Marija Valtorta - Evanđelje Kako Mi Je Objavljeno - Svezak VII. Dio II. - Treća Godina Javnog Djelovanja

EVANDELJE
KAKO MI JE BILO OBJAVLJENO

TRECA GODINA
JAVNOG DJELOVANJA
" DUH I VODA"
Biblioteka djela Obnove u Duhu
Svezak 76 . (LXXYI.)
Svezak I
PRIPRAVA
(Marijino i lsusovo djetinjstvo)
Svezak II (u dva dijela)

PRVA GODINA JAVNOG DJELOVANJA
Svesci : III (u dva dijela) i IV (u dva dijela)

DRUGA GODINA JAVNOG DJELOVANJA
Svesci: V (u dva dijela), VI (u dva dijela) i VII (u dva dijela)

TRECA GODINA JAVNOG DJELOVANJA
Svezak VIII (u dva dijela)

PRIPRAVA NA MUKU
Svezak IX
MUKA
Svezak X
USKRSNUCEILIPROSLAVA
ISBN 953-7240-01-0 (cjelina, 2006 .)

ISBN 978-953-7240-01-1 (cjelina, 2007.)
ISBN 978-953-7240-21 -9 (sv. Vil ., dio 2.)
CIP - KataJogizacija u publikaciji

SVEUCILISNA KNJIZNICA U SPLITU
UDK 821.131.1-97=163.42
VALTORTA, Maria
Evandelje kako mi je bilo objavljeno I Maria Valtorta - 4 1zd - Jelsa B Medvid, <2000?>-
Prijevod djela. L'Evangelo come m1 e stato rivelato. - 1-3 izd pod stv nasl · Spjev o Bogo-Covjeku
= II poema dell ' Uomo-Dio.
ISBN 953-7240-01-0 (cjelina)
Sv. 7: TreCa godina javnog djelovanja. - 2 sv.
Dio 2 I <preveo s talijanskog Josip MarceliC>. - 2007. - (Duh 1 voda : biblioteka djela
Obnove u Duhu ; sv. 76)
ISBN 978-953-7240-21-9 (sv. 7, dio 2)
470612001
MARIA VALTORTA
EVANDELJE
KAKO MI JE BILO OBJAVLJENO
SVEZAK VII. DIO 2.
TRECA GODINA
JAVNOG DJELOVANJA
JELSA 2007.
"Tutti i diritti sulla presente traduzione croata dell' opera "L'Evangelo come mi e
stato rivelato", e su ogni opera di Maria Valtorta, sia nella lingua originale italiana
che in ogni traduzione, in Italia e nel mondo intern, sono riservati al Centro Editoriale
Valtortiano s.r.1. (CEV srl) con sede in viale Piscicelli 89/91, 03036 Isola del Liri FR,
Italia, tel. 0039/0776/807032, fax 0039/0776/809789, e-mail cev@mariavaltorta.
com; ii CEV srl ha affidato la stampa e la diffusione della presente edizione croata
al rev. Don Bozidar Medvid".
"Sva prava nad ovim hrvatskim prijevodom djela "Evandelje kako mi je bilo
objavljeno" i nad svim djelima Marije Valtorta, bilo u izvornom talijanskom
jeziku i u svakom drugom prijevodu, u ltaliji i u ~itavom svijetu, pridrzana su
Valtortijanskom izdava~kom centru s.r.I. (CEV srl) sa sjedi~tem u Viale Piscicelli
89/91 , 03036 Isola de! Liri FR, Italia, tel. 0039/0776/807032, fax 0039/0776/
809789, e-mail cev@mariavaltorta.com; CEV srl je tiskanje i difuziju ovog
hrvatskog izdanja povjerio vele~ . Don Bozidaru Medvid."
Prema najnovijem dekretu Kongregacije za nauk vjere od 7. ofojka 1995. pod

naslovom "Dekret o nadzoru crkvenih pastira nad tiskom" »Imprimatur« nije v i~e
obvezatan za sve knjige osim za Sveto pismo, liturgijske knjige i priru~nike za
vjeronauk ...
Svojim dopisom br. 144/58 i od 21. lipnja 1994. ista izjavljuje da dogadaje koji se
opisuju u ovom Djelu "nije moguce smatrati da su vrhunaravnog porijekla, nego ih
treba promatrati kao literarnu formu kojom se spisateljica posluzila da isprifa, na
vlastiti na~in Jsusov zivot''.
•••
SCRITTI DI MARIA VALTORTA
"L' EVANGELO COME MI E STATO RIVELATO"
Svezak VII. dio 2.
Preveo s talijanskog:
Fra Josip Marcelic
Izdaje: Don Bozidar Medvid - Jelsa na o. Hvaru

Odgovara: Don Bozidar Medvid - Jelsa
21465 Jelsa-Tel. /fax : (021)761-251
Tisak :
DALMACIJA PAPIR
Split
"Nek spozna svijet da ljubim Oca... "
PALESTINA s 3lRIJA
•
u doba Isusovo MP<Atll
7
199. ZENA SADUCEJA KOJI DOZIVA POKOJNIKE
Isus i dalje neumomo ide 1 putovima Palestine. Rijeka je

JOS njemu zdesne, a On hoda u smjeru divne, plave i
svjetlucajuce vode tamo gdje joj sunce daje poljubac, zeleno-
plave uz obalu gdje se sjena stabala odrazuje sa svojim tamnim
zelenim tonovima.
Isus je izmedu svojih ueenika. Cujem Bartolomeja kako
ga pita: »Zar idemo bas prema Jerihonu? Zar se ne bojis neke
zasjede?«
»Ne bojim se. Dosao sam u Jeruzalem za Pashu drugim
putem a oni, razoearani, ne znaju vise gdje da me uhvate a da
mnostvo to ne zapazi. Vjeruj mi, Bartolomeju, da je za Mene
manja pogibao u napucenom gradu nego Ii po dalekim stazama.
Narod je <lobar i iskren. Ali je i nagao. Pobunio bi se ako bi me
uhvatili dok Ja medu njima evangeliziram i ozdravljam. Zmije
djeluju u osami i sjeni. Uostalom ... trebam jos raditi danas i
danas i danas ... Zatim ... ce doCi eas Davla2 i vi cete me izgubiti.
Da biste me opet nasli. Vjerujte u ovo. I znajte vjerovati kada
bude izgledalo dame dogadaji posve nijecu.«
Apostoli uzdisu, rastufoni, i promatraju ga s ljubavlju i
boli, a Ivan uzdahne: »Ne!«, dok ga Petar opkoljava svojim
kratkim i sna2nim rukama, kao u obranu, i ka2e: »0 moj
Gospodine i Ucitelju!« Ne ka2e vise. Ali toliko toga ima u tim
oskudnim rijecima.
»Tako je, prijatelji. Radi toga sam dosao. Budite jaki.
Gledajte kako Ja sigumo koracam prema svojem cilju, kao onaj
koji ide prema suncu i smijesi se suncu koje ga ljubi u celo.
199. Napisano 3. listopada 1944. A, 3704-3724

1
Dogadaj se nastavlja, po redu pisanja, na onaj iz pogl. 110 iz VI.
sveska.
2
vidi: Luka 4, 13; 22,3.53; Ivan 13,2.27; vidi tak. sv. V, pogl. 50,
bilj . 4.
8 Treca godina javnog djelovanja
Moja Zrtva ce biti sunce za svijet. Svjetlo Milosti sici ce u srca,

mir s Bogom ce ih uCiniti plodnima, zasluge mojeg mucenistva
ucinit ce ljude sposobnima da zasluie Nebo. A sto folim, ako ne
to? Staviti vase ruke u ruke Vjecnoga, mojega i vasega Oca, i
reCi: "Evo: vraeam ti ove sinove. Gledaj, Oce, cisti su. Mogu se
vratiti Tebi". Vidjeti vas zbijene u njegovu krilu i reCi: "Ljubite
se konacno, jer Jedan i drugi ceznete za ovim i gorko ste trpjeli
sto se niste mogli ljubiti". To je moja radost. I svaki dan koji me
priblifava ostvarenju ovog povratka, ovog oprostenja, ovog
sjedinjenja, raste moja cefoja da dovrsim zrtvu paljenicu da vam
dadem Boga i njegovo Kraljevstvo.«
Dok to Isus govori, svecan je i gotovo u zanosu. Hoda
uspravno u svojoj plavoj haljini i u svojem tamnijem plastu,
otkrivene glave u ovaj jos svjezi sat jutra, i kao da se smijesi
nekom videnju koje njegove oci zapa:laju na plavetilu vedrog
neba. Sunce koje ga ljubi po lijevom obrazu raspaljuje jos vise
njegov blistajuci pogled i ispreplice zlatnim iskrama njegovu
kosu pokrenutu laganim vjetrom i njegovim hodom, i naglasava
njegovo crvenilo usana otvorenih na smijesak i cini se da citavo
lice prekriva veseljem koje u stvari dolazi iz nutrine njegovog
poklona vrijednog Srca, raspaljenog ljubavlju prema nama.
»Ucitelju, mogu Ii ti reci rijec?«, pita Toma.
»Koju?«
»Prekjucer si rekao da ce Spasitelj, Ti, imati izdajnika.
Kako bi eovjek mogao izdati Tebe, Sina Bozjega?«
»Covjek, doista, ne bi mogao izdati Sina Bozjega, koji je
Bog kao i Otac. Ali taj nece biti eovjek. Bit ce davao u tijelu
eovjeka. Najvise posjednut i opsjednut od svih ljudi. Marija iz
Magdale je imala sedam davola, a opsjednutim od pred nekoliko
dana gospodario je Beelzebub 3 . Ali u ovom ce biti Beelzebub i
3
Vidi: sv. VII, dio 1, pogl. 183, bilj . 2; sv. II, pogl. 96, bilj . 5.
199. Zena saduceja koji doziva pokojnike 9
citav njegov davolski dvor4 ••. Oh! kakav pravi Pakao ce biti u
tom srcu da bi mu dao odvaznosti da proda janje mesaru, Sina
Bozjega njegovim neprijateljima!«
»UCitelju, da 1i je vec sada taj eovjek u posjedu Sotone?«
»Ne, Judo. Ali je naklonjen Sotoni, a biti naklonjen
Sotoni znaCi staviti se u okolnosti da upadnes u njega5« (Isus
govori ISkarijotu).
»A zasto ne dode k Tebi da se izlijeci od svoje
naklonosti? Znade Ii daje ima ili ne zna?«
»Kada to ne bi znao, ne bi bio grjesan kao sto jest, jer
zna da tezi k zlu i da nije ustrajan u odlukama da odatle izide.
Kada bi ustrajao, dosao bi k Meni ... ali ne dolazi ... Otrov ulazi i
moja blizina ga ne Cisti jer nije zeljena nego izbjegavana... Va8a
pogreska, o ljudi. Bjezite od Mene kada vam je potrebnija moja
pomoc« (lsus je odgovorio Andriji).
»Ali, da Ii je koji put dosao k Tebi? Da Ii ga poznajes?
Da Ii ga i mi poznamo?«
»Mateju, poznam ljude i prije nego Ii oni upoznaju
Mene 6 . I ti ga poznas i oni ga znaju. Ja sam vas pozvao jer sam
vas poznavao.«
»Zar ga mi poznajemo?«, inzistira Matej.
»Zar mozete ne poznavati onoga koji dolazi k vasem
Ucitelju? Vi ste moji prijatelji i sa Mnom dijelite hranu, odmor i
napor. Dapace, i svoju kucu sam vam otvorio, kucu moje svete
Majke. Vodim vas u nju da bi vas ozracje, koje se u njoj udise,
ucinilo sposobnima shvatiti Nebo s njegovim glasovima i
zapovijedima. Vodim vas u nju kao sto lijecnik vodi svoJe
4
Vjerodostojno takoder zbog: Marko 5, 1-20; Luka 8,26-39.
5
Vjerodostojno, takoder i zbog: Ivan 13,2.27
6
Tvrdnja koju treba irnati na pameti svaki put kada ovo Djelo kaze
da Isus "nije znao". To naime treba shvatiti o "ljudskom iskustvu", na sto
uvijek upueuju odgovarajuce biljeske, donesene od izdavaea i stavljene na
dno stranice.
JO Treca godina javnog djelovanja
bolesnike, netom su se digli od niza bolesti, na spasonosne

izvore koji ih jacaju pobjedujuci ostatak uzrocnika bolesti koji
uvijek mogu postati skodljivi. Stoga nije vam nepoznat nitko od
onih koji dolaze k Meni.«
»U kojem gradu si ga susreo?«
»Petre, Petre!«
»lstina, UCitelju, gori sam od brbljave fone. Oprosti mi.
Ali je ljubav, znas ... «
»Znam, i zbog toga ti kafom da me ne vrijeda tvoja
mana. Ali se oslobodi i od nje.«
»Da, moj Gospodine.«
Staza se suzuje, zahvacena izmedu niza stabala i malog
jarka, i grupa postaje tanja. Isus upravo govori s ISkarijotom i
daje mu naredbe za troskove i milostinju. Za njim, dva po dva,
idu drugi. Na kraju, sam, je Petar. Zamisljen. Hoda pognute
glave, tako zadubljen u svoje misli da niti ne zapafa da je ostao
udaljen od drugih.
»Ej! ti eovjece!«, doziva ga netko tko prolazi na konju.
»Jesi li s Nazarencem?«
»Da. Pasto?«
»Idete li u Jerihon?«
»Zelis to znati? Ne znam nista o tom. Idem za Uciteljem
i ne pitam nista. Kamo god On ide je dobro. Ovo je put za
Jerihon, ali bismo se mogli vratiti i u Dekapolis. Tko zna! Zelis
li znati vise, tamo je Ucitelj.« Covjek podbode konja a Petar za
njim napravi zanimljivu grimasu i promrmlja: »Ne vjerujem ti,
moj lijepi gospodine. Svi ste kao ceta pasa! Ne folim ja biti
izdajica. Kunem se samome sebi: "Ova usta ce biti zapeeacena".
Evo«, i Cini znak na svojim usnama kao da ih zatvara lokotom.
Covjek na konju je dostigao Isusa. Postavlja mu pitanje.
To daje Petru mogucnost da dostigne druge. Kada taj eovjek
odlazi cini znak pozdrava ISkarijotu. Nitko to ne zapafa osirn
Petra koji dolazi zadnji. I koji, cini se, ne odobrava taj pozdrav.
Uhvati Judu za rukav i pita ga: »Tko je taj? Poznas li ga? Kako
to?«
»Po videnju. To je jedan bogatas iz Jeruzalema.«
»Ti imas prijateljstva medu istaknutima! Dobro ... samo
da bi bilo dobro na dobro. Reci mi nesto: nije 1i onaj pogled
lisice koji govori tolike stvari? ...«
»Koje stvari?«
»Ma! one koje ka:les da znades o Ucitelju!«
»Ja?«
»Da. Ti. Ne sjeeas li se one veceri vode i mulja? Kada je
bio puni mjesec?«
»Ah! Ne! Ne! Zar jos mislis na rijeci izrecene u casu
zlovolje? «
»Mislim na sve sto mo:le skoditi Isusu: na stvari, osobe,
prijatelje, neprijatelje ... I uvijek sam spreman odrfati obecanja
koja dajem onome koji :leli naskoditi Isusu. Zbogom.«
Juda ga gleda kako ide na neobican nacin. Tu ima
eudenja, boli, srdzbe i nadodao bih: zavisti.
Petar dostize Isusa i zove ga.
»Oh! Petre! Dodi!« Isus mu stavlja ruku na rame.
»Tko je bio onaj kustravi Zidov?«
»Kustravi, Petre? A bio je sav gladak i namirisan!«
»lmao je kustravu savjest. Isuse, nemaj povjerenja.«
»Rekao sam ti da jos nije doslo moje vrijeme7 . I kada
<lode to vrijeme nikakvo nepovjerenje nece me spasiti ... ako bih
htio spasiti se. I kamenje bi vikalo i napravilo bi lanac ako bih
htio spasiti se.«
»Bit ce ... Ali nemaj povjerenja... Ucitelju?«
»Petre? Sto hoces?«
»Ucitelju ... imam Ti kazati jednu stvar i jedan teret na
srcu.«
7
vidi: sv. VI, pogl. 155, bilj . 7.
»Da. Teret je jedan grijeh. Stvar je jedan savjet.«

»Pocni s grijehom.«
»UCitelju ... ja... mrzim ... ja odbacujem, evo, ako ne
mrzim jer Ti neces da itko od nas mrzi. Cini mi se da sam blizu
rupi iz koje izlazi smrad zmija pri mrijescenju ... i ne bih folio da
izadu da ti naskode. Onaj eovjek je jedna jazbina zmija i on sam
je u mrijescenju s davlom.«
»Kako to zakljucujes?«
»Ma!. .. Ne znam. Neotesan sam i neznalica, ali nisam
glup. Navikao sam citati u vjetrovima i oblacima... i dobio sam
takoder oko i za srca. Isuse .. . bojim se.«
»Ne sudi, Petre. I ne sumnjaj . Sumnja stvara umisljaje.
Vidi se ono cega nema.«
»Dao vjeeni Bogda nema nista. Ali nisam u to siguran.«
»Tko je, Petre?«
»Juda iz Kerijota. Ponosi se da ima prijateljstva medu
uglednicima i pred kratko onaj eovjek mrka pogleda ga je
pozdravio kako se pozdravlja dobro poznata osoba. Ranije ih
mJe 1mao.«
»Juda je onaj koji prima i dijeli. Ima naCina da se
susretne s bogatima. Zna Ciniti.«
»Da! Zna Ciniti... Ucitelju, reci mi istinu. Zar nemas
nikakve sumnje?«
»Petre, toliko si mi drag zbog tvog srca. Ali folim da
budes savrsen. Savrsen nije tko ne slu8a. Rekao sam ti: ne sudi i
ne sumnJaJ .«
»Ali ipak ne ka.Zes mi ... «
»Kroz kratko cemo biti blizu Jerihona i zaustavit cemo se
pricekati jednu fonu koja nas ne mofo primiti u svojoj kuCi ...«
»Zasto? Da lije grjesnica?«
»Ne. Nesretnica je. Onaj konjanik koji te toliko
uznemirio dosao mi je reci da je cekam. I pricekat cu je makar
znam da ne mogu uciniti nista8 za nju. I znas Ii tko je stavio nju i

konjanika na moje staze? Juda. Vidis da je posteni razlog
njegovo poznanstvo s onim Zidovom.«
Petar spusta glavu i suti; ali smeten. MoZda nije uvjeren i
jos je znatifoljan. Ali suti.
Isus se zaustavlja izvan zidina grada i umoran sjeda u
hladovinu nekoliko stabala koje Cine sjenu jednom izvoru uz
koji se nalaze zivine da se napoje. Ucenici sjedaju, takoder u
iscekivanju. Mora da je veoma sporedni dio grada jer, izuzev tih
konja i magaraca, koji zacijelo pripadaju trgovcima na prolazu,
nema mnostva.
Stupa naprijed jedna fona sva ovijena u tarnni plast i

veoma pokrivena na lieu. Gusti i tamni veo pada joj sve do
polovice lica. S njom je raniji konjanik, sada na nogama, i jos tri
eovjeka svecano obucena.
»Pozdravljamo te, Ucitelju.«
»Mir vama.«
»Ovoje zena. Saslusaj je i udovolji njezinoj folji.«
8
vidi: u sv. II: pogl. 54, bilj . 2. i pogl. 60, bilj. 3; vidi takoder:
susljedna bilj. 11.
»Ako budem mogao 9.«

»Ti motes sve.«
»Vjerujes li u to, ti, saduceju?« Saducej je onaj koji je
bio na konju.
»Vjerujem u ono sto vidim.«
»I jesi li vidio da mogu?«
»Vidio sam.«
»A znas li, zasto mogu?« Sutnja.
Isus se ne zadrfava vise ni s njim ni s drugima. Obraea se
foni: »Sto hoces?«
»Ucitelju .. . Ucitelju .. . «
»Samo govori, bez straha.«
Zena pogleda na svoje pratioce koji je tumace na svoj
nae in.
»Zena ima bolesnog mufa i moli te za njegovo
ozdravljenje. On je utjecajna osoba na dvoru Heroda. Bit ce
dobro daje uslisis.«
»Ne jer je utjecajan, nego jer je ona nesretna, uslisit cu je
ako mogu. Vee sam rekao . Sto je tvojem mufo? Zasto on nije
dosao? I za5to ne folis da Ja idem k njemu?«
Duboka sutnja i drugi pogled prema pratiocima.
»Zelis Ii mi govoriti bez svjedoka? Dodi.« Udalje se
nekoliko koraka. »Govori.«
»Ucitelju ... ja vjerujem u Tebe. Toliko vjerujem da sam
sigurna da Ti sve znas o njemu, o meni, o nasem nesretnom
zivotu ... Ali on ne vjeruje ... Ali on Te mrzi ... Ali on .. .«
»Ali on ne moie ozdraviti jer nema vjere. Ne samo da
nema vjere u Mene. Nego niti u pravoga Boga.«
»Ah! Ti znas!« Zena oeajnicki place. »Moja kuca je
pakao! Pakao! Ti oslobadas opsjednute. Stoga znades sto je
davao. Ali, da Ii poznas ovog davla dovitljivog, inteligentnog,
9
kao u prethodnoj bilj . 8.
dvolicnog i iskusnog? Znas li na koje nastranosti potice? Znas li

na koje grijehe? Znas Ii kakvu rusevinu stvara oko sebe? Znas li
moju kucu? Da li je to jedna kuea? Ne. To je prag pakla. Moj
muz? Da Ii je moj muz? Sada je bolestan i ne brine se za mene.
Ali takoder kada je jos bio snafan i foljan ljubayi, da li je bio
eovjek koji me je grlio, koji me je drfao, koji me je imao? Ne!
Bila sam u sapama demona, osjeeala sam dah i smrad davla.
Zeljela sam mu rnnogo dobra, i sada mu folim. Njegova sam
fona i oduzeo mi je djevieanstvo dok sam bila nesto vise od
djevojcice, tek sam imala cetmaest godina. Ali takoder i onda
kada bi me vrijeme navodilo na onu prvu uru, i s njom me
prisjecalo osjeeaja prvog zagrljaja koji me je ucinio fonom, ja,
najprije sa svojim najuzvisenijim dijelom, zatim s tijelom i
krvlju, odbijala sam s grozotom kada bih se sjetila da je okaljan
10
dozivanjem pokojnika • Cinilo mi se da nije sa mnom moj muz
nego pokojnici, koje je on dozivao, dame jedu ... Takoder i sada,
i sada dok ga samo gledam, umiruceg i jos uronjena u tu magiju,
osjeeam gnu5anje. Ne vidim njega .. . Vidim sotonu. 0 moja boli!
Ni u smrti necu biti s njim jer to Zakon zabranjuje. Spasi ga,
Ucitelju. Molim Te da ga ozdravis da mu dades vremena da se
lijeci.« Zena tjeskobno place.
»Siromasna fono! Ja ga ne mogu ozdraviti.«
»Zasto, Gospodine? «
»Jer on ne zeli .«
»Da. Boji se smrti. Da, on to zeli.«
»Ne zeli. Nije ludak, nije opsjednuti koji ne bi znao svoje
stanje i ne bi trazio oslobodenje jer ne bi posjedovao sposobnost
slobodne misli. Nije mu volja sprijecena. On je jedan koji hoce
da bude takav. Zna da je ono sto Cini zabranjeno. Zna da je
proklet od Boga Izraelskog. I u tom ustraje. I kad bih ga
ozdravio, i zapoceo s du5om, vratio bi se svojem sotonskom
10
vidi: sv. III, pogl. 49, bilj . 2; i sv. II, pogl. 96, bilj . 5.
16 Trei:a godina javnog dje/ovanja
uzivanju. Njegova volja je pokvarena. On je buntovnik. Ne

mogu 11 .«
Zena place jos jace. Pridrufo se oni koji su je dopratili.
»Neces li je uslisati, UCitelju?«
»Ne mogu.«
»Nisam li vam bio rekao? A razlozi?«
»Ti ih traZis, saduceju? Upucujem te na knjigu Kraljeva.
Citaj sto je rekao Samuel Saulu 12 i sto je rekao Ilija Ohoziji 13 •
Duh proroka prigovara kralju sto ga je uznemirio dozivajuci ga
iz carstva mrtvih. To nije dozvoljeno ciniti. Citaj Levitski
zakonik 14 , ako se vise ne sjeeas rijeci Boga, Stvoritelja i
Gospodara svega sto postoji, Zastitnika zivota i svih koji SU u
smrti. Mrtvi i zivi SU u rukama Bozjim i nije dozvoljeno istrgnuti
ih iz njih. Ni iz isprazne znatiielje ni po svetogrdnom nasilju, ni
po prokletoj nevjeri. Sto zelite znati? Postoji li vjecna
buducnost? I kaZete da vjerujete u Boga. Ako Bog postoji, imat
ce takoder i svoj dvor. I kakav dvor ce biti, ako ne vjecan kao i
On, sastavljen od vjecnih duhova 15 ? Ako kaZete da vjerujete u
Boga, zasto ne vjerujete njegovoj rijeCi? Ne kaZe li njegova
rijec: "Ne gatajte, ne ispitujte snove"? Ne kaZe li: "Ako se netko
obrati vracima i gatarima i bude li s njima cinio blud, protiv
njega eu okrenuti svoje lice i iskorijenit cu ga iz svoga naroda"?
Ne kaZe li: "Ne Cinite salivenih bogova"? I tko ste vi?
Samarijanci i izgubljeni ili ste sinovi Izraela? I tko ste: ludi ili
nesposobni za razmisljanje? I ako razmisljate nijecuCi neumrlost
duse, za8to dozivate mrtve? Ako nisu besmrtni oni netjelesni
11
vidi: prethodna bilj. 8; i usporedi s: Matej 13,58.
12
D2, vidi: 1Kraljeva28,16-19. Protitaj titavo pogl. 28.
13
D2, vidi: 4 Kraljeva 1, 16. Protitaj titavo pogl. 1.
14
D2, vidi: Levitski zakonik 19,4.26.31 ; 20,6. Vidi takoder: biljeske
iz prethodne bilj . 10.
15
to jest andela, stvorenih od Boga ali koji ce trajati u vijeke; vidi:
sv. VI, pogl. 133, bilj. 3.
dijelovi koji ozivljuju eovjeka, sto preostaje od eovjeka poslije

smrti? Trulez i kosti, vapnenaste kosti sto proizlaze iz jednog
gnijezda crvi. I ako ne vjerujete u Boga, tako da se utjecete
idolima i znakovima da biste zadobili ozdravljenje, novae,
odgovore, kao sto je Cinio onaj za kojega trazite z;dravlje, zasto
pravite lijevane bogove i vjerujete da vam oni mogu reci
istinitije, svetije, bofanskije rijeCi od onih koje vam govori Bog?
Sada vam Ja kafom isti odgovor Ilije Ohoziji: "Zato sto si slao
glasnike Baaal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, neces sici s
postelje na koju si se popeo, nego ces umrijeti u svom grijehu".«
»Ti nas uvijek vrijedas i napadas. Upozoravam te.
Dolazimo ti u susret da ... «
»Da biste me uveli u stupicu. Ali ja vam citam u srcu.
Dolje s maskom, Herodovci prodani neprijatelju Izraela! Dolje s
maskom, laini i okrutni farizeji! Dolje s maskom, saduceji,
pravi Samarijanci! Dolje s maskom, knjifovnici cije rijeci se
protive djelima! Dolje s maskom, svi vi prekrsitelji Zakona
Bozjega, neprijatelji Istinitog, sulofoici Zloga! Dolje,
oskvmitelji Kuce Bozje! Dolje, podstrekaCi slabasnih savjesti!
Dolje, sakali koji mirisom osjeeate zrtvu u vjetru koji ju je
dodimuo i slijedite taj trag i motrite, cekajuci prikladni eas da
ubijete, i oblizujete usne na kojima vec osjeeate okus krvi i
snivate taj eas! ... 0 lopovi i bludnici koji prodajete medu
narodima svoje prvorodstvo za mnogo manje od sake le6e 16 i
nemate vise blagoslova, jer ce se drugi narodi oblaciti haljinom
Janjeta Bozjega, i pravi Kristi (Pomazanici) ce se pojaviti pred
ocima Svevisnjega koji ce, osjecajuci kako iz njih proizlazi
miomiris njegova Krista (Pomazanika), reci 17 : "Gle! Miris sina
mog nalik je mirisu polja koje Bog blagoslovi. Na vas rosa s
16
vidi: Postanak 25,29-34
17
aluzija na: Postanak 27,27-29 (vidi citavo poglavlje), cija je
prilagodba iii sublimacija
Neba: Milost. Na vas rodnost Zemlje: plodovi moje Krvi. U

vama izobilje zita i mladoga vina: moje Tijelo i moja Krv koje
cu dati za zivot ljudi i na moj spomen. Narodi vam sluzili,
plemena vam se klanjala, jer tamo gdje bude znak mojega
Jaganjca, tu ce biti Nebo. A Zemlja je podlofoa Nebu. Budite
gospodari nad svojom braeom, jer sljedbenici mojega
Pomazanika bit ce kraljevi duha posjedujuci Svjetlo, i toj
Svjetlosti drugi ce okrenuti pogled nadajuCi se u njezinu pomoc.
Klanjali se pred vama sinovi vase majke: Zemlje. Da, svi sinovi
Zemlje ce se jednog dana pokloniti mojem Znaku. Proklet bio
tko vas proklinje i blagoslovljen tko vas blagoslivlje, jer
blagoslov i prokletstvo dani vama, dolaze od Mene, Oca i Boga
vasega". To ce reCi. To, o bludnici koji ste mogli imati pravu
vjeru prema ljubljenoj zarucnici duse a grijesite bludno sa
Sotonom i s njegovim krivim naukama. To ce reCi, o ubojice.
Ubojice savjesti i ubojice tjelesa. Ovdje SU vase zrtve. Ali ako SU
dva srca ubijena, jedno Tijelo cete imati tek u vrijeme Jone 18 • I
ono ce vas, sjedinjeno sa svojom vjecnom Biti, suditi.«
Isus je strasan u ovoj optuzbi. Strasan! Vjerujem da ce
vise manje biti tako na Sudnji dan.
»I gdje su ovi ubijeni? Ti bunca5! Ti si sulofoik s
Beelzebubom 19 • Ti bludnicis s njim i u njegovo ime tvoris
cudesa. I ne mofos u nasem slueaju jer smo u prijateljstvu s
Bogom.«
»Sotona ne tjera sam sebe. Ja izgonim davle. U ime
koga, onda?« Sutnja. »Odgovorite!«
»Ne vrijedi baviti se ovim opsjednutim! Bio sam vam
rekao. Niste mi vjerovali. Cujte to od Njega. Odgovori, ludi
Nazarence. Poznas li ti simenaflora5?«
»Toga ne trebam!«
18
vidi; Jona 2
19
vidi: sv. vn, dio prvi, pogl. 183, bilj. 2.
199. iena saduceja koji doziva pokojnike 19
»Cujete li? Jos jedno pitanje. Nisi Ii Ti bio u Egiptu?«

»Da.«
»Vidite li? Tko je dozivac pokojnika, Sotone? Strahota!
Dodi, ieno. Tvoj muz je svet u odnosu na ovoga. Dodi!. .. Bit ce
potrebno da se oCistis. Dimuia si Sotonu!. .. « I .odiaze vukuCi
piacucu ienu sa zivim gestama odbojnosti.
Isus, skrstenih ruku, siijedi ih bijeskovima svojih
pogieda.
»UCitelju ... Ucitelju ... « Apostoii su prestraseni i zbog
Isusove iestine i zbog rijeci Zidova.
Petar pita, i cak je poguren dok govori: »Sto SU htjeii reci
s onim posljednjim pitanjima? Sto je ona stvar?«
»Sto? Simanfloras?«2°
»Da. Sto znaCi?«
»Ne misii na to. Mijesaju Istinu s LaZi, Boga sa
Sotonom, i u svojoj sotonskoj oholosti misie da Bog, da bi
udovoijio ieiji Ijudi, treba biti zakiet svojom tetragramom. Sin
govori s Ocem istinski govor i po njemu se, u izmjenicnoj
Ijubavi Oca i Sina, ostvaruju cudesa.«
»Ali za8to te je pitao da Ii si bio u Egiptu?«
»ler se Zii siuzi najnevinijim stvarima da na temelju njih
optilZi onoga kojega ieii napasti. Moj djetinjski boravak u
Egiptu bit ce medu glavnim optuzbama u easu osvete. Vi i
buduCi nara8taji znajte da s lukavim Sotonom i s njegovim
vjemim slugama treba imati dvostruku Iukavost. Stoga sam
rekao: "Budite Iukavi kao zmije uz jednostavnost kao golubice".
Ovo stoga da ne biste pruziii ni maio orilZja u ruke slugama
20
A nadodaje (Pa, kakav je taj posao?). Ova rijec, moida nije
ispravno prepisana, nepoznata je i strucnjacirna, posebno za to pitanirna. lpak
iz konteksta izgleda da se radi o izrazu koji upotrebljavaju osobe odane
rnagiji za prokletstva. Vidi: Djela 19,13-17; Klement Aleksandrijski, De
adoratione et cu/tu in spiritu et veritate, knjiga VI, u: MIGNE, Patro/ogia
graeca, sv. 68, kol. 469-472.
davlovim. I onako tone sluzi. Idimo.«

»Kamo, Ucitelju? U Jerihon?«
»Ne. Uzmimo ladu i prijedimo ponovno u Dekapolis.
Uzici cemo uz Jordan sve do visine Enona i tu cemo se iskrcati.
Zatim cemo na obalama Jordana uzeti drugu ladu i prijeci u
Tiberijadu, a odatle u Kanu i u Nazaret. Treba mi moja Majka. I
vama je potrebna. To sto Krist ne Cini svojom rijeci, Marija cini
svojom 5utnjom. Ono sto ne Cini moja snaga, cini njezina
cistoea. Oh! Majko moja!«
»Places li, Ucitelju? Zar Ti places? Oh! ne! Mi cemo te
braniti! Mite ljubimo!«
»Ne placem i ne bojim se zbog onih koji mi Zele zlo.
Placem jer su srca tvrda od jaspisa i nista ne mogu 21 nad
mnogima od njih. Dodite, prijatelji.«
I silaze na obalu i u ladi jednoga od njih uzlaze uz rijeku.
Sve tako zavrsava.
21
vidi: SV. V . pogl. 58, bilj. 3.
21
200. »MOLITV AV AS MOZE SJEDINITI S BOGOM, A NE

MAGIJSKA FORMULA«
Isus ka.Ze:
»Ti i onaj koji te vodi razmisljajte mnogo o moJem
odgovoru Petru:
Svijet - podrazumijevam ne samo laike - nlJece

nadnaravno, ali kasnije, pred Boijim ocitovanjima, spreman je
obratiti se ne nadnaravnom nego okultnom 1• Zamjenjuju jedno s
drugim. Cujte sada: nadnaravno je ono sto dolazi od Boga.
Okultno je ono sto dolazi od vanzemaljskog izvora ali nema
korijena u Bogu.
Zaista vam kazem da duhovi mogu <loci k vama. Ali
kako? Na dva nacina. Po Bozjoj zapovijedi ili po nasilju
ljudskom. Po Boijoj zapovijedi dolaze andeli i blaieni i duhovi
koji su vec u Boijem svjetlu. Po ljudskom nasilju mogu doCi
duhovi nad kojima i covjek ima vlast, jer su uronjeni u predjele
koji su niii od ljudskih u kojima postoji jos sjecanje na Milost,
ako vise nema aktivne Milosti. Prvi dolaze spontano, poslu§ni na
jedinu zapovijed: moju. I sobom donose istinu za koju Ja hocu
da je upoznate. Drugi dolaze po spletu povezanih snaga. Snage
covjeka idolopoklonika sa snagama Sotone-idola. Mogu li vam
dati istinu? Ne. Apsolutno nikada. Mo:le li jedna formula, makar
naucena od Sotone, prisiliti Boga da vrsi volju eovjecju? Ne.
Bog dolazi uvijek spontano. Molitva vas moze povezati s Njim,
200. Nastavak. A, 3725-3728

1
Neki se stvarno ponasaju na opisani na6n; ali treba smatrati da to
ne cine iz opredjeljenja, sa zlocom iii prezirom, nego jer su potreseni rijecirna
samoga Isnsa, donesenim u: Matej 24,23-27 (vi di takoder: 2 Sol 2, 1-12; Otk
13). Ipak u samom Svetom pismu ne manjkaju jasna pravila za razlikovanje
autenticnog nadnaravnog od njegovog izoblicenja. Vidi, na primjer: 1
lvanova, posebno 2, 18-22; 4, 1-6 itd.
22 Treta godina javnog djelovanja
a ne magijska formula.
Ako Ii netko prigovara: "Samuel se pokazao Saulu" 2 Ja
kaiem: "Ne po zasluzi vracare, nego po mojoj volji da potrese
kralja, koji se opirao mojem Zakonu" . Neki ce reci: "A proroci?"
Proroci govore po spoznaji Istine koja se u njih ulijeva izravno
iii po andeoskoj sluibi3. Drugi ce prigovoriti : "A ruka koja je
pisala na gozbi kralja Baldasara?" Ti neka procitaju odgovor
Daniela:4 " ... i ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga ...
hvaleci bogove od zlata i srebra, od mjedi i foljeza, od drva i
kamena, koji ne vide, ne cuju niti razumiju, a nisi dao slavu
Bogu koji u svojoj ruci dl'Zi dah tvoj i sve tvoje putove. I zato on
posla prst (spontano poslan, dok ti lud kralj i lud eovjek, nisi na
to mislio nego si gledao kako ces ispuniti svoj trbuh i napuhati
pamet) one ruke koja napisa ovo pismo".
Da. Katkada vas Bog pozove po ocitovanjima koja vi
nazivate "5 medijskim", koja su u stvari samilost Ljubavi koja
vas hoce spasiti. Ali ih ne morate htjeti stvoriti vi. Ona koje vi
stvorite, nisu nikada iskrena. Nisu nikada korisna. Ne donose
nikada dobra. Ne postajite robovi onoga sto vas unistava.
Nemojte htjeti nazivati se i smatrati inteligentnijima od
poniznih, koji se klanjaju Istini cuvanoj vijekovima u mojoj
Crkvi, jedino }er ste oho/ice koji u neposluhu trai ite dozvole za
svoje nedopustene instinkte. Ponovno se vratite i ostanite u
Disciplini visestruko stoljetnoj. Od Mojsija do Krista, od Krista
do vas, od vas do zadnjeg dana to je ta, a ne druga.
Da Ii je ovo vase znanje? Ne. Znanje je u Meni i u mojoj
nauci, a mudrost covjeka je u posluhu Meni. Da Ii je to
znatifolja bez pogibli? Ne. Zaraza cije posljedice kasnije nosite.
Otjerajte Sotonu ako folite imati Krista. Ja sam Dobar. Ali ne
2
vidi: 1 Kr 28,3-25
3
vidi: sv. VI, pogl. 133, bilj. 3.
4
D2, Daniel 5,22-24. Pro~itaj titavu glavu.
5
D2 dodaje: telepatskim ili
200. »Molitva vas moie sjediniti s Bogom, a ne magijskaformula« 23
dolazim na suzivot s Duhom Zla. Iii Ja iii on. Izaberite.
0 moj "glasni~e" 6 : kazi ovo onome kome treba reci. To je zadnja

rije~ koja ce im ici. A ti i onaj koji s tobom upravlja, budite oprezni. Dokazi
postaju protudokazi u ruci Neprijatelja i neprijatelja mojih prijatelja. Budite
oprezni!
Idite s mojim rnirom.«
6
vidi: biljeska u Dodatku na str. 368.
24
201. »ONI KOJI ME LJUBE, ODLAZE«
Oni koji me ljube, odlaze ...
»Ustanite i putujmo. Idimo opet na rijeku i trazimo jednu

ladu. Idi ti, Petre, s Jakovom. Da nas dovede sve do Betabare.
Ostat cemo jedan dan kod Salomona, a zatim .. .«
»Sto se nismo uputili u Nazaret?«
»Ne. U noCi sam odluCio. Zao mi je za vas. Ali se moram
vratiti natrag.«
»Ja sam sretan!«, usklikne Marcijam. »Bit cu jos s
Tobom!«
»Da, makar, siromasni djeeace, dozivljavas tufoe <lane
uz Mene!«
»Dobro je stoga da ielim ostati s Tobom. Da Ti pruzim
ljubav. Jedino to ielim. Ne traiim vise.«
Isus ga poljubi u celo.
»Hocemo li ponovno proCi kroz Betabaru?«, pita Matej .
»Ne. Prijedimo rijeku s ladom nekog ribara.«
Vraea se Petar s Jakovom . »Nikakva lada, Ucitelju, sve
do veceri ... I... trebam li reci?«
»Kazi.«
»I ovuda su prosli neki .. . Mora da su platili dobro ili
zaprijetili jako... Ne vjerujem da ces i navecer naci ladu ...
Nemilosrdni su .. .«, uzdahne Petar.
»Nije vafoo. Idimo na put.. . a Gospodin ce nam
pomoCi.«
Godisnje doba je rufoo, kisi, ima blata. Put je blatan, uz
rub kisa se poveeava zbog rose noci , koja je obi Ina uz rijeku. Ali
jednako odlaze na usku uzvisicu koja ide uz put, a koja je manje
blatna i manje podlofoa roskanju sitne kisice koja nastavlja,
zbog niza topola koje donekle zastieuju, dok udar vjetra ne baci
odjednom sve kapi vode koje su se zadrfale medu granama.
201. Napisano 26. rujna 1946. A, 9202-9213

201. »Oni koji me ljube, odlaze« 25
»Eh! vec je njezino vrijeme!«, rece filozofski Toma,

podifoci svoju haljinu.
»Njezino je vrijeme!«, potvrduje Bartolomej i uzdise.
»Osusit cemo se na nekom mjestu. Nece biti svi ... ljuti na
nas«, kafo Petar.
»Moci cemo uvijek naCi jednu Jadu ... Nije receno!«,
nadodaje Jakov Alfejev.
»Kada bismo imali mnogo novaca, naslo bi se sve. Ali
nije htio da idem prodati u Jerihon!«, rece Juda iz Kerijota.
»Suti! Molim te. Ucitelj je tako tufan! Suti!«, moli Ivan.
»Sutim. Naprotiv, samo se radujem njegovoj naredbi.
Tako se ne moze reci da sam one saduceje, blizu Jerihona, ja
poslao«, i gleda Petra. Ali Petar je zamisljen i ne vidi i ne
odgovara.
ldu, idu pod kisicom finom kao magla, u tamnom danu.
Od vremena do vremena 1 govore medu sobom. Ali izgleda da
govore sa samima sobom, toliko rijeci izgledaju zakljucci
jednog dijaloga s nevidljivim sugovomikom.
»Trebat cemo naci neko mjesto gdje cemo se zaustaviti.«
»Sva mjesta su jednaka jer na sva do laze oni.«
»Progonstvo za progonstvom, bolje je stajati u gradu.
Barem se ne mocis .«
»Ali sto :Zele postiCi?«
»Siromasna Marija! Kada bi znala!«
»Svevisnji Bofo, stiti svoje sluge!«, i tako dalje. Zatim se
sjedine i raspravljaju potiho.
Isus je sprijeda, sam.. . Sam! Dok ga ne dostigne
Marcijam s Revniteljem.
»Drugi su sisli na falo. Da bi vidjeli ima Ii koja Jada .. .
Doslo bi se brfo. Mofomo Ii s Tobom?«
»Dodite. 0 cemu ste ranije govorili?«
1
(Di tanto in tanto) ; A, Dentro per dentro
»0 tvojem trpljenju.«
»I o mrfoji ljudi. Sto mofomo uciniti da Te utjesimo i da
zaustavimo mrfoju?«, pita Revnitelj.
»Za moju bol postoji vasa ljubav. Za mrfoju .. . ne
preostaje do podnositi je ... To je stvar koja prestaje sa zivotom
Zemlje ... i ta misao daje strpljenje i snagu da je podnosimo.
Marcijame! Djeeace! Zasto si smeten?«
»J er me ovo sj eca na Dorasa... «
»lma8 pravo. Vrijeme je date posaljem kuCi .. .«
»Ne! Isuse! Ne! Zasto me hoces kazniti za zlo koje
nisam ucinio?«
»Ne kazniti. Nego sacuvati .. . Ne folim da se sjeeas
Dorasa. Sto se budi u tebi na taj spomen? Odgovori ... «
Marcijam place pognute glave, zatim digne pogled i rece:
»lmas pravo. Moj duh nije sposoban vidjeti i oprostiti, jos nije
sposoban. Ali zasto me udaljujes? Ako Ti trpis, s vise razloga ja
trebam biti uz Tebe. Ta Ti si mene uvijek tjesio! Nisam vise ludi
djecak koji Ti je prosle godine govorio: "Nemoj da gledam tvoju
bol". Sada Sam pravi eovjek. Dopusti da ostanem! Gospodine!
oh! Reci mu ti, Simune!«
»Ucitelj zna sto je dobro za nas. I mozda... On ti foli dati
kakvo zaduzenje ... Ne znam .. . Izricem svoju misao ... «
»Dobro si rekao. Zadrfao bih ga s velikom radoscu sve
do poslije Encenija. Ali .. . Moja Majka je gore sama. Buka
mrznje je tako velika. Mogla bi se plasiti vise nego je potrebno.
Moja Majka je sama. I zacijelo place. Ti ces ici k Njoj reci joj da
je Ja pozdravljam i da je ocekujem. Poslije Encenija2 . I neces
reci nista drugo, Marcijame.«
»Ali ako me zapita?«
»Oh! mofos reCi, a da ne laZes,. .. da je zivot njezinog
Isusa kao ovo nebo mjeseca etamina. Oblaci i kisa, katkada
2
vidi: sv. III, pogl. 69, bilj. 7.
201 . »Oni koji me ljube, od/aze« 27
oluja. Ali ne manjkaju dani sunca. Kao jucer, kao mo:Zda sutra.
Sutjeti ne znaCi lagati. Govorit ces joj 0 cudesima koja si vidio.
Reci ces da je Eliza sa Mnom. Da Me je Ananija primio kao oca.
Da sam u Nobi u kuci dobrog Izraelca. Ostalo ... 0 ostalom suti.
I zatim ces otiCi k Porfireji. I tu ces ostati dok te Ja ne
pozovem.«
Marcijam place sve jace.
»Zasto toliko places? Zar nisi zadovoljan da ides k
Mariji? Jucer si bio .. .«, kaie Simun.
»Jucer da. Jer smo isli svi. A zatim placem jer se bojim
da te necu vise vidjeti ... Oh! Gospodine! Gospodine! Nikada
necu vise imati tako sretne dane kao StO SU bili OVi dani !«
»Jos cemo se vidjeti, Marcijame. Obeeavam ti.«
»Kada? Ne prije Pashe. To je dugo!« Isus suti. »Zaista
zar me ne :lelis prije Pashe?«
Isus stavi jednu ruku na njegova jos slabasna ramena i
privuce ga k Sebi. »Zasto :lelis znati buducnost? Danas jesmo.
Sutra nas nema vise. Covjek, bio i najbogatiji i najmoeniji, ne
mo:le nadodati ni jedan dan svojem zivotu. On, i citava
buducnost, u Bozjim je rukama .. .«
»Ali za Pashu ja moram doci u Hram. Izraelac sam. Ne
mo:les uciniti da grijesim! «
»Ti neces sagrijesiti. I kao prvo moras mi obeeati da
neces nikada sagrijesiti grijehom neposluha. Ti ces slusati.
Uvijek. Sada Mene, zatim onoga koji ce ti govoriti u moje Ime.
Obecavas li? Sjeti se da sam Ja, tvoj Ucitelj i Bog, slusao svoga
Oca i slusat cu sve do ... kraja mojega dana.« Isus je sveean dok
izgovara ove posljednje rijeCi.
Marcijam, kao ocaran, kaie: »Slufat cu. Kunem se. Pred
Tobom i Vjecnim Bogom.«
Sutnja. Zatim Revnitelj pita: »Ide li gore sam?«
»Svakako ne. S ucenicima. Naci cemo i druge uz Izaka.«
»Saljes li u Galileju i Izaka?«
»Da. Vratit ce se natrag s mojom Majkom.«

Dozivaju s rijeke. Trojica se micu, prijedu put, idu prema
vodi.
»Gledaj, Ucitelju. Nasli smo. I ne iele nista. Rodaci su
jednog cudom ozdravljenog. Ali nose pijesak u ono mjesto .
Treba ici do tamo pjeske, poslije ce nas uzeti.«
»Bog im naplatio. Navecer cemo biti kod Ananije.«
Petar, zadovoljan, ponovno se uspne na put i zapazi
smeteno lice Marcijama. »Sto ti je? Sto je uCinio?«
»Nista zla, Simune. Rekao sam mu da eu ga poslati kuci,
kada dodemo na prvo mjesto gdje cemo susresti ucenike. I on se
je rafalostio.«
»KuCi ... Da!... I pravo je... Godisnje doba ... «, Petar
razmislja. Zatim gleda Isusa i povuce ga za rukav ucinivsi da se
snizi sve do njegovih ustiju. Govori mu u uho : »Ucitelju, ali
zasto ga saljes, zasto ne pricekas ... «
»Zbog godisnjeg doba, rekao si.«
»A zatim?«
»Simune, ne zelim ti lagati. Zatim je dobro da Marcijam
ne otruje srce ...«
»lmas pravo, Ucitelju. Otrovati srce .. . Evo! Upravo do
toga se dolazi.« Podigne glas: »UCitelj ima pravo . Ti ces iCi i...
vidjet cemo se za Pashu. Konaeno ... brzo dolazi ... Cim prode
mjesec kaslev ... Oh! kroz kratko vrijeme je lijepi mjesec nisam.«
Opetuje polagano i sa sjetom: »Ima pravo ... «, i govoreci sam
sebi: »Sto ce se dogoditi od sada do nisama?« Udara rukom po
celu oeajnim pokretom.
I idu, idu kroz vlafan dan. Vise ne kisi dok, blatnjavi sve
do koljena, ne udu u pet malih vlaznih i pjeskovitih Jada koje
ponovno silaze slijedeCi struju. Tada pocinje ponovno kisiti , i
udarajuci po smirenoj vodi rijeke koja odrazuje tmumo nebo s
oblacima i tu crta brojne krugove koji se trajno prave i nestaju, s
igrom brojnih odraza biser-skoljki.
201. »Oni koji me (jube. odlaze« 29
Izgleda pustinjski kraj. Na rubovima, u malenim rijecnim

mjestancima, ne vidi se ni ziva dusa. Kisa cini da su vrata
zatvorena, staze puste. Tako kada za prvog sumraka izlaze iz
lade tamo gdje je mjestance Salomona, nalaze sutljiv i prazan
put i dolaze do kuce a da ih nitko nije vidio. Kucaju. Zovu.
Nista. Samo se cuje gukanje golubova i blejanje ovaca, i sum
kise.
»Nema nikoga. Sto da cinimo?«
»Idite u kuce mjesta. Najprije u onu maloga Mihaela«,
nareduje Isus.
I dok mladi apostoli idu brte, Isus s odraslijima ostaje
kod kuce i promatraju i komentiraju.
»Sve zatvoreno ... Takoder je i ograda dobro svezana i
osigurana. Gledaj ! Cak je tu i veliki eavao. I prozori su zatvoreni
kao po noci . Koja falost! I ono falovanje ovaca i golubova? Da
nije bolestan? Sto mislis, Ucitelju?«
Isus spusta glavu. Umoran je i falostan ...
Apostoli se trceci vraeaju. Prvi dolazi Andrija i vice dok
je jos daleko nekoliko metara: »Umro je ... Ananija je umro ... Ne
mote se uCi u kucu jer jos nije oCiscena 3... Od nekoliko sati je u
grobu. Da smo mogli doci jucer... Sada dolazi fona, majka
Mihaela.«
»Ali sto nas progoni?!«, uzdahne Bartolomej.
»Siromasni starac! Bio je tako sretan! Bilo mu je tako
dobro! Ali kako? Kada se je razbolio?« Govore svi skupa.
Stize tena i stojeci u udaljenosti od svih kate:
»Gospodine, mir bio s Tobom. Moja kuea Ti je otvorena. Ali ...
ali ne znam da Ii ... Spremila sam mrtvaca. Stoga i stojim daleko
od Tebe. Ali Ti mogu pokazati kuce koje ce vas primiti.«
»Da, fono. Bog te nagradio, i s tobom sve koji iskazuju
3
Dodir s pokojnikom smatrao se necistim. Vidi : Lev 21 , 1-4; 22, 1-9;
Br 6,9-12; 19,11-22; 3 1,13-24; Ez 44,25-27; Hag 2,10-14.
30 Treta godina javnog dje/ovanja
milosrde putnicima. Ali kako je fovjek umro?«

»Oh! ne znam. Nije bio bolestan. Prekjucer je stajao
dobro. Da, zacijelo. Stajao je dobro. Mihael je do8ao izjutra
uzeti dvije ovce da ih pridruzi na.Sima. Bilo je dogovoreno. I ja
sam mu bila donijela oko seste ure 4 haljine koje sam mu bila
oprala. Bio je za stolom i jeo, posve zdrav. Navecer mu je
Mihael ponovno vratio ovce i donio mu dva vrca vode, a on mu
je darovao dva kolaciea koja je bio ispekao. Jucer ujutro moj je
sin do8ao po ovce. Sve je bilo zatvoreno kao sada i nitko nije
odgovorio na dozivanje djecaka. On je gurnuo vrata, ali nije
uspio otvoriti ih. Bila su doista zakljucana. Tada se Mihael
prepla.Sio i dotreao je k meni. Ja i mtiZ potrcali smo, a s nama i
drugi. Otvorili smo vrata, pokucali smo na vrata kuhinje ...
provalili smo vrata... Jos je sjedio uz ognjiste s glavom
naslonjenom na stol, svjetiljka uz njega, ali ugasena kao i on,
nozic uz noge, drvena zdjela na pol izdubena... Smrt ga je tako
uzela... Smijesio se je... Bio je u miru... Oh! kakvo lice
pravednika je imao! Izgledao je cak ljepsi ... Ja ... Malo sam se za
njega brinula. Ali sam bila na njega navezana .. . i placem ... «
»On je u miru. Ti sama si rekla. Ne plaCi! Gdje ste ga
stavili?«
»Znali smo da si ga toliko ljubio i onda smo ga stavili u
grob sto ga je pred kratko sagradio Levi. Jedini, jer je Levi
bogat. Mi nismo bogati. Tamo, u dnu, preko puta. Sada, ako Ti
hoces, ocistit cemo sve i ... «
»Da. Uzet ces ovce i golubove, a ostalo sacuvajte za
Mene i za moje. Dase Ja mogu koji put ovdje zaustaviti. Bog te
blagoslovio, Zeno. Idimo na grob.«
»Zelis Ii ga uskrisiti?«, zapita zacuden Toma.
4
vidi: Mt 20,1-16; 27,45-46; Mk 15,25.33-34; Lk 23,44; Iv 4,6;
19,14; Dj 2, 15; 3,1; 10,3.9.30. Stoga prvi, treci, sesti, deveti sat odgovaraju
otprilike nasem 6, 9, 12, 15 satu.
201. »Oni koji me ljube, odlaze« 31
»Ne. Za njega to ne bi bila radost. Tamo gdje se nalazi,
sretniji je. To je uostalom folio ... «
Ali je Isus veoma utucen. Izgleda kao da se sve povezuje
da poveea njegovu falost. Na vratima kuea zene gledaju i
pozdravljaju komentirajuCi.
Brzo je stigao do groba: malena kocka svjeze sagradena.
Isus moli blizu njega. Zatim se okrece s placnim ocima i rece:
»ldimo ... U kuce mjesta. U nasoj kuCici nema vise onoga koji
nas ceka da nas blagoslovi ... Oce moj ! Osamljenost okruzuje
tvojega Sina, praznina uvijek postaje sve sira i sve tamnija. Oni
koji me ljube odlaze i ostaju oni koji me mrze ... Oce moj! Tvoja
Volja neka se uvijek vrsi i blagoslivlje ... «
Vracaju se prema selu i dva ovdje, tri ondje, ulaze u kuce
onih koji nisu dirnuli mrtvaca da se sklone i okrijepe.
32
202. PRISPODOBA 0 NEPRA VEDNOM sucu'
Prispodoba o nepravednom sucu.
Isus je ponovno u Jeruzalemu. Vjetrovit i sivi zimski

Jeruzalem. Marcijam je jos s Isusom i s Izakom. Razgovarajuci
se idu prema Hramu.
S dvanaestoricom su Josip i Nikodem, koji govore s
Revniteljem vise nego s ostalima i s Tomom. Ali se poslije
odijele i podu naprijed pozdravljajuci Isusa bez zaustavljanja.
»Ne :Zele ocitovati svoje prijateljstvo s Uciteljem.
Opasno je!«, sapce ISkarijot Andriji.
»Smatram da to cine s pravom nakanom, a ne iz
plasljivosti«, brani ih Andrija.
»Uostalom nisu ucenici . I tako mogu postupiti. Nisu
nikada bili«, kaze Revnitelj.
»Ne?! Cinilo mi se ... «
»Niti Lazar nije ucenik, pa niti ... «
»Ali ako iskljucujes i iskljucujes, tko ostaje?«
»Tko? Oni koji imaju poslanje ucenika.«
»A oni ostali, sto su onda?«
»Prijatelji. Ne vise od prijatelja. Da li napustaju svoJe
kuce, svoje interese, da bi slijedili Isusa?«
»Ne. Ali gas radoscu slu8aju i pru:Zaju mu pomoc i... «
»Ako je po tome, onda to cine i pogani. Ti vidis da smo
kod Nike nasli one koje su mislili na Njega. A zacijelo one :Zene
nisu ucemc1.«
»Nemoj se :Zestiti! Rekao sam tako, toliko da ka:Zem . Zar
ti je toliko stalo da tvoji prijatelji ne ispadnu ucenici? Cini mi se
da bi trebao :Zeljeti suprotno.«
202. Napisano 27. rujna 1946. A,9213-9224

1
02, vidi: Lk 18,1-8
202. Prispodoba o nepravednom sucu 33
»Ne fostim se i ne folim nista. Niti da im nanosis zlo

nazivajuCi ih njegovim ucenicima.«
»Ali kome hoces da to kazem? Stojim uvijek uz vas ... «
Simun Revnitelj ga gleda tako strogo da se smijesak
sledio na usnama Jude, koji smatra korisnim promijeniti temu
razgovora pitajuci: »Sto su foljeli danas ta dvojica razgovarati s
vama?«
»Nasli su kucu za Niku. Prema vrtovima. Blizu gradskih
Vratiju. Josip je poznavao vlasnika i znao je da ce s dobrom
zaradom prodati. Obznanit cemo Niku.«
»Kakva folja bacati novae!«
»Njezin je. Mofo s njim ciniti sto hoce. Ona foli biti
blizu Ucitelja. Pokorava se time volji mufa i svome srcu.«
»Jedino moja majkaje daleko .. .«, uzdise Jakov Alfejev.
»A moja«, kafo drugi Jakov.
»Aliza kratko. Nisi li cuo sto je Isus rekao Izaku i Ivanu
i Matiji? "Kada se vratite na neomeniju mjesecevu2 Sebata,
dodite s ucenicama uz moju Majku".«
»Ne znam za8to ne foli da se Marcijam vrati s njima.
Rekao muje: "Doci ces kada te budem zvao".«
»Mozda da Porfireja ne bi ostala bez pomoci ... Ako nitko
ne lovi, gore se ne jede. Mi ne idemo, mora otici Marcijam.
Zacijelo nisu dostatne smokve, sace, malo masliila i dvije ovce
za uzdriavanje jedne zene, da se obuce, da se nahrani ... «,
primjeeuje Andrija.
Isus, naslonjen na zid koji okruzuje Hram, promatra ih
kako dolaze. S Njim su Petar, Marcijam i Juda Alfefev. Siromasi
ustaju sa svojih kamenih lezista stavljeni uz put koji vodi u
Hram - onaj koji dolazi sa Siona prema Moriji, ne onaj koji od
2
vidi: Lev 23,23-24; Br 10,1-10; 1 Kr 20,5 .24; Iz 1,10-20; Am 8,5 :
prvi dan mjesefova mjeseca, zvan novi mjesec ili neomenija, bio je dakle
onda blagdan, u svakom pogledu.
Ofela ide u Hram - i idu falosni prema Isusu moliti obol. Nitko
ne trafi ozdravljenje. Isus nareduje Judi da im dade sitni novae.
Zatim ulazi u Hram.
Nema mnogo naroda. Poslije velike navale blagdana,
prestaju hodocasnici. Jedino tko je s vainih razloga obvezatan
doci u Jeruzalem ili tko stanuje u istom gradu, uzlazi u Hram.
Stoga hodnici i trijemovi, makar nisu pusti, mnogo su manje
ispunjeni, a izgledaju prostraniji, i svetiji, buduci da su manje
bucni. I mijenjaci novca i prodavaci golubova i drugih zivotinja
su manje brojni, naslonjeni uz zid sa strane sunca, blijedog
sunca koje probija kroz sive oblake.
Posto je molio u Trijemu Izraelaca, Isus se vraca natrag i
nasloni se na jedan stup promatrajuci ... i biva promatran.
Vidi kako dolaze natrag, u Trijem Zidova, jednog
eovjeka i jednu Zenu koji, makar ne placu, jasno pokazuju bolno
lice vise nego li placem. Covjek nastoji utjesiti fonu. Ali se vidi
daje ion veoma rastilZen.
Isus se odijeli od stupa i ide im ususret. »Sto vas muci?«,
pita ih samilosno.
Covjek ga gleda, zacuden zbog tog zanimanja. Mozda
mu izgleda i bez takta. Ali Isusovo oko je tako blago da ga
razorilZa. Ali, prije nego li otkrije svoju bol, pita: »Kako to da se
rabbi zanima za boli obicnog vjemika?«
»Jer je rabbi tvoj brat, eovjece. Tvoj brat u Gospodinu, i
ljubi te kako kafe zapovijed3 .«
»Tvoj brat! Siromasni sam seljak u dolini Saronskoj,
prema Dori. Ti. si rabbi.«
»Bol je za rabbije kao za sve. Znam sto je bol i folio bih
te utjesiti.«
Zena pomakne easkom svoj veo da bi pogledala Isusa i
sapne mufo: »Reci mu. Mozda ce nam moCi pomoci .. .«
3
vidi: Lev 19,18
»Rabbi, imali smo jednu kcerku, imamo je. Za sada je jos
imamo ... I casno smo je udali za mladiea za kojega nam je ...
jedan nas prijatelj garantirao da ce biti <lobar muz. Vjencani SU
vec sest godina, i imali su od svog vjencanja dva sina. Dva... jer
je poslije prestala ljubav ... tako da sada... muz foli rastavu. Nasa
kcerka place i nestaje, zato smo i rekli da je jos imamo: jer ce za
kratko umrijeti od boli. Sve smo pokusali da nagovorimo
eovjeka. I toliko smo molili Svevisnjega.. . Ali nas nitko od
dvojice nije uslisao .. . Zbog toga smo ovdje dosli na hodoeasce i
zadrlali smo se za citav tijek jednog mjeseca4• Svaki dan u
Hramu, ja na mojem mjestu, fona na svojem ... Ovog jutra jedan
sluga moje kcerke nam je donio vijest da je muz otisao u
Cezareju da joj odatle posalje otpusnicu za razvod 5 . I to je
odgovor na nase molitve ... «
»Ne govori tako, Jakove«, moli ga fona potiho. I
zavrsava: »Rabbi ce nas prokleti kao psovace ... I Bog ce nas
kazniti. To je nasa bol. Dolazi od Boga... I ako nas je udarila,
znaci da smo je zasluzili«, zavrsava placuCi.
»Ne, Zeno. Ja vas ne proklinjem. I Bog vas nece kazniti.
Ja vam kaZem. Kao sto vam velim da nije Bog koji vam daje
ovu bol, nego eovjek. Bog to dopusta za vasu kusnju i za kusnju
mufa va8e kceri. Ne gubite vjere i Gospodin ce vas uslisiti.«
»Kasno je. Na8a kcerka je vec otpustena i osramocena i
umrijet ce ... «, kaZe eovjek.
»Svemogucemu nikada nije kasno. U jedan eas i za
vrijeme jedne molitve mofo promijeniti tijek dogadaja. Od ca8e
do usana ima jos vremena za smrt da On postavi svoju ruku i
sprijeCi onoga koji je primicao ca8u ustima da je ne pije. I to po
zahvatu Bozjem. Ja vam kaZem. Vratite se na svoja molitvena
mjesta i ustrajte jos danas, sutra i prekosutra, i ako budete znali
4
vidi: prethodna bilj. 3.
5
vidi: sv. II, pogl. 107, bilj. 6.
imati vjere, vidjet cete cudo.«

