GLAGOLI

 SPREZANJE / KONJUGACIJA – mijenjanje glagola po licima (1. lice jednine, 2. lice jednine…)

 Njima se izriče :
 RADNJA – označavaju svjesno / namjeno djelovanje / aktivnost
– okrenuti se, pogledati, krenuti, misliti, uzeti, skočiti, zvati, trčati, pomoći…

 ZBIVANJA – označavaju nenamjerno djelovanje kojemu su uzrok prirodni zakoni > nešto se
zbiva ili u prirodi ili u čovjeku
– kišiti, zadrhtati, bojati se, grmjeti, ostarjeti, radovati se, buditi se, rasti, zasjati,
roditi se, umarati se, cvjetati, nastajati, nestajati…

 STANJA – označavaju nedjelovanje, stanje u kojem se ništa ne radi niti se što zbiva
– stajali, biti, boraviti, šutjeli, zadržavati se, stanovati, nalaziti se, spavati, mirovati,
visjeli, zimovati

KATEGORIJA LICA
(govornik, sugovornik i negovornik)
GRAMATIČKE KATEGORIJE

KATEGORIJE VIDA / ASPEKTA

(srvšena / nesvršena glagolska radnja)

KATEGORIJA BROJA
(jednina i množina)
KATEGORIJA VREMENA
(sadašnjost, prošlost, budućnost)

KATEGORIJA NAČINA
(način vršenja glagolske radnje)

 Glagolski oblici :

 JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI – sastoje se od samo JEDNE RIJEČI

– infinitiv, prezent, aorist, imperfekt, imperativ, glagolski
pridjevi (radni i trpni), glagolski prilozi (sadašnji i prošli)

 SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI – sastoje se od DVIJE ili VIŠE RIJEČI

– perfekt, pluskvamperfekt, futur I. i II., kondicional prvi i drugi
– tvorba : NEKOG OBLIKA POMOĆNOG GLAGOLA BITI ILI HTJETI +
GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOGA ILI INFINITIVA

 GLAGOLSKA VREMENA > prezent, perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt, futur I. i II.
 GLAGOLSKI NAČINI > imperativ, optativ, kondicional prvi i drugi
 GLAGOLSKA STANJA > aktiv i pasiv
1. PREZENT
 Tvori se od svršenih i nesvršenih glagola / od prezentske osnove i nastavaka

 Nastavci : -EM, -JEM, -AM, -IM

 Pomoćni glagoli : biti i htjeti > biti ima 2 oblika : za nesvršeni prezent – jesam, sam i dvovidni
prezent – budem

BITI (nesvršeni prezent i dvovidni prezent)

JA jesam / sam MI jesmo / smo JA budem MI budemo

TI jesi / si VI jeste / ste TI budeš VI budete
ON/A jest / je ONI jesu / su ON/A bude ONI budu

HTJETI

JA hoću / ću MI hoćemo / ćemo

TI hoćeš / ćeš VI hoćete / ćete
ON/ hoće / će ONI hoće / će
A

 Kod glagola, koji se tvore prezent nastavcima –jem, -jej, -je, -jemo, -jete, -ju (odnosno kod
glagola koje imamo nepčanike), u osnovi riječi će se provesti JOTACIJA
– takva se osnova u kojoj se provodi jotacija naziva JOTIRANA OSNOVA > svi glagoli u infinitivu
završavaju na -ti
– pišem – pis-jem, skačem – skak-jem, mašem – mah-jem, mičem – mic-jem
– č > kj, š > hj, č > cj, ć > tj, đ > dj, š > sj, ž > zj

 Kod glagola čija prezentska osnova završava na k ili g ispred nastavka –em, -eš, -e, -emo, -ete, -u
u osnovi će se provesti PALATALIZACIJA
– takva se osnova u kojoj se provodi palatalizacija naziva PALATIZIRANA OSNOVA > svi glagoli u
infinitivu završavaju na –ić
– tečem – tek-em, pečem – pek-em, strižem – strig-em
– č > k, ž > g, š > h

1. jd. (ja) pletem pušem (pus-jem) gledam vidim

2. jd. (ti) pleteš pušeš (pus-ješ) gledaš vidiš
3. jd. (on/ona/ono) plete puše (pus-je) gleda vidi
1. mn. (mi) pletemo pušemo (pus-jemo) gledamo vidimo
2. mn. (vi) pletete pušete (pus-jete) gledate vidite
3. mn. (oni/one/ona) pletu pušu (pus-ju) gledaju vide

Nastavci za prezent sastavljeni su od dvaju dijelova :

Prvi je oznaka za prezent : -e-, -je-, -i-, -a-

Drugi je oznaka za lice i broj : jednina 1. – m, 2. – š, 3. – Ø

 množina 1. – mo, 2. – te, 3. – u/e

2. PERFEKT
 Tvori se od svršenih i nesvršenih glagola / od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola biti
(sam, si, je, smo, ste, su) i glagolskog pridjeva radnog (sam vidio / vidio sam, si vidjela / vidjela
si, je vidio / vidio je)

