Dokumen - Tips Halil Dzubran Pobunjeni Dusi 561aac8f0355f

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om
Preveo s arapskoga: dr. Esad Duraković

Nakladnici LEO-COMMERCE d.o.o., Rijeka -
rva!ska
"isak "#R$#, %agre& '(().
HALIL
DŽUBRAM

POBUNJENI DUSI
Duhu kojikoje
srcu mojsvoje
duh prigrli,
tajne toči u
moje srce,
ruci koja upali plam mojih
osjećaja
posvećujem ovu knjigu.

Džubran
VARDA
AL-HANI
http://slide pdf.c om/re a de r/full/ha lil-dz ubra n-pobunje ni-dusi-561a a c 8f0355f 1/118

I
*oliko li je nesre!an +ovjek koji avoli jednu
djevojku, oda&ere je a svoju ivo!nu supu!nicu,
pred njo lije noj s +ela i krv svoga srca, na
ruke joj s!avlja plodove svoga !ruda, a onda
odjedno o!krije da je ona svoje srce, koje je
poku/ao do&i!i u silne napore, poklonila neko
drugo +ovjeku da uiva u njeu i usrećuje se
!ajnaa njegove lju&avi0
*oliko li je nesre!na ena koja se prene i

&e&rine lados!i i o!krije da se nalai u kući
+ovjeka koji je o&asipa novce i darovia,
ukauje joj sve po+as!i, ali nije u s!anju srce joj
do!aknu!i ivi plao lju&avi, ni!i je u s!anju
njenu du/u asi!i!i ne&eski nek!aro koji 1og
!o+i i o+iju u/karaca u srce ene0
***
Re/id-&ega Nuana ponavao sa od svoje
lados!i. On je pravi Li&anonac, 1ejrućanin po
jes!u ro2enja i &oravku, koji po!je+e i jedne
s!are i &oga!e o&i!elji pona!e po njegovanju
uspoena na s!aru slavu. 3!rasno je volio pri+e
koje govore o iue!nos!i njegovi4 predaka,
opona/ao i je uvjerenja, priklanjao se nji4ovi
o&i+ajia i apadnja+ko odijevanju, +ie je
podsjećao na ja!o p!ica na 5s!oku.
Re/id-&eg je &io eka srca i pleeni!, ali, popu!

nogi4 drugi4 3irijaca, nije pronicao ia s!vari,

već je vidio sao nji4ovu pojavnos!6 nije
oslu/kivao poj vlas!i!e du/e, nego je eocije
usjeravao k oslu/kivanju
okruenja6 usredo!o+ivao se glasova
na okoli/i koji
svoga
ne
o!kriva !ajne ivo!a, već oe!a du/u da sanaje
!ajne svije!a usjeravajući je na !renu!ne ui!ke.
Pripadao je onoj vrs!i ljudi koji napros!o srljaju
iskaa!i svoju lju&av ili ne!rpeljivos! prea
ljudia i s!varia, a onda se, nakon ivjesnog
vreena, kaju povod
kajanje pos!aje &og srljanja, !ako da
a podsije4, nji4ovo
ujes!o a
rauijevanje i opros!.
"e oso&ine i !akav oral doprinijeli su da Re/id-

&eg Nuan oeni gospo2icu 7ardu al-ani prije
nego /!o su se nji4ove du/e prigrlile u sjeni
is!inske lju&avi koja &ra+ni ivo! +ini sre!ni.

**
*
5&ivao sa i 1ejru!a nekoliko godina, a +i
sa se vra!io, po2o4 u posje! Re/id-&egu. 8o+i4
da je osla&io, po!anio, na gr+eno licu
ocr!avale su se sjene !uge, a sje!ni, &olni pogledi
nijeo su govorili o njegovo sloljeno srcu i
pus!o/i u grudia. 8alud sa !ragao u
njegovo okruenju a urocia !uge i
gr+enos!i.

- 9!o !i se dogodilo, +ovje+e $dje je onaj

osije4 /!o je ra+io s !voga lica 9!o &i od one
rados!i /!o je pos!ojano pra!ila !voju lados! ;e
li !e sr!
!ane noćiras!avila odiovinu
progu!ale dragog skupljenu
prija!elja, !ijeko
ili su !i
svije!li4 dana Reci i u ie prija!eljs!va kakva !i
!o nesreća du/u op4rvava, /!o je !o /!o !i !ijelo
uni/!ava
On e saaljivo pogleda, prisjećajući se lijepi4

inuli4
i: dana. $laso puni o+aja i !uge, re+e
- *ada +ovjek igu&i dragog prija!elja i osvrne se

oko se&e na2e nogo drugi4 prija!elja, !ako da
o!rpi i u!je/i se6 kada +ovjek pro!ra!i ie!ak i
alo raisli, s4va!i da će ponovni !rudo
ope! s!eći ie!ak, pa a&oravi i u!je/i se. #li kada
igu&i ir svoga srca, gdje ga oe naći, +ie ga
oe aijeni!i 3r! posegne ruko i o/aari
!e !ako es!oko da a&oli, ali dvadese! +e!iri sa!a
kasnije osje!i/ dodir ivo!a, pa se ponovo
osje4uje/ i raduje/. 3ud&ina !e asko+i, s!ra-
/ni o+ia !e pogleda, a vra! !e o/!ri kan-
daa /+epa i gru&o &aci na elju, i gai !e
eljeni nogaa i ode sijući se. Nedugo
a!i, ponovo !i do2e kajući se i !raeći opros!a,
do!i+ući !e svileni rukaa i pjevajući !i pjese
nade, !ako da noge nesreće i &oli koje !e
po4ode !ijeko noći i/+eavaju s dolasko ore.
Osjeća/ se u!je/eni i puni nade. Me2u!i, ako
!i ne&o podari p!icu koju voli/, 4rani/ je i svoga

srca, napaja/ je svje!lo svoji4 jenica, na+ini/

joj u svo srcu kave i u du/i gnijedo pa !ek /!o
pogleda/ svoju p!icu i o&asja/ joj krila rakaa
svoje
a!i du/e, a ona
se spus!i u !idrugi
odle!i i ruku
kave, pu!dao&laka,
!ako nea
igleda da se !e&i vra!i. 9!o !ada da +ini/,
+ovje+e Reci i /!o oe/ u+ini!i, gdje naći
u!je4u, kako oivje!i nadanja
Posljednje rije+i je igovarao prigu/eni i &olni

glaso. 3!ao je ruke
vje!ru i ispruio na noge
kao dr4!eći kaogr+eni
da &i 4!io !rska na
prs!ia u4va!i!i ne/!o i na koade
ga iskida!i. *rv u jurnu u lice i ukrasi po!a-
njelu kou, /iro o!vori o+i i ne !repćući a !re-
nu!ak - kao da je pred so&o ugledao deona
koji nio!kuda iskrsnu i do2e njega usr!i!i. %a!i
pogleda
&ijes i usrd&a
ene, ira lica u ser/avoe
u njegovu naglo proijeni,
!ijelu
preo&rai/e se u &ol, !e on pla+ući re+e:
- "o je ena. <ena koju sa ivukao i po!pune

&ijede, o!vorio joj svoje rinice, u+inio da joj
avide ene na divnoj odjeći i skupocjenoe
naki!u,
koju sanasrce
prelijepoj ko+ijii pred
avolio i rasni
nogekonjia, ena
joj se &acio.
%&og silne lju&avi o&asuo sa je darovia. "o je
ena kojoj sa &io drag i iskren prija!elj, poudan
suprug. Prevarila e i napus!ila, pre/la je u kuću
drugog u/karca da ivi s nji u &ijedi, da jede s
nji sao kru4a i pije vode.

<ena koju sa avolio, prelijepa p!ica koju sa

i svega srca 4ranio, napajao je svje!lo/ću svoji4
jenica, na+inio joj u svoe srcu kave i u du/i
gnijedo, a onaodi/i&lja
kave na+injen odle!jela
da &i i ruku drugoe
u njeu u
jela &odlje
i crve, da &i pila o!rov. E!o - !o je u+inio neduni
an2eo koga sa nas!anio u raju svoje lju&avi i
osjećaja, preo&raio se u s!ra/nog so!onu i
s!rovalio se u !inu da uiva u grijesia, da
ene kanjava svoji prijes!upo.
=ovjek u/u!je i pokri lice rukaa, kao da &i se

4!io a/!i!i!i od saoga se&e, a!i uda4nu:
- "o je sve /!o ogu reći i ne pi!aj e ni/!a vi/e.

Ne !rai da se oja du/a ogla/ava, već pus!i da
os!ane nijea, jer će !ako, oda, poras!i,
usr!i!i e i upokoji!i.
8s!ao sa sa svoga jes!a suni4 o+iju i
sloljena srca. %a!i se /u!ke podravi4 s nji,
jer u rije+ia nisa vidio nikakva sisla koji &i
ogao u!je/i!i njegovo ranjeno srce, ni!i sa u
udros!i vidio neku raku koja &i o&asjala
njegovu !anu du/u.

II
Nekoliko dana kasnije, prvi pu! sa sreo

gospo2u 7ardu al-ani, i !o u jednoj siroa/noj

kući okruenoj cvijeće i drveće. Ona je +ula
kako se oje ie spoinje u kući Re/id-&ega
Nuana,
os!avila ga+ovjeka kojeu
r!va pod je ivo!a.
kopi!ia srce pogaila
*ada sai
vidio njene sjajne o+i i +uo poj njenoga
elodi+nog glasa, poisli4: >%ar ova ena oe
&i!i la Moe li ovo prora+no lice prikriva!i
rsku du/u %ar je !o ena nevjernica ;e li !o
ena o koju sa se ogrije/io vi/e pu!a
ai/ljajući je kao#lis!ra/nu
lijepoe !ijelu? iju !i4o
sa po!o sakrivenu
u se&i u
govorio: >9!o li je u+inio !aj nesre!ni +ovjek %ar
i ne +ujeo i ne vidio da je ivanjska ljepo!a
urok !i4i4 nesreća i du&oki4 !uga %ar jesec
koji u pjesnikov genije !o+i svoju svje!los! nije is!i
onaj jesec koji plio i oseko u&i&ava
ora?
$ospo2a 7arda je sjedila sa no i kao da je
+ula oje isli, ne eleći da dugo &ude u
nedouici, nasloni lijepu glavu na &ijelu ruku i
re+e glaso koji je njeno/ću podsjećao na
@au!u:
- Ranije se niso sreli, ali sa od drugi4 +ula

jeku !voji4 isli i snova, !ako da na da
saalijeva/ o&espravljene ene, da suosjeća/ s
nji4ovo sla&o/ću, da do&ro ponaje/ nji4ove
osjećaje i !enje. %&og !oga !i eli o!vori!i svoje
srce i du/u, da upona/ nji4ove !ajne i kae/
ljudia, &ude/
nije &ila la li 4!io, da
i vjerolona 7arda al-ani nikada
ena...

5ala sa osanaes! godina kada e sud&ina

dovela Re/id-&eg Nuanu. On je !ada iao skoro
+e!rdese! godina.
+asne najere <elioeni.
prea e je%a!i
i, kako
je kau, iao
od ene
na+inio suprugu i gospodaricu u svoe veliko
dou, e2u &rojno poslugo. Odjenuo e u
svilu, oki!io i glavu, vra! i ruke dragi
kaenje. Pokaivao e kao uejsku
vrijednos! u kućaa svoji4 prija!elja i ponanika i
!rijuAalno se osje4ivao
!i prija!elji proa!raju kada je vidio
s divljenje i kako e
odo&ravanje.
Ponosno je udiao glavu, slu/ajući kako ene
njegovi4 drugova ragovaraju o eni s naklo-
no/ću i lju&avlju. #li nije +uo kako pone!ko kae:
>;e li ovo Re/id-&egova ena ili kći?, ili >Da se
Re/id-&eg
7arde?. lad oenio, iao &i porod s!ariji od
3ve se !o doga2alo prije nego /!o se oj ivo!

s!u&oko okrenuo, prije nego /!o 1og apali
plaen lju&avi u oe srcu i prije nego /!o
proklija sjee lju&avi u njeu. Da, sve se !o
doga2alo u vrijee
najveća sreća kada sa
lijepa odjeća sa!rala
koja e krasi, da je
divna
ko+ija koja e voi, skupocjen naje/!aj oko
ene. #li kada sa se prenula, kada i svje!los!
o+i o!vori, kada osje!i4 sve!i plaen koji i srce
pali, kada osje!i4 glad koja i du/u u+i, kada se
prenu4 i vidje4 kako e krila nose i ele e na
ne&o
okova lju&avi
akonaunije!i, ali!ijelo
koji su i dr4!eokovali
neoćna
prije pro!iv
nego

/!o sa s4va!ila /!o su !i okovi i /!o su !i akoni -

kada sa se prenula i sve !o osje!ila, s4va!ila
sa da sreća ene nije u naeni!os!i njeina
supruga
i du/e ni!i u njegovoj
o&ujljuje, +as!i,
koja njenevećosjećaje
u lju&avi!o+i
koja
u
njegovo srce, koja i4 +ini jedins!veni !ijelo i
jedno rije+ju na 1oji usnaa. *ada spona4
!u &olnu is!inu, vidje4 sau se&e u Re/idovoj kući
kao lopova koji jede njegov kru4, a a!i se gu&i
u !ai. 34va!ila sa da je svaki dan koji
provodi
plaeni u njegaispisuje
slovia velika na
laoe
koju +elu,
licejerje
pred
eljo i ne&esia, jer nisa ogla uvra!i!i
u lju&avlju svoga srca a njegovu pleeni!os!,
ni!i u darova!i du/u a iskrenos! i do&ro!u.
8alud sa poku/avala. 8alud sa se !rudila da
nau+i volje!i ga - nisa nau+ila, jer je lju&av
snaga
ualud koja
preddolai
ne&o i na/i4
olilasrca... %a!inoćnoga
u vrijee sa se
ira ne &i li se u eni javio osjećaj koji će e
pri&lii!i +ovjeku koga i je ne&o odredilo a
supu!nika. Ni ne&o i nije pooglo, jer na
lju&av pada na du/e po 1oje nada4nuću, a ne
po ljudsko a4!jevu. Os!ala sa !ako pune dvije
godine
polju nauslo&odi,
kući !oga
dok+ovjeka,
su eni avideći
drugaricep!icaa u
avidjele
na ojoj !anici6 kao ena koja je igu&ila
jedinca, oplakivala sa vlas!i!o srce ro2eno sa
sponajo, a unakaeno akono, !e je svakod-
nevno s!radavalo od gladi i e2i.
;ednoga
!au od !i4&lagu
i ugledala crni4svje!los!
dana, prorela sa
kako ra+i kro
i o+iju

jednoga ladića koji sa ide kro ivo!, sao!no

ivi sa svoji papiria i knjigaa u ovoj
siroa/noj kući. %a!varala sa o+i da ne vidi !u
svje!los! i saa se&i
du/o, gro&na sa igovorila:
!ina, neoj >3u2ena
+enu!i !i je,
a
svje!lo/ću.? %a!i sa oslu/kivala i +ula ne&esku
pjesu koja i ilino du/u po!resa, svojo
neduno/ću cijeli oji &iće ovladava. %a!o
sa a!varala o+i i govorila: >3u2eno !i je, du/o,
avijanje ponora, i neoj +enu!i a pjesaa.?
%a!varala saalio+i
da ne +uje, sada ine vidi,
dalje a!varala
vidjela sa u/i
!u svje!los!, a
u/i su +ule !u elodiju preda su &ile a!vorene.
8 prvi a4 sa se upla/ila, kao siroa4 koji je
prona/ao dragulj pored prin+evog dvorca, ali se
ne usu2uje ue!i ga a nije u s!anju ni os!avi!i ga.
Plakala sa kao edna oso&a koja je ugledala
pi!ki
oćno ivor okruenklonula.
na elju divlji vijeria, pa je &espo-
$ospo2a 7arda a !renu!ak u/u!je. %a!vorila je

krupne o+i, kao da se pro/los! osovila pred njo,
pa nije iala snage pogleda!i e u o+i. %a!i
ponovo progovori:
- Ovi ljudi koji po!je+u i 7je+nos!i i vraćaju se u

nju prije nego /!o okuse slas! is!inskog ivo!a ne
ogu s4va!i!i glad ene koja je veana eni
akonia. "o je !e/ka !ragedija ispisana ensko
krvlju i suaa koju u/karac s osije4o +i!a
jer je ne s4vaća, a ako je i s4va!i, njegov sije4
se preo&raava u gru&os!, !e na glavu ene

sru+uje oganj srd&e i o&asipa je kle!vaa.
"o je !una pri+a koju rkle noći ispredaju u

srcu svake ene +ije je !ijelo okovano pos!eljo
supruga koji joj je pos!ao ue prije nego /!o je
i sanala /!o je &rak, a njena du/a lepr/a oko
drugog +ovjeka koga voli svo du/o svojo,
neduno i prelijepo lju&avlju. "o je es!oka
&or&a o!kako pos!oji enska sla&os! i u/ka
nadoć, i neće pres!a!i dokle god sla&os! ro&uje
nadoći. "o jei sve!i4
ljudski4 akona s!ra/anosjećaja
ra! ie2u anjkavi4
srca. Donedavno
sa &ila u !oe ra!u i aalo da ure od
neira, da se is!opi sa suaa.
Me2u!i, !rgnula sa se, od&acila &ojaljivos!

svoji4 srodnica, oslo&odila krila veana sla&o/ću i
pod+injavanje, !e sa ule!jela u pros!or lju&avi
i slo&ode. 3ada sa sre!na u +ovjeka s koji
+ini jednu raku i 1oje ruke isijavanu o!kako
je svije!a. Nea sile na ovoe svije!u koja e
oe li/i!i oje sreće, jer ona po!je+e i
sjedinjenja dviju du/a koje spaja uajano
rauijevanje i na!kriljuje i4 lju&av.
$ospo2a 7arda e pogleda du&oki pogledo,

kao da &i i 4!jela grudi o+ia spali!i ne &i li
vidjela djelovanje vlas!i!i4 rije+i na oje osjećaje,
da +uje jeku vlas!i!oga glasa u oe srcu.
Me2u!i, ja sa /u!io da je ne &i4 prekidao. Ona
nas!avi glaso u koe je &ilo gorki4 uspoena,
iskrenos!i i oslo&o2enja:

- Reći će !i ljudi da je 7arda al-ani vjerolona i

nea4valna ena koja je slijedila svoje srce i
napus!ila
je +ovjeka koji
gospodarico svogaju je podigao
doa. Rećik se&i
će !ii u+inio
da je
jalova &ludnica prljavi rukaa od&acila sve!i
svad&eni vijenac koji je vjera isplela i ujes!o
njega uela prljavi vijenac isple!en od paklenog
!rnja. 3a svoga !ijela je &acila odjeću vrline, a
odjenula se grije4o i srao. Reći će !i i vi/e
od !oga, jer
nji4ovi sjene nji4ovi4
!ijelia. Oni su predaka i danas pećina
popu! prani4 ive u
koje odjekuju glasovia i ne najući nji4ovo
na+enje. Oni ne ponaju 1oji akon u 1oji
s!vorenjia, ni!i s4vaćaju pravi sisao vjere. Oni
ne naju kada +ovjek grije/i a kada do&ro +ini,
već sla&a/ni o+ia gledaju Aoru, a ne &i!
djela.
nji4 je Oni sudepres!upnik
jednak o nenanju i presu2uju
i neduan slijepi,
+ovjek, a
do&ar
i likovac.
"e/ko ono !ko sudi i !e/ko onoe koe se

presu2uje0 ;a sa &ila pros!i!u!ka i nevjernica u
dou Ra/ida Nuana, jer e on u+inio svojo
nalonico
nego /!o eune&o
skladu s o&i+ajia
u+inilo i !radicijo
njegovo suprugo prije
po
akonu du4a i osjećaja. 1ila sa prljava saa
se&i i pred 1ogo onda kada sa se 4ranila
njegovi darovia da &i on adovoljio svoje
porive oji !ijelo. 3ada sa, pak, neduna i
+is!a jer e akon lju&avi oslo&odio, pos!ala sa
+asna
svoga i!ijela
poudana jer svoga
a kru4, sa prekinula
vreenasa
prodajo
odjeću.

Da, &ila sa pros!i!u!ka i pres!upnica u vrijee

kada su e ljudi sa!rali vrlo suprugo, a
sada sa +is!a i +asna, a oni e sa!raju
prljavo vjerolonico
prea !ijelia i du4jer jere
oni o du/aa sude
a!erijalni
jerilia.
$ospo2a 7arda se okrenu prea prooru, ruko

pokaa prea gradu, alo podie glas i re+e
!ono u kojeu se osjećalo oalovaavanje i
ga2enje,
odvra!ne kao da je
u!vare na ulicaa i !rgovia ugledala
i deone:
- Pogledaj ove lijepe kuće i visoke pala+e u kojia

ive &oga!i i oćni ljudi. Me2u nji4ovi idovia
presvu+eni svilo o&i!avaju vjerolonos! i
licejerje6 pod nji4ovi polaćeni !avanicaa
su la i ivje/!a+enos!. Pogledaj do&ro ova danja
koja si&oliiraju slavu, naeni!os! i sreću, ali
ona nisu ni/!a do pećine gdje se krije ponienje,
jad i nesreća.
"o su saidani gro&ovi u kojia se krije lukavos!
sla&a/ne ene ia na/inkani4 o+iju i usana6 u
nji4ovi ku!ovia kriju se u/kar+ev egoia i
anialnos! podgordo
+ije idine se sjaje sre&ra
diu uvis,i la!a. "o su
ali kada &i dvorci
ogli
osje!i!i poroke i o&ane, raspukli &i se i s!rovalili.
"o su doovi koje siroa/ni seljak gleda suni4
o+iju, ali kada &i nao da u srcia nji4ovi4
s!anara nea ni !runke one lju&avi koja ispunjava
srce njegove dru&enice, s oalovaavanje &i
se podsje4nuo i rados!an vra!io u svoje polje.