»Rabbi, Ti nas folis osokoliti ... ali ovog casa... Ne mofo
se, i Ti to znaS, unistiti otpusno pismo jednom uruceno
otpustenoj «, inzistira eovjek.
»lmaj vjere, kaiem ti. Istina je da ga se ne mofo unistiti.
Ali znas li da 1i gaje tvoja kcerka primila?«
»Od Dore do Cezareje nije dugi put. Dok je sluga hodao
sve dovle, zacijelo se Jakov vratio kuci i izbacio Mariju.«
»Nije dugi put. Ali, jesi li siguran da ga je on izvrsio?
Jedna vifa volja od eovjecje nije li mogla zaustaviti jednog
eovjeka, ako je Josua, po Bozjoj pomoci, zaustavio sunce6?
VaSa ustrajna molitva, puna povjerenja, uCinjena s dobrom
nakanom, nije li mozda sveta volja koja se protivi zlom htijenju
eovjeka? I Bog, vas Otac, buduci da ga molite za dobru stvar,
nece li vam pomoci zaustaviti hod ludaka? Nije li vam mozda
vec pomogao? I ako bi eovjek i dalje bio uporan da ide, zar bi
mogao ako vi uporno ustrajete moliti Oca za pravednu stvar?
Kafom vam: idite i molite danas, sutra i prekosutra i vidjet cete
cudo.«
»Uh! idimo, Jakove! Rabbi zna. Ako kaie da idemo
moliti, znak je da je stvar pravedna. Imaj vjeru, moj mufo.
Osjecam veliki mir, kako mi se budi jaka nada tamo gdje sam
osjecala tolike bolove. Bog ti nagradio, Rabbi, koji si <lobar, i
uslisao te. Moli takoder i Ti za nas. Dodi, Jakove, dodi«, i
uspijeva nagovoriti muia, koji je slijedi posto su pozdravili
Isusa uobieajenim zidovskim pozdravom: »Mir bio s Tobom«,
na koji Isus odgovara istom formulom.
»Zasto mu nisi rekao tko si? Molili bi s vise mira«, kaiu
apostoli, a Filip nadodaje: »Idem mu re6i.«
Ali ga Isus zaustavlja govoreci: »Ne folim. Molio bi s
mirom, ali s manje vrijednosti. Ali s manjom zaslugom. Tako je
6
vidi: Josua 10,10-15; Prop 46,1-8
njihova vjera savrsena i bit ce nagradena.«

»Zaista?«
»Zar hocete daja laiem zavaravajuci dvoje nesretnih?«
Gleda narod koji se sakupio, stotinjak osoba, i kaie:
»Poslusajte ovu prispodobu koja ce vam otkriti vrijednost
ustrajne molitve.
Vi znate sto kaie Ponovljeni zakon govoreci o sucima i
upraviteljima7 . Oni bi trebali bi ti pravedni i milosrdni
saslusavajuci nepristrano one koji im se obraeaju, uvijek misleci
da sude kao da je slueaj koji presuduju njihov osobni slueaj, ne
vodeCi racuna o poklonima ili prijetnjama, bez naklonosti prema
prijateljima koji su u krivu i bez tvrdoce prema onima koji su u
sukobu s prijateljima suca. Ali ako su pravedne rijeci Zakona,
nisu isto tako pravedni ljudi i ne znaju se pokoravati Zakonu.
Tako se vidi da je ljudska pravednost cesto nesavrsena, jer su
rijetki suci koji znaju sacuvati se cistima od pokvarenosti,
milosrdni, strpljivi prema bogatima i prema siromasima, prema
udovicama i sirotama kao sto su prema onima koji nisu takvi.
U jednom gradu je bio sudac veoma nedostojan svoje
sluzbe, na koju je dosao preko mocnih rodaka. On je bio
nadasve pristran u sudenju, uvijek sklon da dade pravo bogatasu
i mocniku, ili onome koga bi preporucili bogati i mocni ili
prema onima koji bi ga potkupili velikim darovima. On se nije
bojao Boga i ismijehivao je plac siromaha i slabasnog jer su
osamljeni i bez mocne obrane. Kada nije htio saslusati onoga
koji je imao posve jasne razloge protiv bogatasa te mu nije
mogao dati krivo ni u kojem slucaju, on bi ga bacio napolje
prijeteCi mu zatvorom. I vecina bi popustala pred njegovim
nasiljima povlaceci se pobijedeni, prihvaeajuci poraz jos prije
nego li bi se odrfala pamica.
Ali u tom gradu je bila takoder jedna udovica s brojnom
7
D2, vidi: Pnz 16, 18-20
38 Trei:a godina javnog djelovanja
djecom, koja je trebala dobiti veliki iznos novca od jednog

mocnika zbog radova koje je izvrsio njezin pokojni mui
doticnom moeniku. Ona, potaknuta potrebom i majcinskom
ljubavlju, zahtijevala je od bogata8a da joj <lade iznos koji bi joj
omoguCio da nahrani svoju djecu i da ih obuce za skoru zimu.
Ali posto su uzaludna bila sva navaljivanja i molbe tom
bogatasu, obratila se je sucu.
Sudac je bio prijatelj bogatasa koji mu je rekao: "Ako
presudis meni u korist treCina iznosa je tvoja". Zato je bio gluh
na rijeci udovice koja ga je molila: "Dosudi mi pravo pred
mojim protivnikom. Ti vidis da sam u potrebi. Svi mogu reci
imam 1i pravo na taj iznos". Bio je gluh i dao ju je izbaciti od
svojih pomocnika. Ali zena se vraeala jedan, dva, deset puta,
ujutro, o sestoj, devetoj uri, navecer8, neumorna. I za njim je isla
ulicom vicuCi : "Dosudi mi pravo. Moja djeca gladuju i
smrzavaju se. Nemam novca da im kupim brasna i haljine".
Nasla bi se na pragu suceve kuce kada bi se on vraeao da za
stolom blaguje sa svojim sinovima. I krik udovice: "Dosudi mi
pravo pred mojim protivnikom jer gladujem i smrzavam se
zajedno sa svojim stvorenjima", prodirao je u nutrinu kuce, u
blagovaonicu, u sobu za spavanje za vrijeme noCi, uporan kao
krik (ptice) pupavca: "Dosudi mi pravo, ako ne folis da te Bog
udari! Dosudi mi pravo. Sjeti se da se Bog posebno brine za
udovice i sirote i jao onima koji ih gaze! Dosudi mi pravo ako
ne folis jednog dana trpjeti ono sto mi trpimo. Nasu glad! Nasu
studen ces naci u drugom zivotu ako ne dosudis pravo. Jao tebi!"
Sudac .se nije bojao Boga ni blifojega. Ali jer je bio
uvijek zanovijetan, jer je postao predmet smijeha citavog grada
zbog progonjenja sa strane udovice, i predmet prijekora, umorio
se. Zbog toga rece jednog dana u sebi: "Makar se ne bojim Boga
niti prijetnja fone, niti onoga sto misle gradani, ali da dokrajcim
8
vidi: pogl. 201 , bilj. 4.
takvo zanovijetanje, saslusat cu udovicu i dosuditi joj pravo,

primoravajuci bogatasa da plati. Dosta. Da me vise ne progoni i
makne mi se s puta". I pozvavsi bogatog prijatelja, rece mu:
"Prijatelju moj, nije vise moguce da ti udovoljim. Izvrsi svoju
dufoost i plati, jer vise ne mogu podnositi da budem zanovijetan
zbog tebe. Rekao sam". I bogata8 je morao platiti iznos prema
pravednosti.
Ovo je prispodoba. Sadaje na vama daje primijenite.
Culi ste rijeci nepravednika: "Da stanem na kraj tolikom
zanovijetanju, poslusat cu fonu". A bio je nepravedan. Ali Bog,
predobri Otac, zar ce biti ispod zlog suca? Zar nece dosuditi
pravo svojim sinovima koji ga dan i noc zazivaju? I zar ce
uciniti da toliko cekaju na milost dok njihova dusa slomljena ne
prestane moliti? Ja vam kafom: sprernno ce im dosuditi pravo da
njihova dusa ne izgubi vjeru. Ali takoder treba znati moliti, ne
umoriti se poslije prvih molitava, i znati traiiti ono sto je dobro.
I takoder povjeriti se Bogu govoreCi: "Ipak neka bude ono sto
tvoja Mudrost zna daje za nas korisnije" .
Imajte vjeru. Znajte moliti s vjerom u molitvu i s vjerom
u Boga, vasega Oca. I On ce vam dosuditi pravdu protiv onih
koji vas pritiscu. Bili oni ljudi ili davli, bolesti ili druge nedace.
Ustrajna molitva otvara Nebo i vjera spasava dusu, ma na koji
nacin molitva bila cuvena i uslisana. ldimo!«
I uputi se prema izlazu. Gotovo je izvan zidina kad
podifoci glavu da vidi maleni broj koji ga slijedi i rnnoge
indiferentne ili neprijateljski raspolofone koji ga promatraju
izdaleka, usklikne tuino: »Ali kada se vrati Sin Covjecji, hoce li
naci jos vjere na Zemlji?«, i uzdisuCi jos tjesnje se ovije svojim
plastem, hodajuci velikim koracima prema predjelu Ofela.
40
203. »JA SAM SVJETLO SVIJETA«
"Ja sam Svjetlo svijeta" (Iv 8,12-20)
Isus je jos u Jeruzalemu, ali ne unutra u trijemovima

Hrama. Ali je sigurno u prostranoj sobi, lijepo ukrasenoj, jednoj
od tolikih rasutih unutar prostranih gradskih zidina.
Usao je malo prije. Jos hoda uz bok onoga koji ga je
pozvao da ude mozda da ga zastiti od studeni koja vlada na
Moriji, i za njim hodaju apostoli i po koji ucenik. KaZem: "po
koji" jer je uz Izaka i Marcijama takoder Jonata, i pomijesani
medu narodom, koji takoder ulazi za Uciteljem, tu je levit
Zaharija koji mu je pred malo dana rekao da foli biti njegov
ucenik, i tu su takoder druga dvojica koje sam vidjela s
ucenicima ali kojima ne znam imena.
Ali medu ovima, dobronamjernima, ne manjkaju obieni,
nezaobilazni i nepromjenljivi farizeji. Zaustavljaju se gotovo na
vratima, kao da su se tu nasli slueajno da rasprave poslove, ali
SU tu da euju. Zivo je iscekivanje rijeCi Gospodina medu
prisutnima.
On gleda ovaj skup, ocito razliCitih narodnosti, nisu svi
palestinci, makar hebrejske vjere. Gleda ovaj skup osoba od
kojih ce se rnnogi clanovi mozda vec sutra rasprsiti u predjele
odakle dolaze i odnijeti ce tamo njegovu rijec govoreci: »Culi
smo eovjeka koji se zove nasim Mesijom.« I ne govori njima,
vec upucenima u Zakon, o Zakonu, kako Cini mnogo puta kada
vidi da ima pred sobom neznalice iii one kojima je vjera
poljuljana; nego govori o samome Sebi, da ga upoznaju.
Kafo: »Ja sam Svjetlo svijeta i tko ide za mnom nece
hodati u tami nego ce imati Svjetlo zivota.« I foti, posto je
navijestio temu govora koji ce razviti, kako obicno postupa pred
pocetak velikog govora. Suti da dade ljudima vremena da odluce
da li ih govor zanima ili ne i da takoder dade vremena onima
203. Napisano 28. rujna 1946. A, 9225-9233

203. »Ja sam Svjetlo svijeta« 41
koje predlozena tema ne zanima, da odu. Od prisutnih nitko ne

izlazi; cak i farizeji koji su bili na vratima, zauzeti usiljenim i
forsiranim razgovorom, i koji su sutili i okrenuli se se prema
nutrini sinagoge na prvu Isusovu rijec, ulaze svecano sa svojom
neminovnom nadmoci.
Kada je svaki sum prestao, Isus opetuje raniju frazu s jos
jaCim glasom, zapocne i nastavlja: »Ja sam Svjetlo svijeta jer
sam Sin Oca koji je Otac Svjetla. Sin uvijek slici ocu koji ga je
rodio i ima istu narav. Jednako tako i Ja slicim i imam istu narav
Onoga koji me je rodio. Bog, Svevisnji, Savrseni i Neizmjemi
Duh, jest Svjetlo Ljubavi, Svjetlo Mudrosti, Svjetlo Snage,
Svjetlo Dobrote, Svjetlo Ljepote. On je Otac Svjetla i koji zivi
od Njega i u Njemu vidi za5to je u Svjetlu, tako kako je folja
Boga da ga stvorenja gledaju. On je eovjeku dao razum i osjeeaj
da bi mogli vidjeti Svjetlo, iii Njega samoga, i shvatiti ga i
ljubiti ga. I dao je eovjeku oci da mofo vidjeti stvar koja je
najljepsa od stvorenih stvari, savrsenost elemenata, ono po cemu
je vidljivo Stvorenje, koja je medu prvim cinima Boga
Stvoritelja i nosi najuocljiviji znak Onoga koji ju je stvorio:
svjetlost, nematerijalnost, prozraenost, blafenstvo, utjehu, koja
je potrebna kao sto je i Otac sviju: Vjecni i Svevisnji Bog.
Po zapovijedi svoje Misli On je stvorio svod nebeski i
zemlju, ili masu atmosfere i masu praha, netjelesno i tjelesno,
najlakse i tesko, ali oboje jos siromasni i prazni, jos bezlicni jer
ovijeni u tamu, bez zvijezda i zivota. Ali da bi dao zemlji i
nebeskom svodu njihovo pravo lice, da bi ucinio dvije lijepe,
korisne stvari, prikladne za nastavak stvaralackog djela, Duh
Bozji - koji je lebdio nad vodama i koji je bio jedno sa
Stvoriteljem koji je stvarao i s Nadahniteljem koji je poticao na
stvaranje, da mofo ljubiti ne jedino samoga Sebe u Ocu i Sinu,
nego takoder neizmjemi broj stvorenja, koja se zovu zvijezde,
planeti, vode, mora, sume, biljke, cvijece, zivotinje koje lete,
koje se koprcaju, koje se suljaju, tree, skacu, penju se, i konacno
eovjeka, najsavrsenijeg medu stvorenjima, savr§enijeg od sunca

jer uz materiju ima i du§u, uz instinkt razum, uz odredenost
slobodu, covjeka slicna Bagu po duhu, slicna iivotinji po tijelu,
poluboga koji postaje bog1 po Boijoj milosti i vlastitoj volji,
ljudsko bite koje se, ako hoce, moie pretvoriti u andela 2, najvise
ljubljenog od vidljivih stvorenja za kojega je, makar je znao da
je grjefon, jos prije nego Ii je vremena bilo, pripremio
Spasitelja, irtvu u Bicu koje je ljubio bez mjere, u Sinu, u RijeCi,
po kojemu je sve napravljeno - ali da bi dao zemlji i nebeskom
svodu njihov pravi izgled, rekoh, evo Duha Bozjega, lebdi u
svemiru, vice, i to je Rijec koja se prvi put ocituje: "Neka bude
svj etlo "3, i svj et lost j e dobra, spasonosna, snaZna u danu, blaga u
noCi, ali neunistiva sve dok bude vremena. Iz oceana divota koji
je prijestolje Bozje, krilo Bozje, Bog izvlaCi najljepsi dragulj, a
to je svjetlo koje prethodi najsavrsenijem dragulju, sto je
stvaranje eovjeka u kojemu ne stoji Bozji dragulj nego sam
Bog4 , sa svojim dahom dahnutim nad glibom da od njega m~ini
tijelo i zivot i svoga bastinika u nebeskom Raju gdje On ceka
pravednike, sinove, da bude blaZen u njima i oni u Njemu.
Ako je na pocetku stvaranja Bog htio nad svojim djelima
svjetlo, ako se je da bi napravio svjetlo sluzio svojom Rijeci, ako
Bog onima koje najvise ljubi daje najsavrseniju svoju slicnost:
svjetlo, materijalno svjetlo radosno i bestjelesno, duhovno
svjetlo mudro i posvecujuce, zar bi mogao uskratiti Sinu svoje
ljubavi ono sto je On sam? Uistinu Onome u kojemu se On
odvijeka raduje, Svevisnji je sve dao, i htio je da od svega bude
prvo i najjace . Svjetlo, da bi ljudi i prije nego uzidu na Nebo
spoznali divote Trojstva, ono sto Cini da pjevaju Nebesa u
1
D2 nadodaje: po sudjelovanju; vidi: sv. VI, pogl. 155, bilj. 3.
2
vidi: Mt 22,30; Mk 12,25; Lk 20,34-36
Za produbljenje onoga sto je u ovom poglavlju re~eno o Isusu-
3
Svjetlu itd., vidi: Post 1, 1-2,4; Prop 42, 15-43,37; 1 Iv

4
U smislu konteksta te stoga kao u: Post 1,27; 2,7
blaienim korovima, da pjevaju po skladu divne radosti koja

dolazi andelima od promatranja Svjetla, iii Boga, Svjetla koje
ispunja Raj i cini ga blafonim u svim njegovim stanovnicima.
Ja sam Svjetlo svijeta. Tko me slijedi nece hodati u tami
nego ce imati svjetlo Zivota! Kao sto je svjetlo na neoblikovanoj
zemlji omogucilo zivot biljkama i zivotinjama, tako moje
Svjetlo omogucuje duhovima Zivot vjeeni. Ja, koji sam Svjetlo,
stvaram u vama Zivot i uzdrfavam ga, poveeavam ga,
obnavljam vas u njemu, preobrafavam vas, nosim vas u Bozje
Boraviste putovima mudrosti, ljubavi, posvecenja. Tko ima u
sebi Svjetlo ima Boga, jer je Svjetlo zajedno s Ljubavlju, a tko
ima Ljubav ima Boga. Tko u sebi ima Svjetlo ima u sebi Zivot
jer je Bog tamo gdje je prihvacen njegov ljubljeni Sin.«
»Ti govoris rijeCi bez veze. Tko je vidio ono sto je Bog?
Ni Mojsije nije vidio Boga jer je na Horebu, netom je saznao tko
govori iz goruceg grma, pokrio lice; i u drugim zgodama nije ga
mogao vidjeti u zabljescujucim bljeskovima. I Ti kaies da si
vidio Boga? Mojsiju koji ga je jedino cuo govoriti, ostao je sjaj
na licu5 . Ali kakvo svjetlo imas Ti na svom lieu? Siromasan si
Galilejac blijedog lica kao vecina medu vama. Bolestan si,
umoran i mrsav. Uistinu da si vidio Boga i da te On ljubi ne bi
bio kao netko tko je blizu smrti. Zelis Ii dati zivot Ti koji ga
nemas niti za samoga Sebe?«, i vrte glavom, saialjavajuci ga s
lfOillJOm.
»Bog je Svjetlo i Ja znam kakvo je njegovo Svjetlo jer
sinovi znaju svoga oca i jer svatko pozna samoga sebe. Ja
poznam Oca svoga i znam tko sam. Ja sam Svjetlo svijeta. Ja
sam Svjetlo jer moj Otac je Svjetlo i rodio me je dajuci mi svoju
6
Narav . Rijec nije razlicita od Misli jer rijec izrice ono sto razum
5
vidi. lzl 3, 1-6; 34,29-35 (2 Kor 3,7-4,6); vidi takoder: sv. II, pogl.
75, bilj. 3.
6
vidi: Nicejsko-carigradsko vjerovanje: »svjetlo od svjetla«
misli. I uostalom, zar vise ne poznajete proroke? Ne sjeeate li se

Ezekiela i nadasve Daniela? Opisujuci Boga, videnog u videnju,
na kolima cetiriju zivotinja kate prvi: "Na prijestolju je bio
netko koji je imao izgled eovjeka a iznutra i uokolo njega vidjeh
kao sjajnu kovinu poput ognja i od njegovih bokova navise i
naniZe vidjeh nesto poput ognja sto bljeska naokolo; poput duge
sto se za kisnih dana javlja u oblaku, takav je bio izgled bljeska
naokolo" 7 . A Daniel kaze: "Gledao sam: Prijestolja bjehu
postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega;
vlasi na glavi kao Cista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi
ognjeni i tockovi kao zarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala
ispred njega" 8 . Takav je Bog i takav cu biti Ja kada dodem suditi
vas.«
»Tvoje svjedoeanstvo nije valjano. Ti sam za Sebe
svjedocis. Stoga, kakvu valjanost ima tvoje svjedocanstvo? Za
nas nije istinito.«
»Makar Ja sam za Sebe svjedocim, moje svjedoeanstvo
je istinito jer Ja znam odakle sam dosao i kamo idem. Ali vi ne
znate niti odakle dolazim niti kamo idem. Vi drzite mudroscu
ono sto vidite. Japak poznajem sve sto je nepoznato eovjeku i
dosao sam da i vi to znate. Zbog toga sam rekao da sam J a
Svjetlo. Jer svjetlo otkriva ono sto je skriveno sjenama. U Nebu
jest Svjetlo, na Zemlji mnogo vlada Tama i duhovima sakriva
istine jer Tama mrzi ljudske duhove i ne foli da doznaju Istinu i
istine da se ne bi posvetili. I zato sam Ja dosao. Da biste imali
Svjetlo te tako i Zivot. Ali vi me ne folite primiti. Vi folite suditi
o onome stone poznate, atone mofote suditi jer je veoma iznad
vas i neshvatljivo je svakome koji to ne promatra ocima duha, i
to poniznog duha i hranjenog vjerom. Ali vi sudite po tijelu.
Stoga ne mofote donijeti istiniti sud.Japak ne sudim nikoga, jer
7
D2, Ez 1,26-28
8
D2, Dn 7,9-10
se mogu uzdrfati od sudenja. Promatram vas s milosrdem i

molim za vas da se otvorite Svjetlu. Ali kada bas moram suditi
tada je moj sud istinit jer Ja nisam sam nego sam s Ocem koji
me je poslao i On, iz svoje slave, vidi nutrinu srdaca. I kao sto
vidi vase, vidi i moje. I kada bi u mojem srcu vidio nepravedni
sud, iz ljubavi prema Meni i na cast svoje Pravde, upozorio bi
me. Ali Ja i Otac sudimo na jedincati naCin i stoga dvojica
sudimo i svjedocimo, a nisam sam. U vasem Zakonu je napisano
da svjedocanstvo dvaju svjedoka koji isto tvrde treba prihvatiti
kao istinito i valjano . Ja dakle svjedocim za svoju Narav i sa
Mnom isto svjedoci Otac koji me je poslao. Stoga ono sto
ka.Zem je istinito.«
»Mi ne cujemo glasa Svevisnjega. Ti ka.Zes da Ti je
Otac ... «
»Onje govorio o Meni na Jordanu .. .«
»Dobro. Ali nisi bio samo Ti na Jordanu. Bio je takoder i
Ivan. Mogao je govoriti za njega. Onje bio veliki prorok.«
»Samim svojim usnama sebe osudujete. Recite mi: tko
govori po usnama proroka?«
»Bozji Duh 10.«
»le Ii za vas Ivan bio prorok?«
»Jedan od najveCih, ako Ii ne i najveCi.«
»Pa zasto onda niste povjerovali njegovim rijeCima i ne
vjerujete u njih? On me je pokazao kao Janje Bozje koje je doslo
uzeti grijehe svijeta. Onome koji bi ga pitao da Ii je on Krist,
odgovarao bi: "Ja nisam Krist nego onaj koji ide pred njim. Za
mnom dolazi Onaj koji u stvari ide preda mnom jer je postojao
prije mene i ja ga nisam poznavao, ali Onaj koji me je uzeo od
krila moje majke i koji me je uveo u pustinju i poslao me krstiti,
9
D2, vidi: Pnz 19,15
10
vidi, na primjer: Br 11 ,16-17.24-30; 23,4-24,25 ; 1Kr9,26-10,16;
19,18-24; 2 Kr 23,1-7; 3 Kr 2,1-18; 2 Ljet 15,1-15; 20,13-17; 24,17-22; Iz
48,12-16; 61 ; Joel 2,28-32; Mih 3,5-8 ; Zah 7,4-14
rekao mi je: 'Onaj na koga vidis da silazi Duh, to je Onaj koji ce

krstiti Duhom Svetim i ognjem'." Ne sjecate li se toga? A ipak
su mnogi od vas bili prisutni ... Zasto dakle ne vjerujete proroku
koji me je pokazao posto je cuo rijeci s Neba? Trebam li reci
svome Ocu: da njegov Narod ne vjeruje vise prorocima?«
»Ali gdje je tvoj otac? Josip tesar vec godinama spava u
grobu. Ti vise nema8 oca.«
»Vi ne poznate ni Mene ni mojega Oca. Ali kada biste
me htjeli upoznati, upoznali biste takoder i moga pravoga Oca.«
»Opsjednut si i la2ljivac. Psujes dde6i da je Svevisnji
tvoj Otac. I zasluiio bi da budes ka2njen prema Zakonu 11 .«
Farizeji i ostali iz Hrama vieu prijeteci dok ih mnostvo
gleda mrko brane6i Krista.
Isus ih gleda ne dodajuci ni rijeci i zatim izlazi iz sobe
kroz pokrajna vratasca koja vode u jedan trijem.
11
vidi: Lev 24,10-23
47
204. »POTOMSTVO SMO ABRAHAMOVO«
Potomstvo smo Abrahamovo (Ivan 8,21-59)
Isus ponovno ulazi s apostolima i ucenicima u Hram.

Neki apostoli, i ne samo apostoli, upozoravaju ga da je
nerazborito to Ciniti. Ali On odgovara: »S kojim pravom bi mi
mogli zabraniti uci? Zar sam osuden? Ne, za sada jos nisam.
Uzlazim dakle na oltar Gospodnji kao svaki Izraelac koji se boji
Gospodina. «
»Ali Ti imas nakanu govoriti .. .«
»Zar nije ovo mjesto gdje se obicno skupljaju rabbi da
govore? Biti izvan ovoga mjesta da se govori i naucava jest
iznimka i mofo se smatrati odmorom, sto ga je rabbi uzeo ili
neka osobna potreba. Ali mjesto na kojem svatko rado ddi skolu
jest ovo. Ne vidite li oko rabbina ljude svake narodnosti koji
pristupaju da cuju barem jedanput glasovite rabbine? Ako ne s
drugog razloga a to da mogu reci, vrativsi se u rodni kraj :
"Slusali smo ucitelja, filozofa kako govori na izraelski nacin".
Ucitelja, za one koji vec jesu iii Zele biti Zidovi; filozofa, za
prave i istinske pogane. Ni rabbini ne odbijaju da ih slusaju ovi
posljednji jer se nadaju dace ih uCiniti prozelitima. Bez te nade,
koja bi bila sveta, da je ponizna, oni ne bi stajali u Trijemu
pogana, nego bi zahtijevali da govore u Trijemu Zidova i, ako bi
bilo moguce, u samom Svetistu 1, jer prema njihovom sudu o
samima sebi oni su tako sveti da j e j edino Bog iznad nj ih .. . A Ja,
Ucitelj, govorim gdje uCitelji govore. Ali ne bojte se! Jos nije
njihov eas. Kada bude njihov eas2 Ja cu vam reci da ojaeate
204. Napisano 30. rujna 1946. A, 9233-9255

1
Buduci da se u ovom poglavlju i drugdje vise puta aludira na
Mojsijevo iii Salomonovo Svetiste iii na neki njegov dio, vidi, na primjer: Izl
25-27; 33,7-11 ; 35-38 ; Lev 16; 3 Kr 5-9; 2 Ljet 1-9; 1 Ezr 1-6; Heb 9
2
vidi: pogl. 199, bilj . 2.
svoJe srce.«
»Ti neces to reci«, kaie ISkarijot.
»Zasto?«
»Jer neces moCi znati. Nikakav znak ti nece to ocitovati.
Nema znaka. Gotovo su tri godine da sam s Tobom i vidio sam
da si uvijek napadan i progonjen. Dapace, onda si bio sam. A
sada imaS za Sobom narod koji te ljubi i kojega se farizeji boje.
Sada si dakle jaCi. Iz cega ces raspoznati eas?«
»lz onoga sto vidim u srcima ljudi.«
Juda ostane za CaS iznenaden, zatim kaie: »l neces reci
takoder jer.. . Ti nas stedis bojeci se nase odvainosti.«
»Danas ne ofalosti, suti«, rece Jakov Zebedejev.
»Takoder. Ali zacijelo neces reci.«
»Ja cu vam to reci. I dok vam ne kaiem, ma kakvo bilo
nasilje i mrfoja koje vidite protiv Mene, nemojte se bojati. Nece
imati posljedica. ldite naprijed. Ja ostajem ovdje i pocekat 6u
Manahena i Marcij ama. «
Dvanaestorica i oni koji su s njima idu teska srca
naprijed.
Isus se vrati prema vratima da ceka dvojicu, cak izlazi na
ulicu i krece prema Antoniji.
Legionari, koji stoje uz tvrdavu pokaiu na njega prstom i
razgovaraju medu sobom. Izgleda kao da nesto raspravljaju,
zatim jedan rece jako: »Ja 6u ga pitati«, i odijeli se uputivsi se
prema Isusu.
»Zdravo, Ucitelju. Hoces Ii i danas unutra govoriti?«
»Neka te rasvijetli Svjetlo. Da. Govorit cu.«
»Onda ... cuvaj se. Jedan tko zna, nas je obavijestio. A
jedna koja ti se divi, naredila je da bdijemo. Mi cemo biti bliz;u
istocnog podruma. Znas Ii ulaz?«
»Znam. Ali je zatvoren s jedne i druge strane.«
»Vjerujes Ii?« Legionar se kratko nasmija kratkim
smijehom i u sjeni njegove kacige zubi se svijetle cineCi ga
204. »Potomstvo smo Abrahamovo« 49
mladim. Zatim pozdravlja ukoCivsi se: »Zdravo, UCitelju. Sjeeaj

se K vinta Feliksa. «
»Sjecat cu se. Svjetlo neka te rasvijetli.«
Isus nastavi setati a legionar se vrati na prvasnje mjesto i
razgovara sa svojim vojnim drugovima.
»UCitelju, jesmo Ii kasnili? Bilo je toliko gubavaca! «,
kaiu zajedno Manahen, obucen jednostavno u tamno
kestenjasto, i Marcijam.
»Ne. Brzo ste uCinili. Ali idimo. Drugi nas cekaju.
Manahene, jesi Ii ti obavijestio Rimljane?«
»0 cemu, Gospodine? Nisam govorio ni s kim. I ne bih
znao ... Rimljanke nisu u Jeruzalemu.«
Ponovno su uz vrata ogradnog zida. Kao daje slucajno tu
je i levit Zaharija.
»Mir Tebi, Ucitelju. Zelim Ti reci ... Nastojat cu biti
uvijek gdje si Ti, ovdje unutra. A Ti me ne izgubi s vida. I ako
bude nered i vidis da ja odlazim, nastoj me uvijek slijediti.
Toliko Te mrze! Vise ne mogu uciniti ... Shvati me ... «
»Bog ti nagradio i blagoslovio te zbog samilosti koju
ima8 prema njegovoj Rijeci. UCinit 6u sto kaies. I nemoj se
bojati da nitko ne dozna za tvoju ljubav prema Meni.«
Dijele se.
»Mozda je on rekao Rimljanima. StojeCi tamo unutra bit
ce saznao ... «, sapuce Manahen.
ldu moliti prolazeCi medu pukom koji ih gleda razliCitim
osjecajima i koji se zatim skuplja za Isusom kada se, zavrsivsi
molitvu, On vraea kroz Trijem Zidova.
Izvan drugih zidina Isus se zaustavlja ali je opkoljen
mijesanom grupom knji:levnika, farizeja i svecenika. Jedan od
upravitelja Hrama govori svima.
»Jos si ovdje? Ne razumijes Ii da te ne :lelimo? Zar se ne
bojis opasnosti koja ti ovdje prijeti? Odlazi. Vee je mnogo ako
te pustimo uCi na molitvu. Vise ti ne dopustamo da naucavas
svoje nauke.«
»Da. Odlazi. Odlazi, psovacu!«
»Da. Odlazim kako vi hocete. I ne samo izvan ovih
zidina. Otici cu, i vec odlazim, dalje, gdje me necete vise moCi
dohvatiti. I doci ce casovi kada cete me i vi tra.Ziti i ne samo da
me progonite, nego takoder zbog praznovjemog straha da cete
biti udareni sto ste me otjerali, zbog praznovjeme tjeskobe da
vam bude oprosten vas grijeh da biste zadobili milosrde. Ovo je
cas da postanemo prijatelji Svevisnjega. Kada prode ovaj eas,
beskorisno ce biti svako zaklanjanje. Necete me vise imati i
umrijet cete u svome grijehu. Kad biste pretrcali i Citavu Zemlju
i uspjeli dohvatiti zvijezde i planete, ne biste me vise nasli jer
kamo Ja idem vine mofote <loci. To sam vec rekao. Bog dolazi i
prolazi. Tko je mudar prihvaea ga s njegovim darovima pri
njegovu prolazu. Tko je lud pusta da ode i ne nalazi ga vise
nikada. Vi ste odozdo. Ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta.
Ja nisam od ovoga svijeta. Stoga, kada se jednom vratim u
Prebivaliste svoga Oca, izvan ovog vaseg svijeta, vise me necete
naCi i umrijet cete u svojim grijesima, jer necete niti znati
dohvatiti me duhovno s vjerom.«
»Zelis Ii se ubiti, zahvaceni Sotonom? Svakako da onda
_mi necemo moci doCi u Pakao, kamo silaze nasilnici, da te
dohvatimo, jer je Pakao za osudene, proklete, a mi smo
blagoslovljeni sinovi Svevisnjega«, ka.Zu neki.
A drugi odobravaju govoreci: »Zacijelo se hoce ubiti jer
ka.Ze da kamo on ide mi ne mofomo doci. Shvaea da je otkriven
i da je promasio pokusaj i sam se povlaCi a da ne bude potisnut
kao onaj drugi Galilejac, la.Zni Krist3.«
A drugi, blagonakloni: »Ali ako je zaista Krist-
Pomazanik, i ako se zaista vraca Onome koji gaje poslao?«
»Kamo? U Nebo? Tamo nije ni Abraham i hoces da On
3
Mozda aludira na Judu Galilejca, o kojemu u: Dj 5,34-39
ide? Najprije treba da dode Mesija.«

4
»Ali Ilijaje bio uzet u Nebo na ognjenim kolima .«
»Na kolima, da. Ali u Nebo!. .. Tko to jamci?«
I sukob traje dok farizeji, knjifovnici, upravitelji,
svecenici, Zidovi koji su servilni svecenicima, knjizevnicima i
farizejima gone Krista po prostranim trijemovima kao sto eopor
pasa goni otkrivenu divljac.
Ali neki, dobri u neprijateljskom mnostvu, koji SU doista
potaknuti postenom foljom, odalecuju se i dostifo Isusa i
postavljaju mu tjeskobno pitanje, za koje su culi da je toliko
puta postavljeno ili s ljubavlju ili s mrfojom: »Tko si Ti? KaZi
nam da se znamo vladati. Reci istinu u ime Svevisnjega! «
»Ja sam sama Istina i nikada ne upotrebljavam laZ. Ja
sam ono sto sam vam uvijek izjavljivao od prvoga dana kada
sam govorio mnostvu, na svakom mjestu Palestine, ono sto sam
rekao da jesam i ovdje, vise puta, kraj Svetinje nad svetinjom 5
od koje se ne bojim groma jer govorim istinu. Imam jos mnogo
toga za reCi i suditi u moj dan i obzirom na ovaj narod, i koliko
god izgledalo da mi se blizi vecer, Ja znam da cu to reCi i da cu
suditi sve, jer mi je tako obeeao Onaj koji me je poslao i koji je
istinit. On je govorio sa Mnom u vjecnom zagrljaju ljubavi,
oCitujuCi mi svu svoju Misao da je Ja mogu reci svojom Rijeci
svijetu i necu moci sutjeti, niti ce netko moCi usutkati me dok ne
navijestim svijetu sve sto sam cuo od svoga Oca.«
»l jos psujes? I nastavljas se nazivati Sinom Bozjim?
Tko ti mofo vjerovati? Tko mofo u Tebi vidjeti Sina Bozjega?«,
prigovaraju mu neprijatelji gestikulirajuci sakama prema lieu,
svladani mrfojom.
Apostoli, ucenici i dobronamjemi ih odbijaju, Cineci
obruc zastite Ucitelju. Levit Zaharija se usulja malo pomalo i
4
vidi: 4 Kr 2,1-18; Prop 48,1-11
5
vidi: prethodna bilj 1.
pailjivo da ne bi privukao painju energumena, uz Isusa, kraj

Manahena i dva sina Alfejeva.
Vee su na kraju Trijema pogana jer je hod spor medu
suprotnim strujama i Isus se zaustavlja na svojem obicnom
mjestu uz posljednji stup na istocnoj strani. Zaustavlja se. S
mjesta gdje stoje i pogani, ne mogu otjerati pravog Izraelca,
osim da izazovu mnostvo. Sto podmukli izbjegavaju uciniti. I
odatle pocne govoriti odgovarajuCi svojim uvrediteljima i svima
koji su s njima: »Kada uzdignete Sina eovjecjega... «
Farizeji i knjifovnici vicu: »Tko te hoce uzdignuti? Jadna
ona Zemlja koja ima za kralja ludog brbljavca i psovaea
odbacenog od Boga. Nitko od nas te nece uzdignuti, budi
siguran. I onaj ostatak pameti koji ti ostaje dao ti je shvatiti na
vrijeme kada si bio napastovan. Ti znas da te nikada necemo
moCi uciniti svojim kraljem!«
»Znam. Necete me uzdignuti na prijestolje, ali ipak eete
me uzdignuti. I vjerovat cete da me ponizujete, uzdifoCi me. I
upravo kada budete smatrali da ste me ponizili, bit cu uzdignut.
Ne samo nad Palestinom, ne samo nad citavim Izraelom
rasprsenim sirom svijeta, nego nad citavim svijetom, i cak nad
poganskim narodima, eak nad onim mjestima koja jos ucenjaci
svijeta ne poznaju. I to cu biti ne samo kroz jedan zivot eovjeka
nego kroz citav zivot Zemlje i uvijek sve vise ce se sjena
nebnice mojega prijestolja siriti na Zemlju dokje svu ne pokrije.
Tek tada cu se vratiti i vidjet cete me. Oh! Vidjet cete me!«
»Ma cujte kakvi ludacki govori! Uzdignut cemo ga
ponizujuci ga, i ponizit cemo ga uzdifoci ga! Ludak! Ludak! I
sjena njegova prijestolja nad citavom Zemljom! VeCi od Kira!
VeCi od Aleksandra! VeCi od Cezara! Gdje ces staviti Cezara?
Mislis Ii da ce dopustiti da mu uzmes Rimsko carstvo? I sjedit
ce na prijestolju za citavo vrijeme svijeta! Ah! Ah! Ah!« Kao da
udaraju pljuskama, gore: kao da svojom ironijom udaraju gore
od biea.
Ali Isus ih pusta da govore. Difo glas da ga mogu

razumjeti u buci onih koji muse rugaju i onih koji ga brane, sto
ispunja mjesto sumom nemirnog mora.
»Kada uzdignete Sina eovjecjega tada cete razumjeti tko
sam i da sam od Sebe nista ne Cinim, nego govorim ono sto me
je moj Otac naucio i cinim ono sto On hoce. Niti me Onaj koji
me je poslao ostavlja samoga, nego je sa Mnom. Kao sto sjena
slijedi tijelo, jednako tako je za Mnom, bdijuci, prisutan makar
nevidljiv, moj Otac. Iza Mene je i jaea me i pomaie mi i ne
udaljuje se jer Ja uvijek cinim ono sto je Njemu milo. Bog se
naprotiv udaljuje kada se njegovi sinovi ne pokoravaju njegovim
zakonima i njegovim nadahnuCima. Onda odlazi i ostavlja ih
samima. Zbog toga mnogi u Izraelu grijese. Jer eovjek prepusten
sam sebi tesko ostaje pravedan i lako pade u zarnke Zmije.
Uistinu, uistinu vam kaiem da zbog vaseg grijeha opiranja
Svjetlu i Milosrdu Bozjem, Bog se udaljuje od vas i napustit ce
ovo mjesto i vasa srca, i ono nad cim je plakao Jeremija u
svojim prorostvima i svojim tufaljkama6 , doslovno ce se
ispuniti. Razmisljajte one prorocke rijeci i drhcite i udite sami u
sebe s dobrom nakanom. Slusajte ne prijetnje nego dobrotu
Ocevu koja upozorava svoje sinove dok im je jos ponudeno da
isprave i spase se. Cujte Boga u rijecima i djelima, i ako ne
folite vjerovati mojim rijecima, jer vas stari Izrael gusi, vjerujte
harem starom Izraelu. U njemu proroci navijestaju opasnosti i
nesrece Svetoga Grada i citave Domovine nase ako se ne obrati
Gospodinu Bogu svome i ne slijedi Spasitelja. Ovaj narod vec je
pritisnula ruka Bozja u proslim vijekovima. Ali nista nece biti
proslost i sadasnjost u odnosu na strasnu buducnost koja ga ceka
sto nije htio primiti Bozjeg Poslanika. Niu strogosti ni u trajanju
se ne da usporediti ono sto ceka Izraela koji odbija Krista,
Pomazanika. Ja vam kaiem bacajuci pogled u vijekove: kao
6
vidi: Jr, Tuialjke 1-5
54 Treca godina javnog dje/ovanja
stablo slomljeno i baceno u vrtlofou rijeku, tako ce biti

zidovskom rodu udarenom Bozjim prokletstvom. Upomo ce
nastojati zaustaviti se na obalama, na ovoj ili onoj tocci, i bujan
kako je bacit ce mladice i korijenje. Ali kada bude mislio da je
na5ao svoje boraviste, zahvatit ce ga Zestina rijeke i ponovno ce
ga istrgnuti, slomit ce njegovo korijenje i mladice i on ce
nastaviti boriti se da bi se ukorijenio, da bi ponovno bio istrgnut
i rasprsen. I nista mu nece moCi dati mira jer rijecna struja koja
prijeti bit ce Bozja srdZba i prezir naroda. Jedino bacivsi se u
more zive i posvecujuce Krvi mogao bi naci mir. Ali on ce
izbjegavati tu Krv jer, makar ce mu ona upucivati pozive, njemu
ce izgledati kao da je to glas krvi Abelove 7 upravljen njemu:
Kajin nebeskog Abela.«
Cuje se i drugi sum koji se siri prostranom ogradom kao
sum valovlja. Ali u ovom sumu manjkaju ostri glasovi farizeja i
knjifovnika, i glasovi Zidova koje su oni podcinili.
Isus iskoristava to da bi pokusao otici. Ali neki koji su
bili daleko priblifo Mu se i reknu mu: »Ucitelju, poslusaj nas.
Nismo svi mi kao oni (i spominju neprijatelje), ali ipak tesko Te
slijedimo jer je tvoj glas jedan protiv stotine i tisuce koji govore
suprotno od onoga sto Ti kaies. I stvari koje oni govore, stvari
SU koje smo culi od na5ih oceva vec od djetinjstva. Ali tvoje
rijeci nas navode na vjerovanje. Ali kako cemo potpuno
povjerovati i imati zivot? Mi smo kao vezani uz misao
proslosti ... «
»Ako se ustalite u mojoj Rijeci kao da se sada radate,
potpuno cete vjerovati i postat cete moji ucenici. Ali treba da
svucete proslost i prihvatite moju Nauku. Ona ne brise svu
proslost. Dapace: cuva i jaca ono sto je sveto i nadnaravno u
proslosti a difo ljudsko sto je suvisno stavljajuci savrsenost moje
Nauke tamo gdje su sada uvijek nesavrsene ljudske nauke. Ako
7
vidi: Post 4,1-16
dodete k Meni, upoznat cete Istinu, i Istina ce vas osloboditi.«

»Ucitelju, istina je da smo ti rekli da smo vezani uz
proslost. Ali ta povezanost nije zatvor ni ropstvo. Mi smo
potomstvo Abrahamovo. U stvarima duha. Jer potomstvo
Abrahamovo, ako se ne varamo, je receno u znacenju duhovno
potomstvo suprotstavljeno onom Agare 8 koje je potomstvo
robova. Kako dakle mofos reCi da cemo postati slobodni?«
»Potomstvo Abrahamovo je bio takoder ISmael i njegovi
sinovi, fripominjem vam. Jer je Abraham bio otae i Izaka i
ISmaela .«
»Ali necisto, jer je sin ropkinje i egipeanke.«
»Zaista, zaista vam kafom: postoji samo jedno ropstvo:
ono grijeha. Jedino tko poCini grijeh jest rob. I to takvog ropstva
koje ne otkupljuje nikakav novae. I prema gospodaru
neumitnom i okrutnom. I koji gubi svako pravo na vrhovnu
slobodu u Kraljevstvu Neba. Rob, eovjek kojega je rat iii
nesreea ucinila robom, moZe doCi u posjed i dobrog gospodara.
Ali je uvijek ugrofon njegov <lobar polofaj jer ga gospodar
moze prodati drugom okrutnom gospodaru. On je materijal za
prodaju i nista vise. Katkada sluzi i kao novae da se podmiri
dug. Cak nema pravo ni plakati. Sluga naprotiv zivi u kuci
gospodara dok ga on ne otpusti. A sin ostaje uvijek u kuci oea,
niti otae misli da ga otjera. Jedino po svojoj slobodnoj volji
moze otici. I u ovom je razlika izmedu ropstva i sluzenja,
izmedu slufonja i sinovstva. Ropstvo stavlja eovjeka u okove.
Sluzinstvo je na sluzbu gospodaru. Sinovstvo ga stavlja zauvijek
u kucu oea i to s jednakim pravima zivota. Ropstvo unistava
eovjeka. Sluzinstvo ga cini podloznim. Sinovstvo ga Cini
slobodnim i sretnim. Grijeh Cini covjeka robom najokrutnijeg
gospodara i bez kraja: Sotone. Sluzinstvo, u ovom slueaju Stari
8
D2, vidi: Post 16 i 17 <21 ,8-20; Gal 4,21-31>
9
vidi: Post 16; 21 ,1-20; 25,12-18; 1Ljet1 ,27-31
zakon, cini eovjeka da se boji Boga kao intranzigentnog Biea.

Sinovstvo, ili dolazak k Bogu zajedno s njegovim
Prvorodencem, sa Mnom, cini eovjeka slobodnim i sretnim, koji
pozna i ima povjerenje u ljubav svoga Oca. Prihvatiti moju
Nauku znaci <loci k Bogu zajedno sa Mnom, Prvorodencem
medu mnogom ljubljenom braeom. Ja cu raskinuti vase verige
samo ako vi dodete k Meni da ih raskinem i bit cete doista
slobodni i subastinici sa Mnom u Kraljevstvu nebeskom. Znam
da ste potomstvo Abrahamovo. Ali tko medu vama traii da Me
ubije ne easti vise Abrahama nego Sotonu i sluzi mu kao vjemi
rob. Zasto? Jer odbacuje moju rijec i ona ne mofo uci u mnoge
od vas. Bog ne prisiljava eovjeka da vjeruje. Ne prisiljava ga da
Me prihvati. Ali me 8alje da vam otkrijem njegovu volju. I Ja
vam kaiem ono sto sam vidio i cuo kod svoga Oca. I Cinim ono
sto On hoce. Ali oni medu vama koji me progone cine ono sto
su naucili od svoga oca i na sto ih on potice.«
Kao paroksizam koji se javlja nakon smirivanja zla,
srdzba Zidova, farizeja i knjifovnika, koja je izgledala donekle
smirena, budi se u nasilnosti. Ubacuju se kao klin u kompaktni
krug koji opkoljuje Isusa i nastoje da muse priblifo. Mnostvo je
kao izmjena velikih suprotnih valova, kao sto su suprotni
osjeeaji srdaca. Zidovi zavidni od srdZbe i mrfoje vicu: »Nas
otac je Abraham. Nemamo nijednog drugo~ oca.«
»Otac ljudi je Bog. Sam Abraham 1 je sin sveopceg Oca.
Ali mnogi odbacuju pravoga Oca za jednoga koji nije otac ali
kojega oni kao takvoga biraju jer izgleda jaci i spremniji da ih
zadovolji u njihovim neurednim 2eljama. Sinovi cine djela koja
vide da cini njihov otac. Ako ste sinovi Abrahamovi, zasto ne
cinite djela Abrahamova? Zar ih ne poznajete? Trebam Ii vam ih
10
vidi: Post 11,27-25,11 ; Prop 44,20-23; Dj 7,1-8; Rim 4; Gal 3-4 ;
Heb 11 ,8-19
nabrojiti kao narav i kao simbol? Abraham je poslusao 11 iduCi u
zemlju koju mu je Bog pokazao, slika covjeka koji treba biti
spreman sve napustiti da bi isao kamo ga Bog salje. Abraham je
bio susretljiv 12 sa sinom svoga brata i pustio mu je da izabere
dio koji vise voli, slika postivanja slobode djelovanja i ljubavi
koju treba imati prema nasem bliznjemu. Abraham je bio
ponizan poslije Bozjeg izabranja i iskazao je Bogu cast u
Mambri osjeeajuCi se uvijek nista pred Svevisnjim koji mu je
govorio, slika stava pune postovanja ljubavi koju eovjek mora
uvijek imati Rred svojim Bogom. Abraham je povjerovao Bogu i
poslusao Ga 3 i u vjerovanju najtezih stvari i bolnih u izvrsenju i
da bi se osjecao sigumim nije postao sebican, nego je molio za
ljude u Sodomi. Abraham se nije nagadao s Gospodinom 14
foleci nagradu za svoju mnogostruku poslusnost, nego naprotiv
da bi ga eastio sve do kraja, zrtvovao mu je preljubljenoga
sma... «
»Nije ga zrtvovao.«
»Zrtvovao mu je ljubljenoga sma Jer ga Je u stvari
njegovo srce vec bilo zrtvovalo, za vrijeme hoda, s voljom
posluha koju je zaustavio andeo kada je vec srce oca bilo u easu
da probode srce sina. Ubijao je sina da poeasti Boga. Vi ubijate
Bogu Sina da biste castili Sotonu. Cinite Ii onda djela onoga
koga zovete svojim ocem? Ne, ne Cinite. Vi trazite da ubijete
Mene jer vam govorim istinu onako kako sam je cuo od Boga.
Abraham nije cinio tako. Nije tra2io da ubije glas koji je dolazio
s Neba, nego muse pokoravao. Ne, vine cinite djela Abrahama
nego ona koja vam pokazuje vas otac.«
»Nismo rodeni od bludnice. Nismo nezakoniti. Ti si
rekao, Ti sam, da je Bog Otac ljudi, a mi smo izabrani Narod i
11
D2, vidi: Post 12
12
D2, vidi: Post 13
13
D2, vidi: Post 15; 18
14
D2, vidi: Post 22
izabrane cete u ovom Narodu. Zato imamo Boga kao jedinog

Oca.«
»Kad biste priznali Boga za Oca u duhu i u istini ljubili
biste me jer Ja proizlazim i dolazim od Boga; ne dolazim od
samoga Sebe nego me je On poslao. Stoga, kad biste zaista
poznavali Oca, poznavali biste i Mene, njegova Sina i vasega
brata i Spasitelja. Mogu Ii se braea ne poznavati? Mogu li sinovi
Jedinoga ne prepoznati govor koji se govori u KuCi jedinog
Oca? Zasto onda ne razumijete moj govor i ne podnosite mojih
rijeCi? Jer Ja dolazim od Boga a vi ne. Vi ste napustili ocinski
dom i zaboravili lice i govor Onoga koji u njemu boravi. ISli ste
svojevoljno u druge krajeve, u druga boravista, gdje vlada netko
drugi koji nije Bog i gdje se govori drugi jezik. I tko tamo vlada
nalaie da onaj koji tamo ulazi postane njegov sin i da mu se
pokorava. I vi ste to ucinili i cinite i dalje. Vi se odricete,
odbacujete Boga Oca da biste izabrali drugog oca. I taj je
Sotona. Vi imate za oca davla i hocete vrsiti ono sto vam
nadahnjuje. A folje davla su folje grijeha i nasilja, i vi ih
prihvaeate. Onje vec od pocetka bio eovjekoubica i nije ustrajao
u istini jer on, koji se pobunio protiv Istine, ne mo.le imati u sebi
ljubav prema istini. Kada on govori, govori kakav jest iii kao
laiac i mracnjak, jer je uistinu on laiac i zaceo je i rodio lai
posto se oplodio oholoscu i hranio pobunom. Sva pofoda je u
njegovom krilu, i on je pljuje i ucjepljuje da bi otrovao
stvorenja. On je mracnjak, rugalica, prokleta puzajuea zmija, on
je Sramota i Strahota. Vee vijekovima njegova djela muce
eovjeka, a njihovi znakovi i plodovi su pred umovima ljudi. Pa
ipak njega, koji laze i rusi, slusate, a kada Ja govorim i kaiem
ono sto je istinito i dobro, ne vjerujete mi i nazivate me
grjesnikom. Ali tko medu tolikima koji su mi se priblizili, s
mrznjom iii s ljubavlju, moze reci da me je vidio grijesiti? Tko
to mo.le reci istinski? Gdje su dokazi koji bi uvjerili Mene i
onoga koji vjeruje u Mene da sam grjesnik? Protiv koje od deset
zapovijedi sam sagrijesio? Tko se mo:Ze zakleti pred Bozjim

oltarom dame je vidio kako krsim Zakon i obieaje, zapovijedi,
predaje, molitve? Tko ce me od svih ljudi moci uvjeriti, sa
sigurnim dokazima, da sam grjesnik? Nitko to ne moze uciniti.
Nitko od ljudi i nitko od andela. Bog u srcu ljudi vice: "On je
Nevin". U to ste svi uvjereni i jos vise vi koji me optufojete
nego li ovi drugi koji su nesigurni o tome tko izmedu Mene i vas
ima pravo. Ali samo tko je od Boga slusa rijeci Bozje. Vi ih ne
slusate, makar one dan i noc odjekuju vasim dusama, i ne slusate
ih j er ni ste od Boga.«
»Mi, mi koji zivimo za Zakon i u najsavjesnijem
obddavanju zapovijedi da bismo eastili Svevisnjega, da nismo
od Boga? I Ti se usudujes to reci? Ah!!!« Izgleda da se guse od
ufasa kao da su na vjesalima. »I ne trebamo li reci da si
opsjednut i samaritanac?«
»Nisam ni jedno ni drugo nego castim svoga Oca makar
vi to nijecete da biste me kudili. Ali vase kudenje me ne falosti .
Ne trazim svoju slavu. Ima onaj koji o tom vodi brigu i sudi.
Ovo katem vama koji me :Zelite poniziti. Ali onome koji ima
dobru volju katem da onaj koji bude prihvatio moju rijec, ili ju
je vec prihvatio, i bude je znao cuvati, da nece vidjeti smrti
uvijeke.«
»Ah! sada dobro vidimo da preko tvojih usana govori
davao koji te posjeduje! Ti sam si rekao: "On je latac". Ono sto
si Ti rekao je rijec lati, te je stoga rijec davolska. Abraham je
umro, a urnrli su i proroci. A Ti kates da onaj koji bude euvao
tvoju rijec nece vidjeti smrti nikada. Ti dakle neces umrijeti?«
»Ja necu urnrijeti osim kao Covjek, da bih uskrsnuo u
vrijeme Milosti, ali kao Rijec necu umrijeti. Rijec je Zivot i ne
umire. I tko prihvaca Rijec ima u sebi Zivot i ne umire uvijeke,
nego uskrisuje u Bogu jer cu ga Ja uskrisiti.«
»Psovacu! Ludace! Davle! Zar si veCi od naseg oca
Abrahama koji je umro, i od proroka? Sto mislis tko si ti?«
»Pocetak, koji vam govorim.«

Dolazi do paklene buke. I dok se to dogada levit Zaharija
gurne Isusa neopazice prema jednom uglu trijema, pomognut u
tome od sinova Alfejevih i od drugih koji su mu mozda
pomagali a da nisu pravo znali sto cine.
Kada je Isus dobro naslonjen uz zid i zasticen od
najvjernijih ispred Njega, i kada se malo smiri buka i u dvoristu,
On rece svojim tako jasnim i lijepim glasom, mirnim i u
najtezim easovima: »Ako Ja sam Sebe slavim, moja slava je
nista. Svatko mofo o sebi reCi sto hoce. Ali onaj koji me slavi je
moj Otac za kojega vi kafote da je vas Bog, makar je tako malo
vas da ga vi ne poznajete i niste ga nikada poznavali i ne folite
ga upoznati po Meni koji vam o Njemu govorim jer Ga
poznajem. I kad bih rekao da ga ne poznam, da smirim vasu
mr:Znju prema Meni, bio bih la:Zac kao sto ste i vi kada govorite
da Ga poznate. Ja znam da ne smijem lagati ni s kakvog razloga.
Sin eovjecji ne smije lagati makar oCitovanje istine bilo uzrok
njegove smrti. Jer ako bi Sin eovjecji lagao, ne bi vise bio pravi
Sin lstine i Istina bi ga odbacila od Sebe. Ja poznam Boga, i kao
Bog i kao Covjek. I kao Bog i kao Covjek cuvam njegove rijeCi
i vrsim ih. Izraele, razmisljaj ! Ovdje se ispunja Obeeanje. U
Meni se ispunja. Priznaj Meza ono sto Ja jesam! Abraham, vas
otac, ceznuo je da vidi moj dan. Vidje ga, prorocki, po milosti
Bozjoj, i uzradova se. A vi koji ga u stvari zivite ... «
»Ta suti! Jos nemas ni pedeset godina i folis reci da Te je
Abraham vidio i da si Ti njega vidio?«, i njihov podrugljivi
smijeh se siri kao val otrova ili kiseline koja izjeda.
»Zaista, zaista vam kazem : prije nego Ii se Abraham
rodio, Jajesam.«
»"Jajesam" 15? Samo Bog moze reci dajest,jer je vjecan.
Ne Ti! Psovaeu! "Ja jesam"! Proklet bio! Zar si mozda Bog, Ti,
15
vidi: Izl 3,13-15; Iz 42,8
da to kaies?«, krici mu jedan koji mora da je velika licnost jer,

dosavsi malo prije, vec je blizu Isusa, buduCi da se svi uklanjaju
kao sa strahom pred njegovim dolaskom.
»Ti si rekao«, odgovara Isus snafoim glasom.
Sve postaje oruzje u ruci onoga koji mrzi. Dok se
posljednji koji je upitao UCitelja prepusta mimici strasno
sablainjenog i kida s glave kapu, razbarusuje kosu i bradu,
otkopcava kopce koje dde haljinu uz vrat, kao da mu dolazi zlo
od strahote, dotle se bacaju prema Ucitelju pune sake zemlje, i
kamenje, koje upotrebljavaju prodavaci golubova i drugih
zivotinja da bi drfali nategnutima konopce ogradenog dijela, i
od mijenjaca novaca radi ... oprezne zastite njihovih kovcezica
na koje paze vise nego li na svoj zivot, i naravno padaju na samo
mnostvo, jer je Isus odvise unutra, pod trijemom a da bi bio
dohvacen, i mnostvo kune i tuzi se ...
Zaharija, levit, snazno gume Isusa, sto je bio jedini nacin
da dospije do niskih vrata5ca, skrivenih u zidu trijema i vec
pripravljenih da se otvore, i tamo ga gume zajedno s dva sina
Alfejeva, s Ivanom, Manahenom, Tomom. Drugi ostaju vani, u
guzvi ... I sum guzve dolazi oslabljen do podzemnog rova, koji je
medu snainim kamenim zidinama, za koje ne znam kako se
nazivaju u arhitekturi. Postavljene su na utor, rekla bih, ili siroko
kamenje i zatim manje, i nad malim kamenjem je veliko i
obratno. Ne znam jesam 1i se dobro izrazila. Tamno, golemo
kamenje, grubo obradeno, jedva se zapafa u polutami zbog
sitnih otvora stavljenih visoko u odredenim razmacima, za
prozraciti prostor i uCiniti da ne bude posve tamno, sto je jedan
uski hodnik za koji ne znam eemu sltiZi, ali koji mi izgleda da
kruzi citavim trijemom. Mozda je bio nacinjen kao zastita, kao
skloniste, da bi udvostrucio, i tako pojaeao, zidine trijemova
kako je to kod drugih zidina oko pravog Hrama, oko Svetinje
nad Svetinjom. Uostalom, ne znam. Govorim ono sto vidim.
Miris vlage i to one vlage za koju ne znas reci da 1i je hladna ili
nije, kao u nekim podrumima.

