Rimski pokretni nalazi antičkog Ilirika

Prostor između jadranskog mora, Alpa i Dunava -

Ustroj RC se počinje razvijati i dijeliti na provincije s osvajanjem Sicilije tokom Prvog punskog
rata (264. – 241. g. pr. Kr). prve su Sicilija (14), Sardinija i Korzika (15). Provincija je teritorij
izvan inicijalnog teritorija RC (Italije), te provincijom upravlja pretor (praetor).
Zadnje provincije su Mesopotamia (45) i Ostroenae (41) i to tek u vrijeme vladavine Septimija
Severa (193. – 211. g). U tom je razdoblju RC ovladao Ilirikom, te je Ilirik time postao integralni
dio RC.
Popis provincija:
1-2  Hispania ulterior, 3 Hispania citerior (Španjolska)
4  Gallia Narbonensis (Francuska)
25  Macedonia
27  Illyricum, Achaea (istočna obala Jadrana i Balkanski poluotok)
28  Asia (Mala Azija)
29, 38  Pontus – Bithyniy
36  Cilicia
46  Syria (Sirija)
53  Africa (Afrika)
35  Cipar
50  Cyrenae (Kreta)

Galija (5,6,7): osvaja ju Gaj Julije Cezar, između 58. i 51. godine pr. Kr., ali ona nije odmah
organizirana kao provincija.
Ilirik (20 – 21) (veliki dijelovi)  35. – 33. g, pr. Kr. Marko Agripa i Gaj Oktavijan prodiru do
Segestike
Egipat (49)  pobjeda nad Kleopatrom i Markom Antonijem kod Akcija
Galatia (30)  25. g. pr. Kr
Alpski narodi (12, 19)  15. godine pr. Kr (nije odmah bila provincija), u vrijeme Tiberija
Klaudija Nera i Nera Klaudija Druza
Reorganizacija Galije između 16. i 13. pr. Kr.  osvaja ih Cezar u 50. godinama pr. Kr., ali se tek
između navedenih godina organizira kao provincija (car August) (brojevi na karti (5,6,7)

Izbijanje do Rajne i Dunava te time počinju ratovi u Germaniji (12.g. pr. Kr. Do 16. g. po. Kr)

Faze ratova u Germaniji:

1) faza ratova u Germaniji tzv. horizont Oberaden (načazišta Oberaden, Rodgen,
Beckinghausen, Dangstetten) traje između 12. i 9. godine prije Kr. Pod Druzovim (Nero
Claudius Drusus Germanicus), nakon Druzove smrti (9.g pr. Kr) preuzima njegov brat Tiberije
Tiberije okončava ratove i napušta logore u Germaniji (Oberaden, Rodgen, Beckingshausen,
Dangstetten)

2) faza: nakon pauze od 8 godina, 1. godine po. Kr počinje druga faza, horizont Haltern, uzrok
nepoznat, a ratove opet okončava Tiberije (4. – 5. g po. Kr.), nakon ovog razdoblja se Germanija
pretvara u provinciju koja plaća danak

 6. godine je započeo pohod na Markomane pod vodstvom Moroboda na području

Češke. Protiv njih je mobilizirano 12 legija. Jedan dio vojske pod Gajom Sentijom
Satuminom krenio s Rajne, iz Mainza uz Majnu. Drugi dio vojske pod Tiberijem iz
Karnunta krenuo uz Moravu.
  Pohod na Morobod je prekinut zbog Batonovog ustanka.
 U Germaniji zapovijeda Publije Kvintilije Var koji preustrojava provincije, njegovim
porazom u Teutoburškoj šumi 9. godine RC gubi čak tri legije, tri ale i šest kohorti.
 Napušteni su Haltern, Anreppen i Markbreit i začeci civilnih središta u Germaniji.

3) faza: pokušaj ponovnog osvajanja: Tiberije između 11. – 12. i Druzov sin Cezar Germanik
između 13. i 16. godine.  arheološki se ova faza još uvijek ne može razlikovatio od prethodne
August oporučno savjetuje (16. godine) da više ne šire Carstvo  Tacit

 Nakon poraza u Teutoburškoj šumi na Rajni ostaju dva vojna okruga - ostaci provincije
Germanije koja je trajno nestala s Varonovim legijama, ta područja također nisu odmah
uređena kao provincije.
 Nakon gušenja Batonovog ustanka ili Velikog ilirskog ustanka (6. – 9. godine po. Kr.) Ilirik se
dijeli na Dalmaciju (21) i Panoniju (20). Mezija (23) je postepeno pripojena do kraja
Augustovog razdoblja. Judeja (47) je pripojena Sirji 6. godine.
 Daljnja osvajanja su u vrijeme cara Klaudija (41. – 54. godine)  Trakija (24), Likija i Pamfilija
(32 i 34), Mauretanija (53), a 43. godine Britanija (8)
 Na prethodno osvojenom području osnovane su provincije Recija (12) i Norik (19).
 Vojni okruzi na Rajni su tek u vrijeme Dominicijana pretvoreni u provincije (81. – 96. godine);
Germanija Superior (10) i Garmani Inferior (9).
 Trajan (Marcus Ulpius Traianus) 106. godine osvaja Dakiju (22)
 Osvajanja s one strane Eufrata su izgubljen već 117. godine, te Mezopotamija (45) i
Ostroenae (41) tek u vrijeme Septimija Severa (Lucius Septimius Severus) između 193. – 211.
g. ulaze u sastav RC.

U republikansko vrijeme RC u provincije šalje pretora (praetora):

1) Ima ulogu namjesnika
2) Pripadnik senatorskog staleža (ordo senatorius)
3) Ima paladumentum (zapovjednički plašt), budući da ima i vojne ovlasti
4) Sa sobom vodi liktore (nose fasces) (liktor: u antičko doba, služitelji i pratitelji dodijeljeni
višim rimskim magistratima i svećenicima, pred kojima su nosili fasces.)
5) Vodi kvestora: u antičkom Rimu, isprva sudac za zločine za koje je bila određena smrtna
kazna, poslije porezni i blagajnički magistrat
6) Mandat od godine dana
Budući da raste broj provincija, raste i broj pretora. U vrijeme Sule, pretor prvu godinu služe
u Rimu, a zadnju godinu u provinciji. Po isteku službe nekih od pretora se njihov
imperioum(ovlasti) produžuju (tkv. Progatio) time nastaju propretori i prokonzuli. To se
 radilo tako da su se osvojena područja izvan Italije mogu upravljati bez da se odabiru novi
magistrati.. Promagistrat je zamjenik aktualnog magistrata (pretori).

Rimske provincije se djele na:

1) provinciae populi Romani:
a) za konzularne provincije

 Namjesnik pripada senatorskom staležu (ordo senatourius) i prethodno je bio konzul

 Kao namjesnik bio je prokonzul
 Namjesništvo traje godinu dana
 Namjesnik sa sobom vodi kvestora, legate i 12 liktora
b) pretorske provincije:

 Namjesnik pripada senatorskom staležu, a prije je bio pretor

 Kao namjesnik je bio protokonzul
 Vodi sa sobom kvestora, legate i 12 liktora
 Namjesništvo traje godinu dana
Provinciae populi Romani: 1) Hispania Ulterior Beatica
4) Gallia Narbonensis 14) Sicilia 25) Macedonia 27) Achaea 28) Asia 38) Pontus 29) Bithynia
35) Cyprus 50) Creata/Cyrenaica 52) Africa proconsularis

2) provinciae Caesaris:

 Namjesnik je sam car August

 Imperium proconsulare maius: prvo na 10 godina, a zatim doživotno
 Njegovo mjesto u provinciji preuzima legatus Augusti pro praetore
 Namjesništvo traje 3 godine
 Vode: 5 liktora
a) konzularne

 Posada su 2 ili više legija

 Legijom zapovijedaju legijski legati
b) pretorske

 Samo jedna legija

c) prokuratorske provincije

 Nastaju od cara Klaudija nadalje (41 – 54)

 Namjesnik je procurator Augusti iz viteškog staleža
 Noricum i Raetia postaju prokuratorske
 Poncije Pilat bio je preaefectus ludaeae u Siriji
*viteški stalež NE MOŽE upravljati rimskim legijama (populi Romani!) nego mora neko iz
Senata  legatus Augusti pro praetore

*karta rimskih provincija iz vremena cara Trajana, siva prikazuje provincije populi Romani
(provincije rimskog naroda), a žutom provincije Caesaris

Promjene u vrijeme Dioklecijana

U Dioklecijanovo vrijeme dolazi do dijelenja RC na 12 upravnih jedinica/dioceza kojima
upravljaju vikari (vicarii) iz viteškog staleža (ordo equester) i 101 provincija kojima upravljaju
praeses.
 U vrijeme cara Konstantina (395.) se dijeli na 14 dioceza i 117 provincija. Provincije
Dalmacija, Panonija 1, Savia, Valeia i Panonija 2 su postale sastavni dio dioceze Italije u
prefekturi Italiji.
RC se također i dijeli na:
1) Praefectus praetorio per Orientem
2) Praefectus praetorio Illyrici
3) Praefectus praetorio Italiae (et Africae)
4) Praefectus praetorio Galiarum

Četiri faze djelovanja rimske vojske u Iliriku: (prema članku prof. Zaninovića)
1) Faza: 229. – 167. god. Pr. Kr
2) Faza: 158. – 33. g. Pr. Kr
3) Faza: 6. – 90. g
4) Faza: 94. – 245.

1) Faza : vrijeme uspona i pada ilirske države na istočnoj obali Jadrana, osvaja se današnja
Istra.
 229. godine BC Gaj Fulvije Centumal i Lucije Postumije Albin prvi put vode rimsko
brodovlje u intervenciju na I obalu Jadrana  nestanak ilirske države pod
Teutom i stvaranje rimskog protektorata pod upravom Demetrija Farskog
 219. godine BC konzuli Lucije Emilije Paul i Marko Livije Salinator ponovno
interveniraju na I obali Jadrana, protvi Demetrija Farskog koji je prekršio
dogovore s Rimom
 168. godine BC Rim je porazio makedonsku vojsku u bitci kod Pidne  nestaje
makedonska država i ilirska država pod vlašću Genecija
 Rim je nakon ovoga stekao vlast nad obalnim dijelom ilirske države na južnom
Jadranu
2) faza

 156. godine BC Gaj Marcije Figul iz Narone vodi 2 neuspješna pohoda na

Delmate, a 155. godine BC Publije Komelije Scipio Nazika osvaja njihovo uporište
Delminij
 135. godine BC Servije Fulvije Flak ratuje protiv Ardijejaca i Plereja
 51. godine BC Gaj Julije Cezar (tadašnji protokonzul) šalje vojnu intervenciju na
Delmate
 35. – 33. BC Marko Agripa i Gaj Oktavijan protiv Delmata
*117. se prvi put pismeno spominje Salona
Lex Vatinia: dokument/legislacija kojom su Gaju Juliju Cezaru dodijeljena Galija i Ilirik na
5 godina (59. pr.Kr) + zapovjedništvo nad trima regijama + Senat mu dodaje još 1 +
Narbonska Galija. 55 godine pr.Kr mu je mandat produžen još 5 godina.

*spomenik iz Tasovčića u Hercegovini, pokazuje kolki je zapravo dio Ilirika bio

romaniziran. - ceasar

Tiberije Klaudije Nero: između 2. i 3. faze, 12. – 9. pod njegovim se zapovjedništvom

vodi Bellum Pannonicum, čime se pripaja velik dio Ilirika.