$ospo2a 7arda e u4va!i a ruku i povede do

proora kro koji je proa!rala !e kuće i pala+e,
pa re+e:
- Do2i da !i pokae !ajne !i4 ljudi na +ije
jes!u ne &i4 voljela &i!i.
Pogledaj onaj dvorac s raorni s!upovia,

&akreni kupolaa i kris!alni prooria. 8
njeu &oravi jedan &oga! +ovjek koji je naslijedio
/kr!oga oca i +iji je iskvareni oral naslijedio.
Oenio se prije dvije godine eno o kojoj ni/!a
nije nao osi da joj je o!ac +as!an i ugledan
+ovjek u gradu. Ne pro2e ni edeni jesec, a on
je se asi!i i vra!i se laki enaa. Os!avi je u
!oe dvorcu kao /!o pijanica os!avlja praan
kr+ag. Ona najprije po+e plaka!i i pa!i!i, a a!i
se prenu i saa se po+e !je/i!i. %nala je da ne
vrijedi sue prolijeva!i &og +ovjeka kao /!o je
njein suprug. 3ada je sve anearila &og
lju&avi prea jedno lijepo rje+i!o ladiću
koje je predala cijelo svoje srce i puni u
depove novce svoga supruga koji nije ario a
nju kao /!o ni ona nije arila a njega... Pogledaj,
a!i, onu kuću u &ujno vr!u. "o je do +ovjeka
i ugledne o&i!elji koja je dugo upravljala
eljo. Danas je njen ugled pao &og
rasipni/!va i &og !oga /!o se njeni +lanovi odaju
a&avi i neradu. Prije nekoliko godina !aj +ovjek
se oenio runo, ali vrlo &oga!o eno, a
kada je naslijedio njeno silno &oga!s!vo a&oravio

je i da pos!oji: ueo je lijepu lju&avnicu, a nju

napus!io, !ako da su joj od !uge i pla+a ivci
popus!ili. 3ada sa!e provodi +e/ljajući se i
/inkajući, odijevajući
da će je uo+i!i seali
neki gos!, u ne
svilu i kadiAu.
do&ija ni/!aNada
osise
pogleda vlas!i!oga lika u ogledalu... Pogledaj onu
veliku kuću ukra/enu re&arijaa i s!a!uaa. "o
je kuća jedne ene lijepa lica, a rune du/e. Prvi
u joj je uro pa je naslijedila cijelu njegovu
iovinu. %a!i je oda&rala jednoga sla&unjavog i
&evoljnog u/karca,
a/!i!i ie od uela
ogovaranja gaaklanja
i da a uanjene
da joj
poroke. Do!le je ona e2u svoji udvara+ia
kao p+ela koja si/e nek!ar sa cvje!ova.
7idi/ onu kuću s veliki &alkonia i +udesni
arkadaa Ona pripada jednoe praga!i+no
+ovjeku koji ia nogo o&avea i pro4!jeva. 5a
enu
du/e.koja je Bi+ki
8 njenoj vrlo privla+na
li+nos!i i veoa !ana4ne
se na/la proBnjena du/a i
lijepo !ijelo, kao /!o se u poeiji sre!nu skladan
ri!a i proBnjen sadraj. Ona je s!vorena da ivi u
lju&avi i da ure s njo, ali - kao noge druge
ene - o!ac ju je dao prije nego /!o je a/la u
osanaes!u godinu i upregao je njen vra! u
jara
!opi senedravog
kao svijeća&raka. "ako
na va!ri je sadaosjećaja
spu!ani4 osla&ila,i
polako nes!aje kao Bni iris u oluji, kopni &og
lju&avi prea ne+eu lijepo /!o osjeća a ne
vidi, vapi a agrljaje sr!i da je i&avi i
sku+enog ivo!a i oslo&odi je ro&ovanja +ovjeku
koji provodi dane ara2ujući novac i noći &rojeći
ga. On jalovo
oenio /kripi u&ia
enoproklinjući
/!o u nije+as u koe
rodila se
sina da

u sa+uva ie i naslijedi njegova do&ra...
Pogledaj, a!i, onu kuću osaljenu u vr!o-

via: u njoj
darovi!. ivi a/!ovi!
On ia pjesnik,
prii!ivnu enu, veoa
gru&u, isaon,
koja se
podsijava njegovi s!i4ovia jer i4 ne
rauije, ruga se njegovi djelia jer su
+udesna. On sada ne ari a nju jer voli drugu,
udanu enu, veoa in!eligen!nu i njenu, koja
u u srce svje!los! unosi, svoji osijesia i
pogledia
vrijednos!i. nada4njuje ga na rije+i neprolane
$ospo2a 7arda u/u!je nakra!ko. 3jedila je na

klupi u proor. *ao da ju je uorila /e!nja po
nevidljivi so&aa !i4 kuća. %a!i irno pro-
govori:
- "o su !e pala+e +iji s!anar ne &i4 eljela &i!i. "o

su !i gro&ovi u kojia ne &i4 4!jela &i!i iva
sa4ranjena. "o su !i ljudi od koji4 sa slo&odna i
+iji sa jara sa se&e skinula. "o su !i &ra+ni
drugovi koji prilae !ijelia ne areći a du/u i
ni/!a i4 pred 1ogo neće oći opravda!i osi
+injenice da ne ponaju 1oji akon. ;a i4 sada ne
osu2uje, već i4 ali6 ne preire i4, već
preire nji4ovo spon!ano predavanje licejerju,
lai i gnuso&i. Nisa !i o!krila !ajne nji4ovi4 srca i
ivo!a a!o /!o voli kleve!e i sple!ke, već da &i4
!i pokaala is!inu o ljudia na koje sa do ju+er
sli+ila, ali sa se o!rgla6 da &i4 !i o&jasnila na+in
ivo!a ljudi koji o eni govore sao najgore jer

sa r!vovala nji4ovo prija!eljs!vo da &i4 spasila

svoju du/u6 ods!upila sa s nji4ovi4 ra+ni4
pu!eva i apu!ila se k svje!los!i u kojoj su
iskrenos!, is!ina ii ja
svoje ajednice pravda. 3ada su e prognali i
sa adovoljna,
jer ljudi iopćavaju sao one +iji se veliki du4
po&uni pro!iv !ine i nepravde. Onaj !ko iop-
ćavanje ne pre!pos!avlja pokoravanju ne oe
&i!i po!puno slo&odan. ;a sa &ila popu! &oga!e
!rpee i Re/id-&eg i je prilaio kada je osjećao
po!re&u
jedna odadruge,
4rano, doknasudvoje
nalik na/e ponieni4
du/e &ile daleko
slugu.
Me2u!i, kada sa sponala is!inu, arila sa
sluenje6 poku/ala sa se po!+ini!i onoe /!o
oveo sud&ino, ali nisa ogla, jer oja
du/a od&ija da provede cijeli vijek kle+eći pred
s!ra/ni idolo kojega su podigla nedrave
generacije
svoje okove,i navali ga akono.
ali i4 nisa Raskinula
od&acila dok nisa sa
+ula
kako e doiva glas lju&avi i dok nisa vidjela
du/u sprenu a pu!ovanje.
5a/la sa i kuće Re/id-&ega Nuana kao ro&

i !anice, os!avljajući a so&o naki!, odjeću,
poslugu i ko+ije, iali
&e naje/!aja, u/la sadu4a,
punu u kućunajući
svoga dragog,
da sa
pos!upila pravedno, jer volja ne&a nije da saa
se&i podree krila i &aci se na pepeli/!e, da
roni sue i govori: >"akva je oja sud&ina.?
Ne&o neće da provede ivo! pa!eći noću i
vapeći da do2e ora, a kada do2e dan da
govori: >*ada&ude
neće da +ovjek će senesre!an,
ovaj dan jer
okon+a!i? Ne&o
je ono usadilo

du&oko u +ovjeka !enju ka sreći, jer se

usrećivanje +ovjeka sa 1og slavi...
"o je oja pri+a, +ovje+e. "akvo je oje pri-

krivanje pred ne&o i eljo. ;a se ponosi
!ie kao pjeso, dok ljudi a!varaju o+i i ne
+uju jer se pla/e po&une vlas!i!i4 du/a, pla/e se
da se ne udraju !eelji nji4ove ajednice i ne
sru+e i se na glave.
"o su nedaće koje sa pre&rodila dok nisa

dospjela na vr4unac sreće. #ko &i sad do/la sr!
da e ue, oja du/a &i se &e s!ra4a i aora
na/la pred 8vi/eni Prijes!olje, +ak s rado/ću i
nado, !e &i se oje &iće, o&naeno, pokaalo
+is!i kao snijeg pred vr4ovni suce a!o /!o
sa +inila sao ono /!o je 4!jela du/a koju je 1og
i svoga &ića s!vorio, i nisa slijedila ni/!a osi
ov srca i jeku an2eoski4 pjesaa.
"o je oja pri+a koju 1ejrućani sa!raju

prokle!s!vo ivo!a i rano na !ijelu ajednice.
Me2u!i, oni će se kaja!i kada i4 usud upoori na
lju&av u ara+eni srcia. *ada sunce iai
cvijeće i elje prepune os!a!aka sr!i, as!a!
će prolanik pored oga gro&a, podravi!i ga i
reći: >Ovdje po+iva 7arda al-ani koja je
oslo&odila osjećaje od ro&ovanja nedos!a!ni
ljudski akonia da &i ivjela u skladu sa
akono uvi/ene lju&avi, svoje lice okrenula k
suncu da ne &i gledala vlas!i!u sjenu e2u
lu&anjaa i u !rnju.?

"ek /!o gospo2a 7arda avr/i svoju pri+u,

o!vori/e se vra!a i u2e vi!ak ladić, lijepa lica. 5
o+iju
usnaauprijaan
je ra+ila o+aravajuća
osije4. svje!los!,
$ospo2a 7arda na
us!ade,
njeno ga ue a ruke, dovede k eni uljudno
igovarajući oje ie, a njegovo s lju&avlju i
na+ajni pogledo. 34va!io sa da je !o ladić
&og koga je od&acila svije!, rai/la se sa
akono i o&i+ajia.
%ajedno so sjeli, /u!ke rai/ljajući jedni o

drugia. Nakon kra!kog vreena ispunjenog
!i/ino koja je du/e visoko unosila, pogleda4
kako sjede jedno pored drugog i vidje4 ne/!o /!o
nikada ranije nisa vidio6 u !renu!ku sa s4va!io
sisao pri+e gospo2e 7arde, pojio sa &i!
njeina pro!es!a pro!iv ajednice koja progoni
pojedince po&unjene pro!iv njeni4 propisa prije
nego /!o pris!upi lije+enju nji4ove po&une. 7idio
sa pred so&o jednu ne&esku du/u oli+enu u
dva !ijela koja krasi lados! i uljep/ava i4
sjedinjenos!. Me2u njia je s!ajalo 1oans!vo
Lju&avi ra/ireni4 krila da &i i4 a/!i!ilo od
ljudskoga prijekorarauijevanje
po!puno uajano i &ijesa. 7idio
ra+i sa kako
s oareni4
lica koja o&asjava iskrenos! i nedunos!6 prvi pu!
u svoe ivo!u vidio sa aureolu sreće ie2u
u/karca i ene koju prekorijeva vjera i od&acuje
akon.
Nakon ivjesnog vreena, us!ao sa i

podravio se s njia s!avljajući i do nanja, &e

rije+i, koliko sa u&u2en. Napus!i4 !u siroa/nu
kuću od koje su eocije na+inile 4ra lju&avi i
4aronije
+ije i jei apu!i4
!ajne sepredo+ila
ie2u oni4 pala+a 7arda.
gospo2a i kuća
Rai/ljao sa o njeni rije+ia, o svi
principia i posljedicaa koje sadre, ali na
saoe kraju !e +e!vr!i sje!i4 se Re/id-&ega
Nuana i dok su i pred o+i dolaili njegov o+aj i
nesreća, poisli4:
>On je nesre!nik kojeu je u+injena nepravda,

ali 4oće li ga ne&o usli/a!i ako u se ali na
7ardu al-ani ;e li se o njega ogrije/ila !a ena
kada ga je os!avila radi vlas!i!og oslo&o2enja, ili
se on ogrije/io prea njoj kada joj je &rako
pod+inio !ijelo prije nego /!o je lju&av privukla
njenu du/u "ko je od
!ko o&espravljen "konji4je dvoje nepravedan,
pres!upnik, a !koa
neduan?
"ijeko vreena, dalje sa rai/ljao:

>3aolju&lje +es!o dopu/!a enaa da napus!e
svoje siroa/ne ueve i veu se a &oga!e, jer
s!ras! ena prea sjajnoj odjeći i lagodnoe
ivo!u aslijepi i4 i povede na pu! srao!e i
posr!anja. ;e li 7arda al-ani &ila saolju&iva i
po4lepna kada je napus!ila pala+u &oga!og
+ovjeka punu dragocjenos!i, naje/!aja i
posluge, !e o!i/la u kuću siroa/nog +ovjeka kod
koga nea ni/!a osi nia s!ari4 knjiga =es!o
glupos! do!u+e ensku +as! i oivi joj pro4!jeve,

!ako da os!avi ua &og dosade i !rai !jelesne

ui!ke s drugi +ovjeko koji je vi/e od nje
posrnuo i anje je +as!an. ;e li 7arda al-ani &ila
nenalica eljna
is!akla svoju !jelesne i naslade
neavisnos! kada je javno
pri/la produ4ovljeno
ladiću Mogla je i !ajno adovoljava!i +ula u
kući svoga supruga sa s!rasno alju&ljeni
ladićia koji &i sve dali da &udu ro&ovi njene
ljepo!e i r!ve njene s!ras!i. 7arda al-ani je &ila
nesre!na ena pa je !raila sreću, na/la je i
prigrlila.
o&evre2uje"o je cijela od&acuje.?
i akon is!ina koju ljudska ajednica
9apu!ao sa !e rije+i u rak, a a!i reko4,

poku/avajući s4va!i!i:
- %ar je eni dopu/!eno da dolai do svoje sreće

uevljevo nesrećo
Du/a i odgovori:
- # je li dopu/!eno u/karcu da poro&ljava

enine osjećaje da &i on &io sre!an
odao sa !ako dok i je glas gospo2e 7arde

odvanjao u u/ia. *ada s!igo4 nakraj grada,
sunce je već naginjalo k apadu, polja i vr!ovi su
!onuli u ir, a p!ice su pjevale ve+ernju pjesu.
%as!ado4 rai/ljajući i uda4nu4:
>Pred
igri Prijes!olje
s la4oro 3lo&ode
i pred njiovo drveće
&lis!a na sesuncu
radujei

jesecu. 8 u4o slo&ode ove p!ice &esjede i oko

nje lepr/aju ponad po!oka. 8 pros!or slo&ode ovo
cvijeće !o+i iris svoje du/e i pred njo se
osje4uje
u skladu sdolasku ore.i 3ve
prirodo /!o po!je+e
o!uda je na elji ivi
veli+ina
slo&ode i njena rados!. Ljudi su, pak, li/eni !e
&lagoda!i, jer su svoji &oanski du/aa
pos!avili ograni+ene svje!ovne akone6 odredili su
svoji !ijelia i du/aa s!rogi propis6 svoji
4!ijenjia i osjećanjia podigli su s!ra/an i
!ijesan a!vor6
su du&oke svojigro&ove.
i ra+ne srcia i #ko
uovia
us!aneiskopali
jedan
od nji4, idvoji se i nji4ove ajednice i akona,
kau: "o je opaki &un!ovnik koga valja pro!jera!i,
odvra!ni nikogović koji sr! asluuje...
>Me2u!i, !re&a li +ovjek auvijek os!a!i ro&

vlas!i!i
oslo&odi!ianjkavi
da &i ivio akonia,
s Du/o i ili
ase s vreeno
Du/u "re&a li
+ovjek os!a!i agledan u elju, ili uprije!i pogled
k suncu, kako ne &i gledao sjenu vlas!i!oga !ijela
u !rnju i e2u lu&anjaa?
VAPAJ
GROBOVA
I
Eir je sjedio na suda+koe !ronu, a oko njega,

s lijeve i desne s!rane, sjedili su udraci njegove

elje. Na nji4ovi s!rogi licia ogle su se
+i!a!i knjige i paragraB. Oko eira su s!ajali
vojnici
kopljia.s Pred
isukani
nji je sa&ljaa
&io narod ikoji
podignu!i
je do/ao
&og radonalos!i, o+ekujući presudu grje/nicia.
3vi su pognuli glave, sjerni4 pogleda i
sudrana da4a, kao da su u eirovi o+ia
vidjeli oć koja i ulijeva s!ra4 u du/e i srca.
*ada se okupljanje avr/i i nas!upi vrijee a
su2enje, eir podie ruku i glasno re+e:
- Privodi!e pres!upnike jednog po jednoga i
uponaj!e e s nji4ovi grijesia.
O!vori/e se vra!a !anice i ukaa/e se njene

po!anjele idine, kao drijelo divlje vijeri kada
ijevajući o!vori us!a.a!vorenika,
praćen s!enjanje %a+u se veke! okova
!e prisu!ni
okrenu/e poglede i is!egnu/e vra!ove, jedva
+ekajući da vide kandida!a a sr! kako ilai i
du&ine !e gro&nice.
8skoro i !anice ia2o/e dva vojnika vodeći

ladića sveani4 ruku. Njegovo ra+no i gr+eno
lice odavalo je +vrs!inu i pos!ojanos!. 7ojnici ga
aus!avi/e nasred sudnice i alo ods!upi/e. Eir
ga kra!ko proo!ri i upi!a:
- 9!o je grije/io ovaj +ovjek /!o s!oji pred naa

udignu!e glave, kao da je na sve!kovini, a ne u
ruci pravde

;edan savje!nik odgovori:
- "o je opaki u&ojica koji se ju+er suko&io s

jedni eirovi +asniko i njegovi vojnicia
kada su &ili na ada!ku u selu. 84ićen je s
krvavo sa&ljo u rukaa.
Eir se lju!i!o poakne na !ronu, &ijesno j

sijevajući o+ia, i povika:
- 7ra!i!e ga u !anicu i s!avi!e u okove, a kad

osvane ju!ro, odsijeci!e u glavu njegovo
sa&ljo, a !ijelo u &aci!e u s!epu da je vijeri
ras!rgnu, !e da vje!rovi odnesu njegov srad do
njegove o&i!elji i prija!elja.
Mladića vra!i/e u !anicu. Ljudi su ga pra!ili

saaljivi pogledia i s du&oki udasia jer je
&io u cvije!u lados!i, lijep i snane gra2e.
7ojnici ponovo ia2o/e i a!vora vodeći lijepu i

kr4ku djevojku, lica pou!jela od !uge i o+aja. O+i
su joj &ile
kajanja pune sua, glava pognu!a pod !ere!o
i &ola.
Eir je pogleda i re+e:
- 9!o je u+inila ova su4onjava ena /!o s!oji

pred naa kao sjena pred is!ino

;edan vojnik odgovori:
- "a ena je ravra!nica koju je njen u jedne

noći inenadio i a!ekao u naru+ju lju&avnika.
Predao ju je policiji kada je ovaj po&jegao.
Eir se agleda u nju, dok je ona &og suda

o&orila pogled, !e eir re+e:
- 7ra!i!e je u !inu i &aci!e na pos!elju od !rnja -

oda će se !ako sje!i!i pos!elje koju je
osrao!ila. Napoj!e je gorki napicia - oda
će se !ako sje!i!i a&ranjeni4 polju&aca, a kad
ju!ro svane odvuci!e je nagu ivan grada,
kaenuj!e je i os!avi!e !ijelo da se njie nasla-
2uju vuci i da joj kos!i ijedaju crvi.
Djevojka i/+enu u a!vorskoj !ai, dok su je

prisu!ni pra!ili adivljeni eirovo pravi+no/ću,
aleći is!odo&no ljepo!u njeina !una lica, i
njean sje!ni pogled.
7ojnici se pojavi/e !reći pu! vodeći sla&a/nog

sredovje+nog
noge, kao da su u/karca
dronjci, i koji je vukao
u s!ra4u dr4!ave
se osvr!ao na
sve s!rane. Njegovi pogledi puni &ola odavali su
o+aj i &ijedu, po!punu nesreću.
Eir se okrenu prea njeu i re+e s osjećaje

odvra!nos!i:

- 9!o je grije/io ovaj prljavi +ovjek /!o s!oji kao

r!vac e2u ivia
7ojnik u odgovori:
- "o je kradljivac koji je noću u/ao u saos!an.
84va!ili su ga +asni redovnici i na/li u pod
odjećo posudu sa sve!og ol!ara.
Eir ga pogleda kao gladan ko&ac p!icu

sloljeni4 krila i povika:
- 7odi!e ga du&oko u !inu i okuj!e ga u eljeo,

a u oru ga popni!e na visoko s!a&lo i o&jesi!e
laneni ue!o. Os!avi!e u !ijelo o&je/eno da
ga priroda uni/!i i da u vje!rovi os!a!ke ranesu.
*radljivca vra!i/e u a!vor dok su ljudi /ap!ali:
- *ako se ovaj &ogo4ulni jadnik drnuo ukras!i

sve!u saos!ansku posudu
Eir us!ade sa suda+koga !rona, a a nji

udraci i pravednici, ispred i ia njega su i/li
vojnici a proa!ra+i su pravili prola. Na !oe
jes!u uskoro ne os!ade ni/!a osi jauka
a!o+enika i vapaja o+ajnika /!o su se od&ijali o
idove.
3ve se !o doga2alo dok sa s!ajao kao ogledalo

pred procesijo sjeni, rai/ljajući o akonia

koje su ljudi pos!avili jedni drugia, rai/ljajući

o onoe /!o oni naivaju pravdo, ponirući u
!ajne ivo!a, !ragajući a su/!ino &ivs!vovanja.
*ada su i isli već o!upjele, kao /!o o&risi

pos!aju nejasni u agli, napus!i4 !o jes!o ra-
i/ljajući:
>"rava si/e sokove i elje, janjad pase !ravu,

vuk u&ija janje, nosorog u&ija vuka, lav lovi
nosoroga, a sr! u&ija lava.
Pos!oji li sila koja po&je2uje sr! da &i ovaj
lanac nasilja pos!ao auvijek pravi+an Pos!oji li
sila koja sve ove rune uroke pre!vara u lijepe
posljedice Pos!oji li sila koja sve eleen!e ivo!a
uia u svoju ruku i s rado/ću i4 u se&e
uklju+uje, kao /!o raspjevano ore u se uia
sve po!oke Pos!oji li sila koja u&ojicu i r!vu,
prelju&nicu i njenog lju&avnika, lopova i
pokradenog dovodi pred sud vi/i od eirovog?

II
Narednog dana ia2o4 i grada i apu!i4 se
poljia gdje ir o!vara du/u saoj se&i, gdje
+is!oća raka +is!i prljav/!inu !uge i o+aja /!o
nas!aju u !ijesni ulicaa i ra+ni s!anovia.
3!igav/i
ja!o daleko ukako
gra&ljivica dolinu,
+as osvrnu4
slijeću se
+asi ugleda4
ulijeću,

ispunjavajući pros!or kre/!anje i lepe!o krila.

Radonalo krenu4 naprijed i ugleda4 ispred se&e
u/kar+ev le/ o&je/en na visoko drvo, a!i le/
nage ene !e e2u
kaenovana, kaenje
okrvavljeni le/ ladićakoji je
i koga je
krv na!apala elju, a glave nije &ilo na !ijelu.
%as!ado4 go!ovo o&nevidio pred s!ra/ni
prioro. Pred so&o sa vidio sao sr! /!o
caruje e2u !i okrvavljeni !jelesia6
oslu/kivao sa ali nisa +uo ni/!a osi avijanja
ni/!avila ajedno
r!ava ljudski4 s kre/!anje gra&ljivica oko
akona.
%lo is!re&ljujeo jo/ veći lo i kli+eo kako

je !o akon6 pres!up kanjavao jo/ veći
pres!upo i vi+eo kako je !o pravda.
%ar eir nikada

neprija!elja, ar nije u svoe iovinu
prigra&io ivo!u nekog
nije u&io
od
svoji4 sla&a/ni4 podanika6 ar nije sa&lanio neku
lijepu enu6 ar nije u+inio nijedan od !i4 pres!upa
pa da on ia pravo u&i!i u&ojicu, da o&jesi lopova
i kaenuje prelju&nicu
"koli su
;esu oni!ine&eski
/!o su an2eli
podigliili ovog lopova
ljudi koji nagra&e
i sai drvoi
uiaju sve /!o i do2e do ruku
"ko je odsjekao glavu ovoe u&ojici ;esu li !o

proroci koji silae s ne&a, ili su sao vojnici koji
u&ijaju i krv prolijevaju gdje god s!ignu

"ko je kaenovao ovu prelju&nicu ;esu li !o

aske!e /!o do2o/e i svoji4 isposni+ki4 ćelija, ili
su sao ljudi koji +ine rune s!vari pod okrilje
!ae
%akon - /!o je !o akon %ar je i!ko vidio da
akon dolai u sun+evu svje!los! s ne&eski4
visina *oje je ljudsko s!vorenje proniklo u srce
1oje i sponalo Njegovu volju %a vrijee koje
generacije su an2eli 4odali e2u ljudia
govoreći: >Odui!e
sakni!e posrnule nejakiasa&lji
o/!ricaa svje!lo ivo!a,
i grje/nike
igai!e eljeni nogaa.?
"akve isli vrale su se u ojoj glavi i u

oe srcu kada u &liini a+u4 &a! nogu.
Osvrnu4 se i ugleda4 djevojku koja ilai ie2u
drveća i prilai le/evia, opreno i u s!ra4u se
osvrćući na sve s!rane. 8gledav/i odsje+enu
ladićevu glavu, kriknu pa kleknu pored nje i
o&uji je dr4!avi rukaa. 3ue joj po!eko/e
dok u je kovr+avu kosu ilovala prs!ia i
apoagala du&oki, &olni glaso /!o joj je i
srca dopirao. 5scrpljena pla+e i sloljena
gu&i!ko, &ro po+e kopa!i elju i +i je
iskopala dovoljno pros!ran gro&, dovu+e do njega
pogu&ljenog ladića i lagano ga poloi.
Okrvavljenu glavu s!avi u u ruke i kada ga
a!rpa eljo, u gro& u a&ode sa&lju kojo
je pogu&ljen. *ada je 4!jela poći, pri2o4 joj. Ona
adr4!a od s!ra4a i pognu glavu, dok su joj vruće
sue kao ki/a lile ni lice, !e udi/ući re+e:

- Prokai!e e eiru ako 4oće!e. 1olje je da

ure i &ude u onoga !ko e i&avio sraa
nego
p!icaadai vijeria.
os!avi njegovo !ijelo kao 4ranu
Odgovori4 joj:
- Neoj!e se ene pla/i!i, siro!ice. ;a sa prije

vas oplakao sud&inu va/ega ladića. *ai!e i
kako vas je i&avio i sraa.
$laso koji su prekidali jecaji, ona odgovori:
- Do/ao eirov +asnik na na/e polje da ue

poree i dad&ine. Mene je proa!rao sa
as!ra/ujućo po4o!o. %a!i je na posjed
oga siroa/nog oca nae!nuo !ako visok pore
da ga ne &i ogao pla!i!i ni &oga!a/. %a!o je
ene, ujes!o novca, gra&io i silo poveo u
eirov dvorac. 8oljavala sa ga svoji su-
aa, ali on nije ario6 a!i sa ga aklinjala
s!aro/ću svoga oca, ali se nije silovao. Najad
sa povala u pooć seljane pa je do/ao ovaj
ladić, oj aru+nik, i i&avio e i surovi4
/aka. =asnik je po&jesnio i 4!io ga u&i!i, ali je
ladić &io &ri - do4va!io je s!aru sa&lju o&je/enu
na id i u&io ga &raneći vlas!i!i ivo! i oju +as!.
Radi ponosa, nije po&jegao kao u&ojica, već je
os!ao pored +asnikova le/a dok nisu do/li vojnici i
odveli ga sveana u a!vor.