»I sto cinimo ovdje?«, pita Toma.
»Suti! Rekao mi je Zaharija da ce on <loci i da ostanemo
u tisini i mimi«, odgovara Tadej.
»Ali ... mo:Zemo Ii se pouzdati?«
»Nadam se.«
»Ne bojte se. Covjekje <lobar«, sokoli Isus.
Vani se buka udaljuje. Prolazi vrijeme. Zatim tupi sum
koraka i malo treperece svjetlo koje dolazi naprijed iz tamnih
dubina.
»Jesi li tu, Ucitelju?«, govori glas koji se :Zeli cuti ali se
ujedno boji da bude euven.
»Da, Zaharijo.«
»Hvala Jahvi! Jesam li zakasnio? Morao sam pocekati da
potrce svi na druge izlaze tunela. Dodi, Ucitelju. .. Tvoji
apostoli .. . Uspio sam reci Simunu da svi idu prema Betesdi i da
cekaju. Odavle se silazi .. . Malo je svjetla. Ali je siguran put.
Silazi se na cisteme ... i izlazi se prema Cedronu. Stari put. Nije
uvijek bio namijenjen dobroj upotrebi. Ali ovoga puta jest... I
ovo ga posvecuje ... «
Silaze trajno u sjeni koju prekida jedino plamicak
trepereceg svjetla, dok se tamo u dnu ne zapazi drugaciji sjaj ... i
dalje sjaj zelenila koji izgleda daleko ... Jednom ogradom koja je
kao vrata, tako je masivna i gusta, zavrsava hodnik.
»UCitelju, spasio sam Te. Mo:Zes otiCi. Ali poslusaj me.
Ne dolazi za neko vrijeme. Ne bih Ti mogao uvijek biti na
uslugu a da ne budem zapa:Zen. I... zaboravi, zaboravite svi ovaj
put i mene koji sam vas proveo«, kliZe Zaharija ukljucivsi
mehanizme koji su u teskoj ogradi i otvara je tek toliko da mogu
proCi osobe. I opetuje: »Zaboravite, iz samilosti prema meni .«
»Ne boj se. Nitko od nas nece govoriti. I Bog bio s
tobom zbog tvoje ljubavi.« Isus di:Ze ruku stavljajuci je na
prignutu glavu mladiea.
Izlazi a slijede ga rodaci i ostali. Nalazi se na malom

prostoru obraslom kupinom koji jedva mo:Ze sve pnm1tl,
nasuprot Maslinskom brdu. Mala kozja staza silazi medu
kupinom prema potoku.
»ldimo. Ponovno cemo se uspeti na visinu Ovcijih
vratiju i Ja cu s bracom otici k Josipu, dok cete vi otiCi u
Betesdu uzeti druge i dostici me. OtiCi cemo u Nobu sutra
navecer poslije zalaza sunca.«
64
205. U KUCI JOSIPA IZ SEFORIJA
U kuci Josipa iz Seforija.
Kuea Josipa nije ona Josipa iz Arimateje, nego jednog

starog Galilejca iz Seforija, prijatelja sinova Alfejevih i posebno
starijih jer je bio prijatelj, a mozda nesto i rodak, sa starim i vec
pokojnim Alfejem. I, ako se ne varam, mnogo je povezan sa
sinovima Zebedejevim po prodaji suhe ribe koja se s
Genezaretskog jezera uvozi u glavni grad zajedno s drugim
proizvodima iz Galileje, a koji su dragi Galilejcima
nastanjenima u Jeruzalemu. To zakljueujem iz razgovora koje
vode dva sina Alfejeva i Ivans Tomom.
Isus je pak nesto u pozadini s Manahenom, kojemu daje
zadatak da ide k Josipu iz Arimateje i k Nikodemu, moleCi ih da
navrate k Njemu. Manahen to odmah cini. Isus se pridrufoje jos
malo onoj trojici i preporucuje im ponovno da budu razboriti u
govoru »iz ljubavi prema levitu koji ih je spasio«, zatim se
odijeli i dugim koracima se upucuje jednom ulicicom .. .
Ali ga brzo stigne Ivan.
»Zasto si dosao?«
»Nismo Te mogli pustiti tako samoga... i dosao sam ja.«
»l vjerujes li da bi me mogao obraniti sam protiv
tolikih?«
»Nisam siguran. Ali bih barem umro prije Tebe. I bilo bi
mi dosta.«
»Umrijet ces mnogo vremena poslije Mene, !vane. Ali se
ne falosti. Ako te Svevisnji ostavlja na svijetu jest da Mu sluzis i
da sluzis njegovoj Rijeci.«
»Ali kasnije ... «
»Kasnije ces sluziti. Koliko bi morao zivjeti da mi sluzis
kako bi foljela nasa dva srca. Ali i posto um.res, sluzit ces mi.«
»Kako cu to ostvariti, moj Ucitelju? Ako budem s
205 . Napisano 7. listopada 1946. A, 9255-9267

205. U kuti Josipa iz Seforija 65
Tobom u Nebu, klanjat cu Ti se. A necu Ti moCi sluziti na
Zemlji kadaje napustim ...«
»Mislis Ii zaista tako? Pa dobro, kaZem ti da ces mi
sluziti sve do mojeg novog dolaska, onog konaenog. Mnoge
stvari ce usahnuti prije posljednjeg vremena, kao sto rijeke
presuse i, od divnog tijeka plave i spasonosne vode, postaju
prasna zemlja i suho kamenje. Ali ti ces biti jos rijeka koja
odzvanja moju rijec i odrazuje moje svjetlo. Bit ees posljednje
svjetlo koje preostaje da prisjeti na Krista. Jer ces biti posve
duhovno svjetlo i posljednja vremena ce biti borba tame protiv
svjetla, tijela protiv duha. Oni koji budu znali ustrajati u vjeri
naCi ce snagu, nadu, utjehu u onom sto ces ti ostaviti poslije
sebe, i koje ce jos biti ti ... i sto ce nadasve jos biti Ja, jer se Ja i ti
ljubimo, i gdje si ti i Ja sam i gdje sam Ja i ti si. Obeeao sam
Petru da Crkva, koja ce imati kao glavu i temelj moj Kamen,
nece biti unistena od Pakla u njegovim opetovanim i uvijek sve
bjesnijim napadima, ali sada ti kaZem da ono sto ce jos biti Ja, i
sto ces ti ostaviti na svjetlu za onoga koji traZi Svjetlo, nece biti
razoreno makar ce pakao na sve nacine nastojati to unistiti.
Dapace: jos vise! Takoder i oni koji budu vjerovali u Mene
nesavrseno, jer makar budu prihvacali Mene 1 nece prihvatiti
moga Petra, uvijek ce dolaziti k tvojem svjetlu kao ladice bez
kapetana i bez busole, koje se usmjeruju u svojoj oluji prema
svjetlu, jer svjetlo ujedno znaci spasenje.«
»Ali sto cu ostaviti, Gospodine moj? Ja sam ...
siroma8an .. . neznalica ... Nemam nista osim ljubavi ... «
»Evo: ostaviti ces ljubav. I ljubav za tvoga Isusa bit ce
rijec. I mnogi, mnogi, takoder medu onima koji nece pripadati
mojoj Crkvi, koji nece pripadati nijednoj crkvi, ali koji budu
1
D2 <na dnu> Aludira na buduce protestante <Izraz: "Takoder i oni
koji budu vjerovali u Mene nesavrseno, jer makar ce prihvaeati Mene nece
prihvacati mojega Petra ... ", veoma je delikatan, i u isto vrijeme veoma tocan,
da ozna6 svu Bracu koja su na neki natin odijeljena od Petrove Stolice>
66 Trei:a godina javnog dje/ovanja
traiili svjetlo i utjehu protiv falca nezadovoljnog duha, kao

potrebu suosjecanja u patnjama, <loci ce k tebi i naci ce Mene.«
»Zelio bib da prvi koji ce naci Tebe budu ovi okrutni
zidovi, ovi farizeji i knji:levnici ... Aline koristim toliko ... «
»Nista vise ne ulazi tamo gdje je vec sve puno. Ali
nemoj klonuti ... Ali evo nas kod Josipa. Pokucaj i udimo.«
Kuea je uska i visoka, po strani ima niski ducan-skladiste
s naslaganom trgovackom robom; uz ovo je dvoriste, tamno
zbog zidina koje su nad njim, dvoriste kao jedne gostionice,
kakve su bile u to doba: trijemovi za robu, stale za magarce,
sobice za goste ili velike sobe. Ovdje je dvoriste slabo
poplocano, kamenica, dvije niske i tamne stale, rustiena
nadstresnica koja sluzi kao trijem, naslonjena uz kucu, s vratima
koja ulaze u ducan-skladiste. Zatim, osim ovoga, kuea, kako
rekoh, stara, tamna, s jednim visokim i uskim vratima, koja se
otvaraju na tri kamene stepenice istrosene upotrebom.
Ivan kuca na vrata i ceka dok se ne otvori prozorcic i
navorano lice starice ispituje iz polusjene: »Oh! Ivane! Otvorit
cu odmah. Bog bio s tobom«, kaiu usta koja pripadaju tom
navoranom lieu i vrata se otvaraju s velikom bukom kljuceva.
»Nisam sam, Marijo. Sa rnnomje Ucitelj.«
»Mir i Njemu, koji je cast Galileje, i sretan dan koji
donosi noge Sveca medu zidove pravog Izraelca. Udi,
Gospodine. Idem odmah obavijestiti Josipa. Zavrsava posljednje
dostave jer je blizu zalaz u tuznom mjesecu etaminu.«
»Pusti ga pri poslu, :Zeno. Ostat cemo ovdje sve do
sutra.«
»Velika radost za nas. Cekali smo Te vec dugo. I vec je
proslo neko vrijeme otkako je tvoj brat Josip poslao traiiti
vijesti o Tebi. Ali moj muz ce ti reCi bolje. Evo, ovdje se mo:les
zadrZati ... I ostavljam Te, Gospodine, jer radim oko kruha. Prije
zalaza mora biti pecen. Ako sto trebas, Ivan zna gdje cete me
naci.«
»ldi u miru. Ne treba nam nista osim da nas primite kao
goste.«
Ostaju sami neko vrijeme. Poslije se pojavi jedno malo
smede lice iza zastora koji dijeli sobu od hodnika i ogledava se,
ujedno ustra8eno i znatifoljno.
»Tko je onaj djecak?«, pita Isus Ivana.
»Ne znam, Gospodine. Nije ga bilo u drugim zgodama.
Istina, otkako sam s Tobom, ovdje vise nisam dolazio u ime
svoga oca. Dodi ovdje, djeeace.«
Djecak sitnim koracima dolazi naprijed.
»Tko si?«
»Necu ti reci.«
»Zasto?«
»Ne zelim euti kako m1 govore ruzne rijeci. Ako ih
kaZes, odgovorit cu ti, a Josip ne foli.«
»Ovo je nesto novo! Ucitelju, sto kaZes?«, i Ivan se
smije, razonoden razlozima djecaka.
I Isus se smije, ali difo ruku da bi k Sebi privukao
djeeaka i promatra ga. Zatim kaZe: »Zna8 li tko sam?«
»Svakako da znam! Ti si Mesija. Onaj koji ce uciniti
svojim citav svijet i onda se vise nece govoriti ruzne rijeci djeci,
kao meni.«
»Nisi iz Izraela, zar ne? «
»Obrezan sam ... i veoma me bolilo. Ali ... boli i glad i...
nemati vise majke ... i nikoga ... Ali boli takoder cuti da se ... da
nas ...«, place izgubivsi svu prvotnu smjelost.
»Mora da je neka sirota, stranac, lvane. Josip ga je
zacijelo uzeo iz samilosti i obrezao ... «, tumaci Isus Ivanu,
zacudenom navedenim razlozima i placem. Isus difo djeeaka i
stavi ga na koljena.
»Reci mi svoje ime, djeeace. Zelim ti dobro. Isus foli
dobro svoj djeci, posebno sirotama. I Ja imam jednoga koji se
zove Marcijam i koji .. .«
»Takoder i ja tako, jer ja (sitni glas jedva se cuje) jer ja

sam Rimljanin ...«
»Rekao sam ti! I sirota si, zar ne?«
»Da... Ne sjecam se svoga oca. Majke da. Umrla je kada
sam ja bio vec velik. .. i ostao sam sam i nitko me nije htio. Od
Cezareje sam isao pjeske za putnicima, iza kako je gospodar
oti5ao daleko. I toliko gladi. I ako bih rekao ime, udarci ... Jer se
razumjelo po imenu, eh?! Zatim sam dosao ovdje za jedan
blagdan i bio Sam gladan. Usao sam u stales jednom karavanom
i sakrio sam se u slamu i jeo zob i rogace magaraca. I jedan
magarac me je ugrizao i ja sam zaviknuo i dotreali su i htjeli su
me tuci. Ali Josip je rekao: "Ne. On ga je ucinio i k<tZe da treba
Ciniti sto On cini. Ija uzimam djecaka i uCinit cu ga Izraelcem".
I uzeo me je i odgajao zajedno s Marijom i stavio mi je drugo
ime jer moje .. . Ali majka me zvala Marcijal.. .«, i suze opet
pocinju teci.
»I Ja cute zvati Marcijal kao mama. Veomaje dobro ono
sto je ucinio Josip. Ti mu trebas zeljeti rnnogo dobra.«
»Da. Ali jos vise Tebi. To on k<tZe. Uvijek govori: "Ako
jednog dana susretnes Isusa iz Nazareta, Mesiju, ljubi ga citavim
svojim bicem jer si po Njemu spa5en od zablude". Marija je
rekla sluskinji da je u kuci Mesija pa sam dosao vidjeti tko me je
spas10.«
»Nisam znao da bi Josip ovo ucinio. Bio je tako ...
lakom ... Nikada ne bih pomislio da bi mogao .. . Siromasan Josip!
Lakom i razocaran nad svojim sinovima. Nisu postivali njegovih
sjedina.«
»Znam. Ali vidis Ii? Mozda se u ovom djecaku on
obnovi... i zaboravi. Bog mu je tako nagradio dobro djelo
uCinjeno ovom djecaku. Kako se zoves sada?«
»Jednim ruznim imenom. Ne svida mi se jer zapocinje
kao i moje: Manase se zovem!. .. Ali Marija, koja razumije, zove
me "Man".«
I djecak to kaie s licem tako izgubljenim da se Isus i
Ivan ne mogu uzdrfati od smijeha.
Ali Isus da bi ga utjesio, tumaci: »Manase je ime
ugodnog znacenja za nas. Znaci: Gospodin mi je dao da
zaboravim svaku bot2. Josip ti ga je stavio jer je folio sebi reci
da ces uciniti da zaboravi svaku svoju bol. I ti ces to uciniti,
djecace, kada mu budes zahvalan. Ti sam, s novim imenom,
kaies date je Gospodin toliko ljubio da ti je ponovno dao oca,
majku i kucu. Nije li istina?«
»Da. Ako se tako protumaci, da... Ali Jo sip kafo da
trebam zaboraviti i svoju kucu. Jane folim zaboraviti mamu!«
Isus gleda Ivana, a Ivan gleda Ucitelja, i iznad male
smede glavice citav je razgovor pogleda...
»Mamu ne treba zaboraviti, djeeace. Josip se slabo
izrazio iii bolje, ti si netocno shvatio. Zacijelo je folio reci da
trebas zaboraviti svu bol svoje proslosti, bol tvoje kuce, jer sada
ima8 ovu i trebas biti sretan.«
»Ah! tako je. I Marija je dobra i cini me sretnim. I sada
mi sprema slatko. Idem vidjeti da li je peceno i donijet cu i
Tebi«, i spusti se s Isusovih koljena trceCi izvan sobe. Sum bosih
nozica se gubi u dugom hodniku.
»Uvijek ova sklonost traje i kod najboljih medu nama!
Zahtijevati nemoguce! Sinovi njegova naroda strozi su od Boga!
Siromasan djecak! Mofo li se mozda zahtijevati da djecak
zaboravi majku jer je sada on obrezan? ReCi cu to Josipu.«
»Nisam znao da je ucinio ovo. Moj otac, kao mnogi
Galilejci, za blagdane dode ovdje. I nije mi o tome govorio kao
da nista ne zna ... Ali cujem glas Josipa ... «
Isus ustaje na noge i Ivan ga nasljeduje, spremni da
pozdrave s dufoim stovanjem gospodara kuce koji ulazi i koji se
sa svoje strane duboko nakloni i padne na koljena pred Isusovim
2
vidi: Post 41,51
nogama.
»Ustani, Josipe. Dosao sam. Vidis.«
»0prosti, ako sam ucinio da cekas. Petak je uvijek veliki
dan! Zdravo tebi, lvane. Ima5 Ii vijesti od Zebedeja?«
»Ne, od blagdana Sjenica3 , kada sam ga vidio.«
»Onda znaj da stoji dobro, a tako i Salome. Svjefo
vijesti. Od ovog jutra. S posljednjom isporukom riba. Takoder i
Tebi, Ucitelju, mogu reCi da svi rodaci u Nazaretu stoje dobro.
Dan poslije subote otputovat ce tko je dosao. Ako folite poslati
vijesti ... Jeste li sami?«
»Ne. Za kratko ce ovdje biti i drugi ... «
»Dobro! Ima mjesta za sve. To je vjema kuea. Zao mi je
da je Marija bila zauzeta kruhom a ja prodajom. Ostavljeni tako
sami ... Propustili smo iskazati Ti poeast i drustvo kako dolikuje
gostu. I to velikom gostu !«
»Sin Bozji kao ti, Josipe. Svi jednaki koji slijede Zakon
Bozji.«
»Eh! ne. Ti si Ti. Nisam lud kao ovi zidovi. Ti si
Mesija!«
»To po volji Bozjoj. Ali po mojoj volji i dufoosti kao ti
sin sam Zakona. «
»Eh! oni koji Te klevecu ne znaju reCi i ciniti ono sto Ti
sada kaZes i uvijek cinis!«
»Ti pak mnogo cinis od onoga sto Ja naueavam. Vidio
sam djecaka. Josipe ... «
»Ah! Jesi Ii ga vidio? Dosao je! Zna sto ne folim! Zbog
Tebe ... radujem se. Ali mogao sine biti Ti ... «
»I onda? Sto bi se dogodilo?«
»Da ... nije mi ugodno, evo!«
»Zasto, Josipe? Dane bi imao hvale? Pohvalna je tvoja
misao. Ali djecak moze misliti da se ti stidis pokazati ga ... «
3
vidi: Izl 23,14-17
»To je istina!«
»Zar je to istina? Za5to? Protumaci mi stvar.«
»Evo. Djecak. nije roden Zidov od Zidova, niti od
prozelita, niti od fone zidovke i oca poganina. Sin je dvaju
Rimljana, slobodnjak.a u kuci jednog Rimljanina koji je bio u
Cezareji primorskoj . Drfao je djecak.a dok je bio tamo. Ali
otputovavsi nije se brinuo za njega i ostao je sam. Zidovi,
naravno, nisu ga primili. Rimljani .. . Sto su Rimljani Ti zna5 ... I
zatim oni Rimljani iz Cezareje! Djecak., proseci ... «
»Da, znam. Dosao )e ovdje i ti si ga prihvatio. Bog je
zabiljezio tvoj cin na Nebu .«
»I ucinio sam jednog obrezanika! I promijenio sam mu
ime. Njegovo! Pogansko! Idolopoklonicko! Ali ne folim da se
pokazuje i da se sjeea svoje proslosti.«
»Zasto, Josipe?«, pita blago Isus i nastavlja: »Djecak. trpi
zbog toga. Sjeea se majke. Shvatljivo je!«
»Ali je shvatljiva i moja folja da ne budem kritiziran sto
sam prihvatio jednog.. .«
»Jednog nevinog. Nista vise od ovoga, Josipe. Zasto se
bojis suda ljudi kada jedan visi sud, bozanski, sankcionira tvoj
cin kao svet? Zasto se stidis, iz ljudskog obzira ili iz straha pred
odmazdom, jednog dobrog cina? Zasto folis dati djecak.u primjer
dvolicnosti kao sto je kada si mu promijenio ime, kao gusenje
proslosti iz straha da bi imao stetu? Zasto folis usaditi u djecak.a
prezir oca i i majke? Vidis, Josipe, ucinio si cin vrijedan
pohvale, ali ga pokrivas prahom s ovim ... nesavrsenim idejama.
Ti si nasljedovao jedan moj gest. Prihvatio si moje rijeci. To je
dobro. Ali za5to me ne nasljedujes savrseno vrseci otvoreno cin i
ocitujuci: "Da. Djecak. je bio Rimljanin. I ja nisam osjeeao
odbojnostjer je on sin Stvoritelja kao i vi. Jedino sto sam htio da
bude u na5em Zak.onu i obrezao sam ga"? Doista. .. Pravo
4
vidi: sv. IV, pogl. 106, bilj . 8.
obrezanje tek dolazi i novi rez ce biti na srcu ljudi, od kojega ce

biti dignut zagusujuci prsten trostruke pofode5 , te stoga da je
djecak i ostao nevin sve do tog easa... Ali tine ielim prigovarati
za to. Ucinio si dobro, ti Zidov da ga ucinis Zidovom. Ali mu
ostavi njegovo ime. Oh! koliki ce u buducnosti u Kristu i u Nebu
nositi ime Marcijal i Kajo i Felix i Komelij i Klaudije i tako
dalje! Moie biti dace i taj djecak, koji ne zna ni za Zidove ni za
pogane, da ce postati punoljetan kada pravi i novi Zakon bude
utemeljen s novim Hramom i s novim svecenicima, i ne kako ti
vjerujes, nego ispitan od Boga i naden dostojan njegovog novog
Hrama. Ostavi gas imenom koje mu je dala njegova majka. To
je jos jedna majCinska nje:Znost za njega. Razumijem sto si htio
reci nazivajuci ga Manase. Ali ga ostavi kao Marcijala. I onome
tko te zapita, reci : "Da. Marcijal je. Gotovo kao ucenik Krista
kojemu je to ime dala Marija". Budi odvafan u dobru, Josipe. I
bit ces velik, veoma velik.«
»Ucitelju ... kako Ti hoces. Ne ielim Te rafalostiti . I
vjerujes Iida ... sam ucinio dobro i kao covjek?«
»Dobro si ucinio. Tvoja bol te je ucinila dobrim. Stoga je
sve sto si ucinio dobro. Dobar je i ovaj Cin.«
Udarci na vratima s ulice prekidaju razgovor.
5
vidi: Post 17; Pnz 10,12-22; 29,29-30,14; Jr 3,1-4,4; 9,24-25 ; Ez
44,4-9; Dj 7,51-53 ; Rim 2,25-29; 1 Kor 7,17-24; Gal 5-6; Kol 2,11 -13; 3,9-
11 ; 1Iv2,16-17
73
206. STARI SVECENIK MATAN (ILI NATAN)
Stari svecenik Matan (iii Natan)
Petar, ulazeCi, ima isti umorni pokret kao i na Jordanu

iza kako je pogledao na Betabaru: baca se posve iscrpljen na
prvu stolicu koju nalazi i uzima glavu medu ruke. Drugi nisu
tako iscrpljeni, ali izmijenjeni, blijedi, rekla bih smeteni, svi su,
tko vise tko manje. Sinovi Alfejevi, Jakov Zebedejev i Andrija
gotovo i ne odgovaraju na pozdrav Josipa iz Seforija i njegove
fone koja dolazi sa starom sluskinjom i s toplim kruhom i
raznim jelom.
Marcijam ima pod ocima znakove placa. Izak dotrCi
blizu Isusa i uzima ga za ruku, gladi ga sapeuci: »Uvijek kao u
noCi pokolja... I spasen je jos jednom. Oh! Gospodine moj, sve
dokle? Sve dokle ces se moci spasavati?«
Ovaj krik otvara usta svima, u smetenosti, govore
pricajuCi zlo postupanje, prijetnje, prozivljene strahove ...
Drugi kucaj na vratima.
»Ajme, da nas nisu slijedili?! Ja sam rekao da dodemo
pojedinacno! ... «, kaZe ISkarijot.
»Bilo bi bolje, da. Uvijek ih imamo za petama. Ali
vec ... «, kafo Bartolomej.
Josip, makar nerado, ide osobno pogledati na prozorcic
dok njegova fona govori: »S balkona mofote sici na stale i
odatle u straZnji vrt. Pokazat cu vam ... « Ali dok se upucuje,
njezin muz uzvikne: »Stari Josip! Koja cast!«, i otvara vrata
pustajuCi da ude Josip iz Arimateje.
»Mir Tebi, UCitelju. Bio sam i vidio sam ... Manahen me
je susreo kada sam izlazio iz Hrama ozlojeden na smrt. I ne
moci intervenirati, ne moguci to uciniti da bih Ti bio korisniji i ...
Oh! i ti si ovdje, Juda iz Kerijota? Ti si to mogao ucinio, ti,
prijatelj mnogih! Ne osjeeas li duznost, ti, njegov apostol?«

»Ti si ucenik. ..«

»Ne. Da jesam, bio bih u njegovoj pratnji kao i drugi. Ja
sam njegov prijatelj .«
»To je isto.«
»Ne. I Lazar mu je prijatelj, ali ne bih folio reci da mu je
ucenik ...«
»U dusi da.«
»Oni koji nisu sotone svi su ucenici njegove rijeci jer
osjecaju daje rijec Mudrosti.«
Mala rasprava izmedu Josipa i Jude iz Kerijota zavrsava
kada Josip iz Seforija, shvaeajuci tek sada da je bilo tesko,
zapitkuje ovoga i onoga sa zanimanjem i s cinima boli. »To
govorim Josipu Alfejevu! To govorim. I zaduzit cu ... Sto folis
od mene, Josipe?«, pita obracajuci se starcu koji mu <lira rame
kao da ga Zeli nesto zapitati.
»Nista. Htio sam ti samo cestitati na tvojem lijepom
izgledu. Ovo je <lobar Izraelac. Vjeran i pravedan u svemu. Eh!
ja sam. 0 njemu se mofo reCi da gaje Bog isku$ao i upoznao ... «
Drugi kucaj na vratima. Dva Josipa se upute zajedno
prema vratima da ih otvore i vidim da se Josip iz Arimateje
prigiba da bi rekao nesto na uho drugome koji ima pokret zivog
cudenja i okrece se na fas gledajuci prema apostolima. Zatim
otvara vrata.
Ulaze Nikodem i Manahen, a njih slijede svi pastiri-
ucenici prisutni u Jeruzalemu, ili Jonata i nekadasnji ucenici
Krstitelja. Zatim, s njima je svecenik Ivan zajedno s jednim
drugim, veoma starim, i Nikolaj. I, na kraju sviju, Nike s
djevojcicom koju joj je Isus povjerio, i Analija s majkom. Difo
veo koje im skriva lice i pokazuju se njihova smetena lica.
»Ucitelju! Ali, sto ti se dogodilo? Doznao sam ... Prije od
naroda nego Ii od Manahena... Grad je pun tog govora kao
kosnica zujanja. I tko te ljubi trci te traZiti gdje misli da se
nalazis. Doista, dotrfali su i u tvoju kucu, Josipe .. . J a sama sam
206. Stari svetenik Matan (iii Natan) 75
otisla u kuce Lazarove .. . To je odvise! Kako si se spasio?«

»Providnost je bdjela nada Mnom. Ne placite, ucenice,
nego blagoslivljajte Vjecnoga i ojaeajte svoja srca. I svima
vama, hvala i blagoslov. Nije u Izraelu umrla sva ljubav i
pravednost. I to me tjesi.«
»Da. Ali, Ucitelju, nemoj vise ici u Hram. Kroz dugo
vremena nemoj ici, nemoj iCi!« Glasovi su skladni u govorenju
rijeci i tjeskobni >>nemoj ici« odjekuje medu snainim zidinama
stare kuce s glasom pokorno molece opomene.
Mali Marcijal, skriven tko zna gdje, cuje taj zvuk i
znatifoljan dotrea, stavljajuci svoje malo lice u procjep zavjese.
I vidjevsi Mariju ide k njoj utjecuCi se njezinim rukama iz straha
pred ukorom Josipa iz Seforija. Ali Josip je odvise uzrujan i
zauzet slu8ajuci ovo i ono, savjetujuci, odobravajuCi i tako dalje,
a da bi se bavio njime, i zapaia ga jedino kada djecak, kojemu je
Marija nesto rekla, ide k Isusu i ljubi ga bacajuCi mu ruke oko
vrata. Isus ga obuhvati jednom rukom privlaceCi ga k Sebi dok
odgovara rnnogima koji mu govore sto bi bilo najbolje uciniti.
»Ne. Ne micem se odavde. K Lazaru koji me je cekao
idite vi reci da ne mogu 1• Ja, Galilejac i prijatelj obitelji
godinama, ostajem ovdje sve do sutra8njeg zalaza sunca. A
zatim .. . cu vidjeti kamo poci ... «
»Uvijek kaies tako i zatim se vraeas onamo, ali te vise
necemo pustiti otici. Ja harem. Smatrao sam da si izgubljen ...«,
kaie Petar, i dvije suze muse pojave u uglu izbocenih oCiju.
»Nikada nisam vidio takvo sto. I dosta. To me je navelo
na odluku. Ako me ne odbacujes ... Vee sam odvise star za oltar,
ali umrijeti za Tebe jos sam sposoban. I umrijet cu, ako treba,
izmedu trijema i oltara, kao mudri Zaharija2, ili kao Onija
1
2
vidi: 2 Ljet 24, 17-22; Mt 23,35
76 Trei::a godina javnog djelovanja
branitelj Hrama i hramkog blaga3 , umrijet eu izvan svetog

okruzenja kojemu sam posvetio svoj zivot. Ali Ti ces mi otvoriti
jedno svetije mjesto! Oh! ne mogu vise gledati gnusobu! Zasto
su moje stare oci morale vidjeti toliko? Gnusoba videna od
Proroka4 vec je unutar zidina i uspinje se, uspinje se kao pokret
vode koju plima potice da potopi grad! Difo se, difo se. Zahvaea
hodnike i trijemove, nadilazi stepenice, prodire naprijed! Difo
se! Difo se! Dosifo vec Svetinju! Blatnjavi val lifo kamenje
koje pokriva sveto mjesto 5 ! Potamnjuju dragocjene boje!
Zamrljana je noga Svecenika! Kvasi se tunika! Zamazan je
Efod! Pokriva se kamenje Racionala i vise se ne mogu citati
rijeci 6 ! Oh! Oh! Valovi gnusobe se uspinju do lica Velikog
Svecenika i prljaju ga, i Svetost Gospodnja je pod naslagom
mulja, i tijara je kao platno palo u blatnjavu baru. Blato! Blato!
Ali, da li dolazi izvana iii s vrhunca Morije silazi na grad i sav
Izrael? Oee Abrahame! Oce Abrahame! Nisi li ti htio tu zapaliti
zrtvenu vatru da obasja paljenicu vjemog srca7? Sada blato
grgoce gdje je trebala biti vatra! Izak je medu nama i narod ga
zrtvuje. Ali ako je Zrtva cista... ako je Zrtva cista... blatnjavi SU
zrtvovatelji. Prokletstvo nad nama! Na brdu Gospodnjem vidjet
ce gnusobu svoga naroda! ... « Ah! , i starac koji je sa svecenikom
Ivanom padne na tlo pokrivajuci si lice ocajnickim placem
stare a.
»Doveo sam Ti ga ... Toliko vremena to foli ... Ali danas,
poslije onoga sto je to vidio, nitko ga nije mogao zadrfati ... Stari
Matan (ili Natan) cesto ima prorockog duha i makar se vid
njegovih zjenica sve vise zamracuje, vid njegova duha uvijek se
sve vise rasvjetljuje. Primi mojega prijatelja, Gospodine«, rece
3
vidi: 1Mak12,1-23; 2 Mak 3,1-4,38; 15,6-16
4
D2, vidi: Dan 9,27; Vidi takoder: 11,31 ; 12,11
5
6
vidi: Izl 28; 39,1-31
7
vidi: Post 22
206. Stari svei:enik Matan (iii Natan) 77
svecenik Ivan.
»Ne odbacujem nikoga. Ustani, svecenice, i podigni duh.
U visinama nema blata. I mulj ne <lira onoga koji zna stajati u
v1smama.«
Starac se difo i s postovanjem, prije nego li se digne,
uzimlje skrajnji skut Isusove haljine i ljubi je.
Zene, posebno Analija, jos placu potresene u svojim
velovima, i rijeci starca poveeavaju njihov plac. Isus ih zove k
Sebi i one dolaze prignute glave, iz svoga kutka, blizu Ucitelja.
Ako Nike i majka Analije znaju prigusiti svoj plac drfoci ga
gotovo skrivenog, mlada ucenica bas jeca, bez suzdrfavanja
pred onim koji je gleda s drugim osjeeajima.
»Oprosti joj, Ucitelju. Ona ti duguje zivot i ljubi te. Ne
mofo zamisliti da ti naskode. I zatim je ostala tako ... sama i
tako ... falosna iza kako ... «, kaZe majka.
»Oh! nije ovo! Ne, nije ovo! Gospodine! Ucitelju!
Spasitelju moj ! Ja ... Ja ... «, Analija ne uspijeva govoriti, dijelom
zbogjecanja, dijelom zbog srama ili drugoga.
»Bojala se osvete jer je ucenica. Zacijelo i za to . Mnogi
zbog toga odlaze ... «, kaZe ISkarijot.
»Oh! ne! Jos manje zbog toga! Ti ne razumijes nista,
eovjece, ili se priklanja8 drugima. Ali Ti znas, Gospodine, zbog
cega placem. Bojala sam se da si mrtav i da se nisi sjetio
obecanja...«, zavr8ava jednim uzdahom iza kako je snaZno rekla
prve rijeci, odbacujuCi insinuaciju Jude.
Isus joj odgovara: »Jane zaboravljam nikada. Nemoj se
bojati. Idi u svoju kucu. Mirna. I cekaj eas moje proslave i
svojega mira. ldi. Sunce je pri zalazu. Povucite se, fone. I mir
bio s vama.«
»Gospodine, ja Te ne bih htjela ostaviti ...«, kaZe Nike.
»Poslusnost je ljubav.«
»lstina je, UCitelju. Ali zasto ne bih i ja kao Eliza?«
»Jer si mi ti korisna ovdje kao ona u Nobi. ldi, Nike, idi!
Ljudi neka prate fone da ne bi bile ometane.«

Manahen i Jonata se ponude da poslusaju. Ali Isus
zaustavi Jonatu pitajuCi ga: »Tise dakle vra6a5 u Galileju?«
»Da, Ucitelju. Dan poslije subote. Salje me gospodar.«
»lmas Ii mjesta u kolima?«
»Sam sam, Ucitelju.«
»Onda ces sa sobom odvesti Marcijama i Izaka. Ti,
Izace, znas sto treba5 uciniti. I ti, Marcijame, takoder ... «
»Da, Ucitelju«, odgovaraju obojica, Izak svojim blagim
smijeskom, Marcijam s drhtajem plaea u glasu i na usnama.
Isus ga pogladi i Marcijam, bez ikakvog sustezanja,
nasloni se na njegove grudi govoreci: »Ostaviti Te ... sada kada
Te svi progone! ... Oh! Ucitelju moj ! Hocu Ii Te ikada vise
vidjeti! ... Bio si sve moje Dobro. Sve sam u Tebi nasao! ... Zasto
me saljes? pusti me da umrem s Tobom! Sto me vise briga za
zivot ako nemam Tebe?«
»Kai.em tebi sto sam rekao Niki. Poslusnost je ljubav.«
»Idem! Blagoslovi me, Isuse! «
Jonata ides Manahenom, Nikom i ostalim trima fonama.
I drugi ucenici idu u malim grupama.
I jedino kada se soba, ranije prenatrpana, gotovo
isprazni, zapal.a se da nedostaje Juda iz Kerijota. I mnogi se
cude jer je pred malo bio tu, i nije dobio nikakvu naredbu.
»Bit ce oti5ao kupiti nesto za nas«, kal.e Isus da bi
sprijeCio tumacenja, i nastavlja govoriti s Josipom iz Arimateje i
Nikodemom, jedinima koji su ostali uz apostole i Marcijama,
koji stoji uz Isusa zudno ga uzivajuci u tim posljednjim satima. I
Isus je tako izmedu Marcijama, mladica, i Marcijala, djecaka,
obojica smedasti, mrsavi, jednako nesretni u djetinjstvu, i
jednako primljeni u ime Isusovo od dvojice dobrih Izraelaca.
Josip iz Seforija i fona su razborito nestali da bi Ucitelja
ostavili slobodna.
Nikodem pita: »Ali tko je ovaj djeeak?«
206. Stari svecenik Matan (iii Natan) 79
»To je Marcijal. Djecak kojegaje Josip uzeo za sina.«
»Nisam znao.«
»Nitko, ili gotovo nitko, ne zna to.«
>Neoma je ponizan taj fovjek. Netko drugi bi stavio na
vidjelo svoj cin«, primijeti Josip.
»Vjerujes li? ... Idi, Marcijale. Provedi Marcijama da vidi
kucu ... «, ka.Ze Isus. I posto su dvojica otisla, nastavi govoriti: »U
zabludi si, Josipe. Kako je tesko suditi pravedno.«
»Ali Gospodine! Prihvatiti sirotu, jer je zacijelo sirota, i
ne diciti se time, svakako je poniznost.«
»Djecak, ime mu ka.Ze, nije iz Izraela... «
»Ah! sada razumijem! Cini stoga dobro sto ga drzi
skrivenim.«
»Ali je ipak obrezan ... «
»Nije va.Zno. Ti znaS... I Ivan iz Endoraje bio ... Alije bio
raziog da su ti prigovaraii. Josip, uz to i Galiiejac, mogao bi
imati zanovijeti, usprkos obrezanja. Ima toliko sirota u Izraelu ...
Zacijelo da s tim imenom ... i izgledom ... «
»Kao sto ste svi "IzraeI", takoder i najbolji! Kao sto i u
vrsenju dobra ne shvaeate i ne znate biti savrseni! Ne shvaeate Ii
jos da je Jedan Jedini Otac Neba i da mu je svako stvorenje sin?
Ne shvacate Ii jos da eovjek mofo imati jednu jedinu nagradu i
jednu jedinu kaznu, koja bi biia zaista nagrada iii kazna? Zasto
postati rob straha ljudi? Ali to je plod iskrivljivanja Bozjeg
Zakona, toliko obradivanog, toliko pritisnutog sitnim ljudskim
zakonima da je i misao pravednika koji ga vrsi postala tupa i
tamna. U Mojsijevu Zakonu i stoga bozanskom, u onom
predmojsijevskom koji govori jedino o moralu, koji je nastao po
nebeskom nadahnucu, da li je mozda receno da onaj koji ne
pripada Izraelu nije mogao uCi i imati dijela u njemu? Ne cita li
se u Postanku: "Svako musko medu vama, kroz vasa pokoljenja,
kad mu se navrsi osam dana, neka bude obrezano; i roden u
va8em domu, i onaj sto bude kupljen od stranca, koji ne bude od
vase krvi" 8? To je bilo receno. Svaki drugi dodatak je vas. Rekao

sam Josipu a kaiem i vama. Uskoro nece imati prevelikog
znacenja staro obrezanje. Jedno novo i istinskije <loci ce i biti
stavljeno na plemenitiji dio. Ali dok prvo traje, i vi, iz vjemosti
Gospodinu, ga stavljate muskarcu od vas rodenom ili od vas
prisvojenom, ne stidite se da ste to ucinili na tijelu drugog roda.
Tijelo pripada grobu, dusa Bogu. Obrezuje se tijelo jer se ne
mote obrezati ono sto je duhovno. Ali sveti znak rasvjetljuje
duh. A duh pripada Ocu svih ljudi. Razmisljajte o tom.«
Jedna sutnja, zatim ustaje Josip iz Arimateje i kaie: »Ja
idem, Ucitelju. Dodi sutra k meni.«
»Ne. Bolje je da ne dodem.«
»Onda k meni, u kucu na Maslinskom putu prema
Betaniji. Tu ima mira i.. .«
»Ni tamo. Otici cu u maslinski vrt. Da se molim ... Moj
duh traii osamljenost. Opravdajte me.«
»Kako hoces, UCitelju. I... nemoj ici u Hram. Mir s
Tobom.«
»Mir s vama.«
Dvojica odlaze ...
»Zelio bih znati kamo je otisao Juda!«, usklikne Jakov
Zebedejev. »Rekao bih siromasima, ali ovdje je kesa!«
»Ne brinite za to ... DoCi ce ...«
Ulazi Marija Josipova sa svjetlilima, jer vanjsko svjetlo
vise ne probija debljinu okna od liskuna, da svijetli u sobi i
vraeaju se dvojica djecaka.
»Zadovoljan sam date ostavljam s jednim koji gotovo da
ima moje ime. Tako zovuCi njega, sjetit ces se i mene«, rece
Marcijam.
Isus ga privuce k Sebi.
Vraea se i Juda kojemu je otvorila slufavka. Odvaian,
8
D2, Post 17,12<-13>
206. Stari svei:enik Matan (iii Natan) 81
nasmijesen, otvoren!
»Ucitelju, folio sam vidjeti ... Oluja se smirila. I pratio
sam fone ... Tako je stra8ljiva ona djevica! Nisam ti nista rekao
jer bi me sprijecio a ja sam htio vidjeti ima li pogibli za Tebe.
Ali nitko ne misli vise na to. Subota isprazni ulice.«
»Dobro je. Sada ostajemo ovdje u miru a sutra... «
»Neces vec htjeti iCi u Hram!«, vicu apostoli.
»Ne. U na8u sinagogu. Kao dobri i vjerni Galilejci.«
82
207. OZDRAVLJENJE SLIJEPCA OD RODENJA
Ozdravljenje slijepca od rodenja (Ivan 9,1-34)
Isus izlazi zajedno sa svojim apostolima i s Josipom iz

Seforija usmjeren prema sinagogi. Dan, proziran i vedar,
razveseljuje kao obecanje proljeea poslije vjetrovitih i oblacnih
zimskih dana. Mnogi Jeruzalemci su dakle po ulicama, tko na
putu u sinagogu, tko na povratku iz nje ili iz drugih mjesta, tko s
obitelji, s nakanom da izide iz grada da uziva sunce u polju. Iz
kuce Josipa iz Seforija vidi se kako kroz Vrata Herodova izlazi
narod na veselu zabavu izvan zidina, na otvorenom. Uci u
zelenilo, u sirinu, na slobodu, izvan uskih ulica medu visokim
kucama. Ddim da je poljska ograda koja je bi la oko Jeruzalema
bila namjemo sagradena od gradana koji su htjeli pomiriti mjeru
subotnjeg hoda s njihovom foljom za zrakom i suncem, koje
uzimaju na otvorenom a ne samo s terasa na krovovima kuca.
Ali Isus ne ide prema Herodovim vratima. Dapace
okrece leda njima usmjerujuci se prema nutrini grada. Ali nije
ucinio ni nekoliko koraka sirom ulicom u koju ulazi ulicica gdje
je kuea Josipa iz Seforija, kad ga Juda iz Kerijota upozorava na
mladiea koji ide prema njima dirajuci zid stapom, difoci lice bez
oCiju prema gore, sto je tipicni hod slijepaca. Haljine SU mu
siromasne, makar ciste, i mora da je osoba poznata mnogima u
Jeruzalemu jer ga vise od jednoga pokazuje prstom a neki mu
prilaze govoreci: »Covjece, danas si pogrijesio put. Ulice Morije
SU vec nadidene. Vee si u Bezeti.«
»Danas ne traiim novcanu milostinju«, odgovara slijepac
sa smijeskom i nastavlja uvijek s tim smijeskom prema sjeveru
grad a.
»UCitelju, promatraj ga. Kapci su mu srasli. Cak bih
rekao da nema kapaka. Celo se sjedinjuje s licem bez ikakve
udubine i izgleda da ispod nema ocnih jabuCica. Roden je tako

207. Ozdravljenje s/ijepca od roilenja 83
nesretan. I umrijet ce a da nije vidio nijednom sunceva svjetla

niti lica eovjecjega. Reci mi, UCitelju, mora da je sagrijesio kada
je tako k<lZnjen. Ali, ako je slijep roden, kao sto sigumo jest,
kako je mogao sagrijesiti prije nego li se rodio? Mozda su
sagrijesili njegovi roditelji i Bog ih je kaznio sto im se sin tako
rodio?«
I ostali apostoli i Izak i Marcijam su se zbili uz Isusa da
bi culi odgovor. I, pozurivsi korak, kao privuceni visinom
Isusovom, koja se istice iznad rnnostva, dolaze dva Jeruzalemca
civilnog zvanja koji su bili malo iza slijepca. Medu ovima je i
Josip iz Arimateje koji se ne pribli:luje, ali, naslonivsi se na
jedna visoka vrata s dvije stepenice, okrece pogled na sva lica
promatrajuCi sve.
Isus odgovara i jasno se euju rijeci u sutnji koja je
nastala: »Nije sagrijesio ni on ni njegovi roditelji vise nego sto
grijesi svaki eovjek, a mozda i manje. Jer je siromastvo cesto
uzda protiv grijeha. Ali on je tako roden da se jos jednom u
njemu ocituju snaga i djela Bozja. Ja sam Svjetlo koje je doslo
na svijet da oni iz svijeta koji su zaboravili Boga ili su izgubili
njegovu duhovnu sliku, progledaju i da zapamte, i da oni koji
traZe Boga ili SU vec Njegovi, budu utvrdeni u vjeri i ljubavi.
Otac me je poslao da u danu koji je jos dodijeljen Izraelu Ja
nadopunim spoznaju Boga u Izraelu i u svijetu. Evo dakle Ja
trebam ispuniti djela Onoga koji me je poslao, svjedoCiti da Ja
mogu sto mo:le i On, jer sam jedno s Njim. Ida svijet spozna i
vidi da Sin nije razlicit od Oca i da vjeruje u Mene po onome sto
Ja jesam. Poslije ce doCi noc u kojoj se vise nece moci raditi,
tama, i tko ne bude urezao moj znak i vjeru u Mene, nece to vise
moCi uciniti u tami i smetenosti, boli, napustenosti i rusevini sto
ce pokrivati ova mjesta i smesti ce duhove grcevima tjeskobe.
Ali dok sam Ja u svijetu Ja sam Svjetlo i Svjedocanstvo, Rijec,
Put i Zivot, Mudrost, Snaga i Milosrde. ldi dakle i dostigni
slijepca od rodenja i dovedi ga ovdje.
84 Treća godina javnog djelovanja
»Idi ti, Andrijo. Ja želim ostati ovdje i vidjeti ono što čini
Učitelj«, odgovara Juda pokazujući Isusa koji se nagnuo prema
prašnom putu, koji je pljunuo u hrpicu praha i prstom miješa
prah i slinu praveći lopticu blata. I dok Andrija, uvijek poslušan,
ide dovesti slijepca koji skreće u uličicu gdje je kuća Josipa iz
Seforija, Isus prihvati to blato s dva kažiprsta ostajući tako, s
rukama kako ih drže svećenici u svetoj misi, na Evanđelju ili
Poslanici 1• Ali Juda se povlači sa svoga mjesta govoreći Mateju
i Petru: »Dođite ovdje, vi koji ste malog rasta i bolje ćete
vidjeti.« I stavi se iza svih, gotovo skriven od sinova Alfejevih i
Bartolomeja koji su visoki.
Andrija se vraća vodeći za ruku slijepca koji se trudi
govoreći: »Ne želim novca. Pusti me ići. Znam gdje je onaj koji
se zove Isus. I idem pitati ... «
»Ovo je Isus, ovaj koji je pred tobom«, kaže Andrija
zaustavljajući se pred Učiteljem.
Isus, suprotno od običnoga, ne traži ništa od čovjeka.
Odmah mu namaže malo blata što ima na kažiprstima, na
zatvorene kapke i naredi mu: »A sada idi, što brže možeš, na
ribnjak Siloe, ne zaustavljajući se razgovarati ni s kim.«
Slijepac, s licem zamazanim s blatom, ostaje čas
perpleksan i otvara usne da bi govorio. Zatim ih zatvara i sluša.
Prvi koraci su polagani, kao onoga koji je zamišljen ili
razočaran. Zatim požuruje korak, dodirujući štapićem zid, uvijek
1
Uistinu svećenici drže prste na taj način ne na poslanici ili
evanđelju nego od posvećenja do pričesti. Takva netočnost, u koju je upala
spisateljica, Maria Valtorta, se tumači činjenicom da je ona, od Pashe 1934. i
kasnije, bila uvijek bolesna, prikovana uz krevet, te stoga u apsolutnoj
nemogućnosti da ode u crkvu i prisustvuje svetoj Žrtvi Euharistije. Već je
bila završila pisati ovo Djelo kada je imala milost, radost i čast da sudjeluje, a
da se ne miče, u svetoj misi koju je slavio, dva ili tri puta, u njezinoj sobici
boli i rada, častan i veoma pobožan Mons. Alfonso Carinci, nadbiskup, tajnik
Svete Kongregacije obreda, savjetnik Spisateljice i marni čitatelj njezinih
spisa, navrativši namjerno k bolesnici da je blagoslovi i osokoli.
207. Ozdravljenje slijepca od rotlenja 85
sve brfo, koliko to mofo slijepac, mozda vise, kao da se osjeca

vodenim ...
Dva Jeruzalemca se smiju sarkasticno masuCi glavom i
odlaze. Josip iz Arimateje, i to me cudi, slijedi ih a da nije ni
pozdravio Ucitelja, iduci za njima ili prema Hramu, dok je iz tog
smjera dosao. Tako i slijepac, kao i ona dvojica, kao i Josip
Arimatejac, idu prema jugu grada, dok Isus ide prema zapadu i
gubim gas vida jer volja Gospodnja je da slijedim slijepca i one
koji idu za njim.
Nadisavsi Bezetu svi ulaze u dolinu koja je izmedu
Morije i Siona - cini mi se da sam je u drugim zgodama eula
zvati Tiropej - prolaze citavu sve do Ofela, idu uz njega, izlaze
na ulicu koja ide do izvora Siloe, uvijek se drfoCi slijedeceg
reda: najprije slijepac koji mora daje poznat u onom napucenom
dijelu, zatim dvojica, a zadnji, na nekoj udaljenosti, Josip iz
Arimateje.
Josip se zaustavlja kod jedne bijedne kuCice, poluskriven
od jednog plota simsira koji je izbocen opkoljujuci vrt siromasne
kuce. Ali dvojica idu bas blizu izvora i promatraju slijepca koji
se oprezno priblifava sirokom bazenu i opipavajuci vlafan zid
spusta u zdenac jednu ruku i izvlaci je s vodom i pere oci jedan,
dva, tri puta. TreCi put pritisce uz lice i drugu ruku, pustajuCi da
mu padne stap i izvikujuCi krik kao od boli. Zatim lagano makne
ruke i prvotni krik boli se promijeni u krik radosti: »Oh!
Svevisnji! Ja victim!«, i baci se na zemlju kao pobijeden od
emocija, ruke su stavljene da za8tite oci, pricvrscene uz
sljepocice, zbog tjeskobe sto vidi, zbog patnje svjetla, i opetuje:
»Victim! Victim! Ovo je dakle zemlja! Ova je svjetlo! Ovo je
trava koju sam poznavao samo po njezinoj svjezini ... « Ustaje i
ostajuCi pognut, kao netko tko nosi teret, svoj teret radosti, ide
na potok koji odnosi visak vode i promatra ga kako tece
bljeskajuci se i mrmlja: »A ovo je voda ... Eva! Tako sam je
osjeeao medu prstima (u nju uranja ruku) hladnu i koju ne
motes drfati, ali te nisam poznavao ... Ah! Lijepa! Lijepa! Kako
je sve lijepo!« Podigne lice i vidi stablo .. . ide blizu njega, <lira
ga, ispruzi ruku i povuce sebi jednu grancicu, gleda je i smije se,
smije, i brani oCi od sunca, i gleda nebo, sunce, i dvije suze
silaze iz otvorenih djevicanskih trepavica promatrajuCi svijet... I
spusta oCi na travu gdje se jedan cvijet njise na vlati i vidi
samoga sebe odraZenog na vodi potociea, i gleda se i kaZe:
»Takav sam ja!«, i promatra zadivljen jednu grlicu koja je dosla
piti malo podalje i malu kozu koja kida posljednje lisce s divljeg
ruzicnjaka, i jednu fonu koja dolazi na izvor sa sincicem u
narucju. I ta fona ga prisjeea na njegovu majku, njegovu majku
nepoznata lica, a on uzdizuci ruke prema nebu vice:
»Blagoslovljen si, Svevisnji, za svjetlo, za majku, i za Isusa!«, i
trci odatle, ostavljajuci na zemlji svoj vec nepotrebni mu stap ...
Dvojica nisu cekala da vide sve ovo. Cim su zapazili da
fovjek vidi, otreali SU prema gradu.
Josip pak ostaje sve do kraja i kada slijepac, koji nije
vise slijepac, prode ispred njega kao strijela ulazeci u labirint
malih ulica napucenog dijela Ofela, napusta svoje mjesto i ide za
njim prema gradu, veoma zamisljen ...
Cetvrt Ofel, uvijek bucna, a sada upravo u metefo. Tko
trci na desno, tko na lijevo. Pitanja, odgovori.
»Ali bit cete ga zamijenili s nekim drugim ... «
»Ne, kaZem ti. Govorio sam s njim pitajuci ga: "Jesi Ii
upravo ti, Sidonija zvani Bartolomaj?", ion mi je odgovorio: "Ja
sam". Htio sam ga zapitati kako se to dogodilo, ali je odjurio
dalje.«
»Gdje je sada?«
»Kod majke, zacijelo.«
»Tko? Tko gaje vidio?«, pitaju novonadosli.
»Ja. Ja«, kafo vise njih odgovarajuci.
»Ali kako se to dogodilo?«
»... Vidio sam kako trci bez stapa s dva oka na lieu i
207. Ozdravljenje slijepca od roaenja 87
rekao sam: "Gle! Takav bi bio Bartolomaj ako ..."«

»Kafom ti da se sva tresem. Ulazeci je zaviknuo:
"Majko, vidim te!"«
»Velika radost za roditelje. Sada ce moCi pomoci ocu i
zasluzivati svoj kruh ... «
»Ona siromasna fona! Doslo joj je slabo od radosti. Oh!
jedna stvar! ! Jedna stvar! ISia sam pitati malo soli i ...«
»TrCimo cuti njega ... «
Josip iz Arimateje se nalazi zahvacen ovom bukom i ne
znam da Ii iz znatifolje iii povodeCi se za drugima, slijedi struju
i zavrsava u slijepoj ulicici, koja bi, kada bi se nastavila, zavrsila
u Cedron, gdje se mnostvo skuplja nadmasujuCi svojim govorom
sum voda potoka, koj i j e narastao zbog j esenskih kisa.
I Josip tamo dolazi kada iz jedne druge uliCice koja ulazi
u ovu dolaze ona dvojica od prije s drugom trojicom: jedan
knjifovnik, jedan svecenik i jos jedan kojega ne mogu
identificirati po haljinama. Oni prave sebi mjesta s nadmocu i
nastoje uci u kucu nabijenu ljudima. Kuea je naCinjena od jedne
siroke kuhinje, crne kao paklina, s jednim uglom odijeljenim
grubom daseanom pregradom iza koje je jedan lefaj i vrata koja
vode u drugu sobu s jednim veCim krevetom. Jedna vrata,
otvorena na suprotnom zidu, pokazuju mali vrt od nekoliko
cetvornih metara. I to je sve.
Ozdravljeni slijepac govori naslonjen na stol,
odgovarajuci onome koji ga pita, sve siromasni narod kao i on,
sitni puk Jeruzalema, ove cetvrti, koja je mozda najsiromasnija
od svih. Njegova majka, uspravna uz njega, gleda ga i place
brisuci oCi svojim velom. Otac, eovjek istrosen poslom, trlja
bradu rukom koja se trese.
Uci u kucu nije moguce ni zidovskoj ni doktorskoj
nadmoCi i petorica moraju slusati izvana rijeCi ozdravljenog.
»Kako sam progledao? Onaj eovjek koji se zove Isus
namazao mi je oci s namocenom zemljom i rekao mi je: "Idi i
operi se na izvoru Siloe". Oti§ao sam, oprao se i otvorile su mi

se oci i progledao sam.«
»Ali kako si uspio naCi Ucitelja? Uvijek si govorio da si
nesretan jer ga nikada nisi susretao, niti onda kada je uvijek
prolazio ovuda iduci kod Jone u Getsemani. A danas, sada kada
se nikako ne zna gdje se nalazi ... «
»Eh! jucer navecer je do§ao jedan njegov ucenik i dao mi
je dva novciea govoreci mi: "Zasto ne trafis da progleda5?"
Rekao sam mu: "Trafio sam. Ali nikada ne nalazim onog Isusa
koji cini cudesa. Trafim ga otkako je izlijecio Analiju, iz moje
iste cetvrti, ali ako idem ovamo On je onamo ... ", i on mi je
rekao: "Ja sam njegov apostol i ono sto ja hocu On cini. Dodi
sutra u Bezetu i trafi kucu Josipa Galilejca, onoga od suhe ribe,
Josipa iz Seforija, kraj Herodovih vrata i Iuka na trgu, s istocne
strane, i vidjet ces da ce prije iii kasnije On tuda proCi iii ce uci
u kucu i ja cute preporuciti Ucitelju". Rekao sam: "Ali sutra je
subota". Htio sam reci da On nece nista subotom uciniti. Rekao
mi je: "Ako zelis ozdraviti, to je prigoda, jer ce poslije napustiti
grad i ne zna5 hoces Ii ga vise moci susresti". Jos sam rekao:
"Znam da ga progone. Cuo sam na vratima Hramske ograde,
gdje idem prositi. I stoga kafem da sada kada ga tako progone,
jos manje ce htjeti da ga progone i nece me ozdraviti u subotu".
A on ce: "Ucini sto ti kafem i u subotu ces ti vidjeti sunce". I j a
sam oti§ao. Tko ne bi otisao? Ako to kafe njegov apostol!
Rekao mi je takoder: "Ja sam onaj koga On najvise slusa i
dolazim namjerno jer mi cinis milo i jer folim da zablista
njegova moc iza kako SU ga ponizili. Ti, slijepac od rodenja,
proslavit ces ga. Znam sto govorim. Dodi i vidjet ces". I otisao
sam i nisam jos stigao do kuce Josipove kada me je neki eovjek
uzeo za ruku, ali glas nije bio onoga od jucer, i rekao mi je:
"Dodi sa mnom, brate", a ja nisam htio ici misleCi da mi foli dati
kruha i novca, mozda i haljine, i rekao sam mu neka me pusti da
idem svojim putemjer sam znao gdje cu naci onoga koji se zove
207. Ozdravljenje s/ijepca od rodenja 89
lsus, a eovjek mi je rekao: "Ovo je Isus, ovaj koji je pred
tobom" . Ali ja nisam nista vidio jer sam bio slijep. Osjetio sam
dva prsta pokrivena vlainom zemljom kako me diraju ovdje i
ovdje, i jedan glas koji mi kaie: "Idi brzo u Siloe i operi se i ne
govori ni s kim", i to sam ucinio. Ali sam klonuo, jer sam se
nadao da cu odmah progledati, i gotovo sam mislio da je to
ruganje mladih bez srca i gotovo da nisam oti5ao. Ali sam
osjetio u svojoj nutrini jednu vrst glasa koji mi govori: "Nadaj se
i slusaj" i tada sam otisao na izvor i oprao sam se i progledao.« I
mladic se zaustavi u zanosu misleci na radost prvog pogleda...
»Dajte da izide eovjek. Zelimo ga ispitati«, vicu petorica.
Mladic cini sebi prostor i izlazi na prag.
»Gdje je Onaj koji te je ozdravio?«
»Ja ne znam«, kaie mladic, kome je jedan prijatelj
dosapnuo: »To SU knjifovnici i svecenici.«
»Kako ne znas? Sada si govorio da zna5. Ne lafi
uciteljima Zakona i sveceniku! Jao onome tko foli prevariti
poglavare naroda!«
»Ne varam nikoga. Onaj ucenik mi je rekao: "U onoj je
kuCi" i bila je to istina jer sam bio blizu kada su me uzeli i
odveli k Njemu. Ali gdje je sada, ne znam. Ucenik mi je rekao
da odlaze. Mozdaje vec izisao kroz vrata.«
»Ali kamo je isao?«
»A sto ja znam?! OtiCi ce u Galileju ... Prema onom kako
se ovdje postupa prema njemu!. .. «
»Ludace i bezobraznice! Pazi kako govoris, izrode
naroda! Pitao sam te kojim putem se je zaputio.«
»Ma kako hocete daja znam, ako sam bio slijep? Mofo li
slijepac reCi kamo ide netko drugi?«
»Dobro. Slijedi nas.«
»Kamo me folite odvesti?«
»K poglavicama farizejskim .«
»Zasto? Sto om imaju sa mnom? Jesu Ii me mozda

ozdravili, da im trebam zahvaliti? Kada sam blo slijep i kada
sam prosio moje ruke nisu nikada osjetile njihovih novaca, moj
sluh nikada njihovu rijec samilosti, a moje srce nikada njihovu
ljubav. Sto im trebam reci? Nemam nikoga do jednoga kojemu
reci "hvala", poslije mojega oca i moje majke koji su me kroz
toliko godina nesretnoga ljubili. I ovaj Isus koji me je ozdravio
ljubeCi me svojim srcem, kao moji roditelji sa svojim. Ja ne
idem k farizejima. Ostajem kod svoje majke i svojega oca da
uzivam gledajuci njihovo lice sa svojim oCima koje su rodene
sada, poslije tolikih proljeea od onog kada sam se rodio ali
nisam ugledao svj etla. «
»Ne toliko rijeci. Dodi i slijedi nas.«
»Ne! Ne dolazim! Jeste Ii vi mozda ikada osusili jednu
suzu ili znoj mojoj majci klonuloj zbog moje nesrece, mojem
ocu iscrpljenom radom? Sada ja to mogu uciniti i zar bih ih
trebao ostaviti i slijediti vas?«
»Naredujemo ti. Nisi ti koji naredujes nego Hram i
poglavari naroda. Ako ti oholost sto si ozdravio cini tupom
pamet, sjeti se da mi zapovijedamo, mi te na to prisjecamo.
Naprijed! ldi!«
»Ali zasto ja moram doCi? Sto hocete od mene?«
»Da posvjedocis stvar. Subota je2 • Djelo ucinjeno
subotom. Treba ga zabiljeziti kao grijeh. Grijeh tvoj i onog
sotone.«
»Sotona ste vi! Grijeh ste vi! I ja bih trebao doCi
svjedoCiti protiv onoga koji mi je uCinio dobro? Vi ste pijani! U
Hram cu doCi. Blagosloviti Gospodina. I ne vise od toga. Bio
sam kroz tolike godine u sjeni sljepoce. Ali zatvoreni ocni kapci
zasjenjivali su samo oci. Razum je bio jednako u svjetlu, u
milosti Bozjoj, i ka:Ze mi da ne smijem skoditi Jedinom Svetom
2
vidi: sv. II, pogl. 49, bilj . 1.
207. Ozdravljenje slijepca ad roaenja 91
koji je u Izraelu.«
»Covjece, dosta! Ne znas Ii da postoje kazne za one koji
se protive vlastima?«
»Ne znam nista. Ovdje sam i ovdje ostajem. I nije
prikladno da mi skodite. Ne vidite li da je Citav Ofel na mojoj
strani?«
»Da! Da! Pustite ga! Sakali! On je sticenik Bozji. Ne
dirajte ga! Bog je sa siromasima! Bog je s nama, vi koji morite
gladu i dvolicnici!« Narod vice i prijeti se onim spontanim
narodnim ocitovanjem koja je eksplozija negodovanja poniznih
prema onome koji ih gnjeci iii ljubavi prema onome koji ga stiti.
I vice: »Jao vama ako udarite naseg Spasitelja! Prijatelja
siromaha! Mesiju tri puta Svetog. Jao vama! Nismo se bojali
Herodova gnjeva, niti gnjeva Namjesnika, kada je trebalo. Ne
bojimo se vasih, stare krezube hijene! Sakali podrezanih pandfa!
Nemocni nasilnici! Rim nece pobuna i ne pritis6e Rabbija jer je
On mir. Ali vas pozna. ldite odavde! Vani iz cetvrti koje
pritiscete s desetinama tezima od onih koje mogu nositi, da biste
imali novaca da nasitite svoje gladi i vrsite bestidnu trgovinu.
Potomci Jasonovi! Simunovi! Mucitelji istinitih Eleazara, svetih
Onija3. Gazitelji proroka! Vani! Vani!« Buka se sve vise
raspaljuje.
Josip iz Arimateje, zgnjecen uz zidic, sve do tada pailjivi
promatrac ali bez poduzimanja ikakvog cina, s okretnoscu
neocekivanom za starca i uz to jos tako natrpanog haljinama i
plastevima, skoCi na noge na zidic i vice: »Sutnja, gradani. I
slusajte Josipa Starjesinu! «
Jedna, dvije, deset glava se okrece u smjeru povika. Vide
Josipa. Izvikuju njegovo ime. Mora biti veoma poznat
Arimatejac i mora uzivati naklonost puka jer se krikovi
negodovanja pretvaraju u poklike radosti: »Tu je Josip
3
vidi: 2 Mak 4-6
Starjesina! Zivio! Mir i dugi zivot pravedniku! Mir i blagoslov

dobrocinitelju nevoljnika! Sutnja, jer govori Josip! Sutnja!«
Do sutnje dolazi napomo i za koji minut se cuje sum
Cedrona preko puteljka. Sve glave su okrenute prema Josipu
posto su svi zaboravili predmet koji ih je okretao u suprotnom
pravcu: petoricu nesretnika i neopreznih koji su uzrokovali
buku.
»Gradani Jeruzalema, ljudi Ofela, zasto pustate da vas
zaslijepi sumnja i srdzba? Zasto manjkati u postovanju i u
obieajima, vi koji ste uvijek vjemi zakonima otaca? Cega se
bojite? Mozda da bi Hram bio Moloh 4 koji ne vraea ono sto
primi? MoZda da bi svi va8i suci bili slijepi, vise od vaseg
prijatelja, slijepi u srcu i gluhi za pravednost? Nije Ii mozda
obieaj da se eudo posvjedoci, napise i sacuva od onoga koji je
zadilZen za Ljetopise Izraela? Pustite dakle da na east Rabbija
koga ljubite, cudom ozdravljeni ode i posvjedoci djelo koje je
On ucinio. Zar se jos skanjujete? Dobro, ja vam jamcim da se
nece nista zla dogoditi Bartolmaju. A vi znate da ja ne laZem.
Kao meni dragog sina otpratit cu ga gore i poslije 6u vam ga
dovesti ovdje. Vjerujte meni. I od subote ne cinite dana grijeha s
pobunom prema svojim poglavicama.«
»Pravo govori! Mofomo mu vjerovati. On je pravednik.
U dobrim odlukama Sinedrija uvijek je njegov glas.« Narod
promijeni svoje misljenje i pocne vikati: »Tebi da. Tebi
povjeravamo svog prijatelja!« I narod se obraea mladicu: »Dodi!
Ne boj se. S Josipom Arimatejskim si siguran kao sa svojim
ocem i jos vise«, i cini prostora da mladic mofo poci k Josipu
koji je si8ao sa svoje prigodne propovjedaonice i dok prolazi
kaZu mu: »DoCi cemo i mi. Ne boj se!«
Josip, u svojoj bogatoj odjeci od sjajnog lana, stavlja
4
Obzirom na ovaj idol vidi: Lev 18,21; 20,1-5; 3 Kr 11; 4 Kr 23,4-
14; Jr 32,28-35
207. Ozdravljenje s/ijepca od rotlenja 93
jednu ruku na rame mladiea i stavlja se na put. Pepeljasta i

istrosena tunika mladiea, njegov mali pla8t, odskaeu jos vise uz
siroku tamno crvenu haljinu i pompozni pla8t starog sinedriste.
Za njima su ona petorica, iza ovih mnogi i mnogi s Ofela...
Evo ih u Hramu posto su presli sredisnje ulice privlaceCi
pafnju mnogih koji pokazuju prstom nekada slijepog govoreci:
»To je onaj koji je kao slijep prosio! I sada ima oCi! Mozda je
netko tko mu slici! Ne. On je sigurno i sada ga vode u Hram.
ldimo cuti«, i povorka se povecava uvijek sve vise dok ne
nestanu medu zidinama Hrama.
Josip vodi mladiea u jednu dvoranu, koja nije Sinedrij ,
gdje su mnogi farizeji i knjifovnici. Josip ulazi i s njim ulazi
Bartolmaj i petorica. Puk Ofela je odbijen u dvoriste.
»Evo eovjeka. Ja sam ga sfun vama doveo, buduci da
sam sfun prisustvovao njegovom susretu s Rabbijem i njegovom
ozdravljenju. covjek je, eut cete to i vi, bio doveden, ili bolje
pozvan da ide gdje je Rabbi, od Jude iz Kerijota, kojega vi
poznate. I ja sam cuo i ova dvojica sa mnom su cula jer su bili
prisutni kako je Juda napastovao Isusa iz Nazareta na eudo. Sada
ja ovdje svjedocim ako nekoga treba kazniti to nije slijepac, niti
Rabbi, nego eovjek iz Kerijota, koji, Bog me vidi ako lafem
govoreCi ono sto moj razum misli, je jedini autor djela kao onaj
koji gaje namjerno izazvao. Rekao sam.«
»Tvoja rijec ne unistava krivnju Rabbija. Ako jedan
njegov ucenik grijesi, ne smije grijesiti UCitelj. I Onje sagrijesio
ozdravljajuci subotom. Izvrsio je zabranjeno djelo.«
»Pljunuti na zemlju nije tefacko djelo. Tako isto m
taknuti oCi. Ija diram eovjeka i ne smatram da grijesim.«
»Onje ucinio cudo u subotu. U tome je grijeh.«
»Pocastiti subotu s eudom je milost Bozja i Bozja
dobrota. To je njegov dan. I zar ga Svemoguci ne mofo slaviti s
cudom koji cini da zasja njegova moc?«
»Nismo ovdje da slusamo tebe. Ti nisi okrivljen. Zelimo
pitati eojeka. Odgovaraj ti. Kako si dobio vid?«