*istovremeno s Panonskim ratom se odvija prva faza germanskih ratova (horizont

Oberaden) to nam je relevantno jer kroz nalaze iz Oberadena (i ostalih logora)
možemo datirati BiH nalaze i datirati

6. – 90. godine traju ilirski ustanci, panonsko-delmatski ustanak ili Batonov ustanak, te
nakon toga RC definitvno vlada Ilirikom. Ustanak se nazivao Bellum Batonianum ili
 najgori rat kojeg su Rimljani vodili nakon kartaških (Suet Tib). Za ovaj je ustanak
mobilizirano čak 10 legija, 70 kohorti i 10 ala. (Vellerij). Zbog ovog se ustananka odgađa
i pohod na Moroboda. Istovremeno s Batonskim ustankom se u Germaniji odvija 2. faza
(horizont Haltern), opet je bitno jer pomaže u dataciji panonsko-delmatskim ustankom.

Dioba Ilirika
Odvija se iza 9. godine  dijeli se na Panoniju i Dalmaciju, bitno je njihov daljnji razvoj
gledati odvojeno, pogotovo uzimajući u obzir njihovu vojnu povijest.

3) faza djelovanja RC u Iliriku: 6. – 90. godine po. Krista

4) faza: 94. – 245. godine po. Krista
Odlaskom legija provincija Dalmacija postaje provincia inermis.

Panonija

Iza osvajanja Dakije (106./107.) u vrijeme cara Trajana, dolazi do podjele Panonije na dva dijela:
1) Panonia inferior, središte u Aquincumu (Budimpešta) i 2) Panonia superior, središte u
Carnuntum (Petronel kod Beča).
U vrijeme Dioklecijanove reorganizacije, oko 298. diobom Pannoniae superior nastaju: 1)
Pannonia prima, središte Savaria /Szombathely i 2) Savia, središte Siscia (Sisak). Oko 317.
diobom Panoniae inferior nastaju 1) Valeria, središte Sopianae/Pecs i 2) Pannonia secunda,
središte Sirmium/Srijemska Mitrovica.

Liburnski cipus: vrsta nadgrobnog spomenika svojstveno za provinciju Dalmaciju,

pogotovo za sjevernu/Liburnija.

*kompozije osteoteke s područja Livanjskog i Duvanjskog polja

*Telurijska stela: nadgrobni spomenik, telurijske su bil za rimske vojnike koji služe u Iliriku.
 KATALOŠKA OBRADA

Klasifikacija: podjela prema određenim načelima ili kriterijima, razvrstavanje

Tipologija: sustavna klasifikacija izrađevina u tipove na temelju zajedničkih obilježja.
Klasifikacija je dio znanstvene metode koja pripada stupnju prirodne povijesti istraživanja, a
sastoji se od:
1) promatranja
2) zapažanja
3) opisivanja
4) svrstavanja
Analitička klasifikacija: klasifikacija jedne određene vrste predmeta, u kojima se prepoznaju,
definiraju i imenuju sve inačice tog predmeta, koje se redovito ponavljaju. Predmet se pritom
analizira, odnosno rastavlja u segmente od kojih je sastavljen.
Sintetička klasifikacija: klasifikacijiski sustav u kojem se razredi formiraju kombiniranjem
karakteristika ili aspekata predmeta prema unaprijed utvrđenim praviima, koristi stintetiziranje
odnosno kombiniranje segmenata u novu grupu.

Analitičke klasifikacije i tipologija

Morfološka tipologija (deskriptivna/opisna tipologija): temelji se na fizičkim karakteristikama
artefakta ili nalaza, prema kojima se potom nalazi grupiraju (vrsta materijala, veličina predmeta
i sl.).
Stilistička tipologija: predmeti se redaju prema promjenama u stilu, izražena u njihovom izgledu
(obliku, boji, ukrasu i sl.).
Funkcijska tipologija: artefakti se ne grupiraju prema fizičkom izgledu, već prema namjeni za
koju su korišteni.
+ Do otkrića metoda apsolutnig datiranja, tipologija je bila nužna osnova svake kronologije!
Rimska keramika: klasifikacije prema namjeni:
1) stolno posuđe
2) posuđe za kuhanje
3) posuđe za pohranjivanje hrane
4) posuđe za transport

Tipologija amfora

 Ne postoji jedinstvena tipologija

 Prvi ih je po obliku klasificirao Heinrich Dressel
 Nalaz Monte Testaccio u Rimu (mjetni brežuljak nastao od depozita amfora): 53 milijuna
amfora
 Dressel je objavio 200 natpisa s tih amfora (tituli picti)

Sintetička klasifikacije ne uzima samo u obzir karakteristike pojedinih predmeta, nego i

karakteristike nepokretnih nalaza poput nastambi, kuća, vrste ukopa i sl, kako bi se definirala
arheološka kultura.
Arheološka kultura je skup karakterističnih tipova arheološke građe koji se često pojavljuju
zajedno u određenom području i razdoblju. Najčešće se definira na temelju karakterističnih
izrađevina (lončarije, alatke, nakit, oružje), arhitekture i pogrebnih običaja.
Kako je došlo do pojave klasifikacije pa tipologije?
Interes za stare predmete i baštinu u antici i turizam + srednji vijek

 Sabiranje starih predmeta je uvijek zanimalo ljude

 Babilon, 6. st. BC pa sve do civilizacije Grčke i Rima
 Car Hadrijan: putovao Carstvom, obnavljao grčke drevne hramove, čuvao skulpture u
svojoj vili u tivoliju
 Drevni turizam: vezan uz putavanja, ali i vjerska hodočašća, atletska natjecanja
 Srednji vijek: kolekcionarstvo nabožnih predmeta, relikvija, biblijskih rukopisa, brevijara,
vjerska hodočašća
 12. stoljeće: biskup Winchestera skupljao antičke kipove
Klasična i helenistička Grčka

 Theoria: oblik hodočašća u klasičnoj Grčkoj koji poduzimaju delegati grada-države

 Festivalska theoria: vezana uz velike svetkovine
 Gradovi-države šalju svoje službene delegate na veliku svetkovinu u neki hram
 Olimpija: Zeusov hram, Delfi: Apolonov hram, Nemeja: Heraklov hram, Istmos:
Posejdonov hram
 Olimija u Elidi: od 776. BC
Sveti Menas

 Rimski vojnik, mučenik

 Stvara se kult i hodočašća
 Grad Abu-Mina, 5. i 6. stoljeće, sjeverni Egipat
 Nađene ompule
Hodočasnica Egerija, 4. stoljeće

 Egerija ili Eterija

 Jedna od prvih hodočasnica
 Možda redovnica
 Krenula u Svetu zemlju u 4. stoljeću  Peregrinatio ili Itinerarium Egeriae (Hodočašća u
Svetu zemlju)  spis nađen 1884.
Razdoblje renesanse

 Pojačan interes za antiku, rimske i grčke starine, inspiracije i za nova djela

 Pater antiquitatis: Cirijak iz Ankone, Ciriaco de' Pizzicolli (1391 – 1453/55)
 Humanist i kolekcionar
 Putovao južnom Italijom, Dalmacijom, Grčkom, Egiptom i Turskom
 Epigrammata reperta per Illyricum, Rim 1664.
Marko Marulić

 Humanist i književnik
 Ep Judita: otac hrvatske književnost
 Interes za arheologiju
 Tumač uz natpise starih (In epigrammata priscorum commentarius, objavljeno nakon
1503.)
 Bilježi natpise na rimskim epigrafskim spomenicima iz Italije i Dalmacija, objavio je
sakupljene rimske natpise iz Salone, njih 30
Antikvari i arheološki krajolik
  16. stoljeće: promjena od želje da se samo opiše neki spomenik na to da se objasni
prostor iz kojeg spomenik potječe
 Atnikvari: počinju se osim kolekcionarstva spomenika baviti istraživanjem kulturnog
krajolika
 Horografija: sustavno opisivanje i/ili kartiranje pojedinih područja
 Putavanje u svrhu pretraživanje onih područja sa sačuvanim ostacima spomenika – neka
vrsta terenskog pregleda
William Camden (1551. – 1623.)

 Britanski povjesničar, antikvar, topograf

 Napisao djelo Britannia (1586.) – prvo sveobuhvatno topografsko istraživanje Engleske
 Putavo diljem Engleske i Walesa
 Opisao rimski novac na tlu Britanije
 Prvi učio povezanosti latinskog jezika s toponimima u Engleskoj
Antikvari i znanost

 17. stoljeće: antikvari i kolekcionari počinju primjenjivati uz metodu deskripcije starina i

metode komparacije i klasifikacije
 Jon Aubrey (1626. – 1697.): antikvar i biograf
 Neobjavljeno djelu Monumenta Britannica
 Rukopis se čuvao u knjižnici Bodleian u Oxfordu
Antikvari i 18. stoljeće

 Interes za klasičnim razdobljem, ali i za gotičkim razdobljem, zamcima

 Počeci romantičarskog odnosa prema kulturnoj baštini
 Interes za egzotične krajeve i stare narode
 William Stukeley (1687. – 1765.): engleski antikvar, liječnik, svećenik anglikanske crkve
 Inspiriran radom Johna Aubreya
 Važan za pručavanje spomenika koji su u međuvremenu uništeni
 U svojem radu proučavao je kulturni krajolik - prve ideje o arheologiji krajolika
 Također je naglašavao da će se nalazišta uništiti – prve ideje o zaštitnoj arheologiji
Johann Joachim Winckelmann (1717 – 1768)

 Njemački povjesničar umjetnosti i arheolog

 1750. Gedanken uber die Nachahmun der griechischen Werke in der Malerei und
Bildhauerkunst (Razmišljanja o oponašanju grčkih djela u arhitekturi, slikarstvu i
kiparstvu)
 1764. Geschichte der Kunst des Altertums (Povijest umjetnosti starog vijeka)
 Bavio se grčkom i rimskom skulpturom
 Utjecao na neoklasicizam
  Ideja bijele antike
Znanost i romantizam

 19. stoljeće: industrijska revolucija, promjene krajolika

 Darwin: prirodna selekcija
 Razvoj arheologije kao zananosti
 Sakupljanje, opisivanje i klasificiranje
 Otvaranje muzaja, galerija
Skandinavski koncept trodiobne prapovijesti

 Christian Thompsen, 1816. postao kustos zbrike starine u Kopenhagenu

 Prvi uveo u znanost podjelu na 3 doba u prapovijesti: kameno, brončano, željezno
 Jens Worsaae 1861., dijeli kameno na još 3 djela
 John Lubboc: Pretpovijesna vremena, 1865. uvodi pojmove paleolitik i neolitik
 Hodder Michael Westropp (1820. 1885.) uvodi 1866. mezolitik
 Razvoj tipologije: razlikuje se od klasifikacije u tome što se artefakti redaju prema
njihovom izgledu i značajkama te prema promjenama u njihovom izgledu koje ih onda
smještaju u kronološki slijed
Kasno 19. stoljeće i rano 20. stoljeće

 August Pitt-Rivers (1827. – 1900.)

 Britasnki časnik i arheolog  the Father of British Archaeology
 1882. iskopavanja na svom imanju u Wiltshireu
 Excavations in Cranborne Chase
 Bilježio, crtao, fotografirao  temelji moderne metodologije u arheologiji
Sir Flinders Petrie (1853. – 1942.)

