isku-
stva na tom planu. No i svaki pojedini ~lan du`an je
na posluh starje{inama. To {to }u sada iznijeti ne
kazujem kao preporuku, nego kao iskustvo parado-
ksalnosti. U profanim naime djelatnostima kao {to
je politika i javne slu`be, ne jednom sam ~uo od onih
iskusnijih sljede}u maksimu: Provjeri {to tko zna,
umije i `eli raditi, a onda mu dodijeli onaj posao koji

najmanje voli i `eli; to }e se pokazati dobrim i ko-
risnim za obavljanje ba{ te zada}e.
VII. Zaklju~ak: ^initi istinu u ljubavi
Zaklju~no, vratimo se Ratzingerovim rije~ima iz
spomenute homilije. One – nu`no istrgnute iz kon-
teksta gdje se govori o ’prijateljstvu s Kristom’, o
kr{}anskoj odraslosti i zrelosti, znanju i rasu|ivanju
– glase: „O toj temi sveti nam Pavao nudi predivne
rije~i – nasuprot stalnim dizanjima i padovima onih
koji su poput neja~adi, bacani tamo-amo valovima:
(on ka`e) ~inite istinu u ljubavi, kao temeljnu for-
mulu kr{}anske egzistencije. U Kristu, istina se i
ljubav primi~u jedna drugoj. U mjeri u kojoj se
bli`imo Kristu, u svome vlastitu `ivotu, istina se i
ONI NASTUPAJU...
Dokumentarni film o sv. Dominiku na HTV-u
U nedjelju 9. studenog u 18.45 na Hrvatskoj te-
leviziji, u sklopu dokumentarne serije „Osniva~i
crkvenih redova“, prikazana je 4. epizoda: DOMI-
NIK DE GUZMAN. U emisiji sudjeluju izme|u
ostalih U~itelj Reda fr. Carlos, profesor crkvene
povijesti sa Sveu~ili{ta u Fribourgu i rektor
Katoli~kog sveu~ili{ta u Angersu fr. Guy Bedouelle
te iz na{e Provincije akademik fr. Franjo [anjek i fr.
Tomislav Kraljevi}. Scenaristi su Trpimir ^okoli},
Ivica Dlesk i Kre{imir ^okoli}; urednik Kre{imir
^okoli}; producent: Miroslav Rezi}, a redatelj Ivi-
ca Dlesk i Kre{imir ^okoli}.
Dominik: propovjednik milosti – emisija na
Radio Mariji
Svakog ~etvrtog utorka u mjesecu u 10.30 na Ra-
dio Mariji emitira se jednosatna emisija „Dominik
– propovjednik milosti“. Emisiju ure|uju i vode fr.
Anto Gavri} i fr. Tomislav Kraljevi}. U prvom dije-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ljubav stapaju. Ljubav bez istine bila bi slijepa; isti-
na bez ljubavi bila bi kao ’mjed {to je~i ili cimbal {to
zve~i’ (1 Kor 13,1).“
U mnogim kriti~kim istupima dana{njih crkve-
nih ljudi prema protivnicima i neprijateljima ima
mnogo istine, ali ~esto nema ba{ mnogo ljubavi. [to
pridonosi tomu da se rovovi jo{ vi{e produbljuju.
Sje}aju}i se Dizdarova stiha „valja nama preko
rijeke“, moglo bi se, dakako uz pretpostavku kristo-
vske ljubavi, re}i danas: Valja nama preko rovova!
Najprije preko onih izme|u nas. Osim kopati i za-
trpavati, osim svaditi se i miriti se, osim govoriti i
propovijedati, valjalo bi znati – u nutrini i u uzajam-
nostima – i oslu{kivati i {utjeti.
prof. Zdravko Gavran
lu redovito se predstavlja jedna dimenzija Domi-
nikova `ivota ili iz dominikanske ba{tine, zatim
slijedi razgovor s gostom emisije te vijesti iz `ivota
Reda i Provincije. U glazbenim predasima koriste
se pjesme skupina „Glasnici nade“, VIS „Dominik“
iz Splita i VIS „Veritas“ iz Dubrovnika. U protekle
tri emisije gosti su bili ^asna Majka s. Dolores Mati}
(23. rujna), promicatelj krunice fr. Ljudevit Josip
Je|ud (28. listopada) i s. Barbara Bagudi} iz Kor~ule
(25. studenog). Fr. Jozo ^irko iz Splita bit }e gost
u sljede}oj emisiji 23. prosinca.
„Oni rokaju za Gospodina“ na Radio Kor~uli
„Oni rokaju za Gospodina“, emisija je koju od
10. listopada ove godine na Radiju Kor~ula vodi fr.
Anto Boba{. U po~etku je emisija bila svaka dva
tjedna, ali se zbog slu{anosti i potra`nje emitira
svakog petka od 14.55 do 16.oo sati. Uz kr{}ansku
rok glazbu `e{}eg ritma emisija sadr`i duhovnu mi-
sao i komentar evan|elja. Fr. Anto Boba{ nastoji
dobiti jo{ ve}u minuta`u za navije{tanje Radosne
vijesti na valovima Radio Kor~ule.
23
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZVJE[]E PROVINCIJALA O STANJU PROVINCIJE PRED

IZBORNU PROVINCIJSKU SKUP[TINU

Bol, lipanj 2008.

1. Stanje provincije u brojkama dominikanskog poslanja i

Na{a Provincija u ovom ~asu ima 65 ~lanova. Od
toga: 61 brat sve}enik, tri brata suradnika i jedan
student. Prosje~na je `ivotna dob 60,19 godina.
Bra}a unutar Hrvatske Provincije i Slovenskog do-
minikanskog vikarijata `ive u trima samostanima i
u sedam ku}a. U brizi za Hrvate u inozemstvu dje-
luju ~etvorica na{e bra}e. Dosada su na Angelicumu
predavala dvojica bra}e, a od jeseni }e ostati samo
jedan, jer jedan brat odlazi u zaslu`enu mirovinu. U
proteklih pet godina zare|ena su za sve}enika troji-
ca bra}e, a preminula su osmorica (fr. Pavao Njego-
vec, fr. Manes Zdol{ek, fr. Kerubin Mekjavi}, fr.
Augustin Pavlovi}, fr. Rando Par{i}, fr. Mijo Horvat,
fr. Anselmo Radi} i fr. Ivan Iko Odrljin). Neka
u`ivaju u zajedni{tvu na{e bra}e i sestara pod Ma-
rijinim okriljem.
2. Zvanja i odgoj
2.1. Zvanja
Tijekom tri godine javnog djelovanja Isus
Nazare}anin sabrao je dvanaest apostola koje je oku-
pio u dvorani Posljednje ve~ere te njima, a po njima
i nama, darovao svoj bitak – a to je ljubav do gol-
gotskog kri`a. Tijekom pet posljednjih godina dje-
lovanja na{e provincijske zajednice sabrali smo tri
nova zare|ena brata. U trenutcima kriza pojedinih
u~enika u razumijevanju poslanja njihova i na{eg
U~itelja kojeg an|eo Gabrijel navje{}uje kao Boga
s nama i Boga za nas, Isus postavlja pitanje: „Ho}ete
li i vi oti}i“? U svjedo~kom putu na{e zajednice i
na{i su mladi (postulanti, novaci i zavjetovana bra}a,
njih sedam) zapadali u krizu razumijevanja na{ega
dosljednosti u svjedo~enju
Istine, te su odlazili i ne
~ekaju}i pitanje s na{e stra-
ne: “Za{to odlazite, bra}o?“
Zar je toliko mo}an zov
profanog individualizma,
ili je duhovno-dijalo{ka
nemo} toliko prisutna u
~lanstvu na{e provincijske
zajednice? Evan|elja nam
ne kazuju kamo su krenuli oni koji su oti{li od Isu-
sa, ali nam Pisma kazuju da je Isus nastavio „tra`iti
ljude za velika djela“ (Ivan Pavao II.). Isus nam je
darovao {ansu da u`ivamo u njegovoj ljubavi, ali nam
je dao i zada}u svjedo~enja: „po|ite po svem svijetu
i propovijedajte Evan|elje“. Na{ otac Dominik,
istinski hodo~asnik Rije~i, poziva na{u zajednicu da
ne malak{e u otkrivanju novih zvanja koja }e pomo}i
Bogu da bude Bog, a sestrama i bra}i da u svojim
du{ama stvore Betlehem i Golgotu. Na tom putu
nismo sami – mno{tva bra}e i sestara dominikanske
obitelji s nama su u svakoj na{oj ~e`nji i molitvi.
Trenutno stanje na{eg pomlatka: imamo dva
sjemeni{tarca (zavr{avaju prvi i drugi razred nad-
biskupske gimnazije u Splitu) i jednog bogoslova
– student druge godine Teolo{kog fakulteta u Fri-
bourgu. Malobrojna zajednica. No ne mogu ne spo-
menuti ulo`eno u vidu promid`be: u sklopu web-
portala postavljena je posebna stranica „dominikan-
ska zvanja“, realiziran projekt jumbo-plakata koji su
bili postavljeni diljem Hrvatske i Bosne i Hercego-
vine, tiskan je strip Dominik u slici i rije~i, objelo-
danjena knji`ica „Sv. Dominik i Red propovjednika“,

24

a obavljeni su i pohodi na{im i drugim `upnim zaje-
dnicama. Dakako da su i druga bra}a na svojem polju
djelovanja poku{avala do}i do zvanja posredstvom
nastupa u medijima i predavanja na fakultetima.
Zajedno s U~iteljem reda fr. Carlosom mogu kon-
statirati: „Rad na promicanju zvanja dosta je va`an
i svaki je brat odgovoran za privla~nost zvanja“ (iz
Pisma nakon bratske vizitacije). Molimo nebeskog
U~itelja Isusa iz Nazareta da po{alje radnika na svoje
njive, a na{e svetice i svece koji su u`ivali u pripa-
danju na{em Redu da nas neprestance zagovaraju
pred nebeskim Ocem i Duhom, da bismo mogli
svojim `ivotom izgraditi ~etiri stupa na kojima
po~iva na{ dominikanski identitet: zajedni{tvo, stu-
dij, molitva i poslanje.
2.2. Odgoj
^injenica je da u ovom ~asu dok pi{em ovo
izvje{}e nemamo nijednog odgajanika u na{im zaje-
dnicama – ako pod tim mislimo na postulante, no-
vake i studente. Djelomi~no je splitska zajednica
uklju~ena u odgoj na{e dvojice sjemeni{taraca u Spli-
tu. Primijetio sam da mladi}i vrlo rado zalaze u na{
samostan i da se osje}aju istinski prihva}enima. Poz-
nate su nam te{ko}e s kojima se suo~ava netko tko
`eli odgajati duhove – zna~aje. Jedna od bitnih
te{ko}a je razli~itost `ivotne dobi onih koji dolaze
na vrata na{ih samostana. Valja spomenuti da nam
mnogi dolaze iz nesre|enih obiteljskih odnosa. Isto
tako, ima i onih koji dolaze iz razli~itih duhovnih
skupina i pokreta. Drugi opet dolaze razo~arani u
odnosima s osobama drugoga spola i ~ini se da je
dolazak zapravo bijeg. Sve su ovo nove okolnosti u
kojima je te{ko sna}i se svima nama koji smo pro{li
skladniji obiteljski `ivot, koji nismo znali za duho-
vne pokrete, i koji nismo na sjemeni{nom, novicija-
tskom i studentskom putu mogli biti u prigodama
svakodnevnog `ivota te susretati osobe drugoga
spola. Nije mi cilj idealizirati pro{la vremena, ali bih
htio pozvati sve nas da budemo osjetljiviji na
pona{anje mladih koji do|u k nama i koji tragaju za
vlastitim duhovnim putem. Nekada se govorilo da
polazak u novicijat zna~i polazak na promatranje
(ne)podobnosti novaka. Dana{nji mladi s jednakom
pozorno{}u promatraju zajednicu i Provinciju. Ko-
liko se god odgojitelj trudio, on ne }e uspjeti ako
ima bra}e koja svojim neodgovornim pona{anjem
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
polagano uru{avaju odgojiteljeve napore u odgoju
za zajednicu, studij, molitvu i poslanje.
Potrebno je promisliti i pitanje odgoja nas koji
smo ve} dugi niz godina ostali bez odgojitelja i na
svoj na~in prepu{teni samima sebi. Jesmo li duhov-
no spremni za `ivljenje druge polovine na{ega `ivo-
ta? Za prvi dio pripravljaju nas svi i svi se brinu o
nama da se ostvarimo, ali i da njih ostvarimo. No
{to s drugom polovicom na{ega `ivota – kada nema
{kolovanja, kada je rada sve manje, a dan ima jed-
nakih dvadeset ~etiri sata. Zatvaramo li polako pro-
zore i vrata na{ih soba ne dopu{taju}i da nas ne{to
lijepo iznenadi? Bojimo li se novih izazova? Provi-
dnost nam je podarila samostane u gradovima i na-
seljima u kojima se doga|aju mnoga ostvarenja na
polju kulture i nije dobro da smo sustavno odsutni.
Na{a nazo~nost draga je stvarateljima, a mi mo`emo
u`ivati u spoznajama dobroga, lijepoga i istinitoga.
Na{ mistik Tauler poziva nas da izgra|ujemo na{
nutarnji duhovni svijet. No ta izgradnja zna~i i stal-
nu duhovnu otvorenost kojom mo`emo duhovno
obogatiti i mla|u i stariju bra}u – contemplari et con-
templata aliis tradere.
3. Studij i nakladni~ka djelatnost
3.1. Studij
Dobro je na po~etku ovoga teksta po}i na{im
Konstitucijama te se zaustaviti na broju 77,2 – gdje
stoji napisano: „promicati ljudsku te`nju za isti-
nom“. No ~ini se da nekako kopni interes za studij.
Na{a Provincija, na `alost, nije izuzetak. Neka su
bra}a ve} u svojim izvje{}ima konstatirala da se to
o~ituje u vidu vrsno}e nau~avanja, ali i u vidu sve
manje prepoznatljiva dominikanskog na~ina propo-
vijedanja. Te{ko je re}i da je neposjedovanje vlastitog
Generalnog studija jedini uzrok tome. Nismo li
`upni pastoral postavili kao na{ domet preko koje-
ga nema potrebe i}i dalje? U vremenu u kojem pre-
vladava relativizam i fundamentalizam na{a je obve-
za pomo}i ljudima da ustraju u traganju za istinom
i da ne gube povjerenje u razum. Da bismo mogli
svoja uvjerenja ste~ena ustrajnim studijem podijeli-
ti s drugima, moramo imati odva`nosti susretati
ljude koji su druk~iji od nas i putem dijaloga (Do-
minik – ~ovjek dijaloga) pomo}i njima i sebi da ne
podlegnemo toj velikoj napasti relativizma. Druga
25
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
velika nevolja na{ega doba jest fundamentalizam,
koji nije samo teoretske naravi, nego se o~ituje u
sukobima kultura i religija. Unato~ postojanju tih
dviju nevolja na{ega doba, ljudski rod nije izgubio
sklonost prema istini. Ustrajan studij mo`e nam
pomo}i da lak{e prepoznamo duhovno stanje svije-
ta. Iz kakvo}e duhovnog svijeta nastaju socijalni i
politi~ki odnosi u svijetu. „Svijetu u nevoljama valja
pomo}i intelektualnom su}uti, dijele}i s njima
milosr|e istine“ (Providence 107). Svjesni smo da
u nedostatku na{ega Generalnog studija ne mo`emo
sustavnije djelovati na ovim prostorima, no to ne
zna~i da na{a bra}a profesori ne djeluju u domi-
nikanskom duhu na filozofskim i teolo{kim
u~ili{tima u Hrvatskoj i izvan nje (Zagreb, Rijeka,
Rim i Fribourg). U na{im samostanskim zajednica-
ma organiziramo znanstvene, poetske i duhovne
tribine. @elimo zajedno sa svim ljudima dobre volje
dijeliti na{e radosti i nade, ali i na{e `alosti i strep-
nje.
Posebno `elim istaknuti vrijednost Studijskog
tjedna u Dubrovniku za europsku dominikansku
obitelj u formaciji. Drago mi je da je Studijski tjedan
prepoznat na Generalnoj skup{tini u Providenceu,
146, te da je postao i slu`benim projektom IEOP-a.
Fakultetsko vije}e Katoli~kog bogoslovnog fakul-
teta Sveu~ili{ta u Zagrebu priznalo je 16. VI. 2005.
sudjelovanje na Tjednu kao jedan izborni predmet
u preddiplomskom, diplomskom i poslijedi-
plomskom ciklusu studija. @elimo poja~ati nazo~nost
na{ih sestara dominikanki, a i ~lanova na{ega Tre}eg
reda koji su u studijskim godinama. Zahvaljujemo
Redu na usrdnoj potpori u odr`avanju Studijskog
tjedna u Dubrovniku.
3.2. Nakladni~ka djelatnost
Jubilarne godine 2000. osnovana je „Dominikan-
ska naklada Istina“. U izdanju te naklade objavljeno
je osam naslova u posljednjih pet godina. To su knji-
ge dominikanske duhovnosti i pro{losti na{ega
Reda. Vrlo vrijedna i potrebna izdanja. Godine 2006.
na{a je naklada postala punopravni ~lan „Societes
Editorum Dominicanorum“, {to nam otvara vrata
u`e suradnje u dobivanju prava na prijevode i nastu-
pe na sajmovima knjiga. Znamo da je na{ red od
po~etaka bio i red pisane rije~i. Stoga me veseli svaki
26
pomak na polju izdava{tva. Jo{ je velik broj osoba
u na{em dru{tvu koje dobru knjigu ne}e mijenjati
za dobre internetske stranice, no valja imati na umu
da novi nara{taji tra`e jednostavnije – internetske
– komunikacije i spoznaje. Tome i slu`i na{a web-
stranica, koja je dostupna na{em dana{njem svijetu.
O~ekujem da Skup{tina u Bolu posveti dovoljno
vremena pitanju studija i nakladni~ke djelatnosti.
Pohvalno je da fr. Ivan Arzen{ek, ~lan Slovenskog
dominikanskog vikarijata, uspijeva godinama izda-
vati teolo{ko-filozofski ~asopis Znamenje. Jednako
sam zahvalan svoj bra}i koji su kod drugih naklad-
nika objavili svoja djela. Velika nakladni~ka poduze}a
imaju jaku distributivnu mo} i lak{e }e knjiga do}i
do onih koji `ele u`ivati na duhovnim izvorima.
Osim spomenutoga, nedavno su snimljena dva kva-
litetna dokumentarna filma o bl. Augustinu Ka`oti}u,
koja u tom suvremenom mediju promi~u vrijednost
i {tovanje na{ega dominikanskog bla`enika.
4. Na{a prisutnost i apostolat
4.1. Na{a prisutnost
Otvorimo li stranice na{ega Kataloga, lako }emo
otkriti jednu bitnu dimenziju na{e prisutnosti. Na{a
bra}a djeluju u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Slo-
veniji, Njema~koj, [vicarskoj, Italiji, Boliviji i SAD-
u. Bogu hvala, nismo zatvoreni u na{e dr`avne gra-
nice i kulturu jednog naroda i jednog prostora.
Poput oca Dominika prelazimo granice {to ih svijet
name}e, i otkrivamo da mo`emo biti radosni svje-
doci Radosne vijesti diljem svijeta, potvr|uju}i rije~i
na{eg U~itelja reda fr. Carlosa, koji re~e da je „cije-
li svijet na{ klaustar“.
Usprkos dobroj volji da nastavimo na{e djelo-
vanje u Sjevernoj Americi, Provincijsko je vije}e
moralo donijeti odluku o napu{tanju na{e misije
„Bla`eni Alojzije Stepinac“ u Chicagu (24. lipnja
2005.). Kako je ve} ranije dokinut samostan u [ibe-
niku, Provincijsko je vije}e dne 11. prosinca 2007.
odlu~ilo da se crkva sv. Dominika u [ibeniku dadne
u vlasni{tvo {ibenskoj biskupiji na 99. godina, gdje
se u ugovoru uvjetuje bri`no o~uvanje svih domi-
nikanskih obilje`ja i tragova vi{estoljetne nazo~nosti.
Glede samostana i crkve svetog Kri`a na ^iovu
zadr`an je status quo, uz konstataciju da se splitska
nadbiskupija i dalje crkvom koristi za `upnu crkvu,

a samostanom za `upni ured i boravak `upnika.
Unato~ pisanom i usmenom obra}anju splitskom
nadbiskupu nije do{lo do novog ugovora, pa s dru-
gima koji su zainteresirani (cisterciti i drugi!) nismo
mogli voditi ozbiljnije razgovore sve dok samostan
i crkva slu`e za `upne potrebe. Sretna je okolnost
da hrvatsko Ministarstvo kulture ula`e dosta sred-
stava u o~uvanju tog „biser-samostana“, kako ga
U~itelj reda nazva pri pohodu na{oj provinciji. Na
Lopudu je crkva sv. Nikole, u kojoj bra}a iz
dubrova~kog samostana dvaput godi{nje slave euha-
ristiju. Oni predla`u da se crkva ustupi biskupu na
dogovoreno vrijeme.
Samostan bla`enog Augustina Ka`oti}a na
zagreba~koj Pe{~enici za`ivio je te ~etvorica bra}a
koja u njemu `ive stvaraju novo dominikansko
duhovno sredi{te i susreti{te u Zagrebu. Blagoslo-
vom crkve svetoga Kri`a u zeni~kom naselju Klop~e
(Bosna i Hercegovina) potvrdili smo na{u nazo~nost
u gradu i dr`avi s ve}inskim stanovni{tvom musli-
manske vjeroispovijesti i kr{}ana Pravoslavne crkve,
solidariziraju}i se s vjernim katoli~kim pukom i sa
svim ljudima dobre volje koji su pro{li kroz pakao
rata i mu~nih tranzicijskih nevolja. @elja nam je do-
sanjati san brojnije na{e prisutnosti u samostanima
i otvaranja novih zajednica na prostorima gdje danas
borave Kumani na{eg doba. Razmi{ljamo o isto~noj
Slavoniji. Tamo bismo bili bli`i kr{}anima pravosla-
vne vjeroispovijesti. Na tim novim prostorima bili
bismo, nadam se, izazvani na revnije svakodnevno
propovijedanje, kako su nam u izvje{}u s kanonskog
pohoda (17.-30. travnja 2004.) sugerirala bra}a fr.
Manuel Merten i fr. Rajmund Klepanec: „U svezi s
va{im propovijedanjem preporu~amo da uzmete
druge dominikanske zajednice kao primjer gdje go-
tovo da i nema mise bez makar kratke homilije.
Takav obi~aj ne samo da upoznaje vjernike s rije~ju
Bo`jom, nego poma`e i da se upozna sve}enika.
Postoji li bolji na~in da ljudi otkriju na{ identitet
kao ~lanova Reda propovjednika od na{eg propo-
vijedanja, dobro pripravljenog i ustvari ploda kon-
templacije.“
Bi}e je po svojoj naravi selila~ko bi}e. Na{i su
ljudi odlazili u druge zemlje iz ekonomskih razloga.
Raspr{eni diljem svijeta, pod te{kim okolnostima
`ivljenja i rada zara|ivali su kruh svagdanji za svoje
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
brojne obitelji. Za njima su po{la i na{a bra}a da bi
im pomogli u prevladavanju te{ko}a nepoznavanja
jezika, obi~aja, kulture. S njima su dijelili njihove
patnje i nadanja. S njima su slavili misna slavlja i
pomagali im da duhovni `ivot u Bogu ne bude
zapu{ten. Da im se ne dogodi zaborav Boga. Svojim
radom i pla}ama poma`u u odr`avanju provincijskih
potreba. Rije~i zahvalnosti idu njima i drugoj bra}i
koja svjedo~e svoje dominikansko poslanje u duho-
vnim prostorima svijeta.
4.2. Apostolat
Polazi{te za promi{ljanje na{eg apostolata nala-
zimo u Lukinu opisu izbora dvanaestorice: „Onih
dana izi|e na goru da se pomoli. I provede no}
mole}i se Bogu. Kad se razdanilo, dozva sebi u~enike
te izme|u njih izabra dvanaestoricu koje prozva
apostolima.“ (Lk 6,13–13)
Re}i }e U~itelj Carlos: „Na{e zvanje plod je kon-
templativnog Isusova `ivota, plod njegove molitve
Ocu.“ Treba nam intelektualne hrabrosti i kontem-
plativne revnosti. Tradicija Reda nudi nam ovaj tro-
korak: studij, razmi{ljanje, a onda propovijedanje
„svijetu koji ~eka one koji ga vole …, ako ljude ne
voli{, ne propovijedaj im – propovijedaj sebi“, kako
jednom svom subratu re~e fr. Mc Nabb, OP.
Ulaskom u Red svi smo tra`ili „milosr|e Bo`je i
va{e“! Zadivljuju}a poniznost i odva`nost. No s
vremenom po~injemo gubiti potrebu za milosr|em
bra}e. Slutimo na{u samodostatnost i ne tragamo
za oboga}uju}om duhovnom snagom bra}e, sestara
i svjetovnih lica koja s nama `ele dijeliti duh i kruh.
^ini se da nam je nekako lak{e dijeliti strepnje i nade
s osobama izvan na{ih samostana negoli s onima ~ije
smo „milosr|e“ tra`ili. Strah od dijaloga osiroma{uje
nas za potpunije spoznavanje, promi{ljanje i propo-
vijedanje. Za na{eg oca Dominika dijalog je sveti dar
presvetog Trojstva. Zato je u njemu u`ivao jednako
zdu{no u zajednici bra}e i sestara kao i u gostio-
nici.
Veselim se zapa`anju U~itelja Carlosa i asistenta
Rajmunda u dopisu koji su nam uputili nakon brat-
skog pohoda 7.-17. listopada 2007.: „Druga ~injeni-
ca koja nas raduje u Provinciji jest da se va{e poslanje
vr{i u vidu odgovaranja na socijalne i crkvene iza-
zove. Posljednje vrhovne skup{tine obilato govore
27
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
o tome kada utvr|uju u ~emu se sastoje izazovi
globalizacije, pravde i mira, sredstava priop}ivanja
itd. Projekt europskog ujedinjenja suo~ava se
tako|er s velikim problemom kako sebe graditi na
temelju pravde i ljudskosti.“ Da bismo jo{ potpunije
shva}ali svijet u kojem `ivimo, potrebno je vi{e hra-
brosti za susrete sa svima kojima je na umu i srcu
dominikanska pro{lost, sada{njost i budu}nost. Po
izvje{}u promicatelja za lai~ka bratstva HDP-a nije
do sada izvr{ena naredba iz Akata posljednje pro-
vincijske skup{tine: „Neka starje{ine u samostanima
i ku}ama, koji to nisu u~inili, imenuju promicatelje
dominikanskih lai~kih bratstava“ (…). (Bol, 2003.,
br. 61) Sigurno primje}ujete da ljudi ovoga doba –
posebno mladi – `ele definiranu pripadnost pojedi-
nim zajednicama. @ele imati prepoznatljivo znako-
vlje. Omogu}imo njima da se prepoznaju u poslanju
na{ega Reda i da zajedno s nama, bra}om i sestrama,
sa sve ve}om nazo~no{}u svjedo~e ljepotu Radosne
vijesti. Otvorimo vrata na{ih samostana svima koji
~eznu za zdravom duhovno{}u i mudrijim
promi{ljanjem svijeta i Boga. Neka na{e knji`nice
ne nagrizaju knji{ki moljci i neka na{e prostore
o`ivljuju umjetni~ka djela mladih slikara, knji`evnika,
glazbenika. Treba nam „izazov starih“ (Tomislav
[agi-Buni}), ali jednako nam treba i izazov mla-
dih!
Na Op}em zboru u Bogoti (2007.) bra}a su
zatra`ila da iskoristimo vrijeme devetnice – do g.
2016. godine – 800. obljetnica potvrde na{ega Reda
– kao „vrijeme zapo~injanja ozbiljne obnove na{ih
`ivota i poslanja kao propovjednika“. Me|u prepo-
rukama na{e posljednje skup{tine – Bol 2003. – stoji
zapisano: „Preporu~ujemo da se i dalje nastavi
uspje{no {iriti pobo`nost Svete krunice.“ Imali smo
razloga da kao ~lanovi dominikanskog Reda uka`emo
na bitnu dimenziju na{e duhovnosti, ali i iskustvo
Domovinskog rata potaknulo nas je da, potaknuti
divnim primjerom na{ih branitelja, i mi s vi{e `ara
prionemo moljenju, promi{ljanju i uprisutnjenju te
univerzalne molitve. Na{e crkve mogu postati `ari{ta
otkrivanja krunice u na{em `ivotu, na{im zajedni-
cama i u obnovi na{eg propovijedanja. Valja nam
povezivati kruni~are na{ih dominikanskih crkava i
organiziranjem hodo~a{}a te pomaganjem drugim
vjernicima da u`ivaju u toj jedinstvenoj molitvi. Do-
bro je da i druge vjerni~ke zajednice prepoznaju
28
duhovnu ljepotu krunice, ali to nas dominikance ne
dispensira od posljednjeg dara koji nam na samrti
zajednica daruje i u lijes stavlja. U pismu od 1.
sije~nja 2008. U~itelj Reda poti~e nas da „ponovno
otkrivamo krunicu kao sredstvo kontemplacije i
proro~kog propovijedanja“ (Vjesnik HDP br. 99.,
str. 7).
Akti posljednje Provincijske skup{tine (Bol,
2003., br. 62) „preporu~uju da se u svim na{im zaje-
dnicama vodi briga o sve~anijem slavljenju svete
liturgije i ~asoslova“. Pohvalno je sve brojnije
uklju~ivanje vjernika u na{im liturgijskim slavljima.
Pjevanjem, sviranjem, ~itanjem i slu`enjem pri ol-
taru mnogi se mladi upoznaju s na{om dominikan-
skom duhovno{}u pa na taj na~in mo`emo stvarati
pretpostavke za ja~anje dominikanske obitelji. Mla-
di ne ~eznu za brojnim predavanjima – ma koliko
god bila dobro pripravljena i stru~na – mladi `ele
biti kreativni. Dao dobri Bog da na{i samostani i
crkve posredstvom sve~anijih liturgijska slavlja budu
opet izvorom glazbenih nadahnu}a za stvaranje ve-
likih djela. Zahvaljujem od srca sestrama domi-
nikankama za zajedni~ka liturgijska slavlja i za
stoljetno duhovno zajedni{tvo. Vjerujem da }e do}i
vrijeme kada }e na misijska putovanja i svjedo~enja
Rije~i polaziti zajedno brat, sestra i vjernik pripadnik
dominikanske obitelji. Na taj put poti~u nas i bra}a
fr. Manuel i fr. Rajmund ovim rije~ima: „Na nivou
cijelog Reda otkrili smo koliko se na{a misija
poja~ava uz suradnju unutar dominikanske obitelji:
redovnice, bra}a, sestre i razli~iti ogranci domi-
nikanskog pokreta.“ Nadam se da }e mladi ljudi koji
nam boja`ljivo prilaze pomalo otkrivati na{u domi-
nikansku otvorenost na polju uma i srca, i da }e
mla|a bra}a pronalaziti nove na~ine suradnje i
uzajamnog duhovnog oboga}enja. „Zajedno
mo`emo vi{e“, rekli bi izborni slogani.
Drago mi je istaknuti da na{e samostanske pro-
storije sve vi{e postaju mjesta pastoralnog djelo-
vanja. Uz `upni pastoralni rad sve vi{e zbivanja
oboga}uje na{e samostanske zidine. Uskoro bi Split
i Dubrovnik trebali dobiti nove prostorije da bi mo-
gli vr{iti evangelizaciju putem kulture i umjetnosti.
Uprisutnjenje na{ih dominikanskih uzora mo`e
pomo}i dana{njim nara{tajima da prona|u sebe i
pomognu drugima da otkrivaju bo`ansko u sebi.

