FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

ODSJEK ZA POVIJEST

Nastanak sveučilišta u srednjem vijeku

Napravio: Tibor Vladović

Kolegij: Kršćanstvo u srednjem vijeku II.
Nositelj: dr. sc. Trpimir Vedriš
Akademska godina: 2021./2022.
Uvod

Kroz povijest mnogo je događaja, institucija i osoba obilježilo daljnji tok misli
generacija koje su dolazile nakon njih, ali većina njih je imala utjecaja na nove generacija
samo u jednom periodu, rijetko kada bi se taj utjecaj produžio na više njih. Ipak, nekolicina
institucija je u tome uspjela, primarno Crkva, a uz nju (i iz nje) su takav uspjeh imala i
sveučilišta.
Taj uspjeh nije bio jednak za sva sveučilišta, ali ona uspješna imaju sličnu i/ili istu
polaznu točku u svom nastajanju koja proizlaze u zbližavanju i stavljanju sebe pod vlast
papinske stolice. Takav potez će tim sveučilištima osigurati specijalna prava i njihovim
diplomama dati međunarodnu priznatost, u kršćanskom dijelu svijeta.
Ovaj seminarski rad će prikazati kako je došlo do nastajanja prvih većih i važnijih
sveučilišta, i to primarno Pariškog i Bolonjskog, koja će biti veliki uzor ostalim, mlađim
sveučilištima. Ujedno tako će prikazati kakav je bio tadašnji život studenta tog doba, te koliki
su oni nemali utjecaj imali u osnivanju sveučilišta tog doba.

Uvjeti koji dovode do nastanka sveučilišta

Sveučilišta su nastala iz nekolicine drugih procesa i institucija, koja kako su se sve

više spajala su se počela pretvarati u prva sveučilišta. Prvi važan proces koji je pridonio
stvaranju sveučilišta je upravo znanje; i to nanovo otkriveno znanje antičkih autora, te neka
nova saznanja koja su došla prevođenjem arapskih tekstova.[1 Takve nove spoznaje su počele
u mnogim ljudima buditi želju za širenjem svojih vidika, te je nemali broj ljudi počelo
putovati i učiti od raznih učitelja o novim, ali i starim saznanjima.
Do 12. stoljeća jedini pravi učeni ljudi su većinski bili svećenici, od kojih se osim
teološkog znanja očekivalo da znaju i o ostalim stvarima koje postoje u svijetu, ali dobrim
dijelom vezanih uz održavanje administracije crkvene hijerarhije, koja je bila velikog
obujma.[2 Poradi želje da stvori što veći i kvalitetniji broj administratora svoje institucije
Crkva je počela otvarati katedralne škole, koje su kao takve bile zatvorene za one van
institucije Crkve.[3

1 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 228.

2 Zadnje trzavice nestaju 1321. godine; Le Goff, Intelektualci, 123..
3 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 226/7.
 Iz temelja katedralnih škola, ali otvorenog karaktera za ostatak stanovništva, počinju
se otvarati gradske i privatne škole. Većina njih je bila otvorena kako bi lokalna vlastela
mogla obučiti svoj administrativni kadar, dok su neke, pogotovo one privatne, bile više
namijenjene slušanju određenog predavača za zainteresirane učenike.[4 Iz miješanja svih tih
sistema proizlazi jedna zanimljiva preteča sveučilištarcima; golijardi.
Golijardi su bili svećenici koji su još uvijek učili za svoje zvanje, te je nemali broj njih
putovao uokolo u potrazi za što boljom izobrazbom (predavačima).[ 5 Iz njihovog novog stila
života na putu čak je proizašla nova vrsta poezije, dobrim dijelom obogaćena temama koje se
ne bi uobičajeno povezala za svećenike: opisi ljubavi, opijanja, kockanja i sličnih ljudskih
grijehova s velikom dozom kritike koja se mogla pročitati iz toga posredno, ali i direktno.[6
Najpoznatiji predstavnik tog razdoblja i pokreta je definitivno Abelard, čija burna
životna priča daje najbolji opis kakvi su bili učenici, ali i učitelji tog razdoblja.[ 7 Njegova
predavanja, ali i cjelokupna osoba, je bila veliki mamac za pozamašni broj učenika koji su
bili željni učenja od njega i bili su voljni platiti za njegova predavanja i putovanje do gradova
u kojima je bio predavao kad se selio. Takva velika potražnja za njim je dovela do toga da ga
se prozove prvim modernim intelektualcem i profesorom.[8