$ovorila je gledajući e pogledo koji je !opio

srce i ganuo e. %a!i se 4i!ro okrenu jecajući i
dr4!eći.
Nakon ivjesnog vreena, ugleda4 ladića u

cvije!u lados!i kako ide naprijed krijući lice
odjećo. *ada do2e do !ijela ene prelju&nice,
aus!avi se, skide ogr!a+ i prekri njenu nagos!.
%a!i noe po+e kopa!i elju, pa lagano
donese le/ i prekri ga eljo prolijevajući po
suu u svaku
nekoliko pregr/!.
cvje!ova koji su=i
rasliokon+a posao,
u &liini u&ra
i poloi i4
na 4uak pognu!e glave i o&orena pogleda. *ada
se spreao o!ići, aus!avi4 ga i reko4:
- 8 kakvo s!e odnosu s ovo posrnulo

eno kada s!e, usprkos eirovoj volji i riikujući
vlas!i!i ivo!, do/li a/!i!i!i njeno !ijelo od p!ica
gra&ljivica
On e pogleda o+ia pod&u4li od pla+a i

nesanice, o+ia koje su odavale !ugu i &ol, !e
re+e ukli glaso puni &olni4 uda4a:
- ;a sa !aj nesre!ni +ovjek &og koga je ka-

enovana. 7oljeli so se od vreena kada so
se, kao ali, igrali pred gradaa. *ako so i
rasli, !ako je i lju&av rasla, pos!ajući oćan
gospodar kojeu sluio svoji osjećanjia i
srcia, privla+i nas k se&i i kojeu prilaio s
!ajnaa svoji4 du/a, a on nas na grudi privija.

;ednoga dana, a vrijee oje odsu!nos!i i

grada, o!ac ju je pro!iv njene volje udao a
+ovjeka koga ri. *ada sa se vra!io i +uo !u vi-
jes!, svi neprekidna
pos!ade dani i se agonija.
pre!vori/e u noć
1orio sai se
ivo! i
pro!iv
svoji4 osjećaja i vlas!i!e du/e, ali su oni ene
nadvladali i poveli, kao /!o vidovi! slijepca vodi.
"ako sa kri/o po/ao k dragoj eleći jedino
vidje!i sjaj njeni4 o+iju, +u!i poj njenoga glasa, i
na2o4 je sau kako oplakuje svoju sud&inu.
3jedili sonjen
se pojavi /u!ke,
uneduni. Malo a!i,
i kada ene ugleda,inenada
pado/e
u na u ne+asne s!vari, !e je snani rukaa
/+epa a vra! i povika:
- Dodi!e vidje!i kurvu i njenog lju&avnika0
3usjedi po4rli/e. Pojavi/e se i vojnici pi!ajući /!o

se dogodilo i on i je predade. Odvedo/e je
ra/+upanu i pocijepanu. Mene ni!ko nije ni dirnuo,
jer slijepi akon i nevaljali o&i+aji kanjavaju enu
kada posrne, a prea u/karcu su !rpeljivi.
Mladić ode u grad krijući lice odjećo, a ja

os!ado4 rai/ljajući i udi/ući. Le/ o&je/enog
ladića ljuljao se ajedno s granje, kao da !i
kre!njaa oli vi/e sile da ga spus!e i poloe na
elju pored a/!i!nika +ovje+nos!i i r!ve lju&avi.
Nakon nekog vreena, pojavi se sla&a/na ena

o&u+ena u dronjke i aus!avi se pored o&je/enog,
udarajući se u grudi i pla+ući. %a!i se pope na

drvo, pregrie ue i r!vac pade na elju popu!

okre krpe. <ena si2e, iskopa gro& pored ona
dva gro&a i spus!i le/ u njega. Po/!o ga a!rpa
eljo,
a&ode gaue dva
inad koada
njegove drve!a,
glave. *adana+ini kri ui
se okrenu
pravcu koji je do/la, aus!avi4 je:
- 9!o vas je prevarilo, eno, pa do2os!e sa-

4rani!i lopova
-
Ona e pogleda o+ia pod&u4li od !uge i
dada:
- "o je oj do&ri suprug, dragi prija!elj i o!ac

oje djece. Pe!ero djece pa!i od gladi. Najs!arije
ia osa godina, a najla2e je jo/ uvijek
dojen+e. Moj suprug nije &io lopov, već
eljoradnik koji je o&ra2ivao saos!ansku
elju i u&irao plodove, a od svećenika je do&ijao
sao poga+u koju &i uve+er podijelili. %a su!ra
nije os!ajao ni alogaj.
;o/ kao dje+ak, svoji noje je na!apao

saos!ansko polje i sijao snagu svoji4 i/ica po
nji4ovi vr!ovia. *ada je osla&io, kada su ga
godine rada iscrpile i kada su ga &oles!i napale,
o!jerali su ga rije+ia:
- 3aos!anu vi/e nisi po!re&an. 3ada idi, a kada

!i oja+aju sinovi po/alji i4 k naa da auu
!voje jes!o u polju.

%aplakao je i a ilos! olio u ie 5susa,

aklinjao i4 an2elia i svecia, ali nisu iali
ilos!i, nisu se saalili ni na njega ni na e, ni!i
na na/uu golu
posao i gladnu
gradu, ali su djecu. Po/ao jejer!rai!i
ga pro!jerali, kakav
s!anari !i4
danja apo/ljavaju sao snane ladiće. "ada
je sjeo na raskrsnicu da prosi, ali u nisu ni/!a
davali, već su prolaeći govorili: >Milos!inju ne
asluuju dokoni i lijeni.?
;edne
da su noći,
na kada
djecanas
odjegladi
nesreća !oliko po
polegla savladala
!lu, a
dojen+e i ualud sisalo grudi, lice oga ua
se proijeni. On ia2e pod okrilje !ae, i u2e
pod jednu kupolu u saos!anu gdje svećenici
+uvaju plodove s polja i vino. 3!avi jednu vreću
&ra/na na le2a i 4!jede se vra!i!i, ali nakon
nekoliko koraka
ga, asu/e pro&udi/e
udarcia se svećenici,8ju!ro
i psovkaa. gra&i/e
ga
predado/e vojnicia i reko/e:
- "o je opaki provalnik koji je do/ao ukras!i

la!nu saos!ansku posudu.
7ojnici da
vje/ala ga &iodvedo/e
na4ranili unjegovi
a!vor, a!ijelo
a!i divlje
i na
ivo!inje a!o /!o je 4!io da svoju gladnu djecu
na4rani dijelo plodova koje je vlas!i!i !rudo
u&irao dok je sluio u saos!anu.
3iroa/na ena ode, a !uni odjek njeni4 rije+i

uspinjao se na sve s!rane, nalik na s!upove dia

kojia se vje!ar poigrava.
***
3!ajao sa ie2u !ri gro&a, &e glasa i rije+i,
sa suo koja je odavala osjećaje. "rudio sa se
rai/lja!i, ali se du/a nije 4!jela povinova!i, jer
je du/a popu! cvije!a - savija la!ice pred !ao i
da4 svoj ne daruje noćni u!varaa.
8s!ao sa, dok je kro elju i !i4 gro&ova

i&ijao vapaj o&espravljenos!i, kao agla u do-
linaa, i juri/ao na oje +ulo slu4a da &i i
priopćio poruku.
8s!ao sa /u!ke, a kada &i ljudi raujeli ono

/!o !i/ina priopćava &ili &i &lii 1oans!vu nego
/uski vijeria.
8s!ao sa udi/ući, a kada &i !reperenje oji4
uda4a oglo do!aknu!i drveće na !oe polju,
pokrenulo &i se, pokrenulo &i se sa svoji4 jes!a,
nas!upalo &i u kolonaa i granje svoji &i se
&orilo pro!iv eira i njegove vojske, korijenje &i
sru+ilo saos!anske idove na glave
redovnicia.
8s!ao sa o!vorena pogleda koji je na !e svjee

gro&ove ra+io &lagos! sailos!i i gor+inu sje!e:
$ro& ladića koji je svoji ivo!o spasio +as!

nevine i &espooćne djevojke i vu+ji4 kandi, pa

su u glavu odsjekli, kao nagradu a njegovu

4ra&ros!. Djevojka je a&ola njegovu sa&lju u
elju na njegovo gro&u - da !o &ude si&ol
koji pred
elji suncei nesuvislos!i6
nepravde svjedo+i o sud&ini +ovje+nos!i u
$ro& djevojke +iju je du/u lju&av do!akla, prije

nego /!o su s!ras!i njeni !ijelo ovladale.
*aenovana je, jer je njeno srce od&ilo sve osi
vjernos!i do sr!i. Dragi je s!avio &uke! cvijeća
inad njenog
nes!ajući gasloga
svjedo+i !ijela dadu/a
o sud&ini lagano
kojevenući
lju&avi
posvećuje e2u ljudia koje je aslijepila
a!erija i u+inilo nijei nenanje6
$ro& jadnog siroa4a +ije su ruke inurila

saos!anska polja, pa su ga redovnici pro!jerali
da &i i4kru4
aradi aijenili snaniji
svojoj djeci, rukaa.
ali nije uspio,"raio
a!i je
je da
a
kru4 olio proseći, ali ga nije do&io, a kada ga je
o+ajanje nagnalo da ue alo plodova koje je
prikupio svoji !rudo i noje, gra&ili su ga i
sveali. Njegova udovica je s!avila kri na gro& da
u noćnoe iru svjedo+i vijedaa na ne&u o
uluu
pre!varajuredovnika /!o 5susove
u sa&lje kojia propovijedi
sijeku glave +iji
&ri!ki o/!ricaa saka!e !ijela neoćni4 i
jadnika.
3unce nes!ade ia 4orion!a - kao da se asi!ilo

ljudi i kao da je ornulo nji4ovo nasilje. 7e+er
po+e
njie !ka!i od ni!i
prekrije !ae
!ijelo i iraPogleda4
Prirode. lagani ogr!a+ da
u ne&o,

isprui4 ruke prea gro&ovia i si&olia na

njia, !e povika4 i sveg glasa:
- Ovo je !voja sa&lja, 3r+anos!i, koja je u elju

a&odena0 Ovo je !voje cvijeće, Lju&avi, koje je
va!ra spalila0 Ovo je !voj kri, 5suse *ris!e, koji je
prekrila noćna !ina0
BRAČNA
POSTELJ
A
Mladoenja i nevjes!a ia2o/e i 4raa praćeni
radosni poklicia, predvo2eni svijećaa i
lapaa. Oko nji4 su i/li raspjevani ladići i
djevojke pjevajući vesele pjese.
Povorka s!ie do ladoenjine kuće prepune
skupocjenog naje/!aja, sjajnog posu2a i
ioirisa. Mladenci se pope/e na visoku klupu, a
uvanici posjeda/e na svilene !epi4e i s!olice
presvu+ene &ar/uno, !ako da se velika
pros!orija
piće, +uoispuni ljudia.+a/a
se veke! Posluga
praćenje radosni
4i!ala s
poklicia. %a!i do2o/e ui+ari i po+e/e opija!i
ljude svoji +aro&ni da4o, grudi ispunjava!i
Bni kopoicijaa na s!runaa saa, udasia
prisu!ni4 i udaranje u deAove.
Djevojke aigra/e nji/ući se u ri!u elodije,

kao /!o vi!ke grane pra!e la4or, dok i je Bna

odjeća lepr/ala nalik na &ijele o&lake kojia se
poigrava jese+ina. Pono su i4 pra!ili pogledi,
naklanjale
s!arcia sei seilijevala
u+ glave, grlile
&ogi4nji4ove
ladićke du/e,3vi
ljepo!e. a
se pri4va!i/e pića u!apajući u vino svoje +enje.
<ivos! je pos!ajala sve veća, glasovi sve &u+niji,
opu/!enos! sve veća. 8o&iljenos! je polako
nes!ajala, pri&ranos!i je &ilo sve anje, a du/e su
napros!o pla!jele i srca su !reperila, !ako da je
igledalo
ra/!iani4da se cijela
s!runa kuća nevidljive
u rukaa pre!voriladeonice
u gi!aru
koja na njoj s!rasno svira skladne i !ajans!vene
elodije. Na jednoj s!rani, ladić ispovijeda
lju&avne !ajne svojoj djevojci o&darenoj ljepo!o6
na drugoj se neki oak sprea s!upi!i u
ragovor s ljepo!ico, !raeći u islia najsla2e
rije+i i naj!ananija
u/karac koji ispijana+enja. "u je i sredovje+an
+a/u a +a/o uporno !rai
od ui+ara da ponovo sviraju pjesu koja ga
podsjeća na ladićke dane. 8 jednoe ku!u ena
kri/o gleda u/karca koji, ope!, alju&ljeno
gleda drugu. 8 drugoe ku!u ena već
po&ijeljelog radjeljka s osije4o gleda
djevojke ;edna
jedincu. &irajući e2uunjia
supruga proornevjes!u svoi
koris!i priliku
prilai svoe lju&avniku.
3vi su ogreli u oru pića i pjese, predali se

rados!i i veselju, a&oravljajući ju+era/nje
doga2aje, ne isleći na su!ra, predajući se po!-
puno sada/nje !renu!ku.

3ve se !o &ivalo dok je nevjes!a !uni o+ia

proa!rala prior, kao /!o o+ajni suanj proa!ra
crne idove svoje !anice. Povreeno je
pogledavala u jedan
ladić dvadese!i4 kraj so&e
godina, gdjeodje veseli4
idvojen sjedio
ljudi kao ranjena p!ica i ja!a, prekriiv/i ruke na
grudia kao da pri!iska vlas!i!o srce i sudrava
se da po&jegne. %urio je u ne/!o nevidljivo u !oj
sali, kao da se njegovo unu!arnje &iće odvojilo od
Bi+kog, i u pros!oru je le&djelo sa sa&las!ia
raka.
Polovino noći, veselje je &ilo na vr4uncu6
svijes! uvanika je o!upjela !oliko da su i se
jeici apli!ali. Mladoenja, sredovje+an u/karac
gru&e vanj/!ine, +ula o!upjeli4 od pića, us!ade i
po+e lju&ano o&ilai!i uvanike.
%a !o vrijee, nevjes!a glavo dade nak

jednoj djevojci da joj pri2e, !e djevojka pris!upi i
sjede pored nje. Osvrnuv/i se na sve s!rane, kao
oso&a koja u s!ra4u eli priopći!i s!ra/nu !ajnu,
gria+e se djevojci i /apnu joj dr4!avi glaso:
- %aklinje !e, prija!eljice, osjećanjia koja

na od dje!injs!va du/e spajaju.
%aklinje !e svi /!o !i je drago u ovoe i-

vo!u. %aklinje !e lju&avlju koja na du/e iluje
i u plaen i4 pre!vara.
%aklinje !e rados!ia !voga srca i &olo

svoga srca da oda4 po2e/ do 3elia i !rai/ da

kri/o si2e u vr!, da e pri+eka !ao e2u
vr&aa.
Moli ga, 3uan, u oje ie sve dok ne

odgovori. Podsje!i ga na inule dane, uoli ga u
ie lju&avi, reci u: >Ona je oslijepila od jada?6
reci u: >Ona je sar!nica koja eli o!vori!i !i
srce svoje prije nego /!o je pokrije !aa?6 reci
u: >Ona je nesre!nica koja eli vidje!i pla
!voji4
va!ra?6o+iju
reci prije
u: nego
>Ona /!oje je progu!akoja
grje/nica paklena
eli
prina!i svoje grije4e i osje!i!i !voj opros!?. Pouri
i oli ga a ene, ne &oj se da će !e pra!i!i ove
svinje jer su od pića i glu4i pos!ali i slijepi.
3uan se die od nevjes!e, sjede pored !unog i

osaljenog 3elia i /apućući po+e ga oli!i
rije+ia svoje prija!eljice, s nogo lju&avi i
iskrenos!i koja se vidjela na njenoe licu, a on je
pognu!e glave /u!io, ne govoreći ni rije+i. *ada
3uan avr/i, on je pogleda kao edan +ovjek
+a/u na ne&osvodu i odgovori prigu/eni glaso
koji kao da je dolaio du&oko i elje:
- =eka! ću je u vr!u e2u vr&aa.
5govoriv/i !e rije+i, us!ade i po2e u vr!.

Nekoliko inu!a kasnije, us!ade i nevjes!a i po2e
a nji prokradajući se ie2u u/karaca
oaljeni4 alko4olo i ena +ija su srca &ila
opijena lado/ću oaka. *ada s!ie u vr!

avijen !ao, u&ra korak osvrćući se. *ao

prepla/ena gaela /!o pred vukovia &jei u
svoje u!o+i/!e, po4i!a k vr&aa gdje ju je +ekao
ladić.
ruke oko8gledav/i ga, po4rli
vra!a, agleda u ksenjeu,
u o+i o&jesi u
i pro&ori
rije+i koje su se nade!ale sa suaa i njeni4
o+iju:
- 3lu/aj e, dragi. Do&ro e poslu/aj. <ali

&og svoje neupućenos!i i &rople!os!i. <ali
!oliko,
!e, sao3elie, da ii volje!
!e&e voli kajanjećudu/u
!e doijeda. 7oli
kraja ivo!a.
*aali su i da si e a&oravio i os!avio, da si
drugu prigrlio. "ako su i kaali, 3elie, jeicia
i srce a!rovali, grudi i svoji kandaa
iskidali i laia i du/u napunili. Nadi&a i je
rekla da si e a&oravio, da si e ornuo i nju
avolio.
prevarila "a
egadura
da &i4 i
!akoje drugog
nepravdu u+inila
uela, ali jai
nea drugoga već sao !e&e.
3ada kada i je koprena pala s o+iju, do/la sa

k !e&i. 5a/la sa i ove kuće i neću se u nju
vra!i!i. Do/la sa !e&e agrli!i i nea sile na
ovoe svije!u koja će e vra!i!i u naru+je
+ovjeku koga i je la oda&rala a supruga.
Os!avila sa oca koga i je sud&ina odredila a
skr&nika, os!avila sa cvijeće koje je svećenik
spleo u vijenac, os!avila sa akone od koji4 je
!radicija na+inila okove. 3ve sa os!avila u ovoj
kući punoj io&ilja i do2o4 da a !o&o krene i
u daleki svije!, na kraj svije!a, u svije! deona, u

agrljaj sr!i. Pourio, 3elie, odavde pod

okrilje noći, po2io na o&alu i poveio se
la2o koja će nas odnije!i u daleke i nepona!e
elje.
&udeo Po2io oda4
sigurni od da svakako
neprija!eljske ruke.prije ore
Pogledaj
ovaj la!ni naki!, ovu ogrlicu i skupocjeno
prs!enje, ove jedins!vene dragulje - sve će !o &i!i
dovoljno da proivio kao prin+evi. %a/!o ne
govori/, 3elie %a/!o e ne gleda/ i a/!o e
ne polju&i/ =uje/ li !i krik oga srca i vapaj oje
du/e %ar oca
ladoenju, ne i vjeruje/ da u
ajku i do/la sa napus!ila
vjen+anici da
po&jegne s !o&o Reci ne/!o, ili pourio, jer
su ovi !renuci dragocjeniji od dijaana!a i vredniji
od kraljevske krune.
Nevjes!a je govorila elodi+ni glaso, sla2i

od /ap!anja
uilniji ivo!a, krila,
od lepr/anja gor+i od jauka
du&lji sr!i,
od s!enjanja
valova6 u glasu joj elodija koja se raspinje
ie2u o+aja i nade, slas!i i &ola, rados!i i !uge,
koja sadri sva nadanja i osjećaje u srcu jedne
ene.
Mladić je slu/ao &oreći se ie2u lju&avi i +as!i:

lju&avi koja prepreke pre!vara u lagodnos! a !au
u svje!los!, +as!i koja as!aje pred du/o i
odvraća je od njeni4 elja6 lju&avi koju 1og spu/!a
u srce i +as!i koju ljudski o&i+aji u oak usa2uju.
Nakon nekoliko !renu!aka s!ra/noga uka,

sli+nog ra+ni vreenia u kojia su ljudi

ivjeli na granici preporoda i i/+enuća, ladić

podie glavu: dos!ojans!vo du/e je po&ijedilo
njenu s!ras!, !e on irno re+e, okrećući pogled od
prepla/ene djevojke pune i/+ekivanja:
- 7ra!i se, eno, u naru+je svoga ladoenje, jer
je odlu+ila sud&ina i i&risala java ono /!o su
naslikali snovi. Pouri na sve!kovinu prije nego
/!o !e vide &iri, jer će reći: >Prevarila je
ladoenju na svad&eni dan, kao /!o je prevarila
svoga dragog u vrijee njegove odsu!nos!i.?
Nevjes!a adr4!a od !i4 rije+i, a!reperi kao
uveli cvije! na vje!ru i s &olo re+e:
- Neću se iva vra!i!i u !u kuću. Napus!ila sa je

auvijek. Napus!ila sa je sa svi /!o je u njoj,
kao /!o ro& napu/!a elju progons!va. Ne !jeraj
e od se&e i ne govori da sa nevjernica, jer
ruka lju&avi koja spoji oju du/u s !vojo ja+a je
od sve+enićke ruke koja je oje !ijelo predala
ladoenjinoj volji. Evo, savila sa ruke oko
!voga vra!a i neće i4 nikakve sile skinu!i, svoju
du/u sa spojila s !vojo i neće i4 ni sr!
ras!avi!i.
Poku/avajući se oslo&odi!i njeina agrljaja i

!rudeći se pokaa!i ga2enje, ladić re+e:
- Odlai od ene, eno. ;a sa !e&e a&oravio.

%a&oravio
Ljudi is!inusa !e, ornuo
govore. i avolio
=uje/ li /!o kae drugu enu.
%a&oravio

sa i da pos!oji/, ornuo sa !e !oliko da !e ne

ogu ni vidje!i. %a!o odlai i pus!i e da ide
svoji pu!e, vra!i se svoe ladoenji i &udi
u vjerna supruga.
Ranjena djevojka re+e:
- Ne, ne vjeruje u !o /!o govori/. "i ene

voli/, vidi !i lju&av u o+ia, osjeća kako e
lju&av do!i+e +i dodirne !voje !ijelo. "i e
voli/, voli/. 7oli/ e kao i ja !e&e. Neću o!ići
odavde &e !e&e, ni!i ću ući u ovu kuću dokle god
ogu. Do/la sa da s !o&o po2e u drugi
svije!. %a!o po2i ispred ene, podigni ruku i prolij
oju krv.
Povi/eni !ono, ladić odgovori:
- Os!avi e, eno, ina+e ću vika!i i sveg glasa i

okupi!i u vr!u sve one uvanike na !vojoj svad&i,
pokaa!i i !voju srao!u !ako da će/ pos!a!i
gorak alogaj u nji4ovi us!ia, lo/ prijer na
nji4ovi jeicia. Nadi&a koju voli sija! će
se na !voj ra+un i likova!i po&jedni+ki
podsijavajući se !voe porau.
Mladić je u4va!i a ruke da &i je odgurnuo od

se&e. Njeno lice se io&li+i, o+i sijevnu/e, !e se
njena ekoća, olećivos! i &ol preo&rai/e u
&ijes i gru&os!. Pos!ade kao lavica koja je igu&ila
lade ili kao ore +ije je du&ine uragan
uneirio:

- "ko je !a koja oe uiva!i u !vojoj lju&avi

poslije ene, koje srce će se oaljiva!i !voji
poljupcia poslije oga srca0
5govoriv/i !e rije+i, djevojka i odjeće !rgnu
&ri!ki no i unjevi!o ga ari u ladićeve grudi.
On pade kao grana koju sloi oluja. Djevojka se
nagnu nad nji s noe u ruci s kojega je krv
kapala. On o!vori o+i koje je sr! već sklapala,
usne u adr4!a/e, !e pro&ori jedva +ujni
da4o:
- Pri2i i sada, draga. Pri2i i, noći oja, i ne

os!avljaj e. <ivo! je sla&iji od sr!i, a sr! je
sla&ija od lju&avi. Poslu/aj sije4 veseljaka na
!vojoj svad&i. =uje/ li veke! +a/a, draga 3pasila
si e surovos!i !voga sije4a i gor+ine ovi4 +a/a.
Dovoli i da polju&i ruku koja i je okove
raskinula. Polju&i oje usne koje su la govorile i
!ajnu oga srca skrivale. 3klopi i o+i prs!ia
nao+eni ojo krvlju. # kada oja du/a
pole!i u slo&odan pros!or, s!avi no u oju desnu
ruku i reci svije!u: >8&io se &og o+aja i avis!i.?
7olio sa !e&e i ni jednu drugu, ali sa islio
kako je &olje da r!vuje svoje srce i sreću nego
da s !o&o &jei na dan !voga vjen+anja.
Polju&i e, iljenice oje du/e, prije nego /!o
ljudi opae oj le/. Polju&i e, polju&i...
<r!va podie ruku inad ranjenog srca, savi vra!

i ispus!i du/u.