 Britanski arheolog i egiptolog

 Egipat, Palestina
 Metode i ciljevi arheologije (Methods and Aims in Archaeology, 1904.)
 Sequence dating: metoda u kojoj se keramika relativno datira na temelju tipologije
kermaike i njenom stratigrafskom položaju an nalazištu
 Relativno datiranje: određivanje krološkog slijeda bez određenog vremenskog uporišta
Sir Arthus Evans (1851. – 1941.)

 Engleski arheolog, ravnatelj Ahmolean Museuma u Oxfordu

 Profeso Oxforda od 1909.
 Sicilija, južna Italija
 1900. otkrio Knossos
 Hrvatska: Antiquarian Researches in Illyricum
  Glava carice Livije iz Oxforda, pronađena u Opuzenu
 Augusteum u Naroni: hram posvećen carskom kultu, 1995. Emilio Marin
Razvoj arheologije u Hrvatskoj

 Vicko Pribojević: dominikanski svećenik iz 16. stoljeća, bilježio ostatke spomenika na

Hvaru
 Dinko Zavorović: šibenski humanist, 1603. De rebus Dalmaticis
 Ivan Lučić: De Regno Dalmatiae et Croatiae libri seks, 1666.
 Matija Petar Katančić: hrvatski književnik, arheolog, numizmatičar, geograf, kartograf;
Dissertatio de columna millaria ad Eszekum reperta 8, Speciman philologiae et
geographiae Pannoniorum, Orbis antiquus, Istri adcolarum geographia vetus
 1820. Arheološki muzej Split
 1832. arheologški muzej Zadar
 1846. arheološki muzej zagreb
 1893. fra Lujo Marun: prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu, 1976. premješten u Split
i zove se Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
 1850. Društvo za jugoslavensku povestnicu i starine, kulturno-povijesno društvo
 1854. preimenovanu u Družtvo za jugolavensku povjestnicu i starine
 1878. Hrvatsko arheološko društvo
 Fra Lujo Marun: Kninsko starinarsko društvo 1887.
 Don Frane Bulić: 1894. Hrvatsko društvo za istraživanje domaće povijesti u Spljetu –
Bihać  lokaliteti straohrvatskog razdoblje na širem solinskom području
 Societa Istriana di Archeologija e Storia Patria, Poreč 1884., sjedište 1969. prebačeno u
Trst
Don Frane Bulić

 Arheolog, konzervator, povjesničar

 Otac hrvatske arheologije
 1883. upravitelj arheološkog muzeja u Splitu
 1912. - 1925. konzervator za područja Dalmacije
 Istraživao Salonu ranokršćanskog razdoblje  bazilika u Manastrinama
 Iskopavanje crkve na Gospinom otoku u Soloni – rani srednji vijek
 1894. organizirao 1. međunarodni kongres za ranokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu
Šime Ljubić

 Hrvatski arheolog
 Ravnatelj Zemaljskog narodnog muzeja u Zagrebu od 1867. do 1892.
 1878. osnovao Hrvatsko arheološko društvo
Josip Brunšmid
  Arheolog iz Vinkovaca
 Povijest i geografiju na Sveučilištu u Beču (1876.)
 Upisuje doktorat iz arheologije na nagovor Ise Kršnjavoga
 1893. doktorirao Zur Geschichte der griechischen Colonien in Dalmatien Die Inschriften
und Munzen der grichischen Stadte Dalmatiens
 1895. upravitelj Arheološkog odjela Narodnaog muzeja u Zagrebu
 1896. prvi profesor ahreologije na zagrebačkom Sveučilištu
Kataloška jedinica sastoji se od više elemenata

 Vrsta predmeta
 Inv. Br.
 Vrsta materijala
 Dimenzije predmeta
 Opis predmeta
 Objavljeno/neobjavljeno
 Analogije/literatura
 Datacije

Svjetiljke

Svjetiljke, lucerne, lampice, grčki: lychnos, latinski: lucerna

U pravilu se sastoje od tijela ili rezervoara u koji se ulijeva gorivo.
Povijest istraživanje:
a) grčke svjetiljke:
O. Broneer: Terracota Lamps, 1930.
H. Thopson: Terracota Lamps. Agora, 1933.
R.H. Howland: Greek lamps and their Survivals, 1958.
b) rimske svjetiljke:
S. Loeschcke: Lampen aus Vindonissa, 1919.
D. Ivanyi: Die Pannonische Lampen, 1935.
Branka Vikić-Belančić: Antičke svjetiljke u Arheološkom muzeju u Zagrebu, 1971.
Bussiere, J. and Wohld, B. L.: Ancient Lamps in the J. Paul Getty Museum, 2017.

Vrste svjetiljaka:

 Feničke
 Egipatske
 Grčke
 Helenističke
 Rimske
 Kasnoantičke

Vrste prema namjeni:

 Za osvjetljenje
 Za kultove i ceremonije
 Zavjetni darovi
 Prilozi u grobovima
 Suveniri

dijelovi svjetiljke

 Na svjetiljke su često bile pisane i poruke

 Različitih oblika mogu biti
 o U pravilu se sastoje od tijela i rezervoara u koje se ulijeva gorivo
 Ukrasi se nalaze na disku i ramenima svjetiljke
 Nemaju sve svjetiljke dršku
 Nos
o Ravni nos
o Nos s kanalićem
o Zaobljeni nos
o Nos sa volutama

 Rame
o Na istak
o Zaobljeno

 Profil tijela
o Kvadrasto
o Zaobljeno
o Vertikalno
 o Ovalno

 Dno
o Prstenasto
o Ravno
o Sa pupkom

 Kao gorivo se koristilo maslinovo ulje

o Sol se dodavala za bolji miris jer je odvratno smrdilo
 Fitilj se radio od biljnih i životinjskih vlakana, papirusa, konoplja, lana…
 Svjetiljke se počinju koristiti od 3. tisućljeća na Levantu
 Od 6.st. se svjetiljke masivno koriste u Grčkoj
 Najčešće se rade od gline
o Mogu biti od različitog kamena, zlata, bronce, željezne, olovne, staklene…
 Izrada svjetiljki
o Ručno modeliranje
o Na lončarskom kolu
o Izrada iz dvodijelnog kalupa
 Serijska proizvodnja
 Osnovni dijelovi svjetiljki
 o Posuda
o Gorivo
o Stijenj
 Zahvaljujući trgovini, najviše se nalaze feničke, punske ili levantske svjetiljke
o Najraniji primjeri
o Rasprostranjivale su se po cijelom Mediteranu
 Od 2. tisućljeća se rasprostranjuju i traju do helenizma
o Svjetiljke otvorenog tipa
 Oblik tanjurića ili zdjelice uvijenih rubova
 Mogu imati više od jednog nosa
 Izrađivale su se ručno i na lončarskom kolu
 Tijekom brončanog doba, svjetiljke navodno nestaju iz repertoara
o Javljaju se opet oko 7.st.pr.n.e.
 Doba kada Grčka ulazi u kontakt sa istokom
 Grčke svjetiljke
o Nos se presvođuje mostićem
o Još kasnije se dodaje ručka
 Oko 6.st. pr.n.e.
o Nisu premazivane
 Premazuju se crnim firnisom tijekom klasičnog doba
o Kasnije se nos produžuje
 Oko 4.st. pr.n.e.
 Helenističke svjetiljke
o Počinje se upotrebljavati kalup
 Bili su od gline ili gipsa
 Omogućuju izradu kompleksnijih oblika
 Kalupi su često imali pečate
o Pojavljuju se pečati majstora ili radionica na dnu svjetiljki
 Svaka radionica ima svoj oblik, boju, kvalitetu i ukras po kojem je
karakteristična
o Patrix
 Oblikovani kalup svjetiljke
 Premazuje se glinom ili gipsom da se dobi dvodijelni kalup
 Kada se stvrdne, kalup se miče, dobije se jedna svjetiljka i kalup za tu
svjetiljku
 Ako je kalup bio glineni, prije se još morao ispeći
 Efeški tip svjetiljka
o Helenističke svjetiljke
o Najviše ih je pronađeno na Efestu
 Nisu strogo definirane samo za to područje
 o Do Augustovog doba se pojavljuju
o Bikonično tijelo, dugi nos
 Nos može biti triangularan ili zaobljen
 Zaobljeni nos je kasnije nastao
 Ponekad imaju i dršku
o Vegetabilni i geometrijski motivi kao ukrasi
 Rjeđe figurativni
 Rimske svjetiljke
o Po obliku i dekoraciji su povezane sa helenističkima
o Produkcija svjetiljka u Rimu počinje tek oko 1.st. pr.n.e.
 Prije toga su ih uvozili
 Po cijeloj Italiji se proizvode tek u doba carstva
o Bildlampen
 Imaju likovni prikaz na disku
 Obuhvaćaju prvih 8 tipova Loeschke tipova
 Karakteristične su za Panoniju
o Stariji tipovi imaju okruglije tijelo, kasnija ovalnije
o Rim i sjeverna Italija produkcijski centri
o Podjela
 Keramičke svjetiljke s ukrasom
 Keramičke svjetiljke bez ukrasa
 Firma svjetiljke
 Metalne svjetiljke
 Staklene svjetiljke
o Loeschcke tip I
 Svjetiljke s volutama
 Zaobljeni nos, udubljeni disk, ravno dno
 Najčešće imaju figurativni ili geometrijski prikaz na disku
 Ukrasi kasnije ispunjavaju gotovo cijelo tijelo diska
 Podtipovi IA, IB, IC
 Ovisno o odnosu širine nosa i njegovih voluta
 W. Deona
 Dijeli tipovi ukrasa na 13 skupina
o Mitološke teme
o Scene ili predmeti kulta
o Scene javnog i privatnog života
o Mitološki motivi prikazani religioznim i svjetovnim
temama
o Groteske i karikature
o Sadržaji iz književnosti
 o Povijesni motivi
o Životinje
o Životinje koje obavljaju ljudske poslove
o Vegetabilni motivi
o Razni predmeti
o Nebeska tijela
o Geometrijski ornamenti
o Loeschcke tip III
 Svjetiljke s volutama i prstenastom drškom
 Drška je gotovo jedina razlika u obliku
 Drška može biti različitih motiva i ukrasa
 Imaju jedan plastični ukras
o Može biti u obliku mjeseca, trokuta, vegetabilni ukras…
 2.-3. st.
 Mogu imati više od jednog nosa
 Mogu biti premazane firnisom
o Loeschcke tip VIII
 1.-2.st.
 Ponajviše od cara Klaudija
 Svjetiljke kratkog zaobljenog nosa
 Vrlo okrugla zdjelica, široka ramena, ponekad ima dršku
 Drška može biti prstenasta ili trakasta
 Ukrasi se pojednostavljuju
 Prikazuju se uglavnom ornametalni ukrasi
 Neke se uopće ne ukrašavaju
 Geometrijski ukrasi na ramenu
 Podtipovi ovise o širini i obliku nosa
o Loeschcke tip IX-X
 Firma svjetiljke
 2.-3.st.
 Vrlo rijetko su ukrašene
 Uvijek imaju pečate majstora ili radionice na dnu
 2 koncentrična kruga koji okružuju pečat
 Pečat može biti reljefan ili urezan
 Mogućnost izrade tipologije i kronologije
 Kruškoliki oblik sa izduženim nosom
 Ponekad imaju ušice
 Kasnije se pretvaraju u ispupčenja
 Centri proizvodnje u sjevernoj Italiji
 Od kraja 1.st. se proizvode i u provincijama
  Kalupi su se izvozili i uvozili
 Ponekad imaju kanalić ili most koji spaja glavu sa diskom
 Na njima bude još otvora
o U 4. i 5. st. na tržištu prevladava sjeverno afrička trgovina
o Ivanyi tip XII
 4.-5.st.
 Kruškolike svjetiljke s drškom prema Vikić
 Češće se nazivaju afričkima ili mediteranskima
 Šire se po cijelom Mediteranu
 Crveno glačane budu
 Centar proizvodnje je Kartaga
 Veliko kruškoliko-ovalno tijelo, izduženi nos, čvrste vertikalne drške
 Reljefni prikazi na disku i jednostavni reljefni ili pečatni uzorci na
ramenu
 Neke imaju ranokršćanske prikaze
 Najčešće imaju 2 otvora na disku
 Drška može biti klinasta, pločasta ili prizmatična
o Hayes
 Dijeli svjetiljke iz sjeverne Afrike
o Hayes tip I
 Svjetiljke ovalnog diska, široka nakošena ramena i kratkog nosa s
kanalom
 Podtipovi se dijele ovisno o kvaliteti materijala, tipu ručke i ukrasu
 IA
o Početak 4.st.
 IB
o Kraj 4.st.
 Ukrasni motivi
 Stilizirane borove grančice, palmine grane ili kosti haringe
 Varijacije kristograma
 Rozete i životinje u trku
 Palmina stabla, muška poprsja i sedmerokraki svijećnjaci
 Česti grobni prilog
 Nisu upotrebljavane
o Hayes tip II
 Sličan tipu I
 Malo je veća, uvučeno ravno rame, izduženi nos, kljunasta ručka
 Podtipovi se razlikuju po kvaliteti gline te jasnoći i preciznosti ukrasa
 IIA
o Kasno 4. i prva polovica 5.st.
  IIB
o Druga polovica 5. do sredine 6.st.
 Tipovi ukrasa
 Geometrijski i floralni motivi
 Četverokuti, vitice, mala palmina stabla te četverolisne rozete
 Životinjski motivi
o Rjeđi su
 Kristogrami i križevi ukrašeni granulacijom
o Najčešći
 Biblijske scene
 Ljudska poprsja
 Česti su grobni prilog
 Nisu upotrebljavane
o Kršćanski simboli se javljaju tek pred kraj 2.st.
 Koriste simbole koje su naslijedili iz antike
o Ranokršćanska umjetnost se razvija tek oko 4.st.
o Andre Grabar
 Dijeli kršćansku formu ukrašavanja
 Osnovna forma
o Jednostavni znakovi, zoomorfni i antropomorfni simboli
 Izvedene forme ranokršćanskog simbolizma
o Slike i znakovi
o Branka Miggoti
 Izriče da svaki simbol ima 3 razine značenja
 Prvo značenje se odnosi na onoga tko ga osmišljava
 Drugo značenje se odnosi na onoga tko ga nosi
 Treće značenje se odnosi na onoga tko ga gleda i simbolički
doživljava
 Nijedan motiv se ne može direktno simbolizirati kao kršćanski motiv
 Osim onih koji prikazuju biblijske scene
 Veliki broj motiva se pojavljuje na više primjera kroz različita
razdoblja kroz povijest
 Sigurno se može tvrditi samo ako je poznat arheološki koncept
o Vrlo su česti falsifikati svjetiljka sa kršćanskim motivima
 Metalne svjetiljke
o Skuplja varijanta
 Puno su rjeđe
o Javljaju se poprilično rano
o Često su individualan rad pojedinog majstora
o Jednostavniji tipovi su se masovno proizvodili
 o Uglavnom od bronce, željeza i olova
 Rjeđi su zlatni i srebrni
o Datiraju se na temelju ukrasa i forme
o Neke se mogu podijeliti u iste tipove kao i keramičke
o Češće su u rimsko doba
 Figuralne svjetiljke
o Jeftina imitacija skupocjenih i teže dostupnih metalnih primjeraka
o Javljaju se još od helenizma
o Najčešće se pojavljuju u obliku ljudske glave kultnog ili profanog karaktera
 Također se javljaju u obliku životinja, plodova ili predmeta iz
svakidašnjeg života
o Popularne su u 1. i 2.st.