»Rekao sam. I ovi su me culi. Ucenik onog Isusa mi je
rekao jucer: "Dodi i ja cu uciniti da ozdravis". I dosao sam. I
osjetio sam kako mi ovdje stavlja blato i kako mi jedan glas
kaie da idem u Siloe da se operem. I to sam uCinio i sada
vidim.«
»Ali znas Ii ti koji te je ozdravio?«
»Svakako da znam! Isus. Rekao sam vam.«
»Znas Ii tocno tko je Isus?«
»Ja nista ne znam. Siromah sam i neznalica. I do pred
malo sam bio slijep. To znam. I znam da me je On ozdravio. I
ako je to mogao uCiniti svakako je Bogs Njim.«
»Ne psuj ! Bog ne moie bi ti s onim koji ne obdrfava
subotu«, vicu neki.
Ali Josip i farizeji Eleazar, Ivan i Joakin primjecuju: »Ali
niti grjesnik ne moie Ciniti takva cudesa.«
»Zar ste i vi, mozda, zavedeni od onog opsjednutog?«
»Ne. Mi smo pravedni. I kaiemo da, ako Bog ne moie
biti s onim koji radi subotom, ni eovjek ne moie bez Boga
uCiniti da slijepac od rodenja progleda«, kaie smireno Eleazar. I
drugi potvrduju.
»A gdje cete staviti davla?«, vicu musicavi i zlobni.
»Ne mogu vjerovati, a ni vi to ne vjerujete, da davao
moie uciniti djelo koje bi hvalilo Gospodina«, kaie farizej Ivan.
»I tko ga hvali?«
»Mladic, njegovi roditelji, Citav Ofel, i ja s njima, i sa
rnnom svi oni koji su pravedni i sveto se boje Boga«, odgovori
Josip.
Zlobni, osramoceni, ne znajuci kako odgovoriti, pitaju
Sidoniju zvanog Bartolmaj: »Sto ti kaies o onome koji ti je
otvorio oci?«
»Za mene je prorok. Veci je od Ilije sa sinom udovice iz
207. Ozdravljenje slijepca od rotlenja 95
Sarepte5 . Jer je Ilija ucinio da se dusa vrati u djeeaka, a ovaj Isus
mi je dao ono sto ja nikako nisam izgubio jer nikada nisam ni
imao: vid. I ako mi je napravio oci tako za eas bez ista, osim
malo blata, dok kroz devet mjeseci moja majka nije uspjela da
mi ih napravi s mesom i krvlju, mora biti velik kao Bog koji je
od blata napravio eovjeka6 .« .
»ldi odavde! ldi odavde! Psovacu! Lazljivce!
Potkupljeni!«, i izbace eovjeka vani kao daje prokleti.
»Covjek lafo. Ne mofo to biti istinito. Svi mogu reci da
onaj koji je roden slijep ne moze ozdraviti. Bit ce da je netko tko
je slican Bartolmaju i da je Nazarenac pripremio... iii ...
Bartolmaj nije nikada bio slijep.«
Pred ovom neobicnom tvrdnjom Josip Arimatejski plane:
»Da mrfoja zasljepljuje, zna se od vremena Kajina. Ali da Cini
ludacima, nije se jos znalo. Izgleda Ii vam da netko uzraste do
mladenacke zrelosti fingirajuCi sljepocu da ... bi cekao neki
moguci iznenadni dogadaj u dalekoj buducnosti? Ili da roditelji
Bartolmaja ne poznaju sina iii da govore laz?«
»Novae mofo sve. A oni su siromasni.«
»Nazarenac je siromasniji od njih.«
»Ti laZes! Satrapski iznosi prolaze kroz njegove ruke.«
»Ali se u njima ne zaustavljaju ni caska. Ti iznosi
pripadaju siromasima. Upotrebljeni za dobro, a ne za laz.«
»Kako ga branis! A jedan si od Starjesina! «
»Josip ima pravo. Istinu treba reci ma kakva bila sluzba
koju eovjek vrsi«, kaZe Eleazar.
»Trcite dozvati slijepca. I dovedite ga opet ovdje. I drugi
neka idu k roditeljima i neka ih dovedu ovdje«, vice Elkija
otvarajuci vrata i naredujuci nekima koji vani cekaju. I njegova
usta su gotovo puna pjene, toliko ga srdzba gusi.
5
vidi: 3 Kr 17,17-24
6
vidi: Post 2,7
Netko trCi amo, drugi tamo. Prvi koji se vraea je Sidonija

zvani Bartolmaj, zacuden i ometan. Bace ga u kut promatrajuCi
ga kao sto eopor pasa vreba na divljac ...
Zatim, nakon nekog vremena, dolaze i njegovi roditelji
opkoljeni mnostvom.
»Vi dodite unutra. A vi ostali vani.«
Njih dvoje ulaze prestra8eni i vide sina tamo u dnu,
zdrava, ali u stanju zatvora. Majka place: »Sine moj ! I trebao je
ovo za nas biti blagdanski dan!«
»Slu8ajte nas. Da Ii je ovaj eovjek va8 sin?«, pita grubo
j edan farizej.
»Da, on je nas sin! I tko biste htjeli da bude, ako Ii ne
on?«
»Jeste Ii posve sigumi?«
Otac i majka su tako smeteni pitanjem da se pnJe
odgovora pogledaju.
»Odgovorite! «
»Plemeniti farizeju, da se jedan otac i jedna majka mogu
prevariti o svojem stvorenju?«, ponizno ka.Ze otac.
»Ali ... mozete li se zakleti da... Da. Da vam nije ponuden
nikakav novae da ka.Zete da je ovo vas sin, medutim je netko tko
muje slican?«
»Ponudeno da ka.Zete? I od koga? Zakleti? Da, tisucu
puta, i oltarom i Imenom Bozjim, ako hoces!« Tvrdnja je tako
siguma da bi smela i najtvrdokomijeg.
Ali farizeji se ne daju smesti! Pitaju: »Ali vas sin nije Ii
bio roden slijep?«
»Da. Tako je roden. Sa zatvorenim ocnim kapcima, a
ispod prazno, nista... «
»Pa kako sada vidi, ima oCi i kapke otvorene nad njima?
Necete valjda reCi da oCi mogu nastati tako, kao cvijece u
proljece, i da se jedan kapak otvara kao easka jednog cvijeta! .. .«,
ka.Ze jedan drugi farizej i smije se sarkasticno.
207. Ozdravljenje s/ijepca od roaenja 97
»Znamo da je ovaj eovjek zaista nas sin vec gotovo

trideset godina i daje roden slijep, ali kako sada vidi ne znamo, i
ne znamo tko mu je otvorio oci. Uostalom pitajte njega. Nije
glup i nije djecak. Ima svoje dobre godine. Pitajte ga pace vam
odgovoriti.«
»Vi laiete. On je u vasoj kuci isprieao kako je ozdravio i
od koga. Zasto kaiete da ne znate?«, vice jedan od dvojice koji
su uvijek .slijedili slijepca.
»Bili smo tako smeteni iznenadenjem da nismo culi«,
opravdavaju se njih dvoje.
Farizeji se obracaju Sidoniji zvanom Bartolmaj: »Dodi
naprijed. I proslavi Boga ako ti uspije! Ne znas Ii da je grjesnik
onaj koji ti je dimuo oci? Zar ne znas? Pa dobro, znaj to. Mi ti to
kaiemo koji to znamo.«
»Ali! Bit ce kako vi kaiete. Japak ne znam da Ii je on
grjesnik. Znam jedino da sam prije bio slijep i sada da vidim, i
to jasno.«
»Ali sto ti je ucinio? Kako ti je otvorio oCi?«
»Vee sam vam rekao i euli ste me. Zar sada folite cuti
ponovno? Za5to? MoZda folite postati njegovi ucenici?«
»Ludace! Budi ti ucenik tog eovjeka. Mi smo Mojsijevi
ucenici. I o Mojsiju sve znamo i da mu je Bog govorio. Ali o
ovom eovjeku nista ne znamo, ni odakle dolazi ni tko je,
nikakvo cudo Neba ne pokazuje ga kao proroka.«
»Upravo to je cudnovato! Da ne znate odakle dolazi i
kaiete da ga nikakvo cudo ne pokazuje kao pravednika. Ali On
mi je otvorio oci, a nitko od nas u lzraelu nikada to nije mogao
uciniti, niti ljubav majke i zrtve moga oca. Jedno pak znamo svi,
i ja i vi, a to je da Bog ne usli5ava grjesnika nego onoga koji se
boji Boga i cini njegovu volju. Nikada se nije culo da je itko na
citavom svijetu mogao otvoriti oci rodenom slijepcu, ali ovaj
Isus to je ucinio. Ako On ne bi bio od Boga, ne bi to mogao
uciniti.«
»Potpuno si roden u grijehu i izoblicen si u duhu vise

nego li si bio u tijelu, i ti nas mislis uciti? Idi odavde, prokleti
izrode, i postani sotona sa svojim zavodnikom. Vani! Vani svi,
narode ludi i grjesni!«, i guraju vani sina, oca i majku, kao da su
tri gubavca.
Njih troje odlazi brzo, a slijede ih prijatelji. Ali dofavsi
izvan zidina Sidonija se okrece i kaie: »I stojte! I govorite sto
hocete. Istina je da ja victim i za to hvalim Boga. A sotona cete
vi biti, ne onaj Dobar koji me je ozdravio.«
»Suti, sine! Suti! Samo da nam to ne naskodi!. .. «, place
majka.
»Oh! majko moja! Dusu ti je otrovao zrak one dvorane, ti
koja si me u mojoj boli ucila da hvalim Boga, i koja mu sada u
radosti ne znas zahvaliti i bojis se ljudi? Ako je Bog toliko
ljubio mene i tebe da nam je dao cudo, zar nas nece znati braniti
od sake ljudi?«
»Sin ima pravo, fono. Idimo u nasu sinagogu hvaliti
Gospodina, buduci da su nas izbacili iz Hrama. I idimo brzo,
prije nego zavrsi subota .. .«
I pozurivsi korak izgube se po putovima doline.
99
208. ISUS U NOBI. JUDA IZ KERIJOTA LAZE
Isus u Nobi. - Juda iz Kerijota laze.
Isus je u Nobi i mora da je tu tek kratko jer organizira i

dijeli u tri grupe po cetiri osobe svoju dvanaestoricu da se
smjeste po kucama. Sa Sobom zadrfava Petra, Ivana, Judu
ISkarijota i Simuna Revnitelja, dok je Jakov Zebedejev voda
grupe koju sacinjavaju Matej, Juda Alfejev i Filip, a treeoj je na
celu Bartolomej i podloZni SU mu Jakov Alfejev, Andrija i
Toma.
»lei cete gdje su se ponudili primiti vas, poslije vecere, i
vratit cete se ovdje ujutro, i reci cu vam sto trebate ciniti. Za
vrijeme blagovanja bit cemo zajedno. Sjecajte se onoga sto sam
vam rekao mnogo puta: da trebate propovijedati moju Nauku
takoaer i s naCinom iivota i suiivota meau vama i s onima koji
vas primaju. Budite dakle trijezni, strpljivi, posteni u govoru,
djelovanju, pogledima, tako da pravednost izlazi iz vas kao
miomiris. Vi vidite kako su oCi svijeta uvijek na nama da nas
kude iii proucavaju, pa i za cascenje. Ali ovih je manje meau
mnogim ocima koje nas promatraju. Ipak moramo imati veliku
brigu za ove malobrojne jer se prema njihovoj vjeri usmjeruje
proucavanje svijeta da je smrvi i sve mu sluii kao oruije da
unisti ljubav dobrih prema Meni, i dosljedno prema vama. Ne
pomaiite stoga svijet nesvetim nacinom iivota i ne oteiavajte
napor onih koji moraju braniti svoju vjeru od zasjeda mojih
protivnika time sto ste im predmet sablazni. Sablazan zbunjuje
duse, udaljuje ih, oslabljuje ih. Jao apostolu koji je sablazan
dufoma. Grijesi protiv svog Ucitelja i protiv svog bliinjega,
protiv Boga i protiv Boijega stada. Imam pouzdanja u vas.
Nemojte uciniti da se mojem bolu, koji je velik, pridruzi druga
bol koja mi dolazi od vas.«
»Ne boj se, UCitelju. Od nas ti nece doci bol, osim da nas

Sotona sve zavede«, kaie Bartolomej.

Ulazi Anastazika koja je u kuhinji .s Elizom i kaie:
»Vecera je spremna, Ucitelju. Sidi dok je topla. Okrijepit ces
se.«
»ldimo.«
I lsus ustaje slijedeCi zenu dolje po stepenicama koje
silaze od visoke sobe, gdje su vec pripremljeni lefajevi, u mali
vrt. I iz njega ulazi u kuhinju razigranu zivom vatrom.
Tu je starac Ivan kraj vatre i Eliza koja priprema jela i
koja se okrece s majcinskim smijeskom i gleda Isusa koji ulazi, i
pozuri se iskrenuti u ovecu zdjelu zmje orza kuhanog u mlijeku
sto sam vec vidjela da cini Marija Alfejeva u Nazaretu prije
polaska Ivana i Sintihe.
»Evo. Uvijek sam se sjecala da mi je Marija Kleofa rekla
da Ti se svida. I sacuvala sam najljepsi med da nacinim i za
Marcijama... Zao mi je da djecak nije do8ao ...«
»Nike ga je zaustavila s Izakom, buduCi da sutra u zoru
putuju i ona koristi kola do Jerihona da izvrsi svoje poslanje
koje znas ...«
»Kakvo poslanje, Ucitelju?«, pita sa zanimanjem
Iskarijot.
»Poslanje veoma fonsko . Odgajati dijete. Samo sto dijete
ne potrebuje mlijeka, nego vjeru, jer je dijete u duhu. Ali fona je
uvijek majka i zna to ciniti. I kada je ona shvatila!. .. Vrijedi
koliko i eovjek. I uz to ima jos vise snagu svoje majCinske
njeznosti.«
»Kako .si <lobar s nama, Ucitelju! «, kaie Eliza gladeCi ga
pogledom.
»lstinoljubiv sam, Eliza. Mi u Izraelu, i ne samo mi,
navikli smo gledati i smatrati fonu za nifo bice. Ne. Ako je
podlofoa muZu, kako je pravo, ako je vise udarena kaznom
208. lsus u Nobi. Juda iz Kerijota laze 101
grijeha zbog Evina grijeha 1, ako je njezino poslanje usmjereno

da se odvija medu koprenama i u polusjeni, bez uocljivih cina i
povika, ako se sve u njoj dogada kao zaguseno zastorom, nije
zbog toga manje jaka i sposobna od muskaraca. I ne spominjuci
velike fone lzraela Ja vam kafem da postoji velika snaga u srcu
zene. U srcu. Kao kod nas muskaraca u pameti. I kafem da
predstoji promjena polofaja zene u odnosu na obieaje kao
obzirom na tolike druge stvari. I pravedno ce biti, jer kao sto Ja
za sve ljude, tako ce i jedna Zena postici posebno za fone mi lost
i otkupljenje.«
»Jedna fona? I sto mislis, kako mote otkupiti jedna
fona?«, smije se Juda iz Kerijota.
»Uistinu ti kafem da Ona vec otkupljuje. Znas Ii ti sto
znaci otkupiti?«
»Svakako da znam! ZnaCi dignuti iz Grijeha.«
»Da. Ali dignuti iz Grijeha ne bi sluzilo mnogo jer je
Protivnik vjeean i vratio bi se napastovati. Ali iz Raja
zemaljskog je dosao jedan glas, Glas Bozji, govoreci:
"Neprijateljstvo ja zamecem izmedu tebe i Zene ... Ona ce ti
glavu satirati, a ti ces joj vrebati petu" 2 • Vise od napasti jer ce
Zena imati u sebi ono sto pobjeduje Neprijatelja. I otkupljuje
stoga otkako postoji. Otkupljenje u cinu, makar skriveno. Ali
brzo ce izici na vidjelo svijeta i fone ce se ojaeati u njoj3.~<
»Da Ti otkupljujeS... u redu je. Ali fona koja bi mogla ...
Ne prihvacam, Ucitelju.«
»Ne sjecas Ii se Tobije? Njegovog hvalospjeva4?«
»Da. Ali govori o Jeruzalemu.«
»Posjeduje Ii Jeruzalem moZda vise Sator u kojemu je
Bog? Mote Ii Bog biti prisutan u svojoj slavi grijesima koji se
1
vidi: Post 3,16; Mih 5,9-10; Otk 12,2
2
D2, Post 3,15
3
vidi: sv. VII, dio 2, pogl. 222, bilj. 24. i pogl. 228, bilj . 10.
D2, Tob 13,10-23; Pro~itaj 6tavo poglavlje.
4
pocinjaju unutar zidina Hrama? Bio je potreban drugi Sator, koji

ce biti svet i koji ce voditi Svevisnjem one koji lutaju. I to se
ima u Suotkupiteljici koja ce u vijeke vjekova uzivati da bude
Majka otkupljenih. "Blistat ces sjajnom svjetloscu. Svi narodi
Zemlje prostrijeti ce se pred tobom. Narodi ce dolaziti izdaleka
k tebi donoseCi darove i u tebi ce se klanjati Gospodinu ...
Zazivat ce tvoje veliko ime ... Koji te ne budu slusali bit ce medu
prokletima, a blagoslovljeni koji se priljube tebi ... Bit ces sretna
u svojim sinovima jer ce oni biti blagoslovljeni sabrani kod
Gospodina" 5 . Pravi hvalospjev Suotkupiteljici6 . I vec ga pjevaju
u Nebu andeli koji vide ... Novi i nebeski Jeruzalem zapocinje u
Njoj. Oh! da, to je istina. I svijet je ne zna. I ne znaju je
zarnraceni rabbini Izraela ... « Isus uranja u svoje misli ...
»Ali o kome govori?«, pita ISkarijot Filipa koji je blizu.
Prije nego li ovaj odgovori, Eliza koja stavlja na stol sir i
cme masline, kaZe dosta tvrdo: »Govori o svojoj Majci. Zar ne
razumijes?«
»Ali nisam nikada znao da je ona spomenuta od proroka
kao mucenica ... Govori se samo o Otkupitelju, i... «
»l ti vjerujes da postoji samo muka tijela? I ne znas da je
to nista, za jednu majku, u odnosu na muku da gleda sina kako
umire? Tvoja pamet - ne govorim o tvom srcu, ne znam kakve
kucaje ima - tvoja pamet, kojom se ponosis, ne kafo li ti da bi se
majka deset i deset puta podvrgnula mucenju i smrti samo da ne
cuje jedan jecaj sina? covjece, ti si eovjek i poznas znanje. Ja
znam jedino biti fona i majka. Ali ti kafom da si ti veci
neznalica od mene jer ne poznas niti srca svoje majke ... «
»Oh! Ti me vrijedas!«
»Ne. Stara sam i dajem ti savjet. Ucini ostroumnim svoje
srce i izbjeCi ces plac i kaznu. Ucini to, ako mozes.«
5
A umece: Tobija pogl. 13 <13-17>
6
vidi, sv. V: pogl. 34, bilj. 3. i deseti odlomak na str. 529.
208. Isus u Nobi. Juda iz Kerijota laie 103
Apostoli, posebno Juda Alfejev, Jakov Zebedejev,

Bartolomej i Revnitelj, skrivecki se pogledavaju i naklone glavu
da sakriju smijesak koji se javlja na njihovim usnama zbog
otvorene rijeci Elize apostolu koji se smatra savrsenim. Isus,
uvijek zadubljen, ne euje nista.
Eliza se okrece k Anastaziki i kaie: »Dodi. Dok oni
zavrse s jelom idimo pripremiti jos dva kreveta jer samo tri nisu
dostatna«, i uputi se k vratima.
»Eliza, necete zacijelo dati vas!«, vice Petar. »Ne treba.
Ja i Ivan mofomo spavati na stolovima. Navikli smo.«
»Ne, Simune. Postoje pleteri i rogozine, ali su
spremljeni. Sada cemo ih staviti na nosace.« Izlazi s drUgom.
Apostoli umomi spavuckaju u toplini kuhinje. Isus
razmislja s laktom oslonjen na stol i s glavom podrfavanom
rukom.
Jedan kucaj na vratima. Toma, koji je najblizi, ustaje da
otvori i usklikne: »Ti, Josipe?! Is Nikodemom?! Udite! Udite!«
»Mir Tebi, UCitelju, i onima koji su u ovoj kuci. !demo u
Ramu, Ucitelju. Nikodem me je tamo pozvao. Prolazeci ovuda
rekli smo: "Zaustavimo se pozdraviti Ucitelja". Htjeli smo znati
da Ii si ... bio jos ometan, vidjevsi da su te isli traziti kod Josipa.
Vee su te traiili na svakom mjestu, posto si ozdravio onoga
slijepca. Nisu isli dalje od zidina, istina je. Nisu makli ni stolice
da ne oskvrnu subote, i stoga se smatraju cistima. Ali da bi te
traiili, da bi slijedili Bartolmaja, oh! prosli su vise od
propisanoga! «
»I kako su to doznali ako Ucitelj nije ucinio nista na
putu?«, pita Matej.
»Doista, ni mi nismo znali da Ii je ozdravio. Isli smo u
sinagogu i zatim pozdraviti Niku i Izaka i Marcijama koji su
ostali kod nje. I zatim, kada je sunce zapalo, brzo smo dosli
ovdje«, kaie Petar.
»Vi niste znali. Ali poslanici farizeja su znali. Vi niste
vidjeli. Ali ja sam vidio. Dvojica od njih su bila prisutna kada je

Ucitelj dimuo oci slijepcu. Satima SU bili u iscekivanju.«
»Pa kako to?«, pita Juda iz Kerijota posve nevino.
»Mene to pitas?«
»Cudnovato je, zato pitam.«
»Cudnovatije je da uvijek, od nekog vremena, gdje je
UCitelj, tu su i uhode.«
»Jastrebovi idu gdje ima plijena i vukovi za stadom.«
»A lopovi gdje je od sukrivca najavljena karavana.
Rekao si dobro.«
»Na sto cilja5?«
»Ni na sto. Dopunjujem tvoju izreku primjenjujuCi je
ljudima. Daje Isus eovjek7, i da mu ljudi postavljaju zasjede.«
»Prieaj, Josipe, prieaj ...«, govore mnogi.
»Ako UCitelj hoce, dosao sam da isprieam.«
»Govori «, kaie Isus.
I Josip priea do u sitnice sve sto je zapazio, ispustajuCi
pak pojedinost da je Juda rekao slijepcu za boraviste Isusa.
Tumacenja su mnoga, prkosna, bolna, vec prema srcima. I Juda
iz Kerijota je (na izgled) najtuzniji i najnemirniji. Protiv svih, a
posebno protiv nerazboritog slijepca koji se dosao staviti na put
Isusu u dan subotnji, pouzdavajuci se u poznatu dobrotu
UCitelja ...
»Pa ti si mu to naznacio! Ti si bio blizu i cuo sam«, kaie
zacuden Filip.
»Pokazati ne znaci narediti da se ucini.«
»Oh! uvjeren sam, da ne bi sebi dopustio da naredis
UCitelju da cini ... «, kaie Tadej.
»Ja? Ma nikako. Samo sam pokazao traieCi
razjasnjenje.«
7
osim sto je Bog; o Bo:Zanstvu ovo Djelo govori drugdje bezbroj
puta
208. Isus u Nobi. Juda iz Kerijota /aie 105
»Da. Ali pokazati katkada znaCi napastovati da se ucini. I

to si ti ucinio«, odgovori Tadej.
»To ti kaies, ali nije istina«, odlucno tvrdi Juda.
»Zar nije istina? Jesi Ii bas siguran? Kao sto si siguran da
zivis, jesi Ii tako siguran da nisi nikada govorio slijepcu o Isusu,
da nisi utjecao na njega da se obrati Isusu, i jos manje da bi ga
poticao da to odmah ucini, prije nego Ii Isus napusti grad?«, pita
Josip iz Arimateje.
»Ma svakako! Ta tko je ikada govorio s tim eovjekom?
Ja zacijelo nisam. Uvijek sam s UCiteljem danju i nocu, i ako
nisam s Njim onda sam s drugovima ... «
»Mislio sam da si to ucinio jucer kada si otisao sa
fonama«, kaie Bartolomej.
»Jucer! Trebalo mi je manje nego Ii lastavici u letu za
otici i vratiti se. Kako bih mogao traziti slijepca, naci ga i
govoriti mu u tako kratko vrijeme?«
»MoZda si ga susreo ... «
»Nikada ga nisam vidio!«
»Ondaje taj eovjek laiac jer je ustvrdio da si mu ti rekao
da dode, i gdje, i kako postupiti; i garantirao si mu dace te Isus
poslusati i... «, rece Josip Arimatejac.
Juda ga ostro prekine: »Dosta! Dosta! Zaslufoje da
ponovno oslijepi za sve laii koje govori! Ja, mogu se zakleti
Svetim8 , da ga ne poznam do samo po videnju i da mu nikada
nisam govorio.«
»Dosta je tako. Tvoja dufa je na mjestu, o Juda iz
Kerijota, koji se ne bojis Boga jer smatras da su sveti tvoji cini ...
Ti ... sretan koji se ne bojis nicega«, kaie mu Josip, gledajuci ga
strogo, s oCima koje probijaju (kao svrdlo ).
»Ne bojim se, ne, jer sam bez grijeha.«
8
vidi: pogl. 204, bilj. I.
»Svi grijesimo 9, Juda. I dobro je ako se znamo pokajati

poslije prvih grijeha i ne poveeavati ih u broju i zloci!«, ka.Ze
Nikodem koji do sada nije nikako govorio. I zatim se okrene
UCitelju i rece: »Bolno je da su se zaprijetili Josipu iz Seforija
dace ga izbaciti iz sinagoge, ako te jos primi, a Bartolmaj je vec
izbacen iz nje. Tamo je navratio s ocem i majkom, ali su ga
farizeji cekali u njegovoj sinagogi i zabranili mu ulaz i nad njim
su izrekli prokletstvo.«
»Ali to je odvise! Do kada, Gospodine ... «, vicu mnogi.
»Mir! Mir! Nista od toga. Bartolmaj je na putu za
Kraljevstvo. Sto je dakle izgubio? On je u Svjetlu. Nije Ii dakle
sin Bozji vise nego prije? Mir! Mir! Necemo vise ici niti kod
Josipa .. . Zao mi je sto Izak obieava dovesti tamo moju Majku i
Mariju Alfejevu ... Ali to je uvijek bilo samo za koji sat, jer je
uvijek bio netko tko bi providio.« I obraea se Ivanu iz Nobe:
»Oce, imas Ii straha pred Velikim vijecem? Ti vidis kako stoji
pruziti gostoprimstvo Sinu eovjecjem... Star si. Vjemi si
Izraelac. Mogao bi biti izbacen iz sinagoge svojih zadnjih
subota. Da Ii bi to mogao podnijeti? Govori iskreno i Ja cu, ako
se bojis, otiCi. NaCi ce se jedna spilja u brdima Izraela za Sina
Bozjega... «
»Ja, Gospodine? Ali koga hoces da se bojim osim Boga?
Ne bojim se ustiju groba, dapace ih gledam kao prijateljicu. I
:Zelis da se bojim ustiju ljudi? Bojao bih se jedino suda Bozjega
ako bih iz straha od ljudi otjerao od mene Isusa, Pomazanika
Bozjega!«
»Pa dobro. Ti si pravednik. .. Odsjest cu ovdje ... kada ne
budem u susjednim gradovima, kako racunam da cu biti jos
jedanput.«
»Dodi u Ramu, kod mene, Gospodine«, ka.Ze Nikodem.
»A ako bi ti to skodilo?«
9
vidi: Izr 20,9; I Iv 1,8-2,2
208. Isus u Nobi. Juda iz Kerijota laze 107
»Ne pozivaju Ii te mozda farizeji sa ziom nakanom? Ne

bih Ii ja mogao to uciniti da proueavam tvoje srce?«
»Da, Uciteiju. Idemo u Ramu. Moj otac ce biti toiiko
sretan, ako je kuci. A ako nije, kako se cesto dogada, naci ce
tvoj biagosiov na svom povratku«, moii Toma.
»lei cemo u Ramu, kao prvo mjesto. Sutra... «
»Uciteiju, mite ostavijamo. Vani imamo jahace zivotinje
i bit cemo u Rami prije svrsetka druge nocne strafo 10 . Mjesec
cini bijelima putove kao biijedo sunce. Zbogom, Uciteiju. Mir
bio s Tobom«, kafo Nikodem.
»Mir s Tobom, UCiteiju... i, posiusaj <lobar savjet od
Josipa Starjesine. Budi malo lukav. Ogledaj se unaokolo. Otvori
oci i zatvori usta. Radi, a nemoj nikada reti unaprijed ono sto
ieli§ Ciniti ... I ne doiazi u Jeruzaiem za neko vrijeme, a ako
<lodes, ne zaustavijaj se u Hramu duZe nego Ii je potrebno za
moiitvu, razumijes li me? Zbogom, UCitelju. Mir s Tobom.«
Josip je veoma naglasio rijeci koje podcrtavam i dok ih je
govorio intenzivno je motrio Isusa. Upozorenje su bili sami
njegovi pogledi.
Izlaze u mali vrt, bijeli od mjeseCine. Odvezuju dva jaka
magarca vezana uz deblo oraha, uzadu u sedlo i idu osamijenim
i bijelim putem ...
Isus se vraca u kuhinju k svojima.
»Ali sto je to htio reci, na koncu?«
»I kako su oni to doznali?«
»Sto ce uciniti Josipu iz Seforija?«
»Nista. Rijeci. Nista vise od rijeci. Ne misiite vise na to.
To su prosle stvari i bez posljedica. Idimo. Izmolimo molitvu i
odijelimo se za noc. "Oce naS..."«
Blagoslivlje ih, gieda ih kako odlaze, zatim s cetvoricom
koje je zaustavio uzlazi u sobu gdje su kreveti.
10
vidi: sv. VII, dio prvi, pogl. 174, bilj. 4.
108
209. ISUS NA RUSEVINAMA JEDNOG RAZORENOG

MJESTA
Isus na rusevinama jednog razorenog mjesta
Ne raspoznajem mjesto u kojemu se Isus nalazi. Svakako

u brdima i na mjestu napustenom posto je razoreno iii nekom
nesreeom iii ratnim pustosenjem. I rekla bih vise od ovog
posljednjeg jer se medu rusevinama kuca vide i znakovi
plamena, na svodovima zasticenim od vode i jos vidljivi izmedu
isprepletene kupine, brsljana i drugih biljki koje se uspinju iii su
parazitne, izrasle posvuda. Siroki i dlakavi listovi jedne biljke,
Cije ime ne znam, ali koju sam zapazila takoder u Italiji 1,
pokrivaju citavu jednu rusevinu vrletnog brdasca. Malo dalje
jedan zid, ostao uspravan i jedini da promatra ostatak pale kuce,
pun je kapara i drijenaka, i s niskog zida s otvorima, od onoga
sto je ranije bila teraca, visi jedan skrobut njisuCi na vjetru svoje
grane kao razvezanu kosu. Jedna druga srusena kuea u sredini,
ali s jos uspravnim vanjskim zidovima, izgleda kao golema vaza
za cvijece koja umjesto cvijeea sadrzi stabla koja su narasla
spontano u udubini gdje su ranije bile sobe. Jedna druga ostala
dijelom uspravna, sa stepenicama, izgleda kao oltar pripravljen
za neki obred i sav uresen zelenilom. Na vrhu rusevine jedna
topola, tanka i uspravna kao ostrica (nofa), izgleda kao da pita
nebo zasto tolika nesreea. A izmedu kuce i kuce, izmedu
rusevine i rusevine, uporna stabla po plodu podivljala,
opterecena drugom vegetacijom ili je opterecuju, narasla iz palih
plodova, iskriv1jena, uspravna, koja puze, koja izlaze iz rupe
jednog zida, iz suhog zdenca, izgledaju kao zacarana Suma. A
ptice i golubovi koji se, izlazeci iz pukotina medu rusevinama,

1
od koje ... u Italiji: D2, koja obifava izrasti na rusevinama
209. Jsus na rusevinama jednog razorenog mjesta 109
bacaju fodno u blizini gdje su nekad bila obradivana polja i gdje

je sada splet osusenih tvrdih grahorica, ljulja i kukolja, osusenih
od sunca, koje otvaraju mahune da puste otpasti sjeme da se
ponovno rode u proljece. Golubovi tjeraju jakim udarcima krila
manje ptice koje traie neko zmo prosa iii konoplje naraslo od
tko zna kojeg dalekog sjemena, koje se godinama i godinama
odrfavalo na neobradivanim poljima po spontanom oplodivanju,
a ptice su se osvecivale, posebno svadljivi vrapci, eupajuci
slabasne stabljike bijednog prosa, i noseci ih u svoja gnjezda,
jedva leteCi, svi iskrivljeni zbog tezine i smetnje metlice.
Isus ima sa sobom ne samo apostole, nego i dosta veliku
grupu ueenika medu kojima SU Kleofa i Herma iz Emausa,
sinovi starog predstojnika sinagoge Kleofe, i Stjepan. Ima
takoder mufova i fona. Kao da su dosli iz nekoga mjesta pozvati
Isusa da dode k njima, ili kao da su ga slijedili posto je bio kod
njih. I Isus, prolazeCi kroz razruseno mjesto, cesto se zaustavlja
gledajuCi, i zaustavlja se posebno kada s uzvisenijeg mjesta
moZe gospodariti tim spletom rusevina i biljki u kojemu zivot
predstavljaju jedino golubovi, jednog dana doista blagi i pitomi,
a sada postali divlji i okrutni. Promatra s rukama prekrifonim na
grudima, glavom malo naklonjenom, i sto vise gleda, to vise
postaje blijed i falostan .
»Zasto ostajes ovdje, Ucitelju? Mjesto te muCi, to se vidi.
Nemoj se zaustavljati promatrati ga. Zao mi je sto sam te proveo
ovuda, ali je put rnnogo kraci«, kafo Kleofa iz Emausa.
»Oh! ne gledam ono sto vi vidite!«
»A sto dakle, Ucitelju? MoZda ponovno gledas prosli
dogadaj? Svakako je bio strasan. To je sistem Rima.'..«, kaie
drugi iz Emausa.
»I to bi trebalo uCiniti da se zamislimo. Vidite svi. Ovdje
je bio grad, ne velik, ali lijep. Napravljen vise od gospodskih
kuea nego Ii skromnih. Bogatasima su pripadala ova mjesta koja
su sada divlje sume. Bogatasima pripadahu ova polja postala
besplodna, pokrivena dracem, ljuljem, koprivom ... Onda su bili

rodni vocnjaci i polja puna fotve. I onda su kuce bile lijepe, s
perivojima punima cvijeea, i zdenaca, i fontana na kojima su se
kupali golubovi i igrala se djeca. Bili su sretni svi stanovnici
ovoga mjesta i sreea ih nije ucinila pravednima. Zaboravili SU
Gospodina i njegove rijeci ... I evo!
Nema vise kuea, nema cvijeea, nema izvora, nema fotve,
nema plodova. Ostaju samo golubovi i, ne vise sretni kao
nekada, evo da na mjestu plavog zita i kumina za kojima su
ceznuli i sitili se i u ono vrijeme, sada se bore da bi imali malo
naborane grahorice, gorkog kukolja. I blagdan je ako jos nadu
klas zita naraslog medu draeom!. .. I, gledajuCi, ne vidim vise niti
golubove... Nego lica i lica... Od kojih mnoga jos nisu ni
rodena ... i vidim rusevine i rusevine, i drace i vinjagu, i divlje
grahorice kako pokrivaju zemlju Domovine ... I sve to jer se nije
htjelo prihvatiti Gospodina. Cujem plac iznemogle djece,
nesretnije od ovih ptica za koje se jos Bog brine dajuci im
najnufoije za zivot, dok ce oni malisani biti liseni svake pomoCi,
udareni sveopeom kaznom, iznemogli na osusenim grudima
majki umiruCih od neimastine i boli i bezimenog straha. I cujem
jadikovke majki natl sinovima umrlim od gladi na (njihovim)
grudima. I jadikovke zena koje su ostale bez mufova, djevica
uhvacenih da budu uzivanje pobjednicima, mufova upucenih u
roblje posto su dozivjeli svaku sramotu rata, i staraca koji su
zivjeli sve dok su dozivjeli ostvarenje Danielova prorostva2 . I
cujem neumomi glas Izaije u zavijanju ovoga vjetra medu
rusevinama, u jauku golubova medu razvalinama: "Da,
mucavim usnaina i na stranom jeziku govorit ce se ovom
narodu. On im reee: 'Evo mog poCinka. Dajte umomom pocinka;
ovo je moj odmor"' 3 .
2
vidi: Dn 9
3
A, dodaje: Iz 28 <11-12>
209. Isus na rusevinama jednog razorenog mjesta 111
Ali nisu htjeli poslusati. Ne. Nisu htjeli i Gospodin ne

moie naci odmora u svom narodu. Umoran, jer se je umorio
hodajuci njegovim predjelima i naueavajuCi, lijececi, obraeajuci,
hrabreci, ne nalazi odmor nego progonstvo. Ne osvjeienje nego
zasjedu i izdaju. Sin je posve jedno s Ocem. I ako vas je Istina
naucila da ce i easa vode dana eovjeku imati nagradu, da je
svaki cin milosrda ucinjen bratu ucinjen samome Bogu, kakva
ce biti kazna onima koji oduzimaju cak i kamen s puta koji sluzi
kao jastuk Sinu eovjecjem, i gorski izvor koji izvire po dobroti
Stvoritelja, i plod zaboravljen na grani, zanemaren jer je nezdrav
ili nezreo, i klas osporen golubovima, i vec imaju spremnu
zamku da uguse zrak u grlu i sa zrakom i zivot? Oh! bijedni
Izraelu koji si u sebi izgubio pravednost i koji si izgubio
milosrde Bozje!
Evo, evo ponovno glasa Izaije u vecemjem vjetru,
strasnijem od krika ptice smrti, strasnog gotovo kao onoga koji
je odjeknuo u Raju zemaljskom na osudu dvojima krivima, i -
oh! stra8ne stvari! - ovaj glas Proroka nije sjedinjen s
obecanjem oprostenja kao onda, kao onda4 ! Ne, nema oprostenja
za one koji se rugaju Bogu, za one koji kaZu: "Sklopismo savez
sa Smrcu, i s Podzemljem uCinismo sporazum. Kad prode bic
razomi, ne, nece nas dohvatiti, jer od LaZi nacinismo sebi
skloniste i od obmane skroviste" 5 . Evo, evo Izaija opetuje ono
sto je euo od Gospodina: "Evo ja cu postaviti 6 kao temelj Siona
kamen ugaoni, izabran, dragocjeni ... I uzet cu pravo za mjeru, a
pravdu za tezulju. I tuea ce vam zastrti skloniste od LaZi, a voda
otplaviti skroviste; propast ce savez va8 sa Smrcu, vas sporazum
s Podzemljem odrlat se nece. Kada bic razomi prode, satrt ce
vas; kad god prode, dohvatit ce vas; prolazit ce svako jutro,
4
vidi: Post 3,8-24
5
A, dodaje: Iz 28; D2 dodaje 15
6
Cu postaviti
danju i nocu. Samo ce kazne uciniti da razumijete lekciju" 7 .

Bijedni Izraelu! Tako kao ova polja, na kojima odolijeva
jedino susna grahorica i gorki ljulj i nema zita, takav ce biti
Izrael, i Zemlja koja nije htjela Gospodina nece imati kruha za
svoje sinove, i sinovi koji nisu htjeli primiti umomoga, bit ce
udareni, podivljali, kao galijoti uz veslo, robovi koji se preziru
kao nizi. Bog ce doista vrsiti (mlatiti) oholi narod pod tezinom
svoje pravednosti i ugusit ce ga trlicom svoga suda...
Evo sto vidim u ovim rusevinama. Rusevine! Rusevine!
Na sjeveru, na jugu, na istoku i na zapadu, i nadasve u sredini, u
srcu gdje ce u smrdljivi jarak biti pretvoren grjesan grad ... «
I spore suze padaju niz blijedo lice Isusa koji difo plast
da pokrije lice, ostavljajuci otkrivene jedino oci, prosirene
bolnim videnjem.
I krene na put dok onaj koji je s Njim jedva sapuce,
zaleden strahotom ...
7
A, dodaje: Iz 28; D2 dodaje 16-19
113
210. ISUS GOV ORI U GORSKOM EMAUSU
Isus govori u gorskom Emausu
Trg Emausa. Punje naroda. Pun i nabijen. I u sredini trga

Isus koji se jedva mice, jer je toliko opkoljen, pritisnut od onih
koji · su oko njega. Isus medu sinom predstojnika sinagoge i
drugog ucenika i naokolo, u slueaju da ga treba za5tititi, apostoli
i ucenici, a medu ovima i onima, oni koji se lako uvuku svugdje
kao sitne gusterice u spletu guste zivice, djeca i djeca.
Divna je privlacivost koju je Isus vrsio na djecu! Nikada
neko mjesto gdje ne bi, poznat ili nepoznat, bio brzo opkoljen
djecom, sretnom da se zbijaju oko njegove haljine, jos sretniji
ako ih On pogladi rukom u znak njefoosti koja je sva ljubav,
makar u isto vrijeme govori ostre stvari odraslima; veoma sretni,
zatim, ako On sjedne na sjedalo, na zidic, na kamen, na oboreno
deblo, ili cak na travu. Tada, imajuCi ga na svojoj visini, mogu
ga zagrliti, nasloniti svoju glavicu na rame ili na koljena, zavuci
se podno pla5ta da bi se dohvatili njegovih ruku kao piliCi koji
su na5li najljubezniju i zastitnu obranu. I Isus ih uvijek brani od
nadmoci odraslih, od njihovog nesavrsenog postovanja prema
Njemu koji, buduci da ga ne postuju savrseno zbog rnnogo
ozbiljnih razloga, fole biti revni u udaljivanju malenih od
Ucitelja...
Takoder i sada obieajan izraz Isusa odjekuje u obranu
svojih malih prijatelja: »Pustite ih! Oh! Ne smetaju! Nisu djeca
koja prufaju dosadu i patnju!«
Isus se nadvije nad njih s bljeskom smijeska koji ga
pomladuje dajuCi mu eak izgled kao njihovog starijeg brata,
dobronamjerni sukrivac u nekoj njihovoj nevinoj igri, i fapce:
»Budite dobri, sutljivi, sutljivi, da vas ne posalju vani, i jos
cemo ostati zajedno.«
»I neces li nam ispricati jednu lijepu prispodobu?«, kaie

naj .. . odvainiji.
»Da. Sva za vas. Zatim cu govoriti va5im roditeljima.
Slusajte svi. Jer ono sto koristi malenima koristi takoder i
odraslima.
Jedan eovjek jednog dana je pozvan od velikog kralja
koji mu rece: "Doznao sam da zaslufojes nagradu jer si mudar i
na east si citavom gradu svojim radom i znanjem. No, necu ti
dati ovo ili ono, nego cu te odvesti u dvoranu mojega blaga i ti
ces izabrati ono sto hoces i ja cu ti to dati. Na taj nacin prosudit
cu takoder da Ii si onakav kakvim te ljudi drfo".
U isto vrijeme kralj, priblizivsi se balkonu koji okrufoje
njegov atrij, baci pogled na trg koji je pred kraljevskom palaeom
i vidi kako prolazi djeeak u siromasnoj odjeCi, malisan zacijelo
iz veoma siromasne obitelji, mozda sirota i prosjak. Okrene se
svojim slugama i rece: "Idite k onom djeeaku i dovedite mi ga".
Sluge odose i vratise se s djeeakom koji se tresao sto se
nalazi pred kraljem. Makar su mu dostojanstvenici dvora rekli:
"Nakloni se, pozdravi, reci: 'Slava i cast tebi, moj kralju.
Klanjam se pred tobom, mocni, kojega Zemlja uznosi kao bice
od kojega nema vecega"', djecak se nije htio nakloniti i reci te
rijeci, a dostojanstvenici, sablainjeni, ostro su ga drmali i
govorili: "O kralju, ovaj djecak neotesan i prljav sramota je u
tvojoj kuci. Pusti da ga izbacimo odavde na put. Ako folis imati
uz sebe djecaka mi cemo iCi i naCi ti ga kod bogata5a grada, ako
si umoran s nasima, i dovest cemo ti ga. Ali ne ovoga
neotesanca koji ne zna ni pozdraviti!. ..".
Covjek bogat i mudar, koji se je ranije ponizio sa stotinu
servilnih naklona, dubokih, kao da je pred oltarom, rece: "Tvoji
dostojanstvenici kaiu dobro. Zbog dostojanstva tvoje krune
moras sprijeCiti da se uskracuje tvojoj svetoj osobi east koja joj
pripada", i govoreci te rijeci prostro se je i poljubio nogu kralja.
Ali kralj rece: "Ne. Ja hoeu ovog djecaka. Ne samo.
Nego hocu i njega uvesti u svoju riznicu da izabere sto hoce i to
210. Isus govori u gorskom Emausu 115
cu mu dati. Zar mi nije dopusteno, jer sam kralj, usreciti jedno

siromasno dijete? Nije Ii mozda moj podanik kao i vi svi? Jeli
moZda kriv sto je nesretan? Ne, zivio Bog, folim da bude sretan
harem jedanput! Dodi, djeeace, i nemoj se bojati mene", i pruzi
mu ruku koju djeeak jednostavno prihvati _poljubivsi je
spontano. Kralj se nasmijao. I medu dvama redovima
dostojanstvenika naklonjenih u poeast, na purpumim sagovima
sa zlatnim cvjetovima, uputi se u riznicu, imajuCi sa svoje desne
bogatog i mudrog eovjeka a slijeve neukog i siromasnog
djecaka. I kraljevski plast je bio u velikoj opreci s raskidanom
haljinicom is bosim nogama siromasnog djeeaka.
Udose u riznicu cija vrata su otvorila dva velikasa s
Dvora. Bila je to soba visoka, okrugla, bez prozora. Ali je
svjetlo padalo s tavana koji je citav bio golemo okno od liskuna.
Blago svjetlo koje je ipak Cinilo da svijetle zlatni okovi zeljeznih
blagajni i purpume vrpce mnogih svitaka stavljenih na visoke i
ukrasene stalke. Sveeani svici, s dragocjenom sipkom, s kopeom
i znakom ukrasenim sjajnim kamenjem. Rijetka djela koja je
samo kralj mogao imati. I, zanemaren na stalku ozbiljnom,
tamnom, niskom, mali svitak ovijen oko bijelog drvca, vezan s
koncem rusticnim, prasnim kao zanemarena stvar.
Kralj rece pokazujuCi na zidove: "Evo, ovdje su sva
bogatstva Zemlje i druga jos veea od zemaljskih bogatstava. Jer
su ovdje sva djela ljudskog duha, a ima i djela koja dolaze od
nadljudskih izvora. Idite, uzmite ono sto hocete" . I stavi se u
sredinu sobe, s rukama prekrifonima na grudima, da bi
promatrao.
Covjek bogat i mudar uputio se je najprije prema
foljeznim blagajnama, digao njihove poklopce s tjeskobom sve
groznicavijom. Zlato u sipkama i zlato u ogrlicama, srebro,
drago kamenje, safiri, rubini, smaragdi, opali .. . iskrenje iz svih
kovceziea.. . poklici divljenja pri svakom otvaranju .. . I zatim se
uputi prema stalcima i citajuci naslove svitaka novi poklici
divljenja izlaiahu iz njegovih ustiju, i konacno eovjek, zapaljen

zanosom, okrene se kralju i rece: "Pa ti imas neuporedivo blago
i drago kamenje po vrijednosti je jednako svicima a svici njima!
I mogu li zaista izabrati slobodno?"
"Rekao sam. Kao da ti sve pripada".
Covjek se baci licem na tlo govoreci: "Ja ti se klanjam, o
veliki kralju!" I ustane, trceCi najprije kovceziCima, zatim
stalcima, uzimajuci iz ovih i onih najbolje sto je vidio.
Kralj, koji se je nasmijesio prvi put u bradu videci
groznicu kojom je eovjek treao od jedne do druge Zeljezne
blagajne, i dru~ put gledajuCi ga kako se baca na zemlju
klanjajuCi mu se, i koji se je nasmijesio po treCi put gledajuCi s
kojom pofodom i s kojim pravilom i prednoscu bira drago
kamenje i knjige, okrenu se djeeaku koji je ostao njemu uz bok,
govoreci mu: "A zar ti neces iCi izabrati lijepo kamenje ili
vrijedne svitke?"
Djecak mahnu glavom foleCi reCi ne.
"A zasto?"
"Jer sto se tice svitaka ne znam citati, a sto se tice
(dragog) kamenja... ne poznam mu vrijednost. Za mene su to
kamencici i nista vise".
"Ali bi te ucinili bogatim ... II
"Nemam oca, ni majke, ni brata. Sto bi mi koristilo ici u
moje skloniste s blagom u narucju?"
"Ali bis tim mogao kupiti kucu ... "
"Ali bih uvijek stanovao sam."
"Haljine."
"Uvijek bi mi bilo hladno jer mi nedostaje ljubav
roditelja."
"Hrane."
"Ne bih se mogao nasititi poljupcima majke, ni kupiti ih
nikakvom cijenom."
"Ucitelje i naucio bi citati ... "
"To bi mi se svidjelo vise. Ali sto tada citati?"