Veliku {ansu vidim u otvaranju sveu~ili{nog kampu-
sa u Zagrebu – Borongaj, dakle u neposrednoj bli-
zini na{ih dvaju samostana. Bit }e potrebno promi-
sliti ulogu samostana i crkava, ali i na{u prisutnost
me|u trideset tisu}a studenata. Jednako tako, za-
darsko sveu~ili{te, utemeljeno na zasadama na{ega
Generalnog studija u Zadru, nudi nam mjesto duho-
vnika studenata. Na{a crkva sv. Dominika mo`e
postati sveu~ili{na crkva. Pripravimo se za te izazo-
ve!
Uz o`ivljavanje na{ih zidina potrebno je polazi-
ti na put – poput oca Dominika. Biti s marginalizi-
ranima djelo je istinske dobrote. Rad s besku}nicima
(Split) i organizacija skloni{ta (Petrov~e) zaslu`uju
pohvale. Vrijedan je rad na{ih `upnih Caritasa te
osobna rapolo`ivost za ’~initi dobro’. Svakako, kao
Red Istine i Pravednosti, du`ni smo utjecati na mje-
sne, gradske i dr`avne strukture da stvaraju socijal-
ni sustav u kojem }e biti mogu}e roditi se, ostvari-
vati se i doli~no s ovog svijeta polaziti. „Svi smo
odgovorni“, re~e P. [egedin. Socijalni nauk Crkve
obvezuje nas!
Kraj pro{le godine i prvi mjeseci godine 2008.
bili su u znaku velebne izlo`be „Dominikanci u Hr-
vatskoj“ – koja je prvi korak u pripravi za proslavu
800. obljetnicu Reda. Na izlo`bi su posjetitelji mo-
gli u`ivati u ljepoti izlo`enih djela iz na{ih samosta-
na. Mediji su, poglavito internetski portali, popra-
tili tu – na nacionalnoj razini – vrijednu izlo`bu. Bilo
je to propovijedanje ljepotom. Tisu}e osoba poho-
dile su Muzejsko-galerijski centar „Klovi}evi dvori“
i u`ivale u predivnom pro`imanju umjetnosti i na{eg
Reda na ovim prostorima. Nadam se da }emo u go-
dinama koje su pred nama omogu}iti Istri i Slavoniji
isto u`ivanje.
5. Upravljanje i ekonomija
5.1. Upravljanje
U po~etku ovog izvje{}a konstatirao sam
broj~ano stanje i prosjek starosne dobi, a u podru~ju
o zvanjima re~eno je da stanje nije dobro i da nema-
mo razloga za zadovoljstvo. Stoga, prva misao koju
`elim istaknuti jest zbijanje na{ih redova i potreba
sve ve}e povezanosti u na{em djelovanju u Provinciji
i Redu. U Evan|elju po Luki nalazimo i ove rije~i:
„[imune, [imune, evo sotona zaiska da vas prore{eta
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
kao p{enicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malak{e
tvoja vjera. Pa kad sebi do|e{, u~vrsti svoju bra}u“
(…). (Lk 22, 21-22) Kao provincijal nisam vidio da
starje{ine po samostanima imaju ve}ih te{ko}a u
upravljaju zajednicama, niti sam osobno imao
te{ko}a sa starje{inama pojedinih zajednica.
Zajedni~ki problem u upravljanju jest istina da nema
iskazivanja neposluha, ve} se ta problematika o~ituje
u sljede}em tipu odgovora: Ja ne mogu prihvatiti
obvezu, jer godine i `ivotni zamor ~ine svoje!
Valja priznati da ste~ene navike znaju biti preve-
lika ko~nica u raspolo`ivosti prema zajedni~kom
dobru. Nevolja individualizma poga|a i na{u pro-
vincijsku zajednicu. Osmjehe, dosjetke, otka~enost
u duhu dominikanske tradicije ne dijeli se s bra}om.
Je li mo`da strah od istine da „nitko nije prorok u
svom zavi~aju“, ni u svom samostanu? To su jo{ i
navike, koje ne dopu{taju ulazak u vlastiti stvoreni
stil svakodnevice: Noli turbare circulos meos! No u
vremenima „re{etanja“ dobro je izvu}i i posljednji
atom snage da bismo sprije~ili „ re{etanje ne~astivoga“
i darovali zajednici svoja pregnu}a i nadanja, um i
srce – {to smo i ulaskom u Red `eljeli. Vi{e susreta
i vi{e dijaloga mo`e razbistriti ponekad mu~ne pre-
drasude. Stoga je posljednja provincijska skup{tina
naredila „neka bra}a odgovorno sudjeluju u
skup{tinama, vije}ima i komisijama“. Zamjetno je
da nam nedostaje dijalo{ki duh i da skup{tine ~esto
odra|ujemo tehni~ki, a ono {to naj~e{}e stvara
te{ko}e u bratskom razumijevanju ostavljamo za
hodni~ke i ine prostore. Svima nam je poznato da
su samostanske skup{tine izri~aj demokrati~nosti
na{ega Reda i da je nu`no redovito sazivanje
skup{tina, a isto tako i zauzeto sudjelovanje sazva-
ne bra}e. Vjerujem da }e demokratske promjene u
dru{tvu probuditi i u nama ~e`nju za promjenama
na{ega na~ina promi{ljanja i djelovanja. No demo-
kracija nije prepu{tanje vlastite odgovornosti dru-
gima. Nas propovijedanje Radosne vijesti poti~e na
prihva}anje slu`bi (slu`ba = slu`iti) da bismo sa
svim ograncima dominikanske obitelji djelovali suod-
govorno u svjedo~enju Evan|elja.
5.2. Ekonomija
„U mno{tva onih {to prigrli{e vjeru bija{e jedno
srce i jedna du{a. I ni jedan od njih nije svojim zvao
29
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ni{ta od onoga {to je imao, nego im sve bija{e
zajedni~ko“ (Dj 4, 32). Na{ Red po naravi je upu}en
na `ivljenje toga apostolskog na~ina `ivota. Da bi-
smo bili slobodniji za navije{tanje Radosne vijesti,
mi smo i u dana{njim okolnostima dominacije eko-
nomske mo}i pozvani biti svjedocima jednog
druk~ijeg poimanja i `ivljenja ekonomskih odnosa.
Mi kao redovni~ka zajednica toliko smo privla~ni
koliko se ne povodimo za vladaju}im ekonomskim
odnosima i posjedovanjima. Uvijek je dobro prisje-
titi se s kolikim smo koferom stigli u Red i valja nam
pogledati na{e kasnije premje{taje iz samostana u
samostan. Ostavljamo i dobivamo. Va`no je prisje}ati
se neprestano na{eg zavjeta siroma{tva i ~initi sve
da svojim odijevanjem i voznim parkom ne budemo
sablazan onima koje pozivamo na skromnost kao
vrlinu. Na{a kredibilnost vezana je uz na{u pojav-
nost i na{e odno{enje prema doti~nim ekonomskim
danostima. Naslije|ene ekonomske vrijednosti
obvezuju nas i drago mi je da svaka na{a zajednica
uspje{no ~uva i njeguje na{u redovni~ku ba{tinu
(„o~evinu“). Zahtjev je zavjeta siroma{tva da su na{e
zajednice du`ne voditi ra~una o stanju u onim zaje-
dnicama koje nemaju naslije|ene prostore za iz-
najmljivanje. Solidarnost je plod ljubavi. Potrebiti i
siroma{ni na{a su bra}a u Isusu Nazare}aninu.
U Aktima Bol 2003 dobro je napisano: “Eko-
nomska dobit nikad nije na{ prvotni cilj.“ Ni{ta ne
smije biti ispred propovijedanja Evan|elja. Svaka
na{a gradnja mora biti u vidu uspje{nijeg rada sa
svim ljudima dobre volje. Stoga smo kao prioritet
postavili obnovu i izgradnju splitskog samostana s
prikladnim prostorijama u kojima }emo, uz pastoral
u crkvi, evangelizirati putem kulture. Ljudima na{ega
doba treba govoriti na oba uha! Na{e zajednice do-
prinosima su pomogle funkcioniranju provincijskih
ustanova. Tu posebno `elim zahvaliti bra}i koja dje-
luju u inozemstvu i nesebi~no poma`u provinciju.
Ekonomski ra~uni koje dostavljamo ekonomu Reda
i koji su dostupni ~lanovima Vije}a transparentni su
i jasni. Jasno}u i transparentnost dobro je primijetio
i U~itelj Reda „… pohvaljujemo va{u jasno}u i so-
lidarnost u ekonomskim stvarima. Uspijevate dava-
ti dobro svjedo~anstvu siroma{tva.“ ^injenica je da
30
na{a Provincija i samostani imaju dovoljno sredsta-
va za `ivot i rad bra}e. Jednako tako i za punu skrb
o bolesnoj bra}i. Jo{ nam valja promisliti na skup{tini
o stipendiranju mladih kadrova na podru~jima zna-
nosti, teologije i filozofije, te o participiranju u sa-
niranju nesre}a koje ljude poga|aju diljem svijeta.
Solidarnost s ljudima u nevolji ne poznaje granica
– rekao bi nam danas na{ utemeljitelj otac Domi-
nik.
6. Zaklju~ak
U ovom izvje{}u `elio sam iznijeti stanje duha
na{e Provincije. Bilo je ~asova kada sam bio
odu{evljen pojedinim zbivanjima unutar Provincije,
no isto je tako bilo trenutaka kada bi se javljali
strahovi za na{u budu}nost. Bolna su bila umiranja
bra}e. Bolni su bili odlasci kandidata za na{ red. No
vjera u Providnost nosila je mene i bra}u. Vjerujem
da }e na ovim hrvatskim i slovenskim prostorima
do}i do novih zvanja koja }e ne samo o`iviti duh ve}
postoje}ih samostana, nego o utrti put za hod novim
stazama na{eg oca Dominika odva`no i s mnogo
hrabrosti.
Zahvaljujem bra}i koja su zdu{no vr{ila svoje
zavjete i svoje dominikansko poslanje. Hvala sestra-
ma dominikankama za suradnju u zajedni~kom
slu`enju Bogu, Redu i narodu. Hvala svim ~lanicama
i ~lanovima Tre}ega reda koji su nas svojim djelo-
vanjem i molitvama poticali na djelatnije svjedo~enje
Radosne vijesti. Posebno `elim zahvaliti U~itelju
Reda, koji nas je pohodio te nas o~inskom skrbi
pratio na na{em putu, a i fr. Rajmundu i fr. Manue-
lu, koji su nas pohodili i dijelili s nama iskustvo
na{ega hoda ovim na{im prostorima. Na koncu,
hvala svima koji su s nama hodili, molili, mislili i
djelovali.
Ima jo{ mnogo zada}a pred nama. Ali ima jo{
ve}e obilje Bo`je milosti!
U Zagrebu, 11. lipnja 2008.
Fr. Ivan Iko Mateljan, O. P.
provincijal

KLOP^E
Zamolio me o. Provincijal za moj doprinos Vje-
sniku Hrvatske dominikanske provincije. Obe}ah i
– evo me. Istina, ve} dugo nisam se javljao, a i sad
sam u dilemi {to bih zapravo trebao napisati, a da bi
bilo zanimljivo drugima. @ivot ovdje nije tako
dinami~an i raznolik pa }u se ograni~iti na gradnju
crkve i ku}e.
Od mog posljednjeg javljanja u Vjesniku pro{lo
je dosta vremena, ali poslao sam izvje{taj za pro{lu
Provincijsku skup{tinu. U tom dopisu opisao sam
neke stvari i planove. Ovaj dopis po~et }u pro{lom
godinom, gradnjom crkve, njezinim dotjerivanjem
i stanjem u kakvu je sada.
[to se sve radilo i uradilo? Premda to znaju oni
koji su ovamo navra}ali i koji su bili na proslavi, ja
}u to ipak ponoviti. Tijekom pro{le godine na crkvi
je zavr{eno dosta gra|evinskih radova: stavljena je
fasadna cigla unutar crkve, sve je okre~eno, stavljen
je granit na pod crkve, kameni oltar, ambon, krstio-
nica, postolje za tabernakul i sam tabernakul, kame-
I BRA]E
IZ @IVOTA ZAJEDNICA
nice za blagoslovljenu vodu, klupe ispovjedaonica.
Sve {to treba za liturgiju. Tako ure|ena crkva
posve}ena je 15. rujna 2007. Osim posvetitelja, uzo-
ritog kardinala Vinka Pulji}a prisutan je bio provin-
cijal Iko Mateljan te svi zeni~ki sve}enici, a i brojni
~lanovi Hrvatske dominikanske provincije. Osim
na{ih `upljana, bilo je vjernika iz cijele Zenice. To
nazo~no mno{tvo moglo je vidjeti {to se radilo i
zavr{ilo, ali i ono {to je preostalo za budu}nost. Od
ve}ih poslova ostaje postavljanje rasvjetnih tijela,
{to treba promi{ljeno i smisleno izabrati. Ostaju i
postaje Kri`nog puta. [to se ti~e postaja, ne{to je
ve} pokrenuto. O tome }u govori u drugom broju
Vjesnika.
Na samoj proslavi posvete crkve, rekoh, bilo je
mnogo ljudi. Snimalo se kamerama, fotoaparatima,
mobitelima i ostalom tehnikom, kako to ve} nazi-
vaju. Koliko se sje}am, poslije toga izi{ao je jedan
broj Vjesnika Hrvatske dominikanske provincije.
Pro{li provincijal zamolio me je za dopis, koji ja, na
31
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
`alost, nisam napisao. Tada sam mu dao ipak alter-
nativu da neka to uradi netko od onih iz zagreba~kih
samostana, koji su bili na proslavi, te da napi{u {to
su vidjeli i do`ivjeli, ali u Vjesniku nije bilo ni slova
ni slike. No, bilo je izvje{}e o posveti crkve na In-
ternet stranici Provincije: www.dominikanci.hr/
info/posveta_crkve_u_klopcu.php
@ivot ove zajednice nastavio se u obnovljenoj
crkvi jo{ bolje i ljep{e. To je stvarnost, a nadam se
da }e biti i jo{ bolje. To se obistinilo za pro{li Bo`i},
Uskrs, a to se zapa`a i na ostalim blagdanima u koji-
ma se liturgija sada odvija dostojanstvenije i
pobo`nije.
Prelazim na ono {to se doga|alo i radilo u ovoj
godini. Planovi su jedno, a mogu}nosti drugo. Ipak
se i{lo naprijed. Najva`niji je kraj mog pentranja po
ljestvama na tavan te stavljanja posuda gdje krov
ku}e curi i brige za njih zbog naglog punjenja i cu-
renja na krevete i pod. I to je rije{eno. Krov je pro-
mijenjen, ne{to se renoviralo, ne{to postavilo novo
i druga~ije, a ne{to dotrajalo za{ti}eno je i sanirano.
Vjerujem da }e to potvrditi i nadolaze}a zima. Fa-
sada koja je izgledala „jadno, tu`no i ru`no“ kako
reko{e na{i `upljani, tako|er je ure|ena i osigurana
za budu}nost. Sada gosti mogu mirno do}i i spava-
ti na katu bez ki{obrana i prisutnosti lon~i}a.
Trebam se osvrnuti i na pastoralni rad i `ivot
zajednice. Kad ka`em „zajednica“, jasno je da mislim
32
na sebe i `upnu zajednicu. Prate}i susjedne „zajed-
nice“, mogu re}i da se ni u ~emu ne pokazuju velike
razlike. O specifi~nom pastoralnom djelovanju
te{ko je govoriti. Svjestan sam da je lak{e raditi u
manjoj zajednici nego u ve}oj i manje me|usobno
povezanoj. O vjeronauku, udrugama, ministrantima,
odborima i drugim sastavnim dijelovima zajednice
pisao sam ve} u izvje{}u za Provincijsku skup-
{tinu.
I sada na kraju ovog dopisa trebam re}i sljede}e:
Za sve ono dobro {to je u~injeno i ostvareno
zahvaljujem provincijalima i njihovim vije}ima na
razumijevanju, strpljivosti i aktivnoj zauzetosti.
Uvjeren sam da je mnogo u~injeno za op}u korist
ove ku}e i `upne zajednice, pa u njihovo i osobno
ime svima zahvaljujem, jer sve to treba promatrati
u vidu daljnjeg opstanka i napretka pastoralno-mi-
sijskog rada dominikanaca u Bosni i Hercegovini.
Re~e mi jedan novinar katoli~kog lista: „Ipak, tu
`ivi{ sam kao pustinjak!“ Odgovorio sam: „Nikada
niti sam bio niti }u biti sam!“
Bilo bi manjkavo ovo izvje{}e bez rije~i zahval-
nosti ne samo Vama ve} i svima od [vedske do Au-
stralije, Kanade, SAD-a i Noga Zelanda te svih dru-
gih koje ne spomenuh, poglavito onima iz BiH.
Neka svima dragi i dobri Bog uzvrati svojim dobri-
ma!
Fr. Pero Juri~ O. P.
 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

»LECTIO MAGISTRALIS« O. STJEPANA

KRASI]A U RIMU

Na kraju 35. godi{nje profesorske karijere o. Stje- Veleposlanik Republike Hrvatske u Republici
pana Krasi}a na Papinskom Sveu~ili{tu Sv. Tome Italiji Tomislav Vido{evi} zahvalio je prof. Krasi}u
Akvinskoga (Angelicum) u Rimu u njegovu je ~ast za njegovu prisutnost ne samo na Papinskom
prire|ena posebna akademska sve~anost s koje pre- sveu~ili{tu Angelicum, ve} i u Rimu, gdje je u su-
nosimo najprije izvje{taj IKA-e, a onda nekoliko sretu s ljudima nastojao znanstveno ih upoznati sa
va`nijih govora te na kraju osobno pismo U~itelja svojim istra`iva~kim radom i izvornim ~injenicama
Reda o. Stjepanu prije povratka u Domovinu o povijesti Hrvata i Hrvatske. „Premda nam odla-
po~etkom srpnja 2008. zite u zaslu`enu mirovinu, znajte da Vas ne }emo
*** ostaviti u miru, ve} }emo i dalje ostati s Vama pove-
zani ne samo u mislima, ve} i u susretima i u radu“,
I. Rim (IKA) – U povodu 70. obljetnice `ivota istaknuo je Vido{evi}.
prof. dr. Stjepana Krasi}a i njegova odlaska u
zaslu`enu mirovinu uprili~en je akademski ~in u
petak, 23. svibnja, na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome
Akvinskog Angelicum u Rimu.
Otvaraju}i akademski ~in, izaslanik dekana
Teolo{kog fakulteta, na kojemu je dr. Krasi} bio
redovni profesor crkvene povijesti i metodologije
znanstvenog rada, prof. Francesco Compagnoni
pozdravio je sve nazo~ne i, ~estitaju}i o. Krasi}u,
po`elio mu jo{ dugogodi{nji plodni znanstveni rad
po kojemu }e uvijek biti prepoznat i ostati zapam}en
ne samo u Rimu i u Hrvatskoj, ve} i {ire, na {to
upu}uju njegovi biografski podatci i znanstveni
~lanci u mnogim svjetskim leksikonima, enciklope-
dijama i ~asopisima. Na zavr{etku akademskog ~ina, prof. Krasi}
Rektor Papinskog sveu~ili{ta Angelicum prof. odr`ao je lectio magistralis, posljednje predavanje
Joseph Agius uime ~itave akademske zajednice kao redovni profesor na Papinskom sveu~ili{tu sv.
izrekao je ~estitke i ocrtao intelektualni rad prof. Tome Akvinskog Angelicum, naslovljeno „Po~etci
Krasi}a na tom sveu~ili{tu, na kojemu je zapo~eo hrvatskih sveu~ili{nih ustanova u kontekstu prvih
raditi g. 1973., ali i njegovu zauzetost u istra`ivanju europskih sveu~ili{nih gibanja“, u kojemu obrazla`e
povijesti dominikanskog reda u Hrvatskoj i njegova utemeljenje Op}eg studija Reda dominikanaca u
doprinosa u oblikovanju intelektualne misli u Zadru 1396. godine, za koje se, na temelju istra`ivanja,
po~ecima nastanka europskih sveu~ili{ta. zna da je bilo prvo sveu~ili{te u Hrvatskoj.

33
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Zaklju~uju}i predavanje, prof. Krasi} zahvalio je
prijateljima, subra}i dominikancima i svim nazo~nima
za prisutnost, potporu i prijateljstvo tijekom bora-
vka i rada u Rimu. „Svom nasljedniku ostavljam
ljubav prema Crkvi pro{losti i sada{njosti, toliko
bogatoj duhovnim, kulturnim i ljudskim blagom
koje je u mogu}nosti zadovoljiti one najrevnije
tra`itelje znanja i novih spoznaja. Ne mo`e se ne{to
voljeti ako se to prije ne poznaje. Crkvu se mo`e
voljeti samo ako ju se primjereno poznaje. [to ju se
vi{e poznaje, vi{e ju se voli. To je i zada}a crkvene
povijesti: poznavati ju, da bi ju se moglo voljeti“,
istaknuo je prof. Krasi}.
Akademskom ~inu, uz veleposlanika Republike
Hrvatske u Republici Italiji i velik broj prijatelja,
suradnika te uz subra}u dominikance, nazo~ili su
mons. Nikola Eterovi}, tajnik Biskupske sinode u
Rimu, mons. Jure Bogdan, rektor Papinskog hrva-
tskog zavoda sv. Jeronima, te mnogi ~lanovi hrva-
tsko-rimske zajednice u Rimu.
II. Govor veleposlanika RH u Republici Italiji
g. Tomislava Vido{evi}a
Vrlo Po{tovani gospodine Veliki Rektore, o~e Joseph
Agius,
Mnogo po{tovani gospodine profesore Francesco Com-
pagnoni,
Ekscelencijo Monsignore Eterovi}u,
Dragi Rektore Papinskog Hrvatskog Zavoda Sv. Je-
ronima, monsignore Bogdan,
Ugledna Gospodo,
Dragi O~e Krasi}u!
Koliko god sam sretan i po~a{}en {to Vam se
mogu obratiti u ovoj prigodi, toliko mi je i `ao {to
je to ipak prigoda opro{taja dragog profesora Krasi}a
od Papinskog sveu~ili{ta sv. Tome Akvinskoga u
Rimu, zbog odlaska u zaslu`enu mirovinu.
O djelovanju profesora Krasi}a na Sveu~ili{tu }e
imati {to re}i netko od Vas nazo~nih, no ja bih `elio
iskoristiti ovu prigodu i zahvaliti se za sve ono {to
ste, profesore, u~inili za na{ hrvatski narod i voljenu
Domovinu.
34
U Va{oj dugogodi{njoj profesorskoj slu`bi, ali i
Va{em povijesno-istra`iva~kom predanom radu
otkrili ste mnoge nepoznate povijesne istine od ne-
procjenjive vrijednosti, primjerice otkri}e prvog
hrvatskog sveu~ili{ta u Zadru iz 1396. i ~injenicu da
se u 17. stolje}u odlukom papa Grgura XV. i Urba-
na VIII. hrvatski jezik predavao na svim najpozna-
tijim europskim sveu~ili{tima tog doba. O Va{em
znanstvenom radu puno se toga ima re}i, no ja bih
htio naglasiti da ste Vi uistinu i hrvatski diplomat, i
to u vremenu prije hrvatske samostalnosti i nakon
nje, uvijek vode}i ra~una o hrvatskim nacionalnim
interesima i prijateljstvu sa susjednom Italijom i
o~uvanju trinaeststoljetnih povijesnih veza izme|u
Svete Stolice i Hrvatske.
Vi ste, profesore, jedan u nizu hrvatskih intelek-
tualaca koji su se kroz povijest {kolovali i djelovali u
okviru eminentnih sveu~ili{ta u Italiji. O Va{oj oso-
bi i o mnogo~emu s ~im ste se susretali u Va{em radu
tijekom svih ovih dugih godina u Rimu puno mi je
govorio moj bliski suradnik, ovdje nazo~ni dr. Mirko
[iki}, koji je i sam doktorirao na ovom presti`nom
Sveu~ili{tu. Posebno nas veseli ~injenica da je upravo
ovdje, na Angelicumu studirao i doktorirao Karol
Wojtyla, budu}i papa Ivan Pavao II., kako ga mi su-
vremeni Hrvati volimo zvati: na{ papa.
Dragi profesore Krasi}u, uz jedno iskreno i ve-
liko hvala, kada se vratite u Hrvatsku ne mislimo
Vas pustiti na miru, budu}i da smo uvjereni da Vi ne
mo`ete odoljeti svom povijesno-istra`iva~kom pre-
danju od iznimne koristi za sve nas.
Hvala na pa`nji.
III. Rije~ Velikog Rektora
prof. o. Josepha Agiusa:
Prof. dr. Stjepan Krasi} ro|en je 1938. u ^itluku.
Godine 1957. stupio je u Dominikanski red i studi-
rao u Dubrovniku, Zagrebu i Rimu. Godine 1970.
na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskoga
polo`io je doktorat povijesnom disertacijom na la-
tinskom jeziku o Dubrova~koj dominikanskoj kon-
gregaciji (Congregatio Ragusina Ord. Praed. 1487-
1550), koju je g. 1972. objavio Povijesni institut
Dominikanskog reda u Rimu. Obna{ao je razli~ite
akademske i stru~ne slu`be, me|u kojima slu`bu

glavnog urednika ~asopisa „Angelicum“ istog
sveu~ili{ta, znanstvenog suradnika Kongregacije za
progla{enje svetih, ~lana Povijesnog instituta Do-
minikanskog reda u Rimu, te Hrvatskog povijesnog
instituta u Rimu. Godine 1997. postao je dopisni
~lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u
Zagrebu. Objavio je 14 knjiga znanstvenog sadr`aja
na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku te vi{e
od 170 znanstvenih rasprava i ~lanaka povijesnog
sadr`aja u ukupnom iznosu od oko 9.000 stranica.
Suradnik je vi{e znanstvenih edicija u Hrvatskoj,
Italiji, Njema~koj i Belgiji.
Od jeseni 2008. prof. Krasi} nastavit }e svoj
istra`iva~ki rad u Dubrovniku, u dominikanskom
samostanu sv. Dominika.
IV. Zahvalno pismo Velikog Rektora
prof. Josepha Agiusa:
PAPINSKO SVEU^ILI[TE
SV. TOME AKVINSKOGA
Dragi o~e Krasi}u!
U ime akademske zajednice PAPINSKOG
SVEU^ILI[TA SV. TOME AKVINSKOGA `elim
izraziti na{u zahvalnost za 35 godina slu`be na
Sveu~ili{tu kao profesor, prefekt Knji`nice i Glavni
urednik ~asopisa Angelicum. @elimo Vam sretan
povratak u Provinciju, jo{ mnogo godina uspje{na
rada i nadamo se da }emo imati prilike ponovno Vas
imati na Angelicumu kao kolegu i subrata kada bu-
dete imali mogu}nosti do}i u Rim.
Bratski,
Fr. Joseph Agius, O.P.
Rektor
Rim, 29. lipnja 2008.
V. Zahvalna rije~ o. Stjepana Krasi}a
Vrlo mi je drago {to mogu pozdraviti tolike ugle-
dne li~nosti, kolege i prijatelje koji su htjeli uzeti
udjela na ovoj «lectio magistralis» kako bi mi i na taj
na~in, svojom nazo~no{}u, iskazali svoje iskreno
prijateljstvo.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Pozdravljam na poseban na~in Njegovu eksce-
lenciju mons. Nikolu Eterovi}a, glavnog tajnika
Biskupske sinode, veleposlanika Republike Hrva-
tske, Njegovu ekscelenciju dr. Tomislava Vido{evi}a
s njegovim tajnikom, nekada{njim studentom i do-
ktorom na{eg Sveu~ili{ta Mirkom [iki}em, dr. Ma-
rija Carista, po~asnog prokuratora pri Vrhovnom
kasacionom sudu Republike Italije s njegovom
cijenjenom suprugom gospo|om Lindom, rektora
Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima mons.
Juru Bogdana, vicerektora istoga Zavoda mons.
@eljka Maji}a, koji upravo danas slavi svoj imendan,
zbog ~ega mu upu}ujem svoje najljep{e ~estitke,
po~asnog prelata Njegove svetosti mons. Petra
Raji~a, ~iji lijepi i visoki lik imamo prilike gotovo
svaki dan vidjeti uz Svetog oca, mons. Dra`ena
Kutle{u iz Kongregacije za biskupe, ugledne profe-
sore Papinskog sveu~ili{ta Gregoriane oce Ivana
Fu~eka i Mihalya Szentmartonija, svog dragog ko-
legu iz vremena studija u Zagrebu oca Maksimiliana
Hercega, njegova redovni~kog subrata oca Tomisla-
va Mrkonji}a, slu`benika Tajnog vatikanskog arhiva,
dragog oca Draga Ru`i}a iz Generalne kurije
Franjeva~kog reda..., ugledne supru`nike g|u Desu
i gospodina Milka Dujela s Talijanske televizije
(RAI), predrage kolege profesore Papinskog
sveu~ili{ta sv. Tome Akvinskog. Iskren i srda~an
pozdrav svim ostalim dragim ovdje nazo~nim go-
stima. Hvala na Va{oj nazo~nosti koja mi svjedo~i
Va{e iskreno prijateljstvo!
Veliki rektor prof. Joseph Agius, u suradnji s
prethodnim velikim rektorom profesorom France-
scom Compagnonijem i dekanom Teolo{kog fakul-
teta profesorom Josephom Phan Tan Thanthom su,
35
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
na kraju mojih akademskih obveza na ovom Papin-
skom sveu~ili{tu sv. Tome Askvinskoga, htjeli iska-
zati mi posebnu ~ast ovom «lectio magistralis», za
{to svoj trojici izra`avam svoju iskrenu zahvalnost.
Na poseban na~in zahvaljujem Velikom rektoru na
lijepim rije~ima koje mi je uputio.
Obi~aj je da u ovakvim prigodama sam slavljenik
izabere temu o kojoj `eli govoriti. Ja sam izabrao
temu na kojoj sam radio punih dvadeset godina
istra`uju}i po arhivima i knji`nicama Hrvatske i
Italije, napisav{i op{irnu monografiju koju je godi-
ne 1996. izdao onda{nji Filozofski fakultet, danas
Sveu~ili{te u Zadru. Radi se o zna~ajnom otkri}u
postojanja i uspje{nog djelovanja Generalnog u~ili{ta
ili sveu~ili{ta, osnovanog davne 1396. godine u Za-
dru kao prvoga, najstarijega, me|unarodnog
sveu~ili{ta ne samo u Hrvatskoj, nego i u {iroj regiji,
koje svoje po~etke duguje upravo Dominikanskom
redu. Djelovalo je sve do nasilnog zatvaranja od na-
poleonskih revolucionarnih okupacijskih vlasti g.
1807. Imalo je dva fakulteta, filozofski i teolo{ki.
Poha|ali su ga studenti iz raznih europskih zemalja.
Njegove diplome priznavale su kako crkvene, tako
i dr`avne vlasti u djelokrugu vlastite jurisdikcije.
Ako se zna da su sveu~ili{ta bila `ari{ta i rasadi{ta
znanosti i kulture, nemjerljivo je njegovo zna~enje
za hrvatsku kulturnu povijest, naro~ito ako se ima
u vidu ~injenica da sli~an poku{aj osnivanja jednog
drugog sveu~ili{ta, Akademije Isusova~kog reda u
Zagrebu, datira tek 1669. godine, a da je prvo pravo
moderno sveu~ili{te u Hrvatskoj osnovana tek u
drugoj polovini XIX. st. No, da ne duljim, poslu{ajte
malo pobli`e o svemu tomu.
(Slijedi izlaganje teme pod naslovom: «Po~etci
visokog {kolstva u Hrvatskoj u kontekstu sli~nih
pokreta u Europi», koja }e biti objavljena u sljede}em
broju ~asopisa «Angelicum».
36
VI. Zahvalno pismo U~itelja Reda
o. Carlosa A. Azpirosa Coste
GENERALNA KURIJA
Rim, 1. srpnja 2008.
Dragi fra Stjepane!
@elim da Te na povratku u Tvoju Hrvatsku pro-
vinciju, koji – kako dobro znamo – ove godine po-
prima posve naro~ito zna~enje, prati, izme|u tolikih
lijepih uspomena koje }e se gomilati u Tvom srcu, i
moja bratska i osobna zahvala za sve slu`be koje si
ovih godina – a ima ih mnogo i razli~ite su – obavljao
na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskoga u
Rimu u slu`bi Crkve, Reda i tolikih studenata i stu-
dentica, kojima si darivao svoje znanje, tolike sate
pa`nje i strpljivosti: lijep dio Tvoga `ivota.
Razumljivo da se nadam da je na njihovu radost
i `alost: na radost da su Te susreli, a na `alost da Te
ne mogu vi{e imati me|u sobom, da Te mogu ispra-
titi, jednako kao {to }e Ti biti na utjehu i zahvale
sveu~ili{nog profesorskog zbora i o~ekivanja koja
}e{ na}i i koja }e osvjetljivati Tvoje budu}e dane.
«Uva`avanje pro{losti je na~in pona{anja kojim
se razlikuje u~enost od barbarstva», govorio je A. S.
Pu{kin. Uvjeren sam u to i za to Ti zahvaljujem. Ti
si odgojio ~itava pokoljenja studenata teologije da
shvate da je zrelost koja se razvila u na{oj crkvenoj
povijesti, dar milosti, ~esto jedan mali ili veliki znak
posvetne milosti Duha. Usprkos sjenama... koje
`ivahni pramenovi svjetla nu`no donose na platno
na{eg siroma{nog vremena!
Neka Te, dakle, prati moje divljenje i moja zahva-
la, skupa s blagoslovom svetog oca Dominika koji
rado zazivam i koji Ti dajem, a Bla`ena Djevica Ma-
rija na nebo Uznesena, za{titnica Tvoje Provincije,
koju }emo uskoro slaviti, neka Te obasjava svojim
maj~inskim licem!
S po{tovanjem,
Fr. Carlos A. Azpiros Costa, OP
U~itelj Reda
 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Rijeka, Novi list, 29. studeni 2008.