Nadgrobni spomenici

Dioba:

1) a) arhitektonski tip A1a

U ovaj tip su uvrštene stele koje u svom gornjem dijelu imaju arhitektonsku kompoziciju
edikule ili naiska, a unutar nje je natpisno polje, a ispod nje prikaz vrata.
2) b) arhitektonski tip A1b
U ovaj tip su uvrštene stele koje u svom gornjem dijelu imaju arheitektonsku
kopmoziciju edikule ili naiska unutar koje se nalazi natpisno polje. Od tipa A1a se
razlikuju po donjem dijelu stele koji nije ukrašen motivom vrata. Svi poznati primjeci
ovog tipa nemaju friz!
3) arhitektonski tip A2
U ovaj tip su uvrštene stele koje u svom gornjem dijelu imaju arhitektonsku kompoziciju
edikule ili naiska, a unutar nje natpisno polje s prikazom pokojnika iznad njega. Ispod
edikule se nalzi prikaz vrata.

4) arhitektonski tip A3
U ovaj tip su uvrštene stele koje u svom gornjem dijelu imaju arhitektonsku kompoziciju
edikule ili naiska, a unutar nje prikaz pokojnika. Natpisno polje uokvireno profilacijom
nalazi se na dijelu stele ispod edikule i zauzima gotovo čitavu njenu širinu. Na osnovi
razlika u ukrašavanju dijela stele ispod natpisnog polja, arhitektonski tip A3 može se
podijeliti na tipove A3a – A3c.

a) arhitektonski tip A3a

Stele kod kojih se u dijelu ispod natpisa javlja prikaz vrata.
b) arhitektonski tip A3b
Stele koje u svom gornjem dijelu imaju arhitektonsku kompoziciju edikule, unutar nje
prikaz pokojnika, a ispod nje još jedan slikovni prikaz. Natpisno polje je na dnu stele.

c) arhitektonski tip A3c

Stele koje u svom gornjem dijelu imaju arhitektonsku kompoziciju edikule, unutar nje
prikaz pokojnika, a dio ispod natpisnog polja je neukrašen.

5) reducirani tip
Osnovno svojstvo reduciranog tipa je redukcija rhitektonskih ukrasa u odnostu na
arhitektonski tip A. Uslije toga, stelama ovog tipa u gornjem dijelu nedostaje bar jedan
od 3 osnovna elementa koji su potrebni za potpuni prikaz arhitektonske kompozicije
ekidukle: trokutni zabat, arhitravna grada ili stupovi koji nose arhitravnu gredu.
Dekorativni elementi na donjem dijelu stela usporedivit su s onima na arhitektonskomm
tipu A. Stele su doduše ispod natpisnog polja najčešće neukrašene, ali je u jednom
slučaju zabilježen prikaz dolabre, a u dva slučaja prikaz vrata. Na osnovi tih razlika,
reducirani tip se može podijeliti na tipove a – c.

a) reducirani tip A
Stele u gornjem dijelu nemaju potpuni prikaz edikule, a u donjem dijelu imaju prikaz
vrata.

Stele pripadnika VII. Legije

Prikaz dvokrilnih vrata koja su podijeljena u 4 polja, a zauzimaju donji dio spomenika.
Iznad prikaza dvokrilnih vrata se nalazi edikula: dva tordirana stupa s korintskim
kapitelima nose arhitravnu gredu na kojoj počiva friz oružja i zabat, unutar edikule nalazi
se natpis.

Veze s Malom Azijom:

- Motiv vrata
- Znakovi Kibelinog kulta:
1) ljudski lik koji se javlja u donjim poljima vrata na nekim stelama Hofmann je
prepoznao Atisa
2) lav koji nasrće na bika u zabatu stele Tita Anharena
3) friz oružja, odnosno okrugli štitovi s prekriženim kopljima u pozadini
4) domus jednog dijela vojnika za koje su ove stele podignute

Razvoj, odnosno razgradnja prvobitnog tipa:

- Pojava protome, pokojnikovog lika, u edikuli zbog čega dolazi do smanjivanje ili
pomicanje natpisnog polja prema dnu spomenika.
- Odstupanje od osnovnih svojstava tipa: prikaz alata u poljima vrata, izostvavljanje
donjih dvaju polja.
- Ovaj razvoj Harald Hofmann objašnjava činjenicom da upravo ove dvije stele
podignute za vojnike porijeklom iz Male Azije već iz Italije.
Rinaldo Tufi se opredijelio za moguće utjecaje iz Italije, budući da se porta Inferi javlja na
i spomenicima i s one strane Jadrana. U ljudskom liku koji se javlja u donjim poljima
vrata također se prepoznaje Atisa.
Julijan Medini, Spomenici s Atisovim likom na području Sinjske krajine, također smatra
da su prikazani porta Inferi i Atis te naglašava da su tilurijske stele jedini primjeri u Italiji i
europskim provincijama na kojima dolazi do kombinacije tih dvaju motiva.
Za porijeklo motiva vrata Medini uz Hofmannovu i Tufijevu navodi i treću moguću tezu.
Upozorava naime na činjenicu da je taj motiv i prije dolaska VII. Legije u Dalmaciju bio
poznat na Visu. No, i sam naglašava da se na osnovi koncepcijskih i stilskih svojstava
može zaključiti da Issa nije utjecala na tilurijske stele. U prilog Tufijevoj tezi o mogućim
utjecajima sa Z i S obale Jadrana, Medini navodi činjenicu da su upravo utjecaji s tog
prostora pristuni u vrijeme razvoja rismke sepulkralne umjetnosti u Dalmaciji. Važan
doprinos daljnjem proučavanju ove problematika dao je Nenad Cambi.

Stele s vratima Cambiju predstavljaju reduciranu imitaciju pročelja monumentalne

sepulkralne arhitekture, odnosno grobnice ili naiscosa. Stele VII. Legije iz Vimnacija
pripadaju sasvim drugačijem tipu = pri stvaranju nije sudjelovala religija. U slučaju
postojanja simboličke ili radioničke veze između Tilurija i Male Azije bila podignuta stela
s prikazom vrata, a nije.

Stele pripadnika kohorte II Cyrrhestarum

2. stupanj: negacija vrata, iz njenih donjih polja su uklonjeni funckionalni elementi vrata
kako bi se našlo mjesta za prikaz oružja

3. stupanj: kad su vrata izgubila prvobitni arhitektonski smisao, razgradnja se nastavila.

Krajnji rezultat je odbacivanje gornjih polja na vratima, a preostaju samo 2 polja koja
više nisu ukrašena funckionalnim elementima vrata, krase ih motivi oružja.
Cambi smatra da su stele II Cyrrhestarum imale utjecaja na druge vojne jedinice,
uključujući na vojnike VII. Legije. Na njima se umjesto oružja prvotno javljaju ljudski
likovi. U razdoblju kad legija već nosi naziv Claudia pia fidelis (nakon 42. godine), javljaju
se i stele s reduciranim brojem polja. Cambi u ovom radu izričito napominje da na
tilurijskim stelama koje su obradili Hofmann i Medini nije prikazan Atis, već se radi o
zarobljenim orijentalcima.

Stele vonika legije VII Claudiae pia fidelis u Viminaciju pripadaju sasvim drugačijem tipu,
radionica koja je proizvodila stele s vratima ostala u Dalmaciji. Vjerojatno se preselila u
Burnum.  od sredine 1. stoljeća se javljaju stele s prikazom vrata.