Počeci i sličnosti

Iz svih gore navedenih procesa, događanja i institucija će se lagano, kroz vrijeme,

početi graditi prvi znakovi sveučilišta. Procesi i događaji koji će obilježiti većinu tih
novopečenih institucija i nisu se toliko razlikovali osim u malim detaljima, o kojima će biti
više rečeno u sljedećem dijelu radu, dok će u ovom biti prikazana ta univerzalna događanja.

4 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 232.

5 Jacques Verger, “The Universities and Scholasticism,” U: The New Cambridge Medieval History. sv. 5. c.
1198. - c. 1300. (Cambridge: Cambridge University Press, 2008.), 265.; F. Donald Logan, A History of the
Church in the Middle Ages (London: Routledge, 2002.), 233.; Ivo Goldstein, Borislav Grgin, Europa i
Sredozemlje u srednjem vijeku, (Zagreb: Novi Liber, 2008.), 269.-271.; Ivo Goldstein, Borislav Grgin, Europa i
Sredozemlje u srednjem vijeku (Zagreb: Novi Liber, 2008.), 269.; Jacques Le Goff, Intelektualci u srednjem
vijeku (Zagreb: Biblioteka Labirint, 2009.), 47/8.
6 Jacques Verger, “The Universities,” U: The New Cambridge Medieval History. sv. 6. c. 1300. - c. 1415
(Cambridge: Cambridge University Press, 2008.), 79; Verger, “The Universities and Scholasticism”, 264.;
Hilde De Ridder - Symoens, ur. A History of University in Europe. sv. 1. Universities in the Middle Ages
(Cambridge: Cambridge University Press, 1992.), 82.; Humbert Jedin, ur. Velika povijest Crkve. sv. 3.
Srednjovjekovna crkva. sv. 1. Od crkvenog zrelog srednjeg vijeka do predvečerja reformacije (Zagreb:
Kršćanska sadašnjost, 1971.), 373/4.
7 Franjo Šanjek, “Pariško sveučilište u XIII. stoljeću.” Bogoslovna smotra 45 (1975), 4.; De Ridder - Symoens,
ur. A History of University, 82.; Jedin, ur. Velika povijest Crkve, 373.
8 Le Goff, Intelektualci, 61.
 Prva važnija stavka je bila ta da su se počela stvarati udruženja, što studenata što
profesora, radi uzajamnog pomaganja, uzdržavanja i obrane od vanjskih protivnika. Ta
udruženja su bila ne od velike razlike od bratovština ili cehova koja su postojala u to doba,
što dokazuje i sam korijen riječi universitates, koja je označavala udruženje odraslih
muškaraca o nekom zajedničkom cilju.[9 Tek je tijekom vremena riječ dobila akademsko
značenje kojim se i danas koristimo.
Unutar tih udruženja stvarale su se odvojene grupe studenata koji su dolazili iz istog
područja, jer u samim počecima sveučilišta nisu bila česta i veliki broj studenata je trebao
putovati izvan svoje matične zemlje ako se htio tako obrazovati. Takva udruženja su dobila
naziv nacije i tijekom razvoja sveučilišta su znala imati izrazito jak utjecaj na sam smjer tog
razvoja unutar mnogih sveučilišta[10, premda u kasnijim vremenima institucija nacija gubi na
snazi kako se počinju otvarati sveučilišta u ostalim zemljama, te se time poništava potreba za
putovanjem van matične zemlje za studenta.[11
Kako je veliki broj prvih sveučilišta nastao spajanjem katedralnih i gradskih/privatnih
škola, i Crkva i lokalne vlasti su na sveučilišta gledali kao na mjesta iz kojih će se graditi i
podučavati njihovi budući činovnici. Poradi takvog stajališta, i Crkva i lokalni svjetovni
vladari su davali studentima, učiteljima i sveučilištima samima velik broj povlastica i prava
koja su u nemali broj slučajeva znala biti iskorištena na nesreću lokalnog stanovništva
gradova u kojima su se sveučilišta nalazila, te su počeci sveučilišta bili u velikoj količini
obilježena sukobima sveučilištaraca s lokalcima.[12
Crkva je imala još jedan razlog zašto je držala oko na sveučilišta, a to je bila kontrola
protoka znanja. Crkva je bila zabrinuta kakav će biti proces poučavanja njihovih mladih
snaga, te hoće li im se možda predavati ikakva krivovjerja, te je kao prevenciju toga stavljala
sveučilišta pod svoju jurisdikciju kako bi što bolje i brže srezala ikakva krivovjerja i hereze
na katedrama sveučilišta u korijenu.[13
Sve navedeno nije se događala za svako sveučilište u istom trenu niti istim
redoslijedom, što uvelike dovodi do problema datacije nastanka prvih sveučilišta. U većini
slučajeva sam nastanak istih se ne može odviše dobro odrediti jer su neke određene funkcije i
procesi koje obilježavaju postojano sveučilište već postojali u nekom obliku prije pravog
uređenja kojim bi bolje obilježili postanak sveučilišta. Pariško i Bolonjsko, a i još neka