Nevjes!a podie glavu, okrenu se prea kući i

povika i sveg glasa:
- Do2i!e, do2i!e, ljudi0 Ovdje je svad&a, ovo je

ladoenja. Do2i!e da va pokaeo svoju
udo&nu pos!elju0 Pro&udi!e se, vi usnuli, preni!e
se, opijeni, i pouri!e da va pokaeo !ajne
lju&avi, sr!i i ivo!a0
Njein krik je odvanjao u cijeloj kući, u u/ia

veseli4 slavljenika kojia du/e adr4!a/e i u u4o
se pre!vori/e, kao da su se odjedno o!rijenili.
%a!i po4i!a/e na vra!a osvrćući se lijevo i desno
dok ne ugleda/e le/ r!ve i nevjes!u koja kle+i
pored njega. %apla/eni, us!uknu/e. Ni!ko se nije
usu2ivao pi!a!i o +eu se radi. *ao da su prior
krvi /!o je !ekla i grudi r!ve i sijevanje noa u
ruci nevjes!e odueli i oć govora i paraliirali
i4.
Nevjes!a se okrenu prea njia pres!ra/enog i

!unog igleda, !e povika:
- Pri2i!e, glupaci0 Ne &oj!e se sr!i koja je !oliko

velika da je nije ni dos!ojna va/a alenkos!0
Pri2i!e i ne dr4!i!e od s!ra4a &og ovoga noa, jer
!o je sve!a ala!ka koja neće do!aći va/a prljava
!ijela i ra+na srca0 Pogledaj!e ovoga lijepog
ladića odjevenog u svad&enu odjeću. "o je oj
dragi koga
aru+nik sa
i ja u&ila
sa a!o /!o
njegova ga voli.
nevjes!a. On je so
8alud oj

!raili pos!elju dos!ojnu agrljaja na ovoe

svije!u koji s!e vi svoji akonia u+inili
pre!ijesni, svoji nenanje ra+ni i svojo
glupo/ću pokvareni.
o&laka. Pri2i!e, Oda&rali
pres!ra/eni so
sla&ići, odlaak ia-
i pogledaj!e
oda će!e vidje!i kako se na na/i licia
odraava 1oji lik, oda će!e +u!i kako ugodni
1oji glas dopire i na/i4 srca. $dje je !a odvra!na
i nevidljiva ena koja i je okleve!ala dragog
rije+ia da je nju avolio, a ene ario "a
lo&nica
+asa kadajejeuo&raila
svećenikda je ona ruku
podigao po&ijedila
inad onog
oje
glave i glave njenog ro2aka $dje je lukava
Nadi&a, gdje je !a paklenska ija Poovi!e je
da sada do2e i vidi kako vas je ona okupila da se
raduje!e vjen+anju s oji dragi, a ne s
u/karce koga i je ona ia&rala.
7i ne s4vaća!e o +eu govori, jer pu+ina ne

ari a poj vijeda, ali će!e svojoj djeci
pripovijeda!i o eni koja je u&ila dragog na dan
vlas!i!e svad&e. 7i će!e se sjeća!i ene i svoji
prljavi usnaa e proklinja!i, ali će e va/i
unuci &lagosilja!i, jer is!ina i du4 pripadaju
&udućnos!i.
# !i, glupi +ovje+e, koji si se posluio lukav-
s!vo, novce i sple!kaa da &i e u+inio
suprugo - !i si si&ol ovoga nesre!nog naroda
koji u !ai !rai svje!los!, koji o+ekuje vodu i
s!ijene - !i si si&ol ove elje koja se predaje
vlas!i!oj glupos!i kao slijepac slijepoe vodi+u6 !i

si preds!avnik lane +ovje+nos!i koja loi vra!ove

da &i se doogla grivni i ogrlica. ;a !i opra/!a
!voju ni/!avnos!, jer du/a koja se veseli odlasku s
ovoga svije!a opra/!a sva la ovoga svije!a.
"ada nevjes!a podie no i popu! edna +ovjeka
koji usnaa prii+e ivicu +a/e odlu+no ga ari u
svoje grudi. Pade pored voljenog kao lju&ica
koso poko/ena. <ene us!uknu/e, sa s!ra4o i
&olo kriknu/e, a u/karci sa svi4 s!rana
aagori/e, pa &ojaljivo pri2o/e nas!radalia.
Pogleda i4 nevjes!a u agoniji i re+e, dok joj je
krv lip!ala i &ijeli4 grudi:
- Ne prilai!e, 4uli!elji, i ne radvajaj!e na/a

!ijela. #ko !o poku/a!e, u4va!i! će vas Du4 inad
va/i4 glava i lju!i!o vas adavi!i. Neka ova gladna
elja ue na/a !ijela kao jedan alogaj, neka
nas sakrije i u se&i a/!i!i kao /!o skriva sjeenje
od snjegova dok ne s!igne proljeće.
Ona se jo/ vi/e pria+e svoe drago, s!avi

svoje na njegove 4ladne usne i u posljednji da4
igovori isprekidane rije+i:
- 7idi/, dragi6 pogledaj, aru+ni+e oje du/e,
kako su se lo&nici okupili oko na/e loe. Pogledaj
i o+i /!o ure u nas, poslu/aj kako /kripe
u&ia. Dugo si e +ekao, 3elie. Najad sa,
evo, raskinula okove i apu!io se sada k suncu
jer predugo &oraviso u !ai. O&risi nes!aju, sve

i se agli, !ako da vi/e ne vidi ni/!a osi

!e&e, dragi. Evo oji4 usana i prii oj
posljednji da4. Po2io, 3elie, jer lju&av je
ua4nula
svje!los!i. krilia i ispred nas aplovila u pros!or
Nevjes!a pade grudia po svoe drago, krv

i se iije/a, glava joj klonu na njegov vra! i o+i
joj os!ado/e agledane u njegove.
Ljudi su jedno vrijee /u!jeli, pro&lijedjeli,

dr4!avi4 koljena, kao da i4 je nao+na sr!
paraliirala. "ada is!upi svećenik koji je svoji
propovijedia ispleo vijenac a !u svad&u, ruko
pokaa prea r!vaa, pogleda u a!e+eni narod
i re+e i s !rago ga2enja u glasu:
- Neka su prokle!e ruke koje do4va!e ova !jelesa

uprljana krvlju grije4a i sraa. Neka su prokle!e
o+i koje proliju suu a ovi dvjea propalicaa
+ije du/e so!ona nosi u pakao. Neka le/ ovog 3ina
Mraka i *ćeri 3raa os!anu na ovoe !lu
na!opljeno nji4ovo krvlju dok i psi !ijela ne
iskidaju i vje!rovi kos!i ranesu. 5di!e svoji
kućaa, ljudi. 1jei!e od ada4a /!o dopire i ova
dva srca koja je grije4 sa!kao i porok odjenuo.
Rai2i!e se, vi /!o s!oji!e pored le/eva, ods!upi!e
prije nego /!o vas do!aknu paklenski plaeni
jeici.
"ko os!ane ovdje &i! će grje/an i poro+an, neće

oći ući u 4ra u koje kle+e vjernici, neće

sudjelovali u oli!vi koju igovaraju kr/ćani.
Onda is!upi 3uan, djevojka koju je nevjes!a

poslala kao glasnika svoe drago. 3!ade ispred
svećenika, pogleda ga suni o+ia i odvano
re+e:
- ;a ovdje os!aje, slijepi nevjerni+e. ;a ću i4

+uva!i do ju!ra, ja ću i gro& iskopa!i, pod ovi
niski granje. #ko i ne da!e ala!ku, iskopa! ću
svoji prs!ia6 ako i svee!e
ruke, iskopa! ću ga u&ia. 1ro odlai!e s
ovoga jes!a prepunog irisa !ajana, jer svinje
ne podnose Bne irise6 lopovi se pla/e gos-
podara kuće i najede ore. Pouri!e u svoje
ra+ne pos!elje, jer an2eoske pjese /!o
odvanjaju inad dvije r!ve lju&avi ne dopiru do
va/i4 u/iju puni4 elje.
Ljudi se rai2o/e ispred nar/!enog svećenika i
sao djevojka os!ade pored gasli4 !ijela, kao
ajka koja u noćnoe iru &dije nad djeco.
*ada se svi udalji/e i jes!o os!ade sasvi

gus!o, ona se prepus!i neu!je/no pla+u.
HALIL
NEVJERNIK

I
9ej4 #&as je e2u s!anovnicia !oga
osaljenog sela na sjeveru Li&anona &io kao
princ e2u puko. Njegova velika kuća e2u
jadni s!raćaraa podsjećala je na silnika e2u
pa!uljcia. <ivo! u se ralikovao od ivo!a
seljana kao rasko/ od &ijede, a njegov oral
ralikovao se od nji4ovoga onako kako se
ralikuje oć od &espooćnos!i.
*ada /ej4 #&as govori pred !i seljania, oni

snis4odljivo pognu glave, kao da su upravo njega
svjesne snage oda&rale a svoga preds!avnika i
njegov jeik odredile kao svoga !ua+a. *ada &i
se rasrdio, dr4!ali su od s!ra4a i &jeali su ispred
njega, kao kad jesenje li/će le!i na vje!ru. *ada
nekog u/karca o/aari, on os!ane nepoi+an,
/u!ke, kao da je udarac do/ao s ne&a i kao da &i
&ilo &ogo4uljenje drnu!i se i pogleda!i odakle je
do/ao. #ko &i se, pak, nekoe osje4nuo, svi &i
govorili kako je !o sre!an oak koji je
adovoljan /ej4 #&as.
Pod+injavanje !i4 jadnika /ej4u #&asu i s!ra4 od

njega nisu proilaili sao i nji4ove sla&os!i i
njegove oći, već su &ile i posljedica nji4ove
&ijede i ovisnos!i o njeu, jer su polja koja su
o&ra2ivali i s!raćare u kojia su s!anovali &ili
njegovo vlasni/!vo koje je naslijedio od oca i
djeda, is!o kao /!o su oni od svoji4 o+eva i
djedova naslijedili siroa/!vo i &ijedu.

O&ra2ivali su elju pod njegovi nadoro, a

a svoj !rud i napor do&ijali su sao dio roda koji
i4 je jedvaposu2eni
po!re&an spa/avao kru4
i kandi
već gladi.
prije 7ećini
is!eka je &io
duge
ie, !ako da su jedan a drugi odlaili /ej4u
pla+ući i oleći da i posudi koji dinar ili alo
&ra/na. 9ej4 je sa adovoljs!vo ilaio ususre!
nji4ovi ol&aa, najući da će u vrijee
vr/id&e a jedan dinar do&i!i dva, a jeru
&ra/na dvije.
"ako su !i jadnici os!ajali pod &reeno dugova
/ej4u #&asu, spu!ani avisno/ću od njega,
as!ra/eni njegovi &ijeso i oleći se a
njegovo do&ro raspoloenje.

II
Nas!upala je snjena i olujna ia, opus!jela su
polja i doline u kojia os!ado/e sao kre/!ave
vrane i golo drveće. Mje/!ani !oga sela avuko/e
se u s!raćare, po/!o prije !oga napuni/e /ej4ove
4a&are i!o i &urad vino, !ako da vi/e nisu
iali posla. Provodili su ivo! u ognji/!a,
sjećajući se inuli4 generacija i pripovijedajući
pri+e i davni4 dana.
Pro4uja prosinac. 3!ara godina je idisala u sivi

rak i nas!upi noć u kojoj 7rijee kruni/e novu

godinu i us!oli+ava je.
Nejaka svje!los! je i/+eavala. "aa je osvajala

okolinu. 3nijeg po+e pada!i o&ilnije, a &ura je
vidala i jurila s planina u doline noseći snijeg da
ga po4rani u niini. Od s!ra/ne oluje podr4!avalo
je drveće, /kripala je elja. 7je!rovi su ije/ali
snijeg koji je pao !ijeko dana s oni /!o je
napadao !e noći, !ako da su polja, ravnice i pu!evi
sli+ili na &ijelu s!ranicu papira na kojoj sr!
ispisuje
Magle susvoje s!ra/ne
polegle re!ke,
ie2u a a!i i4po&ri/e.
sela ra/!rkani4 ivici
doline i i/+eavala je sla&a/na svje!los! /!o je
iskrila u prooria kuća i s!raćara. 3!ra4 o&ue
seljane, vijeri pri2o/e /!alaa, a psi se avuko/e
u /!enare. 7ani os!ade sao vje!ar /!o &esjedi i
urla na u/i pećinaa i /piljaa6 njegov
as!ra/ujući
+as s visoki4glas +as je*ao
planina. dolaio i du&ina
da je prirodadoline, a
&jesnila
&og sr!i s!are godine pa je po+injala nasr!a!i
na ivo! pri!ajen u !ro/ni kućaa i &ori!i se
pro!iv njega surovo s!udeni.
"e noći, a !ako po&je/njela vreena, ladić od

dvadese! dvije godine i/ao je pu!e /!o se
pos!epeno uspinjao od saos!ana *a4ija k selu
/ej4a #&asa. 3!uden ga je iscrpila, glad i s!ra4 su
u snagu odueli, njegovu crnu odjeću prekrio je
snijeg kao da ga 4oće avi!i u &ijele r!va+ke
pokrove prije nego /!o ga usr!i. *ora+ao je
naprijed dok ga je vje!ar aus!avljao i vraćao
naad, kao da ga nije 4!io vidje!i u kućaa ivi4.

On se gr+evi!o drao irovanog pu!a, padao je i

diao se, a!i vikao i sveg glasa !raeći pooć.
3!uden u je a!varala us!a, pa je s!ajao /u!ke,
podsjećajući
na sla&a/nu usrednaduagresivni4 eleena!a
pos!avljenu ie2u prirode
silnog
o+aja i neijerne !uge, ili na p!icu sloljeni4
krila koja je pala u rijeku pa je ra&je/njela a!ica
nosi u du&inu.
Mladić je i/ao, a sr! ga je slijedila, dok ga

najad
krv usnaga ne idade.
alaksa u venaaNjegova rije/enos!
i on klonu o!upi,
na snijeg.
%a!i povika s!ra/ni glaso koji je &io
posljednji os!a!ak ivo!a u njegovoe !ijelu,
glaso pres!ra/ena +ovjeka koji se već suo+io sa
srću, lice u lice, glaso igu&ljenog o+ajnika
koga je već okruila !aa i /+epala oluja da &i ga
u ponor &acila, glaso ivoga +ovjeka u pros!oru
ni/!avila.

III
Na sjevernoj
osaljena s!rani sela
u njivaa. 8 njojnalai se ala
ivi ena kuća
po ienu
Ra4ela i njena kći Merje koja ia !ek
osanaes! godina. <ena je udovica 3uana al-
Raija koji je na2en r!av u polju prije pe!
godina i do danas nije o!kriven njegov u&ojica.
*ao i od
ivjela svevlas!i!og
siroa/ne udovice,
rada, Ra4ela
s!ra4ujući od je jedva
sr!i. 8

vrijee e!ve ilaila je da &ere klasje os!avljeno

u polju, ujesen je skupljala plodove a&oravljene
po vr!ovia, a ii je ispredala vunu i plela
odjeću a si!an
njeni poslovi &ilinovac, ili aveliki
su praćeni jericus!rpljenje
&ra/na. 3vii
uporno/ću. Njena kći Merje &ija/e lijepa i !i4a
djevojka koja je sa svojo ajko dijelila &rige i
kućne poslove.
"e s!ra/ne noći koju so opisali Ra4ela i njena

kći su sjedile pored
nadvladavala s!udenognji/!a +iju !oplinu
i pepeo je već
je po+injao
prekriva!i ar. 5nad nji4ovi4 glava sla&a/na
svje!iljka je oda/iljala nejaku u!u svje!los! u srcu
!ae, kao /!o oli!va oda/ilje u!je4u u srce
!unog siroa4a.
su1ila je ponoć.
avijanje Dvije ene
vje!rova. /!o su je
Djevojka sjedile slu/ale
povreeno
us!ajala, o!varala proor+ić, gledala u ra+ni
pros!or i a!i se vraćala na svoje jes!o,
uneirena i prepla/ena &og po&je/njele
prirode.
8 jednoe
prenula !renu djevojka
i du&oka se !re, se
sna, prepla/eno kaookrenu
da se
prea ajci i re+e:
- ;esi li +ula, ajko ;esi li +ula glas koji doiva

upooć
Majka podie glavu, oslu4nu i odgovori:

- Ne, ne +uje ni/!a osi urlanja vje!ra, kćeri.
- ;a sa +ula neki glas du&lji od 4ujanja vje!ra i

gor+i od &ijesa &ure - re+e djevojka.
5govarajući !e rije+i, djevojka us!ade, o!vori

proor+ić, alo oslu4nu i re+e:
-
- Ope! sa +ula vapaj, ajko.
Prepla/eno 4i!ajući ka prooru, ajka odgovo:
- 5 ja sa ga +ula... ajde o!vorio vra!a i

pogledajo... %a!vori proor da vje!ar ne ugasi
svijeću.
Majka o&u+e ogr!a+, o!vori vra!a i odlu+no

akora+i naprijed. Merje os!ade na vra!ia, dok
se vje!ar poigravao njeni uvojcia.
Ra4ela kro+i nekoliko koraka kro snijeg, a!i

se aus!avi i pova:
- "ko vi+e *oe !re&a pooć
Ni!ko joj ne odgovori. Ona jo/ dva pu!a ponovi

poiv, ali kako joj je odgovarao sao krik &ure,
ona odvano po2e naprijed osvrćući se okolo i
aklanjajući lice od es!oki4 nale!a vje!ra.
Pre/av/i udaljenos! od doe!a s!rijele, Ra4ela

ugleda u snijegu !ragove koje je vje!ar već &io

skoro aeo. 1ro po2e !i !rago, kao oso&a
koja se is!ovreeno pla/i i ne/!o o+ekuje, !e
uskoro
snijegu, ugleda
kao crnu pred so&o
akrpu na !ijelo klonulo
&lje/!avo u
&ijeloj
odjeći. Ona pri2e, o!rese snijeg s njega, nasloni
u glavu na svoja koljena i s!avi ruku na njegove
grudi. Osje!iv/i jedva +ujno &ilo, okre!e se prea
kući i povika:
- Pouri,
prona/la saMerje0
ga0 Pouri da i poogne/,
Merje po2e od kuće aj+ini !ragovia,

dr4!eći od s!udeni i s!ra4a. *ada s!ie do jes!a i
ugleda ladića klonulog i nepokre!nog na
snijegu, ona uda4nu i viknu s &olo. 8iajući
ladića ispod i/ki, ajka re+e:
- <iv je, ne &oj se0 8i ga a ru&ove odjeće i
ponesio ga u kuću.
Dvije ene poneso/e ladića, dok i4 je es!oki

vje!ar aus!avljao i snijeg i4 sapli!ao. *ada ga
doneso/e u kuću, poloi/e ga pored ognji/!a.
Majka u po+e !rlja!i prorle udove, a kći u je
ru&ovia svoje odjeće su/ila okru kosu i 4ladne
prs!e. Nekoliko inu!a kasnije, vra!i u se ivo!,
!e se ladić alo pokrenu, a!rep!a i o!e u se
du&oki uda4 koji u srce dviju !uni4 ena uli
nadu da će &i!i spa/en. Merje u skide
po4a&anu o&uću i s!aru odjeću, !e re+e:

- Pogledaj, ajko, njegova odjeća sli+i

redovni+koj.
Ra4ela s!avi snop su4i4 grana na ognji/!e pa se

osvrnu i re+e, a+u2ena, da redovnici ne ilae i
saos!ana u !ako s!ra/noj noći. 9!o li je onda
na!jeralo !og jadnika da riskira ivo!
"rudeći se da s4va!i si!uaciju, djevojka re+e:
- #li, on je golo&rad, ajko, a redovnici iaju

duge &rade.
Majka je pogleda njeni aj+inski pogledo

i udi/ući re+e:
- Do&ro u osu/i noge, kćeri, &io redovnik ili

kriinalac.
Ra4ela o!vori drveni sanduk, ivadi ali kr+ag

napunjen vino koje nali u jednu glinenu +a/u i
o&ra!i se kćeri:
- Pridri u glavu, Merje, da u dao alo

vina da se okrijepi i da u se vra!i !oplina u !ijelo.
Ra4ela nasloni ivicu posude na ladićeve usne i

napoji ga. On o!vori krupne o+i i prvi pu! pogleda
svoje spasi!eljice, eki i !uni pogledo koji
je u sue a4valnos!i odavao i +ovjeka koji je

ponovo osje!io dodir ivo!a po/!o je već &io u

kandaa sr!i, pogled nade nakon o+ajanja.
%a!i podie glavu i dr4!avi usnaa pro&ori:
- 1og vas &lagoslovio.
- Ne aaraj se pri+o, &ra!e. 9u!i dok !i se

snaga ne povra!i - re+e Ra4ela s!avljajući u
ruku na rae. Merje dodade:
- Nasloni se na ovaj jas!uk i pri2i &lie ognji/!u.
Mladić se nasloni na jas!uk udi/ući. 8skoro

Ra4ela napuni +a/u vino i ponovo ga napoji,
a!i se o&ra!i kćeri:
- 3!avi je
Merje uposlu/a
an!ijupa pored
sjedeva!re da se osu/i.
i agleda se u
ladića sje!no i saaljivo, kao da &i 4!jela svoji
pogledia uli!i !oplinu i snagu u njegovo inureno
!ijelo.
Ra4ela donese dvije poga+e, drvenu djelu

punu ju4e i !anjur s nekoliko su4i4 plodova, !e
sjede pored ladića 4raneći ga ali alo-
gajia, kao ajka dije!e. *ada avr/i s jelo i
osje!i da je ivnuo, ladić sjede na !epi4. Na
njegovo &lijedo lieu ukaa se rui+as!a &oja i
!une o+i u asja/e. Mirno kliajući glavo, on
pro&ori:
- 3ailos! i surovos! nadeću se u ljudskoe

srcu kao /!o se &ore prirodne sile ove rkle noći,

ali će sailos! nadvlada!i surovos! jer je ona
&oanska, i s!ra4o!e ove noći nes!a! će s osvi!o
dana.
Mladić u/u!je na+as, a!i pro&ori jedva
+ujni glaso:
- Ljudska ruka e gurnula u nesreću, a ljudska

ruka e i spasila. *oliko je surov +ovjek i koliko li
je sailos!an0
- *ako si se usudio, &ra!e, napus!i!i saos!an u
ovakvoj noći kakve se i vukovi pla/e i povla+e se
u pećine, od koje &jee i orlovi i skrivaju se u
s!ijenju - upi!a Ra4ela glaso puni aj+inski4
osjećaja i sigurnos!i.
Mladić a!vori o+i, kao da &i 4!io vje2aa

po!isnu!i sue du&oko u srce:
- Lisice iaju svoje ja&ine, p!ice iaju gni-

jeda, a +ovjek nea ni+ega na /!o &i glavu svoju
naslonio.
- "ako je govorio 5sus *ris! o se&i kada je jedan
+ovjek !raio od njega da ga slijedi kuda god
po2e - re+e Ra4ela.
Mladić odgovori:

- "ako govori sva!ko !ko eli slijedi!i Du4 i

Pravdu u ovo do&a puno lai, licejerja i
pokvarenos!i.
Ra4ela je /u!jela rai/ljajući o sislu njegovi4

rije+i, a a!i pro&ori nena!no se kole&ajući:
- #li u saos!anu ia nogo pros!rani4 so&a,

rinica puni4 la!a i sre&ra, 4a&ara puni4 i!a i
vina, !orova krca!i4 !eladi i de&eli ovnovia.
9!o !e onda na!jera da sve !o os!avi/ i iade/ u
ovakvu noć
Mladić odgovori udi/ući:
- 3ve sa !o os!avio i o!i/ao reći saos!an.
- Redovnik u saos!anu je kao vojnik na &oji/!u

- re+e Ra4ela. - *ada na njega podvikne
s!arje/ina, on /u!ke pogne glavu, a kada u
naredi oda4 se povinuje. =ula sa da se +ovjek
aredi sao onda kada odagna od se&e porive,
proi/ljanje, s!ras!i, i sve ono /!o je
karak!eris!i+no
pre!pos!avljeni nea !rai
du/u. Me2u!i,
od svoga do&ar
pod+injenog
ne/!o /!o je inad njegove oći. *ako je, onda,
s!arje/ina saos!ana ogao !rai!i od !e&e da
ivo! preda/ oluji i snjegovia
- =ovjek pos!aje redovniko po i/ljenju

njegovog pre!pos!avljenog
sao ako je popu! slijepog i -nijeog
odgovori ladić
ala!a koji je-

&e +ula i oći. ;a sa, e2u!i, o!i/ao i

saos!ana jer nisa slijep ala!, već +ovjek koji
vidi i +uje.
Ra4ela i Merje su ne!reice gledale ladića,

kao da su na njegovo lieu vidjele !ajnu koju &i
4!io sakri!i. Nakon kra!ke s!anke, a+u2ena ajka
re+e:
- %ar +ovjek koji vidi i +uje ilai u ovakvu noć

koja osljepljuje i u/i a!vara
Mladić podie glavu. <alio je /!o odaje is!inu
dvjea enaa, a pla/io se da se nji4ovo
saaljenje ne pre!vori u nevjericu i neodo&rava-
nje. Me2u!i, priije!io je u nji4ovi o+ia sjaj
suosjećanja i na!ielje, !e re+e prigu/eni
glaso:
- Da, pro!jeran sa i saos!ana a!o /!o nisa

ogao kopa!i se&i gro& vlas!i!i rukaa, jer se
oje srce uorilo od lai i licejerja, jer oja
du/a od&ija uiva!i u iovini siroa4a i &ijednika,
jer se oj du4 neće nasla2iva!i do&ria naroda
koji se prepus!io glupos!i. Pro!jeran sa a!o /!o
oje !ijelo vi/e nea ira u pros!rani odajaa
koje su sagradili oni /!o ive u s!raćaraa, jer
oj eludac ne pria kru4 saljeven na suaa
siro+adi i udovica, jer oj jeik vi/e ne igovara
oli!vu koju s!arje/ina prodaje a iovinu
vjernika i pros!odu/ni4 ljudi. Pro!jeran sa kao
gu&avac jer sa svećenicia i redovnicia na

u/i ponavljao re+enice Knjige koja i4 je u+inila

svećenicia i redovnicia.
Mladić u/u!je. Ra4ela i Merje su ga gledale

a+u2ene njegovi rije+ia, agledane u nje-
govo lijepo i !uno lice, pogledajući povreeno
jedna u drugu - kao da se nijeo pi!aju o
neo&i+ni raloia koji su ga doveli k njia.
Radonalos! je u ajci sve vi/e rasla, !ako da

ga, suosjećajući, upi!a:
- $dje su !i o!ac i ajka, &ra!e ;esu li ivi
Mladić odgovori grcajući:
- Nea ni oca ni ajku, ses!ru ni avi+aj.

Ra4ela du&oko uda4nu, a Merje okrenu lice
prea idu da sakrije vruće sue koje joj iai
suosjećanje. Mladić i4 pogleda kao po&ije2eni
svoga i&avi!elja. Du/a u se okrepljivala
nji4ovo njeno/ću kao /!o se okrepljuje cvije!
/!o ras!e usrce.
u njegovo s!ijenju kada
%a!i se kapi
podie ju!arnje
glavu rose !o+e
i re+e:
- O!ac i ajka su i urli prije oje sede

godine, pa e je svećenik i oga sela predao
saos!anu *a4ija. Redovnici se o&radova/e
oe dolasku i pos!ado4 nji4ov pas!ir. 8
pe!naes!oj godini o&uko/e i ovu gru&u crnu

odjeću, dovedo/e e pred ol!ar i reko/e: >%akuni

se 1ogo i svecia da će/ &i!i privren
siroa/!vu, pokornos!i i sudranos!i.? Ponavljao
sa nji4ove
sisao, prije rije+i
negoprije
/!o nego
sa /!o sa s4va!io
rauio /!o su
siroa/!vo, pokornos! i sudranos!, prije nego
/!o sa sponao !ijesan pu! na koji su e naveli.
%vao sa se alil, a redovnici su e od !ada
vali >+asni &ra!?, ali se nikada nisu pona/ali
prea eni kao prea &ra!u. 8ivali su u esu i
drugi
kru4o ukusni
i su4i jelia,
voće6a ene
oni sususe
4ranili su4i
nasla2ivali
vinia i drugi ugodni pićia, a ene su
napajali vodo poije/ano sa suaa6 oni su
lijegali na udo&ne kreve!e, a ene su !jerali da
spava na kaenoj pos!elji u ra+noj i 4ladnoj
so&i pored svinjskog o&ora. $ovorio sa u se&i:
>*ada ću pos!a!i
dijeli!i ui!ak, &i!i iredovnik i s ovi sre!nicia
drug u rados!ia, !ako da i
srce ne o&aire od irisa 4rane, da ne pa!i
&og &oje vina, da ne dr4!i &og glasa
s!arje/ine? Me2u!i, ualud sa se nadao i
sanjao jer sa i dalje +uvao krave u s!epi, nosio
!e/ko kaenje na le2ia, kopao elju svoji
i/icaa.
3ve sa !o +inio a posni kru4 i oskudnu vodu
jer nisa nao a drugo jes!o osi saos!ana
gdje &i4 ogao ivje!i, po/!o su e nau+ili da ne
vjeruje ni u /!o osi u nji4ov na+in ivo!a6 du/u
su i a!rovali o+aje i poda!no/ću, !ako da sa
islio da je
saos!an ovaj
luka svije! ore !uge i jada, a da je
spasa.

Dok je alil sjedio, nar/!eno lice u se

ravedri, kao da je ugledao ne/!o lijepo pred
so&o
/u!jele uagledane
!oj i&i. Ra4ela
u njega.i Merje su i dalje
Malo a!i, alil
nas!avi:
- Ne&o koje i svojo voljo ue rodi!elje i

progna ene kao siro+e u saos!an nije 4!jelo da
provede cijeli ivo! kao slijepac koji ide opasni
pu!evia, ni!i je 4!jelo da &ude o+ajni ro&,
snis4odljiv do kraja ivo!a, već i je o!vorilo o+i i
u/i, !e i pokaalo svje!los! /!o &lje/!i i
oogućilo da +uje is!inu koja &ori.
Ra4ela oda4nu glavo:
- %ar pos!oji druga svje!los! osi one koju

sunce prosipa na sve ljude, i ar ogu ljudi
spona!i 5s!inu
alil joj odgovori:
- 5s!inska
koja svje!los!
o&javljuje !ajne je onadrugoj
du/e koja dolai i +ovjeka,
du/i, koja u!je+e
na !o da se raduju ivo!u u pjesu u ie Du4a.
5s!ina se, popu! vijeda, pojavljuje sao u
noćnoj !ini. 5s!ina je popu! svi4 lijepi4 s!vari na
ovoe svije!u - njena ljepo!a o&javljuje se sao
onoe !ko je osje!io djelovanje gnusne lai. 5s!ina
je onaj skriveni
radujeo osjećaji u!je+e
na/i dania koji da
nasis!u
u+i!u da se
rados!

elio svi ljudia.
- Mnogi ive u skladu sa skriveni osjećaje u

svoe srcu - re+e Ra4ela.
- Mnogi vjeruju da je !aj osjećaj akon koji je
1og propisao +ovjeku, ali se uopće ne raduju
svoji dania, već os!aju nesre!ni do sr!i.
- Lo/a su uvjeravanja - odgovori alil - i u+enja

koja +ovjeka +ine nesre!ni. Lani su osjećaji koji
+ovjeka vode u o+aj, !ugu i nesreću, jer +ovjekova
je o&avea da &ude sre!an na elji, da sponaje
pu!eve sreće i da uljep/ava svoj ivo! u ie
3vje!los!i i 5s!ine a gdje &io. "ko ne vidi cars!vo
ne&esko na ovoe svije!u neće ga vidje!i ni u
&uduće ivo!u, jer na ovaj svije! niso dospjeli
kao nedos!ojni ignanici, već kao nerauna
djeca - da se u+io do&ria ivo!a i njegovi !aj-
naa o&oavajući 8niveralni 7je+ni Du4 i
ponirući u !ajne svoji4 du/a.
"o je 5s!ina koju sa sponao +i!ajući u+enje

5susa *ris!a, !o je 3vje!los! koja dopire i oje
unu!ra/njos!i osvje!ljavajući i saos!an i sve
one u njeu kao ra+nu jau i +iji4 du&ina
i&ijaju s!ra/ne u!vare da &i e usr!ile. "o je !a
!ajna koju je prelijepa s!epa o&javila ojoj du/i
dok sa sjedio u sjeni drveća gladan, pla+an i
udi/ući.
;ednoga dana dok i du/a &ija/e oaljena

!i ne&eski nek!aro, odvai4 se i s!ado4 pred

redovnike asjele u saos!ansko vr!u nalik na
s!oku koja ia !e/koće s pro&avo. Po+e4 i
ilaga!i svoje nji4ovu
koje !ua+e isli, reci!ira!i i re+enice
a&ludjelos! i Knjige
i nevjerni/!vo.
$ovorio sa i: >%a/!o gu&io vrijee u ovoj
rasko/i uivajući u do&ria siroa4a i jadnika,
nasla2ujući se kru4o spe+eni na nji4ovo
noju i suaa, uivajući u plodovia sa elje
koja je njia o!e!a %a/!o ivio u 4ladovini i
neredu, daleko od
nanje, li/avajući naroda
elju snagekojeu
na/i4 je po!re&no
du/a i na/i4
i/ica 5sus *ris! vas je poslao kao janjad e2u
vukove, a koja !o u+enja pre!vori/e vas u vukove
e2u janjadi %a/!o se udaljava!e od ljudskoga
roda kada vas je 1og s!vorio kao ljude #ko s!e
već &olji od os!ali4 ljudi koji idu u procesiji ivo!a,
!re&a!e
oni &olji prilai!i
od vas - ljudia i pou+ava!i
poije/aj!e i4, iau+i!e
se s njia ako od
su
nji4... *ako se o&aveuje!e na siroa/!vo, a ivi!e
kao prin+evi6 kako se o&aveuje!e na pokornos!, a
&uni!e se pro!iv Evanđelja; o&aveuje!e se na
sudranos!, a srca su va prepuna s!ras!i6
preds!avlja!e se kao da se &ori!e pro!iv svoji4
!ijela,
se kaoada
&ori!e se pro!iv
s!e inad svoji4 du/a6
ovoenos!i, preds!avlja!e
a upravo s!e vi
najpo4lepniji6 preds!avlja!e se kao da s!e
podvinici i aske!e, a nalik s!e na ivo!inje koje ne
are a sponaju, već a do&ru ispa/u. 7ra!io
ova pros!rana saos!anska ianja seljania
kojia su po!re&na6 vra!io u nji4ove depove
iovinu kao
s!rane koju /!o
so se
i ueli0 Raspr/io isesluio
ja!a raspr/uju na sve

neoćno narodu koji je nas u+inio oćnia6

preuredio %elju +ija do&ra uivao6 nau+io
ovaj jadni narod da se osje4uje sun+evoj
svje!los!i,
naeni!os!idaivo!a
se i slo&ode,
raduje jerdarovia
su nevoljene&a,
koje
ljudi iaju uvi/enije i ljep/e od udo&nos!i kojoj
se ovdje predajeo, sailos! kojo do!i+eo
srce &linjega uvi/enija je od vrline po4ranjene u
saos!anski rinicaa6 rije+ u!je4e koju
igovarao na u4o sla&oe, pres!upniku i
posrnuloj
ponavljaoeni +asnija je od duge oli!ve koju
u 4rau.
alil u/u!je vraćajući da4, a!i podie pogled

prea Ra4eli i Merje, !e re+e !i4i glaso:
- $ovorio sa o !i i sli+ni s!varia pred

redovnicia koji su slu/ali s irao +u2enja a
licia, kao da ne ogu povjerova!i da jedan
ladić kao /!o sa ja s!oji pred njia i govori
!ako odvano. *ada sa avr/io govor, pri2e i
jedan od nji4 i /kripeći u&ia re+e:
- %ar se usu2uje/, sla&a/ni +ovje+e, !ako ne/!o

govori!i pred naa
Pri2e i jo/ jedan i podrugljivo se sijući re+e:
- %ar si !u udros! nau+io od krava i svinja u

koje si cijeloga ivo!a
- %a!i do2e jo/ jedan i re+e o&ećavajući:

- 7idje! će/ /!o će !i se dogodi!i, odvra!ni

nevjerni+e0
Rai2o/e se od ene na sve s!rane, kao kada

dravi &jee od gu&avca. Neki odo/e i poali/e se
na ene s!arje/ini. On e pova uve+er i po/!o
e s!rogo ukori pred redovnicia koji su likovali,
naredi da e &i+uju. "ukli su e de&eli
ue!ia, a!i s!arje/ina naredi da e a!vore
jesec dana. $ro4o!o se sijući i radosni,
odvedo/e e u jednu vlanu i ra+nu pros!oriju.
Cijeli jesec provedo4 &a+en u !u gro&nicu ne

videći svje!la i osjećajući sao gianje
inseka!a. Do!icao sa sao elju6 nisa nao
kada se avr/ava noć, a kada po+inje dan. =uo
sa sao &a! koraka nekog redovnika kako
dolai i u &liini s!avlja koad su4og kru4a i
posudu s vodo poije/ano s oc!o. *ada
sa ia/ao i a!vora i kada redovnici vidje/e
oje r/avo !ijelo i pou!jelo lice, poisli/e da
su s!reljenja oje du/e usa4la u eni, da su
gla2u, e2u i s!radanje do!ukli osjećaje koja je
1og oivio u oe srcu.
3jenjivali su se dani i noći a ja sa napreg-
nu!o rai/ljao u sa!ia osae, o !oe /!o !i
redovnicia oe oogući!i da vide svje!los! i
+uju poj ivo!a. Me2u!i, ualud sa dugo
proi/ljao, jer se neproirna !ina koju su i
&rojne generacije !kale pred o+ia ne oe a

kra!ko vrijee odagna!i. 1la!o koje i je punilo

u/i okaenilo se i ne oe ga skinu!i dodir
njeni4 prs!iju.
Nakon s!anke pune uda4a, Merje podie

glavu, okrenu se prea ajci, kao da !rai
dopu/!enje da progovori, a!i !uno pogleda
alila i upi!a ga:
- ;esi li ponovo govorio pred redovnicia, pa su

!e pro!jerali u ovako s!ra/noj noći koja u+i +ovjeka
da &ude sailos!an +ak i prea neprija!eljia
- Ove noći - re+e ladić - dok je ećava

pos!ajala sve s!ra/nija i dok su se prirodni
eleen!i &orili sjedio sa podalje od redovnika
koji su se grijali oko va!re i &ili aue!i pri+aa i
dosko+icaa. O!vorio sa Evanđelje udu&ljujući
se u rije+i koje du/u ae, u!je+u na !o da se
a&oravi &ijes prirode i surovos! nevreena.
7ideći da sa se udaljio od nji4, redovnici ue/e

oju ioliranos! kao povod a podsije4. Neki i
pri2o/e, po+e/e se /ali!i i podrugljivo pokaiva!i
prea eni. Nisa o&raćao panju na nji4, već
sa a!vorio knjigu i gledao kro proor. %&og
!oga su se jo/ vi/e srdili i proa!rali e ispod oka
- oja /u!nja nije po!4ranjivala nji4ove osjećaje.
;edan od nji4 podrugljivo re+e:
- 9!o !o +i!a/, 7eliki ReAora!ore

Nisa ga ni pogledao, već sa o!vorio

Evanđelje i na sav glas +i!ao: >... # asi koja je
ia/la da !rai njegovu podr/ku on govora/e: O
djeco ijska0
/!o s!ie "koplodove
Daj!e va re+e da &jei!e
dos!ojne od &ijesa
pokajanja, a
neoj!e po+e!i rai/lja!i: #&ra4a je na/ o!ac.
7eli va da je 1og u s!anju na+ini!i od ovoga
s!ijenja djecu #&ra4aovu. # sada, &udući da je
sjekira s!avljena na s!a&lo - svako s!a&lo koje ne
daje do&ar plod &i! će odsje+eno i u va!ru
&a+eno0
Onda ga asa upi!a: - 9!o da radio - a on i
odgovori:
- "ko ia dvije ko/ulje neka da onoe !ko nea
ni jedne, a onaj !ko ia 4rane neka na is!i na+in
pos!upi.?
*ada i pro+i!a4 !e rije+i koje je igovorio 5van,

redovnici na+as u/u!je/e, kao da i4 je nevidljiva
ruka a du/e /+epala. Onda se ponovo po+e/e
sija!i i jedan re+e: >"e so rije+i +i!ali nogo
pu!a i nea po!re&e da na i4 ponavlja jedan
+uvar krava.? Odgovorio sa: >Da s!e +i!ali ove
re+enice i raujeli i4, ne &i je/!ani ovi4 sela
prekriveni4 snijego dr4!ali od s!udeni i
s!radavali od gladi dok vi ovdje uiva!e u
nji4ovi do&ria, pije!e sokove i nji4ovi4
vinograda i jede!e eso nji4ove s!oke.?
"ek /!o sa igovorio !e rije+i, jedan redovnik

e udari po licu, kao da sa govorio puku
nesuvislos!, drugi e udari nogo, !reći i

is!rgnu knjigu i ruke, a +e!vr!i pova s!arje/inu

koji oda4 do2e. *ada u reko/e /!o se
dogodilo, on se uspravi, na!u/!i o&rve, adr4!a od
&ijesa i povika
&un!ovnika i svegga
i vuci!e glasa: >Dri!e
daleko !og opakog
od saos!ana0
Neka ga po&je/njele sile prirode nau+e
pokornos!i0 7odi!e ga u s!udenu !inu neka
priroda +ini s nji ono /!o 1og &ude 4!io a onda
operi!e ruke da se ne &is!e a!rovali
&e&oni/!vo s njegove odjeće0 #ko se vra!i
ponino
kapiju jeri se
pokaujući pokajanje,
ija, iako ne o!varaj!e
je a!vorena u kaveu,u
ne
pre!vara u golu&a, ni!i kupina, akar &ila i
posa2ena u vinogradu, ne ra2a sokve0?
"ada e redovnici /+epa/e i srdi!o odvuko/e i

saos!ana. 7ra!i/e se nasijani i prije nego /!o
aklju+a/e
kae: >;o/ kapiju
ju+er si+uo
&iosa kako!voje
an2eo, jedan podrugljivo
s!ado su &ile
krave i svinje, a danas so !e i&acili,
ReAora!ore, jer si se ogrije/io o poli!iku. 3ada idi
i &udi an2eo-+uvar gladni vukovia i vranaa -
nji4 pou+avaj kako !re&aju ivje!i u svoji
ja&inaa i gnijedia.?
alil du&oko uda4nu pa se okrenu i agleda u

va!ru /!o je svje!lucala na ognji/!u. $laso koji je
nanosio &ol svojo opojno/ću, re+e:
- "ako sa pro!jeran i saos!ana. "ako su e

redovnici predali u ruke sr!i.

5/ao sa dok i je agla aklanjala pu!, lju!i

vje!rovi i juri/ali na odjeću, a snijeg /!o se
goilao seao i je do koljena, !ako da sa
alaksao
svjes!an dai pao
neadoivajući
nikoga !koupooć
ga oekao+u!i
o+ajnik
osi
s!ra/ne sr!i i ra+ne doline. Me2u!i, ia
snjegova i vje!rova, ia !ine i o&laka, ia pro-
s!ora i vijeda, ia svega, ia jedna 3ila,
3venanje i 3veilos!, koja je +ula oj krik i
vapaj i nije dopus!ila da ure prije nego /!o
spona
poslala da i os!ale
&is!e !ajne ivo!a.iOna
e vra!ile vas je
du&ina k enii
ponora
ni/!avila.
Mladić u/u!je. Dvije ene su ga gledale suo-

sjećajući, s +u2enje i aljenje, kao da su
nji4ove du/e raujele !ajne njegove du/e, kao
da su dijelile
a!i, Ra4elas njo
ioosjećaje i sponaju.
volje isprui ruku iNedugo
njeno
do!aknu njegovu, !e progovori, dok su joj sue
&lis!ale u o+ia:
- *oga ne&o ia&ere a po&ornika 5s!ine, ne

ogu ga uni/!i!i nepravde, ni!i ga ogu usr!i!i
snjegovi i &ure.
Merje pro/ap!a:
- 1ure i snjegovi uni/!avaju cvje!ove, ali ne

u&ijaju nji4ovo sjeenje.
Dok u je u!je4a osvje!ljavala pou!jelo lice,

kao kada ju!arnje rake osvje!ljavaju o&orje,

alil re+e:
- #ko e vas dvije ne sa!ra!e &un!ovniko i

nevjerniko, kakvi e sa!raju redovnici,
onda je u+enje na koje sa nai/ao u saos!anu
si&ol gru&os!i uo+i doseanja sponaje. Ova noć
koja e aalo usr!ila sli+i na prevra!e koji
donose slo&odu i jednakos!, jer i +uvs!venoga
enskog srca i&ija ljudska sreća, a i osjećaja
njene
roda. pleeni!e du/e ra2aju se osjećaji ljudskoga
alil se nasloni na jas!uk. <ene ne 4!jedo/e da

nas!avi pri+u jer su s4va!ile i njegovi4 pogleda
da ga o&uia pospanos! &og ira i
agrijavanja nakon !ego&na pu!a.
Nekoliko !renu!aka kasnije, alil sklopi o+i i

aspa kao dije!e &rinu!o u aj+ino naru+ju.
Ra4ela !i4o us!ade, a a njo i Merje, !e sje-
do/e na svoje pos!elje gledajući alila kao da je
na njegovo r/avo lieu neka agne!na sila
koja i privla+i du/e i srce.
Majka pro/ap!a, kao da &esjedi saa sa so&o:
- =ak u njegovi sklopljeni o+ia ia neka

neo&i+na snaga koja &eglasno govori i du/e
privla+i.
- Ruke su u, ajko, kao ruke na slici 5susa u

crkvi - re+e kći.
- Na njegovo sje!no licu - nas!avi /apa!o

a!i
snaga.- o+igledna je enska njenos! i u/ka
*rila sna poneso/e du/e dviju ena u svije!

snova, va!ra na ognji/!u gasnu i pre!vori se u
pepeo. 8lja u svje!iljci je nes!ajalo !ako da je
svje!la &ilo sve anje dok se sasvi ne ugasi.
$njevna &ura je
sipala akrpe vani &jesnila,
snijega rkla !ina
koje su es!oki je
vje!rovi
posvuda ranosili.

