Oftalmologija- praktični

1. Određivanje vidne oštrine i refr. greške:

• Vidna oštrina je sposobnost oka da jasno vidi dvije odvojene tačke. Ispituje se svako
oko posebno, sa i bez korekcije što treba napisati na nalazu, visus oculi dextri/sinistri
(VOD ili VOS) cum/ sine correctione. Instrument je optotip, pacijent treba biti udaljen 6
m ili 3 m, ali tad koristi uvećalo, u nalazu se piše od 0,1- 0,6 ovisno koji red može vidjeti.
Npr. Ako vidi samo prvi red to je oštrina vida 0,1. Ako vidi svih 10 redova onda je oštrina
1. Ako vidi preko 10 redova: normalna pojava kod djece a kod odraslih pri korekciji znači
da se dioptrija prekorigovala. Ako ne vidi prvi red onda se broje prsti, BPPO: broj prstiju
pred očima, MRPO: mahanje pred očima. Na blizu- može li brojati prste svoje na 1/ 0,5/
0,2/ 0,1 m. Ako ne percipira svjetlost oštrina je 0.

Miopija (kratkovidnost) nastaje ili zbog povećane prelomne moći ili zbog izdužene očne
jabučice (češće), zrake se stiču ispred retine. Koriguje se konkavnim staklima ili
sočivima.

Hipermetropija nastaje ili zbog smanjene prelomne moći ili zbog skraćene očne jabučice,
zrake se stiču iza retine. Koriguje se konveksnim staklima ili sočivima.

Astigmatizam nastaje zbog različite zakrivljenosti rožnice ili leće. Optički aparat ne lomi
zrake jednako u svim meridijanima. Koriguje se cilindrima. Obično se cilindri ne
mijenjaju, kada se mijenjaju često može da upućuje na postojanje keratokonusa. Postoje 3
vrste astigmatizma: kornealni, lentikularni i retinalni.

Elektronsko određivanje dioptrije vrši se pomoću autokeratorefraktometra. Samo

orijentaciona metoda.

2. Oftalmoskopija: može biti direktna i indirektna.

Direktna: (vrši se onim ručnim oftalmoskopom)
Priprema: tamna prostorija, cikloplegične kapi, tupfer, direktni oftalmoskop,
fiziološka otopina Postupak: 1) Razgovor i objašnjenje pacijentu procedure 2)
Proširiti zjenice cikloplegičnim kapima 3) Izabrati odgovarajuće mjesto (tamna
prostorija) gdje će se procedura izvesti 4) Emetropizirati na oftalmoskopu svoju i
pacijentovu refrakcionu anomaliju 5) Pregledati očno dno, očni živac, krvne sudove i
žutu mrlju.
Na udaljenosti od metar se prvo nađe crveni refleks i onda se približava acijentu dok
ne vidimo očno dno.

Indirektna: pomoću Wolkove prizme ili preko onog uređaja što ide oko glave pa se
gleda kroz veću prizmu od Wolkove (to je samo spominjala da je ta metoda ne
zamjenjiva u vitroretinalnog hirurgiji za poređenje prije i nakon operacije.
Priprema: tamna prostorija, cikloplegične kapi, tupfer, Wolk leća od 90D, fiziološka
otopina, biomikroskop Postupak: 1) Razgovor i objašnjenje pacijentu procedure 2)
Proširiti zjenice cikloplegičnim kapima 3) Izabrati odgovarajuće mjesto (tamna
 prostorija) gdje će se procedura izvesti 4) Smjestiti pacijenta za biomikroskop 5)
Pregledati očno dno, očni živac, krvne sudove i žutu mrlju uz pomoć Wolkove leće u
direktnom procjepu 6) Isprati oko.

3. Subkonjuktivalne injekcije:

Daju se iz terapijskih ili dijagnostičkih razloga (npr atropin)

Objasnimo pacijentu proceduru, pacijent treba da je oslonjen na čvrstu podlogu.

Ukapa se tetrakain anestetik, sačeka nekoliko minuta i ponovo se ukapa da se oko u

potpunosti anestezira.

Pacijent gleda prema gore, spustimo donji kapak i upodručju forniksa gdje vidimo
duplikaturu konjuktive ubrizgavamo. Obično se daje garamicin+dexametazon. Koristi se
igla od 27 G. Nema potrebe da spiriramo jer nemamo šta da ostetimo, pošto je konjuktiva
dobro prokrvljena ako se izazove krvarenje to ništa ne znači. Isperemo antibiotskim
kapima oko i stavimo tupfer.

