“Dan u kome je oprošteno Ademu a.s.

jeste prvi dan zul-hidždžeta, ko bude postio taj dan

biće mu oprošteni svi grijesi.

Drugog dana zul-hidždžeta Allah dž.š. je primio dovu Junusa a.s. i izbavio ga iz utrobe
kita, pa ko bude postio taj dan kao da je činio ibadet čitavu godinu.

Treći dan zul-hidždžeta je dan u kome je primljena dova Zekerijjaha a.s. i ko bude postio
taj dan biće mu primljena dova.

Četvrti dan je dan u kome se rodio Isa a.s. i ko ga provede posteći, Allah će otklonuti od
njega svaki očaj, siromaštvo i na Sudnjem danu će biti s onim koje je Allah obradovao.

Peti dan je dan u kome se rodio Musa a.s. i ko ga provede posteći biće spašen od
licemjerstva i kazne u Kaburu.

Šesti dan je dan u kome je Allah dž.š. podario svom Poslaniku svako dobro (hajr) i ko ga
provede posteći Allah ce se smilovati na njega i spasiće ga svake kazne poslije njega.

Sedmi dan je dan u kome se zatvaraju vrata Džehennema i ne otvaraju se sve dok ne
prođe 10 dana Zul-hidždžeta, pa ko bude postio taj dan Allah dž.š. će zatvoriti mu trideset
vrata svake poteškoće i otvoriće mu vrata olakšice.

Osmi dan je dan koji se zove Jevmu-tervijje, ko ga bude postio biće mu data velika
nagrada, tj. biće obilato nagrađen nagradom čiju vrijednost niko ne zna drugi osim Allaha
dz.s.

Deveti dan je dan koji se zove Jevmu-Arefe, tj. dan Arefata, pa ko ga bude postio biće mu
to keffaret za prošlu godinu i godinu koja dolazi, nastupajuću. To je Dan u kojem je
objavljeno: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama
upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude Vjera”.

I deseti dan je Jevmul-Adha, pa ko zakolje u njemu kurban, tj. prinese kurban, s prvom
kapi krvlju koja potekne brišu se grijesi njemu i njegovoj porodici. A ko nahrani vjernika
ili udijeli sadaku u tom danu Allah će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbijednog,
sigurnog i biće mu mizan, tj. vaga njegovih djela teza od Brda Uhud.”

Kao što su braćo ramazanske noći najboljih 10 noći, a od njih najbolja Qadr tako su i 10
dana zul hidždžeta najbolji dani, a od njih 10 najbolji Dan Arefata.

Podstičem vas, a i samog sebe da ove mubarek posebne dane provedemo u ibadetu koliko
god smo u mogućnosti. Uzmimo sebi u zadatak bar jedan od preporučenih ibadeta.
Adem, a.s., i gradnja Kabe

O tome da je Adem, a.s., sagradio Kabu postoji predaja od Ibn Abbasa, r.a., u kojoj
dolazi: ”Kada je Uzvišeni Allah spustio Adema, a.s., iz Dženneta na Zemlju, rekao mu je:
‘’Ademe, sagradi Mi Kuću, obilazi je i sjećaj Me se kod nje onako kao što si vidio
meleke da to čine oko Moga Arša!’’

Abdullah ibn Amr ibn As prenosi hadis da je Poslanik a.s. rekao: ”Allah je poslao
Džibrila Ademu i Havi i rekao im: ”Sagradite Mi hram na Zemlji.” Pa im je Džibril
obilježio gdje će graditi. Adem je kopao temelje, a Hava mu je pomagala, sve dok nije
čuo glas vode ispod nogu: ”Dosta je!” Nakon što su iskopali temelje i sagradili Kabu,
Allah mu je objavio da čini tavaf oko Kabe, i rečeno mu je da je on prvi čovjek i da je to
prva Kuća ili Hram na Zemlji. Zatim je prolazilo vrijeme dok nije došao Nuh, a.s., i on je
tavafio oko Kabe, a zatim su prolazila stoljeća dok nije došao Ibrahim, a.s. koji je iznova
sagradio Kabu.” (Imam el-Bejheki, Delailun-nubuvve, Ibn Kesir, El-bidaje ven-nihaje).

Za vrijeme općeg potopa u vrijeme Nuha, a.s., izgubio se trag temelja Kabe koje je,
potom, Uzvišeni Allah pokazao Ibrahimu, a.s., i naredio mu je da ponovo sagradi Kabu.
Temelje Kabe pokazao mu je melek Džibril. O tome govori kur'anski ajet iz sure El-
Bekare: ”I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru
naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!” (El-Bekare, 127.)