IV
"ijeko dva naredna !jedna, nakon !e noći,

ne&o prekriveno o&lacia povreeno je
irovalo, a povreeno &jesnilo prekrivajući
doline aglo i odijevajući ravnice u &ijele
snjene pla4!e. alil je !ri pu!a poku/avao
nas!avi!i svoje pu!ovanje prea dolini, a Ra4ela
ga je &lago aus!avljala govoreći:
- Neoj ope! predava!i svoj ivo! slijepi
prirodni silaa, već os!ani ovdje, &ra!e. *ru4a
koji 4rani dvije oso&e &i! će dovoljno i a !reću.
Nakon !voga odlaska, va!ra na ovoe ognji/!u &i!
će upaljena kao i ranije. Mi so siroa/ni, &ra!e,
ali ivio pred lice sunca kao i svi ljudi jer na

1og daje kru4a koliko na !re&a.
Merje ga je olila njeni pogledia i !i4i

udasia
o!kako jeda odus!ane
do/ao od odlaska,kuću,
u !u siroa/nu jer pola iv a
pola r!av, osjećala je kako joj neka
veli+ans!vena snaga ulijeva ivo! i svje!los! u
srce, kako joj ulijeva nove osjećaje u najsve!iji dio
du/e. Prvi pu! u svoe ivo!u doivjela je onaj
neo&i+an osjećaj koje +is!o djevoja+ko srce +ini
popu! &ijele rue /!o upija kapi rose a raspros!ire
Bni iris.
8 +ovjeku ne pos!oji osjećaj +is!iji i ugodniji od

onog pri!ajenog osjećaja koje se odjedno prene
u djevoja+ko srcu i cijele joj grudi ispuni
+aro&no elodijo, dane joj pre!vori u
pjesni+ke
cia6 e2usnove, noći !ajnaa
prirodni nalik na ne
o&jave s proro-
pos!oji ja+a i
veća !ajna od one +enje koja ir djevi+anske
du/e pre!vara u neprekidno kre!anje /!o svojo
snago svu pro/los! ur!vljuje, a svojo
opojno/ću oivljava nadanja u &udućnos!.
Li&anonska djevojka odlikuje se od drugi4

snago osjećaja i !ana4ni doivljavanje, jer
jednos!avno o&raovanje koje joj ne oogućava
ravoj in!elek!a i aus!avlja usavr/avanje njenog
ua usjerava joj du/u na saosponaju, njeno
srce na ispi!ivanje vlas!i!i4 !ajni. Li&anonska
djevojka je popu! ivora koji ivire i srca elje
e2u &reuljcia i ne nalai prola koji &i kao

rijeka krenuo k oru, pa se pre!vara u irno

jeero na +ijoj se povr/ini odraava svje!los!
jeseca i vijeda.
alil je osjećao !reperenje Merjeina du4a oko

svoga i nao je da je sve!a raka koja je već
o&ujila njegovo srce do!akla i njeino. %a!o se u
prvi a4 radovao kao igu&ljeno dije!e koje je
prona/lo ajku, ali je po!o korio vlas!i!u du/u
/!o je srljala i predavala se isleći da će !o
uajano rauijevanje
+i ga vrijee odvoji oddu/a
!oganes!a!i kaosvojo
sela. 3a agla
du/o je !i4o &esjedio: >*akve se !o !ajne
poigravaju s naa io na/eg nanja *oji nas
akoni jedno navode na irovan pu! pa nas
drugi njia vode, drugi pu! nas aus!avljaju pred
sunce i pred nji radosni as!ajeo, ili nas
ivode na vr4
a!i nas planine du&oko
sroavaju pa se kli+ući osje4ujeo,
u doline pa &olno
vapio *akav je !o ivo! koji nas jednoga dana
prigrljuje kao iljenika, a drugog dana nas
/aara kao neprija!elja %ar nisa nedavno &io
ornu! i progonjen e2u saos!anski
redovnicia oću li prii!i kanu i doivje!i
porugu &og ove
oji grudia %aris!ine
nisakoju
rekaone&o po!aknu da
redovnicia u
je sreća 1oja volja u +ovjeku *akav je !o, onda,
s!ra4 %a/!o a!vara o+i i okreće lice od
svje!los!i /!o ra+i i o+iju ove djevojke ;a sa
prognanik, a ona siroa/na, ali - ar +ovjek ivi
sao od kru4a %ar ivo! ne +ine i dug i
ispunjenja %ar ne ie
kao s!a&la ie2u ivio ie2u
i lje!a 9!os!ra4a
će rećii !ego&a
Ra4ela

kada sana da se du/a ladića pro!jeranog i

saos!ana !i4o raujela s du/o njene kćeri
jedinice, !e da su nji4ove du/e pris!upile ne&eskoj
svje!los!i 9!o li ićekandi
koga je spasila reći kada
sr!is4va!i da ivo!ni
eli &i!i ladić
supu!nik njenoj kćeri 9!o će kaa!i pripros!i
je/!ani ovoga sela kada sanaju da je ladić,
odgajan u saos!anu i pro!jeran i njega, do/ao
u nji4ovo selo da ivi s jedno lijepo
djevojko %ar neće a+epi!i u/i kada i kae
da sakao
njia napus!io saos!an
p!ica koja ilai ia!o da &i4
raka ivionas
kavea
svje!los! i slo&odu 9!o će reći /ej4 #&as koji ivi
e2u !i siro!i seljania kao princ e2u
ro&ovia kada +uje oju pri+u 9!o će reći seoski
svećenici kada u ponove sve one rije+i koje su
&ile ralog /!o su e pro!jerali i saos!ana?
alil je !i4o &esjedio sa svojo du/o sjedeći

pored ognji/!a i proa!rajući plaene jeike /!o
su podsjećali na njegove osjećaje. Merje je
kri/o gledala u njega, +i!ala u snove s iraa
lica, oslu/kivala jeku njegovi4 isli /!o su u
dopirale i srca, osjećala kako joj srce opsjedaju
sjene njegovi4 neirni4 isli.
8ve+er jednoga dana, dok je alil s!ajao pored
proor+ića /!o je gledao u dolinu gdje su se
drveće i s!ijene odjenuli snijego kao r!vaci
&ijeli pokrovia, Merje s!ade pored njega i
agleda se kro alo okno. alil se okrenu prea
njoj i kada
s!rasno i se%a!i
ua4nu. pogledi susre!o/e,
okrenu glavu on du&oko
i sklopi o+i,i

kao da ga je du/a upravo napus!ila i aplovila

du&inaa &eskraja !raeći rije+ koju &i igovorila.
Nakon
upi!a ga: kra!kog vreena Merje se odvai i
- *ao će/ poći kada se is!opi snijeg i o!vore

pu!evi
O!varajući krupne o+i i ureći u daleko o&orje,

ladić odgovori:
- Ni sa ne na kuda će e pu! odves!i.
- %a/!o se ne nas!ani/ u ovoe selu da &i &io

&liu nas - adr4!a Merjeina du/a. %ar nije
&olje ivje!i ovdje nego u dalekoj !u2ini
On joj odgovori du&oko uneiren njeno/ću

njeni4 rije+i i raspjevani glaso:
- Mje/!ani neće pri4va!i!i prognanika i

saos!ana kao svog susjeda, ni!i će u dopus!i!i
da udi/e rak
neprija!elja koji njia
redovnika ivo! nevjerniko
sa!raju daje, jer oni
u
1oga i Njegove svece.
Merje uda4nu, ali ne re+e ni/!a jer joj &olna

is!ina nije dopu/!ala da govori. alil nasloni glavu
na ruku i nas!avi:

- Mje/!ani ovi4 sela, Merje, nau+ili su od

redovnika i svećenika da re svakoga !ko
svojo glavo isli, !ako da i4 opona/aju !e i
sai &jee aod
is!raujući, nesvakoga !ko 4oće
opona/ajući. Dakle,proves!i ivo!
ako os!ane
u ovoe selu i kae je/!ania: >ajdeo,
&raćo, o&oavajo i olio se onako kako na/e
du/e 4oće, a ne kako 4oće redovnici i svećenici,
jer 1og neće da $a o&oava nenalica koji drugog
opona/a?, reći će: >Ovo je &e&onik /!o prkosi
vlas!i koju #ko
svećenicia?. 1ogi kae:
poloi >Oslu4ni!e,
u ruke &raćo,
svojii
poslu/aj!e glas svoji4 srca. Radi!e prea volji
Du4a /!o o&i!ava u va/i du&inaa?, reći će:
>"aj likovac 4oće da ne vjerujeo u posrednike
koje je 1og pos!avio ie2u ne&a i elje?.
alil je
glaso kojigledao u Merjeine
je podsjećao o+i i nas!avio
na vuk sre&rni4 s!runa:
- Me2u!i, Merje, u ovoe selu ia neka

+udesna sila koja noe gospodari i a du/u i
prianja, neka uvi/ena sila koja e !jera da
a&oravi da su e redovnici pro!jerali i da +ak
avoli nji4ovu surovos!. 8 ovoe selu sreo sa
se lice u lice sa srću, u njeu je oja du/a
prigrlila du/u &oansku. 8 ovoe selu ia jedan
cvije! /!o ras!e u !rnju +ija ljepo!a ai oju
du/u i +iji iris puni oje srce. Da li da os!avi
!aj cvije! i po2e o&jelodanjujući Principe koji su
e odveli i saos!ana, ili da os!ane u njega i
vlas!i!i idejaa i snovia iskopa gro& u !rnju

koje ga okruuje 9!o da u+ini, Merje
Merje saslu/a njegove rije+i pa sva udr4!a,

kao kada lju&ica a!reperi na ju!arnje la4oru.
3vje!los! i njenoga srca asja joj u o+ia, !e
pro&ori, dok joj se jeik apli!ao od s!ida:
- O&oje so u rukaa Nevidljive 3ile,

"ajans!vene i 3ailosne, i pus!io je da u+ini s
naa /!o 4oće.
Od !oga +asa alilovi i Merjeini osjećaji se

s!opi/e, du/e i se pre!vori/e u jednu pla!eću
raku i koje i&ija svje!los! i oko koje se /iri iris
!ajana.

V
Od po+e!ka vreena do na/i4 dana, dru/!veni
sloj koji +vrs!o dri do !radicionalnog ugleda
udruuje se pro!iv
poglavaria i /uruje sa svećenicia
naroda. i vjerski
"o je pos!ojana &oles!
koja kandaa dri a vra! ljudski rod i nes!a! će
sao s nes!anko glupos!i s ovoga svije!a, kada
rau svakog u/karca pos!ane gospodar, a
srce svake ene svećenik.
"radicionalni
od dos!ojans!venik
!jelesa jadni4 siroa4a, agradi svoj dvorac
svećenik podie

4ra na gro&ovia poda!ni4 vjernika. Princ

eksploa!ira ruke siro!og seljaka, a svećenik u
gura ruku u dep. 3udac gleda seljane nar/!en,
a e!ropoli! !igra
nar/!enos!i i iseosije4a
o&raća vuka
nasijan od
nas!rada
s!ado. 3udac !ei preds!avlja!i akon, a svećenik
!ei preds!avlja!i vjeru - od nji4 s!radaju !ijela i
nes!aju du/e.
8 Li&anonu - !oj planini &oga!oj sun+evo

svje!lo/ću a siroa/noj
dos!ojans!venik svje!lo
i svećenik prosvijećenos!i
udruuju se pro!iv-
neoćnog siroa4a koji o&ra2uje elju i
eksploa!ira je da &i svoje !ijelo a/!i!io od a+a
prvoga i prokle!s!va drugoga.
8glednik u Li&anonu s!oji pored svoje pala+e i

dovikuje Li&anoncia: >3ul!an e je pos!avio a
povjerenika nad va/i !ijelia0? 3većenik se
uspravlja pred ol!aro kli+ući: >1og e pos!avio
a skr&nika nad va/i du/aa0? Do!le Li&anonci
pos!ojano /u!e jer se srca upakirana u glinu ne
ogu ra&i!i, jer r!vi ne ogu plaka!i.
9ej4 #&as, koji je u !oe selu &io i guverner i

sudac i princ, &ija/e iljenik redovnika i
saos!ana, +uvar nji4ovi4 u+enja i !radicije, jer
su oni ajedno s nji sudjelovali u do!ucanju
prosvijećenos!i, a oivljavanju pokornos!i u
du/aa oni4 /!o o&ra2uju njegova polja i vino-
grade.

;edne ve+eri, dok su alil i Merje &ili u

prijes!olje lju&avi, a Ra4ela i4 &lago proa!rala
nas!ojeći doku+i!i !ajne nji4ovi4 du/a, s!ie al-
uri
#&asa5ljas,
da seoski svećenik,
su pre+asni i o&avijes!i
redovnici /ej4a
pro!jerali i
saos!ana jednog &un!ovnog i opakog ladića i
da je !aj &e&onik do/ao u selo prije dva !jedna.
3ada &oravi u kući Ra4ele, udovice 3aana al-
Raija.
5ljasuveć
vijes!, al-uriju
dodade:ne &i dovoljno sao priopći!i !u
- 3o!ona pro!jerana i saos!ana neće se u

ovo selu pre!vori!i u an2ela, kao /!o sokva
koju vlasnik polja posije+e i &aci u va!ru neće da!i
novi plod, akar &ila i na ognji/!u. Dakle, ako
4oćeo da ovo selo os!ane po/!e2eno opaki4
&ole/!ina, !re&ao pro!jera!i ladića i na/i4
kuća i s polja kao /!o su ga redovnici pro!jerali i
saos!ana.
9ej4 #&as upi!a:
- *ako na/ da će ladić u ovoe selu &i!i

opaka &ole/!ina %ar nije &olje da os!ane kod nas
i da pos!ane +uvar vinograda i pas!ir Po!re&ni su
na radnici, pa ako na je već pu! doveo jednog
snanog ladića, !re&ao &i!i adovoljni, a ne ga
pus!i!i.
3većenik se nasija poduklo kao ija, a!i

re+e rseći gus!u &radu:
- Da on valja a posao, ne &i i rekao goni+ i

saos!ana, koji je sinoć &io kod ene, da je !aj
ladić pred redovnicia igovarao &ogo4ulne i
&un!ovne rije+i koje kauju o njegovoj
lakoislenos!i i glupos!i. 7i/e pu!a se drnuo i
govorio i: >7ra!i!e polja, vinograde i svu
iovinu siroa/ni i!eljia ovoga sela, a vi se
rai2i!e na sve s!rane6 !o va je &olje nego da se
klanja!e i oli!e.?
!eak ukor, $oni+
&i+evanje, ni!ii !ako2er !ine
a!vorske re+e da ni
nisu
ogli uraui!i !oga nevjernika, već su +ak
po!4ranjivali so!onu koji u je du/u gra&io, kao
/!o prljav/!ina u jaaa uvećava &roj inseka!a.
9ej4 #&as us!ade i popu! !igra koji alo ui+e

prije napada u/u!je nakra!ko /kripeći u&ia i
&jesneći. %a!i se upu!i prea velikoj pros!oriji i
pova sluge. Dodo/e !ri sluge, s!ado/e pred njega
o+ekujući da +uju njegovu nared&u i on i se
o&ra!i:
- 8 Ra4elinoj kući je jedan ladi likovac u

redovni+koj odjeći. 5di!e oda4 i dovedi!e i ga
sveanog. #ko va se !a ena supro!s!avi,
u4apsi!e je i a ple!enice ivuci!e na snijeg, jer
!ko likovcu poae i sa je likovac0
3luge pognu/e glave, 4i!ro ia2o/e i ivr/i/e

volju svoga gospodara, a /ej4 #&as i svećenik
os!ado/e ragovara!i o !oe /!o u+ini!i s pro!je-

rani ladiće i udovico Ra4elo.
VI
Dan je iicao i spu/!ala se noć /ireći svoju

sjenu e2u s!raćaraa ogrnu!i snijego. Na
!ano i 4ladno svodu asja/e vijede kao
kada asja nada u vje+nos! nakon nes!ajanja i
sr!i. 3eljani akra+una/e kapije i proore.
8pali/e svje!iljke i posjeda/e grijući se u ognji/!a
koja nisu arila a noćne u!vare /!o su 4odale
oko nji4ovi4 doova.
%a !o vrijee su Ra4ela, Merje i alil sjedili a

soAro i ve+erali. Ne!ko alupa na vra!a, a!i
u2o/e sluge /ej4a #&asa. Ra4ela se prepla/eno
osvrnu, a Merje uda4nu sa s!ra4o. alil je
&io iran, kao da je njegova velika du/a
predosje!ila dolaak ovi4 ljudi.
;edan sluga pri2e, gru&o poloi ruku na alilovo

rae i re+e 4rapavi glaso:
- ;esi li !i ladić koji je pro!jeran i saos!ana
- ;a sa. 9!o 4oće!e - !i4o odgovori alil.
- oćeo da !e sveanog odvedeo u kuću

/ej4a #&asa - re+e +ovjek. - #ko se &ude/ opirao,

ivući ćeo !e na snijeg kao aklano janje.
Ra4ela us!ade pro&lijedjev/i, +elo joj se nar/!i

i ona dr4!avi glaso progovori:
- %&og kojeg grije4a ga vodi!e /ej4u #&asu i
a/!o će!e ga vući sveanog
Molećivi !ono, o&ra!i i se Merje:
- On je sa, a vas s!e !rojica. *ukavi+ki je da ga

!ako los!avlja!e i kanjava!e.
- %ar u ovoe selu ia neka ena koja će se

supro!s!avi!i volji /ej4a #&asa - povika sada
sasvi srdi!i sluga i ivu+e +vrs!o ue u najeri
da svee ira
ijenjajući alilove ruke.
lica, +ak Mladić
visoko us!ade
udignu!e ne
glave,
nalik na !oranj u oluji. Na usnaa u je &io !uan
osije4:
- ;a vas saalijeva, ljudi, jer s!e oćno a

slijepo oru2e u rukaa nejakog +ovjeka koji vidi.
On vaa
va/i nepravdu
i/icaa. 7i nanosi i nejake
s!e ro&ovi pod+injava
alounos!i, a
alounos! je najcrnja i ona se naj+e/će predaje
nepravi+nos!i i gru&os!i. ;u+er sa i ja &io popu!
vas, a vi će!e su!ra pos!a!i kao ja. 3ada je e2u
naa velika i ra+na provalija koja upija oj
poiv i aklanja va oju is!inu, !ako da ni!i
+uje!e ni!i 4oće!e.
no /!o vidi!e. Evo, svei!e i ruke i +ini!e sa

Oni saslu/a/e alilove rije+i raroga+eni4 o+iju,

uko+eni, a !renu!ak o+arani ladiće - kao da
i je prijanos!
i prenula njegova
ne&eske glasauparaliirala
!enje nji4ovi pokre!e
srcia.
Me2u!i, oni se alo a!i !rgnu/e, kao da je
jeka #&asovog glasa odvanjala i u u/ia i
podsjećala i4 na ada!ak na koji i4 je poslao.
Pri2o/e ladiću, svea/e u ruke i /u!ke ga
ivedo/e osjećajući ivjesnu grinju savjes!i. %a
nji su i/le Ra4ela
jerualeski4, i/le su ia Merje.
alilo Popu!
prea kćeri
kući
/ej4a #&asa.

VII
1e o&ira jesu li na+ajne ili &ena+ajne, vijes!i
se prenose &rino isli e2u i!eljia ali4
sela, jer udaljenos! od veliki4 skupova djeluje da
po!puno i pono pra!e /!o se doga2a u nji4ovo
usko okruenju.
8 iski
pod snjenidania, kada kada
pla4!aa, polja i se
vr!ovi po+ivaju
ivo! &ija,
prepla/en i !raeći !opline, oko ognji/!a, seljani
osjećaju jo/ veću po!re&u a vijes!ia da &i njia
popunili prane dane i da &i, raspredajući i4,
provodili 4ladne noći.
"ako
vijes!jedne noći /ej4ove
se pronese sluge gra&i/e
e2u je/!ania alila
popu! i
arae.

Radonalos! u&udi seljane koji napus!i/e kuće i

po4rli/e sa svi4 s!rana, kao raspr/ena vojska.
Mladić nije &io ni s!igao do /ej4ove kuće, a u !o
pros!rano danju
su se okupili već ene i djeca. Radonalo
u/karci,
su is!eali vra!ove da &ace pogled na nevjernika
pro!jeranog i saos!ana, na udovicu Ra4elu i
njenu kćer Merje koje su doprinosile >!rovanju i
paklenoj arai? nji4ovog sela.
9ej4 je#&as
njega je sjedio
&io al-uri 5ljas,na visokoj
a seljani s!olici,
i sluge pored
su s!ajali
u i/+ekivanju i ne!reice gledajući sveanog
ladića /!o je s!ajao pred njia udignu!e glave
nalik na goru e2u &reuljcia. Ra4ela i Merje
su s!ajale ia njega opsjednu!e s!ra4o, a du/e
i pa!ile &og lju!i!i4 pogleda prisu!ni4. #li - /!o
oe
ugledalau+ini!i
is!inu s!ra4
i po/la osjećajia
a njo 9!oene
ogukoja je
pos!ići
o/!ri pogledi u srcu djevojke koja je +ula ov
lju&avi pa se prenula
9ej4 #&as pogleda ladića i glaso nalik na

&uku valova upi!a:
- *ako se ove/, +ovje+e
- %ove se alil - odgovori on.
- 5 koje si o&i!elji i i kojeg jes!a - upi!a /ej4.
alil se okrenu prea seljania koji su ga

proa!rali s rnjo i ga2enje:
- 3iroa/ni i o&espravljeni jadnici su oja

o&i!elj i oje plee. Ova pros!rana elja je oj
avi+aj.
9ej4 #&as se podrugljivo nasija:
- Oni kojia pripada/ a4!ijevaju da !e pro-

!jerao, a elja koju naiva/ doovino od&ija
da &ude/ njen s!anovnik.
- Neprosvijećeni narodi 4apse svoje najuglednije
sinove i iru+uju i4 oćnicia i silnicia. %elja
ogrela u ponienju progoni one koji je najvi/e
vole i koji su joj najodaniji. Me2u!i, os!avlja li
pravi sin svoju ajku kada je &olesna6 odrne li
sailosni &ra! svoga unesrećenog &ra!a Ovi
jadnici koji su e danas !e&i iru+ili sveanog
jesu oni /!o rnevlje svoji4 srca asijavaju u
!voji poljia, prolijevaju krv svoji4 !ijela pred
!voji nogaa. Ova elja koja od&ija da &ude
njen s!anovnik jes! elja koja ne o!vara ralje da
&i progu!ala despo!e i silnike.
9ej4 #&as se gro4o!o nasija, kao da &i 4!io

odvra!ni sije4o ugu/i!i ladićev du4 i
oneogući!i u da dospije do du/a pripros!i4
slu/alaca. %a!i re+e:
- %ar !i%a/!o
pas!ir nisi, si
&es!idni
os!avioladiću, &io saos!anski
svoje s!ado i po/ao kao

prognanik ;esi li islio da jedan ladić oe

vi/e suosjeća!i s nevjernicia nego pre+asni
redovnici
- 1io sa pas!ir, a ne esar - odgovori alil. -

7odio sa !elad u elene lugove i na o&ilnu
ispa/u, a nikada je nisa vodio na gole vrle!i.
Odvodio sa je na pi!ke ivore, a drao je daleko
od nedravi4 o+vara. 8ve+er sa je vraćao u
o&or, a nisa je os!avljao u dolini kao plijen
vukovia i drugi vijeria.
"ako sa pos!upao sa s!oko. *ada &i !i
pos!upao kao ja s ovi jadni s!ado /!o sada
s!oji oko nas, ne &i &io u ovoj velikoj kuli, a oni
gladni u ra+ni i&aa. *ada &i &io ilos!iv
prea +es!i!i sinovia svoje elje kao /!o
sa ja &io prea saos!anskoj s!oci, ne &i sada
sjedio na ovoj svilenoj Ao!elji dok oni pred !o&o
s!oje kao gole grane na &uri.
9ej4 #&as se neirno pokrenu, na +elu u

asja kaplja 4ladnog noja i sije4 u prije2e u
srd&u. Me2u!i, savlada se da ne &i pred svoji
ljudia i podanicia pokaivao uneirenos!,
a!i re+e upirući ruko:
- Niso !e doveli sveanog, nevjerni+e, da

&iso slu/ali !voje lupe!anje, već so !e doveli
da &iso !i sudili kao opako likovcu. %naj da
sada s!oji/ pred gospodare ovoga sela i
preds!avniko volje eira Eina al-9i4a&ijal,

neka je 1og u njega6 da s!oji/ pred al-uri 5lja-

so, preds!avniko sve!e crkve u koju ne vje-
ruje/. 1rani se sada od op!u&e, ili klekni oleći
a ilos! pred
uveseljava/. naaćeo
Opros!i! i pred
!i i ovi
da!i daskupo koji
+uva/ na/u
s!oku, kao /!o si i u saos!anu.
Eir Ein 9i4a& je sin eira 1e/ira 7elikog, koji
je upravljao Li&anono nakon svoga oca.
Mladić irno odgovori:
- Pres!upniku ne sude pres!upnici, opaki likovac

se ne &rani pred grje/nicia.
Nakon !i4 rije+i, alil se okrenu prea

uskoe/ano skupu u pros!ranoj dvorani i
vonki glaso koji je odvanjao popu! sre&reni4
vona re+e:
- 1raćo, +ovjek koga su va/a pokornos! i

poslu/nos! u+inile gospodare va/i4 polja doveo
e je sveanog
pala+i sagra2enojda &i
naios!acia
sudio pred vaao+eva
va/i4 u ovoji
djedova. =ovjek koga je va/a vjera u+inila
svećeniko u va/oj crkvi do/ao je da &i ene
op!uio, da &i poogao da e kane i ponie. 7i
s!e, pak, sa svi4 s!rana pojurili da &is!e e vidjeli
kako pa!i i da &is!e +uli kako a ilos! oli.
Os!avili
sveanogs!e !oplo ognji/!e
i ponienog dai &ra!a.
svoga sina &is!e Po4i!ali
vidjeli

s!e da &is!e vidjeli jednu r!vu u kandaa

vijeri. Do/li s!e da &is!e vidjeli nevjernika kako
s!oji pred sucia. ;a sa !aj pres!upnik. ;a sa
!aj nevjernik
ećava dovelapro!jeran i saos!ana
u va/e selo. i kog je
;a sa !aj likovac,
pa poslu/aj!e oj pro!es!. Neoj!e e
saalijeva!i, već &udi!e pravedni, jer dopu/!eno je
saalijeva!i jadne pres!upnike, a pravednos! je
jedino /!o !rae nevini.
7as oda&ire
1oja a-svoje
volja. %a!o suce,
preni!e jer srca
svoja je volja naroda
i do&ro ei
poslu/aj!e, a!i i presudi!e prea savjes!i.
Reko/e va da sa opaki nevjernik, ali ne na!e
kakav je oj grije4. 7idi!e da sa svean kao
u&ojica, ali jo/ nis!e +ull kakav je oj grije4, jer
is!ina o pres!upnia i grijesia u ovoj elji je
jo/
onauvijek sakrivena
se ljudia aglo.
pojavljuje 9!ounje
popu! se !i+e kane,
u noćnoj
!ini.
Moj grije4 je, ljudi, u !oe /!o sa s4va!io va/u

nesreću i osje!io !einu va/i4 okova. Moja gre/ka
je, ene, u !oe /!o saalijeva vas i va/u djecu
koja va i grudi si/u ivo! poije/an s da4o
sr!i.
;a sa jedan od vas, ljudi. Moji o+evi i djedovi

ivjeli su u ovi dolinaa koje vaa snagu
uiaju i urli su pod ovi jaro koji je va/e
/ije povio. ;a vjeruje u 1oga koji +uje &ol va/i4
napaćeni4 du/a i vidi va/a uneirena srca.