25. Stela Seksta Klodija

Nalazište: Vojnić kod Trilja (Tilurium)
Smještaj: Arheološki muzej u Splitu, inv. br. A 1982
Dimenzije: vis. 1,35 m, šir. 0,47 m, deb. 0,19 m
Materijal: vapnenac
Opis:
Arhitektonski tip A1 (prikaz vrata na donjem dijelu, a iznad nje natpisno polje). Stele u
gornjem dijelu imaju kompoziciju edikule/naiska.
Natpis glasi:
Sex(tus) Clodius
 C(ai) f(ilius) Pub(lilia) Verona
mil(es) l[eg(ionis) IV] F(laviae) f(elix)
Sekst Klodije, Gajev sin, upisan u tribus Publilia, iz grada Verone, vojnik IV legije
F(laviae)f (felix)
Pokojnik Sekst Klodije, Gajev sin iz grada Verone. U donjem dijelu spomenika redom ima prikaze
djetla, kutomjera, svrdlo/visak i šestar. Ovakvi prikazi indiciraju da je riječ o pripadniku XI legije,
ali budući da nema konkretnih dokaza o spomenicima s ''vratima'' koji pripadaju XI. Legiji,
pripisujemo je IV. legiji. Cambi tvrdi da se u 1. stoljeću počinju javljati stele s prikazom vrata,
uključujući i legiju IV F(laviae) f(elix).Datacija je svakako nakon 42. godine, budući da ima
počasni naslov (koji na ovom primjeru postoji). Također ima i prikaz vrata na spomeniku, tako
da ga možemo datirati nakon sredine 1. stoljeća.

Fibule

 Sigurnosna igla kojom se pričvršćuju i spajaju pojedini dijelovi odjeće

o Nije kopča

 Najčešće je metalna
 Razvija se iz igle
 Dijelovi
 o Igla
o Tijelo
 Glava
 Osigurava da igla ne ispadne iz držača
 Pomoću zgloba ili spirale prtišče iglu u ležište
 Sadrži mehanizam za kopčanje igle
o Može biti spiralni ili zglobni
o Iznad mehanizma mogla su se nalaziti različita
proširenja, potporna greda ili se mehanizam
nalazio u tuljcu
 Luk
 Dio između glave i noge
 Podložan je promjenama
o Dio koji se ukrašava

 Noga
 Dio gdje se igla kopča
 S donje strane se nalazi držač igle
o Mogao je biti različitih oblika
 Gornji dio je produžetak luka
o Često je ukrašen ili je imao završetak u obliku dugmeta
 Često je imala različite mehanizme za osiguranje od ispadanja
igle
 Spiralni mehanizam
o Starija tehnika
o Tetiva
 Dio spirale koji nije bio navijen
 Potiskuje iglu
 Mogla je biti unutarnja ili vanjska
o Mogla se nalaziti u otvorenom ili zatvorenom tuljcu
 Ne vidi se kada je u tuljcu
o Broj i mjesto navoja su varirali
o Oblik i veličina zaštitne pločice je varirala
o Prema broju i mjestu gdje se nalaze spirale, mogu biti jednostrane i dvostrane
o Spirala može biti jednodijelna ili dvodijelna
 Jednodijelne
 Najstarije
 Preuzete od predrimskih kultura
 Od njih se razvijaju fibule s tetivom
 o Nakon njih se razvijaju dvodijelna fibula, a na kraju fibula s
tuljcem
Dvodijelne
 Kad je spirala pomoću osovine pričvršćena na luk
o Kompliciranije od zglobnih

 Zglobni mehanizam
o Može biti različitih oblika
o Može biti u tuljcu ili viseći
 Zglob u tuljcu
 Najčešći
 Viseći zglob
 Najčešće su kod pločastih fibula
 Na drugom kraju igle je bio držač igle
o Drži je dok je zakopčana
 Nisu mogle nositi teže stvari
o Plašt
o Može imati samo ukrasnu ulogu
o Sve fibule sa zglobnim mehanizmom su dvodijelne
 Fibula je naknadno pričvršćena na tijelo
 Spajaju se uz pomoć osovine
o Često se koriste u vojne svrhe
o Često je pokriven zaštitnom pločicom, potpornom gredom ili rjeđe tuljcem i
zglobnim tuljcem
 Fibule su mogle biti jednodijelne i dvodijelne
o Dvodijelne su manjih čvrstoća, ali se dijelovi mogu mijenjati
 Nosile su se na prsima ili ramenima
 o Na istaknutom, vidljivom mjestu
 Funkcionalni, statusni i estetski simbol
o Ne može se prepoznati u koju se točno svrhu nosila koja fibula
 Najzastupljeniji dio odjeće
 Često se mijenjala kroz povijest
 Daju informacije poput datacije, socijalnog statusa, spola i religijske pripadnosti
 Igla jedina ostaje nepromijenjena kroz povijest
 Dijele se ovisno o obliku luka
o Lučne fibule
o Pločaste fibule
o Prstenaste fibule
 Izrađivane su od različitih materijala
o Zlato, srebro, bronca, željezo, kost…
 Različite veličine
o Ovisno o namjeni
 Razvoj im je vezan uz razvoj odijela i estetskih navika društva
 Razvijaju se oko 3.tisućljeća pr.n.e.
o Češće su od brončanog doba
 Grčki himation, etrušćanska tebena i rimska toga se nisu kopčale fibulom
o Grci su kopčali hiton, peplos i hlamida
o Rimljani su kopčali palu, sagum i paludamentum
o Palliafibulataili saga fibulatoria
 Odjeća koja se kopča fibulom
 Nosi se tako da glava uvijek bude prema dolje
 Teško je razlučiti je li fibula muška ili ženska te dječja ili odrasla
o Svi su ih nosili
 Žene su ih nosile na grudima
 Vojničke fibule
o Javljaju se kod Rimljana
o Aucissafibule
 Rano carstvo
o T fibule
 Srednje carstvo
o T i lukovičaste fibule
 Kasno carstvo
 Najčešće se izrađuju tehnikom lijevanja
o Mogu se i kovati
o Kalupi su najčešće limeni ili pješčani
 Rimske fibule
o Jednodijelne fibule s kratkom spiralnom glavom
 Proizlazi iz kasnolatenskih fibula
 Vojničke legionarske fibule
 Ipak nemaju veze sa vojnicima
 Dvostrane
 Kasno 1.st.pr.Kr.
 U vrijeme Flavijevaca se šire u srednju Europu
 Traju do početka 3.st.
o Bojske fibule
 Jednodijelne spiralne fibule
 Uski visoko izvijeni trakasti luk
 Disk se nalazi na njemu
 Perforirana trokutasta noga
 Izravan nastavak sa kasnolatenskih fibula
 Do nas dolaze trgovinom
 Češće su u zapadnim provincijama
 1.st.pr.n.e.-1.st.
o Fibule glatkog luka i perforiranog držača
 Gladak luk bez ukrasa
 Jednodijelne spiralne fibule
 Noga je kružnog presjeka
 Neke imaju punu nogu
 Rijetke na našim prostorima
 1.st.pr.n.e.-1.st.
o Fibule s okastom glavom
 1.st.
 Trapezoidna glava sa „očima“
 Najčešće su spiralnog mehanizma
 Nastaju u germanskim provincijama
 Šire se cijelim carstvom
o Nertomarus fibule
 Rani galsko-rimski tip
 Spiralni mehanizam zatvoren u tuljcu
 Trapezoidni držač
 Trakasti luk ukrašen urezima i rebrima
 Ponekad imaju pseudofiligranski ukras na glavi
 Keltskog podrijetla
 Nastaju na srednjerajnskom području
 Česte su u Francuskoj i Štajerskoj
 Langton-Down tip
 Razvijenija varijanta
o Rane zglobne fibule
 Lučne fibule sa zglobnim mehanizmom
 Neki smatraju da su preteće aucissa fibulama
  Ujednačeno savijen luk koji se postupno sužava prema nozi
 Držač igle je pravokutan
 Razvijaju se u sjevernoj Italiji
 Kratko su trajale