DR. MARIJAN JUR^EVI], TEOLOG. FILOZOF,

ANTROPOLOG, NESTOR TEOLO[KE MISLI U RIJECI
Religijama je cilj da ~ovjek uspije postati ~ovjek

RIJEKA – Sje}am se dok sam studirao u Kanadi

pred Bo`i} smo imali studentske ve~eri – ve~eri
sanjanja budu}nosti i razgovarali smo, pri~ali smo
svoje lijepe vizije, ma{tanje budu}nosti. I sad se oza-
rim od te ljepote. Po`elio bih da na{a zemlja po~ne
malo ma{tati o lijepoj budu}nosti – tom je porukom
dr. Marijan Jur~evi}, dominikanac i profesor na Teo-
logiji u Rijeci zaklju~io na{ razgovor o slobodi i
ljubavi, temi kojoj je posvetio svoje ovogodi{nje
studentske tribine. Svakog ~etvrtka nave~er u Do-
minikanskom samostanu dr. Jur~evi} ve} skoro 40
godina odr`ava te studentske tribine, danas bi bolje
bilo re}i tribine koje okupljaju intelektualce, gdje se
govori i raspravlja, najsa`etije je re}i, o ~ovjeku, o
svojoj pameti i zato nije ~udo da se ne snalaze. Pro-
~ovjeku i Bogu. Teolog, filozof, antropolog, nestor
teolo{ke misli u Rijeci dr. Jur~evi}, ne okuplja ces globalizacije ide po nekoj logici, ali se pojedinci
misle}e ljude samo oko te svoje katedre – njegova te{ko snalaze – kao da nema mjesta za vlastitu misao.
nedjeljna misa u Sv. Jeronimu napuni crkvu ve}inom A s druge strane, neki su se skoro i odrekli vlastite
mladima, k tome, ~esto je pozivan gost na razne misli i ne razvijaju je, i onda im se dogodi kao ludim
skupove. djevicama, kako ka`e Evan|elje: do{le su prekasno,
cilj je prazan. Druga parabola o talentima komple-
·Proteklih nedjelja tuma~e}i u propovijedima
mentarna je prethodnoj i govori o sli~nome. Svaki
parabolu o mudrim i ludima djevicama, kao i onu o
~ovjek ima darove, no ako ih ne razvija sam }e u sebi
ljudskim talentima kazali ste da smo zaboravili
sanjati budu}nost, a niste pri tom mislili na onu zakr`ljati, bit }e nesretniji, sam }e biti nesposobniji
eshatolo{ku ve} ovozemaljsku. Mo`ete li to i ovdje za ovaj svijet.
objasniti? Mnogoljudi ne postanu ljudi, da tako ka`em, jer
– Te su dvije parabole vrlo ljudske, humane – ne razviju svoje darove. @ivimo u vrijeme prosvje-
svakom ~ovjeku vra}aju svijest vlastite vrednote. titeljstva, {kole, informacije, a s druge strane malo
Izre~ene su prije dvije tisu}e godina, a naglasak sta- je vlastitog mi{ljenja, malo je ljudi koji razviju svoje
vljaju na to da ~ovjeka karakterizira to da li misli talente. Dosta je va`no postaviti pitanje koliko ro-
svoj `ivot, da li se pona{a po misli ili bez pameti. ditelji stimuliraju svoju djecu da razviju svoje talen-
Na`alost ~esto, kada se po~eo doga|ati proces glo- te ili ih stimuliraju za ono {to }e biti korisno, pro-
balizacije – univerzalizacije, ljudi malo misle po duktivno. Tako danas imamo toliko ljudi koji su
37
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

zavr{ili i fakultete koji nisu njihov stvarni interes, dela `ivljenja«. Ja mislim: dobri ljudi uvijek po{tuju
koji im ne le`e. U srednjem se vijeku su vi{e respek- drugoga, zli drugoga ne }e nikada po{tivati.
tirao vlastiti talent, ono {to je ~ovjekov dar. Ove
· Kr{}anski pjesnik Phil Bosmans slikovito ka`e
parabole veoma `ivotne: dosta ljudi `ivi kao lude
da se mrak ne mo`e rastjerati mrakom – samo
djevice i dosta ljudi `ivi tako da sami svoje talente
svjetlom. Za{to je dana{nji ~ovjek toliko u straho-
ne iskoriste. Zato nije ~udno da su nesretni, nei-
vima, tjeskobama, nesigurnosti ne samo egzisten-
spunjeni, da imaju osje}aj da ovaj svijet nije za
cijalnoj?
njih.
– Ako se konstatiraju izvjesne depresije, izvjesni
· @ivimo li mo`da u takvom vremenu? Iako, na
manjci, strahovi, uvijek je – trajno u ljudskom rodu
prvi se pogled ~ini da je ovo vrijeme nevjerojatnih
– pitanje kako to otkloniti. U kr{}anstvu su dva
mogu}nosti i {ansi za svakoga.
pristupa tome kako se zla osloboditi. Jedan je pri-
- Kapitalizam je nametnuo samo utilitarnu vrije- stup sv. Pavla, ~iju godinu ove godine obilje`avamo,
dnost, samo ono {to donosi korist, a ne vrijednosti i taj je: osloboditi se grijeha da progovori ljudska
u kojima ~ovjek sama sebe nalazi. ljepota; omogu}iti da u ~ovjeku
Prema tome, ako }emo govoriti je progovori zakopano blago. Drugo
li ovo vrijeme koristoljublja – to Danas smo, posebno pod je evan|eliste Ivana: razvijati lju-
doista je, ali u vrijeme vlastite optere}enjem lo{ih vijesti o dsku ljepotu pa }e nestajati grijeha;
osobnosti, apsolutno nije priklad- svjetskoj ekonomskoj krizi, paliti svjetla da nestane tame. U
no. Vrijeme je velike produkcije, a sve vi{e svjesni da `ivimo u svakom slu~aju, oba pristupa te`e
male sre}e. vremenu »boga novca«, k tomu da iz ~ovjeka progovori
svjesni koliko je to opasno, njegova originalnost, jer ~ovjek je
· Ipak `ivimo u vremenu koje je koliko stvara neslobodu, ne{to najvrjednije u ovom svije-
humanije u odnosu na mnoga strah, obesve}uje sve, najvi{e
tu.
pro{la vremena. @ivimo u vremenu ~ovjeka.
deklariranih ljudskih prava, zala- Sad je pitanje koje to civilizacije
ganja za prava mnogih... omogu}uju i razvijaju. Je li je ova
civilizacija pogodnija da ~ovjek postane individua,
– Danas se vi{e govori o pravima i zahtjeva se da
subjekt ili su postojale neke civilizacije u kojima je
ih se po{tuje. Ja si ~esto postavljam pitanje: Jesmo
~ovjek mogao vi{e biti ~ovjek kao pastir, nego li
li odgojeni da po{tujemo tu|a prava? ^ini mi se da
danas kao recimo intelektualac?
tu ima puno reklamnoga, a kao da se nas ljude ne
odgaja da respektiramo tu|a prava i svoja. Kao {to · Sva ta pitanja uklju~uje tema kojom se bavite na
sam rekao – kao {to ne znamo iskoristiti svoje ta- ovogodi{njim tribinama: »Sloboda i ljubav – teolo{ko
lente, tako ne dopu{tamo drugima da razviju svoje psiholo{ka analiza«. Moglo bi se re}i tema je vje~na,
talente. ^itaju}i, razmi{ljaju}i dolazimo do saznanja danas posebno aktualna, jer ovom svijetu nedostaje
da su dobri ljudi po{tivali prava i u srednjem vijeku, i istinske slobode i ljubavi. [to Vas je vodilo u izbo-
a neki lo{i nisu ni onda ni sada. Ovog ~asa imamo ru teme?
{anse da rastu ljudska prva, ali isto tako su velike
– S jedne strane, to {to ste spomenuli – ve}a pra-
mogu}nosti da se ljudima reduciraju prava.
va i ve}e ljudske slobode, ~ak socijalne slobode, a s
Prije nekoliko godina bio sam na jednom druge strane ljudi se osje}aju sputanije nego ikada.
me|unarodnom simpoziju o ljudskim pravima u Ne mislim razra|ivati analizu socijalnih ili politi~kih
Madridu. Mi Europljani poku{ali smo dignuti glas sloboda, nego personalnih. Dok ~ovjek u sebi ne
za ljudska prava u nekim arapskim zemljama, no probudi ~ovjeka ne mo`e se ni osloboditi, jer ljudsko
sudionici iz tih zemalja su nam rekli: »Pa ~ekajte – vi bi}e je vi{e ljudsko bi}e {to je slobodnije. Ako se ne
se borite kao da mi nemamo prava, a mi imamo pra- prodaje za stvari, za interese – {to je, dakle, ~ovjek
va u kontekstu na{e kulture, civilizacije, na{eg mo- manje vezan – vi{e je ~ovjek, vi{e je univerzalan.

38

Ljudsko bi}e je vi{e poziv nego »gotova stvar«. Bez
slobode nema ljubavi, i {to je sloboda osobnija tim
se vi{e mo`e govoriti o ljubavi. Kad taj ontolo{ki,
filozofski pojam ~ovjeka prenesete na psihologiju
vidimo da, {to je ~ovjek psiholo{ki nevezaniji, da je
to slobodniji. To je ono za{to sada imamo izvanjsku
slobodu i na`alost vezanost za mnoge stvari. Peda-
gogija je nekada u~ila: nemoj se prodati ni za {to – ti
si vredniji od svega.
Kada razmi{ljam o sustavima koji su bili neslo-
bodni, uvijek se sjetim pri~e Aleksandra Slo`enjicina
kako je u gulazima susretao ljude subjektivno slo-
bodnije nego li one koji su bili slu`beno slobodni.
Njihova osobna sloboda je bila ne{to {to im je da-
valo snagu i stabilnost. Htio bih ovim predavanjima
osvijetliti kako pomo}i ljudima da probude ta svoja
osjetila za slobodu, za ljubav, za misterij, za
bli`njega... Meni samom je jo{ ~ovjek kult. [to vi{e
ljudi budu ljudi, osobe, bit }e dru{tvo humanije,
slobodnije...
· Ve} ste spomenuli: `ivimo i u svojevrsnom pa-
radoksu – svijet se globalizira; ~ovjek je kao slobo-
dan od svega, a i formira ga sve, pogotovo u zapad-
noj kulturi.
- Pitanje je: koji se model nudi za odgoj i za
`ivljenje? Na`alost, nemamo ni jedan model, ve}
svatko ide po svom. I {to je ~udno, ~ovjek je danas
bi}e na kojem se najvi{e eksperimentira: pogledajmo
djecu, na njima se sve eksperimentira, a i na odrasli-
ma tako|er. A ljudsko bi}e je bi}e koje se formira u
vremenu, koje nikad nije gotovo, pa je vrlo va`no
koji se model name}e. Nekad je kao primjer na~ina
`ivljenja na zemlji bio Isus, a tko je danas po vred-
noti humaniteta primjer? Na`alost, javna glasila i
ostali mediji uglavnom name}u i isti~u lo{e primje-
re. Pa kad mi ljudi u `ivotu nai|emo na neke te{ke
situacije, poslu`imo se svim primjerima koje smo
vidjeli, i zlim i dobrim. Ako smo se nahranili lo{im
primjerima, mi }emo izabrati lo{ na~in rje{avanja
te{ko}a, a ako smo se hranili, formirali dobrim pri-
mjerima, izabrat }emo neki dobar primjer. Zato su
va`ni `ivi primjeri koji se nude. Na`alost, danas su
to najvi{e razorni primjeri, pa nije ~udno da ljudi od
tih razornih primjera slabo vide ono dobro. Nekada
se nezgodne primjere skrivalo, ne ka`em da ih treba
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sada skrivati, ali to je bilo tako zato da se lo{i pri-
mjeri ne nude. Dobri primjeri daju svjetlo, a zli su-
protno. Mi svi trebamo imati primjer. Nama
kr{}anima je taj primjer Isus Krist, kao uspjeli
~ovjek. @ao mi je {to se Isusov primjer ponekad
previ{e nebeski shva}a, jer je njegov primjer za do-
stojanstven `ivot na zemlji.
· Tuma~ili ste da je sloboda koju promovira
Evan|elje, sloboda koja ~ovjeku poma`e biti ~ovjek.
S druge strane, mnogi prosje~an suvremeni ~ovjek,
religiju smatra neslobodom.
- ^esto se religiju do`ivljava kao sklop pravila
koji treba izvr{iti pa da }e onda biti dobro. Regula-
tiva, da tako ka`em, je dobra za ni`e civilizirane jer
tada pravilnik spa{ava u mnogim situacijama. No
~im se ~ovjek civilizacijski podigne malo vi{e, onda
vi{e pravilnik ne pali. Ovog ~asa ljudi ne vjeruju da
}e izvr{avaju}i neka ukalupljena pravila postati
ovakvi ili onakvi. @elim re}i da trebamo, mi kr{}ani,
vratiti se na po~etno kr{}anstvo: Isus ka`e da je
~ovjek kao Bog, Biblija }e nagla{avati da je ~ovjek
slika Bo`ja, malo zatamnjena. Prema tome, ovdje je
krivo postavljeno – nametnuto kao da je kr{}anstvo
ono koje name}e pravilnik, a ne da ~ovjeka upu}uje
slobodi, {irini i univerzalnosti. I Pavao i Augustin
ka`u: tko ljubi, ispunio je sve zakone i sva pravila.
To je kriterij kr{}anstva. Isto, Pavao }e re}i: mo`e{
sve zakone ispuniti, ali ako nema{ ljubavi ni{ta nisi
u~inio.
· Zato ka`ete da je ljubav korelativ slobodi.
- Drugi dio slobode je ljubav. Do istinske ljuba-
vi ima gradusa ljubavi, kao {to ima gradusa slobode.
[to je ~ovjek otvoreniji, univerzalniji, {to je njegova
ljubav {ira, to je ve}i humanitet. Tako: {to vi{e lju-
bavi – manje pravila; {to manje ljubavi – to vi{e pra-
vila. [to je ~ovjek humaniji to manje pravila treba, i
ispunit }e sve. Iako, ~esto se taj pravilnik utiskuje u
religioznost. Ve} u Starom zavjetu Mojsije ka`e
svom narodu da se dr`e tih deset principa i dr`at }e
vas umnim ljudima. Va`no je da ~ovjek nadi|e pra-
vilnik – onda bi se dogodilo ono pravo, puna slobo-
da. U nekom na{em izrastu, u nekom dijelu, ja mi-
slim, da nam treba pravilnik, ali bi bilo lo{e da taj
pravilnik ne nadi|emo. To imamo i u pedagogiji. A
39
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
@ivio sam i studirao i u kapitalisti~kom svije-
tu i nisam ga razumio ni prihvatio. Kad sam do-
ktorirao jedan mi je moj profesor nudio da osta-
nem u Montrealu kao profesor i da }u biti dobro
pla}en. Rekao sam da sam odgajan ne da radim za
pla}u, nego bez pla}e. Rekao sam da se vra}am u
socijalizam raditi bez pla}e i od tada sam u Rijeci.
Svake godine dok je bio `iv, taj profesor mi je za
Bo`i} slao 100 dolara. Ho}u vam re}i da je taj
kapitalizam, na koji smo u socijalizmu gledali kao
na raj, postao utilitarizam. A kod nas niti je do
kraja umro socijalisti~ki mentalitet, niti se do
kraja formirao kapitalisti~ki. Mi smo tu do kraja
nagrabusili – nestalo je socijalnog iz socijalizma,
a isto tako nema ni realnoga kapitalizma. Neki
ljudi nemaju ni kapital ni socijalne pravde. Nismo
mi samo u ekonomskoj tranziciji – mi moramo
pro}i duhovnu i materijalnu tranziciju. Jo{ je po-
kojni kardinal Kuhari} ‘90-tih govorio da se tre-
ba preporoditi unutra, a to se nije dogodilo. Da-
nas i ovdje, mi vi{e `ivimo kao ateisti~ko dru{tvo,
nego {to smo `ivjeli pod komunizmom jer
najva`niji je postao taj materijalizam – utilitari-
zam. Hvala Bogu da ima plemenitih mu`eva i `ena
svugdje, u svakom narodu, u svakom mjestu, i oni
su stupovi i na Istoku i na Zapadu. Nemojmo
misliti da ih je malo – ne, samo se defektni slu~ajevi
vi{e stavljaju u javnost. Ti stupovi su ono svjetlo
koje spa{ava.
40
sloboda i ljubav su ve} religija. Sloboda i ljubav su
kategorije religije. Kroz slobodu i ljubav ~ovjek ima
iskustvo transcendencije. Bez slobode i ljubavi vrlo
je te{ko imati istinsko religijsko iskustvo.
· Donekle se ovdje uklapa i pitanje o Majci Tere-
zi, odnosno o ~u|enjima nekih da je bila i ~ovjek
pitanja, sumnji, ku{nji...
· Meni bi bilo ~udno da nije imala pitanja. To je
ono isto pitanje kr{}anskog pravilnika: da li vodi
osloba|anju? Netko tko ne zna, misli da su ti sveti
ljudi bez pitanja, a time ne bi bili ljudi. Normalno
je da je pro{la ku{nje, od vjere pa do svih vrednota.
Ona je tako rasla u svojoj ljudskosti i u svojem
kr{}anstvu. ^udim se da se ljudi ~ude da je Majka
Tereza imala te pote{ko}e, jer meni je to pokazalo
da je bila normalna `ena i ba{ zato mi je sveta. Pa
uzmite i primjer jednog velikog Augustina. No,
ovdje je to vi{e pitanje koliko se na`alost ne poznaje
{to je religiozni ~ovjek i kakav `ivot `ivi. Zato je to
pitanje razine zrelosti, mnogi diletantski shva}aju
religiju i religioznost.
Ponavljam, ~ovjek je bi}e koje nastaje – ro|eni
smo kao ljudsko bi}e, a ~ovjek }emo postati. Biramo
modele kroz koje }emo to postajati. Kr{}anstvo
nudi jedan model, islam nudi drugi model, druge
religije nude svoje modele – prema tome, svima je
cilj da ~ovjek uspije.
Mirjana GRCE

IZVJE[]E S XI. STUDIJSKOG TJEDNA U DUBROVNIKU
Ovogodi{nji studijski tjedan koji je organizirao
Centar za Studij i izdava~ku djelatnost Hrvatske
dominikanske provincije za dominikansku obitelj u
formaciji, mlade dominikance i mlade teologe laike
u Europi, po~eo je u ponedjeljak 1. rujna a zavr{io
u nedjelju 7. rujna. Tema ovogodi{njeg Tjedna bila
je „Dominikanci i drugi vatikanski Koncil“, a radni
jezici su bili – hrvatski, {panjolski i engleski. Sva su
predavanja, kao i rasprave, bila simultano
prevo|ena.
Na Tjednu je sudjelovalo tridesetak sudionika,
{to mladih dominikanaca {to laika, iz Hrvatske,
Njema~ke i Engleske. O temi su progovorili uva`eni
profesori iz teologije i filozofije koji su poku{ali
osvijetliti kako iz povijesne tako i iz suvremene per-
spektive doprinos dominikanaca u~enju II. Vatikan-
skog koncila, te posljedi~ni razvoj teologije domi-
nikanskih u~enjaka.
Program tjedna sastojao se od jutarnjih predava-
nja, rada po skupinama o tematskoj cjelini pojedi-
noga dana, zajedni~koj liturgiji i rekreaciji.
Prvoga dana, organizator studijskog Tjedna, fr.
Alojz ]ubeli}, profesor filozofije na Katoli~kom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, otvorio je Tjedan
i uputio pozdravnu rije~ svim sudionicima
nagla{avaju}i temu Tjedna i doprinos dominikanskih
teologa i mislilaca na Koncilu, na koje se, tijekom
Tjedna, najvi{e stavljao naglasak.
Na Tjednu su sudjelovala dva dominikanca
predava~a i ujedno stru~njaka za naslovno podru~je:
Hervé Legrand, profesor na katoli~kom Institutu u
Parizu i Jorge Scampini, regens studija argentinske
Provincije.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Tijekom predavanja istaknuo se doprinos domi-
nikanaca Dominique Chenu-a, Yves-a Congar-a i
Edward-a Schillebeeckx-a. Predava~i su istaknuli
kako je po prvi put u povijesti katoli~ke teologije,
Congar svojim djelom – Razjedinjeni kr{}ani, dao
ekumenizmu pozitivnu teolo{ku vrijednost ali je u
isto vrijeme izazvao i razne rasprave i promi{ljanja,
zatim, kako je Schillebeeckx dao veliki doprinos
pripremi konstitucije o bo`anskoj Objavi Dei Ver-
bum te je zajedno sa Congarom bio suosniva~
teolo{ke revije Concilium, te Chenu koji je imao
veliki utjecaj na pripremu pastoralne konstitucije o
Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et Spes.
Ekumenizam kao pokret svoje korijenje vu~e iz
19. stolje}a a Rimokatoli~ka Crkva ga je prihvatila
kao strujanje {ezdesetih godina dvadesetog stolje}a
zahvaljuju}i ve} spomenutim dominikanskim teo-
lozima. Predstavnici ortodoksnih i protestantskih
Crkava bili su nazo~ni na II. Vatikanskom koncilu
~iji je plod ujedno bilo i dono{enje Dekreta o eku-
menizmu (1964.). Godine 1995. papa Ivan Pavao II.
u svojoj enciklici Ut unum sint potvr|uje opredije-
ljenost i spremnost Rimokatoli~ke Crkve na eku-
menizam.
Naravno, sve je to bilo u slu`bi ekumenskog stru-
janja ka pomirenju, suradnji, zbli`avanju i naposli-
jetku jedinstvu svih kr{}anskih crkava. Ekumenizam
je put koji podrazumijeva suradnju zbog potrebe
svjedo~enja za Gospodina, a ne zbog `elje da se
isklju~ivo uvjerava u ispravnost vlastitih a neisprav-
nost tu|ih ciljeva. On po~iva na uva`avanju
razli~itosti bez koje nema ekumenizma.
41
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Na kraju Tjedna, na zavr{noj konferenciji, nagla-
silo se kako ostaje jedino promi{ljanje o ve} re~enom
i spremnost na vlastiti doprinos ka spoznaji Istine
koja nas sve poti~e i usmjerava na `ivot punine u
Isusu Kristu da se ispune rije~i Ivanova evan|elja:
„da budu jedno, kao {to smo mi jedno – ja u njima
STUDIJ U FRIBOURGU
Sveu~ili{te u Fribourgu, koje je godine 1889.
osnovao Georges Python, u`iva reputaciju ponaj-
prije po svojim studijima iz prava i teologije, a
obuhva}a i ekonomske, medicinske te druge studije.
Osnovni studij obuhva}a pet godina. Budu}i da je
Sveu~ili{te prihvatilo prilagodbu programa Bo-
lonjskom procesu, petogodi{nji studij podijeljen je
u dva dijela, 3 godine za bakalaureat i jo{ dvije go-
dine za diplomu mastera. Prvostupanjski program
studija obuhva}a uvod u materiju, a kruni ga zavr{ni
pisani rad od tridesetak stranica. Nakon toga slijedi
dodiplomski studij, koji se nadovezuje na uvod s
naglaskom na afinitete pojedinca. Nakon dobivanja
diplome mastera, kandidat mo`e upisati dodatnu
godinu za dobivanje licencijata, koji je onda temelj
za doktorski studij.
Moji su osobni dojmovi studija teologije u Fri-
bourgu izvrsni. Iskustvo koje se stje~e boravkom
jest neizmjerno, otvara niz mogu}nosti za napredak
u svim pogledima, ali i dugotrajna i vrijedna prija-
teljstva koja se ra|aju u multikulturalnom ozra~ju,
u kojem se dijeli su`ivot s kolegama iz razli~itih
kultura (npr. iz Austrije, Italije, Njema~ke, Libano-
na, Iraka, Kine, Vijetnama, Brazila, ^ilea... itd.), {to
jam~i bogat dru{tveni `ivot koji otvara vidike i
pro{iruje intelektualne uvide pojedinca.
Prednost fribour{kog na~ina studiranja jesu kva-
litetna, sistematizirana, kontekstualizirana i, po
42
i ti u meni, da tako budu savr{eno jedno da svijet
upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao {to si
mene ljubio“ (Iv 17, 22-23).
Fr. Sre}ko Koralija O.P.
student III. god. teologije
izboru pojedinca, dvojezi~na (njema~ki i francuski)
predavanja. Zatim, ako je studentu potreban za pro-
dubljivanje znanja, tu je i individualni rad s mento-
rom. Postoje kontinuirana predavanja tijekom se-
mestra iz pojedinog predmeta koja dr`i samo jedan
profesor ili on sam organizira tematska predavanja
stru~njaka koje poziva s razli~itih sveu~ili{ta, a po-
nekad se predavanja na neku temu odr`avaju samo
jednom tijekom cijelog semestra. U Fribourgu se
~esto organiziraju gostuju}a predavanja ili prigodna
predavanja, a predava~i su uglavnom pozvani pro-
fesori sa stranih sveu~ili{ta – Oxforda, Sorbo-
ne…).
Treba spomenuti i sveu~ili{nu medijateku te izvr-
sni Jezi~ni centar. Tu je posrijedi u~enje stranih je-
zika i organizacija besplatnih te~ajeva za studente
sveu~ili{ta. Medijateku odlikuju materijali za u~enje
ve}ine poznatih i manje poznatih stranih jezika (pa
se tu mo`e na}i i vijetnamski, islandski...), a Jezi~ni
centar odlikuje organizacija te~ajeva koji obuhva}aju
u~enje francuskog, njema~kog, engleskog, {panjol-
skog i talijanskog jezika.
Sve u svemu, studij u Fribourgu odli~no je isku-
stvo za svakoga, bilo da je rije~ o laicima ili osobama
posve}enog `ivota.
Fr. Sre}ko Koralija O.P.
student III. god. teologije