7jeruje u Knjigu koja +ini vas i ene &raćo

jednaki pred sunce. 7jeruje u u+enja koja
oslo&a2aju vas i ene ro&ovanja ljudia i koja
oslo&a2aju okova sve nas na elji, avi+aju
1oji4 poslanika.
1io sa pas!ir u saos!anu. Moje saovanje s

nijeo s!oko u irnoj s!epi nije i a!vorilo
o+i pred !e/ko !ragedijo koju vi, io volje,
preds!avlja!e u poljia6 u/i i nisu a+epljene a
krik
sa o+aja /!o dopire i
ja u saos!anu i vis!raćara. 34va!io
na poljia s!adosa da
ovaca
koje ide a prodrljivi vuko u njegovu ja&inu6
as!ao sa nasred pu!a i avapio u pooć. "ada
je vuk pojurio na e i gra&io e o/!ri u&ia,
a!i e o!jerao kako oj krik ne &i uneirio
s!ado koje &i se ujogunilo i u s!ra4u na sve
s!rane
gladnogra&jealo, !e njega os!avilo saog i
u noćnoj !ini.
Podnosio sa !anovanje, glad i e2 radi

prane is!ine koju sa vidio krvlju ispisanu na
va/i licia6 !rpio sa kanu, &i+evanje i
isijavanje jer sa va/i !i4i udasia
posudio vapijući i &olni krik unu!ar saos!ana.
Me2u!i, nikada se nisa pla/io, ni!i i je
sr+anos! popus!ila, jer je va/ &olni vapaj slijedio
oju du/u i ulijevao i snagu, oilio i
progons!vo, ponienje i sr!.
3ada se pi!a!e: *ada so !o o&espravljeni

avapili i koji se !o pojedinac od nas odvaio

o!vori!i us!a ;a va odgovara: 7a/e du/e

o&espravljene vape svakog dana, va/a srca
neu!je/no pooć !rae svake noći, ali vi ne +uje!e
ni svoje4rop!aj,
vlas!i!i du/e ni ali
svoja
ga srca,
+uju jer
onisar!nik
/!o sjedenepored
+uje
njegove pos!elje6 aklana p!ica ska+e nesvjesno i
io svoje volje, ali su svjesni oni /!o je
proa!raju.
*ada !ijeko dana ne uda4nu va/e napaćene

du/e Da licijepajući
ops!anko uju!ro kada
va vas
veo &udi
sna nanagon
o+iaai
odvodeći vas kao ro&lje na polja Da li u podne
kada eli!e sjes!i u sjenu drveća da &is!e i&jegli
plaene sun+eve s!relice, ali sjes!i ne oe!e
Da li uve+er kada se gladni vraća!e svoji
kućaa, ali ne nalai!e ni/!a osi su4a kru4a i
us!ajale
kaene vode Da i lineirno
pos!elje noću kada uornialijee!e
spava!e, +i vana
san sklopi o+i, u snu +uje!e /ej4ov glas koji va
odvanja u u/ia 8 koje do&a godine ne kukaju
va/a nesre!na srca Da li u proljeće kada priroda
odijeva novo ru4o, a vi ilai!e gleda!i njene
dronjke Da li lje!i kada skuplja!e sje!vu, u&ire!e
plodove na gunia
nepravedni4 i puni!e
gospodara, 4a&are
a auvra! va/i4
do&ija!e
sao slau i !ravu Da li ujesen kada &ere!e
plodove, cijedi!e grode, a od !oga do&ija!e sao
o!pa!ke 5li ujesen kada u&ire!e plodove i cijedi!e
grode, a od !oga do&ija!e sao os!a!ke 5li ii
kada vas vrijee op!erećuje, 4ladnoća i s!uden
progone u kućerine
u ognji/!a avijene
pres!ravljeno snijego,&ijes
oslu/kujući pa sjedi!e
&ure i

nevreena
"akav je va/ ivo!, &ijednici. "o je noć koja va

je du/e na!krilila, nesre!nici. "o je va/e ponienje
i nevolja, jadnici. "o je !aj neprekidni i &olni krik
koji sa +uo kako dopire i va/i4 srca, pa sa se
!rgnuo, po&unio pro!iv redovnika i od&io vjerova!i
u nji4ov na+in ivo!a. Os!ao sa usaljen i
ugnje!avan radi vas i radi pravde. 84apsili su e
kao opasnog nevjernika i pro!jerali i saos!ana,
pa sa po/ao
poije/a!i dijeli!i
svoje sueva/u nesreću%a!o
s va/ia. i ivje!i
e u vas,
svea-
nog iru+i/e va/e oćno neprija!elju koji
gra&i va/a do&ra i ivi kao &oga!a/ od va/e
iovine, koji puni svoj veliki eludac va/i
plodovia.
%ar e2u vaa nea s!ariji4 ljudi koji naju da

elja koju o&ra2uje!e a +ije prinose ne uia!e
pripada vaa, da ju je prigra&io o!ac /ej4a #&asa
od va/i4 o+eva u vrijee kada se akon ispisivao
o/!rico a+a %ar nis!e +uli da su redovnici
pod+inili va/e pre!ke, agospodarili nji4ovi
njivaa i vinogradia u vrijee kada su
apovijes!i vjere ispisivane usnaa svećenika
%ar ne na!e da se preds!avnici vjere i uglednici
po!poau da &i vas pod+inili i poniili, da &i va
krv prolili *oje u/karcu od vas svećenik nije
povio vra! pred gospodare polja Na koju va/u
enu nije podviknuo gospodar polja i !jerao je da
slu/a volju svećenika

=uli s!e već da je 1og kaao prvo +ovjeku:

>%noje svoga +ela jes! će/ svoj kru4.? %a/!o,
onda, /ej4 #&as jede svoj kru4 ara2en noje
va/i4
li 1og+ela i vino poije/ano
odlikovao s va/ii suaa
!oga +ovjeka u+inio ga;e
gospodare jo/ dok je &io u aj+inoj u!ro&i 5li se
na vas 1og nalju!io &og nekog nepona!og
grije4a pa vas u ovaj ivo! poslao da &is!e
sakupljali plodove s polja, a jeli sao !rnje, da
&is!e gradili velelijepne dvorce a s!anovali sao
u !ro/ni kućaa
=uli s!e već da je 5sus *ris! rekao svoji
u+enicia: >1espla!no s!e do&ili, &espla!no i
daj!e6 ne prisvajaj!e sre&ro, la!o ni &akar u
svoji jes!ia.? *oje onda propovijedi
dopu/!aju redovnicia i svećenicia da prodaju
svoje
oli!e oli!ve
u noćnoji u!je4e
!i/inia govoreći:
sre&ro i la!o
>Daj 7i se
na,
$ospode, kru4 na/ svagda/nji?, a $ospod va je
darovao ovu elju da va daje sasvi dovoljno
kru4a. ;e li on darovao preds!avnike vladajući4
krugova da va kru4 o!iaju Proklinje!e ;udu jer
je a sre&ro i la!o idao svoga gospodara, a
a/!o
danaonda &lagosilja!e
Nesre!ni ;uda one
se koji ga idaju
pokajao &ogsvakoga
svoga
grije4a pa se o&jesio, a ovi drugi idu ispred vas
udignu!i4 glava i dugi4 eki4 sku!a, sa la!ni
ogrlicaa i skupocjeni prs!enje. 8+i!e djecu
da vole *ris!ovo lju&avlju, a kako i4 oe!e
u+i!i da &udu skru/eni pred onia koji ga re,
koji
%nanoavjere
va kuju
je dapro!iv njegova
su 5susovi u+enja iu&ijeni
iaslanici apisai

kaenovani da &i u vaa oivjeli Du4 3ve!i, a je

li va nano da redovnici i svećenici u&ijaju va/e
du/e da &i ivjeli uivajući u va/i do&ria, da &i
uivali uu veckanju
jadnici, va/i4
ivo! prepun okovai ni/!avnos!i,
ponienja 9!o vas !jera,
!e
s!alno kle+i!e pred s!ra/ni idolo koga
licejerje i la podigo/e na gro&ovia va/i4
predaka Nad koji !o silni &lago &dije!e
svojo skru/eno/ću da &is!e ga os!avili u
naslije2e svoji po!ocia
Du/e su va u /aci svećenika, !ijela su va u

kandaa suca, srca su va u !ini o+aja i !uge.
9!o va onda u ivo!u oogućuje da na !o
prs!o upire!e i kae!e: >Ovo je na/e0? %na!e li,
vi /!o se pod+injava!e, !ko je svećenik pred koji
osjeća!e s!ra4opo/!ovanje i koga pos!avlja!e kao
!u!ora nadenajsve!iji
Poslu/aj!e !ajnaa
- o&jasni! ću va /!osvoje du/e
osjeća!e, a
pla/i!e se da !o pokae!e.
"o je vjerolonik kojeu kr/ćani daju 3ve!o

Piso pre!varajući ga !ako u reu u koju 4va!a
nji4ovu iovinu6 licejer kojeu vjernici oko
vra!a vje/aju lijepi kri, a on od njega pravi o/!ru
sa&lju i idie je nad nji4ovi glavaa6 nasilnik
kojeu nejaki predaju svoje vra!ove, a on na nji4
s!avlja ulare i ude, na nji4 s!avlja +eli+nu ruku i
ne os!avlja i4 dok se ne sloe kao glinena
posuda i u pra4 se ne pre!vore.
"o je lju!i!i vuk koji ulai u o&or !ako da pas!ir

isli da je janje dok ne aspi spokojno, a +i

padne rak ska+e na ovce i davi i4 jednu po
jednu.
"o je prodrljivac koji po/!uje !rpeu vi/e i od

saog ol!ara6 po4lepnik koji će a dinaro o!ići i
u deonsku pećinu, si/e krv ljudia kao /!o
pus!injski pijesak upija kapi ki/e6 /kr!ica koji i
vlas!i!i da4 +uva, a ne ali ono /!o njeu ne
!re&a.
"o je lisac koji se provla+i kro puko!ine na idu,

a ilai sao kada kuća padne6 lopua kaena
srca koji će i/+upa!i dinar i od udovica, a nov+ić
od siro+e!a.
"o je +udno s!vorenje koje ia orlovski kljun,

!igrove kande, u&e 4ijene i dodir ije.
Odui!e u Knjigu, pocijepaj!e odjeću,
po+upaj!e &radu, radi!e s nji /!o god 4oće!e, a
onda u s!avi!e dinar na dlan - on će va
opros!i!i i s lju&avlju se osje4nu!i6 udari!e ga po
o&rau, pljuni!e u lice, /iju u avrni!e, a!i ga
posadi!e a svoju !rpeu i on će a&oravi!i, klica!i,
pojas će odvea!i da napuni eludac va/i jelo
i piće6 4uli!e ie njegovoga 1oga, od&aci!e
njegovu ideologiju, podsje4uj!e se njegovo
vjerovanju, a!i u po/alji!e &okal vina ili
ko/aru voća - on će va opros!i!i, opravda!i vas
pred 1ogo i ljudia.
On ugleda enu i okreće glavu govoreći glasno:

>Odlai od ene, kćeri 1a&ilona0 ? %a!i !i4o

rai/lja: >1rak je &olji od po!iskivanja s!ras!i.?
8gleda ladiće i djevojke koji idu u povorci
lju&avi, !e podie
sae gados!i0 3vepogled prea ne&u
je pokvareno i kli+e: >3ve
pod kapo
ne&esko0? %a!i kri/o udi/e: >Neka
propadnu akoni, neka nes!anu o&i+aji koji e
udalji/e od slas!i ivo!a, koji e li/i/e njegovi4
rados!i.? O&raća se ljudia ci!irajući: >Ne
okrivljuj!e da ne &is!e &ili okrivljeni.? Me2u!i, on
surovo
njegoviokrivljuje
porocia,svedu/e
one /!o se podruguju
i o!prea u pakao
prije nego /!o i4 sr! o!rgne od ivo!a, o&raća i
se povreeno podiući pogled uvis dok njegova
isao kao ija
gie oko va/i4 depova, !e va dovikuje:
>Djeco oja i sinovi oji?, a pri !oe nea
o+inski4 osjećanja,
+edo, ni!i nea
dije!e nosi na na usnaaReći
rukaa. osije4a
će vaa
oda4ujući glavo s gnu/anje: >8dignio se
inad ovosvje!ski4 do&ara jer na/i ivo!i nes!aju
popu! agle?6 ako &olje pogleda!e, vidje! će!e
kako se +vrs!o dri a sku!e ivo!a, kako u se
4va!a a vje2e, aleći a ju+era/nji dano,
s!ra4ujući &og dan
eljno o+ekujući &rog prolaska dana/njeg dana,
su!ra/nji.
On !rai od vas do&ro+ins!vo, a &oga!iji je nego

vi. #ko u poi!ivno odgovori!e, javno će vas
&lagosilja!i, a ako od&ije!e !ajno će vas prokle!i. 8
4rau govori u ie siroa4a i oni4 koji su u
nudi, doko+ia
njegovi oko njegove
pruajukuće
ruke vape gladni6
prosjaci, pred
a on ne

+uje i ne vidi... Prodaje svoju oli!vu, a !ko ne

kupi &i! će nevjernik u 1oga i Njegove poslanike,
&i! će li/en raja i &lagoda!i.
"o je s!vorenje koje vas as!ra/uje, kr/ćani. "o je

!aj redovnik koji va krv sisa, &ijednici. "o je
svećenik koji se desno kria, a lijevo vas a
srce uia. "o je &iskup koga vi pos!avlja!e kao
slugu, a on pos!aje gospodar6 &lagosilja!e ga kao
sveca, a on pos!aje so!ona6 veli+a!e ga kao
as!upnika, a on pos!aje kao !e/ki jara.
"o je sjena koja va du/e pra!i od kada do2u na
ovaj svije! pa dok se ne vra!e u vje+nos!. "o je
+ovjek koji ove noći do2e da ene op!ui i ocrni
a!o /!o se oj du4 po&unio pro!iv neprija!elja
5susa *ris!a koji vas je volio i svojo &raćo
naivao, pa je &og vas raspe! &io...
Lice sveanog ladića se oari, jer osje!i kako
se &ude du/e njegovi4 slu/alaca. On vidje
djelovanje svoji4 rije+i na licia ljudi koji su ga
gledali, pa podie glas i nas!avi:
- =uli s!e, &raćo, da je eir Ein al-9i4a&i

pos!avio /ej4a #&asa a gospodara ovog sela.
"ako2er s!e +uli da je vladar pos!avio eira da
upravlja Li&anono. # jes!e li +uli ili vidjeli 3ilu
koja je vladara u+inila gospodare ove carevine
7i nis!e vidjeli !u 3ilu o!jelovljenu, ni!i s!e je +uli
da govori, ali osjeća!e da pos!oji du&oko u va/i
du/aa6 pred njo se oleći, klanja!e se i

doiva!e je rije+ia: >$ospode na/ koji jesi na

ne&esia.?
Da, va/ O!ac ne&eski je !aj koji pos!avlja careve

i eire i On je sveogući. Me2u!i, vjeruje!e li
da va/ O!ac koji vas voli i pou+ava pu!evia
5s!ine posredovanje svoji4 poslanika eli da
&ude!e ugnje!avani i ponieni 7jeruje!e li da 1og
koji u o&lacia /alje ki/u, i sjeenja ivodi
raslinje, i cvje!ova ravija plodove, da On eli da
&ude!e gladni
vas pos!ao i oalovaeni
napu4an a!o da
i da &i uivao &i jedanli od
7jeruje!e da
7je+ni Du4, koji va je darovao lju&av prea
eni, lju&av prea djeci, sailos! prea
&linje, pos!avlja va surovog gospodara koji
nad vaa +ini nasilje i pre!vara vas u ro&ove
7jeruje!e li da 7je+ni %akoni koji va +ine
drago
drago svje!los! ivo!a7jeruje!e
!au sr!i /alju nekoga
li da!kojeva +ini
Priroda
poslala odre2ene sile u va/a !ijela da &i vas
pod+inila nejakia
7i ne vjeruje!e u !e s!vari, jer ako &is!e !ako

vjerovali, pos!ali &is!e oni koji ne vjeruju u
&oansku is!inu, koji ne vjeruju u 3vje!los! 5s!ine
/!o sija svi ljudia. 9!o vas, onda, !jera da
poae!e likovcu pro!iv sai4 se&e %a/!o se
pla/i!e volje 1oga koji vas je slo&odne poslao na
ovaj svije!, a vi pos!aje!e ro&ovi onia koji se
&une pro!iv njegovi4 akona *ako će!e podići
pogled prea silnoe 1ogu i nava!i $a Oce, a
a!i povi!i vra!ove pred nejaki +ovjeko koga

ove!e gospodare *ako ogu &i!i adovoljna

1oja djeca !ie da &udu ljudski ro&ovi %ar vas
5sus nije navao &raćo, a sada vas /ej4 #&as
naiva
&odni slugaa %ari 5s!ine,
ljudia Du4a vas 5sus nijevas
a sada u+inio
eir slo-
+ini
ro&ovia nepravde i pokvarenos!i
%ar va 5sus nije podigao glave prea ne&e-

sia, a vi i4 ka elji spu/!a!e %ar nije 5sus ulio
svje!los! u va/a srca, a vi i4 uranja!e u !au
1og je poslao va/e du/e u ovaj ivo! kao &li-

s!avu raku koja ras!e u sponaju, pos!aje jo/
ljep/i o!krivanje !ajni dana i noći, pa a/!o ga
asipa!e pepelo da &i se ugasio 1og je va/i
du/aa darovao krila da &is!e njia plovili
pros!rans!via lju&avi i slo&ode, a a/!o i4 vi
svoji rukaa podveuje!e i kao insek!i po
eljinoj kori gie!e 1og je u va/a srca asijao
sjeenje sreće, a a/!o ga vadi!e i na s!ijenu
&aca!e da ga vrane poo&lju i ranesu vje!rovi
1og va je dao sinove i kćeri da &is!e i4 upu!ili
pu!e 5s!ine, da &is!e i srca ispunili 4inaa
8niveruu, os!avili i rados! ivljenja u
dragocjeno naslije2e, a a/!o i4 vi u&ija!e i a
so&o os!avlja!e kao pokojnike, kao !u2ince u
vlas!i!oe avi+aju, kao nesre!nike pred sai
sunce %ar nije o!ac koji svog slo&odnog sina
os!avi kao ro&a nalik na oca od koga sin !rai
kru4a, a on u kaen daje %ar nis!e vidjeli kako
poljske p!ice u+e svoje p!iće da le!e, a a/!o vi
svoju djecu u+i!e da vuku okove i lance %ar nis!e

vidjeli kako poljsko cvijeće sun+evoj svje!los!i

nudi svoje sjeenje, a a/!o vi svoju djecu
predaje!e 4ladnoj !ini
alil u/u!je a !renu!ak, kao da su njegove isli

i osjećaji odveć porasli, ra/irili se, !oliko da se
vi/e nisu ogli odjenu!i rije+ia, a a!i re+e
!i/i glaso:
- Rije+i koje s!e +uli od ene ove noći jesu rije+i

&og koji4 su e redovnici pro!jerali6 du4 +ije s!e
!reperenje osje!ili u svoji srcia jes! du4 koji
e sveanog pred vas doveo.. #ko na e sko+i
gospodar va/i4 polja i svećenik va/e crkve, i ako
e u&iju, urije! ću sre!an i rados!an, jer !ie
/!o sa pokaao is!inu koju ugnje!a+i ne ogu
u4apsi!i kao s!ra/nog kriinalca ivr/io sa volju
svoga i va/eg "vorca.
alil je govorio vonki glaso i o+aravajući
!ono koji je u&u2ivao srca ljudi /!o su ga
proa!rali s +u2enje nalik na +u2enje slijepca
kada odjedno progleda. "aj !on je udrao du/e
ena koje su ne!reice gledale o+ia puni
sua. 9ej4 #&as i al-uri dr4!ali su od &ijesa i
previjali se kao da lee na pos!elji od !rnja. O&a
su poku/avala prekinu!i ladićev govor, ali nisu
ogla, jer je on svje!ini govorio uvi/eno
snago koja je odlu+no/ću nalikovala na oluju, a
njeno/ću na la4or.
*ada avr/i govor, alil ods!upi alo i s!ade

pored Ra4ele i Merje. "ada avlada du&oka

!i/ina, kao da je Du4 /!o je lepr/ao po cijeloj
velikoj pros!oriji usjerio pogled seljana na neko
daleko
/ej4u i jes!o, kaokoji
svećeniku da je
su odueo
dr4!ali isao i volju
pred svojo
uneireno savje/ću.
9ej4 #&as us!ade, lice u se na!u/!i i pro&lijedi,

pa prigu/eni glaso podviknu na ljude /!o su
s!ajali oko njega:
- 9!o je s vaa, psi ;esu li va srca prepukla,

ili va se ivo! u !ijelia ugasio, pa nis!e u s!anju
ras!rgnu!i ovog nevjernika ;e li du4 ovog so!one
opsjeo va/e du/e i svojo paklensko +arolijo
sveao va ruke pa u ni/!a ne oe!e
Nakon !i4 rije+i, /ej4 !rgnu sa&lju pored se&e i

nasrnu na sveanog ladića da ga udari njoe,
ali is!upi jedan snaan u/karac i irno u se
supro!s!avi:
- 3!avi sa&lju u korice, gospodaru, jer će

s!rada!i onaj !ko po!egne sa&lju.
9ej4 #&as adr4!a, sa&lja u ispade i ruke i on

povika:
- %ar se jadni sluga supro!s!avlja svoe gos-

podaru

- Poudani sluga - odgovori +ovjek - ne sudjeluje

sa svoji gospodare u lu i nasilju. Ovaj ladić
nije govorio ni/!a osi onog /!o je pravo6 ovi
ljudia je govorio sao is!inu.
Drugi u/karac is!upi i re+e:
- Ovaj ladić nije rekao ni/!a /!o &i a4!ijevalo

sudenje. %a/!o ga progoni!e
- Nije u+inio sve!ogr2e, ni!i je &ogo4ulio. %a/!o

ga ove!e nevjerniko - upi!a jedna ena
visoki !ono.
"ada se i Ra4ela odvai, is!upi i re+e:
- Ovaj
nas. "ko ladić govori
njeu eli lo, na/i
na/ je jeiko i ali &og
neprija!elj.
9ej4 #&as a/kripa u&ia:
- 5 !i se &uni/, posrnula udovice %ar si

a&oravila /!o se dogodilo !voe suprugu kada
se po&unio pro!iv ene prije pe! godina
Ra4ela du&oko uda4nu kada +u ove rije+i, pa
adr4!a kao ne!ko !ko je upravo o!krio s!ra/nu
!ajnu. %a!i se okrenu prisu!nia i povika i sveg
glasa:
- ;es!e li +uli 8&ojica prinaje svoje lodjelo u

nas!upu &ijesa %ar se ne sjeća!e oga supruga

koga su na/li r!vog u polju 8alud s!e !raili
u&ojicu jer se nalaio skriven e2u idovia. %ar
se
%arnenis!e
sjeća!e da kako
+uli je ojgovori
suprug o&ioporocia
4ra&ar +ovjek
/ej4a
#&asa, kri!iira njegove pos!upke &uneći se pro!iv
njegove surovos!i
Evo, ne&o je o!krilo u&ojicu va/eg susjeda i

&ra!a, i dovelo ga pred vas. Pogledaj!e ga i +i!aj!e
lo+in ispisan
Pogledaj!e kako na njegovo
se upla/io. &lijedo
7idi!e kako je licu.
lice
pokrio rukaa da va ne &i u o+i gledao.
Pogledaj!e oćnog gospodara kako dr4!i kao
sloljena !rska. Pogledaj!e oćnog silnika /!o
dr4!i popu! ro&a koji je pogrije/io. 1og va je
neo+ekivano o!krio !ajne ovog u&ojice kojega se
vi pla/i!e,
u+inila o!krio va
udovico, je opaku
a oju du/u koja je ene
kćer siro+e!o.
Ra4ela je vikala, njene rije+i su kao groovi

udarale u glavu /ej4a #&asa, u/karci su gala-
ili, a enska vika u je u glavu udarala popu!
plaena. 3većenik ga ue a ruku i vra!i na
naslonja+, a!i dr4!avi glaso pova sluge:
- %gra&i!e ovu enu koja naprasno op!uuje
va/eg gospodara i odvuci!e je s ovi ladi
nevjerniko u ra+nu so&u. "ko va se odupre,
&i! će suu+esnik u lo+inu, iopćen i sve!e crkve
kao i nji4 dvoje.