"Djela pjesnika, filozofa, mudraca ... i starinske rijeci
povij esti naroda."
"Beskorisne stvari, isprazne iii prosle ... Nije zaslufoo."
"Kakav ludi djecak!", uskliknu eovjek koj"i je vec imao
narucje puno svitaka, a pojas i tuniku na grudima pune dragulja.
Kralj se jos nasmijesi u svoju bradu. I uzevsi djecaka u
ruke odnese ga do zeljeznih blagajni i uranjajuCi ruku u dragulje,
u rubine, u topaze, u ametiste, pustajuCi ih da padaju kao
bljeskajuea kisa, nagovarao gaje da uzme.
"Ne, kralju, ne folim. Zelio bih nesto drugo ... "
Kralj ga je odnio do stalaka i citao je kitice pjesnika,
dogadaje heroja, opise krajolika.
"Oh! Citati je ljepse. Ali nije to sto bih folio ..."
"A sto onda? Govori i dat cu ti, djeeace."
"Oh! ne vjerujem, kralju da ti to mofos usprkos svojoj
moci. Nije stvar od ove zemlje ... "
"Ah! folis djela koja nisu od Zemlje! Evo onda: ovdje su
djela koja je diktirao Bog svojim slugama. Slu8aj", i proCita
nadahnute stranice.
"Ovo je mnogo ljepse. Ali da se mofo dobro razumjeti
treba najprije znati govor Bozji. Nema Ii knjige koja tome uci,
koja nam daje spoznati tko je Bog?"
Kralj se zacudio i nije se vise smijao, nego privinu uz
srce djecaka.
Covjek se naprotiv podrugljivo smijao govoreCi: "Ni
najmudriji ne znaju tko je Bog, a ti, neuki djeeace, folis to znati?
Ako folis time postati bogat!. .."
Kralj ga pogleda strogo dokje malisan odgovarao: "Jane
traZim bogatstva, traZim ljubav, i jednog dana mi je receno da je
Bog Ljubav."
Kralj ga je odnio do neuglednog stalka, na kojem je bio
maleni svizak, vezan konopcicem i prasan. Uzme ga, otvori i
procita prve retke: "Tko je malen neka dode k Meni i Ja, Bog,
naucit cu ga znanje ljubavi 1. U ovoj knjizi ona se nalazi, i Ja ..."
"Oh! ovoga hocu! I upoznat cu Boga, i sve cu imati,
imajuci Njega. Daj mi ovaj svitak, kralju, i ja eu biti sretan."
"Ali nema noveane vrijednosti! Taj djeeak je zaista lud!
Ne zna citati i uzimajednu knjigu! Nije mudar i ne da se pouciti.
Siromasan je i ne uzima blago."
"Ja eu se potruditi posjedovati ljubav i ova knjiga ce me
tome nauciti. Bio blagoslovljen, kralju, jer mi dajes ono po cemu
se vise necu osjecati sirota i siromah!"
"Barem mu se pokloni, kao sto sam ja ucinio, ako
vjerujes da si po njemu postao tako sretan!"
"Ja se ne klanjam eovjeku, nego Bogu koji ga je ucinio
tako dobrim."
"Ovaj djeeak je pravi mudrac u mojem kraljevstvu, o
eovjece koji se pravis mudracem. Ti si postao pijan oholoscu i
lakomoscu do te mjere da se klanjas stvorenju umjesto da ga
prinosis Stvoritelju. I zato ti je stvorenje davalo drago kamenje i
ljudska djela. I nisi mislio da imas dragulje, i ja sam ih imao, jer
ih je Bog stvorio, i imas rijetke svitke gdje se nalazi ljudska
misao jer je Bog eovjeku dao razum. Ovaj malisan koji trpi glad
i studen, koji je sam, koji je bio udaren svim bolovima, koji bi
bio opravdan i kada bi se opio pred bogatstvom, evo zna dati
pravednu hvalu Bogu sto je ucinio dobrim moje srce i ne traii
do jedinu stvar potrebnu: ljubiti Boga, upoznati ljubav da bi
imao pravo bogatstvo ovdje i preko. Covjece: obeeao sam ti da
cu ti dati sto izaberes. Rijec kraljevaje sveta. ldi dakle sa svojim
dragim kamenjem i tvojim svicima: raznobojni kamenciCi i...
slama ljudske misli. I zivi bojeci se lopova i moljaca, prvi su
neprijatelji dragom kamenju a drugi pergamenama. I budi
zaslijepljen lainim sjajem tih ljuska, i neka ti dosadi sladunjav
1
Dodirne totke s: Izr 9,1-12
210. Jsus govori u gorskom Emausu 119
okus ljudskog znanja koje je samo ukus a ne hrana. Idi. Ovaj

djecak ce ostati uz moj bok i zajedno cemo se truditi citati
knjigu koja je ljubav, iii Bog. I necemo imati ispraznih bljesaka
hladnih dragulja, niti sladunjavi okus slame djela ljudskog
znanja. Ali vatre Vjecnoga Duha ce nam vec od sada davati
zanos Raja i posjedovat cemo Mudrost, koja jaea vise od vina,
koja hrani vise od meda. Dodi, djeeace, kojemu je Mudrost
pokazala svoje lice da bi je folio kao pravu zarucnicu."
I bacivsi eovjeka uzme sa sobom djecaka i pouci ga u
bozanskoj Mudrosti da bi bio pravedan i kralj dostojan svetog
pomazanja na Zemlji i gradanin Kraljevstva Bozjeg poslije
zivota.
Ova je prispodoba obeeana malenima i predlofena
odraslima.
Sjecate li se Baruha? On kafe: "Zasto si, o Izraele, u
zemlji neprijatelja, i zasto staris u tudini, oneciscujuc se
mrtvacima, ubrojen medu one koji su u Podzemlju?" I odgovara:
"Zato sto si Vrelo Mudrosti ostavio. Dasi Bozjim hodio putem,
zauvijek bi prebivao u miru" 2 .
Poslu8ajte, vi koji se advise cesto tuzite da ste u
progonstvu makar ste u domovini, toliko domovina nije vise
na5a nego gospodara; tuzite se na ova i ne znate da u odnosu na
ono sto vas ceka u buduce to slici kaplji obzirom na opojni kalez
koji se daje osudenima i koji je, vi znate, gorak kao nijedno
pice 3 . Narod Bozji trpi jer je napustio Mudrost. Kako mofete
posjedovati razboritost, snagu, razum, kako mofete uopce znati
gdje se nalaze, da biste dosljedno mogli znati manje stvari, aka
se vise ne napajate na izvorima Mudrosti?
Njegovo Kraljevstvo nije od ave Zemlje, ali Bozje
milosrde nam daje izvor. On je u Bagu. On je sam Bog. Ali Bog
2
A dodaje: Baruh pogl. III. Pro~itaj sve 3,9-4,4
3
vidi: Ps 68,22; Mt 27,34.28; Mk 15,23; Lk 23,36; Iv 19,28-30
otvara njegovo krilo da on side k vama. Pa dobro, da moZda

sada Izrael ono sto ima ili sto je imao - i vjeruje jos da ima, s
ludom oholosti rasipnika koji su razasuli a koji vjeruju da su jos
bogati i zahtijevaju postovanje smatrajuci se takvima, dok
pobiru samo saialjenje ili ruglo - Izrael koji ima ili je imao
bogatstva, osvajanja, easti, da li posjeduje jos jedino blago? Ne.
I gubi takoder druga blaga jer tko gubi Mudrost, gubi
sposobnost da bude velik. Pada iz pogrjeske u pogrjesku onaj
koji ne pozna Mudrost. I Izrael pozna mnoge stvari, i previse, ali
ne vise Mudrost.
Dobro kaie Baruh: "Mladi ovoga naroda vidjese svjetlo,
stanovase na zemlji, ali nisu spoznali put Mudrosti niti njezine
staze, i njihovi sinovi nisu je primili i ona je otisla daleko od
njih" 4 •
Daleko od njih! Sinovi je nisu prihvatili! Prorocke rijeci!
Ja sam Mudrost koja vam govori. Tri cetvrtine Izraela me ne
prima. I Mudrost se udaljuje i jos vise ce se udaljiti ostavljajuci
ga samoga... I sto ce tada ciniti oni koji se smatraju gorostasima
i stoga u stanju da prisile Gospodina da im pomogne i da im
sluzi? Gorostasi korisni Bogu da utemelji svoje Kraljevstvo? Ne.
Ja vam kaiem s Baruhom5 : "Da bi utemeljio pravo Bozje
Kraljevstvo, Bog nece izabrati ove oholice i pustit ce da poginu
u svojoj ludosti" izvan njegovih putova. Jer da bi se uzislo na
Nebo s duhom i shvatilo pouke Mudrosti potreban je duh
ponizan, poslusan i nadasve potpuna ljubav, buduCi da Mudrost
govori svojim jezikom, ili govori govor ljubavi buduCi da je
Ljubav. Da bi se spoznalo njezine putove potreban je pogled cist
i ponizan, slobodan od trostruke po.ZUde. Za posjedovanje
Mudrosti potrebno je kupiti je zivim novcem: krepostima.
Ovo nije posjedovao Izrael i Ja sam dosao protumaciti
4
A umece: Baruh pogl. III; D2 dodaje: 20-21
5
A umece: pogl. III; D2 dodaje: 26-27
Mudrost6, voditi vas njezinim putem, pos1Jat1 u vase srce
kreposti. Jer Ja sve poznam i sve znam, i dofao sam da to
naucim Jakova svojega slugu i Izraela svog miljenika. Dosao
sam na Zemlju razgovarati s ljudima, Ja, Rijec Oceva, uzeti za
ruku sinove ljudske, Ja, Sin Bozji i Covjecji, Ja, Put Zivota.
Dosao sam da vas uvedem u dvoranu vjecnog bogatstva, Ja,
kojemu je sve dano od Oca mojega. Dofao sam, Ja, Ljubitelj
vjecni, uzeti svoju Zarucnicu, Covjecanstvo koje folim dignuti
na svoj prijesto i u svoje odaje da bude sa mnom u Nebu i uvesti
je u sobu vina da se opoji pravim Trsom iz kojega loze vuku
Zivot. Ali Izrael je lijena zarucnica i ne ustaje s kreveta da otvori
Onome koji je dosao. I Zarucnik odlazi. Proci ce. Upravo
prolazi. I poslije ce ga Izrael uzalud traZiti i nece naci milosrdnu
Ljubav svojega Spasitelja nego bojna kola pobjednika i bit ce
zgnjecen izaZimljuCi oholost i zivot posto je htio zgaziti i
milosrdnu Volju Bozju.
Oh! Izraele, Izraele, koji gubis pravi Zivot da bi sacuvao
laZljivi privid moCi! Oh! Izraele koji vjerujes da ces se spasiti i
folis se spasiti po putovima ne Mudrosti i gubis sebe prodajuci
se LaZi i Zlocinu, Izraele utopljenice, koji se ne hvatas cvrstog
ufota baeenog ti za tvoje spasenje, nego ostataka svoje
slomljene proslosti, i oluja te nosi drugamo, na pucinu, u more
zastrasujuce i bez svjetla, 0 Izraele, sto ti znaci spasiti tvoj zivot
ili predmijevati da ces ga spasiti za jedan sat, jednu godinu,
jedno desetljece, dva tri desetljeca, uz cijenu jednog zloCina, i
zatim propasti u vijeke? Sto SU zivot, slava, moc? Mjehur
neciste vode na povrsini jedne bare, koju koriste oni koji peru
6
Da bismo dobro shvatili ostatak ovog govora, i u njegovim
aluzijama i u njegovoj podlozi, osirn Bar 3,32-4,4, vidi: Pjesmu nad
pjesmama, ~itavu, a posebno 1,4; 2,4; 5,1-8; 8,2; Iz 54,4-10; 62,1-9; Jr 2-6
(zaruke, izdaja, kazne, obracenje); Hos, posebno 2; Mt 9,14-17; 25,1-13 ; Mk
2,18-22; Lk 5,33-39, Iv 3,25-30; 2 Kor 11,1-6; Ef5 ,21-33 ; Otk 19, 1-10; 21 ,1-
4
robu, u duginim bojama ne jer je napravljen od dragulja, nego

od masne neCistoce koja se sa salitrom 1 napuse u prazne
mjehure koji puknu a da nista ne ostane osim kruga na blatnoj
vodi ljudskog znoja. Samo jedno je potrebno, Izraele.
Posjedovati Mudrost. Cak uz cijenu zivota. Jer zivot nije ono
najdragocjenije. Vise vrijedi izgubiti sto zivota nego izgubiti
vlastitu dusu.«
Isus je zavrsio u zadivljujueoj sutnji. I traZ:i da se probije
i otide ... Ali djeca trafo njegov poljubac. A odrasli njegov
blagoslov. I jedino poslije toga, pracen Kleofom i Hermom iz
Emausa, mofo otici.
7
vidi o ovoj deterzivnoj materiji: Izr 25,20; Jr 2,22
123
211 . U BETERONU
U Beteronu.
Isus je jos u brdima a slijedi ga narod osim apostola i

ucenika. Medu ovima sada se nalaze i ucenici, nekoc pastiri,
mozda nadeni u nekom mjestancu kroz koje su prosli. Isus
uzlazi iz doline prema brdu po putu koji svojim uglovima slijedi
obronak brda i koji je zacijelo stara rimska cesta prema
svojstvenom poplocanju i po dobrom odrfavanju, sto nalazimo
jedino na cestama sagradenima i odrfavanima u redu od
Rimljana. Njom prolaze ljudi, neki usmjereni prema dolini iii iz
doline prema nizu brda koja su kao kruna na vrhuncima mjesta
iii gradova. I netko, videci Isusa i tko ga slijedi, pita tko je i
pridruzi se, drugi samo promatraju, neki pak masu glavom
podrugljivo se smijese.
Odjel rimskih vojnika ih dostize s teskim korakom i
zveckanjem oruzja i oklopa. Okrenu se i promatraju Isusa koji,
ostavljajuci rimsku cestu stupa na jedan put... zidovski koji se
usmjeruje prema vrhuncu na kojemu je mjesto. Put sljunkovit i
blatnjav, jer je kisilo, na kojem noga iii klizi po kamenju iii
upada u lokve. Vojnici, zacijelo usmjereni prema istom gradu,
poslije male stanke stavljaju se u pokret i ljudi su prisiljeni
pomaknuti se u stranu na cesti veoma uskoj da bi ustupili prolaz
odjelu koji prolazi strogo uokviren. Neka uvreda se cuje u zraku,
ali disciplina da se bude u koloni brani vojnicima da ostro
odgovore.
Evo ih ponovno kod Isusa koji se stavio u stranu da ih
pusti proci i koji ih gleda svojim blagim okom koje izgleda kao
da ih blagoslivlje i gladi svjetlom plavih zjenica. I zatvorena lica
vojnika se razvedre na spomen smijeska koji nije podrugljiv
nego koji je pun postovanja kao jedan pozdrav.
Prolaze. Narod se stavi u pokret iza Ucitelja koji je

ispred sviju. Jedan mladic se odijeli od mnostva i dostigne

Ucitelja pozdravljajuci gas postovanjem. Isus uzvrati pozdrav.
»Zelio bih Te zapitati nesto, Ucitelju.«
»Govori.«
»Ja sam te slucajno slusao jedno jutro poslije Pashe kraj
brda koji je blizu klanca Karitskog. I od tada sam mislio da ... bih
i ja mogao biti medu onima koje Ti zoves. Ali prije nego li
dodem folio sam znati veoma dobro sto je potrebno uCiniti i sto
je nufoo ne uCiniti. I pitao sam tvoje ucenike svaki put kada bih
ih susreo. I netko bi mi rekao jedno a drugi drugo. I nesiguran
sam, gotovo prestrasen, jer su u jednom bili svi slofoi, netko s
vise netko s manje nepopustljivosti, a radilo se o dufoosti biti
savrsen. Ja ... Bijedan sam eovjek, Gospodine, a savrsenstvo je
jedini Bog... Cuo sam Te jednom drugom zgodom ... i Ti sam si
govorio: "Budite savrseni". I obeshrabrio sam se. Treci put, pred
koji dan, sam Te slusao u Hramu. I makar kako si strog ucinilo
mi se da nije nemoguce postati, jer. .. ni sam ne znam zasto, kako
to sam sebi i Tebi protumaciti. Ali mi se cinilo, ako bi to bilo
nemoguce ili ako bi to bilo toliko opasno htjeti to postati kao da
bismo foljeli postati bogovi, Ti, koji nas folis spasiti, ne bi nam
to predlozio. Jer je preuzetnost grijeh. Htjeti biti bogovi jest
grij eh Lucifera 1• Ali moZda postoj i nae in da se to bude2, da se to
postane bez grijeha, a to je slijedeCi tvoju Nauku koja je zacijelo
spasenjska. Govorim 1i dobro?«
»Govoris dobro. I onda?«
»I onda sam nastavio pitati ovoga ili onoga. I doznavsi
da si u Rami, dosao sam. I od onda sam Te, dozvolom svoga
oca, slijedio. I evo, uvijek bih sve vise htio doci ... «
»Pa dodi dakle! Cega se bojis?«
»Ne znam ... Ni sam ne znam ... Traiim, trazim ... Ali
1
vidi: sv. IV, pogl. 150, bilj. 3.
2
vidi; sv. VI, pogl. 155, bilj. 3.
211 . U Beteronu 125
uvijek dok Tebe slusam, izgleda mi lako i odlucim doCi, kasnije

pak, misleci, ili jos gore, pitajuci ovoga ili onoga, izgleda mi
odvise tesko.«
»Ja ti kaiem kako se to dogada: to je zasjeda davolska da
te sprijeci da <lodes. Plasi te fantazijama, smucuje te, cini da
pita8 onoga koji treba Svjetla kao i ti ... Zasto nisi dofao izravno
k Meni?«
»Jer... sam imao ... ne straha, nego ... Nasi svecenici i
rabbini! Tako tvrdi i oholi! A Ti ... Nisam se usudio pribliziti Ti
se. Ali jueer u Emausu!. .. Oh! vjerujem da sam razumio da se ne
trebam plasiti. I sada sam ovdje da Te pitam ono sto bih folio
znati. Jedan tvoj apostol pred kratko mi je rekao: "ldi i ne plasi
se. Debar je takoder i s grjesnicima". A jedan drugi: "Ucini ga
sretnim svojim povjerenjem. Tko se pouzdaje u Njega nalazi da
je sladi od majke". I jos jedan: "Ne znam da li griJesim, ali ti
kaiem da ce ti On reci da je savrsenstvo u ljubavi" . Evo, tako
su rekli tvoji apostoli, harem neki, blaii od ucenika. Ne svi, pak,
jer medu ucenicima ima nekih koji izgledaju jeka tvojega glasa,
ali njih ima odvise malo. A medu apostolima ima nekih od
kojih ... se netko, kao ja, jadan eovjek plasi. Netko mi je rekao sa
smijeskom ne dobrim: "Ti folis postati savrsen? Nismo mi koji
smo njegovi apostoli, a folis biti ti? To je nemoguce". Da nisu
govorili drugi bio bih pobjegao obeshrabljen. Ali pokusavam po
zadnji put... i ako mi i Ti kaies daje nemoguce .. .«
»Sine moj, zar sam mogao doci predloziti ono sto je
nemoguce ljudima? Sto mislis tko je stavio u srce ovu folju da
postanemo savrseni? Zar samo tvoje srce?«
»Ne, Gospodine. Mislim da si to Ti ucinio svojim
rijecima.«
»Nisi daleko od istine. Ali odgovori jos. Sto su za tebe
3
vidi, na primjer: Pnz 6,1-13 ; Lev 19,18; Rim 13,8-10; 1 Kor 13;
Gal 5,13-26
moje rijeci?«
»Pravedne. «
»Dobro kaies. Ali folim reCi: rijeCi eovjeka iii vise nego
Ii eovjecje?«
»Oh! Ti govoris kao Mudrost i jos slade i jasnije. Ja
stoga kaiem da su tvoje rijeci vise od eovjecjih. I ne vjerujem da
govorim i zlo, ako sam dobro razumio ono sto si govorio u
Hramu. J er mi se uCinilo da si Ti onda govorio da si Ti sama
Rijec Bozja, zato govoris kao Bog.«
»Dobro si shvatio i dobro si rekao. I onda tko je stavio u
srce folju za savrsenstvom?«
»Bog ju je postavio po Tebi, svojoj Rijeci.«
»Dakle, to je bio Bog. Sada razmisli: ako Bog, koji zna
ljudske sposobnosti, kaie vama: "Dodite k Meni. Budite
savrseni", znakje da zna da eovjek, ako to hoce, mofo to postati.
To je drevni glas. Prvi put je odjeknulo Abrahamu kao objava,
zapovijed, poziv: "Ja sam SvemoguCi Bog. Hodaj u mojoj
prisutnosti. Budi savrsen" 4 • Bog se ocituje da Patrijarh ne bi
imao sumnji o svetosti zapovijedi i o istinitosti poziva. Nareduje
mu da hoda u njegovoj prisutnosti jer tko u zivotu hoda, uvjeren
da to cini pod Bozjim pogledom, ne Cini zla djela. Dosljedno se
stavlja u polofaj da mofo postati savrsen kako ga Bog poziva da
postane.«
»lstinaje! Zaistaje istina! Ako je Bog to rekao, to je zato
jer mofo biti ostvareno. Oh! Ucitelju! Kako Ii se sve razumije
kada Ti govoris! Ali onda zasto tvoji ucenici, pa i onaj tvoj
apostol daju jednu tako ... strasljivu ideju o svetosti? Zar moZda
ne vjeruju da su istinite one rijeci i tvoje? Iii ne znaju hodati u
Bozjoj prisutnosti?«
»Ne misli na ono sto je. Ne sudi. Vidi, sine. Katkada
sama njihova folja da budu savrseni i njihova poniznost cini da
4
D2, Post 17, 1
211. U Beteronu 127
to nikada ne mogu postati.«

»Ali onda zar SU Zelja za savrsenoscu i poniznost zapreka
da se postane savrsenima? «
»Ne, sine. Zelja i poniznost nisu zapreka. Treba dapace
prisiljavati se da ih imamo duboke, ali pravo. usmjerene i
sredene. Sredeni su kada se ne fore nesmotreno, kada ne
uzrokuju bezrazlofoe utucenosti, sumnje i nepovjerenje kao sto
su vjerovati da, zbog nesavrsenosti ljudskog biea, eovjek ne
moZe postati savrsen. Sve kreposti SU potrebne pa to je i ziva
zelja da stignemo do pravednosti.«
»Da. To su mi govorili takoder oni koje sam pitao.
Govorili su mi da je potrebno imati kreposti . Ali, netko mi je
govorio da je nufoa jedna druga, a svi su drfali da je apsolutna
potreba imati onu koju su oni naveli kao neophodnu krepost da
budemo sveti. I to me je zastrasivalo jer kako se mofo imati sve
kreposti na savrseni nacin, uciniti da se rode zajedno kao kita
razlicitog cvijeea? Potrebno je vrijeme .. . a zivot je tako kratak!
Ti, Ucitelju, protumaci mi kojaje neophodna krepost.«
»To je ljubav. Ako budes ljubio, bit ces svetjer iz ljubavi
prema Svevisnjem i prema bliznjemu dolaze sve kreposti i sva
dobra djela5 .«
»Da? Tako je lakse. Svetost je onda ljubav. Ako imam
ljubav, imam sve ... Svetostje sastavljena od toga.«
»Od ovoga i od drugih kreposti. Jer svetost nije jedino u
tom da budemo samo ponizni, ili samo razboriti, ili samo cisti i
tako dalje. Nego jest u tom da budemo kreposni. Pogledaj, sine
moj, kada bogatas foli pripremiti gozbu, da li mozda naruCi
samo jednu hranu? Jos: kada netko foli napraviti kitu cvijeea da
dade na poklon, uzima li mozda samo jedan cvijet? Ne, zar nije
tako? Jer ako bi stavio na stolove hrpe i hrpe jednog jela,
njegovi sustolnici bi mu prigovarali kao nesposobnom
5
vidi: prethodna bilj . 3
gostoprimcu koji je zabrinut jedino time kako pokazati svoju

mogucnost nabavljanja a da ne zna pokazati svoju gospodsku
profinjenost koja vodi racuna o razlicitim ukusima svojih
uzvanika i koji hoce da se svatko ne samo nasiti ovom iii onom
hranom, nego da u hrani uziva. Isto tako tko cini kitu cvijeea.
Samo jedan cvijet, ma koliko bio velik, ne tvori kitu. Ali mnogo
cvijeea je cine i tako razlicite boje i mirisi gode ocima i mirisu i
cine da hvalimo Gospodina. Svetost, koju trebamo smatrati kao
kitu cvijeca prikazanu Gospodinu, mora biti oblikovana od svih
kreposti. u jednom duhu ce prevladavati poniznost, u drugom
strpljivost, u nekom drugom jakost, u nekom drugom duh zrtve
iii pokore, sve kreposti rodene u sjeni kraljevskog i veoma
mirisnog stabla ljubavi, Ciji cvjetovi ce uvijek prevladavati u
kiti, ali sve kreposti saCinjavaju svetost.«
»A koju treba gajiti s vise mara?«
»Ljubav. Rekao sam ti.«
»A zatim?«
»Nema neke metode, sine moj. Ako budes ljubio
Gospodina, On ce ti dati svoje darove iii ce se saopciti tebi i
onda kreposti koje nastojis uCiniti snainijima, rasti ce pod
suncem Milosti.«
»Drugim rijeCima, u dusi koja ljubi Bog snaino djeluje?«
»Da, sine. Bog je koji snaino djeluje pustaju6i da eovjek
stavi sa svoje strane slobodnu volju teziti za savrsenoscu, svoje
napore za odbiti napasti da ostane vjeran svojoj odluci, svoje
borbe protiv tijela, svijeta, davla, kada fa napadnu. I to zato da
njegov sin ima zaslugu u svojoj svetosti .«
»Ah! evo! Onda je veoma ispravno reci da je eovjek
nacinjen da bude savrsen kako Bog hoce. Hvala, Ucitelju. Sada
znam. I sada cu to Ciniti. A Ti moli za mene.«
»Nosit cu te u svom srcu. Idi i ne boj se da bi te Bog
6
mogao ostaviti bez pomoci.«

Mladic se zadovoljan rastavlja od Isusa...
Vee su blizu mjesta. Bartolomej zajedno sa Stjepanom
dosti:Zu Isusa da bi mu isprieali da je, dok je On govorio s
mladicem, do8ao netko iz Beterona, rodak Elkije farizeja, moleCi
da ga dovedu odmah k njegovoj umirueoj ieni.
»ldimo. Govorit cu kasnije. Znate li gdje stanuje?«
»Ostavio je s namajednog slugu. Otragaje, s drugima.«
»Dajte neka dode i po:Zurimo korak.«
Sluga dotrci. Snafan starac, zaprepasten. Pozdravlja i
pogleda Isusa koji mu se smijesi pitajuCi ga: »Od cega umire
tvoja gospodarica?«
»Od ... Morala je roditi dijete. Ali joj je umrlo u krilu i
njezina krv se pokvarila. Luduje kao ludakinja i mora urnrijeti.
Otvorili su joj vene da bi joj spustili ognjicu. Ali je sva krv
zatrovana i mora urnrijeti. Spustili su je u zdenac da bi zagasili
ognjicu. Ognjica joj je niska dok stoji u sledenoj vodi. Kasnije je
veea nego li prije, i kaslje, kaslje ... i mora umrijeti.«
»Dabome! S nekim nacinima lijecenja!«, mrmlja medu
zubima Matej.
»Od kadaje bolesna?«
Sluga poCinje odgovarati, kad 1i dode trceci nizbrdicom
komandant rimskog odjela. Zaustavi se pred Isusom.
»Zdravo! Jesi li ti Nazarenac?«
»J esam. Sto hoces od Mene? «
Koji slijede Isusa, dotrce, misleci tko zna sto ...
»Jednog danaje jedan nas konj udario zidovskog djecaka
i Ti si ga ozdravio da bi sprijeCio da bi Zidovi galamili protiv
nas. Sada je zidovsko kamenje uCinilo da padne jedan vojnik i
on lezi sa slomljenom nogom. Ne mogu se zaustaviti. U sluzbi
sam. Nitko u mjestu ga ne zeli. Hodati ne moie. Ne mogu ga
vuCi za sobom sa slomljenom nogom. Znam da nas ne prezires
kako to Cine svi Zidovi.«
»Zelis Ii da Ja ozdravim vojnika?«

»Da. Ozdravio si takoder slugu Stotnika, i djevojcicu
Valerije. Spasio si Aleksandra od srdzbe svojih sunarodnjaka.
Te stvari se znaju, medu istaknutima i niskima.«
»Idimo k vojniku.«
»A moja gospodarica?«, pita nezadovoljan sluga.
»Poslije.« I Isus hoda iza easnika koji grabi putem
svojim dugim i sna:Znim nogama, slobodnima od smetnji haljina.
Ali i tako hodaju6i, ispred sviju, uspijeva reci koju rijec onome
koji ga prvi slijedi, a to je Isus, i ka:Ze: »Bio sam neko vrijeme s
Aleksandrom ... On je .. . govorio o Tebi. Slueaj Te stavlja uz
mene ovoga casa.«
»Slueaj? Zasto ne reci Bog? Pravi Bog7 ?«
Vojnik koji eas suti a zatim govori tako da ga samo Isus
mofo cuti : »Pravi Bog bi bio onaj Hebreja ... Ali ga se ne mofo
ljubiti. Ako je kao Zidovi! Nemaju smilovanja ni prema jednom
ranjeniku .. .«
»Pravi Bog je Bog Zidova kao i Rimljana, Grka, Arapa,
Parcana, Skita, lberaca, Gala, Kleta, Libijaca i onih sa sjevera.
Postoji samo jedan Bog! Ali ga rnnogi ne poznaju, a drugi ga
poznaju na krivi naCin. Kada bi ga dobro poznavali, bili bi svi
medu sobom kao braea i ne bi bilo nasilja, mr:Znje, kleveta,
osvete, bludnosti, krada i ubijanja ljudi, preljuba i lazi. Ja
poznam pravoga Boga i dosao sam da ga svi upoznaju.«
»Ka:le se .. . Mi trebamo imati uvijek otvorene usi za
slusanje da bismo izvijestili stotnike, a ovi Prokonzula. Ka:Ze se
da si Ti Bog. Je Ii to istina?« Vojnikje veoma... zabrinut dok to
govori. Gleda Isusa ispod sjene svoje kacige i izgleda kao
strasljiv.
»Jesam.«
»Jupitra mi! Istina je dakle da bogovi silaze i razgovaraju
7
211. U Beteronu 131
s ljudima? Putovati sirom citavog svijeta slijedeci rimske

znakove i doci ovdje, vec starac, da sretnem jednoga boga! «
»Boga: Jedinoga. Ne jednog boga«, ispravlja ga Isus.
Ali vojnik je dotucen mislju da ide ispred jednoga boga...
Vise ne govori ... Misli. Misli dok na ulazu u mjesto nadu
zaustavljeni odjel oko ranjenika koji jauce na zemlji.
»Evo!«, ka.Ze veoma kratko easnik.
Isus ucini mjesta i priblizi se. Noga, na nezgodan nacin
slomljena, stoji sa stopalom okrenutim prema unutra i vec je
natecena i pomodrila. Covjek mora mnogo trpjeti i videci kako
Isus prufa ruku moli: »Zadaj mi malo boli!«
Isus se smijesi. Tek s vrskom prstiju dime tamo gdje
pomodrijeli krug ozljede oznacuje lorn. I zatim kafo: »Ustani!«
»Ali ima drugi lorn nesto vise, u bedru«, tumaCi easnik,
foleci time reci: »Neces Ii i nju dirnuti?«
Tog casa evo nekog gradanina iz Beterona: »Ucitelju,
Ucitelju! Gubis vrijeme s poganima a moja fona umire!«
»ldi i dovedi mi je.«
»Ne mogu. Nije pri sebi!«
»ldi i dovedi mi je, ako vjerujes u Mene.«
»Ucitelju, ne mofo stajati. Gola je i ne mofo se obuci.
Ludaje i kida haljine. Umire i ne mofo stajati.«
»ldi i dovedi mi je ako nemas manje vjere od ovih
pogana.«
Covjek odlazi nezadovoljan.
Isus gleda Rimljanina prostrta pred SVOJim nogama:
»Znas Ii ti imati vjere?«
»Da. Sto trebam ciniti?«
»Ustati.»
»Pazi, Kamilo, da ... «, govori easnik. Ali vojnik je vec na
nogama, pokretan, ozdravljen.
Izraelci ne vicu hosana. Ozdravljenik nije Zidov. Cak
izgledaju nezadovoljni iii barem s licem koje izra.Zava prigovor
132 Treca godinajavnog dje/ovanja
cinu Isusovu. Ali vojnici nisu8 . I ogole kratke i siroke maceve i

dignu ih u sivo nebo posto su s njima udarili na stitove kao da bi
nacinili sum svecanosti. Isus je usred kruga ostrica.
Casnik ga gleda. Ne zna kako se izraziti, sto uciniti, on,
eovjek pokraj jednog boga, on, poganin uz Boga... Misli i
zakljucuje da bi harem trebao uciniti Bogu sto bi ucinio Caru. I
naredi vojnicki pozdrav caru (harem smatram da je tako jer
eujem kako odjekuje snaini »Zdravo!« dok ostrice bljeskaju
stavljajuci ih gotovo vodoravno na kraju isprufone ruke). I, jos
nezadovoljan time, casnik rece podglas: »ldi smiren i nocu.
Ceste ... SU sve nadgledane. Sluzba protiv lupefa. Bit ces siguran.
Ja ... « Zaustavlja se. Ne zna reci vise.
Isus muse nasmijesi govoreci: »Hvala. Idi i budi dobar. I
s lopovima postupaj ljudski. Budi vjeran svojoj sluzbi, ali bez o-
krutnosti. Oni su nesretnici. I morat ce poloziti raeun svojeg
postupanja Bogu.«
»Bit cu. Zdravo! Zelio bib te ponovno vidjeti ... «
lsus ga promatra nepomicno, nepomicno. Zatim kaie:
»Vidjet cemo se. Na jednom drugom brdu.« I ponovi: »Budite
dobri. Zbogom.«
Vojnici krenu dalje na put. Isus ulazi u mjesto. Cini
nekoliko koraka i zatim vidi kako dolazi u susret Njemu i onima
koji ga slijede brojna grupa koja izvikuje komentare. I iz grupe
se odijele jedan eovjek i jedna Zena - eovjek od prije - i naklone
se pred Isusom: fona na koljenima, eovjek samo naklonjen.
»Ustanite i hvalite Gospodina. Ali trebam reCi tebi,
eovjece, da tvoja savjest nije Cista. Obratio si se k Meni iz
sebeljublja, ne iz ljubavi prema Meni i iz vjere u Mene. I
sumnjao si u moju rijec. A znas tko sam! A zatim si imao ne
dobru misao jer sam se Ja zaustavio lijeCiti poganina, kao sto je i
citavo mjesto ucinilo ne dobro djelo odbijajuci da prihvati
8 .
msu
ranjenika. Po preobilju milosrda i traieci da ucinim dobrim tvoje

srce Ja sam ozdravio tvoju fonu ne ulazeci k tebi. Nisi to
zasluzio. To sam ucinio da ti pokaiem da nije potrebno da Ja
dodem da nesto ucinim. Dosta je da Ja to folim. Ali uistinu
kaiem svima vama da su oni koje vi prezirete bolji od vas i
znaju vjerovati u moju moc vise od vas. Ustani, Zeno. Ti nisi
kriva jer nisi imala pameti. Idi i od sada unaprijed znaj vjerovati
iz zahvalnosti prema Gospodinu.«
Izraiaj stanovnika je hladan i izmijeni se na racun
Isusova ukora. Slijede ga namrgodeni sve do trga gdje se
zaustavlja govoriti, vidjevsi da ga upravitelj sinagoge ne zove da
ude u sinagogu, i nijedna kuea se ne otvara Ucitelju.
»Kada je Bog s ljudima, ljudi sve mogu protiv nesrece
ma kako se ona nazivala. Kada naprotiv Bog nije s ljudima, oni
nista ne mogu protiv nesrece. Ovaj grad u svojim ljetopisima se
vise od jednoga puta sjeea toga. Bog je bio s Josuom i Josua je
pobijedio kananejske kraljeve i na ovom putu Bog mu je
pomogao unistiti neprijatelje Izraela "bacavsi s neba na njih tucu
kamenja i poginulo ih je vise od tuce kamene nego od maea" ,
cita se u knjizi Josuino{ Bog je bio s Judom Makabejcem koji
se je uspeo na ovo brdo s malom vojskom da se suoci s mocnom
vojskom Serona, vojskovodom sirske vojske, i Bog je ostvario
rijeCi vojskovode Izraela sa silnom pobjedom. Ali nuzni uvjet da
bismo imali Boga uz sebe jest zauzimati se zbog pravednosti.
"Pobjeda u ratu ne zavisi od jacine vojske, jer nam od Neba
dolazi pomoc", kaie Makabejac 10 • U svim stvarima zivota dobro
ne dolazi od prihoda, moci ili neceg drugog, nego od pomoci
koja dolazi od Neba. I dolazi jer se traii pomoc u dobru. Za nase
zivote i nase zakone, kafo jos Makabejac 11 • Ali kada se utjece
9
D2, Jofoa 10,8-11. Protitaj titavo pogl. 10.
10
A umece: 1 Mak, pogl. 3; D2 dodaje: 13-24
11
A dodaje: 1 Mak 13, <21 >
Bogu sa zlom iii neCistom nakanom, uzaludno je zazivati

njegovu pomoc. Bog nece odgovoriti iii ce odgovoriti s kaznama
umjesto s blagoslovima.
Ova istina je mnogo zaboravljena sada u Izraelu. I hoce
se da Bog pomogne i zaziva ga se za ciljeve koji nisu dobri. I ne
vrse se kreposti, i zapovijedi se vrse ne s istinitim
obdrfavanjem. Ili od njih se Cini ono stone mofo biti gledano ni
pohvaljeno od ljudi. A drugo je ono sto se dogada iza
prividnosti.
Dolazim reCi: budite iskreni u svojim djelima jer Bog
vidi svaku stvar i beskorisne su zrtve, isprazne molitve ako su
uCinjene iz cistog pokazivanja kulta a srce je puno grijeha,
mrfoje, zlih folja. Beterone, nemoj Ciniti od svojih stanovnika
ono sto Obadija kafo o Edomu 12 . Edom, smatrajuci se sigurnim,
dopustio je da pritisne Jakova i da se raduje nad njegovim
porazima. Ne cini tako, svecenicki grade. Uzmi i citaj svitak
Obadije. Razmisljaj . Razmisljaj. Razmisljaj. I promijeni svoj
zivot. Slijedi pravednost ako ne folis spoznati dane strahote.
Tada te nece spasiti ni da si na ovom vrhuncu, ni da si, naizgled,
izvan ratnickih putova. Ja vidim u tebi rnnoge koji nemaju Boga
sa sobom i ne fole Boga. Zar mrmljate? Ja vam govorim istinu.
Uspeo sam se sve dovle da vam je kafom . Da vas jos spasim.
Nije Ii vase ime bilo samo jedno? Nije Ii bilo samo
Izrael? Zasto se je dakle razdijelilo i uzelo dva imena? Oh!
doista me ovo prisjeca na zenidbu Hosee sa fonom prostitutkom
i na sinove rodene od nje kojaje bludnicila. Ali sto kafo prorok?
"A djece Izraelove bit ce brojem kao pijeska u moru ... I tada
umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod', reCi ce im: 'Vi ste
sinovi Boga zivoga'. A sinovi Judini i Izraelovi ce se ujediniti i
izabrat ce sebi jednoga glavara i otiCi ce iz Zemlje jer ce velik
12
vidi: Obadija, ~itava knjizica, i posebno 10-15
biti dan Jizraelski" 13 . Oh! ali zasto onda kritizirate Onoga koji
treba sve ujediniti i uCiniti jedan narod, veliki narod, jedini, tako
kao sto je jedini Bog, koji mora ljubiti sve sinove ljudske jer su
svi sinovi Bozji i koji treba uciniti sinovima Boga zivoga i one
koji sada izgledaju mrtvima? I mo:lete Ii suditi moje cine i
njihovo i vase srce? Odakle vam dolazi svjetlo? Svjetlo dolazi
od Boga. Ali ako Bog 5alje Mene sa zada6om da sjedinim sve
pod jednim zezlom, kako vi mozete imati svjetlo, koje bi doista
bilo bozansko, koje bi vam pokazalo stvari suprotno od onoga
kako ih vidi Bog? lpak vi vidite suprotno od onoga sto vidi Bog.
Ne mrmljajte. Istina je. Vi ste izvan pravednosti. Ali jos
vise od vas su oni koji vas zavadaju na nepravednost. I bit ce
dvostruko ka:lnjeni. Optu:lujete me da bludniCim s neprijateljem,
s osvajacem. Citam u vasim srcima. Ali zar vi ne bludnicite sa
Sotonom postajuci sljedbenici onih koji se bore protiv Sina
eovjecjega, Bozjeg Poslanika? Evo, vi me mrzite. Ali Ja poznam
lice onoga koji vam udahnjuje mr:lnju. Kako je receno kod
14
Hosee , J a sam dosao s rukama punim darovima i sa srcem
ljubavi, tra:lio sam da vas privucem na najnjezniji nacin da biste
me ljubili. Govorio sam svome narodu kao zarucnik zarucnici
nudeci joj vjecnu ljubav, i mir, i pravednost, milosrde. Preostaje
jos jedan sat da se zaustavi narod koji me odbacuje, poglavicama
koji zavode narod - Ja ih poznam - da ostanu bez kralja, kneza,
zrtve i oltara. Ali uz jazbinu, gdje je jaca mr:lnja, jaea ce biti i
kazna, evo se nastoji kupiti savjesti da bi ih se uputilo na zlocin.
Oh! doista oni koji odvode s pravog puta i iskrivljuju savjesti bit
ce sudeni sedam puta stro:le nego zavedeni.
Idimo. Dosao sam i ucinio cudo i rekao sam vam istinu
da vas uvjerim tko sam Ja. Sada odlazim. I ako je medu vama i
jedan pravednik neka me slijedi jer je falosna buduenost ovoga
A dodaje: Hos 2 <1-2; vidi, nadalje, ~itavo poglavlje>

13
14
vi di : Hos, na primjer: 2,3 .11
mjesta gdje se ugnijezduju zmije da bi zavodile i izdavale.«

I Isus se okrece nastavljajuci putem kojim je i dosao.
»Zasto si, Ucitelju, govorio tako? Mrzit ce te«, pitaju ga
apostoli.
»Ne traiim da zadobijem ljubav s pogadanjem, s laii.«
»Zar nije bilo bolje ne do6i?«
»Ne. Treba da ne ostane nikakva sumnja.«
»l koga si uvjerio?«
»Nikoga. Za sada nikoga. Ali ce uskoro netko re6i: "Ne
mofomo proklinjati nikoga jer smo bili upozoreni i nismo
poslusali". I ako budu prigovarali Bogu sto ih kainjava, njihov
prigovor ce biti kao psovka.«
»Alina koga si aludirao govoreci ... «
»Pitajte to Judu iz Kerijota. On pozna mnoge iz ovoga
mjesta i pozna njihove lukavosti.«
Svi apostoli gledaju Judu.
»Da. Mjesto je gotovo rob Elkijin. Ali ... ne vjerujem da
Elkija ... «, rijeci umiru na usnama Jude koji podifoci pogled sa
svojeg pojasa, koji je namijestao da bi uljepsao svoje drfanje,
susrece pogled Isusa. Pogled tako sjajan i prodoran te je
izgledao cak magnetican. Spusti glavu i zavrsi: »Zacijelo pak je
mjesto oholo i neugodno, dostojno onoga koji njime upravlja.
Svatko ima ono sto zaslufoje. Oni imaju Elkiju. Mi Isusa. I
Ucitelj je dobro ucinio da im otkrije da zna. Veoma dobro .«
»Zacijelo su zli. Jeste Ii vidjeli? Ni jedan pozdrav poslije
euda! Niti jedan obol! Nista«, primjecuje Filip.
»Ja se . pak tresem kada ih Ucitelj tako raskrinkava«,
uzdise Andrija.
»Uciniti to iii ne uciniti je jednako. Mrze ga na isti nacin.
Ja bih se folio vratiti u Galileju!«, kaie Ivan.
»U Galileju! Da! «, uzdise Petar i spusta glavu, veoma
zamisljen. Za njima, oni koji su slijedili Isusa i ne napustaju ga,
komentiraju, komentiraju zajedno s ucenicima.
137
212. PREMA GABAONU
Prema Gabaonu.
Ali Isus mo.ze malo ostati u syoJim mislima. Ivan i

njegov rodak Jakov, zatim Petar sa Simunom Revniteljem,
dostifo ga privlaceCi njegov pogled na krajolik koji se vidi s
visine brda. I mozda s nakanom da ga rastresu, jer je oCito
veoma falostan, dozivaju dogadaje koji su se dogodili na tim
predjelima koji su pred njihovim oCima. Putovanje prema
Askalonu ... kuea seljaka ravnice Sarona gdje je Isus vratio vid
starom ocu Gamala i Jakova ... povlacenje u osamu na Karrnelu
Isusa i Jakova ... Cezareja primorska i djevojCica Aurea Galla .. .
susret sa Sintihom... pogani iz Jope... lopovi pokraj Modina .. .
eudo .zetve u kuci Josipa Arimatejskog ... stara pabirearka... Da,
sve stvari koje bi htjele razveseliti ... ali u kojima je, za sve, iii za
Njega samoga, pomije8ana nit plaea i sjecanje na bol. To
zapaZaju i sami apostoli i mrmljaju: »Doista u svakoj stvari
zemlje se nalazi bol. To je mjesto ispastanja... «
Ali s pravom i Andrija, koji se je pridruzio grupi zajedno
s Jakovom Zebedejevim, zapafa: »Pravedan zakon za nas
grjesnike. Ali zasto za Njega tolika bol?«
Dolazi do blagonaklone rasprave i takva ostaje i onda
kada se, privuceni glasovima prvih, pridru.ze grupi svi ostali.
Osim Jude ISkarijota koji je veoma zauzet medu poniznima koje
poueava, oponasajuci UCitelja u glasu, pokretima, pojmovima:
ali to je kazalisno opona8anje, napuhano, kojemu nedostaje
toplina uvjerenja, i njegovi slusatelji to mu kafo bez uvijanja,
StO Cini da Juda postaje nervozan i koji im predbacuje da SU tupi
i da zato nista ne razumiju. I izjavljuje da ih napusta jer "ne
zaslufoje bacati biserje mudrosti pred svinje". Ipak se zaustavlja
jer ga ponizni, rastu2eni, mole da ima smilovanja s IlJima
priznavajuci se "nizima od njega kako je zivotinja nifa od

eovjeka." ...
Isus je otsutan od onoga . sto oko njega govore
jedanaestorica da bi slusao ono sto govori Juda; a ono sto cuje
zacijelo ga ne razveseljuje ... Ali uzdise i suti dok ga izravno ne
zainteresira Bartolomej postavljajuci mu razlicite vidove o
razlogu zasto On, nevin od grijeha, mora trpjeti.
Bartolomej kafo: »Ddim da se to dogada jer eovjek mrzi
onoga koji je dobar. Govorim o grjesnom eovjeku ili o veCini.
Ova vecina shvaea da usporedujuci se s onim koji je bez grijeha
jos vise otskace njezina grjesnost, njezine mane, i iz ljutnje na to
osvecuje se CineCi da trpi dobar.«
»Japak drzim da Ti trpis zbog suprotnosti izmedu tvoje
savrsenosti i nase bijede. I onda kada Te nitko ne bi prezirao, Ti
bi jednako trpio jer tvoje savrsenstvo mora osjecati bolnu
odbojnost prema grijesima ljudi«, kaze Juda Tadej.
»Ja naprotiv smatram da Ti, buduci da posjedujes ljudsku
narav, trpis zbog napora da moras zaustav1t1 svojim
nadnaravnim dijelom pobune tvojeg eovjestva protiv svojih
neprijatelja«, kafo Matej .
»Aja, svakako cu pogrijesiti jer sam nerazuman, ka2em
da naprotiv trpis jer je tvoja ljubav odbacena. Ne trpis sto ne
mofos kazniti kako bi tvoja ljudska narav mogla foljeti, nego
trpis stone moie§ Ciniti dobro kako bi htio«, kaZe Andrija.
»Ja, na kraju, smatram da Ti trpis jer moras trpjeti svu
bol da bi otkupio svu bol. BuduCi da u Tebi ne prevladava ova
iii ona Narav, nego su na jednak naCin ove dvije Naravi u Tebi,
sjedinjene, u savrsenoj ravnotezi, da bi oblikovale savrsenu
Zrtvu. Toliko nadnaravnu da moze biti dostatna da smiri uvredu
koja je nanesena Bofanstvu, toliko ljudska da moze predstavljati
Covjeeanstvo i povratiti ga nevinosti prvog Adama da unisti
proslost i rodi novo eovjecanstvo. Ponovno stvoriti novo
eovjeeanstvo, prema Bozjoj zamisli, iii eovjestvo u kojemu je
212. Prema Gabaonu 139
doista slika i prilika Bozja 1 i sudbina Covjeka: posjedovanje,

moci ceznuti za posjedovanjem Boga, u njegovu Kraljevstvu.
Moras trpjeti nadnaravno, i trpis, zbog svega onoga sto vidis da
se cini i zbog onoga sto Te okruzuje, mogao bih reci: s trajnom
uvredom Boga. Moras trpjeti ljudski, i trpis, da unistis strasti
nasega tijela otrovanog od Sotone. S potpunom patnjom tvojih
savrsenih Naravi Ti ces unistiti potpuno Uvredu Bogu, grijeh
eovjeka«, ka:Ze Revnitelj .
Drugi sute. Isus pita: »A vi ne ka:Zete nista? Koja je po
vama najtocnija definicija?«
Netko ka:Ze ova netko ona. Samo Jakov Alfejev suti
zajedno s Ivanom.
»A vas dvojica? Ne odobravate ni jednu?«, izaziva Isus.
»Ne. Osjecamo u svima nesto istinito iii mnogo
istinitoga. Ali takoder osjeeamo da nedostaje dublja istina.«
»I ne znate je naCi?«
»Mo:Zda smo je ja i Ivan nasli, ali nam izgleda kao
psovka reCi je jer. .. Dobri smo lzraelci i toliko se bojimo Boga
da gotovo ne mo:Zemo ni izgovoriti njegovo Ime. I misliti da,
ako clan izabranog naroda, eovjek koji je sin Bozji gotovo ne
moze izgovoriti blagoslovljeno lme i trazi zamjenicne rijeCi da
imenuje svoga Boga2 , da bi Sotona mogao skoditi Bogu izgleda
nam psovackom misli . lpak osjeeamo da je bol uvijek na djelu
protiv Tebe jer si Ti Bog i Sotona Te mrzi. Mrzi Tebe kao
1
vidi: Post 1,26-28
2
vidi: za Sadai (= Svemoguci, iii bolje: Koji prebiva u gorama) : Post
17,1; 28,3; 35,11 ; 43,14; 48,3 ; 49,25 ; Izl 6,3. Za Elion(= Svevisnji): Post
14,18.22; mnogi Psalmi (na primjer: 90); mnoga poglavlja Propovjednika (na
primjer: 38). Za Jahve (= Onaj koji jest): Izl 3,13-15 ; 6,3; Iz 42,8; 45,21 ; Iv
8,24; Otk 1,4.8; 11 ,17; 16,5. Za Bog Nebeski: 1 Ezr 1,2. Za Nebo: 1 Mak
2,21 ; Mt 3,2; 4,17. Za Blagoslovljeni: Mk 14,61. Za Svetac: Iz 6,3; 40,25 . Za
Moc: Mt 26,64; Mk 14,62 . Za Ime: 3 Kr 8,16. Za Gospodin, vidi gotovo
svaku knjigu Biblije.
nikoga drugoga. Ti nalazis mrfoju, brate moj, jer si Bog«, ka.Ze

Jakov.
»Da. Nalazis mrfoju jer si Ljubav 3 . Nisu farizeji ili
rabini, nije ovaj ili onaj, i zbog ovog ili onog, koji ustaju da ti
nanesu bol. Sama Mrfoja zahvaea ljude i usmjeruje ih Tebi
punima mdnje jer Ti svojom ljubavlju oduzimas odvise plijena
Mrfoji«, ka.Ze Ivan.
»Jos jedno nedostaje mnogim definicijama. Trazite dublji
razlog. Onaj zbog kojega sam ... «, potice Isus.
Ali nitko ne nalazi. Misle, misle. Predaju se govoreci:
»Ne nalazimo ... «
»To je tako jednostavno. Uvijek je ispred vas. Odjekuje u
rijecima vasih knjiga, u likovima vase povijesti... Naprijed,
tra.Zite! U svim vasim definicijama ima istine, ali nedostaje prvi
razlog. Tra.Zite ga ne u sadasnjosti, nego u dalekoj proslosti,
prije proroka, prije patrijarha, prije stvaranja Svemira.. .«
Apostoli su zamisljeni ... ali ne nalaze.
Isus se smijesi. Zatim ka.Ze: »lpak kada biste se sjetili
mojih rijeCi, nasli biste razlog. Ali za sada se ne mofote svega
sjetiti. Ali jednog dana4 cete se sjetiti. Slusajte. Prodimo zajedno
tijek povijesti, sve do prije granica vremena. Tko je iskvario duh
eovjeka, vi znate. To je Sotona, Zmija, Protivnik, Neprijatelj ,
Mrznja. Zovite ga kako hocete. Ali zasto ga je iskvario? Zbog
velike zavisti 5 : sto je vidio da je eovjek odreden za Nebo odakle
3
4
Aluzija na preobilni duhovski izljev Duha Svetoga i na njegove
divne ucinke, medu kojima je i onaj koji ce dozvati u pamet rijeci koje je lsus
rekao. Vidi: Iv 14,25-26; 16,12-15
5
vidi: Mudr 2,23-24; i himan u east svetih Andela Cuvara, u
Rimskom casoslovu:
"Varna pjevamo sad, premili andeli,
~to za slabasne nas Vifoji vam naredi,
Da nas pratite svud i da nas cuvate
Od svih zamka sotoninih.
je on izbacen. Htio je za eovjeka izgnanstvo koje je on zadobio.

A za5to je bio izbacen? Jer se pobunio protiv Boga. Vi to znate.
Ali kako? Neposluhom. Na pocetku boli stoji neposlusnost. I
onda nije Ii logicki nufoo, da za uspostavu ponovnog Reda, koji
je uvijek Radost, mora biti savrsena poslusnost6? Slusati je
tesko, posebno ako je to u velikoj stvari. Tesko uzrokuje bol
onome koji to cini. Mislite dakle ne trebam li Ja, od kojega je
Ljubav zatraiila da Ii folim ponovno vratiti Radost sinovima
Bozjim, neizmjerno trpjeti ostvarujuCi poslusnost Planu Bozjem.
Ja dakle moram trpjeti da bih pobijedio, da bih izbrisao ne jedan
iii tisucu grijeha, nego sam Grijeh u pravom smislu rijeei, u
andeoskom duhu Lucifera iii u onomu koji je prozimao Adama,
koji je bio i bit ce uvijek, sve do posljednjeg eovjeka, grijeh
neposluha Bogu. Vi ljudi morate slusati ograniceni na ono malo
- izgleda vam mnogo a tako je malo - sto Bog od vas traii . U
svojoj pravednosti traii od vas samo sto mofote dati. Vi znate o
Bozjoj volji tek toliko sto mozete izvrsiti. Ali Ja poznam svu
njegovu Misao za velike i male dogadaje. Meni nisu stavljene
granice u spoznavanju i izvrsenju. Ljubljeni irtvovatelj, nebeski
Abraham 7, ne stedi svoju irtvu i svoga Sina. Ta Ljubav
nezasicena i uvrijedena zahtijeva zadovoljstinu i prinos. I kada
bih iivio tisuce i tisuce godina, nista ne bi koristilo, aka ne bih
unistio (i rtvovao) Covjeka sve do posljednje niti, kao sto se nista
ne bi dogodilo da ad vjeenosti nisam rekao "Da" svome Ocu,
raspoloi ivsi se da slufom i kao Sin Boiji i kao Covjek, u onaj
cas koji Otac mo} nade shodnim. Poslusnost je bol ali i slava.
Poslusnost, kao duh, nikada ne umire. Uistinu vam kai em dace
Otkad oboren bi andeo buntovnik,

Kojem velika ~ast s pravomje uzeta,
Gori zaviscu sav, kopa pod onima,
Sto ih u nebo zove Bog ... " - preveo M. Pavelic, D. I.
6
vidi: Fil 2,5-11
7
vidi: Post 22
pravi poslufoici postati bogovi8, ali poslije trajne borbe sa

sobom, svijetom, Sotonom. Poslufoost je svjetlo. Sta se je vise
poslufoima, tim vise se podnose stvari i osobe. Poslufoost je
poniznost, i sto se je vise poslusnima vise se je i poniznima sa
svojim bliinjim. Poslufoost je ljubav }er je Cin ljubavi, i sto se je
vise poslufoima tim su brojniji i savrseniji Cini Jjubavi.
Poslufoost je herojstvo. A hero} duha je svetac, gradanin Neba,
poboianstvenjeni covjek. Ako je ljubav krepost u kojoj se nalazi
Bog Jedan i Troji, poslusnost je krepost u kojoj se nalazi Mene,
vaseg UCitelja. UCinite da vas svijet prepozna kao moje ucenike
po apsolutnoj poslusnosti svemu sto je sveto. Zovite Judu. Imam
nesto reci i njemu ... «
Juda dotrci. Isus ukazuje na panoramu koja se suzuje
malo pomalo kako se silazi, i kaie: »Mala prispodoba za vas,
buduce ucitelje duha. Tim vise cete vidjeti sto se vise uspnete
putem savrsenosti koji je naporan i teiak. Mi smo prije vidjeli
dvije filistejske doline i dolinu Saronsku s rnnogim mjestima i
vocnjacima, i eak daleko plavetilo koje je veliko more, i zeleni
Karmel tamo u dnu. Sada ne vidimo nego samo malo. Horizont
se je suzio i jos vise ce se suzivati dok ne nestane u dnu doline.
Isto se dogada onome koji se spusta u duhu umjesto da se
uspinje. Uvijek postaje sve ogranicenija njegova krepost i
mudrost, i sve suienije njegovo prosudivanje dok ne dode na
nisticu. I tada je ucitelj duha mrtav za svoje poslanje. Vise ne
razlikuje i vise ne vodi. On je lesina, i moie pokvariti kao sto je i
sam iskvaren. Silaienje katkada privlaCi, gotovo uvijek privlaci,
jer su dolje zadovoljstva sjetila. I mi silazimo u dolinu da
nademo hranu i odmor. Ali ako je to potrebno nasem tijelu, nije
nuino zadovoljiti sjetilnu ceinju i lijenost duha spustajuh se u
doline moraine i duhovne sjetilnosti. Samo jednu dolinu je
dopusteno dirnuti: onu poniznosti. Jer u ovu i sam Bog silazi da
8
21 2. Prema Gabaonu 143
zahvati ponizni duh i uzdigne ga k Sebi. Tko se ponizuje, bit ce

uzvisen. Svaka druga dolina je smrtonosna jer udaljuje od
Neba.«
»Zbog ovoga si me zvao, Ucitelju?«
»Zbog ovoga. Mnogo si govorio s omma koji su te
pi tali.«
»Da, mJe to zasluzivalo. Razumom su tuplji od
magaraca. «
»I Ja sam htio staviti jednu misao tamo gdje je sve
propalo. Da bi ti mogao hraniti svoj duh.«
Juda ga gleda smeten. Ne zna da Ii je to dar iii ukor.
Drugi, koji nisu zapazili govore Iskarijota s onima koji su ih
slijedili, ne shvaeaju da Isus kori Judu zbog njegove oholosti.
A Juda radije razborito prebacuje razgovor na drugo
podrucje i pita: »UCitelju, sto Ti mislis? Oni Rimljani, kao i
eovjek iz Petre, hoce Ii ikada doCi do tvoje Nauke, oni koji SU
imali tako ograniceni kontakt s Tobom? I onaj Aleksandar?
Otisao je .. . Necemo ga vidjeti vise. I ovi takoder. Reklo bi se da
je u njima neko instinktivno traZenje istine, ali su sve do grla
uronjeni u poganstvo. Hoce li ikada uspjeti ostvariti nesto
dobra?«
»Hoces reci naci Istinu?«
»Da. Ucitelju.«
»A zasto ne bi trebali uspjeti?«
»Jer su grje5nici.«
»Zar su samo oni grjesnici? Zar ih nema i medu nama?«
»Mnogo, dopustam. Ali upravo kafom da ako smo mi,
vec vijekovima hranjeni mudroscu i istinom, grjesnici i ne
uspijevamo postati pravedni i sljedbenici Istine koju Ti
predstavljas, kako Ce oni to moci uciniti, koji SU zasiceni
necistocama? ((
»Svaki eovjek mofo uCiniti da dostigne i posjeduje
Istinu, to jest Boga. Ma kakva bila tocka od koje krene da <lode
k njoj. Kada nema oholosti pameti i iskvarenosti tijela, nego

iskreno traienje Istine i Svjetla, Cistoea cilja i ceinja za Bogom,
stvorenje je sigurno na putu Boijem. «
»Oholost pameti... i iskvarenost tijela... UCitelju ...
onda ... «
»Nastavi svoju misao kojaje dobra.«
Juda okolisa, zatim ka.Ze: »Onda oni ne mogu dostici
Bogajer su iskvareni.«
»Nisi to htio reCi, Judo. Zasto si usutkao svoju misao i
svoju savjest? Oh! Kako je tesko da se eovjek uzdigne Bogu! A
najveea zapreka je u njemu samomu jer ne zeli priznati i
razmisljati o samome sebi i o svojim manama. Doista i Sotonaje
oklevetan rnnogo puta, bacajuci na njega svaki uzrok duhovne
propasti. Jos vise je oklevetan Bog kojemu se pridjevaju svi
dogadaji. Bog ne krnji ljudsku slobodu. Sotona ne mofo
nadvladati volju koja je ucvrscena u Dobru. Uistinu vam kaiem
da sedamdeset puta na sto covjek grijesi svojom voljom 9. I - na
to se ne misli ali je tako - i ne ustaje iz grijeha }er izbjegava
ispitati se, i ako se savjest, po nepredvidenom pokretu, uspravi u
njemu i izvikuje istinu koju on nije htio razmisljati, covjek gusi
taj krik, unistava ta} lik, strog i bolan, koji se uspravlja pred
razumom, na silu mijenja svoju misao koja je pod utjecajem
optuiujuceg glasa i ne ieli reCi, na primjer: "Ali onda mi, ja, ne
moiemo dostiCi Jstinu }er imamo oholost pameti i iskvarenost
tijela ". Da, uistinu, medu nama se ne ide prema putu Boijem jer
je medu nama oholost pameti i iskvarenost tijela. Oholost koja
se doista takmiCi s onom sotonskom, toliko da se osuduju i
spreeavaju Boija djelovanja kada su suprotna interesima ljudi i
partija. I ovaj grijeh ucinit ce mnoge u Izraelu vjecnim
osudenicima. «
»Ali ipak nismo svi takvi.«
9
»Ne. Ima jos dobrih duhova, i u svakom drustvu. Brojniji

su medu poniznima u narodu nego medu ucenima i bogatima.
Ali ih ima. Ali koliko ih ima? Koliko, obzirom na ovaj narod
Palestine kojega gotovo tri godine evangeliziram i obdarujem
dobrocinstvima i za koga se zrtvujem? Ima vi~e zvijezda u
oblacnoj noci nego Ii duhova voljnih da dodu u moje
Kraljevstvo u Izraelu.«
»A pogani, oni pogani, hoce Ii doci?«
»Ne svi, ali mnogi. Takoder i medu mojim samim
ucenicima nece svi biti ustrajni sve do kraja. Ali ne budimo
zabrinuti za plodove koji sagnjili padaju s grane! Nastojmo, dok
se moie, da ne sagnjiju, sa slatkostu, s cvrstotom, s ukorom i
oprastanjem, sa strpljivostu i ljubavlju. Kasnije, kada oni kaiu
"ne" Bogu i brai:i koja ih iele spasiti i bace se u naruCje Smrti, i
Sotone, umirui:i nepokajani 10, naklonimo glavu i prikaiimo
Bagu svoju bol §to ga nismo mogli razveseliti tom dufom
spasivsi je. Svaki uCitelj pozna takve neuspjehe. I oni su takoder
korisni. Da mrtve oholost uCitelja du§a i da iskufoju njegovu
ustrajnost u sluibi. Poraz ne smije izmoriti volju odgojitelja
duha. Nego naprotiv potaknuti ga da ubudute Cini vise i bolje. «
»Zasto si rekao desetniku da ces ga vidjeti na brdu?
Kako to znas? «
Isus gleda Judu dugim i neobicnim pogledom,
pomijesanim faloscu i smijeskom ujedno, i kafo: »Jer ce biti
jedan od prisutnih pri mojem uznesenju i reci ce velikom
ucitelju Izraela 1I jednu strogu rijec istine. I od tog casa ce
10
vidi, u sv. II: pogl. 12, bilj . 4; pogl. 60, bilj. 3; pogl. 76, bilj . 6;
pogl. 93, bilj. 9; pogl. 93, bilj. 5; sv. III: pogl. 52, bilj. 11; sv. V: pogl. 50,
bilj . 2.
11
Gamaliel kako se zakljucuje takoder iz slijedeceg odlomka. Vidi
obzirom na ovog velikog doktora i utitelja sv. Pavla: Dj 5,34-39; 22,3. Prema
ovom Djelu Gamaliel je bio ucitelj takoder i sv. Stjepana. Rimski martirologij
3. kolovoza povezuje Stjepana i Gamaliela i obojici dodijeljuje naslov
zapoceti nJegov sigumi put prema Svjetlu. Ali evo nas u

Gabaonu. Petre, idi s drugom sedmoricom navijestiti me.
Govorit cu odmah da mogu otpustiti one koji me slijede iz
susjednih mjesta. Drugi ce ostati sa Mnom sve do poslije subote.
Ti, Judo, ostani zajedno s Matejem, Simunom i Bartolomejem.«
(Ja nisam prepoznala u desetniku /dekurionu/ nijednog od vojnika

prisutnih pri Razapinjanju. Ali trebam takoder reci da zauzeta pazljivim
prornatranjem mojega Isusa nisam ih mnogo prornatrala. Za mene su bili
grupa vojnika postavljenih u slu:lbu. Nista vise. Nadalje, kada bih ih bila
mogla bolje prornatrati jer »je sve bilo zavrseno«, svjetlo je bilo takvo ne-
svjetlo da se moglo prepoznati samo dobro poznata lica. Mislim ipak, zbog
Isusovih rije~i, da je to onaj vojnik koji ka:le Gamalielu neke rije~i kojih se
ne sjeeam i koje ne mogu kontrolirati jer sam sama i ne mogu nikoga zamoliti
da mi dade bilje:lnicu Muke.)
svetog: "U Jeruzalemu na5asce sv. Stjepana Prvomu~enika, i svetih

Garnaliela ... kako je ... bo:lanski objavljeno. Za vrijeme cara Honorija ... "
147
213. UGABAONU
U Gabaonu.
U proljece, ljeti i u jeseni Gabaon, postavljen na tjeme

blagog i niskog, osamljenog brda u veoma bogatoj dolini, mora
biti grad otmjen, prozracan i s veoma lijepim pogledom.
Njegove bijele kuce gotovo se skrivaju u zelenilu stabala
zimzelenog lis6a, svake vrsti, pomijefanih sa stablima sada
ogoljelih od godisnjeg doba, ali koji u dobrom razdoblju moraju
preobraziti brdo u oblak lakih latica i kasnije u trijumf plodova.
Sada, u sivilu zime, pokazuje obronke prugaste po golim
trsovima i sivim maslinama, iii sarene po golim vockama tamnih
deb la. lpak je lijep i prozracan, i oko pociva na obroncima brda i
. .
na izoranoJ ravmct.
Isus ide prema prostranom zdencu ili eatrnji koja me
donekle sjeca zdenca Samarijanke ili takoder En Rogela i jos
takoder rezervoara kraj Rebrona.
Tu je mnogo naroda. Naroda koji se zuri uzeti rnnogo
vode za vec blisku subotu, naroda koji obavlja zadnje poslove,
naroda koji, buduci da je vec zavrsio svoje poslove, vec
zapocinje subotnji odmor.
Posred njega je osam apostola koji navijestaju Ucitelja i
koji su vec postigli uspjeh jer vidim da nose bolesnike i da se
sabiru prosjaci i da drugi narod dolazi iz ku6a.
Kada Isus stavlja nogu u prostor gdje je zdenac, euje se
mrmosanje koje se pretvara u zajednicki poklik: »Rosana,
Rosana! Medu nama je Sin Davidov! Blagoslovljena Mudrost
koja dolazi tamo gdje je dozivana!«
»Blagoslovljeni vi koji je znate primiti. Mir! Mir i
blagoslov.« I odmah ide prema bolesnicima i hromima ili zbog
nesrece ili zbog bolesti, prema uvijek prisutnim slijepcima ili
koji su na putu da to postanu i ozdravlja ih.

Lijepo je cudo jednog malog mutavca kojega mu majka

prufa plaeuci i kojega Isus ozdravlja poljupcem na usta, i koji
upotrebljava rijec danu mu od Rijeci da izvikuje dva najljepfa
imena: »lsuse! Mama!«, i iz ruku majke koja gaje drfala visoko
iznad mnostva, baca se u ruke Isusa ovijajuci se oko njegova
vrata dok ga Isus ne vrati sretnoj majci koja tumaci Isusu kako
je ovaj njezin prvorodenac, odreden u srcu roditelja da bude
levit jos prije nego se rodio, i kako ce sada to moci bi ti jer je bez
mane: »Nisam ga za sebe trazila od Gospodina zajedno sa
svojim mufom Joakinom, nego da sluzi Gospodinu. I nisam
tra.Zila za njega da progovori da bi me zvao majkom i da bi mi
govorio dame ljubi. Njegove oci i njegovi poljupci to SU mi vec
govorili. Ali sam to tra.Zila da bi mogao, kao janje bez mane, biti
posve prikazan Gospodinu da hvali njegovo Ime.«
Na sto Isus odgovara: »Gospodin je cuo rijec njegove
duse jer On, kao majka, od osjeeaja cini rijeci i Cine. Ali je
dobra bila tvoja zelja i Svevisnji ju je primio. Sada odgajaj svoje
dijete za savrsenu hvalu da bude savrsen u slufonju Gospodina.«
»Da, Rabbi. Ali reci mi Ti sto trebam ciniti.«
»UCini da ljubi Gospodina Boga svim svojim bicem i
sama od sebe ce u njegovom srcu procvjetati savrsena hvala i bit
ce savrsen u slufonju svom Bogu.«
»Dobro si rekao, Rabbi. Mudrost je na tvojim usnama.
Govori, molim te, svima nama«, kafo jedan ugledni Gabaonac
koji se dogurao sve do Isusa i zatim ga zove u sinagogu.
Zacijelo je odgovoran za sinagogu.
Isus se upueuje prema njoj, slijeden od svih, i buduci da
je nemoguce uciniti da u nju udu svi iz grada i oni koji su dosli s
Isusom, Isus prihvaca savjet upravitelja sinagoge da govori s
njegove kucne terase koja je uz sinagogu. Kuta siroka i niska,
ovijena s dvije strane otpomim zelenilom jednog redajasmina.
I Isusov glas, sna.Zan i skladan, siri se smirenim zrakorn
veceri koja se spusta i rasprostranjuje se trgom i trima ulicarna
213. U Gabaonu 149
koje u njega ulaze, dok malo more glava stoji s uzdignutim

licem i slusa.
»Zena vasega grada koja je foljela rijec za svoje dijete,
ne iz folje da euje s usana sina slatke rijeCi, nego da bi bilo
sposobno za sluzbu Bozju, sjeea me jedne druge daleke rijeci
koja je istekla s usana jednog velikog eovjeka ovoga grada.
Ovoj, kao i onoj vase fone, Bog je udovoljio jer je u obadvjema
vidio trafonje pravednosti, pravednosti koja bi trebala biti u
svim molitvama da bi kod Boga nasle prihvaeanje i milost. Sto
je potrebno za vrijeme zivota da bismo poslije zadobili vjecnu
nagradu, pravi Zivot bez kraja u blatenstvu bez kraja? Treba
ljubiti Gospodina citavim svojim bicem i blifojega kao sebe
samoga. I to je najpotrebnije da bismo imali Boga za prijatelja i
dobili od Njega milosti i blagoslove. Kada je Salomon postao
kralj, poslije smrti Davida, preuzeo je stvamo kraljevstvo, uspeo
se u ovaj grad gdje je prinio veliku zrtvu brojnih zivotinja. I one
noci mu se ukazao Svevi5nji govoreci mu: "Trazi ono sto folis
od Mene" 1• Velika dobrota sa strane Bozje. I velika kusnja sa
strane eovjeka. Jer svakom daru odgovara velika odgovornost
od onoga koji ga prima, tim veta odgovornost Cim je veti dar. I
ovo je kusnja koji je stupanj izgradnje postigao duh. Ako duh
obdaren od Boga umjesto da se usavrsuje silazi prema
materijalnosti, on je pao na ku§nji i time pokazuje da nije
izgraden iii da je tek djelomicno izgraden. Dvije su stvari koje
su pokazatelji duhovne vrijednosti covjeka: njegov naCin
pona§anja u radosti i pona§anja u boli. Samo onaj tko je
izgraden u pravednosti zna biti ponizan u slavi, vjeran u radosti,
zahvalan i postojan i onda kada je postigao (sto je traiio) i kada
ne ieli vise nista. I zna biti strpljiv i ustrajati u ljubavi svoga
Boga kada ga patnje napadaju, jedino tko je stvarno svet. «
1
D2, vidi: 2 Ljet 1, 1-12. Vidi takoder: 3 Kr 3,4-15 (i: Mudr 8,17-
9,18)
»Ucitelju, mogu li pitati nesto?«, kafo jedan iz Gabaona.