SVE]ENI^KI DAN ZAGREBA^KE NADBISKUPIJE,
16. RUJNA 2008.
Ovogodi{nji Sve}eni~ki dan Zagreba~ke nad-
biskupije, za mene, svje`e zare|enog, mladog
sve}enika (jo{ uvijek se tako osje}am bez obzira na
mojih ’lijepih’ trideset i sedam ljeta, {to i nisu, re}i
}ete, ba{ neke godine), bio je i moj prvi Dan te vrste.
Po{ao sam s dobrohotno{}u svojih poglavara, brata
Alojza – priora samostana, i brata Mate – `upnika
`upe Kraljice svete Krunice, koji se ponudio da
umjesto mene taj dan odslu`i rade}i u `upnom ure-
du. Ja sam, objeru~ke, s radosnim smje{kom, prihva-
tio tu velikodu{nu ponudu, i s bratom Ljudevitom
Josipom Je|udom, `upnim vikarom, krenuo „Sto-
pama uzni{tva bl. Alojzija Stepinca“ prigodom de-
sete obljetnice njegove beatifikacije. Predvi|ene
postaje na{eg ’hodo~asni~kog’ puta bile su Lepo-
glava, Macelj i Kra{i}. Po{li smo, ali ne s prvim zraka-
ma jutarnjeg sunca, ve} s tustim, ki{nim oblacima
iznad svojih glava. No ono bitno jest {to se nosi u
srcima pa vrijeme po sebi nije smetnja za primanje
darova. A taj dan je zaista bio darovan, lijep i blago-
slovljen dan.
Tramvajem smo do{li do Trga bana Josipa Jela~i}a,
a zatim smo se pred Katedralom susreli i pozdravi-
li s mnogom bra}om sve}enicima, koji su ~ekali
polazak autobusa {to voze prema na{em prvom
odredi{tu, Lepoglavi.
U Lepoglavu smo stigli oko devet sati. Prvo smo
obi{li }eliju bl. Alojzija Stepinca u lepoglavskoj kaz-
nionici, u kojoj je bla`enik bio zatvoren od 19. li-
stopada 1946. do 5. prosinca 1951. Prvih mjeseci bio
je u potpunoj izolaciji od vanjskog svijeta i odvojen
od drugih zatvorenika. ^lanovi uprave zatvora s
njime su postupali korektno, ali zato je bio izvrgnut
neprestanom izrugivanju stra`ara, nazivanju pogr-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
dnim imenima, verbalnoj
prijetnji smr}u pa i
poku{aju atentata koji nije
uspio. Sada je ta njegova
}elija Spomen-soba.
Papa Ivan Pavao II. pri-
godom nadbiskupova
progla{enja bla`enim ka-
zao je: „Bla`eni Alojzije
Stepinac nije prolio krv u
doslovnom smislu rije~i.
Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama
koje je podnio; zadnjih je petnaest godina njegova
`ivota bilo obilje`eno neprekinutim nizom zlosta-
vljanja posred kojih je odva`no izlo`io vlastiti `ivot
radi svjedo~anstva za Evan|elje i za jedinstvo
Crkve.“
Po obilasku zatvorske }elije uslijedila je kratka
okrjepa u `upnom dvoru, a zatim smo se uputili
prema staroj pavlinskoj crkvi Bezgrje{nog za~e}a
Bla`ene Djevice Marije. Prekrasno barokno zdanje,
s vitkim zvonikom, primilo je u svoju ure{enu i spo-
kojnu nutrinu oko tri stotine sve}enika Zagreba~ke
nadbiskupije predvo|enih uzoritim kardinalom Jo-
sipom Bozani}em, nadbiskupom zagreba~kim, i
njegovim pomo}nim biskupima Vladom Ko{i}em,
Valentinom Pozai}em i Ivanom [a{kom, vara`dinskim
biskupom Josipom Mrzljakom te apostolskim nun-
cijem u Republici Hrvatskoj, Mariom Robertom
Cassarijem.
Bilo je zaista neobi~no vidjeti toliki broj nas
sve}enika okupljenih na jednom mjestu; dapa~e
crkva je bila dupkom puna, stvaraju}i poseban
43
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ugo|aj radosnog zajedni{tva bra}e svce}enika i
biskupa.
Prije po~etka euharistijskog slavlja nazo~ne je
pozdravio lepoglavski `upnik vl~. Andrija Ki{i~ek,
kanonik dr. Stjepan Ko`ul odr`ao je predavanje na
temu „Bla`eni Alojzije Stepinac na kri`nom putu
Crkve i svoga naroda“. A zatim nas je, kao doma}in,
na po~etku svetog misnog slavlja srda~no pozdravio
i vara`dinski biskup Josip Mrzljak.
Kardinal Josip Bozani} u svojoj nas je propovije-
di pozvao na sve}eni~ko zajedni{tvo, koje svoj te-
melj i opravdanje ima u zajedni{tvu Crkve kao
misti~nog tijela Kristova, te dodao kako tijelo osje}a
bol svojih udova, kao {to su i udovi nemo}ni kad
tijelo boluje. Kardinal je zato pozvao nas, sve}enike
Zagreba~ke nadbiskupije, da se barem jednom
godi{nje na|emo na zajedni~kom sastanku i istak-
nuo da }e sve}enik najiskrenijeg prijatelja na}i upra-
vo u sve}eniku koji `ivi s Crkvom, i dan i no} radi
na svom posve}enju. Spomen na bla`enoga Alojzija
Stepinca, ocijenio je kardinal Bozani}, `ivo poti~e
upravo na nesebi~no zalaganje za zajedni{tvo Crkve,
napomenuv{i kako zajedni{tvo me|u biskupima i
sve}enicima omogu}uje da se i drugima mo`e
navije{tati `ivot s Bogom i uskrsnu}e.
Po zavr{etku sve~anog euharistijskog slavlja
objedovali smo u zatvorskom restoranu, a zatim
smo krenuli put Macelja. Put nas je vodio do Lepe
Bukve, jednog od najve}ih strati{ta Hrvata u
zagreba~koj nadbiskupiji, gdje je pogubljena i
najve}a grupa sve}enika i redovnika. U spomen-
kapelici izmolili smo Deveti ~as te po{li prema za-
dnjoj postaji na{eg hodo~a{}a, Kra{i}u, Bla`enikovoj
rodnoj `upi.
U kra{i}kom `upnom dvoru posjetili smo sobu
bl. Alojzija Stepinca, u koju je nakon 1864 dana pro-
vedenih u lepoglavskom zatvoru bio premje{ten na
izdr`avanje preostalog dijela kazne, u tzv. ku}ni pri-
tvor. Za vrijeme njegova zato~eni{tva, 12. sije~nja
1953. kardinalom ga imenuje papa Pio XII., na {to
su komunisti~ke vlasti prekinule diplomatske od-
nose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim, ni po
kardinalski grimiz, a po smrti Pija XII. ni u konk-
lave, jer nije bio siguran da }e se mo}i vratiti u do-
movinu, a pod svaku je cijenu htio ostati sa svojim
44
narodom. U zato~eni{tvu, i dalje strogo izoliran,
razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisu}e stra-
nica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Upu-
tio je mnogim biskupima, sve}enicima i vjernicima
vi{e od 5000 pisama, od kojih je sa~uvano oko 700.
U pismima, kao ~ovjek `ive vjere i nepokolebljive
nade te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri,
tje{i i poti~e, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkve-
nom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na su|enju i
u cijelom zato~eni{tvu, pokazuje iskrenu ljubav i
prema onim osobama koje su ga progonile i nepra-
vedno optu`ivale. Molitva za neprijatelje i pra{tanje
svima stalna je tema njegovih izjava i pisama kao i
triju oporuka. Sveto je umro 10. velja~e 1960., jo{
za vrijeme izdr`avanja nepravedne kazne. Umro je,
kako se to u mu~eni~kom rje~niku ka`e, “ex aeru-
mnis carceris” – od “zatvorskih tegoba”, ali mole}i
za progonitelje i s Gospodinovim rije~ima na usna-
ma: “O~e, budi volja tvoja!”
Nakon obilaska sobe bl. Alojzija po{li smo na
euharistijsko klanjanje u kra{i}ku `upnu crkvu Sv.
Trojstva. Tu smo, pred izlo`enim Presvetim oltar-
skim sakramentom, uputili Isusu svoje molitve i
pro{nje, i iskazali zahvalnost {to u na{em hrvatskom
narodu uvijek podi`e ljude poput bl. Alojzija, koji
svoje uzdanje stavljaju samo u Gospodina, i zajedno
s njim kli~u: „In te, Domine, speravi!“ – U tebe se,
Gospodine, pouzdah!
To je i poziv nama sve}enicima, redovnicima i
redovnicama, i cijelom Bo`jem narodu, da ~vrsto
prionemo uz Isusa Krista i njegovu Presvetu Majku,
Bla`enu Djevicu Mariju, i sve u~inimo kako bismo
predano radili na istinskom zajedni{tvu i solidarno-
sti u Crkvi i u dru{tvu, i na{ hrvatski narod i sve
gra|ane na{e domovine s Bo`jom pomo}u i{~upali
iz zagrljaja zla, a pogotovo civilizacije smrti, koja je
na mala i velika vrata po~ela ulaziti u hrvatsko
dru{tvo s namjerom da rasto~i sve istinske kr{}anske
vrjednote, a pogotovo vrjednotu `ivota.
Zato se sa svakog hodo~a{}a, pa i ovog, trebamo
vra}ati jo{ ~vr{}i u odluci `ivljenja svog `ivotnog
hodo~a{}a, a to je put potpunog predanja Gospodi-
nu, koji je za sebe rekao: „Ja sam Put, Istina i @ivot:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14, 6).
Fr. Nikola Leopold Noso O.P.

DOMINIKANCI I BL. ALOJZIJE STEPINAC
Nedavno je sve~ano obilje`ena deseta obljetnica
beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca. Ta prigoda
potaknula me da istra`im njegovu povezanost s hr-
vatskim dominikancima i dominikankama. Na
`alost, zbog ograni~enosti prostora ovdje donosim
tek djelomi~an prikaz rezultata svoga istra`ivanja.
Odmah napominjem da sam u cijelosti izostavio
poglavlje o Stepincu i hrvatskim dominikankama,
koje je posebno bogato i interesantno. Ograni~io
sam se na njegov odnos prema dominikancima, ali
sam smatrao prikladnim kazati nekoliko rije~i i o
Stepincu kao {tovatelju svog pred{asnika bl. Augu-
stina Ka`oti}a. Jo{ jednom isti~em kako je ovo tek
djelomi~an prikaz te nipo{to ne donosi sve podatke
do kojih sam do{ao. ^ak i oni podatci i ~injenice
koje ovdje navodim nisu detaljno razra|eni. Ipak, u
ovom kratku prikazu nalazi se prvi sustavan poku{aj
osvjetljivanja sveza bl. Alojzija Stepinca i hrvatskih
dominikanaca. To samo po sebi podrazumijeva
izno{enje do sada nepoznatih ~injenica i podataka
koji ~ekaju detaljniju obradu i upotpunjavanje ~inje-
nicama i podatcima koje ovdje ne navodim zbog
ograni~enosti prostora i namjere da se detaljnije tek
pozabavim tim pitanjem.
Dva bla`ena pastira zagreba~ke dijeceze
U dugoj povijesti Crkve na na{im prostorima
samo su dva hrvatska biskupa uzdignuta na ~ast ol-
tara. Providnost je htjela da oba upravljaju
zagreba~kom dijecezom, svaki u svoje doba. Bilo bi
uistinu interesantno usporediti njihove `ivotne pu-
tove te svratiti pozornost na nekoliko sli~nosti i
podudarnosti, osobito kada je u pitanju njihov stav
prema civilnim vlastima. Zbog nedostatka prostora,
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ovdje se ipak ne }emo baviti tom tematikom, nego
samo istaknuti nekoliko ~injenica koje ukazuju na
to da je Stepinac bio velik {tovatelj svog davnog
prethodnika bl. Augustina Ka`oti}a. 11. studenoga
1939. zajedno sa splitskim biskupom dr. Kvirinom
Klementom Bonefa~i}em poveo je prvo slu`beno
hodo~a{}e novijega datuma na grob bl. Augustina
Ka`oti}a u Luceru.1
U svibnju iste 1939. godine Stepin~evim zala-
ganjem u Hrvatsku su do{le prve dvije bosonoge
karmeli}anke. S vremenom je za novu klauzurnu
redovni~ku obitelj u Brezovici izgra|en samostan,
a zatim i crkva. Imaju}i neprestano pred o~ima
svijetli lik bla`enog zagreba~kog biskupa, Stepinac
je 1942. darovao karmeli}ankama za njihovu crkvu
vitraj s Ka`oti}evim likom i natpisom: “Bl. Augusti-
ne moli za zagreba~ku nadbiskupiju.”2
Plodna suradnja Stepinca i hrvatskih dominikanaca
Koncem 1917. godine mladi dominikanac fr. Ino-
cent Marija Bojani} imenovan je vojnim kapelanom
tada{nje austro-ugarske vojske. U vihoru I. svjetskog
rata isprva je s vojskom po{ao u Boku Kotorsku, a
zatim i u Albaniju, gdje je ve} po~etkom 1918. pao
u talijansko zarobljeni{tvo te bio odveden u
zarobljeni~ki logor u Italiji. Ondje je proveo otpri-
like godinu dana. No premda je bio ratni zaroblje-
nik, Bojani}u je bilo dopu{teno da kao sve}enik
svakodnevno slavi svetu misu. Interesantno je da se
1
Usp. Marijan BI[KUP, Alojzije Stepinac – {tovatelj Bl. Au-
gustina Ka`oti}a, u: Bla`eni Augustin Ka`oti}, XXIX (1996)
24, str. 36.
2
Usp. Isto, str. 36.
45
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u tom istom zarobljeni~kom logoru neko vrijeme
nalazio i mladi vojnik Alojzije Stepinac, pa je upra-
vo on ministrirao Bojani}u kod svete mise.3
Mnogo godina poslije toga, kada je ve} bio u
Chicagu, Inocent Bojani} pratio je sva zbivanja po-
vezana sa Stepincem i nepravdu koja mu je nanese-
na. Shvativ{i da kra{i}ki su`anj u Titovoj Jugoslaviji
polagano umire, Bojani} se obra}a predsjedniku Sje-
dinjenih Ameri~kih Dr`ava, Dwightu D. Eisenhowe-
ru, ponizno ga mole}i da hitno u Kra{i} po{alje
ameri~ke lije~nike kako bi pomogli te{ko bolesnom
kardinalu. Pi{u}i u ime svojih `upljana, Bojani} una-
prijed zahvaljuje ameri~kome Predsjedniku i izra`ava
~vrstu nadu da }e Predsjednik dati sve od sebe kako
bi pomogao Stepincu. Osim toga, Bojani} je bio
jedan od glavnih organizatora Dana kardinala Ste-
pinca koji se odr`ao 5. travnja 1959. u Chicagu.4
Kao rimski student Stepinac se upoznao s neko-
liko hrvatskih dominikanaca koji su studirali u Rimu.
Me|u njima svakako treba istaknuti dr. Dominika
Budrovi}a, dr. Sibu Budrovi}a i dr. Hijacinta
Bo{kovi}a. Prijateljstvo s potonjom dvojicom
ovjekovje~eno je i na jednoj fotografiji od 18. kolo-
voza 1940. Tada se, naime, u Starom Gradu na Hva-
ru odr`avao euharistijski kongres, koji je predvodio
nadbiskup Stepinac. Tom prigodom budu}i je
bla`enik posjetio tamo{nji dominikanski samostan
i fotografirao se s nazo~nim dominikancima, a zatim
posebno sa Sibom Budrovi}em i Hijacintom
Bo{kovi}em. Dana 3. velja~e idu}e godine Stepinac
je predvodio procesiju i misno slavlje na blagdan sv.
Vlaha u Dubrovniku. U sklopu svoga boravka u
hrvatskoj Ateni posjetio je 4. velja~e 1941. i drevni
dominikanski samostan u Dubrovniku. Tih dvaju
posjeta dominikanskim samostanima u Starom Gra-
du na Hvaru i u Dubrovniku sje}ao se i fr. Kerubin
Mekjavi}, koji se oba puta susreo sa Stepincem te
zapisao svoja sje}anja na spomenute susrete.5
Osim Mekjavi}a, svoje je uspomene na Stepinca
zapisao i fr. An|elko Fazini}. On se sa Stepincem
3
Usp. Ivan ARMANDA, Inocent M. Bojani}, O. P. – prvi domi-
nikanac u Chicagu, u: Maruli}, XLII (2008) 3, str. 434-435.
4
Usp. Ivan ARMANDA, Inocent M. Bojani}, O. P. – prvi do-
minikanac u Chicagu (nastavak), u: Maruli}, XLII (2008) 4,
str. 609.
5
Usp. Kerubin MEKJAVI], Moje sje}anje na bl. Alojzija Ste-
pinca, u: Bla`eni Alojzije Stepinac, VI (1999) 4, str. 91.
46
prvi put susreo sredinom ili koncem tridesetih go-
dina 20. stolje}a. No, prvi va`niji kontakt s tada{njim
zagreba~kim nadbiskupom Fazini} je ostvario kon-
cem {kolske godine 1940./41., kada je zajedno s dr.
fr. Sibom Budrovi}em po{ao Stepincu i tra`io od
njega da ustupi dominikancima zemlji{te pored
njihova samostana u Maksimiru kako bi tamo podi-
gli i otvorili prvu katoli~ku gimnaziju za
srednjo{kolsku mlade` u Zagrebu. Iako je Stepinac
pristao ustupiti zemlji{te koje je bilo u vlasni{tvu
Zagreba~ke nadbiskupije, do toga zbog ratnih i po-
ratnih te{ko}a nikada nije do{lo. Dapa~e, zbog po-
sljedica bombardiranja zagreba~koga samostana
gimnazija je nakratko morala prekinuti rad. Tada na
scenu ponovno stupa nadbiskup Stepinac te dopu{ta
da dominikanska gimnazija nastavi rad u prostorima
Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeni{ta na Kapto-
lu. Tako je, zaslugom u prvome redu Stepinca, teku}a
{kolska godina mogla biti privedena kraju.6
Osim {to je budno pratio i bodrio sve {to je u
svezi s radom dominikanske gimnazije i konvikta u
Zagrebu, Stepinac je nov~ano doprinosio i za gra-
dnju dominikanskoga sveti{ta Kraljice svete kruni-
ce na zagreba~kom Borongaju. Dovoljno je preli-
stati nekoliko brojeva Gospine krunice s konca tri-
desetih ili po~etka ~etrdesetih godina 20. stolje}a pa
da se vidi koliko je nadbiskup dao novaca za spo-
menutu gradnju. Sabirnu akciju za gradnju vodio je
fr. Jordan Viculin, koji je o svemu redovito informi-
rao provincijala Fazini}a. Nakon {to je Fazini} 22.
velja~e 1944. saslu{ao Viculinov izvje{taj o sabirnoj
akciji za gradnju crkve, izrazio je bojazan da }e rat-
nim razaranjem biti sru{eno i ono {to postoji. Jo{
istoga dana savezni~ki su zrakoplovi uistinu bom-
bardirali dominikanski samostan u Zagrebu, a smrt
je pod ru{evinama prona{lo osmero dominikanaca
i jedan ~inovnik. Ve} nekoliko sati nakon bombar-
diranja Stepinac je do{ao na ru{evine samostana,
pomolio se pored izmrcvarenih tjelesa postradalih
dominikanaca i ohrabrio pre`ivjele. Posjetio je i
ranjenike u bolnici te tom prigodom provincijalu
6
Usp. An|elko FAZINI], Moja sje}anja na nadbiskupa Ste-
pinca, rukopis, 1982., str. 1-3, Arhiv Hrvatske dominikan-
ske provincije (dalje AHDP), Fond An|elko Fazini}, kutija
1, svezak 3.

Fazini}u rekao: “Ne bojte se, o. Provincijale, iz
sru{enog stabla bacit }e bujnije i ljep{e mladice.”7
Nadbiskup Stepinac osobno je vodio sprovod po-
ginulim dominikancima, a onda se okrenuo `ivima i
nastojao im pomo}i koliko god je mogao. Stavio je
na raspolaganje svoj dvorac u Brezovici, u koji se
odmah uselilo nekoliko pre`ivjelih dominikanaca.
Me|u njima je bio i fr. Zlatan Plenkovi}, kojega je
nedugo nakon toga Stepinac imenovao prvim
slu`benim ispovjednikom hrvatskih bosonogih
karmeli}anki u Brezovici. Sam Stepinac svake je srije-
de obi~avao odlaziti u Brezovicu, a sa sobom je re-
dovito vodio i Fazini}a. Bila je to prigoda za razgovor
i razmjenu iskustava, ali i prigoda u kojoj je Fazini}
mogao zamoliti Stepinca za pomo} u raznim potre-
bama. Na Fazini}evu molbu Stepinac je intervenirao
i iz lepoglavske kaznionice, te je uspio spasiti njego-
va brata Nevenka Fazini}a. S druge pak strane, Ste-
pinac je povjerio Fazini}u da u prosincu 1944. obavi
prvi kanonski pohod u samostanu sestara karmeli}anki
u Brezovici. Idu}e godine ponovno je Fazini}u po-
vjerio kanonsku vizitaciju kod karmeli}anki, a u
sije~nju 1946. imenovao ga je predsjednikom tro~lane
komisije koja je 6. sije~nja nazo~ila prvom izboru
samostanske poglavarice brezovi~kih karmeli}anki.
7
Isto, str. 3.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Stepinac je Fazini}u namjeravao povjeriti i duhovno
vodstvo zagreba~kih sveu~ili{taraca, no poratne ne-
volje osujetile su i te planove.8
Koliko je Stepinac cijenio dominikance, vidljivo
je i iz ~injenice da im je 1942. ponudio da preuzmu
jednu `upu u Slavoniji blizu Oku~ana.9 No, jo{ prije
toga, ponudio je 10. listopada 1936. zagreba~kom
prioru fr. An|elku Orlandiniju da dominikanci iz
njegova samostana preuzmu `upu Resnik.10 Na
`alost, provincijal An|elko Posinkovi} sa svojim
vije}em nije prihvatio tu Stepin~evu ponudu.11 No,
~itava stvar nije ni zamrla jer je nadbiskup ipak 1939.
povjerio dominikancima `upu Resnik te prvim `up-
nikom imenovao fr. Alfonsa Eterovi}a.12 Nekoliko
godina poslije toga, nakon te{ke katastrofe koja je
pogodila zagreba~ku zajednicu, Stepinac je domi-
nikancima povjerio i upravu kapele Ranjenoga Isu-
8
Usp. Isto, str. 3-5.
9
Usp. Nadbiskup Alojzije Stepinac Provincijalatu Dalma-
tinske dominikanske provincije, Zagreb, 25. velja~e 1942.,
Arhiv Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu (dalje:
ANDSZ), Spisi, br. 2718/1942.
10
Usp. Fr. An|elko Orlandini Provincijalatu Dalmatinske do-
minikanske provincije, Zagreb, 3. studenoga 1936., AHDP,
Spisi Provincijalata, br. 343/1936.
11
Usp. Zapisnik Provincijalnog vije}a, Split, 29. prosinca 1936.,
AHDP, Spisi Provincijalata, br. 354/1936.
12
Usp. Alfons ETEROVI]-SORI], Curriculum vitae, ruko-
pis, str. 4, Fond Alfons Eterovi} – Sori}, AHDP.
47
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sa na Trgu bana Jela~i}a, u~iniv{i im tako veliku
uslugu jer su na taj na~in mogli nastaviti pastoralno
djelovati i redovito propovijedati narodu i nakon
bombardiranja zagreba~koga samostana. Prvi domi-
nikanac upravitelj kapele od 14. lipnja 1945. bio je
fr. Marcel Loje.13
Spomenimo ukratko i ~injenicu da je Stepinac
sura|ivao i s Dominikanskom nakladom Istina.
Isprva je prevodio pojedina djela na hrvatski te davao
dominikancima da ih objave. Tako je preveo i napi-
sao predgovor za Pradelovo djelo Krunica, koje su
dominikanci objavili g. 1943. Druga prevedena dje-
la i Stepin~eve propovijedi, koje je nadbiskup bio
darovao dominikancima da ih objave, nisu ugledali
svjetlo dana zbog te{kih politi~kih neprilika koje su
nastupile nakon rata. O tome je sam Stepinac u svom
glasovitom govoru na montiranom sudskom proce-
su rekao: “Nije li uop}e {kandal tvrditi, da Crkva
nije nigdje toliko slobodna kao ovdje. Dominikan-
ci su dali {tampati jednu pobo`nu knji`icu, koju sam
preveo s francuskog i utro{ili su 75.000 dinara. Kad
je knji`ica bila ve} od{tampana i kad su htjeli nak-
ladu podi}i, nisu knjige dobili i toliko {tetuju. Zar
je to sloboda {tampe?”14
Zahvalni Stepincu za sva dobro~instva koja im je
u~inio, dominikanci su ga na prijedlog provincijala
Fazini}a odlu~ili primiti na duhovna dobra svoje
Provincije. Posebna prigoda za to ukazala im se 21.
lipnja 1944., kada se navr{avala deseta godi{njica
Stepin~eva biskupstva. Taj dan sam Stepinac odlu~io
je provesti u Brezovici u dru{tvu sestara karmeli}anki
i dominikanaca. Sa sobom je poveo i Fazini}a, koji
mu je prije ru~ka, kojem su uz nadbiskupa prisu-
stvovali samo dominikanci, predao sve~anu povelju
o primanju na duhovna dobra Provincije te Spome-
nar u kojem je bila opisana djelatnost dominikanaca
u Zagreba~koj nadbiskupiji kroz deset godina
Stepin~eva biskupovanja. Osim Spomenara, Fazini}
13
Usp. Nadbiskup Alojzije Stepinac upravitelju kapele Ranje-
noga Isusa don Kerubinu [egvi}u, Zagreb, 14. svibnja 1945.,
ANDSZ, Spisi, br. 4049/1945.; Generalni vikar Zagreba~ke
nadbiskupije fr. Marcelu Loji, Zagreb, 14. lipnja 1945., AN-
DSZ, Spisi, br. 4576/1945.
14
M. LANDERCY, Kardinal Alojzije Stepinac, @upski ured,
\akova~ki Selci, 1989., str. 159. Dominikanci su naknadno
tra`ili i dobili od{tetu zbog zapljene spomenute knjige.
48
je Stepincu darovao i sva izdanja Dominikanske nak-
lade Istina.15
Borba za istinu o Stepincu
Kada su komunisti~ke vlasti 17. svibnja 1945.
Stepinca prvi put li{ile slobode, pozvale su pomo}ne
zagreba~ke biskupe i jo{ nekoliko istaknutih pred-
stavnika klera na razgovor. Me|u tim istaknutim
predstavnicima klera koji su se sastali s mar{alom
Titom bio je i dominikanski provincijal An|elko
Fazini}. On je nastojao odr`ati veze sa Stepincem i
kada je nadbiskup bio odveden na izdr`avanje kaz-
ne u Lepoglavu. To mu je koliko-toliko polazilo za
rukom. U svojim uspomenama na Stepinca Fazini}
pi{e da je Stepincu u Lepoglavi izrazio su}ut povo-
dom smrti njegove majke. Nadbiskup mu je na tome
zahvalio te mu je poru~io kako je upravo iz njegove
su}uti saznao za maj~inu smrt.16
Ni kada je postao kra{i}ki su`anj, dominikanci
nisu zaboravili Stepinca. Otprilike jedan mjesec
nakon {to je Stepinac stigao u Kra{i}, posjetili su ga
15. sije~nja 1952. fr. Alfons Eterovi} i fr. Miroslav
Mihojevi}.17 Ne{to vi{e od godinu dana nakon toga,
26. o`ujka 1953. fr. Alfons Eterovi} ponovno je po-
sjetio Stepinca u Kra{i}u te mu u razgovoru rekao:
“Sve gleda samo u Vas, Eminencijo!”18
Godine 1998. objavljena je zbirka Stepin~evih
pisama iz su`anjstva. Me|u njima sam uzalud tra`io
pismo naslovljeno na bilo kojeg hrvatskog domi-
nikanca te sam stekao dojam da takvih pisama nema.
Stoga sam se ugodno iznenadio kada sam nedavno
u Arhivu hrvatske dominikanske provincije me|u
ostav{tinom dr. fr. Dominika Budrovi}a prona{ao
pismo koje mu je 23. kolovoza 1955. poslao kardinal
Stepinac. Budrovi} je naime poslao Stepincu neki
svoj ~lanak o sve}eni~kom propovijedanju te vje-
rojatno zatra`io kardinalovo mi{ljenje o onome {to
je napisao. Stoga mu Stepinac na pune tri stranice
odgovara da se na~elno sla`e sa svime {to je iznio u
~lanku, ali, ne protive}i se Budrovi}evu stavu, izno-
si i vlastito mi{ljenje o problematici povezanoj s
15
Usp. A. FAZINI], nav. dj., str. 6.
16
Usp. Isto, str. 8-10.
17
Usp. Josip VRANEKOVI], Dnevnik: `ivot u Kra{i}u
zasu`njenog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca, Postu-
latura bla`enoga Alojzija Stepinca, Zagreb, 2006., str. 30.
18
Isto, str. 121.

propovijedanjem. Interesantno je da je posljednjih
{est redaka i po~etak sedmoga iz pisma izrezano.
Tko je to u~inio i za{to, mo`emo samo naga|ati.19
Vjerojatno je malo poznata ~injenica da je domi-
nikanac fr. Bogdan Dragun autor prve knjige koja
raskrinkava nepravdu nanesenu kardinalu Stepincu
te dokazuje njegovu nevinost. Naime, godine 1958.
Dragun objavljuje svoje djelo Dossier du cardinal
Stepinac (Dosje o kardinalu Stepincu) pisano fran-
cuskim jezikom i namijenjeno u prvome redu fran-
cuskim ~itateljima. U prvom dijelu knjige prikazao
je te{ko stanje Katoli~ke crkve i hrvatskoga naroda
u Jugoslaviji, a zatim je u drugom dijelu knjige
pomo}u vi{e dokumenata i tekstova nepobitno do-
kazao Stepin~evu nevinost. Na koncu je donio i
svjedo~anstva nekih svjetski poznatih li~nosti, po-
put pape Pija XII. i Ivana Me{trovi}a, iz kojih je
o~ito koliko se svijet divi Stepincu i priznaje njego-
ve zasluge i veli~inu. Premda su sluge jugoslavenskih
komunista ustale protiv te knjige, francuski
stru~njaci i uglednici pozitivno su je ocijenili, isti~u}i
da }e nadalje biti nemogu}e govoriti o Stepincu i
njegovu slu~aju ako se ne uzmu u obzir dokumenti
i svjedo~anstva {to ih Dragun donosi u svojoj knji-
zi. Knjiga je nedvojbeno potresla savjest francuskih
i inih katolika i intelektualaca te otvorila put istini
o hrvatskom narodu i kardinalu Stepincu.20
Jo{ se jedan hrvatski dominikanac u dalekom
svijetu borio za istinu o hrvatskom narodu i kardi-
nalu Stepincu. Bio je to dr. fr. Hijacint Franjo Ete-
rovi}, koji je jo{ 1946. na Stepin~ev poziv propovije-
dao korizmu u zagreba~koj katedrali. Zasigurno bi
ta dva velikana uma i duha u budu}nosti jo{ vi{e
sura|ivali da jedan nije emigrirao, a drugi dospio u
lepoglavsku kaznionicu i zatim u kra{i}ko su`anjstvo.
No, Eterovi} nikada nije zaboravio svoga nadbisku-
pa. ^esto je u dalekoj Americi govorio i pisao o
nepravdi koja mu je nanesena, a 1970. objavio je i
knji`icu @ivotni put Alojzija Stepinca. Iste godine na
engleskom jeziku objavljuje knji`icu pod naslovom
Aloysius Stepinac: A Spiritual Portrait. Poput Ino-
19
Usp. Alojzije kardinal Stepinac fr. Dominiku Budrovi}u,
Kra{i}, 23. VIII. 1955., AHDP, Fond Dominik Budrovi}.
20
Usp. Ivan ARMANDA, Fr. Bogdan Dragun OP – borac za
istinu i hrvatske pravice u tu|ini, u: Hrvatska obzorja, XII
(2004) 1-2, str. 43-52.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
centa Bojani}a, i Eterovi} je 21. srpnja 1953. u ime
institucije Croatia Academica Catholica pisao
ameri~kom predsjedniku Dwightu D. Eisenhoweru
mole}i ga da osigura Stepincu potrebnu medicinsku
pomo}. Istu molbu upravio je i dr`avnom tajniku
SAD-a. Sedamdesetih godina 20. stolje}a Eterovi}
je razmijenio vi{e pisama s dr. Ru`i}em i dr. Lawren-
com, koji su u Kra{i}u nastojali pomo}i Stepincu.
Eterovi} je od obojice lije~nika zatra`io da mu u
pisanu obliku opi{u svoja sje}anja na Stepinca, {to
su oni i u~inili. Ta se svjedo~anstva ~uvaju me|u
ostav{tinom dr. Eterovi}a u Arhivu Hrvatske domi-
nikanske provincije u Zagrebu zajedno s ostalom
dokumentacijom koja jasno svjedo~i o njegovim
nastojanjima u prilog kardinala Stepinca i u prilog
istini o Stepincu.21
Mno{tvo uspomena na nadbiskupa Stepinca
sa~uvao je i fr. Rajmund Kupareo. On je kao voditelj
Dominikanske naklade Istina ~esto odlazio nad-
biskupu radi nov~ane pomo}i i dogovora oko tiskanja
knjiga koje je Stepinac prevodio s francuskog jezika.
Upravo s Kupareom Stepinac je bio dogovorio i
tiskanje svojih propovijedi, no zbog ve} poznatih
razloga do toga nije do{lo. Kao ~est gost nadbiskupa
Stepinca, Kupareo se nalazio u njegovu uredu i kada
su jednom zgodom dva slu`benika komunisti~koga
aparata do{la na Kaptol i tra`ila nadbiskupa.22 Tajnik
je obavijestio nadbiskupa da dva oficira `ele razgo-
varati s njim, a nadbiskupovu reakciju i vlastiti dojam
Kupareo opisuje ovako: “Nadbiskup se naglo uspra-
vi i povi{enijim glasom re~e: ’Recite im da zagreba~ki
nadbiskup ne izlazi iz svoje kancelarije. Ako su do{li
da me uhite, nek izvole do}i amo.’ Kad sam mu kazao
da bi mo`da bilo bolje da ja izi|em, re~e: ’Ne! Osta-
nite tu da dovr{imo na{ razgovor. Ne bojte se! Nitko
mi ni{ta ne mo`e, jer ni za {to nisam optu`en.’ Meni
su tog ~asa postale jasne rije~i iz Evan|elja: ’Nitko
ne stavi ruke na nj, jer jo{ ne bija{e do{ao njegov ~as.’
(Iv, 7, 30)”23
Odnos Rajmunda Kuparea i nadbiskupa Stepinca
nedvojbeno zahtijeva posebnu pozornost, pa stoga
21
Usp. AHDP, Fond Hijacint Franjo Eterovi}, kutija 6, svezak
44.
22
Usp. Rajmund KUPAREO, Patka pri~a: uspomene jednog
iseljenika, u: Forum, XXXIII (1994) 9-10, str. 671-677.
23
Isto, str. 676.
49
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ovdje jo{ navodim samo ~injenicu da je Kupareo je-
dini hrvatski dominikanac koji je bio svjedok u kau-
zi za Stepin~evu beatifikaciju. Njegovo je svjedo~enje
16. velja~e 1993. saslu{ao mons. Antonin Casieri,
sudac za beatifikaciju iz Rima. Na `alost, Stepin~evo
uzdizanje na ~ast oltara Kupareo nije do~ekao.
Op{irnija studija
Ovaj prikaz povezanosti Stepinca i hrvatskih do-
minikanaca djelomi~an je i uistinu kratak pogled na
jedno uglavnom neistra`eno i slabo poznato pogla-
vlje iz bla`enikova `ivota i povijesti dominikanaca
na na{im prostorima. Kao nadbiskup zagreba~ki
Stepinac je bio uvelike povezan s vi{e hrvatskih do-
minikanaca te je usko sura|ivao s njima. Bilo bi po-
trebno vi{e zasebnih i opse`nih studija ako bismo
`eljeli detaljnije prikazati njegovo prijateljstvo i su-
radnju s pojedinim dominikancima poput An|elka
Fazini}a, Hijacinta Bo{kovi}a, Dominika Budrovi}a,
Sibe Budrovi}a, Rajmunda Kuparea, Hijacinta Franje
NOVO! NOVO!
50
Eterovi}a, Celestina Bezmalinovi}a i nekih drugih.
Osim ove, postoji vi{e zasebnih tema kojima bi se
trebalo pozabaviti, recimo: Stepin~eva uloga u po-
gledu konvikta Ka`oti} i dominikanske gimnazije u
Zagrebu, pomo} dominikancima nakon bombardi-
ranja, suradnja u Dominikanskoj nakladi Istina, po-
vjeravanje dominikancima `upe Resnik i kapele
Ranjenoga Isusa na Trgu bana Jela~i}a, dominikan-
ski doprinos osvjetljivanju Stepin~eva lika i djela,
Stepin~evo povezivanje dominikanaca i bosonogih
karmeli}anki, itd. Sve to dovodi me do zaklju~ka da
je ne samo mogu}e, nego i nu`no objavljivanje knji-
ge u kojoj bi se, pored opse`ne studije o povezano-
sti nadbiskupa Stepinca i hrvatskih dominikanaca,
na jednom mjestu sabrala sva svjedo~anstva i doku-
menti povezani s tom tematikom. Interes za jedno
takvo djelo zasigurno ne bi izostao pa stoga neka
ovaj moj ~lanak bude poticaj upravi Hrvatske domi-
nikanske provincije da se pobrine oko ~itave stvari.
Ivan Armanda
NOVO!