9 Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 267.; Le Goff, Intelektualci, 61.

10 Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 269.; Le Goff, Intelektualci, 63-73.
11 Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 271/2.; Le Goff, Intelektualci, 74-90.
12 Le Goff, Intelektualci, 74.
13 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 266.
sveučilišta (kao Oxford i Cambridge), imaju taj problem s točnom datacijom svog postanka,
što dovodi do konstantnog propitivanja koje je od tih mnogih sveučilišta iz tog doba bilo ono
prvo.

Pariz

Početak pariškog sveučilišta nije moguće točno odrediti, kako je gore već navedeno,
ali zato se mogu odrediti godine koje su uvelike utjecale na njegov početak. Prva važnija
godina koja se navodi u literaturi je godina 1200. kada sveučilište dobiva povlastice od kralja
Filipa II. koje studentima omogućava da budu izuzeti od jurisdikcije lokalne vlasti jer se za
njih smatralo da su svećenici ili će njima postati.[ 14 Naravno, ta povlastica nije donesena bez
razloga, povod njoj je bio incident između studenata Njemačke nacije i lokalnog stanovništva
koji je završio u broju smrtnih slučajeva sa studentske strane.[ 15 Ta godina i te povlastice se
smatraju kao početkom sveučilišta od strane samih Parižana, iako je sveučilište djelovalo u
odmaklim kapacitetima već nekoliko desetljeća prije toga, te je čin davanja povlastica daleko
od pravog osnivanja ili uređenja sveučilišta16.
Za sljedeći datum treba znati da je tijekom vremena biskup Pariza, u želji da dobije
kontrolu nad sveučilištem, postavljao svoje ljude od povjerenja na čelno mjesto kancelara
sveučilišta.[17 Pozicija kancelara sveučilišta je imala velike ovlasti unutar sveučilišta, jer je
upravo kancelar bio zadužen za dopuštanjem tko sve može doći na sveučilište, te je na njemu
bilo da dodjeljuje diplome polaznicima.[18 Takav sustav će pasti kada 1229. sveučilište
pogodi nova nevolja u obliku protesta cjelokupnog sveučilišta uzrokovano novim trzavicama
između lokalaca i sveučilištarcima, samo što je ovog puta bila umiješana kraljevska policija
te je broj smrtnih slučajeva među sveučilištarcima bio veći.[ 19 Protest je trajao do 1231.
godine, te je većina predavanja bila održavana van granica Pariza, što je sve više dovodilo do
upitnosti zadržavanja sveučilišta u tom gradu.[20