 1.st.pr.n.e.-1.st.
o Fibule tipa Alesia
 Druga polovica 1.st.pr.Kr. do Augustovog razdoblja
 Zamjenjuje ih tip fibula Aucissa
 Karakteristične su u Francuskoj i sjevernoj Italiji
 Ima ih i na obalnom području Dalmacije i u unutrašnjosti do Dunava
 Zglobni mehanizam
 Savijeni tanki luk trokutastog oblika
 Sužava se prema nozi
 Visoka pravokutna ili trapezoidna noga koje završavaju gumbom
 Mogu biti perforirane
 Niz tipova i varijanti
o Aucissa fibule
 Najrasprostranjeniji tip rimskih fibula ranog carstva
 Tijekom 1.st. se šire po cijelom Rimskom carstvu
 Fibule s natpisom majstora
 Najčešće bude na početku luka iznad mehanizma
 1.st.
 U Dakiji traju i do prve polovice 2.st.
 Izrađuju se od bronce
 Rjeđe su pozlaćene ili napravljene od srebra
  Različite tipologije
 Većinom na osnovi presjeka luka i signature radionica
 Četvrtasta zaglavna pločica iznad mehanizma
 Polukružno izvijeni luk sa kratkom nogom
 Trokutasti držač igle
 Završetak noge ima ukras u obliku dugmeta
 Stariji tipovi su imali trakasti luk s rebrastim zadebljanjima
 Ukrašen je raznim linijama
 Javlja se masovno u srednjogalskom i južnoalpskom prostoru, gornja
Italija i Dalmaciji
 Podijela
o Neukrašeni trakasti luk i četvrtasta zaglavna pločica
o Višedijelni luk
 Visoko raščlanjeni luk sa vrpcama
 Vrpce su međusobno povezane člancima
o Ukrašeni trakasti luk
 Mlađi tipovi imaju luk kružnog ili polukružnog presjeka
 Luk je manje zbijen
 Često se javljaju u vojnim logorima
o Lučne zglobne fibule s dvjema iglama
 Slične aucissa fibulama
 Ranije su
 Javljaju se na jadranskom obalnom pojasu najviše
 Javljaju se i u Donjoj Panoniji i Gornjoj Meziji
 Razvile su se iz kopljastih fibula
 Svaka igla ima svoj zglobni mehanizam
 Noga je najčešće četvrtasta
 Varijante
 A
o 1.st.
o Slična varijanti B
o Malobrojna
 B
o 1.st.
o Ranija
o Veliki trakasti luk
 C
o 2.st.
o Raščlanjeni luk raznim istacima
o Najbrojnija
 Snažno profilirane fibule (Kraftig Profilierte fibeln, Jako profilirane fibule, zrazito
profilirane fibule)
o Nastale na noričko- panonskom prostoru
 o Kasniji tipovi šire se na mnogo veće područje
o Nastale iz kasnolatenskih fibula
o Mnogo varijanti
o Kasno 1,- kasno 2.st.
o Izrazita profilacija luka
o Spiralni mehanizam
o Jednodijelne i dvodijelne
o Mlađi primjerci
 Držač igle probušen; kod kasnijih pun
o Na luku jedan ili dva dugmeta
o Glava rombičnog oblika
o Mogu i ne moraju imati zaglavnu pločicu
o Zaglavna pločice- starije- 1.st.
o Bez zaglavne pločice- mlađe- 2.st. i 1.pol. 3.st.
 Noričko- panonske fibule
o Fibule s dva diska na luku
 Perforirani držač igle
 Spiralni mehanizam bez zaglavne pločice
o Fibule s krilcima na luku
 Krilata ispučenja na luku
 duge i velike fibule
 držač trapezastog oblika
 Flugelfibel
o Iz kasnolatenskih fibula
o Jedna od varijanta izrazito profiliranih fibula
o Norik i Panonija
o 1.st.- 2. st.
 Sidraste fibule (Ankerfibel, Anchor fibula)
o prema obliku glave u obliku sidra
o razvijaju se iz Kraftigprofilirte fibula
o Panonija, Dakija, Trakija, Dalmacija
o Ilirsko- dačko područje
o Kraj 1.- početak 3. st.
o Često ukrasni predmet
o Nose se u paru, povezane lancem
o Uglavnom dvodijelne
o Luk u obliku sidra
o Na glavi imaju potpornu gredu
o Vanjska tetiva i široka kuka
o Spiralna opruga
 Trubljaste fibule
o Trompetekopffibeln
o Trompet fibula
o 1. – 2. st
 o Horizontalno položena kružna glava, nalik na trubu
o Spiralne
o Diska na luku i dugme na završetku noge
o Sjevernogermansko područje
o Našit primjerci su tzv. panonske trubljaste fibule (2. i 3.st.)
 Višestruko raščlanjene fibule
o Zglobne fibule
o Scharnierfibeln
o Lim (lagane, većinom ukrasni predmeti)
o Šire se po svim provincijama
o Raznolikost oblika i ukrasa
o Od klaudijevskog vremena- cijelo 2.st.
o U vrijeme Flavijevaca vrhunac
o Često posrebrene tj. premazane bijelom kovinom
o Dvodijelne fibule
o Elementi Aucissa fibula ( zglobni mehanizam, dugmetasto zadebljanje na kraju noge)
o Luk je nalik na Nertomarus fibule
o Zglobni tuljac
o Trokutasti držač igle
o Često ukrašene (prosebrene, urezivanje točkica ili linija, emajl, niello)
 Koljenaste fibule
o Knee fibula
o Kneieformig Fibel
o Nerazjašnjeno podrijetlo oblika
o U istočnim provincijama Carstva
o Vrlo brojne i raznovrsne
o Dugo traju. Od kraja 1.st- cijelo 2.st.
o Ima ih i u 4. st.
o Vojnici (nađene uz limes)
o Bronca, srebro
o Luk je koljenasto lomljen
o Držač igle je izdužen i četvrtast, često okomit na nogu
 Spiralni mehanizam
 Zglobni mehanizam- brojnije
 Emajlirane fibule
o Lučne
 Kraj 1.st.- pol. 2.st.
 rjeđe od b) i c)
o Istostrane
 Prijelazni tip između b) i c)
 Kraj 1.st.- pol. 2. st
 Luk izvijen ili im je srednja ploča izdignuta
o Pločaste
 Najbrojnije
  Zoomorfne fibule
 Kraj 1.st.- 2.st.
 Iz profila su potpuno ravne
o Zoomorfne fibule
 koljenasta i sidrasta
 Konji, zečevi, lavovi, ptice, dupini, mitološki prikazi vučica
o Fibule u obliku slova
 S, M, N i P
 S- najčešće
 Od kraja 2.st.- cijelo 3. st.
 Sjeverne i zapadne provincije Carstva
o Prstenaste fibule
 Ringfibel, fibul penannulaire, Ring fibula, Annular fibula
 Nastaju kružnima savijanjem žice, a završetak je izveden na različite načine
 Nalikuju kopčama, ali nisu kopče
 Nošene na ramenu
 2 osnovna tipa

 Omega
o Završetak im je uvijek otvoren
o Krajevi izvijeni prema van u razini s obručem
o Starije od prstenastih
o Razvijaju se u kasnolatenskom razdoblju u 1.st.pr.Kr
o Karakteristične za 2. i 3.st.
o Nešto rjeđe u 4.st.
o Rasprostranjene u zapadnim provincijama
 Prstenaste
o Završetak može biti otvoren ili zatvoren
 o Otvorene- krajevi žice nisu izvijeni nego raskovani i savijeni u
obliku role ili cjevasto svijeni uz obruč
o Zatvorene
 Obruč je produžen na mjestu gdje se spaja krajevi
savijene žice
 Na krajevima prstena je produžetak za otvor trna
 Vrh ima pločasti oblik bogato ukrašen
 Od antike do srednjeg vijeka- jako popularne
 Mlađi od otvorenog
o 3. i 4.st.
o Razvijaju se iz omega fibula
o Kopčala se odjeća na desnom ramenu
o I muškarci i žene
o Retija, Norik, Germanija, Britanija, Dalmacija
o Češće u ženskim grobovima
o Specifičan način kopčanja- Fibeln mit Drehverschluss- kopčaju se
okretanjem
o Emajl
 Staklena masa, prozirna ili obojena
 Dobiva se od fluksa koji se grijanjem na 700- 900 C pretvara u tekuću pastu i
veže s podlogom
 Aplicira se hladnim postupkom ili se nanosi kistom nakon što se emajl rastopi
u ulju
 Dodavanjem kovinskih oksida dobiva se boja
 Dodavanjem kristala dobiva se čvrstoća
 Tehnika emajliranja razvija se u prapovijesti
 Vrhunac u antici: 2. i 3. st.
 U 4. i 5. st. Dolazi do opadanja
 Traje i u srednjem vijeku (naziva se vitrum= staklo kristal)
 U Rimskom Carstvu proizvodnja postaje masovna
 Vrhunac 2.st.
 Sjeverozapadne provinicije
 Rajnsko- galsko područje- porajnje je centar stakla
 Velika rasprostranjenosti, i izvan Carstva (Dnjepar, Baltik)
 Brojni predmeti najčešće za svakodnevnu uporabu: fibule, igle, privjesci,
kutijice za mirise, kopče, puceta, zakovice
 Jedini emajlirani predmeti koji dopuštaju proučavanje tipološkog razvoja
su fibule
 Tehnika emajliranja: staklena masa se samelje u prah i onda se pomoću topline
vezuje s kovinom, tako da čvrsto prione na metalnu podlogu
 Metalna podloga najčešće bronca

Kasno carstvo

 Fibule s podvijenom nogom

 o Bent- foot fibulae, tied foor, returned, P-shaped
o Fibel mit umgeschlagenem fus
o Savijanjem donjeg dijela noge dobije se držač igle koji je spojen s lukom namotima žice
o Mogu biti jednodijelne i dvodijelne
o Spiralne i zglobne
o Porijeklo- kasnolatenska fibula s prebačenom nogom
o Crnomorsko područje 1.st.
o U 3. i 4. st. S migracijskim valovima dolaze na zapad
o Krajem 3.st. iz ovog tupa razvijaju se vremenski paralelni tipovi
 Lučna fibula
 Istočno- germanska fibula
o Rimski, dački, gotski, sarmatski tip
o Mezija, Dakija, Trakija
o Osnovni tip fibule traje sve do 5.st. kad dobivaju niži luk, proširenu nogu i jednostavni
ornament
o Iz tog tipa razvijaju se bizanstke fibule s podvijenom nogom (lijevane, pseudonavoji)-
6.st.
o Kasnije navoji nestaju ili su dislocirani
o Završna faza ima izrazito velike dimenzije
o Pripisuju se starosjediocima (imamo ih u kasnoantičkim gradskim sredštima npr. Salona,
u starosjedilačkim grobovima+ kopča tipa Suvidava iz 2.pol. 6.st.
o Koriste ih i Gepidi
o Široki vremenski raspon
o Široki prostor rasprostiranja
o Od 1.st. na crnomorskom području, preko 3. do 5.st. i bizantski tip 6. st.
 „vojničke fibule“
o Rano Carstvo- Aucissa fibula
o Srednje Carstvo- T-fibule
o Kasno Carstvo- T-fibule i lukovičaste fibule
 Lučne fibule s jednom lukovicom na luku
o Bugelknopffibel
o Ukras u obliku lukovice na početku luka, uvijek lijevan s lukom
o Ukras često nije razvijena lukovica
o Polukružni luk
o Noga nešto kraća od luka, jednake širine
o Ponekad noga zaoštrena na kraju
o Zglobni mehanizam u tuljcu
o od poč. 4.st.- traju cijelo 5.st.
o nastaju na području Germanije
o zastupljene u cijelom Carstvu, češće na Istoku
 T- fibule
o U ranijoj literaturi nisu se odvajale od lukovičastih
o Danas se obrađuju kao prijelazni oblik prema lukovičastim fibulama
o T-fibule sa spiralom- starije
  Armbrustifibeln (fibule u obliku samostrijela)
 Visoko izvijeni luk pravokutnog presjeka
 Na kraju ušica koja pridržava osovinu spirale
 Držač igle je cjevas
 Najraniji primjerci krajem 2. st.
 Traju kroz 3. st., ali se većinom datiraju u 4. st
 Porijeklo nerazjašnjeno
 Neki iz fibula s podvijenom nogom
 Matični prostor: srednji Dunav, odakle se šire po cijeloj Europi
 Niz varijanti
o T- fibule sa zglobnom konstrukcijom
 Razvijaju se iz fibula sa spiralnom konstrukcijom
 Poč. 3.st. do 400.g.
 Prijelazni oblik prema lukovičastim fibulama
 Zamjenjuju ih lukovičaste fibule
 Tek se u novije vrijeme odvajaju kao zaseban tip tzv. Scharnieramfibeln
 Uz limes, ali i izvan granica Carstva
 Vojničke fibule
 Zglobni mehanizam
 Polukružno savijen luk
 Noga kraća od luka
 Dugi zglobni tuljac
 Na početku luka lukovica koja je s donje strane ravno odsječena
 Neke umjesto lukovice imaju pločicu
 Mehanizam za kopčanje može biti viseći zglob ili zglobni tuljac
 luk podsjeća na krestu
 na luku ima pločicu kružno probijenu na 5 do 6 mjesta- tehniak opus interasile
 Lukovičaste fibule
o Crossbow type fibula, Zwiebelknopffibel, krstoobrazne fibule
o Najrasprostanjenije fibule kasne antike
o Česte u Dalmaciji i Panoniji
o Proizvođene u Sisku
o Od bronce (nekad pozlaćena), rjeđe od au i ag
o Ime dobile prema karakterističnom ukrasu na poprečnoj gredi i na početku luka, koji
podsjeća na lukovice
o Uvijek dvodijelne
o Zglobni mehanizam (zglobni tuljac)
o Noga fibule ukrašena
o Gornja lukovica nije fiksirana
o često imaju natpise (zdravice ili blagoslovi kršćanskog karaktera)
o Masivne i teške
o Za držanje plašta
o Mehanizmi za osiguravanja
 Mali klinovi na mjestu prijelaza luka u nogu
  Pločice pričvršćene unutar držača igle koja je bila pomična
 Primjena igle koja je pričvršćena na središnju lukovicu, noga je bila probušena
po dužini tako da se igla uvlačila u nogu
o Primarno nošene kao vojničke fibule
o Muškarci na desnom ramenu s glavom fibule okrenutom nadolje
o Kasnije simbol službenog civilnog položaja
o Nosile ih i djeca i žene
o Odražavale rimsku društvenu hijearhiju
o Kraj 3.- početak 5.st.
o Karakteristične za 4. st.
o Fibula postaje dio carske nošnje
o Samo je car mogao mjenjati tip fibule koji je nosio
o Dostojanstvenici ograničeni
o Tipologija lukovičastih fibula
 Diferencijacija varijanti je problematična
 Najčešće prema dijelovima tijela fibule
 Prema obliku i vrsti lukovice
 Prema dužini noge
 Prema ukrasu na nozi
 Prema dužini luka
 Prema širini noge
 Poprečnoj gredi
 Prema veličini fibule itd.
o Razvile su se iz T-fibula krajem 3.st.
o Noga postaje sve duža
o Najraniji tip
 Jako izvijen luk i kratka noga
 Linearni urezi
 Čest natpis
 2.pol.3.st.- 1. pol. 4.st.
o Daljnji razvoj tipa
 Veće fibule
 Razlika u ukrasu noge i na luku
 Koncentrične kružnice, položeno slovo C, dvostruke linije, urezi u obliku trapeza
 Jaka bikoničnost lukovica
 Tauširanje i niello tehnika
 4. st
o Predposljednja faza
 Lukovice masivne i fasetirane
 Noga ukrašena slobodno postavljenim volutama
 Česta pozlata
 1.pol. 5. st.
o Posljednja faza
 Jako zbjijen luk i izdužena noga
  Tehnika na proboj
 Au ili ag ulošci
 Lukovice u obliku poliedra
 Sr. 5. do u 6.st
o Općeprihvaćen, univerzalni tip fibule
 Lučne fibule- tirinške fibule
o Fibule u obliku kliještam Thuringer Zangenfibel
o Fibule iz vremena seobe naroda
o Lučne fibule od lima
o Glava u obliku antitetički postavljenih lunula
o Nošene u paru, žene
o Vrijeme ostrogotskog vladanja u Dalmaciji (490- 535.g.)
o Teodorik+ savezništvo s Tiringijom
o Salona je najjužniji nalaz tiriniških fibula
o Vjerojatno import
o Postoji nekoliko varijanti tirinških fibula
o Kasno 5. i 6. st.
 Viljuškaste fibule
o Zglobni mehanizam
o Luk raščlanjen na 2 ili 3 dijela (viljuška)
o Panonija i Dakija+ Rajnski limes
o Kraj 2.- 1,pol. 3.st.
 Križne fibule
o Simbol kršćanstva od 5.st. ( javna upotreba)
o Knin i Korito, Sisak, Salona, Aserija,…
o Kranj, Ulpiana
o Različite od italskih tipova
o Lokalni proizvod, a ne import (?)
o Barbaski karakter nosilaca
o U Europi ih nema prije 550. g.
 Zoomorfne fibule
o Amuleti
o Konji
o Jahači (limes)
o Mačke i rogate životinje
o Ženski grobovi, ali nosili ih i muškarci
o Paralele u ranobizantskoj umjetnosti langobardske Italije
o 6. i 7. st.
o U 7. st. Omiljen motiv je i lav
 Cikadne fibule
o Simbol ponovnog rađanja i vječnog života
o S Ponta u Europu (preko Sarmata)
o Mađarska
o 4. i 5. .st.
 o Germani (Istočni Goti) + Huni
 Pločaste fibule
o Kasnoantički nakit prisutan širom Europe
o 6. i 7.st. niz radionica
o Dio ženske nošnje (pojedinačno, na ramenu)
o Za kopčanje plašta ili haljine
o Dio carske nošnje
o Polikromija
o Tehnika cloissone- ulaganje poludragog kamena, stakla ili staklene paste u ležišta na
podlozi