KONJ[^INA – @UPA SVETOGA DOMINIKA
Nije svima poznato da je u Hrvatskom zagorju
u Konj{~ini patron `upe sveti Dominik, premda
tamo nisu `ivjeli dominikanci niti su je oni osnova-
li. Prema dostupnim podacima iz ~asopisa za kultu-
ru Hrvatsko zagorje, br. 1-2/2006., na koje mi je
svratio pozornost `upnik te `upe vl~. Bla` Bartol,
proizlazi da se Konj{~ina pod imenom Selnica kao
`upa spominje ve} 1334. Tada je bila posve}ena sv.
Nikoli. U drugom sa~uvanom popisu `upa iz 1501.
pi{e da je crkva posve}ena svetom Dominiku. Kako
je do{lo do promjene patrona `upe? Grofovska obi-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
telj Konjski, podrijetlom iz bjelovarskog kraja s
boravkom u mjestu koje se i danas naziva Do-
manjku{ (lat. Dominicus), dolaskom na svoj novi
posjed u Selnice, prenijela je sa svoga djedovskog
posjeda ujedno i `upnog titulara – svetog Domi-
nika.
Dana{nja `upna crkva potje~e iz baroknog vre-
mena. Gra|ena je od 1729. do 1732. kao jednobro-
dna skromna gra|evina. Postoje vidljivi ostatci sta-
rije gra|evine. Na glavnom oltaru uz Gospu s dje-
tetom Isusom nalazi se i lik svetog Dominika. S
desne strane unutra{njosti crkve nalazi se oltar
posve}en sv. Valentinu, a s lijeve strane oltar posve}en
An|elu ^uvaru. Iz baroknog vremena sa~uvana je
bogato ukra{ena propovjedaonica. Godine 1936.
osnovane su bratov{tine: Svete Krunice, K}eri Ma-
rijine i Kr{}anskog nauka.
Op}ina Konj{~ina ima 4.074 stanovnika u 16 na-
selja. Odgojno-obrazovno, uz djelatnost Crkve,
djeluju: Dje~ji vrti}, Osnovna i Srednja {kola. 8. ko-
lovoza je Dan op}ine i `upe sv. Dominika Konj{~ina.
Adresa: @upni ured, Donja Konj{~ina 28, tel.
049/465-302.
Fr. Ivo Martini} O. P.
51
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROVINCIJALOVA KRONIKA
Lipanj
19.-26.: Bol (Bra~): Provincijska skup{tina; de-
finitorij.
30.: Misa zadu{nica za s. Piu Ba}a u samostanu
sestara dominikanki u Trnju (sprovodne obrede na
Mirogoju vodio zagreba~ki prior fr. Alojz ]ubeli});
nave~er, razgovor sa zajednicom na Pe{~enici.
Srpanj
Od 1. do 30. srpnja u [vicarskoj
6.: Misa i propovijed na francuskom u samostanu
Sv. Hijacinta u Fribourgu ([vicarska).
13.: Misa i propovijed za hrvatsku zajednicu u
Fribourgu.
14.: Primopredaja priorske slu`be novoizabra-
nom prioru samostana u Fribourgu.
23.: Fribourg: susret i razgovor s fr. Matom
Luka~em.
20.: Bern - Thun: 2 mise i propovijedi u Hrva-
tskoj katoli~koj misiji Bern.
27.: Bern - Thun: 2 mise i propovijedi u Hrva-
tskoj katoli~koj misiji Bern.
28.: Razgovor sa {vicarskim provincijalom u @
enevi.
Kolovoz
31. 07/01.08.: Refrath (Njema~ka), pohod fr.
Tihomiru Iliji Zovko.
3.: Zagreb - Pe{~enica, mise i propovijedi na bla-
gdan bl. Augustina Ka`oti}a.
4.: Uzari}i, predslavio misu na sprovodu Hrvoja
Lasi}a (brata na{ega subrata Pave), propovijedao fr.
Hrvoje Lasi}.
5.: Zagreb – Ksaver, Koncelebracija na misi na
Dan domovinske zahvalnosti, Dan za{titnice Vojnog
ordinarijata u RH (euharistiju je predslavio vojni
biskup mons. Juraj Jezerinac); na misi su koncele-
brirali jo{ fr. Ivan Mateljan i fr. Jozo Mravak.
6.-7.: Propovijedao prva dva dana u sklopu de-
vetnice {to su je bra}a dominikanci vodili u `upi
Uznesenja BDM u Stenjevcu (Zagreb); po tri dana
52
propovijedali su jo{ fr. Tomislav Kraljevi} i fr. Lju-
devit Josip Je|ud.
8.: Sudjelovanje na skup{tini samostana u Zagre-
bu.
10.: Zagreb - Pe{~enica, misa i propovijed u crkvi
bl. Augustina Ka`oti}a.
14.: Stenjevac (Zagreb), koncelebracija na mi-
snom slavlju koje je predvodio kard. Josip Bozani};
razgovor s kardinalom za ve~erom.
15.: Stenjevac (Zagreb), Velika Gospa, predvodio
sredi{nje misno slavlje i propovijedao.
20. Zagreb - Dubrava: predslavio misu zadu{nicu
za pok. Bo{ka Luka~a, brata na{ega fr. Mate; propo-
vijedao fr. Mate Luka~.
22.-23.: Pohod samostanu u Trogiru.
23.: Ka{tel Novi: misa vjen~anja (dvojezi~no: na
hrvatskom i francuskom).
24. Split: misa i propovijed; razgovor s don Mla-
denom Parlovom, ravnateljem Nadbiskupijskog
sjemeni{ta u Splitu; razgovor sa samostanskom zaje-
dnicom u Splitu.
24./25.: Pohod samostanu i bra}i u Starom Gra-
du.
25./26.: Pohod samostanu i bra}i u Bolu.
26.-28. Pohod bra}i i samostanu u Gru`u i Du-
brovniku.
30.-31.: Solothurn ([vicarska): dva vjen~anja i 2
nedjeljne mise u Hrvatskoj katoli~koj misiji.
Rujan
5. susret s dubrova~kim biskupom (u pratnji fr.
Kristijana Rai~a i fr. Pere ]avara); izvanredno zasje-
danje provincijskog vije}a u Dubrovniku.
5.-6.: Pohod bra}i i sestrama u Kor~uli.
6. Dubrovnik, predslavio i propovijedao na
ve~ernjoj misi u sklopu Me|unarodnog studijskog
tjedna za dominikansku obitelj u formaciji.
12.: Zagreb: susret i razgovor s fr. Milom
Gugi}em, voditeljem HKM Kempten.

13./14.: Klop~e: pohod fr. Peri Juri~u; predvodio
misno slavlje i propovijedao na svetkovinu Uzvi{enja
sv. Kri`a.
19.-20. Zagreb - Dubrava sudjelovao na XXIV.
redovni~kom tjednu; 20. rujna predvodio misno
slavlje i propovijedao.
21.: Zagreb, koncelebracija na misnom slavlju
prigodom 10. obljetnice beatifikacije kardinala Ste-
pinca (u koncelebraciji su jo{ bili fr. Alojz ]ubeli},
fr Vjekoslav Lasi}, fr. Nikola Leopold Noso).
23. Zapo~eo jednosatnu emisiju „Dominik – pro-
povjednik milosti“ na Radiju Marija; gost emisije
bila je ^asna Majka s. Dolores Mati} O.P.
25.: Zagreb, I. redovno zasjedanje provincijskog
vije}a.
26. Zagreb: Ispiti na Filozofskom Fakultetu
DI.
27./28: Pohod bra}i u Rijeci; kr{tenje u crkvi na
Vi{kovu; predslavio nedjeljnu misu u samostanskoj
crkvi i propovijedao.
Listopad
Od jesenskog semestra zapo~inju i redovita pre-
davanja svakog tjedna na Filozofskom fakultetu
Dru`be Isusove u Zagrebu.
1.: Zagreb - Pe{~enica, susret s biskupom I.
[a{kom i A. Crn~evi}em oko nutarnjeg ure|enja
crkve bl. Augustina Ka`oti}a.
2: Zagreb - Trnje, crkva Krista Kralja, misa i pro-
povijed prigodom prvih i sve~anih zavjeta ~etiriju
sestara dominikanki.
4. Zagreb - Kaptol, sv. Franjo, propovijedao
(misu je predvodio fr. Ante Kova~evi}).
5. Zagreb - kapela Ranjenog Isusa: misa i pro-
povijed.
6. Zagreb - Maksimir, misa i propovijed tre}ega
dana trodnevlja za Kraljicu sv. Krunice (7. listopada
misno slavlje predvodio je mons. Ivan Dev~i}, nad-
biskup rije~ki).
12. Zagreb - kapela Ranjenog Isusa: misa i pro-
povijed.
13. [ibenik: misa i propovijed na sprovodu s.
Marije Kulonje, biv{e ^asne Majke (sprovodne
obrede vodio fr. Marinko Zadro).
17.: Sveu~ili{te u Fribourgu: kao organizator su-
djelovao na kolokviju o rajnskoj mistici.
19. Opro{tajna misa i propovijed u samostanu
sv. Hijacinta u Fribourgu.
28.: 2. emisija na Radiju Marija „Dominik - pro-
povjednik milosti“; gost emisije fr. Ljudevit Je|ud,
provincijski promicatelj krunice.
28. Split, sprovod fr. Marijana Pavlovi}a; pred-
slavio misu zadu{nicu i propovijedao; sprovodne
obrede vodio fr. Jozo ^irko, a propovijedao fr. Ante
Kova~evi}.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Studeni
2. Brckovljani, misa i propovijed na Du{ni dan.
9. Karmel-Brezovica, misa i propovijed.
14. Zagreb, razgovor s Petrom Radeljem o po-
kretanju postupka za dobivanje dispense.
16. Zagreb - Pe{~enica, misa i propovijed.
20. Potpuno preuzimanje u posjed prostora u
dvori{noj zgradi u Masarykovoj (Zagreb).
23. Zagreb – kapela Ranjenog Isusa: misa i pro-
povijed.
25. 3. emisija na Radiju Marija „Dominik - pro-
povjednik milosti“; gost emisije s. Barbara Bagudi}
O.P. (Kor~ula).
27. Zagreb, susret s jednim razredom maturana-
ta klasi~ne gimnazije u Kri`ani}evoj.
28. Zagreb - Pe{~enica, II. zasjedanje provin-
cijskog vije}a.
30. Misa i propovijed u `upi sv. Dominika u
Konj{~ini.
Prosinac
5.-7.: Zagreb: propovijedao trodnevlje za
Bezgre{no za~e}e u crkvi sestara milosrdnica u
Frankopanskoj.
6.: Razgovori s fr. Franom Prcelom; dijelom su-
djelovao i regens studija.
8.: Predvodio misno slavlje i propovijedao u `upi
Bezgre{nog za~e}a BDM u Novoj Gradi{ki; prigo-
dom patrona `upe fr. Matijas i sestre Marina, Ana i
Sara predstavile su dominikanski red.
11. Sveu~ili{te u Zadru: predstavljanje knjige fr.
Stjepana Krasi}a; bili su jo{ nazo~na bra}a iz Du-
brovnika (prior Marko Boba{ i Ivo Plenkovi}) i
Splita (Nikola Dugan`i} i Jozo ^irko)
12. Pohod splitskom nadbiskupu mons. dr. Ma-
rinu Bari{i}u i razgovor o samostanu na ^iovu; su-
sretu su nazo~ili i generalni vikar splitske nadbisku-
pije Ivan ]ubeli}, pastoralni vikar Drago [imund`a
te Jozo Lon~ar iz Gra|evinskog ureda nadbisku-
pije.
12.-13.: Kanonski pohod bra}i u Starom Gradu
13.: Pohod biskupu u Hvaru mons. Slobodanu
[tambuku.
13.-14.: Kanonski pohod bra}i Bolu; 14.: pred-
slavio misu u `upnoj crkvi i susreo se sa `upnim
vije}em; pohod sestrama dominikankama.
14-15.: Pohod bra}i u Splitu.
15. Pohod bratu Veselku Begi}u u Trogiru (s fr.
Petrom Gali}em i postulantom Kre{imirom Kape-
tanovi}em); razgovor s gosp. dr. Radoslavom Bu`an-
~i}em, predstojnikom Konzervatorskog ureda u
Trogiru.
15.: Pohod {ibenskom biskupu mons. Anti Ivasu
(sa s. Jakom Vucom, priorom iz [ibenika); pohod
sestrama dominikankama u [ibeniku.
53
IN MEMORIAM
U nedjeljno jutro 26. listopada 2008. dominikanska
samostanska obitelj u Splitu molitvama je ispratila s
ovoga svijeta du{u svoga subrata fr. Marijana Pavlovi}a.
Pokojnik se godinu dana borio s opakom bole{}u,
nose}i svoj kri` strpljivo i predano u volju Bo`ju. No,
kri` je iz dana u dan bio sve te`i i Marijan je vidno
slabio. Fizi~ke su ga snage napu{tale, ali mu vjera nije
malaksala. Te{ka ga je bolest ve} neko vrijeme prisi-
ljavala da misu slavi u svojoj sobi. Tako je o~ito bilo i
ovoga jutra. Marijan je ustao, odslu`io misu u svojoj
sobi i nakon toga se vratio na krevet te blago usnuo u
Gospodinu. Ba{ u tim trenutcima u njegovu je sobu
u{ao fr. Stane Prcela, a nedugo zatim i ostala bra}a
splitskoga samostana. Prior Luka Prcela umiru}em je
podijelio bolesni~ko pomazanje i odrje{enje te je po-
kojnik u vje~nost po{ao okrijepljen sakramentima
vjere i okru`en svojom subra}om.
Marijanov `ivotni put zapo~eo je 10. kolovoza
1938. u selu Gu{}e kod Siska. Ro|en je u brojnoj
kr{}anskoj obitelji od oca Mije i majke Marije ]uk,
koji su mu na kr{tenju nadjenuli ime Nikola. U rod-
nom mjestu zavr{io je ~etiri razreda pu~ke {kole. S
dominikancima se upoznao u Resniku pokraj Zagreba.
Privu~en primjerom fr. Nikole Far~i}a, tada{njeg `up-
nika u Resniku, odlu~io je i sam postati dominikanac
te je 1950. do{ao u Dominikansku klasi~nu gimnaziju
i sjemeni{te u Bolu na Bra~u. Po svr{etku gimnazijskih
nauka odlazi u Dubrovnik i 15. kolovoza 1957. stu-
panjem u novicijat mijenja svoje krsno ime u redovni~ko
fr. Marijan. Godinu dana nakon toga, 17. kolovoza
1958. u Dubrovniku je polo`io prve, a 27. rujna 1963.
i do`ivotne redovni~ke zavjete. Studij filozofije
poha|ao je na Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj
{koli u Dubrovniku, a studij teologije na Katoli~kom
54
Fr. MARIJAN PAVLOVI]
bogoslovnom fakultetu u
Zagrebu. U Zagrebu je u
samostanskoj crkvi u
Maksimiru 8. prosinca
1964. po rukama
pomo}nog zagreba~kog
biskupa Josipa Lacha pri-
mio red |akonata. Za
sve}enika ga je 29. lipnja
1965. u zagreba~koj ka-
tedrali zaredio kardinal
Franjo [eper. Dana 11.
srpnja iste godine u rodnom je mjestu proslavio mla-
du misu, na kojoj je propovijedao fr. Bertrand
Par{i}.
Nakon sve}eni~kog re|enja fr. Marijan je ostao u
samostanu Kraljice svete krunice na zagreba~kom Bo-
rongaju, gdje je koncem rujna 1966. postao ekonom.
U studenome naredne godine na prijedlog zagreba~ke
samostanske obitelji, te uz prethodnu dispensu gene-
rala Reda, postao je i vije}nik zagreba~koga samosta-
na, ali samo dok bude vr{io slu`bu ekonoma.
Budu}i da je od mladosti osje}ao sklonost prema
propovijedanju i pu~kim misijama, fr. Marijan je u
mla|im danima zajedno s pojedinom subra}om odr`ao
nekoliko pu~kih misija. Prve pu~ke misije odr`ao je u
velja~i 1967. u Rasti}evu kod Kupresa sa subratom fr.
Ivom Plenkovi}em. U kolovozu iste godine propo-
vijedao je trodnevlje u ~ast Srca Marijina u Otinovci-
ma kod Kupresa, a odmah zatim u rujnu i trodnevlje
pred Malu Gospu u rodnomu mjestu. Iste je godine
odr`ao i petodnevnu misijsku obnovu u Jasenovcu te
je prakti~ki tijekom ~itave godine, kada nije bio zauzet,
nedjeljom i blagdanima odlazio na ispomo} u sveti{te

Majke Bo`je Bistri~ke. Tijekom Velikog tjedna 1968.
propovijedao je u Milni i Bobovi{}ima na Bra~u, a u
rujnu iste godine odr`ao je pu~ke misije u Vitezu. U
o`ujku 1970. misionario je u Moslavini, a u travnju
1971. kod Podravske Slatine.
Jo{ kao student u Dubrovniku fr. Marijan je pre-
pisivao i ciklostilom umna`ao skripte i predavanja dr.
fr. Dominika Budrovi}a, a po dolasku u Zagreb istu je
uslugu ~inio i dr. fr. Jordanu Kuni~i}u. Osim toga,
napisao je matrice i ciklostilom umno`io i nekoliko
knjiga. Ponekad je odlazio u Resnik te tamo u miru
pisao matrice za pojedine knjige. Njegova marljivost
i ljubav prema takvoj vrsti apostolata nije mogla pro-
maknuti pronicljivom oku fr. Bertranda Par{i}a, tada
`upnika u Resniku. Godine 1969., kada je Par{i} bio
u @upi Dubrova~koj, predlo`io je Marijanu da se zaje-
dno presele u kor~ulanski samostan i tamo pokrenu
izdava~ku djelatnost. Marijan je na to pristao te ga je
provincijal fr. Drago Kolimbatovi}, premda ni{ta nije
znao o njihovu dogovoru, asignirao 5. rujna 1969. u
kor~ulanski samostan. Kada je Marijan stigao u
Kor~ulu, Par{i} je u rukama ve} dr`ao prvi broj Ho-
milija spreman za tisak. Osim Homilija Pavlovi} i
Par{i} u svojoj nakladi Izvori istine izdavali su i knjige.
Sam fr. Marijan pri~ao mi je kako su radili ~itav dan i
`alili {to dan nije du`i. Par{i} je uglavnom prevodio i
jezi~no ispravljao pristigle rukopise, a Marijan je
strojopisom ~itko sve prepisivao. Osim toga, i fr. Ma-
rijan je pisao propovijedi za ~asopis Homilije te oba-
vljao ve}inu popratnih fizi~kih poslova i vodio karto-
teku naklade. Tako|er je uglavnom on odlazio u Omi{
u tiskaru kad god je bilo potrebno. No bavio se i
prevo|enjem. Godine 1972. u nakladi Izvora istine
objavljena je knjiga Berthe Bernahe pod naslovom S
rado{}u osvajati godine. Knjigu je s francuskoga preveo
fr. Marijan, ba{ kao i knjigu Michaela Quoista pod
naslovom Krist `ivi, koja je svjetlo dana ugledala 1975.
(knjiga je ponovno otisnuta u presliku u \akovu,
UPT, 1995). K tome preveo je i objelodanio tako|er
i knjigu Sastanak s Kristom od Michaela Quoista
1979.
Sje}aju}i se godina provedenih u Kor~uli, sam fr.
Marijan pi{e: “Danas poslije skoro 30 godina izja-
vljujem, da su {est godina mojega `ivota provedenih
s o. Random u izdavala{tvu Izvori istine bile najljep{e
godine moga sve}eni~kog `ivota.”
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Premda je bio uvelike zaokupljen izdava~kom
djelatno{}u, fr. Marijan je za `ivota u Kor~uli vr{io i
neke druge slu`be. Nekoliko dana nakon dolaska u
Kor~ulu, 11. rujna 1969. bio je imenovan ispovjed-
nikom sestara dominikanki u njihovoj ku}i matici. Istu
je slu`bu prethodno vr{io i u Zagrebu kod [kolskih
sestara franjevki u Maksimiru. Dana 1. listopada 1972.
bio je imenovan i ekonomom kor~ulanskoga samosta-
na, a 8. sije~nja 1975. prihvatio je i slu`be sakristana i
bibliotekara. Sve te slu`be vr{io je s njemu vlastitom
predano{}u i po`rtvovno{}u. Osim toga, uvijek je bio
na raspolaganju sestrama dominikankama kad god im
je trebalo ne{to pomo}i. Na svojim je ramenima nosio
umjetnu hranu za nesilice {to su ih sestre uzgajale u
Fru{turici.
Mo`da je jedna od glavnih Marijanovih karakternih
osobina bila nenametljivost i `elja da nikome ne sme-
ta. Upravo to dvoje, popra}eno ~injenicom da se u sve
brojnijoj kor~ulanskoj zajednici po~eo osje}ati
suvi{nim, potaknulo ga je da zatra`i premje{taj. Prema
Marijanovoj vlastitoj `elji provincijal fr. Eugen Bi`aca
asignirao ga je 4. listopada 1975. u samostan sv. Kata-
rine u Splitu. Ve} 20. listopada kroni~ar splitskoga
samostana bilje`i da je fr. Marijan preuzeo pjevanu
nedjeljnu misu u 11 sati, koju je do tada vodio fr. Josip
Karnin~i}. Nekoliko dana nakon toga, 25. listopada
postao je i ekonom splitskoga samostana. No njegov
odlazak iz Kor~ule stra{no je pogodio Par{i}a, koji se
tada nalazio u Njema~koj kod svoga brata. Kada se
vratio u Kor~ulu, o. Rando je, na sebi vlastit na~in,
hodao samostanskim hodnicima i naglas govorio: “Ma-
rijane, Marijane, za{to si mi to u~inio? Da sam ja bio
ovdje, ne bih te pustio!”
Marijan se u Splitu nije dugo zadr`ao jer je u ko-
lovozu 1978. bio izabran za priora dubrova~koga sa-
mostana. Njegov je izbor 18. kolovoza potvrdio pro-
vincijal Bi`aca te je i sam Marijan 12. rujna prihvatio
novu slu`bu. Nekoliko dana nakon toga doselio se je
u dubrova~ki samostan. Po isteku prvoga mandata,
provincijal fr. Marinko Zadro postavio ga je 11. listo-
pada 1981. dubrova~kim priorom za novo trogodi{te.
Prethodno mu je 13. lipnja iste godine provincijsko
vije}e povjerilo slu`bu provincijskoga promicatelja
Tre}ega reda sv. Dominika. Po isteku drugoga manda-
ta priora, fr. Marijan je u dubrova~kom samostanu
vr{io slu`bu ekonoma.
55
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
U studenome 1990. fr. Marijan je ponovno izabran
za priora dubrova~koga samostana. Dana 23. stude-
noga provincijal je potvrdio izbor te je Marijan 28.
studenoga prihvatio i zapo~eo vr{iti spomenutu
slu`bu. Njegov tre}i mandat pada u vrijeme te{kih
dana Domovinskoga rata i okupacije podru~ja oko
Dubrovnika. U tim te{kim vremenima provincijal je
Marijanu 1. studenoga 1991. povjerio brigu za novake
u dubrova~kome samostanu dok ne stigne njihov
u~itelj fr. Ante Kova~evi}. No upravo u studenome i
prosincu te godine dubrova~ki je samostan pro`ivljavao
najte`e dane u svojoj novijoj povijesti. U opkoljenom
gradu, koji je stalno bio pod neprijateljskom vatrom,
ni dominikanski samostan nije ostao po{te|en. Vi{e
od 20 granata pogodilo je samostan i crkvu dok su
bra}a dominikanci i sestre dominikanke sa svojim
priorom fr. Marijanom Pavlovi}em na ~elu u molitvi
i{~ekivali ono najgore. U tim stra{nima danima neizvje-
snosti za vlastiti `ivot prior Pavlovi} obra}a se subra}i
diljem Provincije i pi{e: “Evo je {esti mjesec otkad smo
u ratu i okru`eni neprijateljem. Jo{ uvijek ne znamo
kakva nas sudbina ~eka. Rafali i detonacije na{a su
svakida{njica. (...) Dao Bog da ovaj rat poja~a duh
na{eg redovni~kog i hrvatskog zajedni{tva.”
Nekoliko mjeseci prije isteka mandata, fr. Marijan
je 14. velja~e 1993. podnio ostavku na slu`bi priora
dubrova~koga samostana. Uva`iv{i njegovu ostavku,
provincijal ga je 18. srpnja idu}e godine asignirao u
splitski samostan, gdje }e ostati do smrti.
Nakon {to se 29. kolovoza 1994. po drugi put u
`ivotu doselio u Split, samostanska je skup{tina 7.
rujna povjerila Marijanu slu`bu voditelja Tre}ega reda
u Splitu te ure|enje samostanske biblioteke. Treba
napomenuti da je Pavlovi} ve} u Kor~uli i Dubrovniku
marljivo sre|ivao samostanske biblioteke. Marijan je
uistinu bio strastven bibliotekar. To je ponajvi{e do
izra`aja do{lo u splitskom samostanu. Premda je po-
stojao prostor koji se nazivao bibliotekom te je bio
ispunjen knjigama, splitski samostan nipo{to nije imao
prikladnu biblioteku. Stoga se Marijan odmah po do-
lasku u samostan prihvatio posla. Uredio je prostor
biblioteke i popisao sve knjige. Izradio je i abecedni
te predmetni katalog biblioteke i marljivo pove}avao
knji`ni fond. U prizemlju je iza crkve postojala mala
prostorija koja je slu`ila kao ostava. Marijan je u
potpunosti uredio taj prostor te s tavana donosio ku-
tije u kojima su bili razni ~asopisi i periodi~na izdanja.
56
Sve je to Marijan pregledao i slo`io u tu novoure|enu
prostoriju. Budu}i da je knji`ni fond poprili~no nara-
stao kako Marijanovim zalaganjem, tako i velikim
brojem knjiga koje je sa sobom donio o. Nikola
Dugand`i}, dotada{nji prostori biblioteke postali su
nedostatni. Stoga je Marijan slagao u kutije neke manje
bitne revije koje su prestale izlaziti te ih vra}ao na
tavan, odakle ih je nekoliko godina prije toga sam do-
nosio u spomenutu prostoriju u prizemlju. Sada mu
je ta prostorija poslu`ila za nastavak biblioteke. Mno-
gi isti~u da je samostan bez biblioteke poput vojarne
bez oru`arnice ili tijela bez du{e. Pozdravljaju}i te
usporedbe isti~em kako je Marijan uistinu naoru`ao
splitski samostan zavidno dobrom bibliotekom i tako
mu udahnuo du{u. Na tome mu je zahvalio i splitski
prior Luka Prcela opra{taju}i se od Marijana na Lo-
vrincu.
Spomenimo i to da je Marijan za svog drugog bo-
ravka u Splitu vr{io i slu`bu samostanskog ekonoma
te ispovjednika sestara dominikanki u samostanu sv.
Martina. Osim toga, ve} du`e vrijeme svakodnevno je
molio krunicu s narodom u samostanskoj crkvi.
O. Marijan Pavlovi} bio je iskren i istinoljubiv
~ovjek ure{en pravedno{}u i marljivo{}u. Ljubio je
svoj Red i svu svoju subra}u. Osobitu pa`nju i skrb
pokazao je prema starijoj i bolesnoj subra}i. Odliko-
vao se i istinskom pobo`no{}u, osobito prema Majci
Bo`joj. Stoga je Gospodar `ivota i smrti blago pogle-
dao na njegovo te{ko zdravstveno stanje i Marijan je
pod pla{t Bla`ene Djevice Marije sasvim smireno i
spokojno oti{ao posljednje nedjelje Marijina mjeseca
listopada. Osim toga, on koji je toliko ljubavi imao za
umiru}u subra}u, umro je okru`en subra}om.
Tijelo dobrog i svima nama dragog o. Marijana
Pavlovi}a na posljednji je po~inak ispra}eno 28. listo-
pada 2008. na splitskom groblju Lovrinac. Sprovodne
je obrede predvodio fr. Jozo ^irko, a od pokojnika su
se oprostili prior splitskoga samostana fr. Luka Prce-
la i Marijanov kolega jo{ iz gimnazijskih klupa i novi-
cijata fr. Ante Kova~evi}. Osim tridesetak dominika-
naca, sprovodu je nazo~ilo jo{ desetak dijecezanskih
i redovni~kih sve}enika, stotinjak ~asnih sestara te
mno{tvo pokojnikove rodbine i prijatelja. Nakon
sprovoda, misu zadu{nicu u splitskoj samostanskoj
crkvi predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske
provincije fr. Anto Gavri}.
Ivan Armanda
 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

NA[I POKOJNICI

S. Leticija DELONGA O.P. (1930-2008) HRVOJE LASI] (1942.-2008.)

Umrla 13. lipnja u Splitu (Sv. Martin), pokopana brat na{ega subrata Pavla Lasi}a
na splitskom gradskom groblju Lovrinac 14. lip- Pokopan 4. kolovoza na Uzari}ima ([iroki
nja. Brijeg)

PETAR JAGNJI] (1953.-2008.) BO[KO LUKA^ (1935-2008)

brat na{ega subrata Mirka Jagnji}a brat na{ega subrata Mate Luka~a
Umro je 18. lipnja, a sprovod je bio 19. lipnja u Umro 16. kolovoza, pokopan 20. kolovoza u
Gali. Zagrebu (Miro{evac).

