ESEJSKI ZADATAK – TIN UJEVIĆ: SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

Školski esej oblikujte s obzirom na zadani zadatak. Oblikujte ga kao zaokruženu cjelinu s
uvodom, razradom I zaključkom. Pazite da vaš školski esej bude pravopisno, gramatički I
leksički točan. Sve smjernice morate uvrstiti u školski esej. Školski esej mora imati najmanje 440
riječi.
Polazno pitanje: Kako i na koji način pjesnik izražava nezadovoljstvo svijetom koji ga
okružuje?
Polazni tekst
Tin Ujević je znameniti hrvatski pjesnik koji je svojim stvaralaštvom obilježio 20. stoljeće
hrvatske književnosti. Svarao je u razdoblju od 1914. do 1952. Svojom poezijom povezuje
noviju hrvatsku književnost s hrvatskom tradicijom te modernim europskim pokretima. Napisao
je nekoliko zbirki pjesama, a prvoj od njih (Lelek sebra) pripada misaona pjesma Svakidašnja
jadikovka. Tema pjesme je osamljenost pjesnika. Pjesnik svoje nezadovoljstvo svijetom koji ga
okružuje izražava propitkivanjem svoje sudbine, odnosno smisla svoga života. Opterećen je
brojnim propitivanjima samoće, prolaznosti života, potrebe za ljubavlju i željom za pripadanjem.

Lirski subjekt brojnim motivima izražava svoje nezadovoljstvo svijetom koji ga okružuje.
Prisutni su motivi osamljenosti, bespomoćnosti, razočarenja, odbačenosti, gubljenja iluzija.
Početnim motivom starmladosti pjesnik propitkuje svoju sudbinu i samoću te naglašava kako se
već na početku svoga života osjeća istrošeno, nema volju za borbom koja bi dokinula patnju i
poboljšala uvjete života (Kako je teško biti slab,/kako je teško biti sam,/i biti star, a tako mlad!)
Dominiraju pjesničke slike koje naglašavaju osjećaj slabosti, nemoći i očaja lirskog subjekta (I
biti slab, i nemoćan,/i sam bez igdje ikoga,/i nemiran, i očajan). Govori o svom lutanju i
poniženju (I gaziti po cestama,/I biti gažen u blatu). Smatra kako je rođen pod nesretnom
zvijezdom (Bez sjaja zvijezde udesa/što sijaše nad kolijevkom/sa dugama i varkama).
Prevladavaju motivi osamljenosti, izgubljenosti iluzija u životu, biblijski motivi (O Bože, Bože,
sjeti se/svih obećanja blistavih/što si ih meni zadao; I znaj da Sin tvoj putuje/dolinom svijeta
turobnom/po trnju i po kamenju). Lirski subjekt izražava svoju potrebu za ljubavlju i želju za
pripadanjem (I nema nigdje nikoga/do igle drača u srcu/I plamena na rukama), no svjestan je
kako će isto ostati nerealizirano (i komu da se potuži?/Ta njega nitko ne sluša,/ni braća koja
lutaju). Na kraju zbog izgubljenosti iluzija zapada u rezignaciju (O Bože, tek da dovrši/pečalno
ovo lutanje/pod svodom koji ne čuje).

Pjesnik svoje nezadovoljstvo svijetom koji ga okružuje izražava pišući u 1. licu jednine formom
lamentacije i uokvirenom kompozicijom, odnosno ponavljanjem uvodnog motiva koja naglašava
da su u životu svakog čovjeka samoća, patnja i razočaranje neizbježni (Jer mi je mučno biti
slab,/jer mi je mučno biti sam/(…)no mučno je, najmučnije/biti već star, a tako mlad!).
Kompozicu čini 21 tercina pisana nerimovanim osmercima. U mnoštvu stiskim figura nalazimo
paradoks, ujedno i kontrast (i biti star, a biti mlad), anaforu (I nema…/i nema…; Jer mi je mučno
biti…/jer mi je mučno biti…), polisindeton (nizanje veznika “i” i “jer”), retoričko pitanje (i
komu da se potuži?), metafore (Ta besjeda je lomača; bez sjaja zvijezde udesa), gradaciju (Pa
nek sam krijes na brdima,/pa nek sam dah u plamenu,/kad nisam krik sa krovova!) te
mnogobrojne epitete (obećanja blistavih, dolina turobna, duša žalosna, kosti umorne, srce
ranjeno, zamračena pučina, gorak vijenac pelina, pečalno lutanje, sveta smrt, žarki ilinštak) te
upotreba arhaizama (pečalno, ilinštak, glavnja).

Pjesnik svoje nezadovoljstvo svijetom koji ga okružuje izražava motivima, pjesničkim slikama,
formom lamentacije, pišući u 1. licu, mnogobrojnim stilskim figurama i upotrebom arhaizama te
svime navedenim izražava svoje osjećaje osamljenosti, nemoći, razočaranja i rezignacije.