14 Verger, “The Universities”, 71.; Verger, “The Universities and Scholasticism”, 258.; Le Goff, Intelektualci,
128.
15 Verger, “The Universities”, 78.
16 Verger, “The Universities”, 73;. Le Goff, Intelektualci, 120-123.; Verger, “The Universities and
Scholasticism”, 262.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 226.; Goldstein, Grgin, Europa i
Sredozemlje, 276.
17 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 264.; Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 274.
18 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 228.; Verger, “The Universities and Scholasticism”,
259; Šanjek, “Pariško sveučilište”, 7.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University, 51.
19 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 228.; Šanjek, “Pariško sveučilište”, 7.
20 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 258/9.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages,
227.; Le Goff, Intelektualci, 119.
 Kako bi se zaustavila ta mogućnost kralj Luj Sveti i Blanka Kastiljanka 1231. godine
nanovo priznaju sve povlastice već dane sveučilištu, ali im ujedno davaju nove kojim ih
daljnje udaljavaju od kontrole svjetovnih vlasti, pa tako sada i svoje.[ 21 To odvajanje će
pogodovati papinskom prisezanju kontrole nad sveučilištem, koje se konačno formira iste
1231. godine, kada je papa Grgur IX. izdao bulu Parens scientiarum kojom je odredio
materijalnu organizaciju sveučilišta, način na koji su se regrutirali profesori i studenti, te
kakvi su bili programi predavanja i na kraju uvjeti samog diplomiranja.[ 22 Tim činom je
ujedno pariška diploma postala priznatom u cijelom kršćanskom svijetu, jer je njeno
izdavanje sam papa regulirao.
Bula pape Grgura IX. se smatra u većini literature kao pravi, službeni početak
Pariškog sveučilišta, zbog uređenja koje je ono uvelo u njega.[ 23 Problem priznavanja te
godine kao početka proizlazi iz činjenice da je godine 1215. papa Inocent III. već dao
sveučilištu statut kojim donekle uređuje njegovu situaciju i djelomično ga stavlja pod svoju
kontrolu.[24 Iako postoji taj statut, ovim iz 1231. prvenstvo papinstva na sveučilištu je
neosporno i time puno jače stoji kao oznaka službenog početka sveučilišta, pogotovo kad se
zna da je za to vrijeme papinska potvrda i kontrola bila ključni dio postanka, i opstanka, bilo
kojeg sveučilišta.
Glavna organizacijska stavka sveučilišta je bila njihova podjela na fakultete u kojima
su se obrazovali njihovi polaznici. Fakulteti su bili Teologije, Medicine, Kanonskog prava
(Dekret) i Slobodnih vještina.[25 Ustroj unutar fakulteta Teologije, Medicine i Kanonskog
prava je bio takav da su predavači s dekanom na čelu vodili glavnu riječ i oni sami određivali
programe i načine ispitivanja studenata, unutar postavljen normi statuta.[ 26 Na fakultetu
Slobodnih vještina situacija je bila drugačija. Na njemu su glavnu riječ imali studenti tako što
je svaka nacija (francuska, pikardijska, engleska i normandijska) imala svog predstavnika
koji su ujedno bili asistenti rektora Fakulteta slobodnih vještina.[ 27 Njegova funkcija će

21 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 258/9.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages,
227.; Le Goff, Intelektualci, 119.
22 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 270.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages,
229.; Le Goff, Intelektualci, 119.
23 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 229.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University,
51.; Le Goff, Intelektualci, 119.
24 Le Goff, Intelektualci, 121/2.
25 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 229.; Verger, “The Universities and Scholasticism”,
259.; Verger, “The Universities”, 73.; Šanjek, “Pariško sveučilište”, 8.
26 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 259/60.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages,
229/30.
27 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 259.
tijekom vremena rasti, te će biti zadužen za financije sveučilišta i predsjedanjem glavne
skupštine.[28

Bologna

Sveučilište u Bologni za sebe govori da je najstarije sveučilište u svijetu, s godinom