S. Pia BA]A O.P. (1923-2008) Sr. Marija KULONJA O.P. (1919.-2008.)

Umrla 26. lipnja, pokopana 30. lipnja u Zagrebu ^asna Majka (1971.-1983.)
(Mirogoj).
Umrla 11. listopada, pokopana 13. listopada u
[ibeniku.
S. Antonina JOVANOVI] O.P. (1919-2008.) S. Hozana KLJAJI] O.P. (1917.-2008.)
Umrla 28. lipnja, pokopana 1. srpnja na groblju Umrla 18. prosinca 2008. u Zagrebu.
sv. Luke u Kor~uli.

57
Filippino Lippi, oko 1485. Djevica s Djetetom,
sv. Jeronimom i sv. Dominikom
 AKTI OP]E SKUP[TINE PROVINCIJALÂ
REDA PROPOVJEDNIKA

slavljene u Bogoti od 17. srpnja do 8. kolovoza 2007., u samostanu sv. Dominika,

pod predsjedanjem fr. Carlosa Alfonsa Azpiroza Coste, U~itelja Reda propovjednika

IZBOR

S francuskoga preveo:
Fr. Mihael Mario Tolj O.P.
Angelino Medoro, 1576.-1631.Djevica s Djetetom
s Ivanom Krstiteljem. sv. Josipom koji spava i sv.
Dominikom, ulje na platnu, Sevilla

II. poglavlje: Ljubiti svijet
Apostolski `ivot
Poziv na obnovu
46 U ovom razdoblju zahvale koje }e nas od
2006. godine voditi k proslavi osamstote obljetnice
potvrde Reda 2016. godine, U~itelj Reda u svom je
izvje{}u ovoj Op}oj skup{tini istaknuo va`nost ob-
nove dominikanskog poslanja u punom smislu.
Razumijevaju}i taj poziv, Skup{tina poziva bra}u da
razmotre apostolsko poslanje Reda pod tim vidom.
U tu svrhu, oslanjaju}i se na bogatstvo i raznovr-
snost propovijedanja na{e bra}e po cijelom svijetu,
ona isti~e ~etiri temeljne dimenzije na{eg poslanja
danas.
47 Propovjednik je ponajprije ~ovjek susreta i
dijaloga. ^itamo kako je Dominik (G. Frachet,
@ivot bra}e, II, 10), dok je i{ao s hodo~asnicima
»Germanima«, `ele}i odgovoriti na njihovu duhov-
nu potrebu, pozvao svoje pratitelje da se priprave
govoriti im o Kristu rekav{i im: »Kleknimo i molimo
da ih mognemo razumjeti, kako bismo mogli govo-
riti njihovim jezikom i na taj na~in propovijedati!«
Tako su nazna~eni elementi apostolskog susreta:
susresti, moliti, slu{ati, dijalogizirati, nastojati razu-
mjeti potrebe i tada propovijedati.
48 Propovjednik je poslan ljubiti svijet po uzoru
na Krista ~iju prisutnost `eli objaviti. S dosta strana,
svijet {to ga danas vidimo izaziva tjeskobe: sukobi,
nasilja nad ~ovje~anstvom, stanja isklju~enosti,
patnje uzrokovane migracijama, nesigurnost mno-
gih, novi religijski pokreti koji propovijedaju
isklju~ivost, nastrani u~inci globalizacije, rizici
ekolo{kih preokreta, rizici za ljudsku obitelj koji
potje~u iz politikâ nacionalne sigurnosti. ^lanovi
dominikanske obitelji mogu potvrditi da su siroma-
si prve `rtve svega toga. Istodobno, svjedoci smo te
smo kojiput solidarni s neizmjernom nadom s kojom
mnogi rade da svi mognu prebivati u dana{njem i
sutra{njem svijetu. To je na primjer ono o ~emu
svjedo~i Svjetski socijalni forum (World Social Fo-
rum), u kojem je dobro da sudjeluje dominikanska
obitelj. Utvr|ujemo i neke pozitivne u~inke globa-
lizacije, kao {to je bogatstvo koje odsada mo`e
obuhva}ati interkulturalnu stvarnost na{ih gradova,
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
pobolj{avanje uvjeta `ivota zaslugom znanosti i teh-
nike, kao {to su nastojanja za vi{e jednakosti izme|u
spolova, koristi od napretka u podru~ju komunika-
cija. Potrebno je voljeti upravo takav svijet pun kon-
trasta, u nesigurnosti tih promjena kroz koje i sami
prolazimo, s nadom u njegovu budu}nost.
49 Svijet je propovjednikov klaustar. Stoga svaki
od nas treba preuzeti svoj dio odgovornosti u glo-
balnom poslanju Reda. Brzo mijenjanje dana{njeg
svijeta i intenzivnost s kojom se o~ekuje da se dade
potpora nadi tvore za nas «kairos»: u ime zajedni~kog
poslanja Reda pozvani smo da se odva`imo davati
odgovore na pozive koji nas vode izvan granica na{ih
zajednica i na{ih provincija.
50 Propovjednik je ~lan dominikanske obitelji.
S tog naslova, potrebno je s odlu~no{}u razvijati
apostolsku suradnju me|u bra}om, monahinjama,
apostolskim sestrama, laicima i drugim dominikan-
skim pokretima. Komplementarnost svakoga i sviju
davat }e doprinos ve}oj snazi svjedo~enja nade.
Duhovni polet u pogledu propovijedanja
57 Skup{tina je bila prigoda da si posvijestimo
kako su neke provincije krhkije od drugih i da sva
bra}a ne mogu biti jednako uklju~ena u apostolske
inovacije {to ih iziskuje novo stanje svijeta. Ipak, svi
sudjelujemo u istom poslanju i svima upu}ujemo
poziv da zajedni~ki obnovimo svoj duhovni, apo-
stolski, osobni i zajedni~ki polet.
58 Doga|a nam se svima da `alimo za onim apo-
stolskim pothvatima koje ne mo`emo preuzeti i da
dolazimo do zaklju~ka kako smo u nekim stvarima
nepokretljivi. No prvim adutom na{eg apostolskog
poleta ostaje `elja na{e bra}e i na{ih sestara da pro-
povijedaju evan|elje. Dapa~e, taj se polet mo`e s
razlogom oja~ati kad znamo da je trenutno u Redu
petina bra}e u po~etnoj formaciji.
59 Povratak svjedo~anstvima prve bra}e dobro
pokazuje da je `udnja za spasenjem mu{karaca i `ena
njihova doba razvila u njima osje}aj milosr|a i kva-
litetu Dominikove su}uti. Na{a duhovna tradicija
pokazuje isto tako kako je dijalog s Bogom pokretao
apostolski poziv prvih nara{taja. Ta stvarnost duho-
vnog `ivota, kontemplacije, liturgijskog slavljenja i
zagovora, najsigurnija je upori{na to~ka koja nam
61
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
mo`e uliti odva`nosti za iznala`enje novih na~ina
susretanja i propovijedanja u dana{njem svijetu.
60 K tomu, imamo sre}u `ivjeti s bra}om. U nji-
ma nalazimo potporu i ohrabrenje kad je to potreb-
no. Oni su nam dani i kao sugovornici s kojima
dijelimo radosti i tjeskobe poslanja. S njima jo{
otkrivamo da nas Bog, {alju}i nas propovijedati, po-
ziva da s pouzdanjem unesemo sve na{e ~ovje{tvo
u apostolsko susretanje. Zajedni~ki je `ivot tako, i
morao bi to uvijek sve vi{e postajati, mjesto gdje se
na{ identitet propovjednika ukorjenjuje u duhov-
nost Utjelovljenja.
Razumjeti potrebe za nadom i pridru`iti im se
64 Briga za ~ovje{tvo svakoga od nas, potaknuta
duhovno{}u Utjelovljenja, u sr`i je na{ega na~ina
nasljedovanja i navije{tanja Krista. U svijetu gdje je
~ovjek ~esto zaboravljen, izoliran, prezren, svjedo~iti
nadu zna~i ~esto ponajprije pomo}i osobama da
otkriju svoju temeljnu jednakost i da kao takve imaju
pravo biti razli~ite. To zna~i pridonositi i da se zi-
dovi koji se di`u me|u osobama, skupinama ili
dru{tvenim statusima ru{e kako bi se uspostavljalo
okupljanje o kojemu govori prorok (usp. Iz 60).
65 Osim toga, Red je danas svjedok da osobe i
dru{tva trpe od situacija strukturalnog poni`avanja
(kao {to je npr. trgovina ljudima, prisilni rad, mar-
ginalizacija autohtonog stanovni{tva, i jo{ dosta
toga). Na{a nas tradicija poti~e da podupiremo
po{tivanje ljudskih prava vode}i ra~una o razli~itim
kulturalnim kontekstima. To je poziv nama da ak-
tualiziramo svezu koju su u XVI. stolje}u bra}a
`eljela uspostaviti izme|u suprotstavljanja nepravdi,
solidarnosti sa `rtvama, teolo{kog promi{ljanja i
navije{tanja Evan|elja. Takav na~in djelovanja pru`a
nam metodu za na{e susretanje s ljudskim stvarno-
stima.
66 Za nas, propovjednike, svjedo~enje nade na{
je na~in doprino{enja u~vr{}ivanju Crkve koja }e
uistinu biti znak okupljanja i zajedni{tva, mjesto
dijaloga i bratstva. Kao {to je volio re}i brat Damian
Byrne, na{a karizma podsje}a Crkvu na njezinu
zada}u propovijedanja, {to je nama poziv da posta-
nemo svjesni svojih vlastitih slabosti na tom
podru~ju.
62
67 S Dominikom koji je sanjao da se pridru`i
«Kumanima», svjesni smo da nas na{e poslanje tre-
ba nositi sve vi{e naprijed. Doista, jedan od priori-
teta na{ega Reda jest da se pribli`imo onima koji su
daleko od vjere, i ta briga mora poticati na{u apo-
stolsku kreativnost i na{u smionost za otvoreno
navije{tanje Evan|elja Isusa Krista.
68 Vi{e provincija eksperimentiralo je na primjer
s novim na~inima propovijedanja, putem medija i
novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija.
To su nedvojbeno sredstva da do|emo do raznolike
i ~esto od Crkve udaljene publike, da promi~emo
nove na~ine razmjene me|u ljudima i na taj na~in
otkrivamo nove jezike za propovijedanje evan|elja.
Razmjena iskustava te razvitak suradnje bit }e zasi-
gurno Redu stvarala~ki poticaj za propovijedanje.
Izabrati dijalog
78 Propovjedni~ka djelatnost Reda obilje`ena je
odre|enim uvjerenostima: promid`ba slobode,
tra`enje istine, dijalo{ki stav, pouzdanje u razum,
pozornost na ~ovje{tvo svakoga, nada u zajedni{tvo,
po{tivanje sva~ijeg traganja za istinom. I sami smo
u potrazi za istinom, preplavljeni nesigurnostima, i
katkada nevje{ti uspostaviti dijalog me|u sobom i s
drugima. Pa ipak, vjerujemo kako te uvjerenosti daju
propovjedniku poslanje da ohrabruje dijalogom
svijet nade i su}uti, da promi~e vrjednote Radosne
vijesti i doprinosi objavi Bo`je prisutnosti za svakog
~ovjeka.
79 No danas odre|ene promjene koje utje~u na
kulture i dru{tva donose i rizike da izazovu «crte
loma» u svijetu (kako je govorio fr. Pierre Claverie),
koje su u suprotnosti s tim uvjerenostima koje na-
dahnjuju na{e propovijedanje. Stoga u obnavljanju
na{eg apostolskog `ivota treba obratiti posebnu po-
zornost na sljede}e stvarnosti: migracije, me|u-
religijska sukobljavanja, devijacije nekih novih reli-
gijskih pokreta, odre|ene pote{ko}e u ekumenskom
dijalogu, uznemirenost mladih za svoju budu}nost,
novi oblici siroma{tva, ekolo{ki rizici, porast inte-
grizama, napadi na ljudski `ivot. Kao propovjedni-
ci `elimo u tim stvarnostima, unato~ tomu {to su
te{ke, promicati dijalog.

Anga`irati se za sveop}e poslanje Reda
86 Svaki je brat po svom redovni~kom zavjeto-
vanju uklju~en u sveop}e poslanje Reda. Stoga, ova
je Op}a skup{tina vi{ekratno inzistirala, u ime tog
poslanja, na suradnji koju treba uspostaviti me|u
provincijama uz po{tovanje supsidijarnosti, na
nu`nosti da provincije stave bra}u na raspolaganje
za druge projekte izvan vlastitih, i na hitnost la}anja
novih utemeljenja ili konsolidiranja jo{ krhkih en-
titeta. Ta se suradnja treba po mogu}nosti ostvariti
u dominikanskoj obitelji, posebice s pokretima
Me|unarodnih volontera (D.V.I.) i Dominikanske
mlade`i (I.D.Y.M.).
Zaklju~ak
97 Na taj na~in Op}a skup{tina u Bogoti `eli
zacrtati put gdje je svaki brat pozvan pridonositi
vitalnosti propovijedanja u svijetu dana{njeg doba.
III. poglavlje: Intelektualno poslanje Reda
Proslov
99 Studij treba tvoriti integralni dio `ivota svakog
~lana Dominikanske obitelji. Ne studiramo samo
zato da bismo imali {to re}i, nego zato {to Rije~
Bo`ja preoblikuje na{e razumijevanje Boga, svijeta
i drugih. Metanoia je novo razumijevanje. Neki
zakonoznanac upita Isusa: »Tko je moj bli`nji?«.
Isusov odgovor, prispodoba o dobrom Samarijancu,
ponukao ga je da si postavi drugo pitanje: »Tko je
bio bli`nji ~ovjeku koji je upao u ruke
razbojnika?« (Lk 10, 36). Ako na{e propovijedanje
ne preoblikuje duh ljudi koliko i njihovo srce, ono
}e se izokrenuti bilo u moraliziranje, bilo u senti-
mentalizam.
100 Studij pripada na{em hodo~a{}enju ka kon-
templaciji Onoga u kojemu }emo na}i svoje
bla`enstvo. Proslov o intelektualnom poslanju Reda
u aktima Op}e skup{tine u Providenceu, tekst Mi-
sericordia Veritatis (usp. ACG 2001, 104-135), nudi
duboko istra`ivanje na~ina na koji su na{ domi-
nikanski `ivot, na{e propovijedanje, na{a kontem-
placija i traganje za pravdom utemeljeni na na{em
studijskom `ivotu. Taj dokument mora ostati refe-
rentna to~ka za razumijevanje poslanja Reda. To
izlaganje nije potrebno ovdje ponavljati.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
101 Dakle, na{e je propovijedanje neodvojivo od
ljubavi prema Istini, osobito u svijetu u kojem se
sama mogu}nost prila`enja istini dovodi u pitanje,
kako to pokazuje Ivan Pavao II. u Veritatis Splendor.
Op}a skup{tina u Krakowu u De vita intellectuali
et praedicatione (v. ACG 2004, 128-131) daje Redu
prodornu analizu tog izazova. Suo~eni smo s »dvo-
strukim izazovom {to ga danas postavljaju relativi-
zam (radikalni pluralizam i ’postmoderno’ nepovje-
renje u razum) i fundamentalizam. Prvi nije~e lju-
dskom razumu svaku mogu}nost da do|e do apso-
lutnih, kona~nih i op}ih istina. Drugi apsolutizira
parcijalne istine i uskra}uje razumu naravno vr{enje
njegove rasudne mo}i« (ACG 2004, 128).
102 Na{ suvremeni svijet obilje`en je tim dvo-
strukim izazovom: uzmicanjem radi izbjegavanja
suo~avanja s temeljnim pitanjima glede ljudske eg-
zistencije, na Zapadu, i {irenjem nasilja proiza{log
iz religijskog fundamentalizma po cijelom svijetu.
Samo kao ljudi dijaloga mo`emo nadi}i te dvije na-
pasti: relativizma i fundamentalizma. Dijalog s dru-
gim religijama, a posebice s islamom, treba ostati
temeljni prioritet Reda, kao {to to isti~e izvje{}e
Povjerenstva za me|ureligijski dijalog, {to ju je usta-
novio U~itelj Reda.
103 Na{e svjedo~enje u prilog punine istine u
Isusu Kristu zna~i da imamo pouzdanja u Objavu
koju smo primili u Rije~i Bo`joj. Moramo jednako
tako imati poniznosti prihvatiti istinu tamo gdje ju
se mo`e na}i, ~ak i me|u onima koji su druge vjere
ili koji ju uop}e nemaju, imaju}i u vidu da sva istina
dolazi od Krista. Ba{tinici smo bogate intelektualne
tradicije, osobito one sv. Tome Akvinskog, koju tre-
ba prou~avati, voljeti i prenositi. No istinski ba{tinici
svetoga Tome bit }emo ako budemo zanosno ~ez-
nuli za istinom koja }e nas voditi iznad sigurnosti
primljenih odgovora; zato, borimo se da se pribli`imo
otajstvu Bo`je istine koja je ponad svake rije~i. Zbog
toga se moramo usuditi uklju~iti se u raspravu sa
svima onima koji tra`e razumnost i mudrost. Tre-
bamo imati hrabrosti izgubiti tlo pod nogama kako
bismo, poput svetog Tome, molili Boga za pronica-
vost u shva}anju. Sveti Dominik `elio je da budemo
prosja~ki Red, ne samo prosjaci kruha, nego jednako
tako i mudrosti.
63
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
104 Ta ljubav prema istini obilje`ava i na{u ulogu
unutar Crkve. Mi smo sinovi i k}eri svetog Domi-
nika in medio Ecclesiae. Na{ anga`man za jedinstvo
istine u Kristu odra`ava se u na{oj brizi za jedinstvo
Reda i Crkve. Karizma Reda propovjednika zahtije-
va da ostanemo ujedinjeni, propovijedaju}i «jedno
tijelo i jedan Duh kao {to smo i pozvani na jednu
nadu svog poziva; jedan Gospodin, jedna vjera, jedan
krst, jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i
u svima» (Ef 4, 4-5).
105 Sveta Katarina Sijenska daje nam trajno
svjedo~anstvo dominikanske brige za jedinstvo
Crkve. To je osobito danas na{a proro~ka zada}a, u
Crkvi koja je ~esto obilje`ena ideolo{kim podjelama.
Ta proro~ka zada}e temelji se na na{em pouzdanju
u jedinstvo istine u Kristu. U~itelj Reda ustanovio
je Komisiju «Istina u ljubavi» da pomogne Redu u
suo~avanju s teolo{kim tenzijama, koje mogu na{em
`ivotu jednako na{koditi koliko i obogatiti ga.
106 Ali taj sklad punine istine u Kristu nalazi se
onkraj poimanja bilo koje teologije. Trajno
hodo~a{}enje Crkve prema Onomu koji je Istina
uvijek je uklju~ivalo trenutke napetosti, po~ev{i od
suprotstavljanja Petra i Pavla u Antiohiji pa sve do
danas, kada se suo~avamo s pitanjima kako pomiri-
ti tradiciju s novim doprinosima. Katkada je to do-
vodilo na{u bra}u u napetosti s najvi{im crkvenim
vlastima. Teolo{ko se istra`ivanje mo`e u po~etku
~initi nelojalnim prema tradiciji. Ipak, mi izvr{avamo
lojalno svoju ulogu u Crkvi ohrabruju}i na{u bra}u
i sestre u njihovu traganju za istinom, time {to se ne
bojimo iskazati im potporu i ohrabrenje, ali isto tako
i bratsku kritiku. Red bi trebao biti model odgovor-
ne, kriti~ke i bratske rasprave u Crkvi.
107 Ako nam je vr{iti svoje poslanje u Crkvi, tada
je Redu potreban sna`an studijski `ivot. Kao {to to
ve} godinama opetuje svaka skup{tina, potrebno je
formirati mladu bra}u do najvi{e intelektualne razi-
ne. Ponavljane preporuke skup{tina ostajale su uve-
like neu~inkovite. Provincije su izvrgnute mnogo-
strukim pritiscima da odgovore na druge potrebe,
iako je na{ intelektualni `ivot temelj za svako na{e
poslanje. Provincije su ~esto premalo naklonjene
pozitivnom odgovoru na zamolbe U~itelja Reda da
bra}a predaju u institucijama pod njegovom juris-
dikcijom. Red bdije nad tim da te institucije posta-
64
nu sredi{ta izvrsnosti, ne daju}i im isto tako dadne
neophodnu potporu. Opetovanje rije~i bez u~inka
potkopava vrijednost rije~i koje izgovaramo (usp.
Relatio MO – Izvje{}e U~itelja Reda – 163-165).
108 Kako dakle mo`emo i}i naprijed? Ova Op}a
skup{tina, kao vrhovna vlast Reda, izjavljuje da je
do{lo vrijeme da se prije|e na mjere koje su vi{e
prakti~ke naravi ako se `eli razvijati na{e poslanje.
Red treba imati strategiju svoga intelektualnog po-
slanja, koje }e mu pomo}i da odgovori prioritetima
na{eg doba, da artikulira odnose me|u institucijama
pod jurisdikcijom U~itelja Reda i institucijama pro-
vincija za studij i istra`ivanje, te da osigura razvoj
na{eg intelektualnog `ivota u svakoj regiji Reda.
109 Op}a skup{tina u Krakowu dala je korisnu
analizu uloge regensa studija (usp. ACG 2004, 114-
160). Stvarni razvoj intelektualnog `ivota na pro-
vincijskoj razini iziskuje dublju analizu uloge pro-
vincijala u njegovoj suradnji s regensom i provin-
cijskim moderatorima studija (usp. Relatio MO
71).
110 Ovo je trenutak nade u `ivotu Reda. Mnoge
podjele iz prethodnih godina podosta su nadvlada-
ne. Milo{}u smo obdareni {to imamo zvanja u ve}ini
entiteta Reda. Moramo iskoristiti tu prigodu s
hrabro{}u.
IV. poglavlje: ^e`nja za dominikanskim
`ivotom
@ivot bra}e
155 Zahvaljujemo Bogu za bra}u koja nastavljaju
vjerno `ivjeti svoje zvanje u `ivotnom radostima i
te{ko}ama. Sje}aju}i se `ivota svetog Dominika i
raspravljaju}i zajedno, potpunije smo razumjeli bo-
gatstvo na{eg bratskog `ivota, kako je prikazan u
Konstitucijama i u dokumentima prethodnih Op}ih
skup{tina, posebice one u Krakowu (213-259).
Odlu~ili smo ponuditi ovo razmi{ljanje kako bismo
ohrabrili svakog od nas u na{oj `arkoj ljubavi prema
dominikanskom `ivotu i da u~vrstimo autenti~an
na~in `ivljenja bratskog `ivota. Vjerujemo da ovo
razmi{ljanje sadr`i teme hitne za revitalizaciju na{eg
`ivota u zajednici i nadamo se da }e ono biti pomo}

za na{a osobna razmatranja, za na{e skup{tine, su-
srete i sastanke samostanske zajednice. I molimo da
Bog nastavi raspaljivati na{u ljubav prema domi-
nikanskom `ivotu i poslanju propovjednika.
[to mijenja na{ `ivot?
156 Godine 1203. biskup Diego iz Osme i sveti
Dominik zapo~e{e neo~ekivano putovanje na mol-
bu kralja Kastilje, kako bi ispunili jednostavnu
zada}u, no ova ih je dovela do ne~eg nepredvi|ena.
To je zapalilo u svetom Dominiku nezasitnu ~e`nju
za propovijedanjem i za utemeljenjem Reda propo-
vjednika.
157 Jedne no}i, tijekom toga putovanja, novo
osvje{}enje zapali duh i srce svetog Dominika.
Stigav{i u jednu gostionicu, susreo je gostioni~ara
koji je bio sljedbenik albigen{kog u~enja i `ivio po
njemu. Po~eli su razgovarati i proveli no} u razmjenji-
vanju svojih vjerskih nazora i osobnih povijesti,
svojih zajedni~kih to~aka i razila`enja. Mo`emo
samo zamisliti koliko su nau~ili jedan od drugoga.
Sveti Dominik, hranjen plodovima svoje kontem-
placije, postao je svjestan gostioni~areve dobrote.
Zanosan je bio dijalog jer je proizlazio iz vjerskog
nazora dvojice ljudi.
158 Sje}aju}i se toga dobro poznata doga|aja,
stavljeni smo pred izazov da ispitamo svoj `ivot da-
nas i da ga obnovimo za budu}nost. Taj nas doga|aj
podsje}a na nu`ne elemente za plodan zajedni~ki
`ivot: dijeliti iskustvo vjere u Isusa Krista, pripo-
vijedati jedni drugima svoje osobne povijesti kako
bismo rasli u uzajamnom razumijevanju, slu{ati je-
dni druge, otkrivati perspektive drugih i na{e, i biti
na raspolaganju za promjenu.
159 Zanimljivo je vidjeti u toj pri~i kako su se
istodobno i sveti Dominik i gostioni~ar promijeni-
li. Gostioni~ar se vratio k punini vjere u Isusa Krista.
Sveti Dominik nije se vratio u Osmu niti nastavio
svoj `ivot kao regularni kanonik i potprior.
Preobra`en tim susretom, anga`irao se u poslanju
propovijedanja i otada je poznat kao »brat Domi-
nik«. Taj doga|aj, izme|u ostalih (npr. znak u
Fanjeauxu, okupljanje prvih djevojaka u kontempla-
tivnu zajednicu i utemeljenje Reda), promijenio je
njegov `ivot.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
160 Po~etci na{eg Reda obilje`eni su na vi{e
na~ina. Jedno je sigurno: sveti Dominik bio je sna`no
zanesen Bogom, {to ga je pozivalo na ne{to novo i
poticajno gdje bi dijalog imao va`nu ulogu. Taj zanos
ulio je svetom Dominiku `elju da okupi i druge da
propovijedaju s njim za spasenje svih. Naslu}ivao je
da }e se plodovi svetog propovijedanja ostvariti kada
bra}a budu radosno `ivjela kao jedno srce i jedna
du{a, uvijek pripravni krenuti na put zbog ljubavi
prema evan|elju i prema svojoj bra}i i sestrama. Bog
nas i dalje poziva na novost i na izazove bratskog
`ivota koji nas obuzimlju rado{}u i odu{evljenjem.
1. Zajedni~ki `ivot i poslanje: ~e`nja za
suradnjom
161 Skup{tina odra`ava zajedni~arsku narav
Reda. Kao {to to ka`e U~itelj Reda u svom izvje{}u
(Relatio 92), »prakticiranje zajedni~kog `ivota pri-
pravlja i poti~e na propovijedanje, a s druge strane
propovijedanje oblikuje i oplo|uje zajedni~ki `ivot«
(KKN 1 § IV). Tako je, dakle, zajednica osovina
dominikanskog `ivota i humus iz kojega izrasta.
Dominikanska tradicija potvr|uje va`nost i nu`nost
zajednice koja podupire poslanje propovijedanja:
»U Redu, prakticiranje zajedni~kog `ivota smatra
se bitnim za hranjenje propovijedanja, a ne samo da
podupire osobni `ivot brata. Kvalitetan zajedni~ki
`ivot hrani i ~ini vjerodostojnim poslanje zajednice«
(Relatio 89). Razmotrimo sada neke vidove koje
treba istaknuti za plodnu ravnote`u izme|u poslanja
i zajedni~kog `ivota.
A. Pripadnost i poslanje
162 U po~etku svog apostolskog `ivota, sveti
Dominik iskusio je na jugu Francuske koliko je bilo
te{ko, i koliko malo plodno propovijedanje bez
pomo}i zajednice. Na{e zajednice tvore razli~ite
osobe, kulture, interesi, snovi i nade, ali ima ne{to
{to nas sve ujedinjuje: pozvao nas je Krist i odlu~ili
smo se da ga slijedimo po karizmi svetog Dominika.
Od toga ~asa, tvorimo zajednicu bra}e koja mogu
re}i: »ovo je na{a zajednica«, »ovo je na{ vikarijat«,
»ovo je na{a provincija«, »ovo je na{ Red«. Na{ iden-
titet podrazumijeva razvidan smisao pripadnosti koji
osje}amo kao ~udesan dar.
65
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
163 Zajednica `ivi u slu`bi poslanja, uvijek u po-
kretu i u potrazi za drugim. Njezin je razlog po-
stojanja susretanje ljudi u njihovoj konkretnoj si-
tuaciji kako bi razgovarala s njima o Bogu i njegovu
Kraljevstvu. Izgubi li zajednica taj ritam, vi{e ne }e
biti ono {to jest i vi{e ne }e pronositi svjedo~enje.
Nu`no je, dakle, da zajednica, koju animira prior te
kroz susrete i samostanske skup{tine, poti~e
zajedni~ki `ivot u punini i navije{tanje Kraljevstva
Bo`jega.
B. Zajedni~ki projekt
164 U brojnim prigodama pitamo se kako pomi-
riti napetost izme|u bratskog `ivota i poslanja.
Zajedni~kim projektom i radom na njegovu ostva-
renju ta napetost postaje pozitivna (usp. Meksiko
39; Caleruega 44; Bolonja 127-132). Taj projekt pri-
pada svima kako bi ~itava zajednica bila ona koja
propovijeda i svjedo~i (usp. KKN 311). Taj projekt
ne sastoji se samo od satnice i zada}a koje treba
programirati; on je sredstvo za me|usobno produ-
bljivanje odnosa, u~vr{}ivanje iskrene komunikacije
i anga`mana svih u poslanju. Uvijek je nu`no da
svaka zajednica izradi i evaluira jednom godi{nje svoj
zajedni~ki projekt, koji je prijeko potrebno sredstvo
za pobolj{anje zajedni~kog `ivota. Taj projekt ne
mora imati u vidu samo pastoralni rad, zajedni~ku
liturgiju i ekonomsku organizaciju, zajednica u tomu
mora jednako tako izraziti ciljeve i sredstva {to ih
sama sebi zadaje kako bi postala mjesto u~enja, su-
sreta, slavljenja, i ku}a propovijedanja (usp. Krakow
219-226). Projekt djelovanja zajednice tako|er mora
integrirati prioritete predvi|ene u projektu provin-
cije i one u projektu Reda. Kanonski su pohodi pri-
mjerene prigode za zajedni~ko ocjenjivanje poslanja
zajednice u svjetlu projekta koji smo zajedni~ki izra-
dili (usp. Meksiko 40).
C. Suradnici u poslanju
165 Svaka zajednica sura|uje u poslanju, svi smo
suodgovorni. Pozorna na ono {to je re~eno u Bolonji
(135-137) i u Krakowu (250-251, 257-258), Komi-
sija za prou~avanje kleri~ke dimenzije Reda i uloge
bra}e suradnika u Redu – Komisija kojoj iskreno
zahvaljujemo na ustrajnosti u radu – podsje}a nas
da su »svi ~lanovi Reda, sve}enici i bra}a suradnici,
66
na prvomu mjestu bra}a u svetom Dominiku, koji
poku{avaju skupa `ivjeti u zajednici bra}e u slu`bi
propovijedanja« (Izvje{}e komisije, str. 2). Zato je
sveti Dominik `elio da ga zovu «frater Dominicus»
(Montpellier 1206). Kad se zavjetujemo u Redu, svi
postajemo bra}a u redovni~kom `ivotu. Svi smo
suradnici, ~ak iako su na{i apostolati razli~iti, svi
sura|ujemo u istom poslanju. Tako jo{ jednom
isti~emo ~injenicu da je slu`ba propovijedanja po-
vjerena prije svega ~itavoj zajednici, a u toj slu`bi
postoje razli~iti putovi gdje nezare|ena bra}a
tako|er sudjeluju u poslanju Reda. Ta stvarnost ne
prije~i da se Red smatra ’kleri~kim’ (usp. KKN VI),
ali ona isklju~uje klerikalizam: postoje brojni na~ini
`ivljenja dominikanskog poziva; oni su svi lijepi,
va`ni i treba ih njegovati. Eto za{to promotori zvanja
na provincijskoj i lokalnoj razini, ako je mogu}e u
me|uprovincijskoj suradnji, moraju ohrabrivati i
izra`avati razli~ite oblike `ivljenja dominikanskog
poziva: oblik `ivljenja kao zare|eni brat ili oblik
`ivljenja kao nezare|eni brat. Isto tako, konstatira-
mo bogatstvo koje na provincijskim i op}im
skup{tinama donosi nazo~nost nezare|ene bra}e.
Voljeli bismo da U~itelj Reda nastavi u tom smjeru
kako bi se ova promi{ljanja primjenjivala u razli~itim
entitetima Reda.
D. Izazovi
166 Pre~esto se zajednice posve}uju brojnim
zada}ama, suo~avaju se s te{ko}ama te mogu izgu-
biti svoj kontemplativni ritam, {to ~ini su`ivot mno-
go te`im. To je ono na {to se misli kad ka`emo (na
primjer) : «te{ko komuniciramo», «zajednica nam
ne poma`e», «moja je istinska zajednica ta grupa ili
neka druga», «malobrojni smo i u godinama», «moja
obitelj zahtijeva moju pa`nju i moju pomo}», «imam
svoju profesiju»... Zajednica mora tra`iti odgovore
na te situacije stvaraju}i prostore za susretanje s
Bogom i s bra}om, npr.: zajedno iskreno razmijeni-
ti svoja iskustva; molitveni trenutci za oja~avanje
zajedni{tva; prigode da budemo zajedno i zajedno
provodimo slobodno vrijeme.
167 Tijekom Op}e skup{tine bra}a su nam go-
vorila o onima koji `ive na mjestima gdje bjesni rat,
nasilje i manjak slobode. Zadivljeni smo na~inom na
koji se ta bra}a me|usobno potpoma`u ostaju}i