3luge se ne poaknu/e s jes!a. Nisu arili a

svećenikova nare2enja, već os!ado/e nepokre!ni,
agledani u sveanog alila, !e u Ra4elu i Merje
koje su s!ajale
kao krila koja je supravo
njegove lijevedai pole!i
o!vorio desnei s!rane,
aplovi
pu! o&laka.
3većeniku je &rada dr4!ala od gnjeva:
- %ar ne vjeruje!e u ilos! svoga gospodara,

neo!esanci
jednog %ar pres!upnika
ladog pori+e!e njegovu do&ro!ulaljive
i ravra!ne &og
ene
Najs!ariji sluga odgovori:
- 3luili so /ej4a #&asa a kru4 i krov nad

glavo, ali u nikada niso &ili ro&ovi. 3luga
skinu ogr!a+ i arau s glave, poloi i4 pred
/ej4a i dodade:
- Ne eli se odijeva!i ovo poniavajućo

odjećo a!o da &i i du/a pa!ila u kući krvnika.
Na is!i na+in pos!upi/e i os!ale sluge, !e se

priklju+i/e svje!ini s ora+je slo&ode i
i&avljenja na licia.
7idjev/i /!o su u+inili i osjećajući da njegova

lana vlas! nes!aje, al-uri 5ljas ia2e i kuće
proklinjući +as kada je alil do/ao u selo.

"ada is!upi jedan +ovjek, odvea alila, pogleda

/ej4a #&asa klonulog na naslonja+u i re+e
odrje/i!o:
- Mladić koga si sveanog doveo da &i u sudio

kao pres!upniku osvije!lio je na/a ra+na srca i
usjerio na poglede ka pu!u is!ine i sponaje6
siro!a udovica koju si navao ravra!no
laljivico o!krila na je s!ra/nu !ajnu prikrivanu
pe! godina. Mi so po4i!ali u ovu kuću radi osude
nevinoga
progledali,i progona pravednoga.
kada na 3ada!voj
je ne&o o!krilo kada so
s!ra/ni
lo+in i !voje surove nepravde os!avljao !e
saog: nećeo !i sudi!i, nećeo !e a&oravi!i,
nećeo !e ali!i, ali ćeo !e os!avi!i i od ne&a
!rai!i da s !o&o u+ini prea svojoj volji.
Mu/karci i ene u velikoj odaji aaori/e.

Ne!ko re+e:
- Po2io s ovoga jes!a uprljanog grijesia i

krenio svoji kućaa.
Drugi povika:
- Po2io a ladiće u Ra4elinu kuću i

poslu/ajo njenu u!je/nu pri+u0
- Morao radi!i kako alil 4oće - glasno re+e

!reći. - On &olje od nas na /!o na !re&a.
- #ko elio pravdu i pravi+nos! F dodade ne!ko

- po2io su!ra eiru Einu, uponajo ga s

pres!upia /ej4a #&asa i !raio da ga kani.
- "re&ao uilos!ivi!i eira - +ulo se s druge

s!rane - i aoli!i ga da alila pos!avi a svoga
preds!avnika u selu.
- "re&ao se &iskupu ali!i na al-uri 5ljasa -

re+e ne!ko - jer je on sa /ej4o sudjelovao u
svi njegovi nedjelia.
Dok su !ako glasovi dopirali sa svi4 s!rana i kao

o/!re s!relice a&adale se u /ej4ove grudi,
alil podie ruku, u/u!ka goilu jedni
pokre!o i pova i4:
- 3lu/aj!e i gledaj!e, &raćo. Neoj!e uri!i. 8

ie svoje lju&avi vas oli da ne ide!e eiru: on
neće &i!i pravi+niji prea vaa nego /ej4, jer
vijeri se e2uso&no ne u&ijaju. Neoj!e se ali!i
na svećenika njegovo s!arje/ini, jer s!arje/ina
na da se ru/i kuća koja se dijeli na sas!avne
dijelove. Ne !rai!e da &ude guvernerov
preds!avnik u ovoe selu, jer poudani sluga ne
eli poaga!i lu gospodaru. #ko sa dos!ojan
va/e lju&avi i suosjećanja, pus!i!e e da ivi
e2u vaa6 da sudjeluje u va/i ivo!ni
rados!ia i !ugaa6 da dijeli s vaa posao u
polju i odor u kućaa, jer ako ne &i4 &io jedan
od vas, &io &i4 kao oni licejeri koji propovijedaju
vrlinu, a +ine sao lo.

# sada kada sa s!avio sjekiru na s!a&lo,

os!avio /ej4a #&asa da s!oji na sudu svoje
savjes!i pred prijes!olje 1oga +ije sunce o&a-
sjava i do&re i le.
Nakon !i4 rije+i, alil ia2e, a a nji po2e i
asa, kao da u njegovoj li+nos!i ia nekakva
snaga koja privla+i poglede. 9ej4 os!ade sa kao
sru/eni !oranj, &olan kao po&ije2eni vojskovo2a.
*ada narod s!ie u crkvu, jesec je već &io
ia/ao iaalil
po ne&u. 4orion!a i prosipao
se okrenu, sre&renu
pogleda svje!los!
lica u/karaca
i ena okrenu!i4 prea njeu i du/a u se
pokrenu, kao da je u !i siro!i seljania
prona/ao si&ol o&espravljeni4 naroda, kao da je
u !i s!raćaraa ogrnu!i ledeni snijego
vidio si&ol ealja ogreli4 u ponienju i
nesreći.
%as!av/i popu! proroka koji oslu/kuje glas
generacija, on proijeni ira lica i /iro o!vori
o+i, kao da u je du/a upravo sagledala sve
narode 5s!oka koji vuku okove rops!va kro doline,
pa podie o&je ruke uvis i re+e glaso koji je
podsjećao na 4uku valova:
- 5 ovi4 najdu&lji4 du&ina doivao !e, o
3lo&odo, i poslu/aj nas. 5 ove !ine dieo
svoje ruke prea !e&i - pogledaj nas. Na ovoe
snijegu sjedio pred !o&o, siluj na se. Pred
!voji ipoan!ni prijes!olje s!ojio sada
noseći na !ijelia odjeću svoji4 predaka uprskanu

krvlju, svoje osjećaje apra/ujeo eljo s

gro&ova poije/ano s nji4ovi os!acia,
nosio sa&lje arivane u nji4ova srca, podieo
koplja
koji sukoja su i
nji4ove u grudi
noge udarala,ispu/!ao
uni/!avali, vu+eo okove
krike
koji su nji4ova grla ranjavali, vapio vapajia
koji su !inu nji4ovi4 !anica ispunjavali,
olio oli!ve koje su dopirale i nji4ovi4
ranjeni4 srca, a!o nas poslu/aj, o 3lo&odo0
Od ivora
vapaji du/a Nila do u/ća
ajedno EuAra!a,
s kricia do !e&e
&edana6 dopiru
s krajeva
Poluo!oka do vr4a Li&anona k !e&i se pruaju ruke
dr4!eći u &or&i sa srću6 s o&ala %aljeva do
nakraj 3a4are u !e&e gledaju o+i... Osvrni se,
3lo&odo, i pogledaj nas0
8 ku!ovia s!raćara podignu!i4 u siroa/!vu i

&ijedi pred !o&o &iju srca6 u kućaa asjeli u
!ini nenanja i !upos!i !e&i se predaju srca6 u
ku!ovia kuća prekriveni4 aglo nesreće i
despo!ia k !e&i s!ree du/e - a!o nas,
3lo&odo, pogledaj i siluj na se.
8 /kolaa i &i&lio!ekaa s !o&o !ajno &esjedi

nesre!na lados!6 u crkvaa i daijaa k !e&i
!ei napu/!ena Knjiga; u sudnicaa i
parlaen!ia !voju pooć !rai akon apu/!eni.
3aali se, 3lo&odo, i i&avi nas0 Na na/i !ijesni
ulicaa !rgovac prodaje svoje vrijee da &i
aradu predao lopuaa sa %apada, a ne onoe
!ko je iskren prea njeu. Na na/i neplodni

poljia seljak kopa elju nok!ia, sije sjee

svoga srca, na!apa ga suaa, a u&ire sao
!rnje, a raliku od onoga !ko ga je pou+io. *ro
na/e
ralikusu4e
od doline
onoga&eduin
!ko gaidesaalijeva.
gol, &os i gladan, a
Progovori,
3lo&odo, i pou+i nas0
Na/e ovce pasu !rnje i /i&lje ujes!o cvje!ova i

!rave, na/a !elad &rs!i granje ujes!o sijena, na/i
konji jedu slau ujes!o o&i - po4i!aj, 3lo&odo, i
i&avi nas.
Oduvijek na noćna !ina du/e na!kriva - kada
će svanu!i ora 5 !anice u !anicu !ijela na
prelae, generacije pored nas s podsije4o
prolae - dokle ćeo podnosi!i podsije4
generacija 5 !e/kog jara u jo/ !ei jara na/e
/ije prelae, a idaleka nas drugi narodi gledaju
sijući na se - dokle ćeo slui!i a podsije4
drugi narodia 5 okova u okove na/e noge
prelae, ni!i okovi nes!aju ni!i i iuireo -
dokle ćeo ivje!i Od egipa!skog suanjs!va k
&a&ilonsko rops!vu, k perijskoj surovos!i, k
sluenju $rcia, k riskoj despociji, k
ongolskoj !iraniji, k europskoj po4lepi - kuda !o
ideo i kada ćeo najad granicu prijeći
5 kandi Aaraonovi4 u /ape Na&ukodonosora, u

kande #leksandrove, pod a+eve eroda
7elikog, u kande Neronove, pod u&e Gavolove -
u +ije !o ruke sada ideo, kada ćeo najad do
sr!i dospje!i i od glu4oće ni/!avila se odori!i

3nago na/i4 i/ica podigo/e s!u&e 4raova i

&ogoolja u slavu svoji4 &ogova, na na/i
plećia
idove inosili
kulesuradi
elju i kaenje
oja+anja da &i saidali
vlas!i!e a/!i!e,
snago na/i4 !ijela sagradi/e piraide da &i
svoja vreena ovjekovje+ili - dokle ćeo gradi!i
dvorce i akove a ivje!i u s!raćaraa i
pećinaa, puni!i a&are i rinice a jes!i sao
&ijeli luk i spla+ine, !ka!i svilu i vunu a odijeva!i
sao gru&o sukno i dronjke
Pokvareno/ću i lukavs!vo ras!jerali su rod od
roda, udaljili grupu od grupe, ornuli plee
pleenu - dokle ćeo se rasipa!i popu! pepela u
s!ra/noj oluji, &ori!i se kao gladni ladi lavovi
pored ovoga !rupla
Da &i sa+uvali svoje !ronove i srca svoja sirili,

naoruali su Drue da se &ore pro!iv #rapa,
po!akli /ii!e na &or&u pro!iv suni!a, pokrenuli
*urde da kolju &eduine, po!akli usliane na
&or&u pro!iv kr/ćana. Dokle će se &ra! &ori!i
pro!iv &ra!a na aj+ini grudia, dokle će
susjed prije!i!i susjedu, dokle će se na 1oje o+i
udaljava!i kri od polujeseca
Poslu/aj nas, 3lo&odo0 Osvrni se, ajko svi4

ljudi, i pogledaj nas - i niso djeca neke od
!voji4 sulonica6 progovori jeiko nekog od nas,
jer jedna iskra pali su4u slau6 pro&udi lepe!o
svoji4 krila du/u na/eg +ovjeka, jer i i jednog

o&laka unja sijeva i u !renu osvje!ljava doline i

vr4ove planina6 ras!jeraj svojo snago ove
crne o&lake i spus!i se kao unja, kao ka!apul!
poru/i s!upove
lu&anjaa, prijes!olja
koji podignu!i4
su polaćeni na kos!ia ii
dad&inaa
poreia, ogreli u krvi i suaa. Poslu/aj nas,
3lo&odo6 siluj na se, ajko #!ene6 i&avi nas,
ses!ro Ria6 oslo&odi nas, prija!eljice ua6
pooi na, iljenice Mu4aeda6 pou+i nas,
nevjes!o *ris!ova6 oja+aj na srca da &iso
ivjeli ili osnai
nes!aneo, ruke na/i4
da i/+eneo neprija!elja da
i po+ineo0
alil je &esjedio ne&u dok su o+i seljana

ne!reice gledale u njega, osjećaji i se ilijevali
ajedno s njegovi opojni glaso, du/e i
le&djele s njegovi da4o, grudi i se nadiale
s+asu
o!kucajia njegovog
&io nji4ov, kao /!o srca - kao
su du/a da jeajedno.
i !ijelo u !oe
*ada avr/i &esjedu, okrenu se prea prisu!nia
i irno re+e:
- 3kupiso se ove noći u kući /ej4a #&asa da

&iso ugledali svje!los! danju6 nepravde nas
dovedo/e u ovaj 4ladni pros!or da &iso se
raujeli i jedni druge prigrlili, kao pilići pod
krilia 7je+noga Du4a. Neka sada sva!ko po2e u
pos!elju i spava o+ekujući susre! sa svoji
&ra!o uju!ro.
Nakon !i4 rije+i, alil po2e a Ra4elo i Merje

nji4ovoj kući. Narod se rai2e i sva!ko po2e

svoe dou rai/ljajući o onoe /!o je +uo i

vidio, osjećajući u du/i novi dodir ivo!a.
u Ne pro2e nogo
i&aa. 3pokoj vreena,
&aci svoj apla/!
svijeće
na se pogasi/e
selo, snovi
poneso/e du/e seljana os!avljajući du/u /ej4a
#&asa da &dije s noćni u!varaa, dr4!eći pred
vlas!i!i grijesia, pa!eći u +eljus!i vlas!i!i4
neira.

VIII
"ijeko dva jeseca alil je !o+io !ajne svoga
du4a u srca seljana govoreći i svakodnevno o
nji4ovi pravia i o&aveaa, slikajući i ivo!
po4lepni4 redovnika, ponavljajući pri+e o surovi
sucia. Na !aj na+in je ie2u svoji4 i nji4ovi4
osjećaja +inio +vrs!u sponu popu! vje+ni4 akona
koji ne&eska !ijela veuju jedno a drugo. Oni su
ga slu/ali s rado/ću koja je sli+ila na radovanje
edni4 polja pljusku ki/e.
Ponavljali su alilove rije+i u svoji so&aa,

&eskrajno odani njegovi ciljevia, a ne areći
a al-urija 5ljasa koji i se po+e ulagiva!i o!kako
je o&jelodanjen lo+in njegovog savenika /ej4a i
prilaeći i &lago kao vosak, a ranije je &io +vs!
kao raor.
9ej4a #&asa adesi neka du/evna &oles! sli+na

ludilu, !ako da je &esciljno /e!kao 4odnicia u

svojoj kući kao a!voreni !igar. Doivao je sluge i
sveg glasa, ali su u odgovarali sao idovi6
vikao je !raeći
nije dolaio pooćosi
u pooć od svoji4
siro!eljudi, ali u
supruge ni!ko
koja je
!rpjela &og njegove gru&e naravi is!o koliko su
seljani !rpjeli njegovu nepravdu i !iraniju. *ada
nas!upi/e dani pos!a i ne&o o&javi po4od
proljeća, /ej4ovi dani se okon+a/e kao iske
&ure nakon &olne i s!ra/ne agonije, on preinu,
du/a
naga u ode no/ena
aus!avila predvlas!i!i djelia da &i+ije
oni Prijes!olje se
pos!ojanje osjećao, a ne vidio ga. Railaila
su se i/ljenja seljana o uroku njegove sr!i.
;edni su govorili da je uro poreećen i poludio,
drugi da u je o+aj ivo! pou!io kada je igu&io
vlas! pa je ivr/io saou&ojs!vo. <ene koje su
odlaile
uevia!je/i!i
da je njegovu
uro od suprugu
s!ra4a, jerpri+ale
u se su
je
privi2enje 3uana al-Raija prikaivalo u odjeći
urljanoj krvlju, !e ga silo vuklo, u ponoć, na
jes!o na kojeu je na2en u&ijen prije pe!
godina.

***
Prolje!ni dani o&javi/e je/!ania !oga sela
!ajne lju&avi ie2u alilove du/e i du/e
Merjeine, kćeri Ra4eline, +ija su lica &lis!ala od
rados!i, srca poigravala od iline. 3eljani se vi/e
nisu pla/ili odlaska ladića koji i uvede srca u

ocean veći od nji4ovog okruenja. Radosno su

govorili jedan drugoe da će i alil pos!a!i
dragi susjed i oiljeni e! svakoe od nji4.
*ada nas!upi vrijee e!ve, je/!ani ia2o/e na

polja i sakupi/e plodove na gunia. Ne &ija/e
vi/e /ej4a #&asa da gra&i e!vu i nosi je u svoje
a&are i rinice, već je svaki seljak u&irao e!vu
s polja koje je sa asijao i o&ra2ivao !ako da se
nji4ove s!raćare napuni/e i!o, o&i, vino i
ulje.
alil je dijelio s njia !rud i rados!i, poagao i
u skupljanju i!a, cije2enju gro2a i u&iranju
plodova. Od drugi4 se ralikovao sao svojo
lju&avlju i pregala/!vo.
Od !e
!oe godine
selu do dana/nji4
s rado/ću dana svaki
u&ire plodove s poljaseljak u
koje je
s uko asijao6 veselo skuplja plodove u
vr!ovia koje je s naporo aradio, !ako da je
elja pre/la u posjed onoga !ko je o&ra2uje.
3ada, kada je inulo pola s!oljeća od ovog

doga2aja i kada prolai
!reveni, pu!nik su Li&anonci
na svoepos!ali
pu!usasvi
kro
cedrovu /uu, aus!avlja se ragledavajući
ljepo!e !oga sela /!o kao nevjes!a sjedi na ivici
doline i vidi kako su njene s!raćare pos!ale lijepe
kuće okruene plodni poljia i eleni
vr!ovia.
#ko ne!ko upi!a je/!ane o doga2ajia

veani a /ej4a #&asa, odgovori! će u

pokaujući prea !ro/no kaenu i oronuli
idovia:
- "o je dvorac /ej4a #&asa i !o je njegova

povijes!.
#ko, pak, ne!ko upi!a a alila, podići će ruku

prea ne&u i reći:
- "ao &oravi na/ vrli alil, a njegovu povijes!

a&iljeili su na/i o+evi svije!li slovia na
s!ranicaa na/i4 srca, i vrijee i4 neće i-
&risa!i.

Dokumen - Tips Halil Dzubran Pobunjeni Dusi 561aac8f0355f

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dokumen - Tips Halil Dzubran Pobunjeni Dusi 561aac8f0355f

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

Preveo s arapskoga: dr. Esad Duraković

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

*oliko li je nesre!na ena koja se prene i

Re/id-&eg je &io eka srca i pleeni!, ali, popu!

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

nogi4 drugi4 3irijaca, nije pronicao ia s!vari,

"e oso&ine i !akav oral doprinijeli su da Re/id-

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

- 9!o !i se dogodilo, +ovje+e $dje je onaj

On e saaljivo pogleda, prisjećajući se lijepi4

- *ada +ovjek igu&i dragog prija!elja i osvrne se

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

srca, napaja/ je svje!lo svoji4 jenica, na+ini/

Posljednje rije+i je igovarao prigu/eni i &olni

- "o je ena. <ena koju sa ivukao i po!pune

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

<ena koju sa avolio, prelijepa p!ica koju sa

=ovjek u/u!je i pokri lice rukaa, kao da &i se

- "o je sve /!o ogu reći i ne pi!aj e ni/!a vi/e.

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

gospo2u 7ardu al-ani, i !o u jednoj siroa/noj

- Ranije se niso sreli, ali sa od drugi4 +ula

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

5ala sa osanaes! godina kada e sud&ina

3ve se !o doga2alo prije nego /!o se oj ivo!

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

/!o sa s4va!ila /!o su !i okovi i /!o su !i akoni -

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

jednoga ladića koji sa ide kro ivo!, sao!no

$ospo2a 7arda a !renu!ak u/u!je. %a!vorila je

- Ovi ljudi koji po!je+u i 7je+nos!i i vraćaju se u

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

sru+uje oganj srd&e i o&asipa je kle!vaa.

"o je !una pri+a koju rkle noći ispredaju u

Me2u!i, !rgnula sa se, od&acila &ojaljivos!

$ospo2a 7arda e pogleda du&oki pogledo,

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

- Reći će !i ljudi da je 7arda al-ani vjerolona i

"e/ko ono !ko sudi i !e/ko onoe koe se

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

Da, &ila sa pros!i!u!ka i pres!upnica u vrijee

$ospo2a 7arda se okrenu prea prooru, ruko

- Pogledaj ove lijepe kuće i visoke pala+e u kojia

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

$ospo2a 7arda e u4va!i a ruku i povede do

Pogledaj onaj dvorac s raorni s!upovia,

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

je i da pos!oji: ueo je lijepu lju&avnicu, a nju

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

u sa+uva ie i naslijedi njegova do&ra...

Pogledaj, a!i, onu kuću osaljenu u vr!o-

$ospo2a 7arda u/u!je nakra!ko. 3jedila je na

- "o su !e pala+e +iji s!anar ne &i4 eljela &i!i. "o

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

sa r!vovala nji4ovo prija!eljs!vo da &i4 spasila

5a/la sa i kuće Re/id-&ega Nuana kao ro&

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om

du&oko u +ovjeka !enju ka sreći, jer se

"o je oja pri+a, +ovje+e. "akvo je oje pri-

"o su nedaće koje sa pre&rodila dok nisa

"o je oja pri+a koju 1ejrućani sa!raju

5/21/2018 Ha lil Dž ubra n, Pobunje ni Dusi - slide pdf.c om