1088. kao godinom nastanka.[29 Njihova tvrdnja se svodi na navode o cijenjenim
predavačima prava iz tog doba; Pepo i Irnerius, koji su po tim navodima predavali u Bologni
te godine.[30 Problem je u tome što većina povjesničara je mišljenja da tada još Bologna nije
bila dovoljno strukturirana da bi se zvala pravim sveučilištem.
Kod Bologne godine 1219. i 1278. se stavljaju kao realnije godine pravog,
organiziranog početka sveučilišta. Godina 1219. označava prvi veći korak papinstva s
postavljanjem svog prvenstva nad sveučilištem sa stvaranjem pozicije kancelara/poglavara
arhiđakona Bologne, koji je bio zadužen za izdavanje licenci (diploma) polaznicima
sveučilišta.[31 Ta pozicija i nije bila toliko snažna kao njena inačica na pariškom sveučilištu,
ali je do nje došlo iz prijašnjih papinskih uplitanja u politiku između grada i sveučilišta;
lokalci su nekoliko puta prije pokušali zatvoriti i spriječiti daljnji razvoj sveučilišta, ali ih je
papa u tome spriječio.[32
Godina 1278. je godina kada papinstvo preuzima veću kontrolu nad sveučilištem.
[33 Taj događaj dolazi iz nastavka borbi između lokalaca i sveučilišta, ali sada i na razini
samog rukovođenja sveučilištem; Bologna je bila komuna i kao takva davala podršku caru,
ali se je njegov utjecaj nije toliko vidio, te je komuna bila realno pod samoupravom.[ 34 Tom
sistemu jedino je sveučilište iskakalo koje je imalo povlastice koje su ga oduzimali od lokalne
vlasti, samo što komuna to nije nikada ozbiljno prihvatila, što je kulminiralo u štrajku i

28 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 256.; Šanjek, “Pariško sveučilište”, 9; Le Goff, Intelektualci,
128..
29 De Ridder - Symoens, ur. A History of University, 52.
30 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 267.; Verger, “The Universities”, 71.; De Ridder - Symoens,
ur. A History of University, 52.
31 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 267.; Le Goff, Intelektualci, 128/9.
32 Paul F. Grendler, The Universities of the Italian Renaissance (Baltimore: The John Hopkins University
Press, 2002.), 6
33 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 257.; Grendler, The Universities of the Italian Renaissance,
5.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University, 48.
34 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 227.; Verger, “The Universities and Scholasticism”,
258.; Grendler, The Universities of the Italian Renaissance, 7.; De Ridder - Symoens, ur. A History of
University, 49.; Le Goff, Intelektualci, 120.
odlaženju studenata i profesora u okolna i nova sveučilišta.[ 35 Godine 1278. sama komuna se
uzima u cijelosti pod kontrolom pape, pa se tenzije smanjuju i normaliziraju.36
Konstrukcija samog sveučilišta je bila drugačija od onog u Parizu, u Bologni postojala
su samo dva fakulteta u početku, i to rimskog i kanonskog prava.[ 37 Poradi te specijalizacije
na pravo, papinstvo nije toliko puno stavljalo pozornost na njega niti se upletalo u njegove
tekuće probleme kao što je to radilo za Pariško sveučilište, na kojem se nalazio jedno od
vodećih fakulteta teologije. Teologija će u Bolognu doći tek kasnije, i to tek 1360. godine
kada biva osnovana od strane samog pape.[38
Bolonjsko sveučilište je za razliku od pariškog bilo više pod kontrolom studenata
nego pod paskom predavača. Studenti su čak imali svoje statute kojih su se predavači trebali
pridržavati u održavanju kvalitete svog predavanja. 39 Među studentima je postojala podjela i
to po principu nacija; citramontanes (studenti iz Italije) i ultramontanes (Nijemci, Englezi,
Francuzi), te su te dvije frakcije držale veliku moć sve dok se sami predavači nisu udružili u
kolegiju doktora i tako počeli utjecati na politiku sveučilišta, ali prvenstvo studenata nije bilo
poljuljano.[40

Druga sveučilišta

Treće sveučilište koje se često spominje u kontekstu starosti i prestiža iz srednjeg

vijeka je definitivno ono Oxfordsko. Razlog njegovog odvajanja od Pariškog i Bolonjskog u
ovom radu je taj da ono nastalo na temelju Pariškog. Oxfordski predavači su većinom svi
došli iz klupa Pariškog sveučilišta i kao njegovi diplomirani polaznici, iskoristili su strukturu
u kojoj su toliko dugo učili kako bi uspostavili novo, Oxfordsko sveučilište.[ 41 Sami počeci
poučavanja unutar granica Oxforda postoje i od prije[ 42, ali zbog gore navedene poveznice s
Parizom, Oxford se nalazi između samostalnog stvaranja i stvaranja iz preljeva ljudi iz drugih
sveučilišta.