 Tvorba : nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola biti > sam, si, je, smo, ste, su + glagolskog
pridjeva radnog > NOSIO, NOSILA, NOSILO II NOSILI, NOSILE, NOSILA

PERFEKT BITI HTJETI

1. jd. (ja) vidio sam / jesam vidio bio sam htio sam
2. jd. (ti) vidio si / jesi vidio bio si htio si
3. jd. (on/ona/ono) vidio je / jest vidio bio je htio je
1. mn. (mi) vidjeli smo / jesmo vidjeli bili smo htjeli smo
2. mn. (vi) vidjeli ste / jeste vidjeli bili ste htjeli ste
3. mn. (oni/one/ona) vidjeli su / jesu vidjeli bili su htjeli su

 Naglašeni oblici prezenta pomoćnog glagola biti pojavljuju se u perfektu kada postavljamo
pitanje ili kada želimo nešto naglasiti
– Jesmo li se dogovorili?, Jeste li svi razumjeli?, Mi mu jesmo pokazali put, ali pitanje je je li nas
slušao.

 U 3.l. jednine perfekta obično se izostavlja zanaglasnica je

– Putnik se (je) zaustavio u našoj ulici. Ivan se (je) zamislio.

3. AORIST
 Aoristom se izriče prošlo SVRŠENO vrijeme, tvori se od svršenih glagola

 Tvorba aorista : infinitivna osnova + nastavci

 Nastavci :
 Kada osnova završava na samoglasnik : -h, -Ø, -Ø II -smo, -ste, -še
 Kada osnova završava na suglasnik : -oh, -e, -e II -osmo, -oste, -oše

PROČITA-TI PAS-TI BITI HTJETI

1. jd. (ja) pročitah padoh bih htjedoh
2. jd. (ti) pročitaø pade bi htjede
3. jd. (on/ona/ono) pročitaø pade bi htjede
1. mn. (mi) pročitasmo padosmo bismo htjedosmo
2. mn. (vi) pročitaste padoste biste htjedoste
3. mn. (oni/one/ona) pročitaše padoše bi htjedoše
4. IMPERFEKT
 Imperfektom se izriče prošlo NESVRŠENO vrijeme, tvori se od nesvršenih glagola

 Tvorba imperfekta : infinitivna (bez -ti) osnova ili prezentska (bez nastavaka u 3.l) osnova +
nastavci

 Nastavci :
Prvi je oznaka za imperfekt : -a-, -ja-, -ija-
Drugi je oznaka za lice i broj : jednina 1. – h, 2. – še, 3. –še
množina 1. – smo, 2. – ste, 3. – hu

BITI HTJETI
1. jd. (ja) padah nošah * pecijah * bijah htjedoh
2. jd. (ti) padaše nošaše pecijaše bijaše htjede
3. jd. (on/ona/ono) padaše nošaše pecijaše bijaše htjede
1. mn. (mi) padasmo nošasmo pecijasmo bijasmo htjedosmo
2. mn. (vi) padaste nošaste pecijaste bijaste htjedoste
3. mn. (oni/one/ona) padahu nošahu pecijahu bijahu htjedoše

* nos-jah > s + j = š > JOTACIJA

* pek-ijah > k + i = c > SIBILARIZACIJA

5. PLUSKVAMPERFEKT
 Pluskvamperfektom se izriče PRETPROŠLO vrijeme

 Tvorba pluskvamperfekta :
1. Imperfekt pomoćnog glagola biti > bijah, bijaše, bijaše II bijasmo, bijaste, bijahu + glagolski
pridjev radni > NOSIO, NOSILA, NOSILO II NOSILI, NOSILE, NOSILA

2. Perfekt pomoćnog glagola biti > bio sam, bio si, bio je II bili smo, bili ste, bili su + glagolski
pridjev radni > NOSIO, NOSILA, NOSILO II NOSILI, NOSILE, NOSILA

1. jd. (ja) bio sam vidio bijah vidio

2. jd. (ti) bio si vidio bijaše vidio
3. jd. (on/ona/ono) bio je vidio bijaše vidio
1. mn. (mi) bili smo vidjeli bijasmo vidjeli
2. mn. (vi) bili ste vidjeli bijaste vidjeli
3. mn. (oni/one/ona) bili su vidjeli bijahu vidjeli

 Kada su u rečenici dva pluskvamperfekta > drugi se izriče u krnjem obliku (bez pomoćnog gl. biti)
 - Brat ga bijaše štitio i poučavao kako se obraniti

6. FUTUR PRVI
 Tvorba futura : nesvršeni prezent pomoćnog glagola htjeti > ću, ćeš, će II ćemo, ćete, će +
infinitiv

1. jd. (ja) ja ću pjevati / pjevat ću

2. jd. (ti) ti ćeš pjevati / pjevat ćeš
3. jd. (on/ona/ono) on će pjevati / pjevat će
1. mn. (mi) mi ćemo pjevati / pjevat ćemo
2. mn. (vi) vi ćete pjevati / pjevat ćete
3. mn. (oni/one/ona) oni će pjevati / pjevati će