vjerni poslanju koje su primili. To nam je
svjedo~anstvo pomoglo nadi}i svoje to~ke gledi{ta
koje su previ{e vezane za na{a boravi{ta. ^esto mi-
slimo da se imamo suo~iti u svojoj konkretnoj si-
tuaciji s previ{e napornih te{ko}a i problema. Kada
slu{amo bra}u koja `ive u toliko druk~ijim kontek-
stima i kad im otvorimo svoje srce, to nas nuka da
se okrenemo k onomu {to je bitno i {to pokre}e
na{u solidarnost. Pozvani smo prihvatiti i pomaga-
ti jedni drugima kao bra}a. Sigurno je da }e iz kon-
templacije izrasti snaga za svladavanje te{ko}a, kojih
ne }e nedostajati. Svaka je zajednica pozvana posta-
ti «dom propovijedanja» jer se naime u takvu domu
`ivi ono {to se propovijeda.
2. Zajedni~ki `ivot i bratstvo:
~e`nja za zajednicom
A. Zajedni{tvo i komuniciranje
168 Zajedni~arski je `ivot plod kontinuirana pro-
cesa i duga u~enja s ciljem da na primjeren na~in
odgovorimo na Gospodinov poziv da `ivimo u zaje-
dnici. Potrebno nam je trajno u~iti «stvarati zajed-
nicu». Konstatiramo da katkada `ivimo u nedostat-
nu komuniciranju, u izolaciji ili individualizmu koji
u nama izazivaju nemir. Ponekad se ~ak ne po{tuje
ni minimum dijaloga koji tra`e na{e Konstitucije; u
drugim prigodama, iako se po{tuje propis, ne dosti`e
se komunikacija i sudjelovanje u koje }emo svi biti
uklju~eni. Te situacije, kad se produ`uju, mu~ne su
ne samo za kvalitetu zajedni~arskog `ivota, nego i
za samu bra}u. Zbog toga ohrabrujemo zajednice
– bila u njima bra}a brojna ili ne – da promi~u kva-
litetnu komunikaciju me|u svojim ~lanovima. Ko-
municiranje je najprije i prije svega antropolo{ka
danost, ona definira ljudsko bi}e i o~ovje~uje nas.
Komuniciranje na razli~itim razinama (razmjena
ideja, osje}aja, vjere) dovodi do konsenzusa,
zajedni{tva, jednodu{nosti. Da se do toga do|e, su-
sreti su zajednice nenadomjestivi. Oni nam dopu{taju
da si, nadilaze}i povr{ne i funkcionalne razmjene
mi{ljenja, dademo potrebno vrijeme za razmjenu
mi{ljenja o glavnim temama koje se ti~u na{eg `ivo-
ta i poslanja.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
169 Bratsko i iskreno komuniciranje pomo}i }e
nam da ponovo prona|emo uzajamno pouzdanje u
dubinskoj dobroti svakoga brata i u dobroj volji svih
i svakoga pojedinoga. Sveto propovijedanje izvire iz
zajednice svakodnevno preobra`avane na{im bra-
tskim `ivotom. Bit }e uvijek prisutna ku{nja da
izbjegavamo problemati~ne dijaloge o na{em afek-
tivnom `ivotu, da ne prihva}amo svoju ljudsku uvje-
tovanost ili svoje slabosti. Po toj otvorenosti dija-
logu mo}i }emo nadi}i pote{ko}e u komuniciranju
me|u nara{tajima i rizike individualizma, koji
sprje~ava integraciju u zajedni~ke projekte. Uosta-
lom, ni{ta ne mo`e nadomjestiti me|usobni dijalog.
Moramo biti pozorni na to da nova sredstva komu-
niciranja (e-mail, internet, mobitel) ne zamjenjuju
taj prijeko potreban me|usobni odnos.
170 Rekreacije i sve~ana slavlja pogoduju izgra-
dnji bratstva. Isto vrijedi za neformalne susrete (kul-
turne aktivnosti, izleti....) i za trenutke dokolice i
radosti koji se dijele zajedno (usp. Krakow 244 i
247).
171 Zajedni~ki element redovni~kog `ivota ne
}e se nikada mo}i svesti na samo te psiholo{ke ili
moralne vidove. Samo prakticiranje bogoslovne
krjeposti ljubavi – koja je za svetog Tomu oblik
prijateljstva (Suma teologije II-II, q. 23, a. 1) –
pomo}i }e nam, u krajnjoj instanci, nadvlavadati
podjele i neslaganja, odr`avati trajnu skrb prema
bratu i zauzimati se za njegovo dobro.
172 Komuniciranje se mora pro{iriti osobito na
bra}u iz bliskih zajednica. Kada se bra}a koja stanuju
u istom susjedstvu sastanu, to vrijeme provedeno
zajedno ~esto je pogodno za bratsku razmjenu
mi{ljenja i za oboga}ivanje poslanja. Osim toga,
iskustvo nam pokazuje velika dobro~instva {to ih
pribavlja briga za srda~an prijam i poziv drugoj bra}i,
dominikanskoj obitelji, poznanicima i onima koji
su nekada bili ~lanovi Reda da sudjeluju s nama u
molitvi, za stolom i u razgovoru (usp. Krakow 226).
To otvaranje dominikanskoj obitelji, posebice laika-
tu, pomo}i }e nam da u~inkovito napredujemo u
na{em zajedni~kom poslanju (usp. Providence 423).
Osmostoljetna obljetnica utemeljenja Prouilhea i
Skup{tina dominikanskih lai~kih bratstava, slavljene
obje ove, 2007. godine, bile su prigoda za sve ve}e
pribli`avanje, komunikaciju i suradnju.
67
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
B. Dar starenja u zajednici
173 Nada u dulji `ivot otvara nove mogu}nosti
u dominikanskom `ivotu: svaki brat u godinama ima
jo{ pred sobom brojne godine tijekom kojih mo`e
mnogo doprinijeti zajedni~kom `ivotu i razli~itim
apostolatima. Ustvari, u odre|enim provincijama
broj bra}e u godinama osjetno je porastao i brojni
su oni koji, me|u njima, dr`e dobru razinu aktivno-
sti propovijedanja i oboga}uju zajednicu svojom
prisutno{}u, svojim darovima te uslugama koje joj
~ine. Prisutnost u na{im zajednicama bra}e koja su
ograni~ena ~injenicom svoga slaba zdravlja ili pozne
dobi dobro pokazuje da na{a vrijednost ne ovisi o
onome {to mo`emo ~initi ili ne, nego o onome {to
jesmo i o zna~enju na{e prisutnosti u zajednici. Broj-
na su bra}a koja nam daju veliku lekciju svojim
svjedo~enjem u toj etapi svoga `ivota.
174 Progresivno starenje ograni~uje isto tako
sposobnosti za apostolat i zajedni~ki `ivot. Ta situa-
cija stavlja nas pred izazov da nau~imo starjeti `ive}i
bratski zajedno. Starjeti u zajednici jest umije}e, pa,
kao takvo, ono pretpostavlja nezanemarivo u~enje,
pripravu, napor i stegu, i prakticiranje odgovaraju}ih
krjeposti, me|u kojima se mogu istaknuti: to da
pusti{ da ti se pomogne, ne izolirati se i ne zatvori-
ti se u sebe, poku{ati biti u svezi s idu}im nara{tajima,
ostati u tijeku onoga {to se doga|a i gledati s nadom
u budu}nost.
175 Iako visoka dob i bolest ne idu uvijek skupa,
vrijeme starosti jest trenutak kada zdravlje slabi.
Pojave novih bolesti u svezi s produ`enjem trajanja
`ivota moraju nas u~initi osjetljivijima na fizi~ko i
psihi~ko zdravlje, i na odgovornost da poma`emo
bra}i u godinama koja malo pomalo slabe. Svaka bi
provincija trebala nastojati prona}i sredstva
najprilago|enija svojim mogu}nostima za
odgovaraju}u pomo} bolesnoj i starijoj bra}i. U
svakom slu~aju, trebalo bi im uvijek pomagati da se
osje}aju ~lanovima zajednice. Od po~etka Reda,
skrb i briga za bolesnu bra}u prikazivani su kao
zada}a cijele zajednice. Hunmbert iz Romansa na-
pisa: «Nema ve}eg milosr|a od onoga koje se
iskazuje bolesnima»; te da se s bra}om u godinama
i s bolesnom bra}om mora postupati «sa svom
mogu}om ljubavlju» (Opera de Vita Regulari I, 205;
II, 304).
68
3. Posve}eni `ivot: `arka ~e`nja biti u~enikom
A. Su-odgovornost
176 Danas postoji globalno nezadovoljstvo pre-
ma vlasti kakva se prakticira u brojnim upravama i
institucijama, {to komplicira njezino vr{enje.
Dapa~e, negativni u~inci individualizma stvaraju
napetosti izme|u osobe i op}ega dobra. Jedva da je
konsenzus vi{e opcija u polariziranom dru{tvu gdje
se u raspravama radije napadaju slabosti osobe ne-
goli se tra`i istina. Na{ dominikanski `ivot nije izu-
zet od aktualnih stavova na{ega doba. Stoga je va`no
da na{i `ivoti budu upravljani s ljubavlju, koja je cilj
na{eg zavjeta posluha (usp. KKN 19). Cilj na{e
uprave jest dostatan konsenzus me|u bra}om. Tako
ohrabrujemo svakoga me|u nama da obnovi svoju
profesiju i ispita kako nas ona konkretno suobli~uje
Kristu (usp. KKN 18).
177 Svima nam je izazov prihvatiti primjer svetog
Dominika, koji se sam podlo`io odlukama Op}e
skup{tine. ^aste}i i po{tuju}i svoje zakonodavstvo,
na}i }emo svoj put svetosti i sre}e. Ta duhovnost
Konstitucija sve nas poziva na uzajamnu odgovor-
nost i suodgovornost. Svi smo odgovorni za funkcio-
niranje na{ih zajednica i na{eg dominikanskog `ivo-
ta. Na `alost, pre~esto se na odgovor na te akte
gleda kao na smanjenje osobne autonomije, dok
ustvari odgovoriti na nj zna~i priznati da smo svi
uzajamno odgovorni za svoj `ivot i jedni za druge.
178 Jedinstvo na{ega `ivota temelji se na posluhu
(usp. KKN 17, II); taj se posluh sastoji od mnogo-
strukih dijaloga u vidu razlu~ivanja koje uvijek tra`i
suradnju bra}e za dobro na{ega `ivota i na{ega po-
slanja (usp. KKN 20 III, IV). Istodobno, taj nas
zavjet pokre}e da «vladamo sami sobom u svom
srcu» (KKN 19). Po posluhu prihva}amo ono {to
ne bismo otprve. Poslije }emo nau~iti da takvo
prihva}anje donosi mnogo plodova u nama i za dru-
ge. U tim se trenutcima sje}amo svoje prve ljubavi
(usp. Relatio 8), odu{evljenja za dominikanski `ivot.
Budu}i da smo slobodno zavjetovali posluh, istinski
test na{eg odgovora na vlastito zavjetovanje dolazi
kada se od nas tra`i da u~inimo ne{to {to se razlikuje
od na{ega vlastita plana.

179 Bitno je da prior poti~e na dragovoljno
slu`enje (usp. KKN 20, III) kada vr{i vodstvo zaje-
dnice animiraju}i, ohrabruju}i bra}u i omogu}uju}i
im da `ive `ivotom koji su zavjetovali bivaju}i od-
govornima prema donesenim odlukama (usp. KKN
311). Uz to, kako to izjavljuje U~itelj Reda u svome
izvje{}u (Relatio 95), prior ne samo da koordinira
`ivot zajednice, nego jednako tako njome upravlja
i vodi ju po zakonima Reda.
180 Od po~etka svoje formacije svi smo prije
svega bili pozvani biti odgovornima za razvoj svoga
poziva u slobodnoj suradnji s milo{}u (usp. KKN
156). Stoga nitko nema pravo dispensirati sama sebe
od obveza na{ega zakonodavstva bez konzultiranja
i prethodnog dopu{tenja mjerodavne vlasti (Krakow
239). Ne treba se vi{e koristiti argument po kojem
je potrebno slijediti svoju savjest, s ciljem da se
izbjegnu odgovornosti. Op}a skup{tina u Providen-
ceu (279) podsje}a nas da «ne mo`emo sami sebe
uzdignuti kao autonomne centre aktivnosti i, isto-
dobno, pripadati Redu. Me|uovisni smo nu`no{}u
i pozivom».
B. Afektivni `ivot
181 Odre|eni vidovi dana{nje kulture koji se
prikazuju u reklamama, filmovima, televizijskim
programima... suprotni su evan|elju i ljudskom do-
stojanstvu. Trgovina `enama, dje~ja pornografija,
seksualne zloporabe tragi~no potkopavaju temeljno
evan|eosko na~elo: neotu|ivo dostojanstvo lju-
dskog bi}a, to da je svaka osoba stvorena na sliku
Bo`ju. Unato~ toj stvarnosti, `elimo ponovno istak-
nuti da ljubimo i da smo ljubljeni. No ljudska je
ljubav ograni~ena i svoje ispunjenje nalazi u ve}oj
ljubavi, a to je odnos s Bogom. Bo`ja ljubav prema
nama jest i razlog zbog ~ega smo u{li u redovni~ki
`ivot. Stoga slobodno i radosno prihva}amo ljubav
prema ~isto}i kao izraz na{e ~e`nje za Bogom i lju-
dskim prijateljstvima.
182 Na{e su zajednice mjesta zajedni{tva i
prihva}anja (usp. KKN 4, 1). To je posebice istinito
za na{u bra}u koja pate od svake vrste nevolja (usp.
KKN 12, 13). Svatko od nas tijekom `ivota prolazi
trenutke krize koji uvijek zahtijevaju suosje}anje,
razumijevanje, opro{tenje, a ne osudu (usp. KKN
3, II). U tome smo svi isti. Susre}emo iste izazove
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u svojoj potrazi za ravnote`om u na{im odnosima;
u njima otkrivamo intimnost i razvijamo prijatelj-
stva, znaju}i da nijedno drugo bi}e ne }e nikada mo}i
odgovoriti na sve na{e potrebe.
183 Bratski je `ivot stvaran samo utoliko ukoliko
svatko od nas stvarno susre}e druge, kao {to je sve-
ti Dominik to u~inio s gostioni~arem. Iako oklije-
vamo govoriti o svom afektivnom `ivotu, ne mora-
mo, ipak, izbjegavati razgovore u kojima se uzajam-
no slu{amo, dijelimo svoj `ivot s drugima i gledamo
u lice na{oj ~ovje~nosti u svoj njezinoj kompleksno-
sti. Upoznati i razumjeti putove na{e bra}e poma`e
nam da budemo prijazniji i omogu}uje nam rasti u
afektivnosti. To nas uzajamno razumijevanje ~ini
su}utnima i omogu}uje da dopustimo svome bratu
da se izrazi istinito i slobodno. To iziskuje vrijeme,
iziskuje strpljivost i iskrenu brigu za drugoga.
184 Na `alost, u na{em iskustvu, bra}a se polako
povla~e iz zajednice, a da se to i ne primijeti. A kad
nas se upita: «Gdje je tvoj brat?», imamo li odgovor?
Anga`irati se jedan prema drugome i biti odgovor-
ni za svakoga bitna je sastavnica na{eg ljudskog
razvoja i na{eg preobra`aja. Mijenjamo se `ive}i bra-
tski `ivot s onima koje je Bog stavio na odre|eno
mjesto i u odre|eno vrijeme. Da bismo `ivjeli takvim
bratskim `ivotom, iskustvo nam pokazuje nu`nost
pronala`enja smisla me|usobnog povjerenja i
pouzdanja. Dijeliti zajedni~ki `ivot zna~i i govoriti
o pogrje{kama koje po~injamo i o granicama koje
smo mogli nadi}i. Bez prikladne me|usobne blisko-
sti slabimo atmosferu povjerenja unutar koje
mo`emo ohrabrivati svoju bra}u u vrijeme krize;
upravo tu do`ivljavamo svu snagu milosti u svojim
slabostima. U tome priznajemo svoju odgovornost
prema sebi samima, prema na{oj bra}i i drugima koji
tra`e ozdravljenje i opro{tenje.
B. Raspodjela dobara
185 Od po~etaka Reda sv. Dominik usko je po-
vezao vjerodostojnost na{eg propovijedanja sa
`ivotom dragovoljna siroma{tva, po kojem naslje-
dujemo «apostole koji, bez zlata i novca, navije{taju
kraljevstvo Bo`je» (KKN 30). Za njega su potrebe
drugih bile ispred knjiga koje su mu bile prijeko
potrebne za studij. Na njegovu primjeru priznajemo
da nas raspodjela dobara s drugima i me|u nama
69
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
osloba|a nagomilavanja dobara koja nas prije~e u
na{em apostolskom hodu (usp. KKN 31, 2).
186 U Red smo u{li napu{taju}i sve {to smo ima-
li kako bi sva na{a dobra bila zajedni~ka. Jesmo li
tijekom vremena postupno iznova nagomilali ono
{to smo odbacili? Kad brat prelazi iz jedne etape
formacije u drugu, i s jedne asignacije ili slu`be na
drugu, njegove se osobne stvari gomilaju malo po-
malo. Je li tako bilo kad smo ulazili u Red samo s
jednim koferom? Poslije nam je potreban automobil
za preseljenje, zatim kamion~i}, a s vremenom ni
kamion vi{e nije dovoljan. U kojoj mjeri mo`emo,
kao pojedinci, zajednice i provincije, posjedovati
stvari za dobro svoga poslanja i slu`be, a da ne bu-
demo izvor sablazni za osobe o kojima ovisimo?
Siroma{tvo podrazumijeva nenavezanost, «pustiti
stvari neka idu kako idu». Oni kojima je potrebno
manje mogu istinski i sa `arom dijeliti ono {to nam
je najdragocjenije: Evan|elje koje smo pozvani pro-
povijedati (Djela apostolska 3, 6).
187 Bo`jom providno{}u koja se konkretizira u
onomu {to nam ljudi velikodu{no daju i {to su na{a
bra}a naporno stekla svojim radom, raspola`emo s
mnogo vi{e toga negoli, u prosjeku, ljudi u svijetu.
U kontekstu materijalisti~kog svijeta, u kulturi
potro{nje i profita gdje nepravedni ekonomski su-
stav stvara toliko nejednakosti, gdje milijuni ljudi
gladuju svakodnevno i nemaju zdravstvenu skrb,
dok drugi `ive u obilju, dok na{ stil `ivota dovodi u
opasnost ~itav planet, na{ odgovor na sve to jest:
jednostavnost `ivota i solidarnost sa siroma{nima.
Neke se na{e obitelji mogu svrstati u one koji su u
potrebi. Budu}i da su sva na{a dobra zajedni~ka,
potpora takvoj obitelji mora uklju~ivati odluku zaje-
dnice ili provincije, a ne samo pojedinog brata. U
tom slu~aju, kako uravnote`ujemo potrebe obitelji
na{e bra}e i rizik stvaranja materijalne ovisnosti u
odnosu na na{e zajednice? Ako one stvaraju
odre|enu ovisnost prema na{oj materijalnoj potpo-
ri, ne mije{amo li vrjednote Kraljevstva Bo`jega koje
zastupamo i koje smo du`ni nuditi prije svega?
188 Na{e zajednice jam~e nam sigurnost i znak
su konkretne solidarnosti jednih prema drugima.
Svi su pozvani pridonositi i s rado{}u imati udjela u
op}em dobru zajednice ili provincije, naslije|u
nara{taja koji su mnogo radili. Posebnu pozornost
70
treba posvetiti zajedni~koj imovini. Stoga zbog pra-
vednosti moramo biti transparentni prema svojoj
zajednici glede primitaka koje primamo i koje tre-
bamo zajednici slobodno predavati. Brat koji
zadr`ava za sebe svoje primitke ili koji odbija raditi,
u stvarnosti potkrada zajednicu. Uz to, trebali bismo
tako|er pravedno postupati s onima koji sura|uju
s nama, s na{im zaposlenicima i na{im lai~kim oso-
bljem.
189 Ekonomska situacija zajednicā u provinciji
varira od zajednice do zajednice. Solidarno, kao zaje-
dnice i provincije, odgovorni smo za materijalne
potrebe Reda. Dapa~e, budu}i da je na{ zavjet javni
~in, jednako smo tako odgovorni ne samo prema
Redu, nego i prema {iroj zajednici vjernika koji nas
podupiru. Ta odgovornost obuhva}a na{e kori{tenje
planetarnim resursima, koji pripadaju cjelokupnom
~ovje~anstvu.
4. Kontemplativni `ivot: `arka ~e`nja za
Isusom Kristom i ~ovjekoljubljem
190 Po na{oj predaji, sveti Dominik bio je gorljiv
propovjednik pun odu{evljenja i ~ovjek molitve.
»^esto bi se Dominik okretao svome suputniku i
govorio: ’Po|i naprijed i mislimo na Spasitelja’, a on
bi ostajao otraga kako bi bio sam. Moramo na}i za
sebe sli~an prostor. To je va`nije od apostolske dje-
latnosti« (Damian Byrne, Pismo, Zajedni~ki `ivot,
I. Molitva). Poput Dominika, moramo stalno mo-
liti, govore}i s Bogom ili o Bogu, i nau~iti umije}e
`ivljenja u Bo`joj prisutnosti, jer na{a molitva
»u~vr{}uje na{e bratske sveze i sna`i na{u zajednicu«
(Krakow 222). U svom preoptere}enom `ivotu i u
bu~nom svijetu, apsolutno nam je potrebna {utnja
i molitva. Odgovornost je zajednice da ponudi pri-
kladno mjesto i vrijeme, pogoduju}i kontemplaciji,
koja je srce svekolikog na{eg `ivota. Mi smo obitelj
koja je pozvana sastajati se kako bi izricala hvalu,
blagoslivljala i propovijedala, i dijalogizirati s ljudima
razli~itih religija koji cijene `ivot istinske molitve.
191 U kontemplaciji smo i sami pozvani na
obra}enje i preobrazbu srca. Kako se u zajednici
pomirujem s bratom kojeg sam uvrijedio, i to prije
negoli po|em propovijedati opro{tenje drugima?
Kako mi kao zajednica bra}e `ivimo ono {to propo-

vijedamo? U kojoj mjeri razmatramo rije~i svojeg
propovijedanja? Na{e propovijedanje krajnje je
svjedo~anstvo kvalitete molitvenog nam `ivota, koji
integrira sve sastavnice na{eg `ivota. Op}a skup{tina
u Providenceu (211) istaknula je da je «bitni sadr`aj
na{e kontemplacije Isus iz Nazareta, utjelovljena
Rije~», s kojim trebamo imati prisan odnos. Dapa~e,
kontemplacija utje~e na na{e propovijedanje kad ona
dolazi iz dubine na{eg iskustva i slu`enja osobama
na{eg doba, osobito onima koje pate, siroma{nima
i marginaliziranima. U suprotnom, na{e propovije-
danje postaje «mjed {to je~i» i «cimbal {to zve~i».
192 Na{e nas Konstitucije provociraju isti~u}i da
jednodu{nost na{eg `ivota «mora biti `ivi primjer
sveop}eg pomirenja u Kristu koje navije{tamo u
svome propovijedanju» (KKN 2, II). Nedostatak
pomirenja u na{im zajednicama uzrok je sablazni i
ranjava vjerodostojnost na{eg propovijedanja
proiza{log iz na{e kontemplacije. Preuzimamo ono
{to je o tome rekla Op}a skup{tina u Caleruegi (43,
2), koja nas ohrabruje da pronalazimo prigode za
pomirenje tako {to stvaramo prostore molitve u
kojima bismo mogli slu{ati jedni druge i me|usobno
dijalogizirati.
Zaklju~ak
193 Ovo smo promi{ljanje zapo~eli pripovije{}u
o sv. Dominiku i gostioni~aru. Mjesto te promjene
nije bila propovjedaonica, nego gostionica u kojoj
se jedno vrijeme `ivio dubok dijalog i promi{ljanje.
Iako ima mnogo mjesta za propovijedanje, na{ bra-
tski `ivot jest to prvo mjesto za nas dominikance
(usp. KKN 2). U bratskom `ivotu imamo izvanre-
dnu prigodu susretati se, prihva}ati i ohrabrivati
jedni druge u ljubavi i milosr|u koje mijenja na{e
`ivote.
194 Razmi{ljali smo o nekoliko doga|aja i akti-
vnosti koji preobrazuju ono {to jesmo. No u tome
smo stigli do jednostavne i neporecive konstatacije:
temeljno pitanje na{eg `ivota nije «{to mijenja na{
`ivot?», nego «TKO mijenja na{ `ivot?».
195 Susret s Bogom, s onima koje susre}emo u
svom apostolatu, sa strancem i, naravno, sa samima
sobom, hrani promjenu u nama. Napu{taju}i ovu
Op}u skup{tinu, bolje smo upoznali jedni druge.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Dijalog nas je obogatio, bogatiji smo no {to smo to
bili prije svog dolaska. Mo`da je to temeljna to~ka
ovog promi{ljanja. Okupili smo se u gostionici, u
skladu sa strukturom na{eg `ivota, i podijelili smo
me|usobno na{u `arku ~e`nju za Kristom i domi-
nikanskim `ivotom. Ako `elimo istinski slijediti sv.
Dominika koji se nije vratio u Osmu, ne mo`emo
se ni mi vratiti u svoje zajednice i tamo nastaviti
uobi~ajeni `ivot. Ne{to se promijenilo: postali smo
druk~iji.
V. poglavlje: Formacija
I. Pismo odgojitelju
196 Dragi brate,
Ti koji se brine{ za formaciju i pra}enje zvanja,
bio si posebice prisutan usred ove Op}e skup{tine.
Zahvalni smo ti za poslanje koje vr{i{, poslanje za
koje je te{ko prona}i bra}u. Svojom `rtvom i tvojim
svakodnevnim poslanjem, podsje}a{ Red na va`nost
`ivljenja onoga bitnoga na{e karizme, a i na odgo-
vornost koju svi imamo za vlastitu formaciju, za
zvanja i samu formaciju od trenutka kad u|emo u
Red propovjednika (usp. KKN 156; 165). Bave}i se
duhovnim `ivotom (usp. KKN 159), dan za danom,
svojim nas primjerom poti~e{ da se svaki od nas
zapita usmjerujemo li se postupno prema punini
apostolata vlastitoga dominikanskom `ivotu (usp.
KKN 154).
197 @eljeli bismo ti re}i mnogo toga, ali ionako
je toliko toga ve} re~eno te barem `elimo tebe i sebe
uzajamno pozvati da kao dominikanci ponovno
otkrijemo bogate dokumente Reda o zvanjima i o
formaciji: u na{im zakonima, u razli~itim Op}im
skup{tinama i pismima U~itelja Reda, koja su slana
cijelom Redu ili svakom entitetu zasebno. To jed-
nako vrijedi za sva druga podru~ja na{ega domi-
nikanskog bi}a.
198 Prije osam stotina godina, na{ otac sveti Do-
minik smjestio je u Prouilhe kontemplaciju kao
«kamen temeljac» i ~vrstu stijenu na kojoj je Red
trebao biti izgra|en, po~ev{i od zvanja na{ih prvih
monijalnih sestara. Svaki nam je samostan trajni po-
dsjetnik na izvor iz kojeg izvire na{ apostolski `ivot
71
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
propovjednika. A ovo je velik izazov {to ga susre}emo
kad poma`emo da se razvije zvanje te formiramo
brata dominikanca: kontemplacija Rije~i, u svezi s
kontemplacijom globalne i lokalne stvarnosti koju
`ive ljudi dana{njice.
199 Formacija u na{em Redu poprima njemu vla-
stitu duhovnost, posredstvom koje trebamo bra}i
koja nam dolaze ponuditi mogu}nost duboka duho-
vnog iskustva. To iziskuje da ih uvedemo u `ivot
osobne i liturgijske molitve, ~ine}i da se kod njih
rodi `elja za interiorizacijom Rije~i, dok ih pratimo
u duhovnu avanturu koja se sastoji u nasljedovanju
Krista {to je vi{e mogu}e; i da im pomognemo razu-
miju {to Bog tra`i od njih. Oni koje formiramo
o~ekuju od nas, svojih starijih pred{asnika u Redu,
da im prenesemo vjernost po uzoru na Krista i ljubav
prema Mariji, poput svetog Dominika; oni jednako
tako o~ekuju svjedo~anstvo na{eg suosje}anja pred
ljudskom boli. Na{ }e im primjer pomo}i da se poi-
stovjete s karizmom Reda i da u njima raste osje}aj
kako mu pripadaju. Tako }e se mo}i bolje anga`irati
u poslanju, vr{e}i ga s odgovorno{}u kao prioritet
u svom `ivotu. Ako to ne ~inimo, tada se mo`e do-
goditi ono suprotno!
200 Kao propovjedniku, po~ev{i od formacije,
tvoje je najva`nije poslanje da bude{ vi{e svjedok
negoli u~itelj, kako bi tvoj `ivot opominjao bra}u u
formaciji tvojom vjerno{}u u vjeri, ozbiljno{}u tvo-
ga duhovnog `ivota, ispravno{}u tvog vladanja,
jednako{}u u odnosima s drugima, sposobno{}u
prijama, slu{anja i jednostavnosti tvog bratskog
`ivota. To poslanje vrijedi jednako tako za zajedni-
cu formacije i za sve nas koji smo odgovorni u for-
maciji. Ohrabrujemo te da nastavi{ sa strpljivo{}u
primjereno ritmu napredovanja svakog brata, ali
bivaju}i uvijek vi{e pokreta~ koji ih motivira i ohra-
bruje da preuzmu nove izazove i anga`mane, u okvi-
ru slobode, a da ona ne oslabi posluh i zdravu ste-
gu.
201 Formacija za bratski `ivot jest osnovna, je-
dnako kao i razvoj ljudskih kvaliteta, duhovnih i
intelektualnih, kao i promicanje zdrave dokolice kod
bra}e u formaciji. Sve to mo`e tvoriti snagu i novost
za Red, od sada i za budu}nost. To }e jednako tako
biti znak kreativnog protivljenja u dru{tvu koje buja
konzumizmom. Dapa~e, smatramo da je `ivotno za
72
budu}nost Reda da se, od po~etka, bra}a formiraju
u vidu sveop}eg poslanja, a ne jedino da bi odgovo-
rili potrebama samo jednog entiteta.
202 Tko su mladi koji dolaze u Red danas? Koji
su na{i izazovi na podru~ju formacije? Kako mi sami
mo`emo postati sve odgovorniji za formaciju? Kako
dati kontinuitet formaciji tijekom cijelog `ivota? To
su pitanja koja smo postavljali tijekom Op}e
skup{tine i o kojima `elimo podijeliti neka
razmi{ljanja s tobom i s cijelim Redom.
II. Kakva mlade` dolazi u red?
203 To su mladi na{ega dru{tva: mladi s velikim
sposobnostima i s velikim ograni~enjima. Mnogo ih
dolazi iz svijeta obilje`ena gubitkom transcendent-
nih vrijednosti, iz dru{tava koja su ~esto neprija-
teljska ili ravnodu{na prema vjeri (Providence 352),
iz obitelji ~esto rastavljenih, odanle gdje me|uosobni
odnosi nemaju uvijek stvarni zna~aj. Ali oni donose
tako|er druge vrijednosti koje afirmiraju `ivot, kao
{to su duh dragovoljnosti, borba za prava ~ovjeka i
zaokupljenost brigom za okoli{. Tako, kad takvi
mladi u|u u Red, iako nose u sebi krhkost i lomove
svog svijeta, oni tako|er unose radost, snagu i
znakove milosti, koji su jednako tako prisutni u
na{em dobu.
204 Mladi dana{njice duhovniji su nego {to mi
to po obi~aju mislimo. Imaju velike ideale, ali ne
znaju uvijek kako ih `ivjeti. Mnogi tra`e intimno
iskustvo Boga i svetoga koje }e biti razli~ito od ono-
ga iz pro{losti. Radoznali su i `edni znanja.
Velikodu{ni su i katkada otvoreni kad je rije~ o si-
romasima, «bezemlja{ima», imigrantima, margina-
liziranima i potrebitima. Ustvari, neki su od njih ve}
aktivno anga`irani s Kristom i njegovim Evan-
|eljem.
205 Poku{amo li oslikati dana{nje dru{tvo, vidi-
mo da ti mladi u njemu tra`e ne{to novo te da
redovni~ki `ivot vide kao put kojim to mogu
posti}i.
• Oni tra`e ono {to nisu na{li u kulturi koja se
trajno mijenja, obilje`ena rastavama, prekinu-
tim odnosima, nezaposleno{}u i, u mnogim
zemljama, siroma{tvom: stabilniji `ivot,