35 Le Goff, Intelektualci, 122/124..

36 Le Goff, Intelektualci, 124.
37 Le Goff, Intelektualci, 122.
38 Le Goff, Intelektualci, 123.
39 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 257.; Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 275.; Le Goff,
Intelektualci, 129.
40 Verger, “The Universities”, 72.
41 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 258.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University,
48/9.; Le Goff, Intelektualci, 130.
42 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 260.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages,
230.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University, 52.; Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 275.
 Oxford je poput Pariza bio strukturiran s čelnim mjestom rektora, samo što je rektora
bilo više od spomenutog jednog koji je držao sve ovlasti u Parizu.[ 43 Nadalje, funkcija
kancelara nije bila jednaka onoj u Parizu. Oxfordski kancelar je imao manje povezanosti s
lokalnom Crkvenom hijerarhijom, te je bio “lokalni” doktor teologije ili kanonskog prava.
[44 Ujedno tako su se razlikovali u podršci koju su uživali od papinstva i krune. Oxford je
imao papinsku podršku ali nikad nije dobio službeno potvrdu izdavanja diploma od strane
Petrove stolice, dok je tijekom vremena dobivao sve više i više povlastica i dobre suradnje od
strane kralja.[45
Odnosi s krunom nisu bili dobri od samih početaka, do toga je došlo tijekom vremena.
Ta promjena je došla nakon burnih, ali krucijalno važnih događaja koji počinju od 1209.
godine. Tada se dogodila prepirka grada i sveučilišta, ali ovog puta su smrti studenata bile
podržane od strane kralja, što je rezultiralo štrajkom na Oxfordu koji će rezultirati odlaskom
velikog broja sveučilištaraca i trajat će do 1214. godine.[ 46 Te godine situacija se normalizira
kako se kralj pomirio s papom Inocentom III., te je njegov legat pomirio situaciju u gradu, a
sveučilište je dobilo privilegije koje će kasnije postajati sve veće nad gradom.[47
Ta godina se smatra godinom početak pravog, uređenog sveučilišta, iako se često
koristi period od te godine do 1230-ih kao vrijeme rađanja uređenog sveučilišta, s naznakom
na godinu 1231. kada kralj Henrik III. daje sveučilištu potvrdu svih starih im povlastica s
obvezom da će štititi njihovu egzistenciju tako što neće dopustiti stvaranje novih sveučilišta
koji bi mogli ugroziti Oxford.[48
Iz situacije nastale 1209. godine u Oxfordu, stvorio se Cambridge.[ 49 Dio
sveučilištaraca se je po početku štrajka preselio u Cambridge, dok razlog konkretnog odabira
lokacije nikada nije bio razjašnjen.[50 Sam razvoj Cambridgea se vodi do otprilike 1225.
godine,51 s dodatkom da je Cambridge dobio od pape 1318. godine pravo izdavanja diploma.
[52

43 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 260.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University, 52.
44 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 262.
45 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 261.
46 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 261.
47 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 260.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages,
231.
48 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 260.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages,
231.
49 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 261.
50 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 260.; Logan, A History of the Church in the Middle Ages,
231.
51 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 231.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University,
53.
52 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 261.
 Iz sličnih situacija odlaska poradi štrajkova ili drugih problema na sveučilištima su
nastala mnoga druga sveučilišta tijekom srednjeg vijeka. Sveučilištarci iz Bolonje odlaze
1204. godine prema Vicenzi[53, 1215. prema Arezzu[54, godine 1222. nastaje sveučilište u
Padovi[55, a 1321. nastaje sveučilište u Sieni.[56