7. FUTUR DRUGI
 Tvorba futura : dvovidnog prezenta pomoćnog glagola biti > budem, budeš, bude II budemo,
budete, budu + glagolski pridjev radni > NOSIO, NOSILA, NOSILO II NOSILI, NOSILE, NOSILA

1. jd. (ja) budem pjevao

2. jd. (ti) budeš pjevao
3. jd. (on/ona/ono) bude pjevao
1. mn. (mi) budemo pjevali
2. mn. (vi) budete pjevali
3. mn. (oni/one/ona) budu pjevali

GLAGOLSKI NAČINI
1. INDIKATIV > izjavni način

2. IMPERATIV > zapovijed

> tvori se od infinitivne osnove i nastavaka

1. - pjevajmo
2. pjevaj pjevajte
3. neka pjeva neka pjevaju

3. OPTATIV > glagolski pridjev radni

> Živjeli! Zdravi bili!

4. KONDICIONAL > izriče pogodbu, želju, namjeru, mogućnost vršenja radnje

– KONDICIONAL PRVI > tvori se od nenaglašenog aorista pomoćnog gl. biti > bih, bi, bi II bismo,
biste, bi + glagolskog pridjeva radnoga NOSIO, NOSILA, NOSILO II NOSILI, NOSILE, NOSILA
 1. pjevao bih pjevali bismo
2. pjevao bi pjevali biste
3. pjevao bi pjevali bi
– KONDICIONAL DRUGI > tvori se od nenaglašenog aorista pomoćnog gl. biti > bih, bi, bi II bismo, biste, bi +
glagolskog pridjeva radnoga NOSIO, NOSILA, NOSILO II NOSILI, NOSILE, NOSILA
GLAGOLSKI PRIDJEVI
1. bio bih pjevao bili bismo pjevali
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI
2. bio bi pjevao bili biste pjevali
3. bio bisepjevao
 Tvori bili bi
od infinitivne pjevali(bez sufiksa ti) dodavanjem :
osnove

JEDNINA MNOŽINA
MUŠKI ROD -O -LI
ŽENSKI ROD -LA -LE
SREDNJI ROD -LO -LA

BITI bio bili

bila bile
bilo bila
HTJETI htio htjeli
htjela htjele
htjelo htjela
NOSIT nosio nosili
I nosila nosile
nosilo nosila

GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI

 Tvori se od infinitivne osnove (bez sufiksa ti) dodavanjem :

JEDNINA MNOŽINA
MUŠKI ROD -EN -ENI
ŽENSKI ROD -ENA -ENE
SREDNJI ROD -ENO -ENA

GLAGOLSKA STANJA
 AKTIV (RADNO STANJE) – (ja) sam pitao
– glagolski oblici kojima se pokazuje da subjekt vrši radnju
– On je pitao. Priroda je pobijedila. Ona je pohvalila.

 PASIV (TRPNO STANJE) – (ja) sam bio pitan

– glagolski oblici kojima se pokazuje da subjekt trpi radnju
– On je bio pitan. Priroda je pobijeđena. Ona je pohvaljena

 Ograda je nagrižena hrđom. > nagrizena Glagoli na -STI (nagristi, donesti, istresti)
U saboru je donešen novi zakon. > donesen NE provode jotaciju
Smeće je istrešeno. > istreseno
Bio sam nošen vjetrom. -> nos-i-ti > nos-jen > nošen (s + j = š)
 Udata žena > udana, prodat auto > prodan, dat > dan, izračunat > izračunan

GLAGOLSKI PRILOZI
 Sadašnji i prošli

 GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI – tvori se od nesvršenih glagola

– glagol stavimo u 3. lice množine PREZENTA (trče, misle, slijede)
zatim dodamo nastavak –ći
– Trčeći, misleći, slijedeći

 GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI – tvori se od svršenih glagola

– na infinitivnu osnovu dodamo nastavke –vši ili –avši
– Pročitavši, pokrenuvši, pretrčavši

PRIJELAZNOST
 Po predmetu radnje

1. PRIJELAZNI (TRANZITIVNI) – uza se imaju objekt u akuzativu

– Razviti umijeće. Sagraditi kuću. Očekivati prijatelje.

2. NEPRIJELAZNI (INTRANZITIVNI) – nemaju objekt u akuzativu

– Hodati zemljom. Šetati ulicom. Stajati i sjednite.

3. POVRATNI – imaju uza se česticu se, upućuju na to da subjekt vrši radnju na sebi
– Češljati se. Gledati se.
JOTACIJA I PALATALIZACIJA
 JOTACIJA - Kad se nađu ispred j, nenepčanici (nepalatali) k, g, h, c, t, d, s, z, l, n zamjenjuju se
nepčanicima (palatalima) č, ž, š, ć, đ, š, ž, lj, nj.
 K+J=Č
 C+J=Č
 T+J=Ć
 S+J=Š
 D+J=Đ
 Z+J=Ž

 PALATALIZACIJA - Nenepčanici (nepalatali) k, g, h, c zamjenjuju se nepčanicima (palatalima) č, ž,

š ispred e i i.
 K+E/I=Č
 C+E/I=Č
 G+E/I=Ž
 H+E/I=Š