Medicinski instrumenti

Grčka medicina

Rimljani su znanja o liječenju preuzeli od Grka:

- Alkmeon; otkrio Eustahijevu cijev i očne živce, rasprave o radu mozga, bavi se
anatomijom i fiziologijom, pokusi na životinjama i ljudima, pručavanje srca, krvi, žila,
disanja
- Hipokrat, 5. stoljeće BC: utemeljitelj medicine kao znanosti
- Medicinske škole: Kroton, Rod, Cirena, u Knidu, djelovale su uz filozofske škole

Rimska medicina:
- Oboljele liječi pater familias
- Nije postojala profesija liječnika
- Gradnja termi, vodovoda, kanalizacije  visoka svijest o važnosti higijene
- 46. godine BC. Cezar dao građanska prava svim liječnicia
- Postojali su privatni liječnici, javni, gladijatorski i vojnički (ostaci medicinskih
instrumenata na limesu)
- Ambulante = ambulatoriai bolnice = valetudinaria
- Theca vulneraria = brončana cilindrična kutijica koja sadrži medicinske sonde
- Liječnici su uglavnom robovi ili oslobođenici
- Srijemska Mitrovica: u sondama nađeno dosta doktorskog pribora, isto kao i u
Emoni/Ljubljani
Medicinsko-farmaceutski instrumenti

- Kirurški instrumenti u Grčkoj već od početka 4. stoljeća BC

- Sličnim instrumentima služe se i etrušćanski liječnici
- Rimsko vrijeme: poznato oko 50 različitih instrumenata
- Sonde, noževi, pile, žlice, pincete, spatule, skalpeli, kuke, kliješta, igle, kateteri
- Teško ih je precizno datirati

Kuća kirurga u Pompejima

- Otkrivena 1770. godine
- Datira se između 4. i 3. stoljeća BC
- Bila u upotrebi sve do 79. godine
- Čekaonice, operacijske dvorane, sanitarni odvod
- 40 instrumenata
- Danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Napulju

Mortarium = tarionik: posuda za usitnjavanje ljekovitog bilja i miješanje lijekova

Pistillum = tucalo: predmet kojim se tuklo ljkovito bilje da bi se usitnilo
Libra = vaga: fina vaga služila je za mjerenje

Medicinske sonde (lat. Specillum)

1) žličaste sonde = specilllum oricularium auriscalpium

 Staklene, koštane, srebrene, brončane

 Najbrojniji sačuvani su u AMS i AMZ (pogotovo one iz Siska)
 Kozmetika, higijena, slikanje
 Oštrim vrhom se zarezuje koža, a pločicom se u ranu unosi lijek
 Oblik: držač okruglog presjeka i pličica na vrhu
 Prstenovi ili čvornata zadebljanja kao ukras, ali i utilitarna funkcija

2) listolike sonde = specillum cyathiscomela

  Redovito prilog u liječničkim grobovima
 Listoliki oblik recipijenta, služio za podmetanje pod skalpel pri zarezivanju kože
 Završetak drške je zadebljan, a služio je za spaljivanje rana
 Ukras na gornjem dijelu drške s urezima ili zadebljanjima
 Dužina: između 92 mm do 170 mm
 Izrađene uglavnom od bronce

Žlice = ligula

 Koristile se kao utilitarni predmeti još od prapovijesti

 U antici postaju široko rasprostranjene i često korištene
 Od kosti, bronce, željeza, srebra, legura
 17 do 30 mm
 Dužina drški između 40 i 111 mm
 Oblik: konkavni recipijent, uglavnom okruglog ili ovalnog oblika s dugom i neukrašenom
drškom, okruglog presjeka

Pincete = vulsela, volsella

 Čest prilog u liječničkim grobovima

 Koriste se u kozmetici
 Od bronce, željeza
 Dužina između 52 d0 104 mm
 Po obliku krakova ih dijelimo na one s ravnim ili zavinutim krakovima

Spatule = spathomela

 Za pripremu lijekova, miješanje ljekovitih sastojaka, nanošenje boje u slikanju i toaletni

pribor
 Izrazito izdružene i različitih oblika: listolike, pravokutne, zaobljene, trokutaste

Kliješta = forceps

 Dva istovjetna dijela spojena zakovicom

 U grobovima antičkih liječnika
 Uvula forceps: ravna kljiešta sa žličastim dijelom koji je bio nazubljen, za obradu mekog
tkiva
 Sa uaobljenim dijelom za rezanje: za vađenje strijela, smrvljenih kostiju ili zuba
Kutijice za čuvanje lijekova i pločice za miješanje lijekova

 Za miješanje: pravokutne kamene pločice kosih rubova, služili i kao poklopci

 Kutije za lijekova: četvrtaste s pregradama, od bronce ili kosti

Skalpeli = culter, scalper, scalpellus

 Oblici oštrice: nazubljena, oštra, trokutasta, polukružna

 2 osnovna oblika drške: četvrtastog, kružnog presjeka
 Često su ukrašavane: ubadanje, nieliranje motiva

Etui = theca vulneraria

 Za čuvanje instrumenata, brončani, kožni i učvršćeni brončanim prstenom

Kirurške kvake = hamus

 Za pridržavanje tkiva prilikom operacija

 Hamus acutus = oštre, hamus retusus = tupe

Rimska vojna oprema

Pisani izvori:
a) literatni b) epigrafički
literarni:
primarni i sekundarni
b) epigrafički: natpisi na oružju, natpisi na nadgrobnim spomenicima
Rimska vojska prema Polibiju
- Velit = veles: naoružani mačem, kopljem, malim štitom i kacigom koja je ponekad
bila prekrivena vučjom kožom
- Hastat = hastatus i princip = princeps: naoružani mačem (gladius), dvjema sulicama
(pila), velikim štitom (scutum), kacigom i oklopom
- Triarij = triarius: naoružani poput hastata i principa, ali su imjesto sulica nosili duga
koplja (hasta)
Izvori o opremi:
1) prikazi na spomenicima:
a) na službenim spomenicima (tropeji, slavoluci, stupovi…) - idealizirani prikazi u
helenističkoj tradiciji, manje vjerodostojni
b) na nadgrobnim spomenicima - nastaju na licu mjesta; vojni logor, vjerodostojniji
2) nalazi oružja i vojne opreme
 primjeri:

 Gardunski tropej, Gardun kod Trilja (Tilurium), nakon što je završio Bellum Batonianum
6. do 9. godine
 Tropeum Alpium, La Turbie 7./6. godina BC nakon pobjede nad alpskim narodima 15.
godine BC
 Tropeum Traiani, Adamclisi, 108./109. BC, nakon pobjede u Dačkim ratovima 101./102. i
105./106. godine

Kronološka podjela oružja i opreme rimskog vojnika

 Oružje republikanskog razdoblja

 Oružje ranog carskog razdoblja
 Opužje kasnog carskog razdoblja
Podjela prema postrojbama

 Oružja i oprema rimskoh legionara

 Oružje i oprema pripadnika pomoćnih vojnih postrojbi (kohorte i ale)
Dioba oružja i oprema vojnika prema namjeni
1. Odjeća, obuća, oprema
2. Obrambeno oružje
3. Napadačko
4. Konjska oprema
5. Paradno konjaničko oružje
6. Znakovlje
7. Vojna odlikovanja
1. odjeća, obuća, oprema

 Ogrtač = sagum
 Marama = focale
 Pojas = cingulum
  Tunika = tunica
 Sandale = caligae
2. obrambeno oružje

 Kaciga = cassis
 Oklop = lorica hamata
 Oklop = lorica segmentata
 Štit = scutum
Lorica hamata: karičasti oklop keltskog porijekla, fleksibilan, jako težak, lako se popravlja
Lorica segmentata (obručasti oklop): željezni obruči ispod kojih se protežu kožne trake, lakši od
karičastog, izdržljiv, dobra zaštita ramena, proizvodnja i održavanje komplicirani, u upotrebi do
3. stoljeća po. Kr
-H. Russel Robinson  9. Tipova: Montefortino, Coolus, Agen/ Port, carsko – galski, carsko-
italski, auksilijarni plašački, auksilijarni konjički, konjički sportski i časnički tip ---- 59 dodatnih
podtipova
-kontinentalna ili francusko-njemačka tipologija – 8 tipova: etrušćansko-italski, Mannheim,
Buggenum, Hagenau, Weisenau, Weiler-Guisborough, Niederbieber i paradno-sportski konjički