Kada je podigao njezine temelje i obnovio zgradu, Džibril ga je poveo prema Mini, i na
Akabi (prvo džemre), ugledali su Iblisa kako stoji kod jednog drveta. Džibril je tada
rekao Ibrahimu, a.s.: ”Izgovori tekbir i gađaj ga kamenčićima!” On je to učinio i Iblis se
udaljio do srednjeg džemreta. Ibrahim, a.s., opet je ponovio radnju od maloprije, pa se
Iblis udaljio do trećeg džemreta. Ibrahim, a.s., ponovo je učinio isto, te Iblis nestade.
Džibril je zatim Ibrahima, a.s, odveo i pokazao mu Meš’aru l-haram, a potom i Arefat, a
onda ga tri puta upitao: ”Jesi li spoznao ono što ti je pokazano?!” ”Jesam” – odgovorio je
Ibrahim, a.s. Džibril onda reče: ”Oglasi ljudima hadž!” Ibrahim, a.s., upitao je: ”A kako
da to učinim?!” Džibril mu je rekao: ”Reci tri puta: ”O, ljudi! Odazovite se svome
Gospodaru!” – pa su Allahovi robovi odgovorili: ”Lebbejke l-lahumme lebbejk!
(Odazivamo ti se Bože, odazivamo!).” (Fethul-kadir, 94-95.)

Kurejšije i gradnja Kabe

Pete godine prije Muhammedovog, s.a.v.s., poslanstva, Kurejšije su, zbog poplave koja je
napravila znatna oštećenja, morali sanirati štete i ponovo graditi Kabu.
Ono što je važno spomenuti uz tu gradnju Kabe jeste to da je u njoj učestvovao i
Muhammed, s.a.v.s. Naime, nakon što su sagradili Kabu, vođe četiri glavna plemena nisu
mogli da se dogovore koji će od njih postaviti Crni kamen – Hadžeru-l-esved u Kabu. Na
karaju su odluku prepustili onome ko sljedećeg jutra prvi uđe na vrata Harema. Taj
čovjek je bio Muhammed, s.a.v.s. Mekkanci su bili presretni i zadovoljni da im spor riješi
čovjek kojeg su zvali El-Emin-povjerljiv. Poslanik, s.a.v.s., pristao je da riješi spor i
njegovo rješenje svi su prihvatili. Crni kamen je stavljen na ogrtač kojeg su starješine
četiri plemena zajedno nosile do njegovog mjesta, a onda je Muhammed, s.a.v.s., uzeo
kamen i stavio ga na zid Kabe.

Hadžija Seid iz Egipta, nakon što je obavio obrede hadždža, sjedio je u sali za čekanje na
međunarodnom aerodromu u Džedi. S njegove desne strane sjedio je drugi hadžija koji
mu se obrati riječima: “Ja sam poduzetnik, Allah mi je Podario da evo ove godine deseti
put dođem na hadždž!” Seid napravi blagi pokret glavom i reče: “Allah ti primio hadždž,
nagradio te za trud i grijehe oprostio!” Čovjek se osmjehnu i odgovori: “Obadvojici! A
jesi li ti prije bio na hadždžu?” Nakon kraće stanke Seid mu odgovori: “Allah najbolje
zna, ali ovaj moj hadždž ima svoju dugu priču, ne bih želio da te sa njom zamaram.”

Čovjek mu reče: “Tako ti Allaha, ispričaj mi je, jer mi ionako samo čekamo u ovoj sali.”

Seid se nasmiješi i poče svoju priču: “Baš tako, upravo čekanje je početak moje priče.
Dugo godina proveo sam čekajući da odem na hadždž. Ttrideset godina radio sam kao
fizioterapeut u jednoj privatnoj bolnici dok sam sakupio potreban iznos za hadždž. Tog
dana, kada sam otišao u bonicu da uzmem novac, sreo sam majku jednog nepokretnog
djeteta koje sam liječio u bolnici. Bila je izuzetno tužna i zabrinuta. Ona mi reče: ‘Allahu
ne emanet te ostavljam Seide. Ovo je naša posljednja posjeta ovoj bolnici.’ Začudio sam
se njenim riječima i pomislio da nije zadovoljna sa mojim liječenjem, te da želi dijete
premjestiti u drugu bolnicu. Međutim, ona nastavi: ‘Ne brate Seide, Allah mi je svjedok
da si ti bio pažljiviji prema mom sinu od njegovog oca. Tvoje liječenje izuzetno mu je
pomoglo, nakon što smo bili izgubili nadu u njegovo ozdravljenje.’ Zatim se tako žalosna
udaljila.” Čovjek se začudi i prekide Seidov govor pitanjem: “Čudno, ako je bila
zadovoljna sa tvojim liječenjem i stanje njenog sina se popravilo, pa zašto je prekinula
liječenje?”