jasno}u, svijet oslobo|en svake dvosmisleno-
sti.
• @e|aju za Bogom, kojeg ne nalaze u sekulari-
ziranom i materijalisti~kom dru{tvu.
• Tra`e bratski `ivot, koji ne `ive u dru{tvima
{to, pre~esto, favoriziraju individualizam, na-
dmetanje i osobnu dobit.
III. Izazovi za formaciju
206 Nova zvanja koja primamo u Red dar su {to
ga daje Gospodin. Na nama je da ih primamo takva
kakva su, uz odgovornost da im prenesemo sve bo-
gatstvo nasljedovanja Isusa Krista u {koli Dominika,
koji «jer je ljubio sve, bio je ljubljen od svih» (usp.
@ivot bra}e, br. 45). ^injenica da ih primamo u Red
jest izazov ne samo za njih, nego i za nas. Stoga
Op}a skup{tina u Bogoti `eli prikazati neke izazo-
ve {to ih nova zvanja, u razli~itim stadijima forma-
cije, donose cjelokupnom Redu.
207 Evo ih nekoliko:
a) U kulturi obilje`enoj promjenom,
kratkoro~nim anga`manima, kasnom osobnom
zrelo{}u i nedostatkom sigurnosti u afektivnom
`ivotu, trebamo formirati ne prepu{taju}i se strahu,
nepovjerenju, tjeskobi, tuzi ili pesimizmu. Beskori-
sno je htjeti ignorirati te{ko}e ili dopustiti da nas
slome kao da su one nepremostive. Naime, dru{tvo
u kojemu moramo danas propovijedati nosi i
evan|eoske vrjednote.
b) Trebamo, dakle, biti spremni obrazlo`iti nadu
koja je u nama (1 Pt 3, 15) svjedo~anstvom svoga
propovjedni~kog `ivota. Kad nas Isus u~i nadvlada-
ti razdoblja te{ko}a koja je on morao pro`ivjeti,
pou~ava nas trima temeljnim vrjednotama: molitvi,
kri`u kao znaku spasenja i bratskom `ivotu u zaje-
dnici. Te tri vrjednote sredstva su da u|emo u rado-
sno zajedni{tvo s Ocem i upoznamo sre}u slu`enja
bra}i.
c) To zahtijeva kompletnu obnovu na{eg duha
kontemplacije za poslanje Reda, propovijedanja u
kontemplativnom okviru, s duhovno{}u Utjelo-
vljenja (usp. Providence 353). Potreban nam je novi
evan|eoski duh, novi stavovi u slu`bi svijetu i nove
metode za na{e propovijedanje. Kontemplativna
dimenzija, kao transverzalna os ~itavog Reda, vrje-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
dnota je koju je potrebno iznova prona}i u formaciji
koja nam poma`e sazrjeti u svome zvanju, rasti u
vjeri i bolje preuzimati najhitnije potrebe ljudi
dana{njice.
d) Na podru~ju formacije, nova stvarnost
odre|enih zvanja iziskuje s na{e strane nove meto-
de preno{enja najautenti~nije karizme Reda,
pozivaju}i nas da se osposobimo za slobodnu samo-
kritiku, ne toliko u izvanjskim formama koliko u
onome ~emu je otvoreno redovno opslu`ivanje i
poslanje Reda. Kultura koja je na pomolu zahtijeva
od nas da ne bje`imo u pro{lost zbog straha kako
ne bismo izgubili vlastitu sigurnost.
e) Primamo i starije kandidate ili one koji imaju
ve}e `ivotno iskustvo. Neki me|u njima dolaze s
formacijom i profesionalnim iskustvima. Za njihovo
je formiranje va`no voditi ra~una o tim specifi~nim
uvjetima.
f) Kao bra}a Reda trebamo u}i u dijalog s na{im
pomlatkom u formaciji kako bismo, u suodgovor-
nosti, stvorili okvir u kojem }e se tradicija poimati
na uvijek nov na~in: oblici odnosa; na~ini izra`avanja
i govorenja; raspolo`ivost za slu`be koje }e tra`iti
od nas razli~iti entiteti Reda, i koji }e potpomagati
rast svega onoga {to nas mo`e dovesti k evan|eoskoj
slobodi; posluh, ne iz straha, nego posluh zakonu
koji ne obvezuje pod kaznu grijeha; na~in odgovor-
na upravljanja, u kojem svi sudjeluju i u kojem se
tra`i konsenzus.
g) Kao u doba na{eg oca svetog Dominika, da
bismo bili propovjednici evan|elja, trebamo otkriti
dana{nje izazove da razvidimo kuda prolazi Duh u
na{oj povijesti i na{oj kulturi. Poput Dominika tre-
bamo imati odva`nosti izna}i nova rje{enja i biti
prisutni tamo gdje se upravlja budu}no{}u.
Evan|eoski savjeti koje zavjetujemo danas jo{ su
uvijek sredstvo evangelizacije, ako je na{ `ivot dje-
lotvorno svjedo~anstvo za navije{tanje Evan|elja
(usp. EN 21).
IV. Odgovorni za formaciju
214 Izjave Op}ih skup{tina glede formacije ima-
le su odjeka, na odgovoran na~in, u svim na{im en-
titetima. To dokazuju njihovi skup{tinski Akti, RFP
i njihovi statuti. Svi znamo da je, u krajnjoj instanci,
73
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sam brat u formaciji prvi odgovoran za formaciju
(KKN 156), ali znamo i va`nost entiteta u procesu
formacije. Kako to ka`e Op}a skup{tina u Meksiku,
«ta je tema u nadle`nosti ~itavog Reda» (27, 2).
215 Ova Op}a skup{tina u Bogoti `eli staviti
naglasak na zajednicu i inzistirati posebice na zaje-
dnici u kojoj se formiraju postulanti, novaci, stu-
denti, i na onima koji su pobli`e odgovorni za for-
maciju.
216 Zajednica formacije. Provincijal, viceprovin-
cijal i generalni vikar sa svojim vije}ima moraju biti
osobito pozorni na stvaranje zajednice koja }e istin-
ski formirati. Ona ne mora biti nu`no sastavljena
od bra}e istovjetne jednih drugima; prikladnije je
imati raznovrsnu zajednicu. Ona }e svojim izvrsno-
stima, pa ~ak i svojim ograni~enjima, vi{e i bolje
obogatiti bra}u u formaciji. Ne }e se pridavati previ{e
va`nosti razlici u godinama i bit }e dobro da ima
bra}u koja vr{e razli~ite apostolate u pastoralnom,
intelektualnom ili grani~nom podru~ju... Bra}u s
kvalitetama, koja }e biti po{tovana, otvorena dija-
logu, afektivno uravnote`ena, i koja }e biti duboke
dominikanske duhovnosti.
217 Odgovorni za formaciju. Oni koji su odgo-
vorni u razli~itim etapama trebaju biti nositelji lju-
dskih, duhovnih i dominikanskih kvaliteta. Oni bi
trebali pomo}i bra}i u formaciji da raspoznaju srce
svoga dominikanskog identiteta. Za obavljanje svoje
slu`be trebali bi primiti potrebnu potporu provincija
i dat }e im se prikladna sredstva da se priprave za tu
zada}u (Krakow 269). Dapa~e, formatori zadu`eni
da priprave bra}u ne bi smjeli zanemarivati, ni zbog
sebe ni zbog bra}e u formaciji, konkretne stvarnosti
samostanskog i apostolskog `ivota koji o~ekuje
najmla|e od njihove prve asignacije.
V. Permanentna formacija
220 Priznaju}i da je formacija nikad-dovr{en-
proces i da je ona konstitutivni element na{ega do-
minikanskog `ivota, svaki brat mora nastaviti nje-
govati afektivnu i ljudsku zrelost, prakticiranje
molitve, vjernost zavjetima i zajedni~kom `ivotu, a
i nu`nom trajnom studiju za u~inkovito propovije-
danje i apostolat. Za dominikanca formacija nikad
nije dovr{ena i u trajnu je razvitku. Ona ima mjesto
u svakoj etapi na{eg `ivota i obuhva}a sve vidove
74
na{eg poziva. Zbog toga je bitno da Red promi~e
permanentnu formaciju svekolike bra}e.
VI. poglavlje: Upravljanje
Proslov
224 U na{em Redu upravljanje nije posebna zna-
nost ni tajnovito otajstvo koje me|usobno dijeli
nekoliko priznatih stru~njaka, dok bi drugi bili
isklju~eni. Nije rije~ o tome da neki donose zakone,
a drugi da im budu poslu{ni. To je slu`ba na koju su
pozvana sva bra}a i ona podrazumijeva da po pro-
fesiji svaki brat prima pravo glasa i glasovanja. Svaki
dakle brat prihva}a odgovornost promicanja po-
slanja i dio u ostvarivanju toga zajedni~kog obra}enja,
koje je u sredi{tu na{eg poziva da navije{tamo
evan|elje. Kao {to propovijedanje Rije~i smjera na
razvijanje sveza zajedni{tva u bo`anskom milosr|u,
na{e sudjelovanje u upravljanju `eli da, u tom istom
milosr|u, produbljujemo sveze bratskog zajedni{tva.
U zajedni~kom vr{enju upravljanja o~itujemo ono
{to jesmo: zajednica bra}e, slu`itelja Rije~i, posve
odanih propovijedanju Krista. Kao {to se na{e su-
djelovanje u vr{enju upravljanja pokazuje ’na organ-
ski i proporcionalan na~in’ (KKN 1 § VII), jednako
tako pitanja upravljanja doti~u razmjerno svaki vid
na{eg redovni~kog `ivota, budu}i da poku{avamo
biti vjerni evan|eoskoj zapovijedi da «u~inimo sve
narode u~enicima». Upravljanje nije izolirana di-
menzija na{eg zajedni~kog `ivota, koji bi bio
oslobo|en svake sveze s liturgijskim, sakramental-
nim, kontemplativnim, apostolskim ili ekonomskim
vidovima na{ega zajedni~kog `ivota u~enika; ono
funkcionira vi{e kao transverzalna tema koja uje-
dinjuje svaki od tih vidova, u ponavljanim poku{ajima
Reda da sâm sebe obnovi u odgovoru na providno-
sne izazove {to ih donosi duh na{ega doba.
VII. poglavlje: Ekonomski `ivot
Proslov
“Ta ima li koga me|u vama da bi svojemu sinu,
ako ga zai{te kruha, kamen dao? Ili ako ribu zai{te,
zar }e mu zmiju dati?” (Mt 7, 9-10)
246 Tra`enje, davanje i primanje definira nas kao
ljudske osobe i kao kr{}ane stvorene na sliku na{ega
velikodu{nog i milosrdnog Boga. U na{emu

redovni~kom `ivotu, kad tra`imo, moramo biti spo-
sobni iskazati povjerenje i smatrati da }e ono {to }e
nam se dati biti dobro za nas.
Strah, poniznost i dar
247 Ponekad nas je strah tra`iti, a drugi put ni-
smo ba{ skloni davati. Svatko od nas treba nau~iti
primati. Neki stalno tra`e. Drugi obilato daju kad
ih se zai{te. Drugima je opet potrebno malo vi{e
vremena da priznaju sve {to su primili.
Razvidnost i transparentnost
248 Ste}i razvidnost i transparentnost u na{em
ekonomskom `ivotu ovisi u kona~nici o pouzdanju
koje bi sin trebao imati kad tra`i ne{to od svog Oca.
Zakonodavstvo ga ne zamjenjuje, nego mu daje for-
mu.
Za poslanje
249 Polaganje ra~una nije cilj u sebi nego se opra-
vdava predvi|enim ciljem. Tra`imo, dajemo i
pola`emo ra~une drugima za dobro na{ega
zajedni~kog poslanja.
Za solidarnost, dijeljenje i dobrohotnost
250 U ekonomskom `ivotu to se polaganje
ra~una mo`e ~initi kao dodatna matemati~ka vje`ba
i obrada podataka. U stvari, sve {to je dano slobod-
no, u stvarnosti je primljeno kao dar. Kad svatko
pola`e ra~une po{teno i na pravedan na~in, stvara se
ozra~je povjerenja. To nas ozra~je ~ini svjesnijima,
bri`nijima i dare`ljivijima prema drugima; transpa-
rentnijima i iskrenijima prema nama samima.
Milosr|e Bo`je i va{e
251 Svoj `ivot kao dominikanci zapo~injemo
tra`e}i milosr|e Bo`je i drugih, i ne prestajemo ga
tra`iti kao ni mno{tvo drugih stvari. Postupno
u~imo ne samo nastavljati tra`iti, nego jednako tako
davati i primati od Boga i drugih. To je u sredi{tu
ove mre`e u kojoj tra`imo, dajemo i primamo da
zajednice postanu sveto propovijedanje, utjelovlje-
na Rije~, dan za danom.
VIII. poglavlje: Konstitucije i naredbe
289 Upozorenje
S nami{lju da se jasnije prika`u promjene u KKN-
u ove Skup{tine, postupilo se na isti na~in kao u
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Aktima prethodnih Op}ih skup{tina u Rimu (307),
Avili (188), Oaklandu (208), Meksiku (248), Cale-
ruegi (poglavlje IX, str. 90), Bolonji (240), Provi-
dence (Poglavlje X, str. 149) i Krakowu (352).
Slijedit }e se numeri~ki red KKN-a. Kod svakog
broja posebni }e znakovi nazna~ivati je li tekst
potvr|en prvi, drugi ili tre}i put.
*** potvr|ena konstitucija (nakon tri skup{ti-
ne)
** odobrena konstitucija (nakon dvije skup-
{tine)
* uvedena konstitucija (nakon jedne skup-
{tine)
(N.B.: Naznaka [O] zna~i da je aprobatio ili in-
choatio konstitucije ne{to u~injeno «s naredbom»)


Naredba izglasovana drugi put, uz odbaci-
vanje prethodne naredbe

Naredba prihva}ena prvi put
[A] opozvani tekst.
Novi tekstovi otisnuti su kurzivom.
Radi olak{avanja boljeg tuma~enja izvr{enih
promjena, nu`no je poznavati prethodni tekst i nje-
govu evoluciju; upu}ivanja na prethodne skup{tine
nazna~ena su sljede}im kraticama:
A = Avila, 1986.
O = Oakland, 1989.
M = Meksiko, 1992.
C = Caleruega, 1995.
B = Bolonja, 1998.
P = Providence, 2001.
K = Krakow, 2004
Ova skup{tina donijela je tehni~ke promjene
nekih tekstova bez mijenjanja sr`i zakona. Kratica
“Techn” ozna~uje promjenu na{ih zakona, bilo radi
prilagodbe Zakoniku kanonskog prava, bilo radi
uskla|ivanja s drugim brojevima KKN, bilo u svrhu
obi~ne redakcijske promjene.
U skladu s br. 285 § I KKN, naredbe dane na
op}oj skup{tini u Meksiku (1992.) odobrene su
ovom skup{tinom i stoga su kona~no uvr{tene u
KKN. Te su naredbe ozna~ene rije~ima “Insert.
def ”, tj. KKN 45 bis, 88 § I 2°, 90 § II, 167§ III, 322
§ I, 352 § I 3°, 391 4° i 5° te 561.
75
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
290 (M 45)
(Insert. Def)
(Techn.)
45 bis Ord.
Ako neki brat na nezakonit na~in boravi izvan
svoga samostana vi{e od godinu dana, provincijal }e
sa svojim vije}em postupiti u skladu sa ZKP-om 696,
697, 699.
291 (M 251, C 165)
(Insert. Def.)
(Techn.)
88. - [Naredba] § I. Na priora samostana osobi-
to spada:
1° providjeti da se u zgodnim vremenskim raz-
macima odr`avaju predavanja i razgovori s profeso-
rima na{ih studija ili s drugim stru~njacima, bilo iz
Reda ili izvan njega o doktrinarnim pitanjima, po-
sebice o onima koja se ti~u apostolske djelatnosti
bra}e.
2° pobrinuti se skupa sa samostanskim lektorom i
knji`ni~arom da biblioteka bude opskrbljena potreb-
nim knjigama te da se svake godine ulo`i dostatna
suma novca za njezin razvitak.
§ II – U samostanu }e biti samostanski lektor
studija koji }e pomagati starje{ini u razvijanju inte-
lektualnog `ivota zajednice, osim ako starje{ina ne
vr{i sâm tu zada}u.
292 (M 253, C 166)
(Insert. Def.)
(Techn.)
90. Ord. § II. – U~itelju Reda u svemu }e tomu
pomagati socius za intelektualni `ivot, a i povjeren-
stvo za promicanje studija u Redu.
293
*[O]
93 Const.
§ III. – Regensa predla`e provincijska skup{tina,
a postavlja ga U~itelj Reda na ~etiri godine sve do
sljede}e skup{tine. Mo`e biti neposredno predlo`en za
76
drugi mandat, ali ne i za tre}i. Dok mu traje
slu`ba...
294
(Techn.)
114. Ord. § III. – Socius za apostolat u Redu
poma`e U~itelju Reda u obavljanju poslova koji se
ti~u misija.
295 (M 260, C 171)
(Insert. Def.)
167. Ord. § III. – Da se taj cilj postigne, provincija
mo`e ustanoviti razdoblje prednovicijata kao prvi
stupanj na putu u redovni~ki `ivot. Svrha je tog razdo-
blja pripraviti kandidata za novicijat katehetskom
poukom i nekim upu}ivanjem u zajedni~ki `ivot, a
ujedno dati prigodu Redu da raspozna prikladnost
kandidata za dominikanski `ivot.
296 (P 483, K 358)
217 Const. § 1. – Nakon zavr{etka novicijata
bra}a suradnici moraju pune tri godine boraviti u
samostanu odre|enom za njihovo formiranje, i to
pod vodstvom svoga u~itelja – koji mo`e biti brat
suradnik sa sve~anim zavjetima – da bi se ljudski i
duhovno odgojili; pod vodstvom regensa, ili drugog
prikladnog brata {to ga je odredio provincijal sa
svojim vije}em, da bi se odgajali intelektualno i pro-
fesionalno.
[A]217 Const, § II [ukinuto]
297
(Techn)
247. Ord. - § II. – Poglavari neka se osobno po-
razgovore sa svakim pojedinim re|enikom kako bi
se osvjedo~ili `eli li kandidat slobodno i svjesno
primiti redove u redovni~kom stale`u (usp. ZKP
1036).
298
(Techn)
311. Ord. - § I. – Isto tako skup{tini pripada
pravo:
1° ure|ivati `ivot zajednice, sve u granicama na{ih
zakona, s obzirom na ono {to je provincijska

skup{tina odredila da se prepusti ocjeni pojedinih
samostana.
2° rje{avati pitanja koja se ti~u apostolata i vre-
menite uprave samostana, a za koja predsjednik
smatra da su va`nija, ali sve to bez povrede provin-
cijalovih prava.
§ II. 3° – Zajedni~ki `ivot mora pogodovati apo-
stolatu i oboga}ivati se radom bra}e. S tim ciljem,
svaki }e samostan izraditi vlastiti program ili projekt
apostolskog `ivota. Izra|en i nadziran od sve bra}e,
taj bi projekt morao biti potvr|en od provincijala.
Na taj }e se na~in otkloniti svaka individualna akti-
vnost koju ne dopu{ta zajednica i provincijal.
§ III. II° – Neka provincijska skup{tina odredi
{to samostanska skup{tina mora zaklju~iti
odlu~uju}im glasom.
299 (M 279, C 175)
(Insert. Def)
322. Ord. - § I. – Potpriora neka prior, prema
propisu br. 310, 2°, postavi u tromjese~ju nakon
prihva}anja priorske slu`be. Ako ga ne postavi u tom
roku, pravo postavljanja prelazi na provincijala. Mo`e
se u istu slu`bu postaviti neposredno drugi put, ali
ne i tre}i put, osim uz pristanak provincijala.
300
341 Ord. – Provincijal mora:
1° na kraju pohoda bra}i pismeno priop}iti svoje
primjedbe i naredbe;

[A] 2°
2° tri mjeseca prije prestanka slu`be, neka po{alje
U~itelju Reda izvje{}e o stanju provincije tako da
ga on primi prije novog izbora. U tom izvje{}u neka
izvijesti ne samo o bra}i jesu li «postojani u miru,
ustrajni u studiju i gorljivi u propovijedanju» te vjer-
ni samostanskom opslu`ivanju, nego i o odnosima
provincije i samostanâ s crkvenim vlastima.
301

vljanje, voditi brigu o dobrima provincije.
348. Ord. § I – Kad prestane provincijalova slu`ba
prema br. 344 § I, vikar provincije }e biti, prema
odredbi koja se nalazi u statutu provincije: ili prior
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
samostana u kojem }e se odr`ati idu}a provincijska
skup{tina ili, u slu~aju da taj samostan u tom ~asu
nema priora, prior samostana u kojem je odr`ana
posljednja skup{tina, i tako sve unatrag; ili prior
samostana koji je najstariji po profesiji u provinciji;
ili sam provincijal ~ija je slu`ba prestala.
302 (M 283, C 178)
(Insert. def)
352. - [Naredba] Glasa~i provincijske skup{tine
jesu:
§ I. 1° regionalni priori;
2° provincijski vikari izabrani, prema propisu br.
389
3° samostanski priori; ili pak potprior ako prior
ne mo`e do}i zbog bolesti ili drugog va`na razloga {to
ga je priznao provincijal;
4° sociusi priora koji idu na skup{tinu, prema
propisu br. 490;
5° delegati bra}e, prema propisu br. 497 - 501;
6° izaslanik neprioralne ku}e s bar ~etiri brata koji
imaju aktivno pravo glasa, koja se nalazi na teritoriju
druge dr`ave u kojoj nema druge ku}e iste provincije
(B, br. 263, P 492);
7° provincijal kojemu je neposredno prije
skup{tine zavr{ila slu`ba u toj provinciji.
NB: Tekst § I, 6° izmijenila je skup{tina u Bolonji
i potvrdila skup{tina u Providenceu. On ipak jo{ ne
mora biti uvr{ten u KKN ovom skup{tinom.
303
(Techn)
372 III. – Budu li glasovi katkada izjedna~eni,
neka predsjednik stvar rije{i svojim glasom, bez po-
vrede ZKP 127, § I.
304 (C 147.1 i 147.2; B 220)
378. Const. § I. – U svakoj provinciji treba po-
stojati ekonom koji }e, prema propisima za upra-
*[O] § II. – Brat koji je zavr{io tu slu`bu mo`e
biti postavljen neposredno za drugi mandat, ali nikako
i za tre}i.
77
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
305
(Techn)
385 Ord. II. - 1° Regionalnog priora biraju na
~etiri godine glasa~i asignirani u vikarijatu, a
potvr|uje ga provincijal s pristankom svog vije}a.
306 (M 292, C 181)
(Insert. def)
391 Ord. – Za razvijanje suradnje me|u provin-
cijama jedne pokrajine ili naroda mogu postojati:
1° razgovori…
2° zasjedanja…
3° nacionalni promicatelji…
4° zajedni~ki novicijat ili studentat ili zajedni~ki
centri, prema propisima koje }e odobriti U~itelj
Reda;
5° dogovor, sklopljen s pristankom U~itelja Reda
za podizanje me|uprovincijskih samostana i za asi-
gnaciju bra}e iz jedne provincije u drugu.
6° dogovor dviju provincijskih skup{tina ili dvaju
provincijala da se bra}a mogu izravno asignirati iz
jedne provincije u samostan druge provincije, bez po-
vrede br. 270 § I i II, 497§ I i 600, ipak uz obavijest
U~itelju Reda (P 496; K 375).
NB: Tekst § I, 6° izmijenila je skup{tina u Bolonji
i potvrdila skup{tina u Krakowu. On ipak jo{ ne tre-
ba biti uvr{ten u KKN s ovom skup{tinom.
307 (P 498, K 376)
***
407 Const. – Na Op}u izbornu skup{tinu dola-
ze i imaju pravo glasa:
§ I. – prilikom biranja U~itelja Reda:
1°-6°: kao u KKN
7° iz provincije koja ima barem dvadeset do stoti-
nu bra}e asignirane u vikarijatima ili ku}ama doti~ne
provincije izvan njenih granica, predstavnik kojega
su oni izme|u sebe izabrali, prema statutu provin-
cije; iz provincije koja ima od 101 do 200 bra}e asi-
gnirane u vikarijatima, neka se izabere drugi pred-
stavnik; i tako dalje.
78
308 (P 499, K 377)
***
409 bis Const. – Pojedine provincije koje imaju
barem dvadesetero bra}e asignirane u vikarijatima
ili ku}ama doti~ne provincije izvan njenih granica,
imaju pravo poslati predstavnika, kojeg su izme|u
sebe izabrali prema statutu provincije, na op}u
skup{tinu bilo definitora ili provincijala (v. Dodatak
br. 16). Odabir neka obavi U~itelj Reda sa svojim
vije}em, tako da polovica provincija bude zastuplje-
na na jednoj skup{tini, a druga polovica na drugoj.
309
(Techn)
452 Ord. – Kod samog ~ina izbora starje{ina neka
se postupa ovako:
8° pregledava~i glasovnica neka prebroje glasov-
nice. Ako je njihov broj jednak broju bira~a, tada
neka se otvore; ina~e neka se odmah spale uni{te, a
bira~i neka napi{u novu glasovnicu;
10° pregladava~i glasovnica neka me|usobno
usporede svoje bilje{ke i, po{to utvrde da se sla`u,
neka se glasovnice spale uni{te;
310
(Techn)
468 Ord. – Provincijal je prije potvrde du`an
zatra`iti pristanak:
1° U~itelja Reda...
2° provincijala provincije asignacije ako je izabra-
ni ili molbeno izabrani asigniran u drugoj provinciji
(usp. 270 § I) ; a tako|er i pristanak provincijala
provincije afilijacije, ako je doti~ni bio asigniran
izvan provincije svoje afilijacije.
311 (P 508, K 383)
***
497 Const. § I. – Bez povrede br. 491 § II, i
izuzev{i one koji su ve} zastupljeni prema propisu
352 § I, 6° i § III, biraju predstavnika (delegata) koji
ide na provincijsku skup{tinu, samo ako imaju ak-
tivno pravo glasa (usp. br. 440 i 441):
1°...
2°...

3°...
4° bra}a asignirana u samostanima za koje je po-
stignut dogovor prema propisu br. 391, 4°-6°, samo
ako nisu samostanski priori.
312 (M 321, C 193)
(Insert. def)
561 Ord. – Nijednom bratu nije dopu{teno imati
osobni polog u banci, osim s dopu{tenjem poglavara.
U tom slu~aju i neki drugi brat, kojeg je poglavar odre-
dio, treba imati pravo podizati novac.
313

Reda, a koliko ostaje podvrgnuto doprinosu. U tu
567. - [Naredba] § I. Svake godine, prije konca
mjeseca kolovoza, provincijali, viceprovincijali, gene-
ralni vikari i ravnatelji ustanova pod izravnom juri-
sdikcijom U~itelja Reda, uz pomo} svojih ekonoma,
trebaju poslati U~itelju Reda:
Ro|enje Sv.Juraj, Sv.VinkoFererski, Filippo Lippi, 1450.-1475.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
1. Godi{nje ekonomsko izvje{}e, tj. cjelovit prikaz
ekonomske situacije svakog pripadna entiteta. Ono
mora do u detalje sadr`avati primitke i izdatke, akti-
vu i pasivu, godi{nje prora~une te poduzete ili plani-
rane velike projekte. Ako entitet ima vi{e ku}a ili
ustanova, isto treba u~initi za svaku od njih. Premda
oblik tog izvje{}a mo`e varirati od mjesta do mjesta,
izvje{}e treba sadr`avati sve ovdje tra`ene podatke.
Da bude lak{e, neka tipski model bude na raspolaganju
kod ekonoma Reda.
2. Odgovor na upitnik o doprinosima nu`an za
izra~unavanje godi{njih doprinosa entitetâ Reda. Iz
odgovora se naime doznaje koliko je utro{eno za
formaciju bra}e i kao pomo} drugim entitetima
svrhu ekonom Reda poslat }e svake godine upitnik,
kojega model mora biti jedinstven za sve entitete.
79
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZDAJE: DOMINIKANSKI PROVINCIJALAT, KONTAKOVA 1, 10000 ZAGREB
UREDNIK: FR. IVAN MARTINI}
ODGOVARA: FR. ANTO GAVRI}, PROVINCIJAL
LEKTORIRAO: ZDRAVKO GAVRAN
GRAFI~KA PRIPREMA I TISAK: DENONA D.O.O., ZAGREB
DATUM: PROSINAC 2008.