Kaciga tipa Haguenau

Kaciga tipa Weisenau

3. napadačko oružje

 Sulica = pilum
 Koplja
 Bodež = pugio
 Mač = gladius

Vrste mačeva
mač tipa Pompeji

 Koristi se od razdoblja cara Klaudija

 Uže i kraće sječivo u odnostu na mač tipa Mainz
 Kraći vrh
 Paralelni rubovi sječiva
 2. polovica 1. stoljeća po. Kr. – 2. stoljeće
Pugio - bodež

 Hispanskog podrijetla
 Od 2. st. pr. Kr do 3. st. po. Kr.
 Dužina: 25 – 30 cm
 Legionari i vojnici pomoćnih postrojbi
 Statusni simbol – ukrašene drške
  Tipologija: uzdužno rebro na središtu sječiva, oblik jezičca drške i način pričvršćavanja
okova drške
 2 tipa jezičaca
 3 tipa sječiva: A, B, C
 2 tipa korica:
tip Mainz = tip Scott A
tip Vindonissa = tip Scott B
Korice tip A: 2 željezne ploče s rubnom oplatom od drveta ili kože; dekoracija izvedena
umetanjem mjedi, emajla i srebra, od vremena Augustove vladavine
Korice tip B: od drveta i kože, na prednjoj strani metalni okovi, ukrašavane umetcima od srebra,
od vremena Klaudija
LEGIO XI Claudia pia fidelis
-Burnum
-Salona
-Dolac
LEGIO VII Augusta
-Burnum
-Asseria
-Smrdelji
-Gradčine
LEGIO IV Flavia felix
-Burnum
-Asseria
-Smrdelji
-Salona
-Promona
-Andertrium
-Vitina
Cohors VIII voluntariorum civium Romanorum
-Andetrium
-Tilurium
-Salona
KROVNI CRIJEP
-Plinije nas informira kako je krovni crijep izumio grk Cinyra, sin Agripe, na otoku cipru, no ne i
kada
-od 6. St. pr. Kr. krovni crijepovi – TEGULAE – koristili su se ne samo u grčkoj već i u italiji
-mnogo je primjera sačuvanih krovnih opeka iz grćkih gradiva u j. italiji i na Siciliji
KROVNE OPEKE
-krovovi (tecta) u rimu originalno su se natkrivali slamom. A potom i hrastovim pločama
(scandulae)
-Livije piše da zbog rizika od požara država počinje poticati natkrivanje krovnim opekama
-zabilježeni su brojni slučajevi nezgoda nastalih radi težine krovnih opeka: - na nadgrobnom
spomeniku iz Salone zabilježeno je kako je mladić P. Papirius Proculus poginuo u rimu tako što
mu je „teula Romae prolapsa peremit“ krovna opeka pala na glavu
HIPOKAUS – podno i zidno grijanje strujanjem toplog zraka
PODNE OPEKE - SPICAE
-primjere popločavanja opekom nalazimo u italiji tek od kraja 2, st. pr. Kr.
-OPUS SPICATUM – tehnika zidanja u obliku riblje kosti, primjenjena ponajviše u gradnji podova
u bazenima, cisternama, piscinama
-OPUS LATERITIUM/ TESTACEUM – tehnika zidanja horizontalno položenim opekama vezanih
mortom
-OPUS MIXTUM – tehnika zidanja s naizmjeničnim redovima kamena i opeke
-OPUS RETICULATUM – tehnika zidanja romboidno slaganim opekama
CIJEVI – TUBULI
-za kanalizaciju i vodovode, za drenažu ispod cesta i za protok toplog zraka u hipohaustima
-sekundarna upotreba: pokrov i dno grobova, kanal, ploča za igru
-PROIZVODNJA OPEKARSKIH PROIZVODA
-preduvjeti : ležišta gline, blizina tekuće vode, veća količina drvene mase
-Faze proizvodnje:
1. Priprema sirovine – vađenje, transport i pročišćivanje gline -u zimi
2. Formiranje opeke u kalupu, sušenje -proljeće, ljeto
3. pečenje -jesen, zima
-opekarske radionice – figlinae
-opekarski pogoni – officinae
-vrste: privatne, gradske, carske, vojne
Lokalne: - manja proizvodnja za potrebe lokalne zajednice
Regionalne : - veća proizvodnja namjenjena regionalnom tržištu, veći proizvodni prostor:
tehnološki definirana proizvodnja
PEČAT
-garancija kvalitete proizvoda
-garancija ujednačenih dimenzija proizvoda
-razlikovanje prozvoda iz više radionica
-uvid u proizvodnju i trgovinu
Tipovi pečata
SJEVERNOJEDRANSKE OPEKARSKE RADIONICE
-PANSIANA
-područje delte Po, južno od ušća
-datacija: 45. G. pr. Kr. do 79. G.
-vlasnici: konzul Gaius Vibius Pansa Caetronianus
-rimski carevi (August - Vespazijan)
-TIPOLOGIJA PEČATA:
-razlike u sadržaju dužini teksta, liguturama, interpunkcijskim znakovima, dekorativnim
elementima
-zajedničko svim tipovima: Pansiana/ Pasiana
- vojna nalazišta – Burnum i Gračine
-SOLONAS
-područje delte Po
-datacija: 1. Pol. 1. St.
-ime etničke zajednice: u vlasništvu municipalne zajednice
-Plinije među municipijima VIII regije spominje civitas Solonata
-FAESONIA
-između doline Pada i Ancone
-datacija; 1. Pol. 1. St.
-Q CLODI AMBROSI
-područje Akvileje (Muzzana, Carino)
-datacija: 1. Pol. 1. St. - 1. Pol. 2. St.
TRANSPORT PROIZVODA
-prijevoz morskim putem i riječnim putem
- brodolom kod rta Margarin na Susku
- brodolom na pločicama kod Čikata (Lošinj)
- brodolom u Kupi kod Karlovca
-skladišni centri preko kojih se opeka otpremala i u zaleđe
CRIKVENICA (Ad Turres)
-keramička i opekarska radionica
-vlasnik Sekst Metilije Maksim
-datacija: 1. I 2. St.
-proizvodi: amfore tipa Crikvenica, stolno posuđe, utezi, tegulae, imbrices, tubuli, spicae
FAŽANA
-keramička i opekarska radionica
-vlasnik: Gaj Lekanije Bas
-datacija: 1. St. (u vlasništvu senatorske obitelji Lekanija)
-proizvodi: amfore Dressel 6B, Fažana 1 i 2, svjetiljke, tegulae, spicae
-pečati: Amethysti, Crescenti, Viatoris, Opi, etc… imena vlasnika Vilici
LORON
-keramička i opekarska radionica
-vlasnici Sisenna Statilije Tauro, Kalvije Krispinile, car Dominicijan
-datacija : 1.- 4- st-
-proizvodi: amfore Dressel 6B, stolno posuđe, građevinska keramika
SMRDELJI
-1895.g. Lujo Muran u dnevniku zabilježio slučajno otkriće opekarskih peći u selu Smrdelji, 13
km. Od Burna
GEME
-vrste: neugravirane geme, intagliji, kameje (imaju graviranje)
-koriste se kao:
- pečatnjaci – intagliji u Prstenu
-ukras u nakitu (prsten, naušnica, privjesci) i na namještaju, škrinjicama, na luksuznom
posuđu…
-kao amulet
-rade se od dragog kamenja (tvrdoća i optička svojstva (propuštanje svjetla i boja)) i stakla
(staklena pasta – moderne geme, antičke geme – staklene geme)
-najviše se koriste minerali iz grope kremena (kvarca) i grupe silikata
-kalcedon – karneolo i sard, jaspis – neprozirni kalcedon (crn, crven, zelen, smeđ i žut), ahat –
višeslojni kalcedon s koncentričnim krugovima, oniks –varijanta ahata u crnoj i bijeloj, sardoniks
– slojevit, smeđocrven i bijel ---- sitnozrnata struktura
-ametist, gorski kristal ---- krupnozrnata struktura
- granat, grosular, pirop, uvarovit, almandin, spesartin, andradit. Lapis lazuli ---silikati
Tehnike urezivanja:
1- Ručno – ušiljeni komad korunda ili opsidijana umenut u drvene drške – samokameni
malo tvrdoće (3-4, kalcit)
2- Rotirajuće svrdlo – Minojci u 19. St, pr, kr., pa Mikenjani, izlazi iz upotrebe u
geometrijskom periodu, od antike se ponovno koristi – sve rimske geme su ovako
izrađene
ROTIRAJUĆE SVRDLO ZA GRAVIRANJE
-a) vetrikalno
-b) horizontalno
-nastavci su izrađeni od bakra ili željeza i premazuju se smjesom maslonovog ulja i šmirgla (prah
s Naxosa, tvrdoća 9) – abraziva
-kamen se prije graviranja obrađuje (brusi, zagrijava i polira), ne koristi se sirov oblik
NEUGRAVIRANE GEME
-dragi kamen bez urezanih prikaza
-u prstenju, naušnicama, narukvicama
-kao ukras različitih kutijica ili namještaja
INTAGLIJI – u prstenu
-motiv ili prikaz urezan u negativu
-pečačenjem se dobiva otisak u pozitivu – Bule ili Kretule
-koristi se za pečačenje (pečate se državni akti (vojne diplome), pečati na ugovorima, a
pismima), pečat potvrđuje identitet svog vlasnika – Car august ih je imao 4, pečatili su sobe ili
škrinjice – osiguravali bi imovinu
-utiskuju se u vosak (danas nisu sačuvani), glinu ili olovo
-osobni pečati su uvijek od dragog kamenja
-državni početi mogu biti metalni, većih su dimenzija
-pečatnjak se može zlorabiti –Hanibal iskoristio pečat ubijenog rim, konzula Marcela i rimjanima
je poslao lažno pismo autorizirano njegovim pečatom kako bi zauzeo Salapio
-pečati se mogu ostaviti u nasljeđe (august Agripi) ili se mogu uništiti
-metoda graviranja
-stakleni se izrađuju u glinenom kalupu u koji e prethodno otisne uzorak kamene geme –
originala
-staljeno staklo + metalni oksidi (za različite boje) = zagrijavanje
-nakon vađenja iz kalupa pbrađuje im se rub
-mjehurići – nekvaliteta pečenja i smjese
-često korišten kalup – prikaz slabe raspoznatljivosti
KAMEJE
.prikaz izveden u pozitivu
-ne koristi se za pečačenje
-geme se mogu datirati pomoću prstenoa u koje su bile uložene
-starije se geme koriste u modernom prstenu, a novije se geme umeću samo u prsten po mjeri
-metoda graviranja

-Prva prava povećala – 13. St., nema arheoloških dokaza za povećala

-komadi gorskog kristala nađeni u radionicama i u grobovima – ne mogu se sigurno tumačiti kao
povećala
-majstori graveri: Pirgotela i Dioskurid
Radionice:
-Akvileja – 181.g. pr. Kr.
-Rim
-Aleksandrija
Prikazi na gemama:
-rimska božanstva
-mitološke scene, junaci i junakinje iz mitologije
-životinje
-simboli