“Isto to sam i ja upitao. Otišao sam u upravu bolnice i provjerio. Ustanovio sam da je
otac dječaka ostao bez posla, te nije mogao nastaviti plaćati troškove liječenja svog sina.”
Čovjek se ražalosti i reče: “Samo Allah ima moć i snagu! Zaista je unesrećena ta žena.
Kako si postupio?” Seid odgovori: “Otišao sam do direktora i zamolio ga da dječak
nastavi liječenje na račun bolnice. Međutim, on je to kategorički odbio i kazao mi: ‘Ovo
je privatna firma, a ne humanitarna organizacija!’

Izašao sam iz ureda direktora kaharan i tužan zbog te žene. Iznenada sam stavio ruku na
džep u kome su bili novci za hadždž, na momenat se ukočio, a zatim sam podigao glavu
prema nebu i zamolio Gospodara riječima: Dragi Allahu, Ti znaš šta je u mojoj duši, znaš
da ja nisam imao veće želje od odlaska na hadždž, Tvojoj kući i posjete džamije Tvog
poslanika. Ti znaš da sam se zbog toga trudio cijeli svoj život. Međutim, ja dajem
prednost ovoj sirotici i njenom sinu nad sobom, zato mi nemoj uskratiti svoju blagodat!
Otišao sam do blagajnika i uplatio cijeli iznos koji sam imao za liječnje dječaka šest
mjeseci unaprijed. Zamolio sam ga da kaže ženi da je to iz posebnog fonda kojeg bolnica
ima za siromašne pacijente. Čovjeka je to ganulo, pustio je suzu i rekao: ‘Allah tebi i
takvima podario svaki bereket!'”

Saputnik Seida tada reče: “Ako si udijelio cijeli iznos, kako si onda došao na hadždž?”

“Tog dana vratio sam se kući žalostan što sam propustio priliku svog života da obavim
hadždž, ali mi je srce bilo radosno što sam uspio da oslobodim tu ženu i njenog sina
velike nevolje. Te noći sam zaspao sa suzama u očima koje su natopile moj jastuk, ali
sam u snu sanjao kako tavaf činim oko Ka’be, te kako me ljudi selame i izgovaraju:
‘Neka ti je kabul hadždž, o Seide. Ti si obavio hadždž na Nebu prije nego što si to uradio
na Zemlji. Dovi za nas, o hadžija Seide!’

Probudio sam se iz sna i osjetio neopisivo zadovoljstvo. Zahvalio sam se Allahu, dž.š., na
svemu i bio zadovoljan sa Njegovom odredbom.

Samo što sam ustao iz kreveta, kad telefon zazvoni, ni manje ni više nego direktor
bolnice lično, te mi reče: ‘Spašavaj me, vlasnik bolnice ove godine ide na hadždž, ali on
ne putuje bez svog ličnog liječnika. Međutim, supruga njegovog ličnog ljekara je u
zadnjem mjesecu trudnoće, te je on ne može ostaviti. Zato te molim da mi učiniš uslugu.’
Tada sam ja učinio sedždu zahvale Allahu, dž.š., i tako došao na hadždž kao pratilac
vlasnika bolnice.

Tako me je Allah počastio zijaretom Njegove kuće, a bez da išta platim. Hvala Allahu,
povrh toga vlasnik bolnice je bio uporan da me dobro nagradi zbog toga što je bio
zadvoljan sa mojom uslugom. Ja sam mu ispričao slučaj sa onom ženom siroticom, te je
on naredio da se taj dječak liječi na njegov lični račun. Zatim je naredio da se u bolnici
osnuje fond za siromašne pacijente i još je pored svega toga uposlio njenog muža kao
službenika u jednoj od njegovih firmi, a meni se vratio moj novac kojeg sam bio uplatio.
Možeš li zamisliti blagodat veću od blagodati mog Gospodara?!”

Čovjek ustade, poljubi Seida u čelo i reče: “Tako mi Allaha, nikada u svom životu nisam
osjetio stid kao što ga osjećam sada. Obavljao sam hadždž iza hadždža, smatrajući da
sam nešto veliko ostvario, te da se moja deredža kod Allaha povećava nakon svakog
obavljenog hadždža, ali ja sam sada shvatio da je tvoj hadždž bolji od hiljadu mojih i
sličnih hadždžova. Ja sam išao u posjetu Allahovoj kući, ali tebe je Allaha pozvao Svojoj
kući.” Zatim se udaljio ponavljajući: “Tekabellehau minna ve minke!” (Da Allah primi
od nas i od vas!)