»Govori.«
»Sve je istina sto kaZes. I ako sam dobro razumio, Ti
hoces reci da je Salomon sretno nadisao kusnju. Ali je poslije
sagrijesio. Sada mi kazi: zasto mu je Bog iskazao tolika
dobrocinstva ako je poslije trebao sagrijesiti 2? Svakako da je
Gospodin znao za buduci grijeh kralja. I zasto mu je onda rekao:
"TraZi od mene sto hoces"? Da li je to bilo za njega dobro iii
zlo?«
»Uvijek dobro, jer Bog ne Cini zlih Cina.«
»Ali Ti si rekao da svakom daru odgovara jedna
odgovomost. Dakle, buduci da je Salomon trazio i dobio
mudrost...«
»lmao je odgovomost da bude mudar, ali nije bio, folis
reci . Istina je. I Ja ti kaZem da je zacijelo ovo njegovo
pomanjkanje u mudrosti bilo kaznjeno i s pravom. Ali cin Bozji
da mu je dao zatraZenu mudrost je bio <lobar. Dobar je bio
takoder cin Salomona sto je zatrazio mudrost a ne druge
materijalne stvari. A buduci da je Bog Otac i Pravednost, u easu
pogreske oprostio je veliki dio pogreske, znajuci da je grjefoik
jednom ljubio Mudrost vise od bilo koje stvari i stvorenja. Jedan
cin je umanjio drugi cin. Dobar cin ucinjen ranije prije grijeha
ostaje i vrijedi za oprostenje, ali onda kada se grje§nik kaje
poslije grijeha 3. Stoga vam kaZem da ne propustite da vam
pobjegne prigoda da cinite dobra djela, da bi stajala kao novae
za naplatu vasih grijeha kada, po milosti Bozjoj , za njih se
pokajete.
Dobri cini, makar izgledali prosli i zato se mote
pogresno misliti da ne djeluju vise u nama poput kvasca
2
vidi: 3 Kr 11
3
Tvrdnja tocna, duboka, jasna: kao uostalom citav govor u koji je
umetnuta.
213. UGabaonu 151
stvarajuci nove poticaje i snage za dobre stvari, ipak su uvijek

aktivni, pa makar samo po sjeeanju koje izlazi iz dubine
potistene duse i budi eefoju za vremenom kada smo bili dobri.
Cefoja je cesto prvi korak na putu povratka Pravednosti. Ja sam
rekao da i casa hladne vode dana s ljubavlju Zednome ne ostaje
bez nagrade. Gutljaj vode je nista, kao materijalna vrijednost, ali
velikim ga cini ljubav. I ne ostaje bez nagrade. Katkada nagrada
moze biti povratak Dobru koje se oblikuje po uspomeni na onaj
cin, na rijeci ozednjelog brata, na osjeeaje ondasnjeg srca, srca
koje je davalo piti u ime Bozje i iz ljubavi. I evo kako se Bog,
po slijedu sjecanja, vraea, kao sunce koje svice poslije tamne
noci i sja na horizontu siromasnog srca koje gaje izgubilo i koje
se, ocarano zbog njegove neizrecive Prisutnosti, ponizuje i vice:
"Oce, sagrijesio sam! Oprosti. Ja Te ponovno ljubim".
Ljubav prema Bogu je mudrost. To je Mudrost nad
mudrostima jer tko ljubi sve zna i sve posjeduje. Ovdje, dok se
spusta vecer i vecemji vjetar cini da se najefo tjelesa u
haljinama i pomicu luci koje ste zapalili, Ja vam ne folim
govoriti ono sto vec znate: tocke iz Knjige mudrosti gdje je
opisano kako je Salomon zadobio Mudrost, i o molitvi koju je
izrekao da bi zadobio Mudrost. Ali kao uspomenu na mene
poticem vas da sa svojim sinagogom razmisljate te stranice da
vam budu siguran put. Knjiga Mudrosti trebala bi biti kodeks
duhovnog zivota. Kao majcinska ruka trebala bi vas voditi i
uvesti u savrseno poznavanje kreposti i moje nauke. Jer Mudrost
mi pripravlja putove i od ljudi "koji SU kratka zivota i
nesposobni da shvate sudove i zakone, slugu i djece sluzbenica
4
Bozjih" cini bogove Raja Bozjega.
Trazite najprije Mudrost da biste castili Gospodina i da
biste culi od Njega, u dan vjecnosti: "BuduCi da ti je to u srcu, a
4
A <umece> (Mudr 9) <,5. Vidi: Mudr 8, 17-9, 18; i: sv. VI, pogl.
155, bilj. 3.>
ms1 iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni duga zivota, ni

pobjede nad neprijateljima, nek ti je dana Mudrost" 5 to jest sam
Bog, jer Duh Mudrosti jest Duh Bozji. Trazite prije svega svetu
Mudrost i Ja cu vam je dati, a svaka druga stvar ce vam bi ti dana
i na nacin na koji je nitko od velikih svijeta ne moie zadobiti.
Ljubite Boga. Budite zabrinuti jedino da ga ljubite. Ljubite
svoga blifojega da biste castili Boga. Posvetite se sluzenju
Boga, njegovoj pobjedi u srcima. Obratite Gospodinu onoga koji
nije prijatelj Bozji. Budite sveti. Sabirite sveta djela za vasu
obranu protiv mogucih slabosti stvorenja. Budite vjemi
Gospodinu. Ne kritizirajte ni zive ni mrtve. Ali prisilite se da
nasljedujete dobre, i trazite u Gospodina milosti ne radi vase
zemaljske radosti nego radi radosti Bozje, i bit ce vam dane.
Idimo. Sutra cemo moliti zajedno i Bog ce biti s nama.«
I Isus ih blagoslivlje, otpustajuCi ih.
5
A <umece> (lz Ljetopisa - knjiga 2, pogl. l <, 11-12>
153
214. VRACAJUCI SEU JERUZALEM
Vraeajuci se u Jeruzalem.
Vlafan i hladan vjetar ceslja stabla na brdu i gura prema

nebu gomile sivih oblaka. Svi zaogmuti svojim teskim
plastevima, Isus s dvanaestoricom i sa Stjepanom silaze iz
Gabaona na put koji vodi prema dolini. I govore medusobno dok
je Isus, uronjen u jednu od svojih sutnji, daleko od onoga sto ga
okrufoje. I tako ostaje dok, do5avsi na jedno raskrsce na
polovici obronka, iii eak gotovo na dnu brda, kaze: »Uzmimo
ovaj put i idimo u Nobu.«
»Kako? Zar se ne vraeas u Jeruzalem?«, pita ISkarijot.
»Nobe i Jeruzalem su gotovo jedna stvar, za onoga koji
je navikao mnogo hodati. Ali ja radije zelim biti u Nobi. Da Ii ti
je krivo?«
»Oh! Ucitelju! Za mene ovdje iii tamo ... Vise mi je fao
da si Ti, u mjestu koje Ti je tako naklono, ostao tako malo. Vise
si govorio u Beteronu koji Ti zacijelo nije bio prijateljski.
Trebao si uciniti suprotno, cini mi se. Nastojati sve vise privuci
sebi gradove koje osjeeas da su Ti skloni, uCiniti od njih ...
protuoruzje protiv gradova kojima gospodari onaj koji Ti je
neprijatelj. Znas Ii kakvu vrijednost imaju gradovi bliski
Jeruzalemu koji su na tvojoj strani? Konacno, Jeruzalem nije
sve. I druga mjesta mogu imati vrijednost i utjecati, svojom
vrijednoscu, na htijenje Jeruzalema. Kraljevi, opcenito, budu
proglaseni takvima u najvjemijim gradovima i kada je
proglasenje obavljeno onda i drugi to prihvate ... «
»Kada se ne suprotstave i tada nastaju bratoubilacki
ratovi. Ne vjerujem da Mesija foli zapoceti svoje Kraljevstvo s
jednim unutamjim ratom«, kaze Filip.
»Ja bih folio samo jedno: da ono zapocne u vama s
pravim gledanjem. Ali vi jos ne vidite pravo .. . Kada cete dakle

razumjeti?«
OsjeeajuCi da je mozda ukor ono sto ce slijediti, ISkarijot
postavlja pitanje: »Zasto si dakle ovdje u Gabaonu govorio tako
malo?«
»Radije sam izabrao slu5ati i odmoriti se. Ne shvaeate 1i
da i Ja trebam odmora?«
»Mogli smo se zaustaviti i usreciti ih. Ako si tako
umoran zasto si se stavio na put?«, pita Bartolomej.
»Nisam umoran u udovima. Nemam potrebe stajati i dati
odmora njima. Moje srce je umomo, koje treba odmora. I Ja
nalazim odmor gdje nadem ljubav. Vjerujete li mozda da sam ja
neosjetljiv na toliku mrfoju? Da me odbacivanja ne faloste?
Vjerujete li dame zavjere protiv Mene ostavljaju neosjetljivim?
Da izdaje onoga koji mi se pricinja prijateljem, a u stvari je
dousnik mojih neprijatelja, stavljen meni uz bok da ... «
»Ne bilo to nikada, Gospodine! I ne smijes na to niti
posumnjati. Govoreci tako Ti nas vrijedas!«, protestira ISkarijot
s falosnim nezadovoljstvom koje je vece od onog kod svih
drugih, makar svi protestiraju govoreci: »Ucitelju, Ti nas tim
rijecima falostis, Ti sumnjas u nas!« I Jakov Zebedejev, nagao,
usklikne: »Ja Te pozdravljam, UCitelju, i vracam se u
Kafamaum. Sa slomljenim srcem. Ali odlazim. I ako ne bude
dosta u Kafamaum, ici cu s i ribarima Tira i Sidona, otici cu u
Cintium, otici 6u bilo gdje. Ali tako daleko da ne bude moguce
da Ti mofos pomisliti da Te ja izdajem. Blagoslovi me za ovaj
put!«
Isus ga zagrli govoreci: »Mir, moj apostolu. Ima mnogo
onih koji se nazivaju mojim prijateljima, niste vi sami.
Ofaloscuju te, ofaloscuju vas moje rijeci. Ali u Cija srca mogu
uliti tjeskobe i traZiti utjehu ako ne u srca svojih milih apostola i
vjemih ucenika? Trazim u vama dio zajednistva koje sam
214. VracajuCi se u Jeruzalem 155
ostavio da sjedinim ljude: zajednistvo s mojim Ocem na Nebu 1;

i kaplju ljubavi koju sam ostavio iz ljubavi prema ljudima:
ljubav moje Majke. Traiim ih kao moju podrsku. Oh! gorak val,
neljudski tereti nadilaze i pritiscu moje srce, Sina eovjecjega! ...
Moja Muka, moj Cas2, uvijek je sve puniji ... Pomozite mi da je
podnesem i daje izvrsim .. . jer je tako bolna!«
Apostoli se gledaju potreseni dubokom boli koja drhti u
rijecima Ucitelja, i ne znaju sto uciniti nego se priljubiti uz
Njega, gladiti ga, ljubiti ga... i istovremeni je poljubac Jude
zdesne, a Ivana slijeve strane lsusova lica koji spusta kapke
pokrivajuCi oci dok ga ljube Juda ISkarijot i Ivan ...
Nastavljajuci hodom i lsus moz.e zavrsiti svoju misao:
»U tolikoj tuzi moje srce traii mjesta gdje nalazi ljubav i
pocinak. Gdje, umjesto da govori suhom kamenju iii lukavim
zmijama iii rastresenim leptirima, moz.e slusati rijeci drugih
srdca i utjesiti se jer ih osjeea iskrenima, ljubeznima,
pravednima. Gabaon je jedno od tih mjesta. Nisam u njega
nikada dosao. Ali sam nasao uzorano i posijano polje od
izvrsnih Bozjih radnika. Onaj nadstojnik sinagoge! Dofao je
prema Svjetlu, ali je vec bio svijetli duh. Sto mofo uciniti <lobar
sluga Bozji! Gabaon nije zacijelo iskljucen od prijetnji onoga
koji me mrzi. Nabacivanja i potkopavanja bit ce i tamo
pokusana. Ali on ima predstojnika sinagoge koji je pravedan i
otrovi Zia gube svoje otrovno djelovanje u njemu. Vjerujete Ii
mozda da mi je ugodno uvijek ispravljati, ocjenjivati, i koriti?
Mnogo slade mi je moCi reci: "Ti si shvatio Mudrost. Nastavi
svojim putem i budi svet", kako sam rekao predstojniku
sinagoge u Gabaonu.«
»Hocemo Ii se onda vratiti?«
1
Yidi, SY. II: pogl. 90, bilj . 5; sv. V: pogl. 30, bilj . 9 i pogl. 34, bilj,
8; sv. VI : pogl. 94, bilj. 6.
2
Yidi: SY. VI, pogl. 155, bilj . 7.
»Kada Otac <lade da nadem mjesto mira Ja u tom uzivam
i blagoslivljem Oca svoga. Ali nisam dosao zbog toga. Do8ao
sam da obratim Gospodinu grjesna mjesta i one koji su daleko
od Njega. Vidite da bih mogao stajati u Betaniji a ne stojim.«
»Takoder i da ne skodis Lazaru.«
»Ne, Juda Simunov. I kamenje znade da mi je Lazar
prijatelj. Stoga bi bilo beskorisno da stavljam branu mojoj folji
za okrepom Ali je radi ... «
»Radi Lazarovih sestara, posebno radi Marije.«
»Ni zato, Juda Simunov. I kamenje zna da me ne
uznemiruje bludnost tijela. Gledaj da medu mnogim optuzbama
koje su dignute protiv mene prva koja je pala je bila ova, jer i
najzadrtiji moji protivnici su shvatili da braniti je znaci razotkriti
njihovu naviku laZi. Nitko medu postenima ne bi vjerovao da
sam Ja senzualan. Senzualnost moie imati privlaCivost jedino za
one koji se ne hrane nadnaravnim i koji se strase irtve. Ali za
onoga koji se odluCi na irtvu, za onoga tko je irtva, kakvu
privlaCivost hate§ da ima uiivanje odjednoga sata? Uiivanje za
duse irtve posve je u duhu i aka imaju tijelo ono nije vise ad
haljine. Mislis Ii da haljine koje odijevamo imaju osjecaje?
Jednako je i tijelo za one koji iive ad duha: haljina, i nista vise 3.
Duhovni covjek je pravi nadcovjek jer nije rob sjetila, dok je
materijalni covjek jedna ne-vrijednost, prema pravom
dostojanstvu covjeka, jer ima zajednicko sa iivotinjom mnoga
nagnuca, i cak je niii ad nje koja ga nadilazi jer ad iivotinjskog
nagona Cini manu koja ga snizuje. «
Juda smeten grize usnice, zatim kafo: »Da. I zatim,
3
Natin izrafavanja metaforitki i mistieni, koji pak ne isk1jufoje da
tije1o bude u stvamosti vise od jednostavnog odijela, nego jedan sastavni dio
1judske naravi, prornatrane specifieno i individualno. Nije se drugatije
izrafavao sv. Pavao kada, potituci nas1ovnike svojih pisama da se obuku u
Krista iii tvrdeci da SU se obukfi U Krista, tvrdi da krstenici vec postajujedno
u Kristu. Vidi : Rim 13,11-14; Gal 3,23-29; Ef4,17-24; Kol 3,5-15
214. VratajuCi se u Jeruzalem 157
uostalom, vise ne bi mogao skoditi Lazaru. Za kratko ce ga smrt

izvuci izvan svake pogibli osvete ... I onda zasto cesce ne ides u
Betanij u? «
»Jer nisam dosao uzivati nego obraeati. Vee sam ti
rekao.«
»Ali ... Tise radujes da imas sa Sobom svoju braeu?«
»Da. Ali je takoder istina da nisam pristran prema njima.
Kada se trebamo odvojiti da se nade mjesto u kucama, oni
opcenito ne ostaju kod Mene, nego ostajete vi. To je zato da vam
dokaiem da u oCima i pameti onoga koji se predao otkupljenju,
tijelo i krv nemaju vrijednosti, nego jedino oblikovanje srdaca i
njihovo otkupljenje ima vrijednost. Sada idemo u Nobu i vratit
cemo se i rasporediti za spavanje. I Ja cu zadrfati tebe sa Mnom
i zadrfat 6u Mateja, Filipa i Bartolomeja.«
»Jesmo Ii moZda manje odgojeni? Posebno ja, kojega
uvijek zadrfavas sa Sobom?«
»Tisi to rekao, Juda Simunov.«
»Hvala, Ucitelju. Shvatio sam«, kaze sa srdzbom slabo
potisnutom.
»I ako si shvatio zasto se ne potrudis da se odgojis?
Vjerujes Ii mozda da bih, zbog toga da te ne rafalostim, J a
mogao lagati? Mi smo, uostalom, medu braeom, i ne smiju biti
predmet ruganja nedostaci jednoga iii potistenosti da smo
opomenuti pred drugima koji vec naizmjence znaju u cemu
grijese pojedina braca. Nitko nije savrsen, Ja vam kazem. Ali i
medusobne nesavrsenosti, tako bolne za pogled i za podnosenje,
trebaju biti uzrok da popravimo sami sebe da ne poveeamo
medusobno nezadovoljstvo. I, vjeruj mi, Judo, ako te i Ja vidim
onakvog kakav jesi, nitko, pa ni tvoja majka, ne ljubi te kao Ja i
ne nastoji te uciniti dobrim kao tvoj Isus.«
»Ali me medutim koris i ponifavas i to pred jednim
ucenikom.«
»Je Ii to prvi put da te pozivam na pravednost?« Juda
suti. »Odgovori, kaiem!«, kafo Isus zapovjednim nacinom.

»Ne.«
»I koliko puta sam to javno ucinio? Mofos li reCi da sam
te osramotio? Ili trebas reCi da sam te pokrivao i branio?
Govori!«
»Branio si me, istinaje. Ali sada... «
»Ali sada je za tvoje dobro. Tko gladi mesnog sina,
poslije ce morati vezivati rane, kaie poslovica. A jedna druga
poslovica kaie da konj koji nije ukrocen postaje neupravljiv, a
sin prepusten samome sebi, pogibeljno celjade4 .«
»Ali zar sam ti ja sin?«, pita Juda dok njegovo lice
mijenja mrki pogled u kajanje.
»Da sam te rodio ne bi mogao biti vise. I raskinuo bi
svoju nutrinu da ti dam svoje srce i ucinim te kakvim te folim ... «
Juda dozivljava jedan od svojih povrataka... i iskren,
pravo iskren, baca se u Isusov narueaj vicuci: »Ah! ja te ne
zasluzujem! Ja sam davao 5 i ne zasluzujem te! Odvise si <lobar!
Spasi me, Isuse!«, i place, stvamo place bolnim placem srca
uznemirenog ne od dobrih stvari i zbog njihova kontrasta s
griznjom savjesti daje rafalostio onoga koji ga ljubi.
4
vidi: Prop 30,7-8
5
159
215. »JA SAM DOBRI PASTIR.« 1
Ja sam Pastir dobri (Ivan 9,35-41 i 10,1-21)
Isus, u8avsi u grad kroz Herodova vrata, prolazi njime

usmjerujuci se prema Tiropeju i cetvrti Ofela. ·
»Hocemo Ii poCi u Hram?«, pita ISkarijot.
»Da.«
»Pazi na ono sto cinis!«, upozoravaju ga rnnogi.
»Zaustavit cu se samo za vrijeme molitve.«
»Zadrfat ce te. «
»Ne. UCi cemo kroz sjevema vrata i iziCi kroz juzna i
nece imati vremena da se organiziraju da bi mi skodili. Osim da
je uvijek iza mojih leda netko koji bdije nada rnnom i ukazuje.«
Nitko ne odgovara i Isus nastavlja prema Hramu koji se
pokazuje na vrhu brda, kao sablasan u zeleno-fotom svjetlu u
tom olovnom zimskom jutru, u kojem je izlazece sunce samo
spomen koji se nastoji drfati prisutnim trafoci da se otvori
prolaz kroz teske oblake. Uzaludan napor! Radosni sjaj zore nije
sveden nego u blijedi odraz nestvamog fotila, ne jednolienog
nego kao mrlje pomijesane s tonovima olova sa zelenim
venama. I pod tim svjetlom mramori i zlata Hrama izgledaju
blijedi, falosni, rekla bih turobni kao rusevine koje se izdifo iz
jednog predjela smrti.
Isus ga upomo gleda uzlazeCi prema zidinama. I gleda
lica jutamjih putnika. Vecim dijelom skrornni narod: vrtlari,
pastiri s malim zivotinjama za klanje, sluge iii kueanice
usmjerene trfoicama. Sav narod koji odlazi sutke, ovijen u
plaSteve, malo pognut da se obrani od jakog jutamjeg vjetra.
215 . Napisano 25. listopada 1946. A, 9374-9393

1
Terna dobrog pastira, u sebi ili u suprotnosti sa zlim pastirirna,
uvijek u nadnaravnom smislu, ~esto je obradivana u Bibliji. Vidi, na prinijer:
Ps 12; Iz 40,9-11 ; 56,9-12; Jr 23,1-4; Ez 34; Zah 11 ,4-17; 1Pt5,1-4
Takoder i lica izgledaju bijeda od onoga kako su redovito lica te

rase. Ta neobicna svjetlost ih cini tako zelenkastima iii gotovo
bisemima u okrugu bojadisanih tkanina plasteva, zacijelo ne
prikladnima da svojom zelenom, zivom ljubieastom,
intenzivnom fotom bojom, bace ruzieaste odraze na lica. Netko
pozdravlja Ucitelja, ali se ne zaustavlja. Nije prikladan sat.
Prosjaka jos tu nema da bi na raskrs6ima i ispod lukova koji
svako malo pokrivaju ulice izvikivali tufne vapaje. Sat i
godisnje doba pogoduju slobodi, za Isusa, da ide bez zapreke.
Evo ih na zidinama. Ulaze. ldu u Trijem Izraelaca. Mole
dok jedan zvuk truba, rekla bih od srebra po njihovoj boji,
navijesta zacijelo nesto vafoo sireci se brdom, dok se miris
tamjana blago siri nadilazeci svaki drugi miris manje ugodan
koji se mofo osjetiti na vrhu Morije, zapravo je neprestano,
rekla bih: naravni miris mesa koje se ubija i pali na vatri,
paljenog brasna, goruceg ulja koji se gore uvijek zaustavlja, vise
manje jak ali je uvijek prisutan u trajnim zrtvama paljenicama.
Odlaze drugim smjerom i poCinju biti zapafoni od prvih
pohoditelja Hrama, od pripadnika Hramu, od mijenjaea novaca i
prodavaea koji montiraju svoje stolove i svoje ogradene
prostore. Ali ih je veoma malo i iznenadenje je takvo da ne
znaju reagirati. Medu sobom izmjenjuju rijeci eudenja:
»Vratio se je! «
»Nije otisao u Galileju kako su govorili.«
»Ali gdje je bio skriven te nije naden m na kakvom
mjestu?«
»Zeli ih zaista izazvati.«
»Kakav ludak!«
»Kakav svetac!«, i tako dalje, prema raspolofonju
pojedinaca.
lsus je vec izvan Hrama i silazi prema ulici koja ide
prema Ofelu, kad Ii, na krifanju dvaju putova koji vode na Sion,
susretne slijepca od rodenja, pred kratko ozdravljenog, koji
215. »Ja sam dobri Pastir« 161
natovaren kosarama punim mirisnih jabuka ide veseo, saleci se s

drugim mladicima jednako naprcenim, koji idu u smjeru
suprotnom od njega.
MoZda bi mladicu profao nezapafon taj susret jer ne
poznaje lica Isusa i lica apostola. Ali Isus pozna lice cudesno
ozdravljenog. I zove ga. Sidonija, zvani Bartolmaj, se okrece i
gleda upitno visokog i velieanstvenog eovjeka, makar je obucen
skromno, koji ga zove imenom iduci premajednoj uliCici.
»Dodi amo«, nareduje Isus.
Mladic se priblifava bez odlaganja svoga tereta,
pogledava Isusa i, smatrajuci da foli kupiti jabuke, ka.Ze: »Moj
gospodar ih je vec prodao. Ali ih jos imam, ako hoces. Lijepe SU
i dobre. Donesene SU jucer iz vocnjaka Sarona. I ako kupis
mnogo, imat ces veliki popust, jer... «
Isus se smijesi difoci desnicu da zaustavi govorljivost
mladica. I kafo: »Nisam te zvao da kupim jabuke, nego da se
razveselim s tobom i s tobom blagoslovim Svevifojega koji ti je
udijelio milost.«
»Oh! da! Ja to trajno Cinim i za svjetlo koje vidim i za
rad koji mogu vrsiti, pomafoci svojem ocu i svojoj majci,
konacno. Nasao sam dobrog gospodara. Nije Zidov, ali je dobar.
Zidovi me nisu htjeli jer... jer znaju da sam bio izbacen iz
sinagoge«, ka.Ze mladic stavljajuci na tlo kosare.
»lzbacili SU te? Zasto? Sto si ucinio?«
»I a nista. Garantiram ti. Gospodin je ucinio. On je ucinio
da u subotu sretnem onog eovjeka koji se zove Mesija2 , i On me
je ozdravio, kako vidis. I zato su me izbacili.»
»Onda Onaj koji te je ozdravio u svemu nije ti uCinio
dobru uslugu«, iskusava ga Isus.
»Ne govori to, eovjece! Tvoja rijec je psovka! Prije
svega mi je pokazao da me Bog ljubi, zatim mi je dao vid ... Ti
2
ne znas sto znaCi "vidjeti" jer si uvijek vidio. Ali netko tko nije
nikada gledao! Oh!... To je ... Zajedno s vidom se imaju sve
stvari zajedno. Kaiem da kada sam progledao, tamo pokraj
Siloe, smijao sam se i plakao, ali od radosti, eh? Plakao sam
kako nisam plakao u nesreCi. Jer sam tada shvatio kako je velik i
kako <lobar Svevisnji. I zatim mogu zaraditi za zivot, i to fasnim
radom. I zatim ... - ovo je ono cemu se najvise nadam da
dobijem po primljenom eudu - nadam se da cu moci susresti
eovjeka koji se zove Mesija i njegovog ucenika koji me je ... «
»I sto bi onda ucinio?«
»Zelio bih ga blagosloviti. Njega i njegovog ucenika. I
folio bih reci Ucitelju, koji sigumo mora dolaziti upravo od
Boga, dame uzme za svoga slugu.«
»Kako? Zbog njega si u izopcenju, tesko nalazis posao,
mofos i vise biti kainjen i folis mu sluziti? Ne zna8 Ii da su
progonjeni svi oni koji slijede Onoga koji te je ozdravio?«
»Eh! znam! Ali On je Sin Bozji, tako se govori medu
nama. Koliko god oni gore (i daje znak prema Hramu) ne fole
da se to kaie. I zar ne vrijedi sve napustiti da se sluzi Njemu?«
»Vjerujes Ii dakle u Sina Bozjega i u njegovu prisutnost
u Palestini?«
»Ja vjerujem. Ali bih ga folio upoznati da vjerujem u
Njega ne samo razumom nego Citavim svojim bicem. Ako Ti
znas tko je i gdje se nalazi, kaii mi, da idem k Njemu i vidim ga,
i potpuno vjerujem u Njega, i sluzim mu.«
»Vidio si ga vec, i nije potrebno da ides k njemu. Onaj
koga vidis ovog fasa i koji s tobom govori, on je Sin Bozji.«
Ne bih mogla ustvrditi sa svom sigumoscu, ali mi se
ucinilo da je govoreci ove rijeci Isus imao veoma kratko
preobraienje, postajuci predivan i rekla bih sav u sjaju. Rekla
bih da je za nagraditi poniznog vjemika u Njega i utvrditi ga u
njegovoj vjeri, za vrijeme trajanja jednog bljeska, otkrio svoju
buducu ljepotu, folim reci onu koju ce uzeti poslije Uskrsnuea i
sacuvati u Nebu, svoju ljepotu proslavljenog ljudskog stvorenja,

proslavljenog tijela i sjedinjenog s neizrecivom ljepotom
Savrsenosti koja je njegova. Jedan tren, kaiem. Bljesak. Ali
polutaman ugao, kamo su se povukli na razgovor, ispod luka
ulicice, rasvjetljuje se neobicno nekom svjetloscu koja izlazi iz
Isusa i koji, ponavljam, postaje predivan.
Zatim se sve vraca kako je bilo prije, osim mladiea koji
je sada na zemlji, s licem u prahu, i koji se klanja govoreci: »Ja
vjerujem, Gospodine, moj Boie!«
»Ustani. Ja sam dosao na svijet da donesem svjetlo i
spoznaju Boga i da iskusam ljude i sudim ih. Ovo moje vrijeme
je vrijeme biranja, izbora i selekcije. Ja sam dosao da cisti srcem
i nakanom, ponizni, blagi, ljubitelji pravednosti, milosrda, mira,
oni koji plaeu i oni koji znaju dati razlicitim bogatstvima
njihovu stvamu vrijednost i koji vise cijene duhovna bogatstva
od materijalnih, da nadu ono za cim njihov duh cezne, i oni koji
bijahu slijepi, jer su ljudi podigli debele zidine da sprijece
Svjetlo, ili spoznaju Boga, da vide, i oni koji smatraju da vide da
postanu slijepi ... «
»Onda Ti mrzis veliki dio ljudi i nisi <lobar kako kaies da
jesi. Kada bi to bio, traiio bi da svi progledaju a onaj tko vec
vidi da ne postane slijep«, prekidaju ga neki farizeji nadosli s
glavne ulice i priblizivsi se s drugima, oprezno, iza leda grupe
apostola.
Isus se okrene i gleda ih. Nije zacijelo sada vise
preobrafon u divnu ljepotu! To je strogi Isus koji ostro gleda
svoje progonitelje svojim safimim pogledima, a njegov glas vise
nema zlatnu notu radosti, nego broncanu i kao glas bronce je
rezak i strog dok odgovara: »Nisam Ja koji folim da ne vide
istinu oni koji se u sadasnjosti protiv nje bore, nego su oni sami
koji stavljaju ploce pred svoje zjenice da ne vide. I postaju
slijepi po svojoj slobodnoj volji. A Otac me je poslao da dode do
razdiobe i da istinski budu poznati sinovi Svjetla i oni Tame, oni
koji hoce vidjeti i oni koji hoce da oslijepe.«

»Jesmo li mozda i mi medu slijepima?«
»Kada biste bili i kada biste traZili da vidite, ne biste
imali krivnje. Ali jer kafote: "Mi vidimo", a ne folite vidjeti,
time grijesite. Vas grijeh ostaje jer ne trazite da vidite, makar ste
slijepi.«
»A sto trebamo vidjeti?«
»Put, Istinu, Zivot. Slijepac od rodenja kao sto je bio
ovaj, svojim stapicem uvijek moze naci vrata svoje kuce i kretati
se njom jer pozna svoju kucu. Ali ako bi bio prenesen na drugo
mjesto ne bi mogao u6i kroz vrata nove kuce jer ne bi znao gdje
se ona nalazi i udario bi u zid.
Doslo je vrijeme novog Zakona. Sve se obnavlja i nastaje
novi svijet, novi narod, novo kraljevstvo. I sada oni iz proslih
vremena ne poznaju sve ovo. Oni poznaju svoje vrijeme. Oni su
kao slijepci dovedeni u novu zemlju gdje je kraljevska kuca
Oca, ali za koju ne znaju gdje se nalazi.
Ja sam dosao da ih dovedem i uvedem u nju i da 3 vide.
Ali Ja sam sfun Vrata kojima se ulazi u ocevu kucu, u
Kraljevstvo Bozje, u Svjetlo, na Put, u Istinu, u Zivot. I Ja sam
Onaj koji je dofao sabrati stado koje je ostalo bez vodstva i
dovesti ga u jedan ovcinjak: u onaj Ocev. Ja sam vrata
OvCinjaka jer sam ujedno Vrata i Pastir. I tamo ulazim i izlazim
kako i kada hocu. I tamo ulazim slobodno i kroz vrata, jer sam
pravi Pastir.
Kada dode netko dati ovcama Bozjim druge upute ili ih
foli zavesti na krivi put vodeci ih na druga prebivalista i na
druge staze, nije <lobar Pastir, nego je pastir idol. I tako onaj koji
ne ulazi kroz vrata ovcinjaka, nego nastoji u6i s druge strane
preskacuci ogradu, nije pastir nego lopov i ubojica koji ulazi s
nakanom da ukrade i ubije, da ukradeni janjci nemaju glasa
3
<da>
jadanja i ne privuku pafoju cuvara i pastira. Takoder i medu

ovce stada Izraelova nastoje se uvuci krivi pastiri da ih zavedu
izvan pasnjaka, daleko od pravog Pastira. I tamo ulaze spremni
da ih istrgnu od stada na silu, i po potrebi takoder su spremni da
ih ubiju i udare na tolike nacine, da ne bi govorile oCitujuci
Pastiru lukavosti krivih pastira i da ne vicu Bogu da ih zastiti
protiv njihovih protivnika i protivnika Pastira.
Ja sam <lobar Pastir i moje ovce me poznaju, i poznaju
me oni koji su uvijeke vratari pravog OvCinjaka. Oni su upoznali
Mene i moje Ime i rekli su ga da bude poznato u Izraelu, i
opisali su me i pripremili moje putove i kada se je cuo moj glas,
evo mi je i posljednji od njih otvorio vrata govoreCi stadu u
iscekivanju pravog Pastira, stadu zbijenom uz njegov stap:
"Evo! Ovo je Onaj za kojega je receno da dolazi poslije mene.
Jedan koji ide preda mnom jer je postojao prije mene a ja ga
nisam poznavao. I zato da biste bili spremni prihvatiti ga, do8ao
sam krstiti vodom, da se ocituje u Izraelu". I dobre ovce su cule
moj glas i kada sam ih po imenu pozvao one su dotreale i poveo
sam ih sa sobom, tako kao sto cini pravi pastir poznat ovcama
koje ga poznaju po glasu i slijede ga kamo god ide. I kada ih sve
izvede ide pred njima i one idu za njim jer ljube glas pastira.
Medutim ne idu za strancem, nego naprotiv bjefo od njegajer ga
ne poznaju i boje ga se. Ja medutim idem pred svojim ovcama
da im pokaiem put i da se prvi suocim s pogiblima i da ih
oznacim stadu, koje folim dovesti spaseno u svoje Kraljevstvo.«
»Zar nije Izrael vise kraljevstvo Bozje?«
»lzrael je mjesto odakle narod Bozji treba uziCi u pravi
Jeruzalem i u Kraljevstvo Bozje.«
»A obecani Mesija, onda? Onaj Mesija za kojega tvrdis
da si Ti, ne mora Ii dakle Izraela uciniti trijumfirajucim,
slavnim, gospodarom svijeta, podlaiuci pod svoje fozlo sve
narode i osvecujuCi se, oh! osvecujuci se okrutno svima onima
koji su ga drfali potcinjenim otkako je narod? Zar onda nista od
166 Tret a godina javnog djelovanja
toga nije istinito? Zar Ti nijeces proroke? Zar kazes da su ludi

nasi rabini? Ti ... «
»Mesijino kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ono je
Kraljevstvo Bozje, utemeljeno na Ljubavi. Nije nesto drugo. A
Mesija nije kralj naroda i vojska, nego kralj duhova. Od
izabranog naroda ce doci Mesija, iz kraljevskog roda, i posebno
od Boga koji ga je rodio i poslao. Od Izraelskog naroda je
zapocelo utemeljenje kraljevstva Bozjega, proglasenje Zakona
ljubavi, navjestaj Radosne vijesti o kojoj govori prorok4 . Ali
Mesija ce biti Kralj svijeta, Kralj kraljeva, i njegovo Kraljevstvo
nece imati kraja ni granica, ni u vremenu ni u prostoru. Otvorite
oci i prihvatite istinu.«
»Nemamo sta razumjeti od tvog buncanja. Govoris rijeci
bez veze. Govori i odgovaraj bez prispodoba. Jesi Ii iii ne
Mesija?«
»l jos niste razumjeli? Rekao sam vam zato da sam Vrata
i Pastir. Do sada nitko nije mogao uci u Kraljevstvo Bozje jer je
ono bilo ogradeno i bez izlaza. Ali sada sam Ja dosao i u njemu
su napravljena vrata za ula:Zenje.«
»Oh! I drugi su rekli da su Mesije, a poslije su prepoznati
kao lopovi i buntovnici i ljudska pravda je kaznila njihovu
nevaljalost5 . Tko nam garantira da i Ti nisi kao oni? Umorni
smo sto trpimo i sto dopustamo da narod trpi strogost Rima,
zahvaljujuci lazljivcima koji se nazivaju kraljevima i podifo
narod na bunu !«
»Ne. Nije ispravna vafa tvrdnja. Vi ne :Zelite trpjeti , to je
istina. Ali da narod trpi, to vas ne boli. Toliko je to istinito da
strogosti onoga koji nad nama gospodari nadodajete vasu
4
vidi: Iz 61 ,1-3
5
MoZda aludira na Judu Galilejca i na Teudu, o kojemu u: Dj 5,34-
39
strogost, tlaceci s mrskim desetinama6 i mnogim drugim

stvarima mali narod. Tko vam garantira da J a nisam lopov?
Moja djela. Necu biti Ja koji cinim teskom ruku Rima. Nego
naprotiv, aka ikada, Ja je olaksavam savjetujuci onima koji
gospodare i onima kojima se gospodari strpljivost i ljudskost.
Barem to.«
Mnogo naroda - jer ga se vec mnogo sakupilo i uvijek
raste, toliko da je ometan promet na glavnoj ulici te stoga neki
ulaze u male ulicice, pod svodove od kojih glas odjekuje - i
narod odobrava govoreCi: »Dobro je receno za desetine! Istina
je! On savjetuje nama podlo:lnost a Rimljanima samilost.«
Farizeji, kao uvijek, ogorceni su zbog odobravanja
mnostva i postaju jos zagrifoniji u tonu kojim se obraeaju
Kristu. »Odgovaraj bez tolikih rijeci i dokazi da si Mesija.«
»Uistinu, uistinu Ja vam kafom da to jesam. Ja, jedino Ja
sam Vrata Ovcinjaka Nebeskog. Tko ne prolazi kroz Mene ne
maze uCi. Istina je da je bi lo krivih Mesija, i drugih ce jos biti.
Ali jedini i pravi Mesija sam Ja . Koliki su do sada dosli,
nazivajuci se takvima, a bili su samo lopovi i razbojnici. I ne
samo oni koji su se dali nazivati Mesija od nekolicine njihovih
istomisljenika, nego jos i drugi koji a da si i nisu dali to ime
zahtijevaju pak klanjanje koje niti pravom Mesiji nije dano. Tko
ima usi da cuje, neka cuje. Ali zapazite. Ali niti krive Mesije ni
krive pastire i uCitelje ovce nisu poslusale, jer je njihov duh
osjeeao neispravnost njihova glasa koji se je htio pokazati
slatkim a bio je okrutan. Samo jarci su ih slijedili da bi im bili
drugovi u lopovstinama. Jarci divlji, neukroceni, koji ne fole uci
u Ovcinjak Bozji, pod :lezlu pravoga Kralja i Pastira. Jer ovaj,
sada, postoji u Izraelu. I Ovaj koji je K.ralj kraljeva postaje Pastir
Stada, dok je nekada onaj koji je bio pastir stada postao kraljem,
6
vidi: Post 14,17-24; Lev 27,30-34; Br 18,20-32; Pnz 14,22-29;
26,12-15; Heb 7,4-10
i Jedan i drugi dolaze od istog korijena, od onog Jisajevog, kako

je receno u obecanjima i prorostvima7 . Krivi pastiri nisu imali
iskrene rijeCi ni djela ohrabrenja. Oni su rasprsili i mucili stado
iii su ga prepustili vukovima, iii su ga ubili da izvuku korist
prodavajuCi ga da osiguraju zivot, iii su mu uskraCivali pasnjake
da bi od njih pravili mjesta uzivanja i sumice za idole.
Znate li tko su vuci? To su zle strasti, mane koje su krivi
pastiri nauCili stado, vrseci ih najprije oni sami. I znate Ii koje su
sumice idola? To su vlastiti egoizmi pred kojima mnogi pale
tamjan. Druge dvije stvari ne trebaju tumacenja jer je i odvise
jasan govor. Ali da krivi pastiri tako Cine, logicno je. Oni su
lopovi koji dolaze krasti, ubijati i unistavati, da bi odveli izvan
ovCinjaka na nevjerne pasnjake iii da odvedu u krive pasnjake
koji nisu nego klaonice. Ali koji dolaze k Meni na sigumom su i
moCi ce iziCi da podu na moje pasnjake, iii ponovno se vratiti da
dodu u moj odmor, i da budu snaine i tovne od svetih i zdravih
sokova. Jer sam Ja zato do8ao. Da moj narod, moje ovCice, do
sada mr8ave i falosne, imaju zivot, i to obilni zivot, mira i
veselja. I toliko to hocu da sam do8ao dati svoj zivot da moje
ovce imaju puni i obilni Zivot sinova Bozjih.
Ja sam Pastir dobri . I pastir, kada je <lobar, daje zivot da
obrani svoje ovce od vukova i lopova, dok najamnik, koji ne
ljubi ovce nego novae koji dobiva sto ih vodi na pasu, ne brine
se nego da spasi samoga sebe i ustedu koju ima u krilu, i kada
vidi kako dolazi vuk iii lopov, bjezi, osim da se kasnije vrati i
uzme koju ovcu koja je jedva ostala ziva od vuka iii izgubljena
od lopova, te ubije prvu da je pojede iii proda drugu kao svoju,
povecavajuCi svoju zaradu i govoreci gospodaru, s lafoim
suzama, da se niti jedna ovca nije spasila. Sto briga najamnika
ako vuk zagrize i rastjera ovce i lopov ih ukrade da bi ih odnio
7
Aluzija na Davida. Vidi: 1 Kr 16,14-17,31; 2 Kr 2,1-4; vidi
nadalje: sv. II, pogl. 42, bilj . 3.
mesaru? Ali onaj koji je pastir i zna koliko stoji svaka ovca,
koliko sati truda, koliko bdjenja, koliko zrtava, ljubi ih i brine se
za njih jer su njegovo dobro. Ali Ja sam vise od gospodara. Ja
sam Spasitelj svojega stada i znam koliko me stoji spasenje i
jedne jedine duse, i zato sam spreman na sve samo da spasim
jednu dusu. Ona mi je povjerena od Oca mojega. Sve duse su mi
povjerene s naredbom da spasim sto veci broj. Sto vise ih
uspijem izvuci smrti duha, tim vise ce moj Otac biti proslavljen.
I zato se Ja borim da ih sve oslobodim od njihovih neprijatelja
iii od njihova ja, od svijeta, od tijela, od davla, i od mojih
protivnika koje mi ih otimaju da me rastufo. Ja to Cinim jer
znam Misao svoga Oca. I moj Otac me je poslao da to cinim jer
zna moju ljubav prema Njemu i prema dusama. Takoder i ovce
mojega stada poznaju Mene i moju ljubav i osjecaju da sam Ja
spreman dati svoj zivot da bi im dao radost.
Imam i drugih ovaca. Ali nisu od ovoga Ovcinjaka. Zato
me ne poznaju onakvim kakav Ja jesam i mnoge ne znaju da Ja
postojim i tko sam Ja. Ovcice koje rnnogima od nas izgledaju
gore od divljih koza i smatrane su nedostojnima upoznati Istinu i
imati Zivot i Kraljevstvo. Ipak nije tako. Otac hoce i ove, i stoga
trebam pristupiti i ovima, dati se upoznati, navijestiti Radosnu
vijest, voditi ih na moje pasnjake, sakupiti ih. I one ce poslufati
moj glas jer ce ga konacno uzljubiti. I bit ce samo jedan
Ovcinjak pod samo jednim Pastirom, i Kraljevstvo Bozje ce biti
uspostavljeno na Zemlji, sprernno da bude preneseno i
prihvaceno u Nebu, pod mojim fozlom i mojim znakom i mojim
pravim Imenom.
Moje pravo Ime! Ono je samo Meni poznato! Ali kada
broj izabranih bude potpun, i kada s hvalospjevima slave sjednu
na veliku svadbenu gozbu Zarucnika sa Zaruenikom 8, tada ce
moJe Ime biti spoznato od mojih izabranika koji su se po
8
vidi: pogl. 228, bilj. 10; i posebno: Otk 19,5-10; 21 ,9-14
vjemosti prema Njemu posvetili, makar nisu poznavali sav

domet i dubinu onoga sto znaci biti oznaceni mojim Imenom i
biti nagradeni zbog njihove ljubavi prema Njemu, niti /su znali/
kakva je nagrada ... Ovo Ja folim dati svojim vjemim ovcama.
To sto je sama moja radost...«
Isus baca pogled sjajan od ekstatickog plaea na lica
okrenuta prema Njemu, i smijesak Mu treperi na usnama,
smijesak tako produhovljen na produhovljenom lieu da srsi
hvataju mnostvo koje naslucuje uzdignuce Kristovo u jedno
blafono gledanje i njegovu folju ljubavi da se to izvrsi. Dolazi k
sebi. Na eas zatvara oci skrivajuci otajstvo koje njegova pamet
gleda i koje bi oko moglo odvise otkriti, i nastavlja:
»Zbog toga me ljubi Otac, o moj narode, o moje stado!
Jer zbog tebe, zbog tvojeg vjecnog dobra Ja darivam zivot.
Zatim eu ga opet uzeti. Ali najprije cu ga predati da ti imas zivot
i tvojega Spasitelja za zivot samoga sebe. I dat cu ga da se ti
njime hranis, mijenjajuci se od Pastira u pa8u i izvor koji ce dati
hranu i pice 9 ne kroz cetrdeset godina kao za Zidove u pustinji 10,
nego kroz citavo vrijeme progonstva po pustinjama Zemlje.
Nitko, u stvari, mi ne oduzima zivot. Ni oni koji ljubeci me sa
svim svojim bicem ne zaslufoju da ga Ja polozim za njih, ni oni
koji mi ga oduzimaju iz prevelike mrfoje i ludog straha. Nitko
mi ga ne bi mogao uzeti ako Ja od Sebe ne bih pristao da ga
dadem, i ako Otac to ne bi dopustio, obuzeti obadvojica
ludovanjem ljubavi prema grjesnom Covjecanstvu. Sam od Sebe
ga dajem. I imam vlast uzeti ga natrag kada hocu, buduci da nije
prikladno da Srnrt mofo gospodariti nad Zivotom. Zato mi je
Otac dao ovu moc i dapace Otac mi je to naredio da Cinim. I po
mojem zivotu, prikazanom i zrtvovanom, narodi ce postati jedan
jedini Narod: moj, nebeski Narod sinova Bozjih, posto se u
9
Aluzija na euharistij sku Hranu i Pice
10
vidi: sv. III, pogl. 69, bilj . 12.
narodima odijele ovce od jaraca i ovce budu slijedile svoga

Pastira u Kraljevstvo Vjecnog Zivota.«
I Isus koji je do tada govorio jako, podglas se okrece
Sidoniji, zvanom Bartolmaj, koji je trajno ostao pred Njim sa
svojom kosarom mirisavih jabuka pred nogama, i .kafo mu: »Ti
si na sve zaboravio radi Mene. Sada ces sigumo biti ka:Znjen i
izgubit ces mjesto. Ne vidis li? Ja ti uvijek donosim bot. Zbog
Mene si izbacen iz sinagoge i sada ces izgubiti gospodara ... «
»A sto da cinim sa svime time, ako imam Tebe? Ti jedini
imas vrijednost za mene. I ostavljam sve da bih Te slijedio,
samo ako mi Ti to dopustas. Dopusti jedino da odnesem ovo
voee onome koji gaje kupio i zatim sam s Tobom.«
»Jdimo zajedno. Zatim cemo otici k tvojem ocu. Jer ti
imas oca i trebas ga castiti istuci od njega blagoslov.«
»Da, Gospodine. Sve sto hoces. Ali nauci me mnogo
toga jer ne znam nista, bas nista, niti Citati ni pisati jer sam bio
slijep.«
»Ne budi zabrinut za to. Dobra volja ce ti biti skola.«
I uputi se da se vrati na glavnu ulicu dok mnostvo
komentira, raspravlja, svada se i, nesigumo je medu razliCitim
misljenjima koja su uvijek redovita: da li je Isus iz Nazareta
opsjednut ili je svetac? Mnostvo, neslo:Zno, raspravlja dok se
Isus udaljuje.
172
216. IDUCI U BETANIJU I U KUCI LAZAROVOJ
lduci u Betaniju i u kuCi Lazarovoj.
Isus otpusta ucenike Levija, Josipa, Matiju i Ivana, koji

su nadeni ne znam gdje i kojima povjerava novog ucenika
Sidoniju zvanog Bartolmaj. To se dogada kod prvih kuea
Betanije. I ucenici pastiri odlaze s novonadoslim i s drugom
sedmoricom ljudi koje su imali sa sobom. Isus ih gleda kako
odlaze i zatim se okrece i promatra svoje apostole i kafo: »I sada
ovdje cekajmo Judu Simunova...«
»Ah! Zapazio si da je otisao?«, kafo zacudeni drugi.
»Mislili smo da nisi zapazio. Bilo je toliko naroda. I Ti si uvijek
govorio, najprije s mladicem a kasnije s pastirima... «
»Zapazio sam od prvoga casa da se je on udaljio. Nista
mine promice. Zbog toga sam usao u prijateljske kuce govoreci
da pofalju Judu u Betaniju, ako me bude tra.Zio ... «
»Dao Bogda ne«, mrmlja medu zubima drugi Juda.
Isus ga gleda, ali pokazuje da ne razumije frazu, i
nastavlja, govoreci svima jer ih vidi da su svi misljenja Tadejeva
- lica govore katkada bolje od rijeci - : »Bit ce <lobar ovaj
odmor u iscekivanju njegova povratka. Dat ce svima okrepu.
Zatim cemo otici prema Tekui. Vrijeme je hladno, ali se okrece
na vedro. Evangelizirat cu onaj grad i zatim cemo ponovno uzici
prolazeci kroz Jerihon i otici cemo na drugu obalu. Rekli su mi
pastiri da me cekaju mnogi bolesnici i poslao sam im reci da ne
idu na put nego dame cekaju u tim mjestima.«
»Pa idiino«, uzdise Petar.
»Zar nisi zadovoljan da idemo k Lazaru?«, zapita Toma.
»Zadovoljan sam.«
»Ka.Zes to na eudan nacin.«
»Ne ka.Zem to zbog Lazara. Kafom zbog Jude ... «
»Grjesnik si, Petre«, opominje ga Isus.

216. Iduti u Betaniju i u kuti Lazarovoj 173
»Jesam. Ali ... on, Juda iz Keriota, koji ide, koji je

nepristojan, koji je jedna muka, zar ne?«, plane nemimo Petar
koji vise ne mote.
»Jest. Ali ako je on, ne trebas biti ti. Nitko od nas ne
treba to biti. Sjetite se dace Bog od nas traziti racun, katem: od
nas ce traiiti, jer je Meni prije nego vama povjerio tog eovjeka,
sto smo ucinili da ga otkupimo.«
»I Ti si se nadao da ces uspjeti, brate? Ne mogu to
vjerovati. Ti, to vjerujem, Ti znas proslost, sadasnjost i
buducnost. I zato se ne motes prevariti nad tim eovjekom. I...
Ali je bolje da ne govorim ostalo.«
»Doista znati sutjeti je velika krepost. Ali znaj da
predvidjeti vise iii manje tocno buducnost srca, ne oslobada
nikoga da nastavi sve do kraja da istrgne iz unistenja jedno
srce. Ne upadaj i ti u fatalizam farizeja koji smatraju da se ono
sto nam je namijenjeno mora izvrsiti i nista ne spreeava
ostvarenje toga sto nam je namijenjeno, Cime opravdavaju i
svoje grijehe i opravdat ce takoder i zadnji Cin svoje mrfoje
prema Meni. Mnogo puta Bog ocekuje irtvu jednog srca, koja
nadilazi njegove odvratnosti i njegova nezadovoljstva, njegove
antipatije, takoder opravdane, da istrgne Jedan duh iz blata u
kojem tone. Da, J a vam to katem. Mnogo puta Bog, Svemoguti,
koji je Sve, ceka da jedno stvorenje, jedno nista, uCini iii ne
uCini jednu irtvu, jednu molitvu, da potpise iii ne potpise osudu
jednog duha. Nikada nije kasno, nikada advise kasno da se
pokufo i da se nada spasiti jednu du§u. I navest Cu vam dokaze.
I na pragu smrti, kada toliko grjesnik koliko pravednik koji se
oko njega trudi , kada su posve blizu da napuste Zemlju da bi
otisli na prvi Bozji sud, mote se uvijek spasiti i biti spasen.
Izmedu ease i usana, ka2e poslovica, uvijek ima mjesta za smrt.
Ja naprotiv kazem : izmedu zadnje smrtne borbe i smrti uvijek
ima vremena da se postigne oprostenje, za same sebe iii za one
za koje hocemo da im se oprosti.«
Nitko ne odgovara ni rijeCi.

Isus, koji je vec dosao do teskih ulaznih vratiju, govori
jednom sluzi da mu otvori. I ulazi. I pita za Lazara.
»Oh! Gospodine! Zelis li ga vidjeti? Vracam se iza kako
sam ubrao lisce lovora i kamfora i bobice cempresa i drugo liSee
i mirisne plodove da ih skuhamo s vinom i smolom, i da
ucinimo kupke gospodaru. Njegovo tijelo se kida na komade i
ne mo:le se podnijeti smrad. Dosao si, ali ne znam hoce Ii te
pustiti ... « Iz straha da ne bi zrak euo, sluga stisava glas u 8apat:
»Sada kada se vise ne moze skrivati da ima rane, gospodarice
odbacuju sve ... iz straha ... Ti znas ... Lazara malo njih istinski
ljubi ... A mnogi, s mnogo razloga bi se radovali da .. . Oh! nemoj
Ciniti da mislim na to sto je strah citave kuce.«
»One Cine dobro. Ali ne bojte se. Nece se dogoditi ta
nesreca.«
»Ali ... hoce li moCi ozdraviti? Jedno tvoje cudo ... «
»Nece ozdraviti. Ali to ce sluziti da proslavi Gospodina.«
Sluga je razoearan ... Isus koji sve ozdravlja i koji ovdje
ne Cini nista! ... Ali nema nego uzdah kao jedino ocitovanje svoje
misli. Zatim kaze: »Idem k gospodaricama najaviti te.«
Isus je opkoljen od apostola koji se zanimaju za stanje
Lazara, zaprepastenima kada im Isus to ka:le. Ali vec dolaze
dvije sestre. Njihova cvatuea i razliCita ljepota izgleda
potamnjena od boli i od napora produljenih bdjenja. Blijede,
skromne, istrosene, umome oci jednom kao zvijezde kod jedne i
druge, bez prstenja i narukvica, obucene u dvije haljine tamno
sive, izgledaju vise sluskinje nego Ii gospodarice. Poklone se na
udaljenosti od Isusa prufajuci Mu samo plac. Plac smireni,
nijemi, koji izlazi kao iz nekog nutamjeg izvora i ne moze se
zaustaviti.
Isus se priblifoje. Marta prufa ruke mrmljajuCi: »Udalji
se, Gospodine. Uistinu se plasimo da smo grjesnice, vec, protiv
216. JduCi u Betaniju i u kuCi Lazarovoj 175
zakona o gubi 1• Ali ne mofomo, o Bofo, ne mofomo izazvati

jedan slican dekret protiv naseg Lazara! Ali se Ti ne pribli.ZUj,
jer mi smo neciste stalno dirajuci rane. Mi same. Jer smo
odijelili svakog drugog, i sve nam se stavlja na prag, i mi to
uzimamo i peremo i palimo, u susjednoj sobi uz onu nasega
brata. Vidis Ii na5e ruke? Izjedene SU od zivoga vapna koje
upotrebljavamo za posude koje vraeamo slugama. Mislimo da
smo tako manje krive«, i place.
Marija Magdalena, koja je do sada sutila, place sa svoje
strane: »Trebale bismo zvati svecenika. Ali ... Ja sam najkrivlja
jer se protivim tome i kaZem da to nije ono strasno zlo koje je
prokleto u Izraelu. Nije, nije! Ali nas toliko i toliki mrze, da bi
ga tako nazvali. Tako je barem Simun, tvoj apostol, proglasen
gubavim!«
»Nisi svecenik ni lijecnik, Marijo«, jeca Marta.
»Nisam. Ali ti znas sto sam ucinila da bih bila siguma u
ono sto govorim. Gospodine, isla sam, i prosla sam svu dolinu
Hinonsku, citav Siloan, sve grobove kraj En Rogela. Obucena
kao slufavka, pokrivena, u svjetlu zore, opterecena hranom i
vodama za lijecenje, i povojima i haljinama. I davala sam,
davala sam. Govorila sam da je to zavjet za onoga kojega sam
ljubila. Bila je to istinito. TraZila sam jedino da mogu vidjeti
rane gubavaca. MoraIi su me drfati ludom... Tko ikada hoce
vidjeti te strahote?! Ali ja, odlozivsi na kraj hridi moje poklone,
traZila sam da vidim. I oni gore, a ja nesto nize; oni zaeudeni, ja
puna gnjusanja; placu oni, placem ja; gledala sam, gledala,
gledala! Gledala sam tjelesa pokrivena ljuskama, krastama,
ranama, lica izjedena, kose bijele i krute vise nego cekinje, oci
kao rupe gnjilezi, lica koja pokazuju zube, lubanje na zivim
tijelima, ruke svedene na pandfo nakaza, noge kao kvrgave
grane, srnrad, strahote, trulez. Oh! Ako sam grijesila klanjajuCi
1
se tijelu, ako sam uzivala ocima, mirisom, sluhom, opipom, u

onom sto je bilo lijepo, mirisno, skladno, meko i glatko, oh!
jamcim ti da su se sjetila vec oCistila mrtvenjem tih iskustava2 !
Oci su zaboravile zavodnicku ljepotu eovjeka promatrajuci one
nakaze, usi SU zadovoJjiJe pros}o uzivanje U Jjudskim gJasovima
po onim hrapavim glasovima, ne vise ljudskim, i srsi su prosle
mojim tijelom i moj njuh se opirao ... i svaki ostatak obofavanja
same sebe je urnro jer sam vidjela sto smo poslije smrti ... Ali
sam dosla do sigumosti: da Lazar nije gubav. Njegov glas nije
ranjen, njegove kose i Citava kofa je netaknuta, i drugacije su
rane. Nije! Nije! I Marta me muCi jer ne vjeruje, jer ne sokoli
Lazara da se ne smatra necistim. Vidis Ii? Ne :Zeli te vidjeti, sada
kada zna da si ovdje, da te ne zarazi. Ludi strahovi moje sestre
lifavaju ga i tvoje utjehe!. ..«
Zestoka narav je stavlja u srdzbu. Ali, vidjevsi kako
njezina sestra pada u glasni i oeajnicki plac, njezina :Zestina
odmah pada i grli Martu ljubeCi je i govoreCi: »Oh! Marto!
Oprostenje! Oprostenje! Bol je koja cini da sam nepravedna! To
je ljubav koju imam prema tebi i Lazaru i htjela bih da se
uvjerite! Siromasna sestro moja! Kako smo jadne mi :Zene!«
»Ali, ne plaCite tako. Potreban vam je mir i medusobno
suosjeeanje, za vas i za njega. Lazar, uostalom, nije gubavac, Ja
vam ka:Zem.«
»Oh! dodi k njemu, Gospodine. Tko mo:Ze bolje od Tebe
prosuditi da Ii je on gubav?« moli Marta.
»Nisam li ti vec rekao da nije?«
2
Veoma teska, strasna i smrdljiva bolest koja je pogodila i unistila
Lazara, utinivsi ga napokon slitnog mrtvacu, nije bila guba, nego je bila u
varikoznim tirevima i sirokim i dubokim ranama koje su odatle slijedile,
zarazene gangrenom, na nogama. Tko ima iskustvo takvih biteva, daje pravo
Mariji Magdaleni koja, prema ovom Djelu, tvrdi da je pogled na te strahote u
njoj ugasio sve neuredne te:Znje i zadovoljio za grijehe neumjerene
senzualnosti.
»Da. Ali kako mofos reci ako ga ne vidis?«

»Oh! Marto! Marto! Bog ti oprostio jer trpis i postupas
kao netko tko bunca! Zao mi je tebe i idem k Lazaro i otkrit 6u
mu rane i ... «
» ... i ozdravit ces ih! !!«, vice Marta difoCi se na noge.
»Vee sam ti rekao ranije da ne mogu3 to u~initi ... Ali cu
vas smiriti da znate da ste u redu obzirom na zakon o
gubavcima. Idimo ... «
I prvi se usmjeruje prema kuCi dajuCi znak apostolima da
ga ne slij ede.
Marija trCi naprijed, otvara jedna vrata, trci hodnikom,
otvara druga vrata koja uvode u malo nutamje dvoriste, uCini
nekoliko koraka i ulazi u jednu polutamnu sobu prepunu zdjela,
posuda, amfora, zavoja ... Miris koji je mjesavina miomirisa i
tijela koje se raspada prodire u nosnice. Jedna vrata su nasuprot
prvima i Marija ih otvara vicuCi glasom koji foli biti pun svjetla
i radosti : »Evo UCitelja. Dolazi ti reCi da ja imam pravo, moj
brate. Hajde, nasmijesi se, jer ulazi nasa ljubav i nas mir!«, i
nadvije se nad brata, podigne ga na jastucima, poljubi ga, ne
brinuCi se za miris koji usprkos svakog ublaiivanja izlazi iz
ranjenog tijela, i jos je pognuta da ga namijesti, kada slatki
pozdrav Isusov odjekuje sobom, i ova, ovijena u blijedo svjetlo,
cini se da postaje svijetla po bofanskoj prisutnosti.
»Ucitelju, zar se ne plasis? ... Ja sam ... «
»Bolestan! nista vise od toga. Lazare, propisi su bili dani,
i tako opsimi i strogi, zbog razumljivog osjeeaja razboritosti.
Bolje pretjerati u razboritosti nego u nerazboritosti, u odredenim
slucajevima kao sto su oni zaraznih bolesti. Ali ti nisi zarafon,
siromasni moj prijatelju, nisi neCist. Toliko da ja ne mislim da
3
Upravo stoga jer je Volja Oceva, od koje se Isus nikada ne dijeli,
bila od vijeka odredila, zbog veorna uzvisenih razloga, da se cudo Lazarove
obnove dogodi kasnije, i tone po ozdravljenju nego po uskrsnucu. Vidi: Ivan
11
manjkam u razboritosti prema braci ako te zagrlim i poljubim

tako«, i poljubi ga uzimajuCi medu ruke izmrsavjelo tijelo.
»Ti si upravo Mir! Ali jos nisi vidio. Evo Marija otkriva
strahotu. Vee sam mrtvac, Gospodine. Ne znam kako sestre
mogu odoljeti ... «
Ne bib znala ni ja jer su tako strasne i odbojne rane
nastale uz vene nogu. Divne ruke Marije dodiruju ih tako lagano
a njezin divni glas odgovara: »Tvoja zla su ruie za tvoje sestre.
Rufo tmovite samo stoga jer ti trpis . Evo, UCitelju. Vidis Ii?
Nije takva guba!«
»Nije takva. To je tesko zlo koje te unistava, ali nije
opasno. Vjeruj svom UCitelju! Pokrij samo, Marijo. Vidio sam.«
»I.. . zar ih neces dimuti?«, uzdise Marta, upoma u nadi.
»Nije potrebno. Ne iz odbojnosti, nego da ne drazim
rane.«
Marta se prigne, ne inzistirajuCi vise, nad jednu posudu
gdje je vino i ocat s aromom, umoci platno koje prufa sestri.
Nijeme suze padaju u crvenkastu tekucinu ...
Marija omotava siromasne noge i ponovno prostre
pokrivace na noge vec nepokretne i fote kao u mrtvaca.
»J esi li sam? «
»Ne. Sa svima, izuzev Jude iz Kerijota koji je ostao u
Jeruzalemu, i doCi ce ... Dapace, ako budem vec daleko poslat
cete ga u Betabaru. Tamo 6u biti. Neka me tamo ceka.«
»Brzo odlazis ... «
»I brzo cu se vratiti. Kroz kratko je Posveta. Kod tebe cu
stanovati u te dane. «
»Necu ·te moCi poeastiti za Encenije4 .•. «
»Za taj dan cu biti u Betlehemu. Imam potrebu da vidim
svoju kolijevku ... «
»Zalostan si ... Znam ... Oh! ne moci nista!«
4
»Nisam falostan . Ja sam Otkupitelj ... Ali ti si umoran.