4. Parabulbarne injekcije:

Ista priprema, daje se dolje i temporalno, opipa se rub orbite. Pacijent gleda gore i na
kontra stranu. Položaj igle je prema podu orbite i kad se osjeti pod orbite tada lagano
ispravljamo iglu, aspiriramo da vidimo jesmo li u krvnom sudu i ubrizgamo. Obično see
daje neki depo preparat. Oko se ispre antibiotskim kapima.

5. Intravitrealne injekcije: obično se daje antiVEGF

Anesteziramo kapima oko, možemo naizmjenično davadi i povidon jod 5% i kapi

anestetik. Pacijent ima kapu i radi se u maloj op. Sali. Paacijent leži, ponovo se ukapa
anestetik (mada ovo u praksi nije bilo ovako ali je tako danas rekla). Ukapa se jod i opere
operativno polje povidon jodom, stavi se sterilna pokrivka sa otvorom za jedno oko.
Blefarostatom držimo otvoreno oko, izmjeri se 3.5mm od limba gore i temporalno
pomoću šestara (ima neka njihova spravica tačno izmjeri). Pacijenzt gleda dolje i
medijalno, Daje se u gornji temporalni ugao jer je tu pars plana retina, igla ide
tangencijalno i ubrizga se 0,1 ml (ne aspirira se ništa), jer toliko oko može da primi bez
da se poveća intraokularni pritisak. Ponovo se ispere jodom, izvrši se blaga kompresija na
oko štilom ili nekim instrumentom, stavi se tupfer.

6. Prošpricavanje suznih kanala:

• Prvo se aplicira lokalni anestetik tetrakain, potom pomoću sonde dilatira se punktum
kružnim pokretima prvo u vertikalnom, a zatim u horizontalnom smjeru, nakon dilatacije
uvodi se kanila kroz koju se špricom aplicira 10 ml fiziološke, garamicin I boja
fluorescein. Kod postojanja opstrukcije/ atrezije, sadržaj se vraća I to se vidi tako što dođe
do obojenja bojom. Ako se pri ovom postupku javi otpor kanili to je znak opstrukcije.
Ako pacijent prijavi da se sadržaj pojavio u nosu I u ždriijelu to je znak prohodnosti
kanala I ako osjeti gorčinu od garamicina.

*Kad je ovo radila nije bilo ovog fluorescina, osjeti se je li prohodno ili nije.

7. Ispitivanje kolornog vida

Rekla je da ima neki anomaloskop i Ishihara tablice.

Raspoznavanje boja se kvantitativno ispituje Ishiharinim pseudoizokromatskim

tablicama. To je niz tablica s brojevima na obojenim podlogama. I brojke i podloge
sastoje se od mnoštva obojenih kružića; boja brojeva i pripadajućih podloga je tako
odabrana da ih osoba s poremećenim kolornim vidom ne razlučuje. Njima se služimo
prvenstveno da bi razlučili zdrave osobe od onih s nekim poremećajem kolornog vida. Na
udaljenosti od tričetvrt metra pokazujemo pacijentu jednu po jednu tablicu i tražimo da
pročita broj na tablici. Za djecu i nepismene postoje dvije tablice gdje ispitanik treba
prstom pratiti prugu obojenih kružića.

8. LFC:

Priprema: tamna prostorija, cikloplegične kapi, tupfer i lokalni anestetik, Wolk superfield
leća od 90D ili trostrana prizma, fiziološka otopina, diodni laser sa biomikroskopom
Postupak: 1) Razgovor i objašnjenje pacijentu procedure i pismeni pristanak za proceduru
2) Proširiti zjenice cikloplegičnim kapima i anestezirati rožnicu 3) Izabrati odgovarajuće
mjesto (posebna tamna prostorija) gdje će se procedura izvesti 4) Smjestiti pacijenta za
biomikroskop 5) Pregledati očno dno, očni živac, krvne sudove i žutu mrlju uz pomoć
leće u direktnom procjepu, te izvršiti laser tretman prvo desnog pa onda lijevog oka
(ukoliko je potrebno) 6) Isprati oko.

Treba paziti da pečat ne pogodi makulu, ostade čovjek slijep. Ima i opcija panretinalna
laser fotokoagul, to se radi kod tromboze v. Centralis retinae.

Pomoću fluorescentne angiografije se ispita gdje ima curenje, tj krvarenje.

Za LFC se koristi diodni laser, postoji još i Yag laser.

