Professional Documents
Culture Documents
Eksplozija Lokomotive 1278
Eksplozija Lokomotive 1278
Oko 19.20 časova 16. juna 1995. Godine gornji zid ložišta Gettisburg Passenger
Services, Inc., parne lokomotive 1278 se istopio dok je lokomotiva vukla šest
vagona sa putnicima, pri brzini od oko 24 km/h u blizini Gardnersa, Pensilvanija.
Havarija je rezultat trenutnog oslobađanja (eksplozije) pare kroz vrata ložišta i u
kabinu lokomotive, gde su mašinovođa i dva kotlara zadobila teške opekotine.
Kotlarci su odvezeni kolima hitne pomoći u obližnju bolnicu. Mašinovođa, koji je
imao opekotine trećeg stepena na preko 65 odsto tela, prenet je vazdušnim putem u
centar za opekotine u blizini Filadelfije. Nijedan od 310 putnika ili drugih članova
posade nije povređen. Oštećenje lokomotive je ograničeno na rešetke ložišta i
gornji zid, sa nekim dodatnim oštećenjima od dima i krhotina na kabini
lokomotive.
Momenti pre eksplozije
Na dan udesa parna lokomotiva 1278 sa šest putničih vagona je napravila dva
povratna putovanja od 16 milja (25.75 km) od Getisburg do Biglerville,
Pensilvania. Oko 18:00, kao „voz za večeru“, započeo je svoje treće i poslednje
putovanje dana. Otišao je iz Getisburga sa 310 putnika u povratno putovanje u
Mount Holli Springs, Pensilvania, gde je putnicima trebalo da se održi 2-časovna
večera u lokalnim restoranima pre vraćanja u Getisburg. Nakon što je voz napustio
Getisburg, suvlasnik i operater Gettisburg Passenger Services, Inc., (Gettisburg
Passenger Services) je zatvorila stanicu Getisburg i pratila izletnički voz. Svrha
njene „potere“ automobilom (sastajala bi se sa vozom na putnim prelazima) trebalo
je da služi za vanredne situacije i po potrebi, ograničeni hitni prevoz. Nosila je
mobilni telefon i dvosmerni radio koji je koristila za praćenje i razgovor sa
posadom. Njen muž, mašinovođa u lokomotivi, je takođe nosi radio i mobilni
telefon. Kondukteri i osoblje putničkog servisa u vozu imali su dvosmerni radio.
Eksplozija
Pa, kada se gornji zid otopio... samo je zvučalo kao prigušena .22 puška, pop.
Instinktivno sam se okrenuo prema buci….sećam se udario me — upravo je pao
mrak zbog sve čađi i dima u kabini. I sećam se osećanja intenzivne vrućine i
razmišljanja...Moram izađi odavde. iskočio sam i... vikao na mašinovođinu ženu da
pozove 911. A onda sam pomislio na mašinovođu, kada sam počeo da se vraćam
prošao sam pored drugog kotlarca on je šepao, ali znao sam da je dobro. Onda sam
otišao da pronađem mašinovođu i našao ga na drugoj strani voza ležeći nazad. I
tražio je svoju ženu. Pa sam otrčao nazad i uhvatio je. Ona mi je dala telefon, a ja
završio poziv sa 911. Rekao je jedan od kotlara.
Oba kotlara I mašinovođa su ubrzo hospitalizovani sa tim što je mašinovođa
prošao najgore zadobijući opekotine trećeg stepena na 65% tela, on je vazdušnim
puten prebačen u bolnicu za opekotine u Filadelfiji.
Prema obrascu br. 4, lokomotiva 1278 imala je kotao pravog dna koji je bio
konstruisan od tri spojena prstena. Najniža zatezna čvrstoća čelika bila je 72.100
psi(4971.12 bar) za prvi prsten, 80.030(5517.87 bar) za drugi prsten, a
70.840(4884.24 bar) za treći prsten. Gornji zid je bilo debeo 3/8 inča kada je bio
nov. Prostor za vodu iza ložišta je bio 3 1/2 inča. Rešetka ložišta je bila 45,6 stopa
na kvadrat. Najniži nivo vode u kotlu na koji bi nivokazno staklo moglo ukazivati
je nivo 3 1/8 inča iznad najviše tačke gornjeg zida. Visina niskog merača iznad
gornjeg zida bila je 3 1/4 inča. U skladu sa kanadskim Pacifičkom politikom,
ojačanja, koja su podržavala krov, bili su naizmenični redovi ravne niti i na kraju
glave ojačanja. Prvih pet redova od zadnjeg zgloba cevi (pored cevi i dimnjaka)
bili su ojačanja pravog navoja praćeni redovima kopčenih ojačanja. Kotao je bio
napravljen tako da ako se krov istopi jer nije bio pokriven vodom, prvo bi se
odgurnulo sa zaštite ravnog navoja. Shodno tome, iako bi zaštita neuspela, ona bila
bi zadržana neko vreme pomoću ojačanja sa glavama. Dakle, ako bi krovni zid
propao zbog premalo vode, kvar bi se dešavao progresivno i u fazama, a ne
trenutno i katastrofalno. Osim što je dizajniran da napravi kvar progresivan, a ne
trenutni događaj, bojler nije imao nikakav uređaji za zaštitu od niske vode.
Mašinovođa je rekao istražiteljima Bezbednosnog odbora da je uklonio originalni
merač napojne pumpe nakon što se pokvario i da je, kada je zamena takođe
propala, odlučio da ga ne menja. kotlarac koristi manometar napojne pumpe kako
bi osigurao da zagrejana napojna voda prevazilazi pritisak u kotlu I da teče u kotao.
Merač daje direktnu indikaciju da voda ulazi u bojler, a da kotlarac ne gleda u
nivokazno staklo. U trenutku nesreće, karakteristično mesingano dugme za
upravljanje u obliku petougla sa "pumpom za napojnu vodu" je kontrolisalo pumpu
za napajanje. Para je dopremana iz kotla preko leve kupole, odnosno razvodnog
ventila, do napojne pumpe preko kontrolnog dugmeta. Napojna pumpa, poput
injektora, može se podesiti tako da dozvoli promenljivu količinu vode u bojleru, ili
nikakvu kada je napojna pumpa isključena. Kupola je takođe pružala paru nizu
drugih pomoćnih uređaja, uključujući dinamo. Dinamo je bio generator na parnu
turbinu za farove lokomotive, svetla kabine i svetla od vodenog stakla. U trenutku
nesreće, dinamo je bio spojen na kupolu, ali je glavni odgovorni za dinamo je
nedostajao, što je učinilo dinamo nefunkcionalnim. Prenosni generator na benzin
koji je bio na tenderu davao je napajanje za far. U suprotnosti sa zahtevima FRA
(49 CFR 230.42), nivokazno staklo nije imalo radno svetlo. Nije bilo radnih svetala
u kabini.
Zaključci
Literatura:
https://www.ntsb.gov/safety/safety-studies/Documents/SIR9605.pdf
https://www.youtube.com/watch?v=XoVNC_snFEk
https://www.youtube.com/watch?v=7TJPmkcPer8
https://docs.google.com/presentation/d/
1pIErazgxsVOX12Fr41U3mk4gF1rDV3my/edit#slide=id.p43