Ne bori se protiv sna, prijatelju moj.«
»Bilo je to date poeastim ... «
»Spavaj, spavaj. Vidjet cemo se kasnije ... «, i Isus se
povlaCi bez buke.
»Jesi Ii vidio, Ucitelju?«, pita Marta, vani, u dvoristu.
»Vidio sam. Moje siromasne ucenice ... Ja placem s
vama ... Ali uistinu vam povjeravam da je moje srce mnogo vise
ranjeno od vasega brata. Moje srce je izgrizeno od boli .. .«, i
gleda ih s tako zivom faloscu da njih dvije zaboravljaju svoju
bol zbog njegove i, sprijecene da ga zagrle, jer su fone,
ogranieavaju se da mu poljube ruke i haljinu i da mu sltiZe kao
odane sestre. I slufo ga u jednoj sobici i ovijaju ljubavlju.
Jaki glasovi apostola cuju se s one strane dvorista ... Svi
osim glasa zlog ucenika. A Isus slufa i uzdise ... uzdise ocekujuci
strpljivo bjegunca.
180
217. IDUCI U TEKUU. STARI ELI-ANNA
lduci u Tekuu - Stari Eli-anna.
Jos su jedanaestorica kada nastavljaju put. Jedanaest

zamisljenih i falosnih lica pored falosnog lica Isusova koji se
opra8ta od sestara i koji, poslije easa razmisljanja, prije nego Ii
prijede vrata, nareduje Simunu Revnitelju i Bartolomeju: »Vi
ostanite ovdje. Dostici cete me u Tekui kod Simuna iii u kuCi
Nikinoj kraj Jerihona iii u Betabari; to jest ako on <lode ... I...
sluzite Ljubavi. Jeste Ii me razumjeli?«
»ldi mimo, UCitelju. Necemo povrijediti ljubav blifojega
ni na kakav nacin«, uvjerava Bartolomej.
»Ma koji sat bio kada on <lode k vama, krenite odmah.«
»Odmah, Ucitelju. I. .. hvala na povjerenju koje imas u
nas«, kaie Revnitelj .
Poljube se i, dok jedan sluga zatvara vrata i Isus se
udaljuje, dvojica preostalih se vracaju zajedno sa sestrama
prema kuci.
Isus naprijed, sam; iza njega Petar s Matejem i Jakovom
Alfejevim; iza Filip s Andrijom, Jakov i Ivan Zebedejev.
Posljednji, sutljivi kao i drugi, dolaze Toma i Juda Tadej. Rekla
sam krivo. Ni Petar ne govori. Njegova dva druga izmjenjuju
malo rijeCi, ali on, koji je izmedu jednoga i drugoga, ne govori .
Ide sutke pognute glave. Izgleda da zapodijeva nijemi govor s
kamenjem i travama koje gazi.
Takoder i zadnja dvojica imaju gotovo isti stav. Samo
sto, dok Toma izgleda uronjen u promatranje jedne granCice
vrbe kojoj kida list po list i gleda svaki list posto ga je otkinuo
kao da proueava zelenkastu boju s jedne strane, srebrenu s
druge, ili pruge podloge, dotle Juda Tadej gleda cvrsto ravno
pred sebe. Ne znam da Ii gleda horizont koji se, presavsi jedan
greben, otvara nad maglovitom jasnoeom do line u zoru iii jedino

217. Iduti u Tekuu. Stari Eli-Anna 181
gleda plavu glavu Isusovu koji je zabacio unatrag kraj plasta kao
da bi uzivao na glavi blago prosinacko sunce. Istovremen je
zavrsetak Tominog zanimanja i svrsetak promatranja horizonta
ili Ucitelja sa strane Jude Tadeja. Ovaj posljednji spusti oci i
okrece glavu gledajuCi druga, dok Toma posto je sveo svoju
grancicu na bijednu sibicu, difo oci i promatra Tadeja. Pogled
ostar i u isto vrijeme <lobar i tuzan koji susrece jednak pogled.
»Tako je, prijatelju! Bas je tako!«, kate Toma kao
zakljucujuCi jedan govor.
»Da. Tako je. I moja bol je doista velika ... Ali za mene je
ujedno rodbinska ljubav ...«
»Razumijem. Ali ... Ti imas euvstvenu patnju u srcu. Ali,
i ja? Nemam grifoje koja me muci. Ijos je gore.«
»Jednu grifoju savjesti, ti? Ti nemas razloga da imas
grifoju savjesti. Ti si <lobar i vjeran. Isus je zadovoljan s tobom i
mi nemamo od tebe nikakav razlog za sablazan. Kako ti dakle
dolazi ovaj osjeeaj grifoje savjesti?«
»lz jedne uspomene. Spomen na dan kada sam odlucio
slijediti novog Rabbija koji se je pojavio u Hramu ... I ja sam bio
jos odlueniji od Jude i gotovo sam njega povukao. On kate
suprotno, ali je ovako. Moja griznja savjesti je u tom sto sam
inzistirao da on dode ... Donio sam vjecnu bol Isusu. Ali Juda, ja
sam znao, je bio obljubljen od ... rnnogih, i mislio sam da mote
biti koristan. Nerazuman kao svi koji ne znaju do misliti na
jednog Izraelskog kralja veceg od Davida i Salomona, ali uvijek
kralja ... kralja, kako On kate, kojega nece biti nikada, i ceznuo
sam da medu ucenicima bude ovaj koji mote sluziti! ... Ja sam se
tome nadao. I samo sada razumijem, uvijek sve vise razumijem
Isusovu pravednost koji ga nije odmah prihvatio, nego je dapace
zabranio da ga tratimo ... Grifoja savjesti, katem ti! Griznja!
Onaj eovjek nije <lobar.«
»Nije <lobar. Ali nemoj se muCiti grifojom savjesti. Nisi
zlobno ucinio sto si uCinio i zato nemas grijeha. Ja ti kafom.«
»Jesi Ii doista siguran? I1i tako govoris dame utjesis?«

»To kafom jer je istina. Ne misli vise na proslost, Toma.
Ne mofos je unistiti ... «
»Dobro kafos! Ali misli! Ako bi zbog mene Ucitelj moj
imao nesrece ... Ja imam srce puno tjeskobe i sumnji. Grjesnik
sam jer sudim druga i sudom nemilosrdnim. Grjesnik sam i
stoga sto bib trebao vjerovati rijecima Ucitelja ... On opravdava
Judu ... Ti ... vjerujes Ii svome bratu?«
»U svemu osim u ovome. Ali nemoj se falostiti . Svi mi
isto mislimo. I Petar, koji se toliko muci, nastoji misliti sve
najbolje 0 tom eovjeku, i Andrija koji je blaZi od janjcica, i
Matej, jedini medu nama koji nema odvratnosti prema nijednom
grjesniku iii grje8nici. I toliko ljubezan, toliko cist Ivan koji ima
tako sretnu sudbinu da se ne boji ni zla ni mane, jer je tako pun
ljubavi i cistoce da nema mjesta da primi nesto drugo. To ima i
moj brat. K<lZem Isus. I zacijelo On ima i druge misli s ovim,
misli zbog kojih vidi potrebu da ddi Judu ... sve dok svaki
pokusaj da ga ucini dobrim bude iscrpljen.«
»Da. Ali ... kako ce zavrsiti? On ima mnoge ... On nema ...
Konacno, ti znas i da ne k<lZem. Kakvu tocku ce dostici?«
»Ne znam ... Mozda ce se odijeliti od nas .. . Mozda ce
ostati u iscekivanju da vidi tko je jaCi u ovoj borbi izmedu Isusa
i zidovskog svijeta... «
»I drugo? Zar ne mislis da on vec sada sluzi dvojici
gospodara? «
»To je sigumo.«
»I ti se .ne bojis da bi mogao sluziti brojnijima, tako da
posvema naskodi UCitelju?«
»Ne. Ne ljubim ga. Ali ne mogu misliti da on ... Barem za
sada, ne. Ali 6u se zacijelo bojati toga ako dode dan, ako da bi
ugodio mnostvu, napusti UCitelja. Medutim ako ga narod
aklamacijom posveti za kralja i vodu nasega, siguran sam da bi
217. JduCi u Tekuu. Stari Eli-Anna 183
Juda sve napustio za Njega. On je jedan koji koristi priliku ...

Bog ga saeuvao, i stitio Isusa i sve nas ... «
Dvojica zapaze da su mnogo usporili korak i da su
mnogo zaostali za drugovima i usutivsi pocnu foriti da ih
dostignu.
»Ali sto ste cinili?«, upita Matej. »Ucitelj vas je trazio .. .«
Toma i Tadej idu brzo da bi dosli k Isusu.
»0 cemu ste medu sobom razgovarali?«, pita Isus upiruCi
pogled u njihovo lice.
Dvojica se gledaju. ReCi? Ne reci? Pobjeduje iskrenost.
»0 Judi«, kafo zajedno.
»Znao sam. Ali sam :Zelio staviti na kusnju vasu
iskrenost. Bili biste mi zadali bol da ste lagali ... Ali ne govorite
o tome vise i posebno ne na onaj naCin. Ima toliko dobrih stvari
o kojima govoriti. Zasto uvijek silaziti i promatrati ono sto je
veoma, mnogo materijalno? Izaija kafo: "Pustite eovjeka koji
ima duh u nosnicama" 1• Ja vam ka:Zem: prestanite analizirati tog
eovjeka i brinuti se za njegov duh. Zivotinja koja je u njemu,
njegova nakaza, ne treba privlaCiti vase poglede i sudove; nego
imajte ljubav, bolnu i aktivnu ljubav prema njegovu duhu.
Oslobodite ga od cudovista koje ga zarobljava. Ne znate.« ...
Okrece se i zove ostalu sedmoricu: »Svi dodite ovdje jer
svima sluzi ono sto govorim jer svi imate iste misli u srcima...
Ne znate Ii da vi vise ucite preko Jude iz Kerijota nego preko
bilo koje druge osobe? Naci cete mnoge Jude, a veoma malo
Isusa u svojoj apostolskoj sluzbi. Isusi ce biti slatki, dobri, cisti,
vjerni, poslusni, razboriti, bez lakomosti. Bit ce ih veoma malo ...
Ali koliko, koliko Juda iz Kerijota f:ete naf:i vi i vasi sljedbenici
na putovima svijeta! I za biti ucitelji i znati, morate prof:i kroz
ovu skolu... On, sa svojim manama, pokazuje vam kakav je
covjek; Ja vam pokazujem kakav bi covjek morao biti. Dva
1
D2, Iz 2,22
primjera jednako potrebna. Vi, poznavajuf:i dobro jednog i

drugog, morale nastojati da promijenite prvog u drugog... I
moja strpljivost neka bude vafo norma. «
»Gospodine, ja sam bio veliki grjesnik i ja cu zacijelo
biti takoder jedan primjer. Ali ja bih folio da Juda, koji nije
grjesnik kakav sam ja bio, postane obracenik kakav sam ja. Da li
je oholost to reCi?«
»Ne, Mateju, nije oholost. Govoreci to odajes cast dvama
istinama. Prva je da je istinita izreka koja kafo. "Dobra volja
eovjeka cirri bozanska cudesa" 2 . Druga je da te je Bog
neizmjemo ljubio, odonda otkako ti nisi na to ni mislio i to je
cinio jer mu nije bila nepoznata tvoja sposobnost za herojstvo.
Ti si plod dviju snaga: tvoje volje i Bozje ljubavi. Prvu
spominjem tvoju volju jer bi bez nje bila isprazna Bozja ljubav.
Isprazna, nedjelotvoma ...«
»Zar ne bi Bog mogao obratiti i bez nase volje?«, pita
Jakov Alfejev.
»Svakako. Ali bi se poslije zahtijevala uvijek ljudska
volja za ustrajati u obracenju cudom zadobivenom.«
»Onda u Judi ova volja nije postojala i ne postoji, ni prije
nego te je upoznao, ni sada ...«, kaZe naglo Filip. Neki se smiju,
drugi uzdisu.
Isus, jedini, brani otsutnog apostola: »Ne govorite tako!
Imao ju je i ima je. Ali zli zakon tijela ga preopterecuje na
mahove3 . On je bolesnik... Siromasni bolesni brat. U svakoj
obitelji postoji slabic, bolesnik, onaj koji je muka, tjeskoba, teret
obitelji. Pa ipak nije Ii najvise ljubljen od majke najslabasniji
sin? Nije li najvise poslliZivan od brace nesretan brat? Ne daje Ii
njemu otac najbolji komad jela, uzimajuci ga iz tanjura, da ga
2
Tvrdnja koju ce slijedeci odlomci razjasniti i opravdati. Vidi
takoder: Mt 13,58; sv. VI, pogl. 98, bilj . 4
3
vidi: Rim 7,14-25; Jak 1, 13-15
217. Iduti u Tekuu. Stari Eli-Anna 185
razveseli, da mu da razumjeti da nije na teret i da mu tako ne

ucini teskom nemoc?«
»lstina je. Bas je tako. Moja sestra blizanica je bila
slabasna u prvom razdoblju. Svu snagu sam uzeo ja. Ali ljubav
citave obitelji joj je toliko pomogla da je sada snaina Zena i
majka«, kaie Toma.
»Evo. Postupajte sa svojim duhovnim bratom kako biste
postupali s bolesnim tjelesnim bratom. Ja necu imati ni rijeci
prigovora. Vi niste iznad Mene. Vasa strpljiva ljubav je najjaci
prigovor na koji se ne mote reagirati. U Tekui 6u ostaviti Mateja
i Filipa da cekaju Judu .. . Prvi neka se sjeti da je bio grjesnik a
drugi daje otac ... «
»Da, Ucitelju. Zapamtit cemo to.«
»U Jerihonu, ako jos ne bude s nama, ostavit cu Andriju i
Ivana, i oni neka se sjete da nisu svi primili u istoj mjeri
besplatne Bozje darove ... Ali idite k onom starom prosjaku koji
tetura na putu. Grad je na pomolu. S obolom ce moci nabaviti
kruha.«
»Gospodine, nije nam moguce. Juda je otisao s
kesom ...«, kafo Petar. »A sestre nam nisu dale nista.«
»lmas pravo, Simune. Kao osamucene SU od bola, a i mi
s njima. Nije vafoo. Imamo malo kruha. Mi smo mladi i jaki.
Dajmo ga starcu, da ne padne na putu. «
Pretrafoju u torbama, skupljaju komadice kruha i daju ih
starcu koji ih zacudeno gleda.
»Jedi, jedi!«, potice Isus. I cini da pije iz njegove
cuturice dok ga pita kamo ide.
»U Tekuu. Sutraje veliki sajam. Ali odjucer nisamjeo.«
»J esi Ii sam? «
»Vise nego Ii sam .. . Moj sin me je izbacio ... « Glas starca
kida srce dok ga se slusa.
»Bog ce ti otvoriti vrata svoga Kraljevstva ako znas
vjerovati u njegovo milosrde.«
»I u milosrde njegovog Mesije. Ali moj sin nece imati

Mesiju, jer ne mo:Ze imati Mesiju, kojega mrzi toliko da mrzi
svoga ocajer ga on ljubi.«
»Zbog toga te je izbacio?«
»Zbog toga. I da ne izgubi prijateljstvo nekih koji
progone Mesiju. Htio je pokazati njima da njegova rnr:Znja
nadilazi njihovu, toliko da nadilazi i glas krvi.«
»Kakva strahota! «, ka.ZU svi.
»Veea strahota bi bila kada bih ja imao iste misli svoga
sina«, ka:Ze zestoko starCic.
»Ali tko je taj? Ako sam dobro razumio mora biti netko
tko ima moc i glas ... «, kaze Toma.
»Covjece, ne bi bio otac koji ka2e ime svoga grjesnog
sina jer bi bio prezren. Trebam reCi da sam gladan i da mi je
zima, meni koji sam s rnnogo rada uveeao dobrostanje kuce da
ucinim sretnim svoga sina. Ali ne vise od toga. Promisli da sam
ja jedan iz Judeje, i on je jedan iz Judeje, i da smo stoga jednaki
po rasi a razliciti po misljenju. Ostalo ne sluzi.«
»I ne tra2is nista od Boga, ti koji si pravednik?«, pita Isus
bl ago.
»Da bi dimuo srce mojeg stvorenja i doveo ga do toga da
vjeruje ono sto ja vjerujem.«
»Aliza tebe, bas samo za tebe, ne molis nista?«
»Da susretnem Onoga koji je za mene Sin Bozji. I da mu
se poklonim i zatim urnrem.«
»Ali ako umres neces ga vidjeti vise. Bit ces u Limbu ... «
»Za kratko vrijeme. Ti si rabbi, zar ne? Ja vidim jako
malo. .. Dob ... i mnogo plaea, i glad takoder ... Ali vidim rese 4
tvojega pojasa ... Ako si <lobar rabbi, a tako mi izgleda, moras i ti
osjecati da je vrijeme vec doslo, vrijeme najavljeno od Izaije 5 ,
4
Yidi: SY. VII, dio I, pogl. 165 , bilj. 8.
5
Yidi: Iz 52,13-53, 12; SY. II, pogl. 42 , bilj . 3.
217. IduCi u Tekuu. Stari Eli-Anna 187
folim reCi. I evo dolazi cas kada ce Janje uzeti na Sebe sve
grijehe svijeta i nositi ce sva nasa zla i belove i stoga ce biti
proboden i zrtvovan da mi budemo ozdravljeni i pomireni s
Vjecnim. I onda ce biti mir takoder za duhove ... Tome se nadam
pouzdavajuci se u milosrde Bozje.«
»Nisi nikada vidio UCitelja?«
»Ne. Cuo sam ga kako u Hramu govori za blagdane. Ali
ja sam malen i jos vise me takvim Cini moja dob, i malo vidim,
kako sam rekao. Stoga, ako idem u mnostvo ne vidim ni onoga
koji je ispred mene, ako stojim daleko ne vidim jer sam daleko.
Oh! folio bih ga vidjeti! Barem jedanput!«
»Vidjet ces ga, oce. Bog ce te zadovoljiti. I u Tekui imas
Ii kamo otici?«
»Ne. Bit cu pod jednim trijemom i jednom kapijom. Vee
sam navikao.«
»Dodi sa Mnom. Poznam jednog dobrog Izraelca. Primit
ce te u ime Isusa, galilejskog Ucitelja.«
»Ali, i ti si galilejac. Osjeea se na tvom govoru.«
»Da ... Jesi Ii umoran? Ali vec smo kod prvih kuca. Brzo
ces se odmoriti i imat ces okrepu.«
Isus se prigne reCi nesto Petru i Petar se makne govoreCi
drugima ono sto muje rekao Isus a sto ja ne dohvaeam. Zatim sa
sinovima Alfeja i lvanom pofori korak ulazeCi u grad. lsus ga
slijedi s ostalima prilagodujuci korak s korakom siromasnog
starciea koji ne govori vise, veoma iscrpljen, tako da ostaje
otraga s Andrijom i Matejem.
Grad izgleda prazan. Podne je i mnogi su u kueama za
rueak. Ucinivsi nekoliko metara evo Petra: »Ucinjeno,
Gospodine. Simun ce ga primiti jer ga Ti dovodis, i zahvaljuje
Ti sto si mislio na njega.«
»Blagoslivljajmo Gospodina! Jos ima pravednika u
Izraelu. Ovaj starac je jedan od njih, a Simun je drugi. Da, ima
jos dobrih milosrdnih, vjemih Gospodinu. I to nadoknaduje
tolike gorcine. I daje nadu da ce se Bozja pravednost ublaZiti

zbog ovih pravednika6 .«
»Ali! ... Da sin izbaci oca da ne izgubi prijateljstvo
zacijelo nekog mocnog farizeja!«
»Tako daleko mofo doci mrznja protiv Tebe! Ja sam
ozlojeden! «, kaZe Filip.
»Oh! vidjet cete mnogo vise od ovoga!«, odgovara lsus.
»Jos vise? A sto moze biti vise od oca izbacenog jer te ne
mrzi? Stra8an je grijeh tog eovjeka! ... «
»Strasniji ce biti grijeh jednog naroda protiv svog Boga...
Ali pricekajmo starca ... «
»Tko bi mogao biti njegov sin?«
»Farizej !«
»Clan Sinedrija! «
»Rabbi.« Misljenja su razliCita.
»Nesretnik. Ne istrafojte. Danas je udario svog oca.
Sutra ce udariti Mene. Vidite dakle da grijeh Jude, njegovo sto
se tako udaljio, kao razuzdan sin, nije nista s ovim. Pa ipak ja cu
moliti za ovog nezahvalnog sina, za ovog Zidova koji vrijeda
Boga. Da <lode k sebi. UCinite i vi isto .. . Dodi, oce. Kako se
zoves?«
»Elianna. Nikada nisam bio sretan! Umro mi je otac prije
nego li sam se rodio i majka dok me je radala. Majka moje
majke, koja me je odgojila, dala mi je za ime dva imena oca i
majke zajedno.«
»Zaista si jedan Eli, eovjece, a tvoj sin je jednak
Finnesu7 «, kaZe Filip koji se ne mofo smiriti zbog slicnog
grijeha.
6
vidi: Post 18,16-33; Jr 5,1; Ez 22,30 (procitaj 6tavo poglavlje)
7
D2, 1 Kr 2, 11-36
217. Jduti u Tekuu. Stari Eli-Anna 189
»Ne dao Bog, eovjece. Finnes je umro kao grjesnik, i

umro je kada je kovceg bio uzet. Bila bi nesreea za njegovu dusu
i za citav Izrael ove stvari«, odgovara starcic.
»Cuj, ova kuea mi je prijateljska i ono sto ja trazim od
nje, dobivam. Ona pripada nekom Simunu, eovjeku pravednom
pred Bogom i pred ljudima. On te prima iz ljubavi prema Meni,
ako ti prihvaeas mjesto«, ka:le Isus prije nego Ii je pokucao na
vrata.
»A imam Ii drugog izbora? Zazvat cu blagoslove Neba
na onoga koji mi dade kruha i zaklon ljubavi. Ali zelim raditi.
Nije sramota biti sluga. Sramota je grijesiti ... «
»Reci cemo to Simunu«, ka:le Isus sa smijeskom
samilosti, gledajuci starcica svedenog na nista od napora i
moraine boli.
Otvaraju se vrata: »Udi, Ucitelju, mir bio s Taborn i sa
svima koji su s Tobom. Gdje je ovaj moj brat kojega mi
dovodis? Da mu mogu dati poljubac mira i dobrodoslice«, ka:le
eovjek koji ima oko pedeset godina.
»Evo ga. A Gospodin neka ti nagradi.«
»Ja sam. Imam Te kao gosta. Tko ima Tebe, ima Boga.
Nisam te ocekivao i ne mogu te pocastiti kako bih htio. Ali
cujem da mislis ponovno proci kroz koji dan i bit cu spreman da
Te primim kako dolikuje.«
Vee su u jednoj sobi gdje su sprernni umivaonici koji se
puse za pranja. Starcic stoji prepla5en uz vrata, ali ga gospodar
kuce uzima za ruku, odvede ga sjesti, :leli mu skinuti obucu
svojom rukom, sluziti mu kao da je jedan kralj, i zatim staviti
mu nove sandale, dok starcic govori: »Zasto? Ali zasto? Ja sam
dosao sluziti, a ti mi sluzis! Nije pravo.«
»Pravo je, eovjece. Ne mogu slijediti Rabbija jer moja
kuca zahtijeva moju prisutnost. Ali kao zadnji ucenik svetog
Ucitelja nastojim staviti u praksu njegove rijeci.«
»Ti ga pozna5 dobro. Zaista ga poznas jer si <lobar. Ima

mnogo onih koji ga u Izraelu poznaju, ali s cim? S ocima i s
mrfojom. Zato ga ne poznaju. Jedna fona se poznaje jedino kada
nista o njoj nije nepoznato i kada se posjeduje citavu 8 . Tako je s
Isusom iz Nazareta, kojega ja ne poznam po videnju, ali poznam
vise nego tolike jer vjerujem da je u Njemu Mudrost. Ali ti ga
zaista poznajes i po videnju i po nauci.«
Covjek gleda Isusa, ali ne govori nista.
Starcic nastavlja: »Ja sam rekao ovom rabbiju da folim
raditi ... «
»Da, da. Naci cemo posao za tebe. Za sada dodi za stol.
Ucitelju, tvoji ucenici ce doCi kroz kratko. Mozemo Ii jednako
sjesti za slolove iii bi ih radije cekao?«
»Zelio bih ih cekati. Ali ako te ceka kakav posao ... «
»Oh! Ucitelju, Ti znas da je za mene radost pokoravati se
i najmanjoj tvojoj folji.«
Starcic ovog casa po prvi put naslucuje tko je Covjek
koji mu je pomogao na putu i gleda ga, gleda ga, zatim gleda
njegove drugove... i pazljivo ispituje ... i ide oko njih ... Ulaze
sinovi Alfeja s lvanom. Isus ih zove po imenu.
»Oh! Svevisnji Bofo! Ali onda .. . Ti si Ti!« usklikne
starcic i baci se da mu se pokloni.
Njegovo cudenje nije manje od onog ostalih. Tako je
neobiean taj nacin prepoznavania Ucitelja! Toliko da ga Petar
pita: »Sto je posebno u ovim tako obieajnim imenima u Izraelu
da si shvatio da si pred Mesijom?«
»Jer poznam Judu. Uvijek dolazi k mojem sinu i ... «,
starCic se zaustavlja smetenjer je spomenuo sina .. .
»Ali ja te nisam nikada vidio, eovjece«, rece Tadej
stavljajuCi se pred njega i pognut da bude licem u lice.
8
vidi: Post 4,1.17.25; 19,5.8; 38,26; Br 31 ,35 ; Suci 21 ,11 ; 1Kr1 ,19;
3 Kr 1,4; Jud 16,26; Mt 1,25 ; Lk 1,34
217. Jduti u Tekuu. Stari Eli-Anna 191
»Ni ja tebe ne poznajem. Ali jedan Juda, ucenik Krista,

cesto dolazi k mojemu sinu i cuo sam govoriti o Ivanu, o
Jakovu, i Simunu prijatelju Lazara iz Betanije i o tolikim drugim
stvarima... Cuti tri imena poznata kao ona njegovih ucenika
najintimnijih s UCiteljem! I Njega, tako dobrog .... Shvatio sam,
evo! Ali gdje je drugi Juda?«
»Nema ga. Ali je istina. Shvatio sam. Ja sam. Gospodin
je <lobar, oce. Zelio si me vidjeti i vidio si me. Blagoslivljajmo
Bozje milosrde ... Nemoj se isprieavati, Elianna. Bio si mi blizu
kada sam za tebe bio jedan Putnik i nista vise. Zasto se folis
udaljiti od Mene sada kada znas da sam Ja Cilj9? Ti ne znas
koliko me je tvoje srce utjesilo! Ne motes to znati. Ja sam, ne ti,
koji je vise primio ... Kada me tri cetvrtine Izraela, jos i vise,
rnrze sve do zlocina, kada se slabici udaljuju s mojega puta,
kada me tmje nezahvalnosti, protivljenja, klevete ranjava sa
svake strane, kada ne mogu naCi odmora u misli da ce moja
Zrtva biti spasenje za Izraela, naci jednoga kao sto si ti, 0 oce,
znaci dobiti naknadu za botl . Ti ne znas ... Nitko od vas ne zna
uvijek preduboke falost~S'ina eovjecjega. Zedam za ljubavlju ...
a mnoga srca su presuseni izvori kojima se beskorisno
priblifavam .. . Ali idimo ...«
I drfoci blizu starciea ulazi u sobu gdje su stolovi vec
spremm .. .
9
vidi: Iz 41,4; 44,6; Otk 1,8.17; 21 ,6; 22, 13
192
218. ISUS GOVORI U TEKUI
Isus govori u Tekui.
Strainji dio kuce Simuna iz Tekue samo je jedan trg

kojemu tvore krila strane kuce napravljene ovako LJ. Ka:Zem trg
jer u danima sajma, kao sto je onaj koji ja vidim, otvori se na tri
mjesta veliku ogradu koja je dijeli od veceg javnog trga i mnogi
trgovci zauzmu SVOjim stolovima trijemove koji SU na tri strane
kuce i ciju sada shvacam korist.. . financijsku, jer Simun, kao
dobar Zidov, prolazi zahtijevajuci od svakog trgovca najam za
zauzeto mjesto. I za sobom vodi starciea, obucena u pristojno
odijelo, i svima ga predstavlja govoreci: »Evo, od danas
unaprijed njemu eete placati utvrdeni iznos.« Zatim, uCinivsi
krug po svim trijemovima, kaie Elianni: »Evo tvog posla.
Ovdje, i unutra, sa svratistem i stalama. Ni tesko ni napomo, ali
sto ti pokazuje koliko te cijenim. Izbacio sam jednog za drugim
trojicu koja su mi pomagala, jer nisu bili posteni. Ali ti mi se
svidas. I zatim, On te je doveo. A UCitelj pozna srca. Sada idimo
k Njemu da Mu ka:Zemo da je sada pravo vrijeme da govori, ako
hoce.« I odlazi. Slijedi ga starcic ...
Narod sve vise ispunja trg i buka postaje sve veea. Zene
za kupovinu; trgovci zivotinjama; kupci volova za oranje ili
drugih zivotinja; se}jaci sagnuti pod teretom kosara VOCa i koji
izvikuju svoju robu; prodavaCi no:Zeva, sa svime sto re:Ze dobro,
izlo:Zeno na rogozinama, koji s paklenom bukom udaraju sa
sjekirama po panjevima drva da pokaZu cvrstocu sjeCiva, ili s
cekicem udaraju po srpovima drfanim objesenima na nogarima
da pokaiu savrsenu okaljenost sjeciva, ili koji difo raonike i s
dvije ruke ih zabadaju u zemlju koja se ranjena otvara, da bi
pokazali cvrstocu lemefa kojemu nijedan teren ne odolijeva;
kotlari s amforama i vjedrima, s tavama i svjetiljkama koji
udaraju, sve do zaglusivanja, po zvucnom metalu da pokafo

218. Isus govori u Tekui 193
kako je masivan, iii vicu svim grlom nudeci uljane svjetiljke i

svjetiljke s jednim iii dvama plamenovima za skore blagdane
Kasleva; a nad svima, monoton i prodiruci, kao plac nocne sove,
krik prosjaka rasutih na strateskim tockama trga.
Isus dolazi iz kuce zajedno s Petrom .i s Jakovom
Zebedejevim. Ne vidim druge. Mislim pak da idu naokolo
gradom navijestajuCi Ucitelja, jer vidim da ga mnostvo odmah
prepoznaje i mnogi dolaze a graja postaje manje intenzivna, a
jednako tako i sum. Isus traii da dadu obol nekim prosjacima i
zaustavlja se pozdraviti dva eovjeka koje slijede sluge, koji su
upravo napustali trg poslije kupovine. Ali sada se i oni zaustave
da cuju UCitelja. I Isus zapoCinje govoriti uzimajuci temu od
onoga sto vidi:
»Svaka stvar u svoje vrijeme, svaka stvar na svojem
mjestu. Ne obavlja se trgovina subotom, niti se trguje u
sinagogama, a niti se radi nocu, nego dok je dan. Samo koji je
grjesnik trguje u dan Gospodnji, ili oskvrnjuje mjesta odredena
za molitvu s ljudskim trgovanjima iii krade nocu pocinjajuCi
krade i zlodjela. Jednako tako: tko posteno trguje nastoji
dokazati svojim klijentima vrsnocu svojih proizvoda i cvrstocu
svojih instrumenata, i tko kupi odlazi zadovoljan zbog ucinjene
dobre kupovine. Ali ako na primjer, s mnogo lukavosti,
prodavac uspije prevariti onoga koji kupuje i alat iii ako bi oni
proizvod otkrili kao ne <lobar, nizi od placene cijene, zar ne bi
onaj koji je to kupio posegnuo za mjerama obrane, koje idu
najmanje od toga da vise nikada kod njega ne kupuje do najvece
mjere da se obrati sucu da bi dobio natrag svoj novae? Tako bi
se dogodilo i bilo bi pravo.
Ipak ne vidimo Ii mi u Izraelu narod prevaren od onih
koji prodaju stvari pokvarene kao dobre i klevecu one koji daju
dobru robu, buduCi da je Pravednik od Gospodina? Da. Svi to
vidimo. Jucer navecer mnogi od vas su dosli iznositi lukavosti
zlih prodavaca i Ja sam rekao: "Pustite ih da cine. Cvrsto drzite

svoja srca i Bog ce providjeti".
Ovi koji prodaju stvari koje nisu dobre, kome skode?

Varna? Meni? Ne. Samome Bogu 1• Nije toliko kriv onaj koji je
prevaren koliko onaj koji vara. Grijeh nije toliko pocinjen protiv
covjeka koliko protiv Boga nastojeci prodati stvari koje nisu
dobre da onaj koji zeli kupiti ne dode do dobrih stvari. Ja vam
ne kaiem: reagirajte, osvetite se. To nije rijec koja bi mogla izi6i
od Mene. Kaiem samo: slufajte pravi zvuk rijeci, promatrajte
dobro, u velikom svjetlu, djela onoga koji vam govori, kusajte
prvi gutljaj ili prvi zalogaj koji vam je ponuden, i ako osjetite
zvuk ostrine, ako djelovanje drugoga ima nesto tamno, ako okus
koji vam ostaje u srcu smu6uje, odbacite to sto vam se nudi kao
stvar koja nije dobra. Mudrost, pravednost, ljubav 2 nisu nikada
ostre, ne smucuju i ne vole raditi u sjeni.
Znam da su preda mnom dosli moji ucenici i ostavljam
vam dva moja apostola; nadalje jucer navecer, vise djelima nego
li rijecima, svjedoCio sam odakle dolazim i s kakvim poslanjem.
Nisu dakle potrebni dugi govori da vas privucem na moj put.
Mislite i ostanite na njemu. Nasljedujte utemeljitelje ovoga
grada na rubu susne pustinje. Mislite uvijek da je izvan moje
nauke susa pustinje, dok su u mojoj nauci izvori Zivota. I makar
kakvi dogadaji se mogli dogoditi nemojte se smesti, ne
sablainjujte se. Sjetite se rijeci Gospodnjih kod Izaije 3 . Nikada
nece biti skracena niti ce postati malena moja ruka da blagoslovi
one koji slijede moje putove, kao sto nece biti svedena na nista
ruka Svevisnjega da udari one koji Meni - koji sam dosao i
nasao veoma malen broj onih koji me primaju; zvao sam i malo
1
vidi: sv. IV, pogl. 112, bilj. 3.
2
vidi: 1 Kor 13
3
vidi: Iz 50,1-3; 59,1-4
218. lsus govori u Tekui 195
ih je odgovorilo - nanose uvredu i bol. Jer, tko casti Mene easti

Oca koji me je poslao, jednako tako tko Mene prezire prezire
Onoga koji me je poslao. I prema starom zakonu odmazde4 tko
me odbacuje bit ce odbacen.
Ali vi koji ste primili moju rijec nemojte se bojati
sramote pred ljudima niti strahujte zbog njihovih uvreda koje su
najprije nanijeli Meni a zatim vama jer me ljubite. Ja, makar
izgledam progonjen, i izgledat cu da sam udaren, Ja 6u vas
utjesiti i zastititi. Ne bojte se, ne bojte se smrtnog eovjeka koji
danas jest a sutra je samo uspomena i prah. Nego se bojte
Gospodina, bojte ga se svetom ljubavlju a ne sa strahom, bojte
se da ga necete znati ljubiti mjerom koja odgovara njegovoj
neizmjemoj ljubavi. Ja vam ne kafom: ucinite ovo iii ono. Ono
sto treba ciniti, znate. Kafom vam: ljubite. Ljubite Boga i Krista
njegova. Ljubite blifojega svoga kako sam vas Ja nauCio. I sve
cete ciniti, budete Ii znali ljubiti.
Ja vas blagoslivljem, gradani Tekue, grada na rubu
pustinje ali oaze mira za progonjenog Sina eovjecjega, i moj
blagoslov bio u srcima vasim i u vasim kucama, sada i uvijeke.«
»Ostani, UCitelju! Ostani s nama. Pustinja je uvijek bila
dobra svetima Izraela!«
»Ne mogu 5 • Imam i druge koji me cekaju. Viste u Meni,
Ja u vama, jer se ljubimo.«
Isus jedva prolazi kroz narod koji ga slijedi zaboravivsi
na trgovinu i na svaku drugu stvar. Ozdravljeni bolesnici koji ga
jos blagoslivljaju, utjesena srca koja mu zahvaljuju, prosjaci koji
ga pozdravljaju: »Ziva Mana Bozja« ... Starcic je uz njegov bok i
stoji sve do izlaza iz grada. I jedino kada Isus blagoslivlje
Mateja i Filipa koji ostaju u Tekui, odlucuje se da ostavi svoga
4
5
Spasitelja i to cini ljubeci hose noge Spasitelju uz plac i rijeci

zahvale.
»Ustani, Eli-anna, i dodi date Ja poljubim. Poljubac sina
ocu i neka ti ovo sve nagradi. Na tebe primjenjujem rijeci
proroka: "Ti koji places neces vise plakati jer Milosrdni ti se je
smilovao" 6 . Gospodin ce ti dati oskudno kruha i malo vode. Vise
nisam mogao uciniti. Ako si ti bio izbacen od samo jednoga, Ja
imam sve mocnike jednoga naroda koji me izbacuju i rnnogo je
ako nadem hrane i skloniste za Sebe i za moje apostole. Ali
tvoje oCi SU vidjele Onoga za kojim si ceznuo i tvoje usi SU cule
moje rijeci, tako kao sto tvoje srce treba osjetiti moju ljubav. Idi
i budi u miru jer si mucenik zbog pravednosti, jedan od preteea
svih onih koji ce biti progonjeni zbog Mene. Ne plaCi, oce!« I
poljubi ga u sijedu glavu.
Starcic mu vraca poljubac u lice i sapce mu na uho:
»Nemaj povjerenja od drugog Jude, moj Gospodine. Ne folim
blatiti svojega jezika... Ali nemaj povjerenja. Ne dolazi s dobrim
mislima k mojemu sinu ... «
»Da. Ali nemoj vise misliti na proslost. Uskoro ce sve
biti gotovo i nitko mi vise nece moCi skoditi. Zbogom, Eli-anna.
Gospodin je s tobom.«
Rastavljaju se ...
»Ucitelju, sto ti je rekao starac s tako tihim glasom?«,
pita Petar koji hoda uz bok lsusov, i s naporom, jer Isus cini
duge korake svojim dugim nogama, stvar nemoguca Petru, tako
malenom.
»Siromasan starac! Sto bi htio da mi kaie a da ja ne
znam?«, odgovori Isus izbjegavajuCi toean odgovor.
»Govorio je o sinu, eh? Je Ii ti rekao tko je?«
»Ne, Petre. Uvjeravam te. Zadrfao je to ime u srcu.«
»Ali ti ga ipak znas?«
6
vidi: Iz 30, 19-20; i: sv. II, pogl. 54, bilj. 2.
218. Jsus govori u Tekui 197
»Poznam ga. Ali ti ga neeu reci.«

Sutnja kroz mnogo vremena. Zatim, tjeskobno pitanje
Petra i njegovo priznanje. »Ucitelju, ali zasto, sto ide ciniti
ISkarijot u kueu veoma zlocestog eovjeka kao sto je sin Eli-
anne? Bojim se, UCitelju! On nema dobrih prijatelja. Ne hoda
otvoreno. Nema u njemu snage da se opre zlu. Bojim se,
Ucitelju. Zasto? Zasto Juda ide k ovakvima, i to skrivecke?«
Lice Petrovo je kao izrafajan i uporan upitnik.
Isus ga gleda i ne odgovara. Sto bi naime odgovorio?
Sto, da ne la.Ze i da ne izazove vjemog Petra protiv nevjemog
Jude? Radije pusta Petra da govori.
»Ne odgovaras? Ja, od jucer, otkako je starac povjerovao
da medu nama prepoznaje Judu, nemam mira. To je kao onaj
dan kada si Ti razgovarao sa :Zenom saduceja. Sjecas li se?
Sjeeas 1i se moje surnnje?«
»Sjecam se. I Sjecas li se mojih rijeci odonda?«
»Da, Ucitelju.«
»Nije potrebno nesto drugo reCi, Simune. Cini eovjeka
imaju drugaciji izgled od stvamosti. Ali Ja sam zadovoljan da
sam providio onom starcu. To je kao da se je Ananija vratio. I
stvamo, da ga nije prihvatio Simun iz Tekue, doveo bih ga u
kucicu Salomona, da tu imamo oca koji nas uvijek ceka. Ali za
Elija je bolje tako. Simun je dobar, ima rnnogo unuka. Eli ljubi
djecu ... I djeca cine da se zaborave tolike bolne stvari .. .«
Sa svojim obicnim umijecem da rastrese sugovomika i
dovede ga na druge teme, kada ne smatra prikladnim odgovoriti
na opasna pitanja. Isus je rastresao Petra od njegove misli. I
nastavlja govoriti mu o djeci, koju je upoznao ovdje i ondje, sve
dok nije dosao i spomenuo Marcijama koji mozda tog easa
pote:Ze rnreze poslije lova na lijepom Genezaretskomjezeru.
I Petar, vec daleko u misli od Elija i Jude, smijesi se i
pita: »Ali poslije Pashe cemo otici, zar ne? To je tako lijepo.
Oh! rnnogo ljepse nego ovdje. Mi Galilejci smo grjesnici za
Judejce... Ali zivjeti ovdje! Oh! Vjecno milosrde! Ako mi

budemo k<lZnjeni, zacijelo nece ni ovdje biti nagrade.«
Isus zove druge koji su ostali otraga i udalji se s njima
putem zagrijanim prosinackim suncem.
199
219. U JERIHONU
U Jerihonu.
Isus je tu veoma ocekivan. Veliko mnostvo stoji na

poljima bliskim gradu u iscekivanju i netom jedan izvidnik, koji
se popeo na visoki orah, usklikne: »Evo ga! Janje Bozje!«,
narod se di:Ze na noge i trci prema Isusu koji dolazi naprijed u
prvim surnracnim maglama.
»Ucitelju! Ucitelju! Cekamo te vec toliko! Nasi
bolesnici! Nasa djeca! Tvoj blagoslov! Starci te cekaju da usnu
u miru! Ako nas Ti blagoslovis, Gospodine, mi cemo biti
sacuvani od nesrece!«, govore svi zajedno dok Isus dize ruku u
opetovanim Cinima blagoslova, i opetuje: »Mir, mir, mir svima
vama!« Apostoli koji su jos s Njim zahvaceni su i odvuceni
medu mnostvom, odijeljeni od Isusa koji gotovo i ne moze
hodati od onih samih koji su se blago tuzili na toliko cekanje.
Siromasni Zakej bori se zilavo da dospije do Isusa, da ga
On cuje, da ga harem vidi. Ali tako malen kao sto je, a niti
okretan ni jak, uvijek je odbacen od novih valova mnostva i
njegov krik se gubi u vici i u mjefavini glava, ruku, haljina koje
se komesaju, gubi se njegova osoba. Beskorisno moli i koji put
prigovara da bi nafao malo samilosti. Narod je uvijek sebican za
ono sto mu pru:Za ugodnost i okrutan je sa slabijima. Siromasan
Zakej, iscrpljen ucinjenim naporima, uvjeren u njihovu
beskorisnost, gubi volju da se bori i iscrpljen odustaje. Naime,
kako moCi vise uspjeti ako sa svake ulice dolazi drugi narod i
ulice izgledaju kao mnostvo potocica koji se svi slijevaju u
jednu jedinu rijeku: ulicu kojom Isus prolazi? I svaki novi
pritok, s novim valom koji uvijek cini mnostvo sve zbijenijim
tako date strah i tu se naci, odbija unatrag siromasnog Zakeja.
Tadej ga vidi i nastoji probiti se da ga istrgne iz ugla puta
kamo ga je gurnulo i prikovalo mnostvo. Ali Juda Alfejev
219. Napisano 1. studenog 1946. A, 9428-9440

najednom bude gurnut od onoga koji ga pritisce u leda i pokusaj

propada. Toma, koristeci se svojom snainom osobom, gura se
laktovima i vice svojom jakom glasinom: »Ucinite puta!«, s
istom nakanom .. . Ali nista od toga! Narod je jedna zidina cvrsea
od hridi i u isto vrijeme gipka kao guma. Mice se ali se ne kida.
To nije vise zagrljaj: to je neraskidiv lanac. I Toma se predaje.
I Zakej gubi svaku nadu, jer Blizanac je zadnji od
apostola zahvacen tom strujom rijeke. I ova konacno prolazi ...
Prosla je ... Komadi platna, rese, ukrasi, ukosnice fona, kopce
haljina, ostaju na tlu kao svjedoci te silovitosti. Tu je cak i mala
sandala djeteta, sva zgafona, i izgleda kao da falosno ceka malu
nogu koja ju je izgubila... Zakej se stavi u red iza svih, falostan i
on kao i ona mala cipelica od rnnostva istrgnuta malom
vlasniku.
Isus se vise niti ne vidi. Jedan zaokret ulice ga je skrio
ocima siromasnog Zakeja .. . Ali kada, zadnji u rnnostvu, dode na
trg, gdje je nekada imao svoju klupu, vidi da se je narod
zaustavio vicuci, moleci, zaklinjuci. I vidi da Isus, popevsi se na
male stepenice jedne kuce daje znak rukama i glavom da ne. I
kaie nesto sto se ne mote razumjeti u mrmljanju mnostva. Ina
kraju vidi da Isus, silazeCi s mukom sa svojeg podnozja,
nastavlja iCi naprijed i skrece, da, upravo skrece prema dijelu
gdje je njegova kuea. Tada Zakej upotrijebi svu snagu. Naroda
je rnnogo, ali trg je sirok, i stoga je narod manje kompaktan i
mote ga se probiti kao neki nasip ne odvise cvrst od onoga koji
to hoce uciniti i ne boji se da ostane ranjen. I Zakej, postavsi kao
klin, kao katapult, ovan, gura se, udara, uvlaci se, daje i prima
udarce rukom u lice, laktovima u trbuh i nogama u gnjate, ali
probija put i napreduje ... Evo ga na suprotnoj strani ... Ali ovdje
sirina prestaje i evo opet neprobojnog zida. Malo koraka ga
dijeli od Isusa vec zaustavljenog kraj njegove kuce. Ali da ga
dijele pustinje i rijeke mogao bi se vise nadati da ce uspjeti
dohvatiti ga. Uznemiruje se, vice, namece se: »Moram iCi u
svoju kucu! Pustite me proci! Ne vidite li da On zeli doci k

meni?«
Kamo srece da to nikako nije rekao! To potpiruje
mnostvo u njegovoj folji da i u drugim kueama ima Ucitelja.
Netko se smije rugajuCi se siromasnom Zakeju, netko mu osomo
odgovara. Nema nijednog koji ima samilosti. Dapace pocinju
vikati i komesati se da Ucitelj ne bi vidio i cuo Zakeja. I neki
vicu: »Primio si vec i mnogo od Njega, stari grjesnice!«
Vjerujem da u tolikom nezadovoljstvu nije otsutan spomen na
stare carinske takse i zanovijetanja... Covjek koji je i vise
otvoren prema nadnaravnom gotovo uvijek cuva kutic u kojemu
je ziva ljubav prema vlastitoj ustedi i u kojemu je jos zivlja
uspomena na onoga koji je povrijedio tu ustedu ...
Ali eas kusnje za Zakeja je prosao i Isus ga nagraduje
zbog njegove ustrajnosti. Isus vice sa svom snagom svoga grla:
»Zakeju! Dodi k Meni. Pustite ga da prode jer folim uci u
njegovu kucu.«
I treba poslusati. Mnostvo se tiska da nacini put i Zakej
stupa naprijed, crven od napora, crven od radosti i nastoji srediti
nerednu kosu, haljinu otkopcanu, pojas koji je s resama zavrsio
na bubrezima umjesto sprijeda. TraZi plast... Tko zna gdje mu je
plast!. .. Nije vafoo. On je vec ispred Isusa, polunaklonjen da mu
iskafo cast. Ne mofo uciniti vise jer ima tek toliko prostora da se
malo nakloni.
»Mir tebi, Zakeju. Dodi, dakle, da ti dam cjelov mira.
Zasluzio si ga«, kaZe Isus smijeseci se smijeskom zaista
veselim, mladenackim, koji Cini da izgleda pomladenim.
»Oh! da, Gospodine. Zaista sam to zasluzio. Kako je
tesko doci do tebe, Gospodine«, kafo Zakej uzdifoCi se sto vise
mofo da bi bio na razini Isusa koji se prigiba da ga poljubi, i
cine6i tako otkriva lice koje krvari zbog ogrebotine na desnom
obrazu i kako mu je nateceno jedno oko zbog nekog udarca
laktom u sljepocicu.
Isus ga poljubi i zatim rece: »Ali Ja te ne nagradujem za

ovaj napor. Nego za druge /napore/, skrivene tolikima, ali Meni
poznate. Da, istina je. Tesko je doci do Mene i nije jedina
zapreka mnostvo, ona nije eak ni najveea zapreka da se dode do
Mene.
Ali, narode, koji si me gotovo nosio u trijumfu, najtefa,
najslozenija zapreka, koja se uvijek nanovo slaie iza kako ju se
poku8alo raskinuti ili nadici, to je vlastiti ja. lzgledalo je da ne
vidim, ali sve sam vidio. I sve sam vrednovao. I sto sam vidio?
Vidio sam obracenog grjesnika, jednoga koji je bio tvrda srca,
koji je ljubio ugodnosti, koji je bio ohol, tast, razbludan i skrt. I
vidio sam kako se je lisio svojega starog ja takoder i u manjim
stvarima, i kako se je izmijenio u nacinima i cuvstvima kao u
onima, da bi dotrcao do svog Spasitelja, kako se borio da bi ga
dostigao i ponizno moliti i strpljivo primiti podrugivanja i
prigovore, i trpjeti u tijelu od sukoba s mnostvom i u srcu }er se
vidio odbacenim na zacelju mnostva, ne mogavsi dohvatiti ni
Jedan mo} pogled. Vidio sam i druge stvari u njemu. Stvari koje
i vi znate, ali o kojima ne ielite voditi raeuna makar ste od njih
imali olaksicu.
Vi cete reci: "I kako ih poznas Ti koji ne boravis medu
nama?" Odgovaram vam: kako Citam u srcima ljudi tako mi nisu
skriveni cini ljudski i znam biti pravedan i nagraditi srazmjemo
na ucinjeni put da me netko dostigne, vrednujem napore
uCinjene da se otkloni divlja suma koja je pokrivala duh, da se
pripitomi taj duh, da se izbaci sve sto nije zivotno stablo, i da ga
se stavi kao kralja u svoje ja, opkoljavajuci ga stablima kreposti
da bude eascen, bdijuci da se nijedna necista zivotinja, koja
puzi, koja je pohlepna pokvarenoscu, iii bludna, iii lijena -
razlicite zle strasti - da se ne ugnijezdi u gustari, nego samo da u
njemu prebiva, ovaj vas duh, to sto je dobro i sposobno hvaliti
Gospodina, iii nadnaravna cuvstva: tolike ptice pjevice i krotki
janjci spremni da budu zrtvovani, spremni na savrsenu hvalu iz
ljubavi Bozje.
I kao sto sam poznavao djela Zakejeva, njegove misli,
njegove napore, tako sam znao da u mnogima u ovom gradu,
koji su mi klicali, postoji vise sjetilna nego duhovna ljubav. Da
ste me ljubili u pravednosti bili biste milosrdni prema svojem
sugradaninu, ne biste ga mucili spominjuCi mu proslost. Onu
proslost koju je on unistio, i koje se Bog ne sjeta 1, jer na
podijeljeno oprostenje se ne navrata osim da se stvorenje
povrati na grje§enje. I vrata se suditi ga za novi grijeh a ne za
onaj koji je vet oprosten. Sada Ja vam kafom i to vam dajem za
vaseg druga u nocnim razmisljanjima, da ljubiti Mene uistinu ne
stoji u aklamacijama, nego da se cini ono sto Ja cinim i
naucavam, u vrsenju medusobne ljubavi, u tom da budemo
ponizni i milosrdni, sjecajuCi se da smo sastavljeni od istoga
blata s materijalne strane, i da blato ima uvijek privlacnost
prema kaljuzi, i da stoga, ako do sada ono sto je u vama snaga
koja vas je drfala uzdignutima iznad kaljufo: /a to je/ duh, koji
nije nikada poznavao neuspjehe - i to je nemoguce jer je eovjek
grjesan i samo Bog je bez grijeha - sutra vas duh bi ih mogao
upoznati, i brojem i veliCinom jos vece od onih starog grjefoika
koji je sada preporoden Miloscu, koja ga je nacinila
mladenackim i novim kao tek rodeno dijete, s poniznoseu koja
mu je u prilog a dolazi mu od sjecanja na to da je bio grjesnik i s
voljom farkom da cini, u preostalom zivotu, toliko dobra koliko
mu je potrebno da ispuni dugi zivot i da ga svega posveti dobru,
tako da nadoknadi, s mjerom punom i preobilnom, svako zlo
koje je mozda ucinio.
Sutra cu vam govoriti . Za ovu vecer dosta. Idite s mojom
opomenom i blagoslivljajte Boga koji vam salje Lijecnika koji
I u smislu izrazenom u: Ez 18,22; 33, 16. Procitaj citavo poglavlje

18 i 33,10-20
refo vase sjetilnosti skrivene pod velom duhovne svetosti, kao

skrivene bolesti koje grizu zivot pod velom prividnog zdravlja ...
Dodi, Zakeju.«
»Da, moj Gospodine. Imam samo jednog starog slugu i
ja sam otvaram svoja vrata i s njima svoje potreseno srce, oh!
koliko! Po tvojoj neizmjemoj dobroti.«
I otvorivsi vrata Cini da udu Isus i apostoli, i vodi ga kroz
kucu, kroz perivoj koji je pretvoren u vrt .. . Takoder i kuca je
lisena svega suvisnoga. Zakej zapaljuje jedno svjetlo i zove
slugu.
»Evo. Ucitelj je ovdje. Spavat ce ovdje sa svojima i
vecerat ce ovdje. Jesi li pripremio kako sam rekao?«
Osim zelenja, koje 6u sada ubaciti u vodu koja
.. »Da. .
vnJe, sve Je spremno.«
»Onda promijeni haljinu i idi reCi onima za koje znas da
je On ovdje i da dodu.«
»Idem, gospodaru. Blagoslovljen Ti, Ucitelju, koji cinis
da umirem zadovoljan!« I odlazi.
»To je sluga mojega oca koji je ostao sa mnom. Druge
sam sve otpustio. Ali on mi je drag. On je bio glas koji nije
nikada sutio kada sam grijesio. I stoga sam zlo postupao prema
njemu. Sada, poslije Tebe, je onaj koga ljubim vise od svakog
drugog ... Dodite, prijatelji. Tamo je vatra koja koliko mofo daje
odmor umomim i hladnim udovima. Ti, Ucitelju, u mojoj samoj
sobi ... «, i vodi ga prema sobi u dnu hodnika.
Ulazi, zatvori vrata, mijesa vodu koja se pusi u jedan
kreag, izuje Isusa i sluzi mu. Prije nego Ii mu obuje sandale,
poljubi bosu nogu i stavi je na vrat govoreCi: »Tako! Da zgazis
ostatke starog Zakeja!« Ustaje. Gleda Isusa sa smijeskom koji
drhti na usnama, ponizan smijesak, pomijesan malo i s placem.
Cini pokret da pokafo citavu prostoriju. Kafo: »Toliko sam
grijesio ovdje unutra! Ali sam sve izmijenio. Da mi ono sto je
odavalo onaj okus ne bude prisutno ... Uspomene .. . Ja sam slab ...
Ostavio sam samo da zivi sjecanje na obracenje u ovim golim
zidovima, u ovom tvrdom krevetu ... Ostalo ... Stekao sam novca
jer sam bio ostao bez njega i folio sam ciniti dobro. Sjedni,
Ucitelju ... «
Isus sjedne najednu drvenu sjedalicu a Zakej se spusti na
pod, pred njegove noge, pola sjedeci, pola klececi. Nastavi
govoriti.
»Ne znam da Ii sam ucinio dobro. Ako Ti mofos odobriti
moj cin. Mozda sam zapoceo tamo gdje sam trebao zavrsiti. Ali
takoder i oni su tu. I samo stari carinik mofo ne imati odvratnost
prema njima u Izraelu. Ne. Rekao sam zlo. Ne samo stari carinik
nego i Ti, dapace Tisi me naucio da ih istinski ljubim. Ranije su
bili moji pomagaci u mani ali ih nisam ljubio. Sada ih odbijam
ali ih ljubim. Ti i ja. Posve Svet, obraceni grjesnik. Ti jer nisi
nikada sagrijesio i zelis nam dati radost koja je tvoja, Covjeka
bez grijeha. I ja jer sam toliko grijesio i znam kako je sladak mir
koji dolazi od toga da nam je oprosteno, da smo otkupljeni,
obnovljeni ... Zelim ga i njima. TraZio sam ih. Oh! u pocetku je
bilo tesko! Htio sam ih uciniti dobrima i trebao sam sebe uciniti
dobrim ... Kakav trud! Bdjeti nada mnom jer sam osjeeao da oni
bdiju nada mnom. Bili bi dostatno jedno nista da ih udaljim ... I
zatim .. . Mnogi su grijesili iz nuzde, iz potrebe zanata. Sve sam
prodao da bih imao novaca da ih uzdrfavam dok ne nadu drugi
posao manje unosan, tezi, ali posten. I uvijek ima netko od njih
koji dolazi, polovicu iz znatifolje, polovicu voljan da bude
eovjek a ne samo zivotinja. I moram ih ugostiti, dok se ne
priviknu na novi jaram. Mnogi su se dali obrezati. Prvi korak
prema pravom Bogu. Ali to im ne namecem. Imam siroke ruke u
grljenju bijede, ja koji ne mogu a da mi se ne gade. I ja bih folio
dati ovima ono sto bi Ti folio dati svima: radost da vise nemaju
grifoje savjesti, buduci da nemamo kao Ti biti bez grijeha. No,
reci mi, moj Gospodine, da Ii sam se odvise odvaZio.«
»Dobro si postupio, Zakeju. Ti dajes njima vise od onoga

sto se nadas i od onoga sto mislis da Ja zelim dati ljudima. Ne
samo radost da im je oprosteno, da su bez grifoje savjesti, nego i
radost dace brzo biti gradani mojeg nebeskog Kraljevstva. Nisu
mi bila nepoznata ova tvoja djela. Slijedio sam te u tvom hodu
po napomom ali salvnom putu ljubavi; jer to je ljubav, i to ona
najiskrenija. Ti si razumio rijec Kraljevstva. Malo ih je nju
razumjelo jer u njima i dalje zivi staro poimanje i uvjerenje da
su vec sveti i uceni. Ti si, dignuvsi iz srca proslost, ostao prazan,
i mogao si, dapace htio si staviti unutar sebe nove rijeci,
buducnost, vjecno. Nastavi tako, Zakeju, i bit ces pobirac tvoga
Gospodina Isusa«, zavrsava Isus smijeseCi se i stavljajuci svoju
ruku na glavu Zakeja.
»Ti mi to odobravas, Gospodine? U svemu?«
»U svemu, Zakeju. Rekao sam takoder i Niki koja mi je
o tebi govorila. Nike te razumije. Otvorena je sveopcoj
samilosti.«
»Nike mi je mnogo pomagala. Ali sada je vidim samo
svakog novog mjeseca ... Zelio sam je slijediti. Ali Jerihon je
prikladan za moj novi rad ... «
»Nece dugo ostati u Jeruzalemu ... Premjestio bi se za
nista. Nike ce se kasnije vratiti ovdje ... «
»Poslije koliko, Gospodine?«
»Posto moje Kraljevstvo bude navijesteno.«
»Tvoje Kraljevstvo ... Bojim se tog casa. Oni sto se sada
nazivaju tvojim vjemicima, da Ii ce tada znati to biti? Jer ce
zacijelo biti buna, i borbe mectu onima koji te ljube i koji te
rnrze... Znas, Gospodine, da tvoji neprijatelji plaeaju cak i
lopove, olos naroda, da bi imali spremne sljedbenike da stvore
nerede da bi se nametnuli drugima? Ja sam to doznao od
jednoga od moje siromasne brace... Oh! zar postoji velika
razlika izmectu onoga koji zakonski krade, onoga koji krade cast
i onoga koji ogoli putnika? I ja sam takoder krao zakonski dok
me Ti nisi spasio, ali ne bih ni onda podrlavao onoga koji Te

mrzi ... Ovo je jedan mladic. Lopov. Da. Lopov. Jedne veeeri kad
sam otisao prema Adominu u iseekivanju trojice meni jednakih,
koji SU dolazili iz Efrajima sa zivotinjama kupljenima u pol
cijene, nasao sam ga skrivena u jednom klancu .. Govorio sam
mu .. . Nisam nikada imao obitelj, ipak vjerujem da sam imao
djece bio bih govorio njima tako da ih uvjerim da promijene
zivot. Protumacio mi je kako i zasto je postao lopov ... Eh!
koliko puta su pravi krivci oni koji izgledaju kao da ne cine nista
zla!. .. Rekao sam mu: "Ne kradi vise. Ako si gladan, komad
kruha ce se naCi i za tebe. NaCi cu ti posten posao. BuduCi da jos
nisi postao fovjekoubojica, zaustavi se, spasi se". I uvjerio sam
ga. On mi je rekao da je ostao sam jer su drugi bili kupljeni za
mnogo novaca od onoga koji te mrzi i sada stoje sprernni da
poticu bune i da se nazivaju tvojima da bi sablaZnjavali narod,
skriveni u spiljama Cedrona, u grobovima, prema Faselu, u
peCinama na jugu grada, medu grobovima Kraljeva i Sudaca,
svugdje ... Sto Zele uciniti, Gospodine?«
»Josua je mogao zaustaviti sunce2 , ali oni usprkos svim
sredstvima nece moCi zaustaviti volju Bozju.«
»lmaju novae, Gospodine! Hram je bogat i nije korban 3
za njih zlato prikazano Hramu, ako im sluzi za trijumfiranje.«
»Nista nemaju. Snaga je moja. Njihova zgrada ce pasti
kao da je od lisea osusenog od jesenjskog vjetra i slofonog kao
kula od djeeaka. Nemoj se bojati, Zakeju. Tvoj Isus ce biti
Isus 4 .«
»Dao to Bog, Gospodine! ... Zovu nas. ldimo.« ...
2
vidi: JS 10,10-15; Prop 46,1-8
3
Aramejska rijec koja znaci prinos, i posebno prinos prikazan Bogu.
Vidi: (Mt 15,6) Mk 7,11
4
To jest: Spasitelj . Isus naime znaCi na hebrejskom "Jahve spafava"
(Yehoshua). Vidi: Mt 1,20-21; Dj 4,12
208
220. PROPOVIJEDANJE U JERIHONU 1
Propovijedanje u Jerihonu.
Isus izlazi iz kuce Zakejeve. Jutro je vec odmaklo.