Studentski život

Kako je očito iz već navedenih događaja vezanih uz početke sveučilišta, ona su bila
izrazito burna i znala čak biti kobna za sveučilištarce. Razlog toj burnosti je bila velika
količina netrpeljivosti lokalnog stanovništva prema sveučilištarcima. Ta velika količina loše
volje prema njima nije bila bezrazložna, jer su sveučilištarci već od početka bili povlašteni,
kao budući svećenici nije im se moglo puno napraviti po pitanju sudstvenih ovlasti[ 57, a u
gorenavedenim situacijama štrajkova početni katalizator problema su bili sami sveučilištarci.
Neki od njih bi znali u gradu napraviti toliko nereda, te su u nekim slučajevima bili
optuženi/krivi za ubojstva za koja nisu morali/mogli odgovarati zbog gorenavedenih
povlastica.[58 Lokalne vlasti su upravo zbog ovog izuzeća sveučilištaraca iz njihovog vlasti ih
pokušavali otjerati, ili im se nekako nametnuti kao upravljači. Takve situacije su obično
dovodile do štrajkova i odlazaka sveučilištaraca, koji bi na kraju dobili veće povlastice i
ovlasti nego što su ih imali ranije, u nemali broj slučajeva na štetu lokalnog stanovništva.[59
Veliki doprinos uspjehu sveučilišta u štrajkovima je bio u tome što su sveučilištarci
bili udruženi poput bratovština ili cehova, unutar universitas.[60 Takva udruženja su nastala iz
potrebe prvih učenika da se zaštite od velikih nameta lokalaca za najam prostora života, kako
bi si mogli međusobno priuštiti potrebnu literaturu i potrepštine za rad, te dogovaranje
uzajamne pomoći u teškim situacijama, poput smrti ili bolesti.[ 61 Takva struktura je učinila

53 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 226.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University,
53.
54 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 226.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University,
49.
55 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 226.; Grendler, The Universities of the Italian
Renaissance, 22.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University, 49, 53.
56 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 226.; Grendler, The Universities of the Italian
Renaissance, 45.; De Ridder - Symoens, ur. A History of University, 52.
57 Verger, “The Universities and Scholasticism”, 259.; Verger, “The Universities”, 73.; Šanjek, “Pariško
sveučilište”, 11.; Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 276.
58 Verger, “The Universities”, 73.
59 Verger, “The Universities”, 73.; Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 276.
60 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 226.; Verger, “The Universities and Scholasticism”,
261.
61 Logan, A History of the Church in the Middle Ages, 226.
sveučilištarce izrazito zatvorenom skupinom koja je mogla pod vanjskim napadima reagirati
izrazito složno i doći do pobjede za svoje ciljeve.
Sami sveučilištarci su provodili veliki broj godina na sveučilištu, pogotovo ako je bilo
riječ o studiju teologije ili prava.[62 Na nekim sveučilištima diploma iz tih područja tek bi se
dobivala nakon petnaest godina uspješnog studiranja.[63 Veliki broj predavanja je bio takve
vrste da su studenti morali dolaziti više puta na predavanje o istoj temi kako bi sve mogli
napisati sve što je bilo od važnosti, ali kako je cijena potrepština bila velika, više se dolazilo u
nadi da se cijela predavanje zapamte.[64
Na kraju ne treba čuditi želja sveučilištaraca da se odmaknu od lokalnih vlasti i dođu
pod kontrolu papinstva. Želja za odvajanjem od lokalnih vlasti definitivno proizlazi iz čestih
trzavica između ovih dviju skupina, ali ujedno iz želje sveučilištaraca da njihova sveučilišta
budu što šire priznata. Kao veće priznanje kojeg sveučilišta je definitivno bio patronat kralja
ili cara, koji je veliki broj sveučilišta i uživao, što je za kraljeve značilo da će imati dobro
naučene administratore, dok su sveučilištarci koji su završili takvo sveučilište bili prihvaćeni
u cijelom kraljevstvu. Ali i takva priznanja nisu bila dovoljna, je velik broj sveučilištaraca
bilo stranaca, koji su se po završetku studija htjeli vratiti u matičnu zemlju s diplomom koja
će i tamo biti prihvaćena. U tome pomaže patronat papinstva. Postavljanjem sebe pod
kontrolu papa, sveučilištarci su sebi osigurali diplome/licence koje su bile prihvaćene u
izrazito širokom krugu, cijelom kršćanskom svijetu. Lateran je iz takvog dogovora izvlačio
kao i kraljevi buduće sposobne ljude za sebe, ali ujedno i kontrolu nad time što se poučavalo.
Ujedno treba napomenuti da je mnogim sveučilištima to vjerojatno dolazilo kao prirodni
proces, jer su nastali iz katedralnih škola.