9. Kauzomi:

Ova vrsta povreda oka izazvana je hemijskim materijama, pre svega kiselinama i bazama.
Od kiselina najčešće dolaze u obzir azotna, sumporna, sirćetna, dok od baza treba navesti
gašeni kreč, amonijak i kamenu sodu (natrijum-hidroksid). Povrede izazvane bazama
znatno su opasnije zato što baze dovode do kolikvacione nekroze usled stvaranja
alkalalbuminata, što omogućava bazi da penetrira u dublje slojeve tkiva. Kiseline
prouzrokuju koagulacione nekroze usled stvaranja acidalbuminata Konjuktiva je blijede
boje usled ishemije, smanjene osjetljivosti zbog oštećenja senzitivnih živaca. Ako se
vaskularizacija ne uspostavi, dolazi do nekroze. Kornea je bez sjaja, zbog gubitka epitela,
i zato se intenzivno boji fluorescinom. Liječenje u prvoj fazi je posebno važno jer
intervencija mora da bude brza. Sastoji se od obilnog ispiranja oka na licu mesta.
 Ispiranje se vrši vodom, ili fiziološkim rastvorom. Da bi se ublažio bol ukapava se lokalni
anestetik (l%Tetracain ili Novesin). Lokalna anestezija omogućava lekaru da okrene
kapak i da parčetom vlažne vate ili gaze ukloni zaostale čvrste dijelove hemijske materije.
Cilj je da se nekroza lokalizuje i da se oštećena tkiva regenerišu sa što manje ožiljaka.
Lokalno se ukapava aseorbit i vazodilatatori Treća faza podrazumjeva hiruršku terapiju.

Važno je NE ZATVARATI OKO i evertirati kapak i dobro ispirati. Postaviti infuziju

(garamicin+fiziološka) gdje plastični dio stavio iznad oka a oko držimo otvoreno pomoću
blefarostata i tako se kontinuirano ispira. Doc. Kaže da davanje askorbinske kis. Nije
preporučljivo jer nikad ne znamo je li djelovala kiselina pa da time pogoršamo. Uvijek
provjeriti vidnu oštrinu, dati pacijentu anestetik da ga ne boli. Uraditi fluoresc. Bojenje da se
vide oštećenja rožnice.

10. Aplanaciona Goldmanova tonometrija:

Potrebno: bubrežnjak, tufer, tetrakain, boja Na Fluorescein Radi se u kobalt plavom

svjetlu koje treba biti na vrhu silikonskog nastavka. Pod mikroskopom vide se dva
polukružića, kada se spoje, očita se pritisak na kolutiću sa strane. Normalan očni pritisak
je 10-21mmHg. Nakon mjerenja, ispere se oko fiziološkom vodom u šprici. Pritisak se
može orijentaciono ispitati i prstima (palpiramo bulbus pri zatvorenim očima). Vidmo
zelenu boju jer je pod plavim svjetlom plava+žuta= zelena.

Očni pritisak preko 30mmHg duže od 24h uzrokuje ireverzibilna oštećenja.

Doc. Je rekla da se ispre antibiotskim kapima nakon koliko se sjećam.

11. Dijagnostika glaukoma.

1) Vidna oštrina i biomikroskopija
2) Goldmanova aplanaciona tonometrija
3) Oftalmoskopija (indirektna sa Wolk)
4) Perimetrija FUNKCIONALNO
5) OCT ANATOMSKI UVID
12. Okluzija a. Centralis retinae:
Vidi se kao cherry spot, dok je retina ishemična i blijeda.
Priprema: izvor sa maskom za O2 i CO2, skalpel za parecentezu, anestetik,
biomikroskop, infuzije, fiziološke otopine uz acetazolamid 500 mg i.v. ili per os,
acetilsalicilna kiselina 100 mg per os, vazodilatatori, sistemski kortikopreparati
Postupak: 1) Uraditi paracentezu u lokalnoj anesteziji na biomikroskopu 2) Dati
Acetazolamid 500 mg i.v. 3x 3) Dati antikoagulantnu terapiju, acetilsalicilnu kiselinu
100 mg per os 4) Uključiti infuzije fiziološke otopine 5) Dati vazodilatatore per os 6)
Uključiti kortikosteroidnu terapiju per os ili sistemski.

*pitala je koja procedura je dobra za uraditi paracenteza*

13. Tromboza v. Centralis:
Vidi se edem na makuli, edem papile, plamičasta krvarenja zbog ekstravazacije u
svim slojevima retine. Jedino rješenje je davanje antiVEGF i panretinalni LFC.
Komplikacija je razvoj sekundarnog neovaskularnog glaukoma. Ostala th:
internistička.

Dodatna podpitanja su bila: Šta vidimo na oftalmoskopiji- očno dno, papilu očnog
živca, grane a. i v. Centralis retinae, retinu.
Šta vidimo ako pacijent gleda u svjetlo? MAKULU.