U ovom eseju pričat ću o situaciji u Međimurju i cijeloj Hrvatski kada je rat započeo, kako je atentat Franja Ferdinanda utjecao na hrvatsku, u sklopu koje države smo bili, kako su se Hrvati i Međimurci osjećali kada je rat započeo, imali nekih priča iz rata od Međimuraca ili nekih pjesmi koje su popjevali na borilištu i na kojim su svim borilištima sudjelovali i moje mišljenje na stradale Međimurce u ratu. Prvi svjetski rat počeo je atentatom nasljednika Austrougarskog prijestolja Franja Ferdinanda. Čovjek koji ga je ubio je Gavrilo Princip. U Međimurju za atentat se saznalo 28. lipnja 1914. U 18 sati. Tada smo još bili u sklopu austrougarske monarhije. Prva posljedica koja se je pojavila je mobilizacija ratnih obavezanika. Taj događaj pamte Međimurci jako dobra pa su napisali i pjesmu koja glasi:,, Meseca augusta, deneka drugoga ostavil sam para v srcu povoljnoga. Devetsto štirnajsto leto se pisalo da se moje ime od majke brisalo. Ob dvanajsti vuri počel cug fućkati nato je morala banda zaigrati.’’ Mobilizacija doduše nije traja+la dugo jer su mislili da će rat protiv Srbije biti brz. Zbog toga su bili pozvani samo muškarci do 30. Godina s obzirom da je vojni rok trajao od 21. do 24. Godine. Vojnici skupljali su se na željezničkim stanicama u Čakovcu, Donjem kraljevcu i Kotoribi, a išli su i Nagykanizsu. Tamo su ulazili u sastav 48. Zajedničke regimente i 20 domobranske regimente. Međimurci su tada bili odvedeni na zapadno i istočno borilište. Za taj događaj Međimurci su također napisali pjesmu koja glasi: ,,Puno nas je bilo v Kralevci pre cugu,al je svaki zmed nas imel misel drugu. Vnogoga je žena pak za vrat prijela,kaj ga ne bi rad od sebe pustila.Domaj sam ostavil v zipki dete malo,koje nigdar nebo japeka poznalo.Kad v Kanižu varoš smo se dopelali,mladi oficeri želno nas čekali.Z magazina opravu smo sfasovalimajor z oberstrom polek jesu stali.Tam su nam dali pušku i baj’netu,ž njom se naj branimo po širokom svetu.Sto i dvajsti oštri v borđu nametali,s kema su nas v rusku granicu poslali’’. 1914 i 1915 godine vojnici iz Međimurja su se borili na različitim dijelovima istočnog borilišta. Narodne pjesme iz tog razdoblja govore o zlu na borilištu u Rusiji, a spominju i posebno mjesto koje se zove Lublin. Te podatke znamo iz narodni pjesmi koje glase:,, Pre Lublinu z južne strani gore se kadiju,de nit jedna kuglja neje dišla mimo.Izmed dvajsti samo jednog neje pogodila;Piši, pajdaš, dimo dragoj, već me na ljubila.’’ ili ,, Tri dni i tri noči mi smo se peljaliNa ruski granici doli s cuga stali.Onda k regimentam svojim mašeraliKi smo pre Lublinu tabora držali.Javkanje se čulo, rane mi zavežiHodi pajdaš k meni, morti bo mi leži.Ja sem išek k njemu kaj ga zdignem gori,Al na moju žalost on več ne govori.Jen se sem prehiti, drugi tam opadneNit’ ja tožen neznam de mi sonce zajde.’’ Iz ovih pjesmi možemo zaključiti da su bili mnogi gubici na borilištu. Zato je počeo novi val mobilizacije. Pozvani su muškarci od 42. do 52. Godine. Snižavali su godini za obavezno služenje u vojski od 21 na 19, a zatim na 18. Međimurci nisu bili sretni sa pozivima rezervista. Od 1915 Međimurci su ratovali i na talijanskom borilištu. Uvjeti na borilištima su bili užasni. Stajali su do koljena u vodi, nisu niti dobivali hranu, ali niti previše amunicije također su se sputavali na mrtva tijela. Neki Hrvatski vojnici su napuštali vojsku te počeli svoje nove živote u Poljskoj, Galiciji, na Karpatima, u Rumunjskoj i neki Međimurci su se vračali u Međimurje i skrivali se u šumama. Hrvati koji su otišli u druge države su tugovali za Hrvatskom i napisali ovu pjesmu ,, Tožno vreme, boj krvavi, to je volja Božja,Vnoga devojčica bo iskala para svojga.Ali vnoga bode teško našla para svojga,V togi plačuč bo iskala njegovoga groba.Zabadav je njoj po svetu grobeka iskati,Na tim bojnom polju grob se nemre prepoznati.Sva je ova naša zemlja sem, tam sprekopanI nas mladih Međimurcev domovina prava.Zbogom, zbogom mi ostani moje rodno seloVeć me nigdar nebu vidlo Međimurje malo.’’ Iz ovog eseja zaključiti da su Međimurci sudjelovali u prvom svjetskom ratu i da su bili više borilišta kao što su Zapadno, Istočno i Talijansko i da nisu bili zadovoljni ratom. Žalosna je stvar saznati da je tvoja rodbina stradala u bitci i da će najvjerojatnije biti zaboravljena. Literatura: Povijest.net(Međimurci u prvom svjetskom ratu), sve pjesme su citirane iz povijest.hHR. Unipu.HR i Večernji list.HR.