Zaključak

Nastanak sveučilišta je bio proces koji svojom kompleksnošću i dužinom još dan
danas zadaje problema povjesničarima, primarno po pitanju utvrđivanja prvih početaka
najstarijih sveučilišta. Ta kompleksnost proizlazi iz nemogućnosti definiranja što je točno
sveučilište u njegovim samim početnim stadijima, te u većini slučajeva nemogućnosti
nalaženja pisanih izvora za neke segmente onog što bi identificiralo sveučilište. Poradi takve
situacije, većina povjesničara izjednačuje početke tih sveučilišta s njihovim stavljanjem sebe

62 Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 276.; Le Goff, Intelektualci, 132.

63 Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 276.; Le Goff, Intelektualci, 132/3.
64 Goldstein, Grgin, Europa i Sredozemlje, 276.
pod protektorat papinstva. Razlozi zašto su sveučilišta sebe stavljala pod vlast pape nije
samo bio u želji da njihovi polaznici dobiju za svoje diplome dobiju šire priznanje od samog
lokalnog prostora na kojim se nalaze sveučilišta, nego da se odmaknu od lokalnih vlasti koji
su ih htjele kontrolirati, dok bi pod papinstvom imali veću razinu autonomije. Papinstvo nije
imalo prigovora na takvu situaciju jer je tako dobivalo veći autoritet među krajevima u
kojima se nalazilo sveučilište, njegova kontrola je diktirala što se predavalo na tim
sveučilištima, a ujedno tako je velik broj polaznika bilo svećenika koji bi nakon svojih učenja
postajali dio administracije Crkve.
Sam život polaznika je bio burniji i time zanimljiviji nego bi se očekivalo, pogotovo
ako se usporede sveučilištarci danas s onima iz srednjeg vijeka. Tada su se držali ujedinjeno
protiv ikakvih napada na zajednicu, zbog čega su često odnosili pobjede koje su ih kroz
vrijeme jačale.
Na samom kraju treba reći da sveučilišta nisu zapravo nastala na temeljima želja
moćnika da sebi pribave ljude za administraciju, nego su rasla, širila se i razvijala iz želje, ali
i potrebe, ljudi da uče o novim i starim spoznajama i da te iste spoznaje mogu podijeliti sa
sljedećim naraštajima.
Bibliografija

De Ridder - Symoens, Hilde, ur. A History of University in Europe. sv. 1. Universities in the
Middle Ages. Cambridge: Cambridge University Press, 1992.

Goldstein, Ivo, Borislav Grgin. Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku. Zagreb: Novi Liber,
2008.

Grendler, Paul F. The Universities of the Italian Renaissance. Baltimore: The John Hopkins
University Press, 2002.

Le Goff, Jacques. Intelektualci u srednjem vijeku. Zagreb: Biblioteka Labirint, 2009.

Logan, F. Donald. A History of the Church in the Middle Ages. London: Routledge, 2002.

Šanjek, Franjo. “Pariško sveučilište u XIII. stoljeću.” Bogoslovna smotra 45 (1975): 3-17.

Verger, Jacques. “The Universities.” U: The New Cambridge Medieval History. sv. 6.
c. 1300. - c. 1415, ur. Michael Jones, 66-81. Cambridge: Cambridge University Press,
2008.

________. “The Universities and Scholasticism.” U: The New Cambridge Medieval

History. sv. 5. c. 1198. - c. 1300, ur. David Abulafia, 256-276. Cambridge: Cambridge
University Press, 2008.