Zajedno je sa Zakejem, Petrom i Jakovom Alfejevim. Drugi
apostoli su mozda vec otisli po selima navijestiti da je Ucitelj u
gradu.
Iza Isusove grupe sa Zakejem i apostolima nalazi se
jedna druga grupa, mnogo ... raznolika po fizionomijama, dobi,
odjeci. Nije tesko izjaviti sa sigumoscu da ovi ljudi pripadaju
raznim rasama, mozda takoder i supamickima medu sobom. Ali
dogadaji zivota su donijeli ove u ovaj palestinski grad i sjedinili
su ih da bi iz svoje dubine uzasli prema svjetlu. Vecinom su to
izblijedjela lica onih koji su se sluzili i zloupotrebljavali zivot na
vise nacina, oCi umome veCim dijelom; kod drugih: pogledi koje
je duga navika da se bave ... poreznom otimacinom i grubim
naredivanjem ucinila okrutnim i tvrdim, i svako malo 2 ovaj
njihov stari pogled se pojavi ispod spustenog i zamisljenog vela
koji je stavio novi zivot. I to se dogodi posebno kada ih netko iz
Jerihona gleda s prezirom ili mrmlja neku uvredu na njihov
racun. Zatim oko postaje umomo, klonulo, i glave se prignu
potistene.
Isus se okrece dva puta da ih vidi i vidjevsi ih otraga,
kako usporuju svoj korak i sve vise se priblifoju mjestu
izabranom za govoriti, koje je vec puno naroda, uspori svoj da bi
ih cekao i konacno im kaie: »Prijedite sprijeda i ne bojte se.
Izazvali ste svijet kada ste cinili zlo; ne trebate ga se bojati sada
kada ste se i oslobodili od njega. Ono sto ste upotrebljavali da
biste ga ukrotili onda: nehaj za sud svijeta, jedino oruzje da ga

1
D2, vidi: Lk 18,9-14
2
D2, svako malo: A, (dentro per dentro)
220. Propovijedanje u Jerihonu 209
se umori u sudenju, upotrebljavajte takoder i sada i on ce se

izmoriti da se bavi s vama i apsorbirati ce vas, makar polako,
ponistavajuci vas u velikoj anonimnoj masi koja je ovaj jadni
svijet kojemu, uistinu, se daje veliku va.Znost.«
Petnaestero ljudi slusa i ide naprijed.
»Ucitelju, ondje su bolesnici sa sela«, ka.Ze Jakov
Zebedejev iduCi ususret Isusu i pokazujuci jedan kut trga gdje
sunce gnJe.
»Dolazim. Gdje su ostali?«
»Izmedu naroda. Ali vec su te vidjeli i upravo dolaze. S
njima su i Salomon, Josip iz Emausa, Ivan iz Efeza, Filip iz
Arbele. Idu prema kuci ovoga posljednjeg a dolaze iz Jope,
Lide, Modina. Sa sobom vode svoje ljude s morske obale i fone.
Dapace tra.Zili su te jer se ne sla.Zu u misljenju o nekoj Zeni. No
razgovarat ce s tobom .. .«
I doista Isusa brzo okruzuju drugi ucenici i pozdravljaju s
postovanjem. Iza njih su novi koje je privukao Isusov nauk. Ali
nema Ivana iz Efeza pa Isus pita za razlog tome.
»Zaustavio se s jednom Zenom i s njezinom rodbinom u
jednoj kuCi daleko od naroda. Ne zna se da li je zena opsjednuta
od davla ili je proroCica. Govori cudesne stvari, kako ka.Zu ljudi
iz njezinog mjesta. Ali pismoznanci koji su je slusali prosudili
su da je opsjednuta3 . Roditelji su vise puta pozvali zaklinjace4 ,
ali ti nisu mogli istjerati demona koji govori, koji je ddi u vlasti.
Medutim je jedan od zaklinjaea kazao njezinom ocu - ona je
udovica djevica koja je ostala u obitelji: - "Za tvoju kcer
potreban je Mesija Isus. On ce razumjeti njezine rijeCi i znat ce
odakle dolaze. Ja sam pokusao naredivati duhu koji u njoj
govori u ime Isusa koji se zove Krist da otide. Uvijek su duhovi
mraka pobjegli kad sam upotrijebio to ime. Ovog puta ne. Prema
3
4
vidi: Dj 19,11-17
tome ja kaiem da: ili je sam Belzebub 5 koji govori pa uspijeva

odoljeti tom imenu koje sam izgovarao, iii je sam Duh Bozji pa
se zato ne boji, buduCi da je jedno te isto s Kristom. Ja sam vise
uvjeren u to negoli u prvu pretpostavku. Ali da bi bili sigumi,
samo Krist moze prosuditi : On ce prepoznati rijeci i njihovo
podrijetlo." A prisutni pismoznanci su s njim lose postupali i
kazali su mu da je i on opsjednut kao i zena i kao i Ti. Oprosti
sto smo prisiljeni to reci .. . A neki pismoznanci nisu nas vise
pustili onamo i paze na fonu, jer hoce utvrditi mofo Ii joj biti
objavljen tvoj dolazak. Jer ona kaie da poznaje tvoje lice i tvoj
glas, i da bi te prepoznala medu tisueama, a dokazano je da
nikada nije izisla iz svoga mjesta, dapace iz svoje kuce otkad joj
je pred petnaest godina urnro zarucnik uoci vjeneanog slavlja; a
utvrdeno je i to da ti nisi nikada prosao kroz njezino mjesto, koje
je Betleki. I pismoznanci ocekuju ovu posljednju kusnju da je
proglase opsjednutom. Hoces Iida je vidis odmah?«
»Ne. Moram govoriti narodu. A bio bi to i odvec buean
susret ovdje, medu mnostvom. Podi, kazi lvanu iz Efeza i
foninoj rodbini, takoder i pismoznancima, da ih sve cekam o
pocetku zalaza sunca u sumama uzduz rijeke, na putu prema
prijelazu preko rijeke. Hajde.«
I Isus, otpustivsi Salomona, koji je govorio u ime sviju,
ide k bolesnicima koji mole za ozdravljenje i ozdravlja ih. Tu je
jedna stara fona ukocena od artritisa, jedan uzeti, jedan
slabouman mladic, jedna djevojCica za koju bih rekla da je
susieava, i dva bolesnika na ocima.
Narod glasno i radosno vice.
Ali jos nije zavrsio niz bolesnika. Jedna majka dolazi
naprijed, izoblicena od boli, podrfavana od dvije prijateljice iii
rodakinje, i klekne govoreCi: »Imam sina koji umire. Ne mofo
bi ti donesen ovdje ... Smiluj mi se! «
5
vidi: sv. VII, dio 1, pogl. 183, bilj. 2.
»Mozes Ii vjerovati bez mjere?«

»Sve, o moj Gospodine!«
»Onda se vrati svojoj kuci.«
»Svojoj kuCi? ... Bez Tebe? ... « Zena ga caskom promatra
s tugom, zatim shvaca. Siromasno lice se pr:eobrazi. Vice:
»Idem, Gospodine. I blagoslovljen Ti i Svevisnji koji te je
poslao!« I trci odlazeci, brfa od svojih dviju druzica .. .
Isus se obraea jednom iz Jerihona, jednom casnom
gradaninu. »Da Ii je ona fona Zidovka?«
»Ne. Barem po rodenju, nije. Dolazi iz Mileta. Zena pak
jednoga od nas i od tada u nasoj vjeri.«
»Znala je vjerovati bolje od mnogih Zidova«, primjecuje
Is us.
Zatim, uzlazeCi na visoku stepenicu jedne kuce, uCini
obicajan znak, da rasiri ruke sto prethodi njegovom govoru i
sluzi da nametne sutnju. Kad to postite, sabire nabore plasta,
koji se na grudima otvorio pri spomenutoj gesti, i drti ga cvrsto
s ljevicom dok spusta desnicu kao onaj koji se zaklinje,
govoreci: »Cujte, gradani Jerihona, prispodobe Gospodina i
neka ih svatko kasnije razmislja u svom srcu i izvuce pouku
kojom ce hraniti svoj duh. To mofote uciniti jer ne od jucer niti
od proslog mjeseca, a niti tek od prosle zime poznajete Rijec
Bozju. Prije nego Ii sam Ja bio Ucitelj, Ivan, moj Preteca, vas je
pripremio na moj dolazak, i posto sam to bio, moji ucenici su
orali ovu zemlju sedam i sedam puta da u nju posiju svako
sjeme koje sam im Ja dao. Dakle mofote razumjeti rijec i
prispodobu.
Kome cu usporediti one koji se obrate, posto su bili
grjesnici? Usporedit cu ih bolesnicima koji ozdravljaju.
S kime cu usporediti druge koji nisu javno sagrijesili iii
koji, rjedi od cmih dragulja, nisu nikada ucinili, niti u tajnosti,
teski grijeh? Usporedit cu ih sa zdravim osobama.
Svijet je sastavljen od ovih dviju kategorija. Bi lo u duhu
bilo u tijelu i krvi. Ali makar su jednake usporedbe, drugaciji je

nacin postupanja svijeta S ozdravljenim bolesnicima, koji SU
bolovali u tijelu, od onoga kako on postupa s obracenim
grjesnicima, ili s bolesnima u duhu koji se vraeaju zdravlju.
Mi vidimo da kada neki gubavac 6 , koji je najopasniji i
najizoliraniji bolesnik jer je opasan, dobije milost ozdravljenja,
posto je pregledan od svecenika i oCiscen, biva pripusten u
zajednistvo ljudi, i dapace njegovi sugradani to slave jer je
ozdravio, jer je uskrsnuo za zivot, za obitelj, za posao. Veliki
blagdan u obitelji i u gradu kada netko tko je bio gubav uspije
zadobiti milost i ozdraviti! Natjecanje je medu rodbinom i
sugradanima da mu donesu ovo i ono, i ako je sam i bez kuee ili
namjestaja, da mu ponude krevet ili namjestaj, i svi govore:
"Bog ga posebno ljubi. Njegov prst gaje ozdravio. Iska.Zimo mu
dakle pocast i poeastit cemo onoga koji ga je stvorio i obnovio".
Pravo je tako postupiti. I kada, naprotiv po nesreci, netko dobije
prve znakove gube, s kakvom tjeskobnom ljubavlju ga rodaci i
prijatelji obasiplju njefooscu, dok je jos moguce to Ciniti, kao da
bi mu dali, sve najednom, bogatsvo cuvstava koje bi mu iskazali
kroz mnogo godina, da ih nosi sobom u svoj grob zivoga.
Ali zasto se onda ne postupa tako i s drugim
bolesnicima? Covjek pocinje grijesiti, a rodaci i posebno
sugradani da Ii ga vide? Zasto onda ne nastoje s ljubavlju da ga
istrgnu grijehu? Majka, otac, :Zena, sestra jos to cine. Ali je vec
tesko da to Cine braea, a ne ka.Zem da to cine djeca oceva iii
majcina brata. Sugradani, konacno, ne znaju do kritizirati, rugati
se, grditi, sabla.Znjavati se, uveeavati grijehe grjesnika,
pokazivati ga prstom, drfati se daleko od njega kao od gubavca
oni koji su pravedniji, a postaju njegovim ortacima da bi uzivali
na njegovim ledima, oni koji nisu pravedni. Ali tek rijetko se
nadu koja usta, i nadasve koje srce, koje bi pristupilo nesretniku
6
sa samiloscu i cvrstoeom, s nadnaravnom strpljivoscu i

ljubavlju, i trudilo se da zaustavi silaienje u grijeh.
A kako? Nije Ii tefa, zaista teska i smrtonosna bolest
duha? Ne lisava Ii ona, i to zauvijek, Kraljevstva Bozjeg? Prvi
cin ljubavi prema Bogu i prema bliznjemu ne mora Ii biti ovaj
rad ozdravljanja grjesnika za dobro njegove duse i na slavu
Bozju?
I kada se grjesnik obrati, zasto ono upomo izricanje suda
nad njim, ono kao da se falosti sto se vratio duhovnom zdravlju?
Vidite Ii kako su opovrgnuta neka vasa proricanja sigume
propasti jednog vaseg sugradanina? A trebali biste bi ti sretni, jer
Onaj koji vas opovrgava je milosrdni Bog koji vam daje jednu
mjeru svoje dobrote da vas osokoli u vasim vise-manje teskim
gnJes1ma.
I zasto ono nastojanje da se hoce vidjeti kao neCisto,
prezimo, kao dostojno da stoji u odijeljenosti, ono sto SU Bog i
dobra volja jednog srca ucinili cistim, divnim, dostojnim
postovanja brace, dapace njihovog divljenja?
Ali vi se veselite takoder ako va8 vol, va8 magarac ili
deva, iii ovca stada iii omiljeni golub ozdravi od bolesti! Tim
vise se veselite ako neki stranac, cijeg imena se jedva sjeeate po
cuvenju u vrijeme kada je bio izoliran jer je bio gubav, ako se
vraca ozdravljen! A zasto se onda ne veselite nad ovim
ozdravljenjima duha, nad ovim pobjedama Bozjim? Nebo se
raduje kada se obrati jedan grjesnik. Nebo: Bog, precisti 7 andeli
koji ne znaju sto znaci grijesiti. A v1, v1 ljudi, folite Ii biti
zasukaniji od Boga?
Ucinite, ucinite pravednim svoje srce spoznajte
Gospodina ne samo kao prisutna u oblacima tamjana i u
hvalospjevima Hrama, na mjestu gdje samo svetost Gospodnja,
7
vidi; sv. VI, pogl. 133, bilj. 3.
po Velikom Sveceniku, smije uci 8 i trebala bi biti sveta kao sto

samo ime naznacuje, nego takoder i u cudu ovih uskrslih
duhova, ovih ponovno posvecenih oltara na koje Ljubav Bozja
silazi sa svojom vatrom da zapali zrtvu 9 .«
Isusa prekida majka od prije koja mu se zeli pokloniti s
poklicima blagoslova. Isus je slusa i blagoslivlje i salje je kuCi
nastavljajuCi prekinuti govor.
»I ako od grjesnika koji vam je nekada dao prizer
sablazni primate sada prizore izgradivanja, nemojte se rugati
nego nasljedovati. Jer nitko nije nikada toliko savrsen da mu je
nemoguce da ga netko drugi pouci. I Dobro je uvijek lekcija
koju treba prihvatiti, makar je onaj koji ga vrsi nekada bio
predmet osudivanja. Nasljedujte i pomal.ite. Jer tako cineCi
proslavit cete Gospodina i dokazat cete da ste razumjeli njegovu
Rijec. Nemojte htjeti biti kao oni koje u svom srcu osudujete jer
njihova djela ne odgovaraju njihovim rijecima. Nego ucinite da
svako vase dobro djelo bude kruna svake vase dobre rijeci. I
onda cete zaista biti gledani i slusani blagonaklono od Vjecnoga.
Cujte i ovu drugu prispodobu da shvatite kakve su stvari
koje imaju vrijednost pred oCima Bozjim. Ona ce vas nauciti
kako se osloboditi od misli koja nije dobra koja je u mnogim
srcima. VeCina ljudi sudi same sebe, i pretpostavivsi da je jedan
fovjek na tisucu pravo ponizan, tako se dogodi da se fovjek
smatra savrsenim, on sam savrsen, dok u blifojemu zapafa sto i
sto grijeha.
Jednog dana SU dva covjeka otisla U Jeruzalem zbog
poslova, uzisli su u Hram kako dolikuje svakom pravom
Izraelcu kada god stavi nogu u Sveti Grad. Jedan je bio farizej, a
drugi carinik. Prvi je dosao da ubere najam od nekih trgovackih
8
9
vidi: Lev 9,22-24 ; Suci 6, 11-24; 3 Kr 18,20-40; 1 Ljet 21 , 18-22, 1;
2 Ljet 7, 1-10; Misale Romanum , petak Duhovskih kvatra, tajna molitva.
prostora i da sredi raeune sa svojim poslovodama koji su

stanovali u blizini grada. Drugi da preda sakupljeni porez i da
moli milosrde u ime neke udovice koja nije mogla platiti porez
na ladu i na mreze, jer joj je ribolov, sto ga je obavljao stariji
sin, bio jedva dovoljan da <lade jelo drugim brojnim sinovima.
Farizej prije nego Ii je uzisao u Hram isao je do onih koji
drze njegove trgovacke prostore, bacio je pogled u njih, vidio ih
je pune robe i kupaca, sam u sebi je bio zadovoljan i zatim je
dozvao onoga koji je unajmio prostor i rekao mu: "Vidim da
tvoja trgovina ide dobro".
"Da, miloscu Bozjom. Zadovoljan sam sa svojim
poslom. Mogao sam povecati robu i nadam se da cu uCiniti jos
vise. Poboljsao sam prostor i slijedece godine necu vise imati
troskove za stolove i police, te cu stoga imati vecu dobit" .
"Dobro! Dobro! Sretan sam! Koliko plaeas za ova
mjesto?"
"Sto didrahmi 10 na mjesec. Skupo je, ali je polofaj
<lobar ..."
"Sam si rekao. Polofaj je <lobar. Stoga ja ti
podvostrucujem najam."
"Ali, gospodine", uskliknu trgovac. "Na taj naCin ti mi
dizes svaku dobit!"
"Pravo je. Zar ja trebam bogatiti tebe? A mene? Odmah.
Ili mi daj dvijetisucecetiristo didrahme, i to odmah, iii 6u te
izbaciti vani i zadrfati robu. Mjesto je moje i od njega Cinim sto
hocu."
Tako prvom, tako drugom i trecem od svojih zakupnika,
svakome podvostrucujuCi cijenu, gluh na svaku molitvu. I
buduci da je treCi, s rnnogo djece, htio se oprijeti, pozvao je
stra:Zu i dao je postaviti peeate zaplijene, izbacujuci vani
nesretnika.
10
Glede ovog drevnog srebrenog novca, vidi: Mt 17,24
Zatim je u svojoj palaci provjerio knjige poslovoda,

nalazeci zbog cega ih kazniti kao lijencine i zaplijenivsi nihov
dio koji su s pravom zadrfali. Jedan je imao sina na umoru, i
zbog mnogih troskova je bio prodao dio svojega ulja da plati
lijekove. Nije dakle imao sto dati gramzivom gospodaru.
"Smiluj mi se, gospodaru. Moj siromasan sin je na
umoru i poslije toga 6u obaviti izvanredne radove da ti naplatim
ono sto ti izgleda pravedno. Ali sada, ti razumijes, ne mogu."
"Ne mofos? Ja cu ti pokazati mofos li iii ne." I otisavsi
sa siromasnim poslovodom gdje je tijesak za masline, lisi ga i
onog preostalog ulja sto ga je covjek cuvao za siromasnu hranu i
da podrfava svjetiljku koja mu je dopustala da nocu bdije uz
sma.
Carinik pak, otisavsi k svojem poglavaru i isplativsi
porezni utdak, cuo je kako mu ovaj kaie: "Ali ovdje nedostaje
tristosedamdeset asa 11 • Kako to?"
"Evo, sada cu ti reCi. U gradu ima udovica sa sedam
sinova. Samo ·prvi je u dobi da mofo raditi. Ali ne mofo iCi
daleko od obale s ladom jer su njegove ruke jos slabe za vesla i
jedro, a ne mofo platiti momka za ladu. StojeCi uz obalu malo
lovi i ulov tek je dostatan da prehrani njih osam nesretnih osoba.
Nisam imao srca zahtijevati poreznu taksu."
"Razumijem. Ali zakon je zakon. Jao kada bi se doznalo
da je on milosrdan! Svi bi nasli razlog da ne plate. Mladic neka
promijeni zanat i proda ladu ako ne mogu platiti."
"To je njihov buduCi kruh .. . i uspomena na oca."
"Razumijem. Ali se ne mofo prijeCi preko toga."
"Dobro. Ali ja ne mogu ne misliti na osam nesretnika
lisenih njihova jedinog blaga. Placam ja tristosedamdeset asa."
Obavivsi te stvari, obojica uzidose u Hram i prolazeci
11
Rirnski broncani novae
pokraj gazofilacija 12 farizej je s hvastanjem izvadio svoju oveeu

novcarku iz grudiju i ispraznio je sve do posljednjeg novciea u
Hramsku blagajnu. U onoj novcarki su bili novei koje je kao
dodatak zahtijevao od trgovaea i sto je dobio od ulja uzetog od
poslovode i odmah prodanog jednom trgoveu. Carinik pak je
bacio sacieu sitnisa posto je odijelio koliko mu je bilo potrebno
za povratak u svoje mjesto. Jedan i drugi su dakle dali koliko su
imali. Dapace, na vanjstini, velikodusniji je bio farizej jer je dao
do posljednjeg sitnog novea koje je imao sa sobom. Ali treba
znati da je u svojoj palaci on imao drugi novae i imao je
otvorene racune kod bogatih mijenjaea novea.
Zatim su otisli pred Gospodina. FarizeJ upravo ispred,
kraj graniee Zidovskog trijema, pred Svetiste 1 ; earinik u dno,
gotovo ispod Iuka koji je vodio u Dvoriste za fone i stajao je
pognut, zgnjecen mislju o svojoj nevrijednosti pred Bozjom
Savrsenoscu. I molili su jedan i drugi.
Farizej, uspravan, gotovo bezobrazan, kao daje gospodar
mjesta i kao da je on koji skazuje poeast nekom posjetitelju,
govorio je: "Evo sam dosao pocastiti te u KuCi koja je nasa
slava. Dosao sam makar zna5 da si ti u meni jer sam pravedan.
Znam da to jesam. Ipak, koliko znam da sam jedino svojom
zaslugom takav, zahvaljujem ti, kako je zakon, za ono sto jesam.
Ja nisam grabezljiv, nepravedan, bludnik, grjesnik kao onaj
earinik koji je baeio, u isto vrijeme kad i ja, sacieu sitnisa u
Hramsku blagajnu. Ja sam Ti, vidio si, dao sve sto sam imao sa
sobom. Onaj skrtae, naprotiv, podijelio je novae na dva dijela i
Tebi je dao manji dio . Drugi dio, zaeijelo, ce zadrfati za
bancenje i fone. Ali ja sam cist. Ja se ne kaljam. Ja sam cist i
pravedan, postim dva puta na tjedan, plaeam desetine 14 od onoga
12
vidi: sv. V, pogl. 58, bilj. 1.
13
14
vi di: pogl. 215, bilj . 6.
sto posjedujem. Da. Cist sam, pravedan i blagoslovljen, jer sam

svet. Sjeti se toga, Gospodine."
Carinik, iz svog dalekog ugla, ne usudujuci se podignuti
pogled prema dragocjenim vratima Hekola 15 , i udarajuci se u
prsa ovako je molio: "Gospodine, nisam dostojan stajati na
ovom mjestu. Ali Ti si pravedan i svet i dopustas mi jer znas da
je eovjek grjesan i ako ne dode k Tebi postaje davao. Oh! moj
Gospodine! Zelio bih Te eastiti nocu i danju a moram toliko sati
biti rob mojega posla. Grubi posao koji me ponizuje jer je bolan
mojem blifojemu koji je nesretniji od mene. Ali se moram
pokoravati svojim poglavarima jer je to moj kruh. Ucini, moj
Bo:Ze, da znam povezati dufoost prema poglavarima s ljubavlju
prema mojoj siromasnoj braci, da u svom poslu ne nadem svoju
osudu. Svaki posao je svet, ako se vrsi s ljubavlju. Drzi svoju
ljubav uvijek prisutnu u mojem srcu da ja, bijedan kao sto
jesam, znam suosjecati sa sebi podlo:Znima kao sto ti suosjecas
sa mnom, velikim grjesnikom. Zelio bih te i poeastiti vise,
Gospodine. Ti to znas. Ali sam mislio da uzeti od novca
namijenjenog Hramu da se pomogne osmorim nesretnim srcima
jest bolje nego ubaciti to u Hramsku blagajnu i zatim uciniti da
liju suze oeaja osmero nevinih i nesretnih. Ali ako sam
pogrijesio daj mi to spoznati, Gospodine, i ja cu Ti dati sve do
zadnjeg sitnisa, i vratit cu se u svoje mjesto na noge proseCi
kruha. Daj da spoznam tvoju pravednost. Smiluj mi se,
Gospodine, jer sam veliki grjesnik."
Ovo je prispodoba. Uistinu, uistinu vam ka:Zem da dok je
farizej izisao iz Hrama s jednim novim grijehom, nadodanim
onima ucinjenim prije nego Ii je uzi5ao na Moriju, carinik je
izisao odanle opravdan i blagoslov Bozji ga je pratio kuci
njegovoj i ostao je u njoj . Jer je on bio ponizan i milosrdan i
njegovi Cini su bili jos svetiji od njegovih rijeci . Dok je farizej
15
Hebrej ska rijec koja ovdje oznacuje Hram. Vidi: pogl. 204, bilj. I.
samo na rijecima i na vanjstini bio dobar, a u svojoj nutrini bio

je sotona i Cinio je djela sotone po oholosti i tvrdoCi srca, i Bogu
je stoga bio oduran 16 .
Tko se uzvisuje uvijek ce biti, prije iii poslije, ponifon.
Ako ne ovdje onda u drugom zivotu. A tko se ponizuje bit ce
uzvisen, posebno gore u Nebu gdje se vide ljudski Cini u
njihovoj pravoj istini.
Dodi, Zakeju. Dodite vi koji ste s njim. I vi, moji apostoli
i ucenici. Govorit cu vam jos privatno.«
I obavivsi se plastem vraca se u kucu Zakeja.
16
U smislu koji nalazimo u: Mudr 14,7-11 ; Prop 12,6-7; Mal 1,1-3;
Rim9
220
221. U KUCI ZAKEJA S OBRACENICIMA
U kuci Zakeja s obracenicima.
Svi su sakupljeni u prostranoj sobi, bez ukrasa. Nekada

je zacijelo bila lijepa. Sada nije vise nego veliki prostor. Donijeli
su sjedalice i lefaljke uzete iz drugih soba, za jelo iii spavanje, i
svi su sjeli oko UCitelja kojega su posjeli na jednu vrst
naslonjaca, izradenog u izrezanu drvu, pokrivenog sagom
izvrsnog tkanja. Najluksusniji narnjestaj u kuci.
Zakej govori o zemljistu kupljenom s novcem
sakupljenim medu njima: »Nesto smo trebali uciniti! Nerad nije
<lobar lijek da se ne grijesi. To je za sada tlo malo plodno, jer je
bilo zapusteno, kao i mi, i kao mi puno tmja, kamenja, suse i
skodljivih trava. Nike nam je posudila svoje sluge seljake da nas
nauce kako otvoriti zapustene zdence, ocistiti polja, natapati ono
malo stabala koja su preostala i zasaditi nova. Mi smo znali
tolike stvari ... ali ne sveta djela fovjecja. Ali u ovom poslu tako
novom za nas, nalazimo upravo novi zivot. Nista oko nas nam
ne doziva proslost. Samo savjest nas prisjeca. Ali to je dobro ...
Grjesnici smo ... Hoces Ii <loci vidjeti ga?«
»lzici cemo zajedno odavde da bismo se usmjerili prema
Jordanu, i zaustavit eu se na onom mjestu. Kates mi daje ba8 na
putu koji ide prema rijeci ... «
»Da, UCitelju. Ali je rufan. Kuca je rusevna. Nema
namjestaja. Nismo imali novca za sve ... posto smo, sarno ako je
to bilo moguce uciniti, naknadili nase zloCine protiv blifojega.
Oni, osim Demete, Valenta i Levija, koji su odvise stari za
odredena odricanja, koji ovdje spavaju, smjeste se na sijeno,
Gospodine. «
»Mnogo puta Ja nemarn niti to. Spavat cu i Jana sijenu,
Zakeju. Spavao sam prve sne i bili su slatki jer je nad njima
bdjela ljubav. Mogu spavati takoder i ovdje i necu biti mucen jer

221. U kui:i Zakeja s obracenicima 221
se nalazim medu ljudima u kojimaje uskrsnula dobra volja.«

I gleda jednim pogledom koji je milovanje ovih prvina
otkupljenih iz svih zemalja. I oni ga gledaju ... Nisu ljudi lakog
placa. Tko zna naprotiv koliko su ucinili da se prolije plaea.
Njihova lica su tolike knjige na kojima je napisana njihova
nesretna prosiest, i ako sada novi zivot pokriva brutalnost onih
rijeci, one su ipak jos toliko citke da dopuste uoCiti od kojih
provalija se uzdifo prema Svjetlu. Ipak njihovo lice se
razvedruje, rasvijetljuje, njihov pogled postaje slobodniji, jedno
svjetlo nadnaravne nade, moralnog zadovoljstva u njima sja,
slusajuCi da ih UCitelj naziva uskrslima na dobru volju.
Zakej kate: »Onda Ti odobravas sve sto sam ucinio?
Vidis, Ucitelju. Onega dana sam rekao: "Ja cu Te slijediti" i htio
sam te slijediti bas materijalno. Ali bas te veceri dode k meni
Demete radi jedne od onih... radi jedne od onih njegovih
neeasnih trgovina... i trebao je novaca. Dolazio je iz
Jeruzalema ... jer je nazvan svetim, ali svaka sramotaje u njemu i
prvi koji hoce te sramote su oni koji kasnije nas kamenuju kao
da smo gubavci ... Ali ja trebam reCi nase grijehe a ne njihove. Ja
vise nisam imao novca. Dao sam ti ga. Sve. I ono sto je jos bilo
U kuCi bilo je Vee kao dano jer Sam Vee odlucio vratiti onima
kojima sam bio uzeo s lihvom. Rekao sam mu: "Nemam novaca.
Ali imam vise od bilo kakvog blaga". I isprieao sam mu svoje
obracenje, tvoje rijeci, mir koji je u meni ... Govorio sam toliko
da je svjetlo novoga dana uslo i uCinilo bijelima nasa lica te nisu
bile potrebne svjetiljke dok sam jos govorio. Sto sam rekao
tocno ne znam. Znam da je on jako udario po stolu za kojim smo
sjedili i da je uskliknuo: "Merkur je izgubio jednog sljedbenika i
satiri jednog druga. Uzmi i ovaj novae, nedovoljan za zloCin, ali
debar za kruh siromahu, i uzmi me sa sobom. Zelim upoznati
miomiris poslije toliko smrada". I ostao je. Zajedno smo otisli u
Jeruzalem, ja da prodam stvari, on da se oslobodi svake ...
obveze. Ina povratku sam rekao ... - poslije toliko vremena sam
molio u Hramu s cistim i smirenim srcem jednog djeeaka -

rekao sam samome sebi: "Ne znaCi Ii i ovo slijediti Ucitelja, i
mozda jos bolje, ostajuci u Jerihonu gdje moji nesretni prijatelji
carinici kao ja, vlasnici igracnica, svodnici, lihvari, posto su bili
nadglednici galijota i kafojenika, robova, mucitelji svake
nevolje, vojnici bez zakona i milosrda, koji su raskosno zivjeli
da zaborave grifoju savjesti u pijanstvima, i koji dolaze naCi me
da bi ulozili svoj prokleti novae, iii da mi predloze poslove iii da
me pozovu na gozbu ili na druge necasne gnusobe? Grad me
prezire. Zidovi ce me uvijek smatrati grjesnikom. Ali oni ne.
Oni SU kao ja. Oni SU necistoea ali mogu imati nesto u sebi sto ih
potice na dobro i ne nalaze nekoga tko bi im pruzio ruku da im
pomogne. Ja sam im pomogao u zlu. Mozda su takoder
sagrijesili i zbog mojih savjeta, zbog onoga sto sam tada od njih
trazio. Imam dufoost pomoCi im da dodu k dobru. Tako kao sto
sam vratio onima koje sam ostetio, tako kao sto sam naknadio
onim svojim sugradanima, jednako tako trebam nastojati
naknaditi i ovima". I ostao sam ovdje. Sada jedan, sada drugi,
dosli su od ovog i onog grada, i govorio sam. Nisu svi bili kao
Demete. Neki su pobjegli iza kako su mi se narugali. Drugi su se
povukli. Drugi su se zaustavili ali su se nakon nekog vremena
vratili u svoj pakao. Ovi su ostali. I vec osjeeam da Te trebam
slijediti ovako, da Te moramo slijediti boreci se s nama samima,
podnoseci prezir svijeta koji nam ne zna oprostiti. Ne manjkaju
suze srca kada vidimo da svijet ne oprasta, kada se sjeeanja
vracaju ... a tolika SU i bolna ... Kod nekih SU ... «
»Strasna Nemeza 1 koja nam predbacuje nasa zlodjela i
koja nam obecava osvetu preko groba«, kafo jedan.
»To su jadikovanja onih koje sam, iscrpljene, udarao da
rade.«
»Tu su prokletstva onih koje sam uCinio robovima posto
1
Nemeza = bozica osvete; op. prev.
221 . U kuti Zakeja s obracenicima 223
sam uzeo s lihvom sve njihovo .«

»Tu su molbe udoviea i sirota koji nisu mogli platiti i
kojima sam zaplijenio u ime zakona zadnje sto su imali.«
»Tu su zvjerstva pocinjena u osvojenim zemljama na
nemocnima teroriziranim od pobj ede. «
»Tu su suze moje majke, moje zene, moje kcerke, smrt
bijednih dok sam ja sve trosio u gozbama.«
»Tu su... oh! moj zloCin je bez imena! Gospodine,
nemam krvi na rukama, nisam krao novae, nisam nametao
mrske poreze, ne kamate koje unistavaju, nisam udarao
pobijedene, ali sam koristio svu ljudsku bijedu, i nad nevinim
djevojkama pobijedenih, na sirotama, na prodanima kao robu za
komad kruha, stieao sam novae. Putovao sam svijetom koristeci
ove okolnosti, za vojskom, tamo gdje je bi la oskudiea, tamo gdje
je poplava rijeke unistila svaku hranu, tamo gdje je ku:lna bolest
ostavila mlade zivote bez zastite i ucinio sam ih trgovackom
robom, neeasnom a ipak nevinom trgovackom robom.
Neeasnom za mene koji sam odatle izvlaCio novae, nevinom jer
jos nisu znali za strahotu. Gospodine, na mojim rukama su
djevieanstvo obescascenih djevojaka i postenje mladih :lena
uzetih u osvojenim gradovima. Moja tr:lista .. . moje javne kuce
su bile glasovite, Gospodine ... nemoj me prokleti, sada kada
znasv'.... «
Apostoli su se nehotiee odmaknuli od posljednjega koji
je govorio. Isus ustaje i ide blizu njega. Stavlja mu ruku na rame
i ka:le: »Istina je! Tvoj zlocin je velik. TrebaS mnogo ispraviti.
Ali Ja, Milosrde, ka:lem ti kada bi bio i sam davao i kada bi na
sebi imao sve zlocine Zemlje, ako ti hoce§, mo:les nadoknaditi
za sve i dobiti oprostenje od Boga, od pravog, velikog, ocinskog
Boga. Ako ti hoces. Sjedini svoju volju s mojom 2 . I ja hocu da ti
bude oprosteno. Sjedini se sa Mnom. Daj mi svoj siromasni duh
2
ozloglasen, unisten, ostao pun rana i potistenosti posto si ostavio

grijeh. Ja cu ga staviti u moje srce, tamo kamo stavljam najvece
grjesnike, i unijet cu ga sa Sobom u otkupiteljsku Zrtvu.
Najsvetija Krv, ona u mojem Srcu, posljednja Krv Zrtvovanog
za ljude, izlit ce se na najvece rusevine i preporodit ce ih. Za
sada imaj nadu. Nadu vecu od tvog neizmjemog zlocina, u
milosrd~ ~o.zj~, jer je
ono bez granica, eovjece, za onoga koji se
zna povJentl nJemu .«
Covjek kao da bi htio uhvatiti i poljubiti onu ruku
stavljenu na njegovo rame, tako blijedu i mrsavu na njegovoj
smedoj haljini, i na snafoom ramenu. Ali se ne usuduje. Isus
shvaea i prufa mu ruku govoreCi : »Poljubi dlan, eovjece. NaCi
eu taj poljubac i lijecit ce mi jedno mucenje. Ruka poljubljena,
ruka ranjena. Poljubljena iz ljubavi. Rana iz ljubavi. Oh! kada bi
svi znali poljubiti veliku Zrtvu, i kada bi Ona umrla u svojoj
haljini od rana znajuCi da su u svakoj poljupci, ljubavi, svih
otkupljenih ljudi!«, i drzi pritisnut svoj dlan na obrijanim
usnama eovjeka kojega iz svega sto vidim smatram
Rimljaninom. Drzi je dok se eovjek ne udalji kao sit, posto je
ugasio ognjicu svoje grifoje savjesti pijuci Milosrde Gospodnje
u udubini bozanske ruke.
Isus se vraea na svoje mjesto i prolazeci stavlja ruku na
kovreastu glavu jednog veoma mladog. Rekla bih da jedva ima
dvadeset godina, ako ih uopce toliko ima. Jedan koji nije nikada
govorio. Jedan zacijelo od zidovske rase. Isus ga pita: »A ti, sine
moj, ne govoris nista svome Spasitelju?«
Mladic digne glavu i gleda ga ... Citav jedan govor je u
tom pogledu. Jedna povijest boli, mrznje, kajanja, ljubavi.
Isus, malo nagnut nad njim, s ocima uprtim u njegove,
cita neku nijemu povijest i zatim kaZe: »Zato te i zovem
3
vidi: sv. II: pogl. 76~bilj . 6; pogl. 93, bilj . 9; pogl. 580, bilj. 10; sv.
III, pogl. 52, bilj. 11
221. U kuti Zakeja s obracenicima 225
"sinom". Vise nisi sam. Oprosti svima koji su tvoje krvi i

strancima, kao sto ti Bog opra8ta. I ljubi Ljubav koja te je
spasila. Dodi caskom sa mnom. Zelim ti reci jednu rijec
nasamo.«
Mladic ustaje i slijedi ga. Kada su sami Isus kaie:
»Zelim ti reci ovo, sine. Gospodin te je mnogo ljubio, makar
tako ne izgleda prema povrsnom sudu. Zivot te je mnogo
iskusao. Ljudi su ti mnogo naskodili. Prvo i drugo moglo je od
tebe uciniti nepopravljivu rusevinu. Iza njih je bio Sotona
zavidan radi tvoje duse. Ali nad tobom je bilo Bozje oko. I to
blagoslovljeno oko je zaustavilo tvoje neprijatelje. Njegova
Ljubav je poslala na tvoju stazu Zakeja. Isa Zakejem Mene koji
ti govorim. Sada Ja koji ti govorim kaiem ti da moras u ovoj
ljubavi naci sve ono sto nisi imao, mora8 zaboraviti sve ono sto
te ogorcilo, i oprostiti, oprostiti svojoj majci, oprostiti
zloglasnom gospodaru, oprostiti samome sebi. Nemoj mrziti
sebe, sine. Mrzi svoje vrijeme grijeha, ali ne tvoj duh koji je
znao napustiti taj grijeh. Tvoja misao neka bude <lobar prijatelj
tvoga duha i neka zajedno postignu savrsenstvo.«
»Savrsen, ja!«
»Jesi li cuo sto sam rekao onome eovjeku? A ipak on je
bio na dnu ponora! ... I hvala, sine!«
»Na cemu, moj Gospodine? Ja trebam Tebi zahvaliti ... «
»Sta nisi htio otici k onome koji kupuje ljude da bi me
izdali.«
»Oh! Gospodine! I zar sam mogao to uCiniti da sam znao
da Ti ne prezires ni nas razbojnike? I ja sam bio medu onima
koji su ti donijeli janje na Karit. I jedan od nas, koji je sada
uhvacen od Rimljana - harem se tako kaie, sigumo je da prije
blagdana Sjenica4 nije se vise vidio u zaklonima razbojnika -
rekao mi je tvoje rijeci u jednoj dolini blizu Madina... Jer ja
4
vidi: Izl 23, 14-17
onda nisam jos bio s razbojnicima. Otifao sam na kraju zadnjeg

Adara i ostavio sam ih na pocetku Etanima. Ali nisam uCinio
nista sto bi zasluzilo tvoju zahvalu. Ti si bio <lobar. Htio sam biti
<lobar. I obavijestiti jednog tvog prijatelja... mogu tako reCi o
Zakeju?«
»Da, mo:les tako reci. Svi oni koji me ljube, moji su
prijatelji. Takoder si i ti.«
»Oh! ... Htio sam obavijestiti da se pazis. Ali jedno
upozorenje ne zaslu:luje zahvalu ... «
»Opetujem ti: to je zato jer se nisi prodao protiv Mene,
na cemu ti zahvaljujem. To ima vrijednost.«
»A upozorenje ne?«
»Sine moj, nista nece moci sprijeciti Mr:lnju da me
napadne. Jesi li ikada vidio potok koji prelazi korito?«
»Da. Bio sam blizu Jabes Galaada i vidio sam sto je sve
unistila rijeka kojaje izisla iz korita prije Jordana.«
»ljesi li mogao uciniti nesto da zaustavis vodu?«
»Ne. One su sve pokrile i unistile. Cak su i kuce
prevrnule.«
»Takva je Mr:lnja. Ali me nece izvrnuti. Bit cu potopljen
pod vodu, ali ne unisten. I u pregorkom easu ljubav onoga koji
nije htio mrziti Nevinoga bit ce moja utjeha, moje svjetlo u tami
onoga casa Tame, moja slatkoca u kale:lb vina sa foci i
mirom 5.«
»Ti? ... Ti govoris o sebi kao da ... Za lopove je takav
kalez, za onoga koji ide na smrt kri:la. Ali Ti nisi lopov! Ti nisi
kriv! Ti si ...« .
»Spasitelj. Daj mi poljubac, sine.«
Uzme njegovu glavu medu ruke i poljubi ga u celo i
zatim se nakloni da primi poljubac mladica. Plasljiv poljubac,
koji je tek dotaknuo mrsavo lice ... I zatim se mladic nagne
5
vidi: Psalam 66,22; Mt 27,33-34.48 ; Mk 15,22-23
221. U kuCi Zakeja s obrai:enicima 227
placuCi na grudi Isusove.

»Ne plaCi, sine moj ! Ja sam zrtvovan od ljubavi. I uvijek
je slatka zrtva makar je bolna ljudskoj naravi.«
Drzi ga medu rukama dok ne prestane plac i zatim se
vraca tamo drfoci ga za ruku, blizu mjesta na kojemu je prije bio
Petar.
Nastavi govoriti: »Dok smo uzimali hranu jedan od vas,
ne Izraelac, rece dame foli pitati za jedno razjasnjenje. Neka to
ucini sada, jer cemo se brzo trebati vratiti medu narod i zatim
vas ostaviti.«
»Ja sam to rekao. Ali mnogi Zele to znati. Zakej ne zna
dobro to protumaCiti a niti ostali medu nama koji smo tvoje
vjere. Pitali smo tvoje ucenike, kada su prosli ovuda. Ali nam
nisu rekli jasno.«
»Sto folis dakle znati?«
»Mi nismo ni znali da imamo dusu. Iii ... mi smo harem
trebali znati jer nasi stari ... Ali mi nismo citali stare. Bili smo
zivotinje ... I nismo vise znali sto je ta dusa. Niti sada to znamo.
Sto je dusa? Mozda nas razum? Ne vjerujemo, jer u tom slucaju
bili bismo bez nje a euli smo govoriti da bez duse nema zivota.
Sto je dakle dusa za koju kafo da je bestjelesna, da je besmrtna,
ako nije razum? Misao je bestjelesna. Ali nije besmrtna jer ona
prestaje s nasim zivotom. I najmudriji ne misli vise poslije
smrti.«
»Dusa nije misao, eovjece. Dufa je duh, ona je
nematerijalni princip zivota, neopipljiv princip, ali ziv, koji
ozivljuje Citavog eovjeka i koji traje poslije eovjeka. Zato je
nazvana besmrtna. Toliko je uzvisena da i najjaea misao je kao
nista pred njom, ali nema vise kraja. Blafona ili prokleta
nastavlja postojati. Blafoni oni koji je znaju sacuvati cistom, iii
je ponovno uciniti cistom iza kako je postala necista, da je
predaju njezinom Stvoritelju tako kako ju je On dao eovjeku da
ozivljuje njegovo eovjestvo6 .«

»Ali da Ii je ona u nama ili iznad nas kao Bozje oko?«
»U nama.«
»Dakle, zatvor u nama sve do smrti? Ropkinja?«
»Ne. Kraljica, U vjecnoj misli dusa, duh je ono sto
kraljuje u eovjeku, u stvorenoj zivotinji zvanoj: eovjek. Ona,
koja je dosla od Kralja i Oca svih kraljeva i otaca, njegov dah 7 i
njegova slika, njegov dar i njegovo pravo, imajuci za poslanje
da od stvorenja koje se zove eovjek ucini jednog kralja velikog
vjecnog kraljevstva, da ucini od stvorenja zvanog eovjek jednog
boga8 poslije zivota, jednim "koji zivi" u Prebivalistu
najuzvisenijeg, jedinog Boga, stvorena je kraljicom i s
autoritetom i odredenjem kraljice. Njezine sluskinje su sve
kreposti i sposobnosti coveka, njezina ministrica dobra volja
eovjeka, njezina sluskinja misao, sluskinja i ucenica misao
eovjeka. Od duha misao dobiva snagu i istinu, dobiva
pravednost i mudrost, i mofo se uzdici do kraljevske savrsenosti.
Misao lisena svjetla duha uvijek ce biti sa supljinama i tamom,
nikada nece moci dati razloge istine koja, za onoga tko je
odijeljen od Boga izgubivsi kraljevsko dostojanstvo duse, je
neshvatljivija od otajstava. Misao eovjecja ce biti slijepa, bit ce
slaboumna, ako joj bude nedostajala temeljna tocka, nufoa
poluga da se shvati, da se uzdigne napustajuci Zemlju i bacajuCi
se u visine, ususret Inteligenciji, Snazi, jednom rijecju
6
Ovo Djelo drugdje istite da je ljudska dufa savrseno tista u tasu,
koji je kao bljesak, kada je stvorena od Boga: nije naime moguce da On
stvara dusu grjesnu i sa zlim sklonostima. Ona bastini istofoi grijeh u koliko i
u tasu kada potne prozimati jedno tijelo koje proizlazi, po posrednom ali
pravom potomstvu od Adama koji je sagrijesio, to jest od Adama koji je
postao sluga Sotone i postao neposlufan Bogu (Post 3). Vidi: sv. I, Dodatak.
7
D2, njegov dah: A, njegov dio, u smislu, upravo, daha, i dosljedno
sudjelovanja; vidi: sv. III, pogl. 27, bilj. 2 i 3
8
221. U kuCi Zakeja s obrai:enicima 229
Bofanstvu. Tako govorim tebi, Demete, jer ti nisi uvijek bio

samo mijenjac novca, i mofos razumjeti i protumaciti drugima.«
»Zaista si vidjelac, Ucitelju. Ne, nisam bio samo
mijenjac novca... Dapace, to je bila zadnja stepenica mojeg
sila2enja... Ka.Zi mi, Ucitelju. Ali ako je dusa kraljica, zasto onda
ne kraljuje i ne kroti zlu misao i zlo tijelo u eovjeku?«
»Krotiti ne bi bila ni sloboda ni zasluga; bilo bi
potcinjavanje.«
»Ali misao i tijelo ugnjetavaju takoder dusu, govorim o
sebi, o nama, i mnogo puta je cine ropkinjom. Zbog toga sam
rekao da Ii je ona u nama bila u obliku ropkinje. Kako Bog moZe
dopustiti da tako uzvisena stvar - Ti si je definirao "dah9 Bozji i
njegova slika" - bude ponizena od onoga sto je nize?«
»U Bozjoj Misli je bilo da dusa ne upozna ropstvo 10 • Ali
da Ii ti zaboravljas neprijatelja Bozjeg i eovjecjeg? Podzemni
duhovi su i vama poznati.«
»Da, i svi s okrutnim foljama. I ja mogu reci da,
sjecajuCi se dok sam bio djeeak, samo ovim podzemnim
duhovima mogu pripisati eovjeka koji sam postao i bio sam sve
do ruba starosti. Sada nalazim djeeaCiea koji se onda izgubio.
Ali hocu Ii se moci toliko uCiniti djecakom da se vratim
ondasnjoj nevinosti? Hod unatrag u vrijeme da Ii je mozda
dopusten?«
»Nije potrebno hodati unatrag. To ne mofos ciniti. Proslo
vrijeme vise se ne vraca, ne mofo se uciniti da se vrati, niti se
moZe u njega vratiti. Ali to nije potrebno.
Neki od vas dolaze iz mjesta gdje je poznata pitagorejska
skola. Pogresna teorija. Duse, poslije boravka na Zemlji, ne
vraeaju se vise na Zemlju ni u jedno tijelo. Ne u tijelo zivotinje,
9
kao prethodna biljeska 6.
10
Na to ropstvo fovjek se sveo sam po sebi, po svjesnoj
svojevoljnoj zloupotrebi uzvisenog bofanskog dara Ijudske slobode
buduci da nije prikladno da tako nadnaravna stvar kakva je ona,

stanuje u zivotinji. Ne u tijelo eovjeka, jer kako bi se nagradilo
tijelo sjedinjeno s tijelom na posljednjem Sudu aka je ta dusa
imala vise tjelesa kao haljinu 11 ? Oni koji vjeruju u tu teoriju
kaiu da je posljednje tijelo koje /dusa/ uziva jer po susljednim
ciscenjima, u susljednim zivotima, dufa tek u posljednjoj
reinkamaciji postize savrsenstvo dostojno nagrade. Pogreska i
uvreda! Pogreska i uvreda prema Bogu, dopustajuci da On nije
mogao stvoriti nego tek ograniceni broj dusa. Pogreska i uvreda
prema eovjeku smatrajuci ga tako pokvarenim da tesko
zaslufoje nagradu. Nece dobiti odmah nagradu, morat ce pro6i
kroz Ciscenje poslije zivota 12 devedesetdevet puta na sto. Ali
Ciscenje je priprava na radost. Stoga tko se Cisti vec je jedan koji
se je spasio. I onaj koji se spasi, uzivat ce, poslije posljednjeg
Dana, sa svojim tijelom. Nece mo6i imati drugo do jedno tijelo
za svoju dusu, jer je jedan zivot ovdje, i s tijelom sto joj ga
dadose njezini tvorci, i s dusom koju joj je stvorio Stvoritelj da
ozivi tijelo, uzivat ce nagradu.
Nije moguce reinkamirati se kao sto nije moguce ici
natrag u vremenu. Ali obnoviti se s Cinom slobodne volje da, to
je morce, i Bog blagoslivlje te volje i pomafo im. Vi svi ste ih
imali 1 • Eva onda eovjek grjefan, strastven, uprljan, zloCinac,
lopov, pokvaren, koji kvari druge, eovjekoubica, skvmitelj,
bludnik, pod kupelji kajanja duhovno se preporada, unistava
pokvarenu sd starog eovjeka 14 , rastjeruje razumski ja jos vise
pokvaren, kao da je volja za otkupljenjem kiselina koja napada i
unistava nezdravi ovoj u kojemu se krije blago, i otkrivsi do
gola svoj duh, ocistivsi ga, ozdravivsi ga, oblaCi ga novom
11
vidi: pogl. 214, bilj 3.
12
13
14
vidi: Rim 6,1-11; Ef4,17-5,20; Kol 3,5-17
221. U kuti Zakeja s obracenicima 231
misli 15 , novom haljinom Cistom, dobrom, djetinjskom. Oh!

odjeea s kojom se mote pristupiti Bogu, koja mote dostojno
pokriti obnovljenu dusu, i cuvati je i pomoci joj sve do
nadstvorenja nje same koja je u svetosti koja ce se ostvariti sutra
- u sutra mozda dalekom, ako se gleda pamecu i mjerom
ljudskog vremena; veoma brzo, ako se promatra mislju vjecnosti
- bit ce slavna u Kraljevstvu Bozjem.
I svi mogu, ako hoce, obnoviti u sebi Cistog djecaka iz
djetinjskih vremena, djecaka ljubeznog, poniznog, otvorenog,
dobrog, kojega je majka uzimala na krilo, kojega je otac gledao
diceci se, kojega je janje Bozje 16 ljubilo i kojega je Bog
promatrao s ljubavlju. Vase majke! Mozda su bile zene velikih
kreposti ... Bog nece pustiti bez nagrade njihove kreposti . Ucinite
dakle da imate slicne kreposti, da se pridruzite njima kada ce za
sve kreposne postojati samo jedno: Kraljevstvo Bozje za dobre.
Mozda nisu bile dobre i doprinijele SU vasoj propasti. Ali ako
vas one nisu ljubile, ako vi ne poznate ljubav, ako vas je to
pomanjkanje uCinilo zlima, sada kada vas je bofanska ljubav
sakupila budite sveti da motete u nebeskoj radosti uzivati
Ljubav koja nadilazi svaku ljubav.
Imate Ii sto drugo za pitati?«
»Ne, Gospodine. Sve trebamo nauCiti. Ali ovog easa ne
nalazimo drugo ... «
»Ostavit 6u vam za koji dan Ivana i Andriju. Poslije cu
ovctje poslati ctobre i muctre ucenike. Zelim cta ctivlji zctrijepci
znaju putove Gospodnje i njegove pasnjake tako kao i Izraelci,
jer sam dosao za sve i ljubim sve na jednak naCin. Ustanite i
idimo.«
I prvi izlazi u promijenjeni perivoj, a slijede ga u stopu
15
Pokora (metanoia), o kojoj se cesto govori u Starom i Novom
zavjetu, ukljucuje naime prije svega "novu misao", to jest promjenu nacina
misljenja. Vidi, na primjer: 2 Tim 2,24-26
16
vidi: SV. VI, pogl. 133, bilj. 3.
njegovi koji se blago tl1Ze: »Uciteiju, ovima si govorio kako

maio puta govoris svojim izabranicima... «
»Da Ii vam je fao? Ne znate Ii da se tako cini takoder u
svijetu kada se foii predobiti netko koga se Ijubi? Ali s onima za
koje znamo da nas Ijube s citavim svojim bicem i da vec
pripadaju na8oj obiteiji, nije potrebno umijece osvajanja.
Dostatno je vidjeti se da budemo jedni u drugima u veseiju i
miru«, kaie Isus s bozanskim smijeskom, zaista bozanskim, tako
je radost ona koja povezuje. I apostoii se vise ne tufo, nego ga
naprotiv biaieni promatraju gubeci se u milini ljubavi.
233
222. ISUS SUDI NAD SABEJOM IZ BETLEHIJA
Isus sudi nad Sabejom iz Betlehija.
Siromasno je to zemljiste koje hrani raznorodni skup

Zakejevih prijatelja. Posebno sada u zimi ne razveseljuje
zacijelo srce. Ali ipak oni ga vole i ponosno ga pokazuju Isusu.
Tri polja sa psenicom, uzorana i smeda, vocnjak s nekoliko
plodnih stabala a druga su jos odvise mlada u nadi da ce biti
plodna, nekoliko stisnutih redova loze, povrce ... jedna mala stala
s jednom kravicom is magarcem za dizalicu (za vodu), ogradeni
prostor s nekoliko kokosi i pet parova golubova, sest ovaca,
jedan kucerak s kuhinjom i tri sobe, jedna nadstresnica za
cuvanje drva, za odlaganje stvari i za sijeno, jedan zdenac s
jadnim otvorom i eatrnja s blatnom vodom. Nista vise.
»Ako nam pomogne godisnje doba ... «
»Ako zivotinje dadu mlade ... «
»Ako se stabalca prime .. .«
Sve je uvjetno ... Nade veoma nesigurne ...
Ali jedan se sjeea onoga sto je cuo govoriti ranijih
godina: o cudesnoj fotvi koju je imao Doras po blagoslovu koji
mu je dao Ucitelj da bi Doras eovjecno postupao sa svojim
slugama seljacima, i kafo: »I ako bi Ti blagoslovio ovo mjesto .. .
I Doras je bio grjesnik .. .«
»lmas pravo. Ono sto sam uCinio znajuci da nece
izmijeniti ono srce, ucinit cu i za vas koji imate promijenjeno
srce.«
I rasiri ruke na blagoslov govoreci: »Cinim odmah jer
vas folim uvjeriti da vas ljubim.«
Zatim nastave putem prema rijeci prolazeci uz uzorana
polja, od masne tamne zemlje i uz vocnjake ogoljene od
godisnje dobi.
Na jednoj okuki prilazi mu eto nekoliko pismoznanaca.

»Mir tebi, Ucitelju. Cekali smo te ovdje da ... da ti iska2emo

stovanje.«
»Ne. Zato kako biste bili sigumi da necu prevariti. Dobro
ste ucinili. Osvjedocite se da nisam imao naCina vidjeti tu 2enu
niti koga od onih sto SU s njom. Vi, ti i ti, cuvali ste Zakejevu
kucu i vidjeli ste da nitko od nas nije izasao. ISli ste prije mene
na put i vidjeli ste da nitko od nas nije otisao naprijed.
Namjeravate mi postaviti uvjete za susret s tom 2enom i kazem
vam da ih prihvaeamjos prije nego Ii ih iznesete ... «
»Ali ... ako ne znas - koji SU ... «
»Zar mozda nije istina da mi ih hocete postaviti?«
»lstina je.«
»Kako dakle znam tu vasu nakanu, koja je poznata samo
vama, tako znam i sto cete mi reci. I kazem vam da prihvaeam
sto mi 2elite predloziti jer ce posluziti da se slavi Istina.
Govorite.«
»Znades Ii kako stoje stvari?«
»Znam da vi tu 2enu smatrate opsjednutom 1 od davla, a
da ipak nijedan egzorcist2 nije uspio iz nje istjerati zloduha. I
znam da ona medutim ne govori demonske rijeCi . Tako kafo oni
koji SU je culi govoriti.«
»Mo2es li se zakleti daje nisi nikada vidio?«
»Pravednik se nikad ne zaklinje, jer zna da ima pravo da
se vjeruje njegovoj rijeci 3 . Ja vam ka2em da je nisam nikada
vidio i da nisam nikada prosao kroz njezino mjesto, a Citavo
mjesto to mo2e potvrditi.«
»A ipakona uobratava da poznaje tvoje lice i tvoj glas.«
»Njezina me dusa doista poznaje po volji Bozjoj .«
»Ti ka2es: po volji Bozjoj . Ali kako to mo2es tvrditi?«
I vidi: SY . II, pogl. 96, bilj . 5.

2
vidi: pogl. 220, bilj. 4.
3
Krscanska zapovijed da se ne zaklinjemo, nalazi se kod Mt 5,33-37
i kod Jak 5, 12: ovo Djelo navodi razlog.
222. Jsus sudi nad Sabejom iz Betlehija 235
»Receno mi je da govori nadahnute rijeci.«

»I zloduh govori o Bogu.«
»Ali s vjesto pomijesanim zabludama da ljude zavede na
stranputicu krivih misljenja4 .«
»Dobro .. . foljeli bismo da nam dopustis iskusati fonu.«
»Na koji nacin?«
»Ti je bas ne poznas?«
»Kafom vam da ne.«
»Onda evo. Posaljimo nekoga naprijed koji ce vikati :
"Evo Gospodina" pa cemo vidjeti hoce Ii ona pozdraviti onoga
koji bude s tim sto ce vikati kao da si ti.«
»Kukavne Ii kusnje! Ali ipak prihvaeam. Odaberite vi
izmedu ovih koji me prate one koje cete poslati naprijed. Aja cu
ici za vama s ostalima. lpak ako zena bude govorila, vi joj
morate dopustiti da govori, daja prosudim njezine rijeci.«
»Pravo je. Ugovor je sklopljen i posteno cemo ga se
drfati .«
»Tako bilo, i posluzilo da vam takne srce.«
»Ucitelju, nismo svi protivnici. Neki izmedu nas su na
stanovistu cekanja... i s iskrenom voljom da vide istinu da bi te
slijedili«, kaZe jedan pismoznanac.
»lstina je. I Bog ce ih jos vise ljubiti .«
Pismoznanci ispituju apostole i eude se sto ih je mnogo
odsutnih, i osobito ISkarijota, a onda odabiru Judu Tadeja i
Ivana. K tome uzimaju mladog razbojnika koji se obratio, a koji
je blijed i mrsav i s kosom koja naginje crvenkastoj boji. U
jednu rijec: one koji po dobi i oblicju imaju zajednickih
pojedinosti s Uciteljem.
»Mi s njima idemo naprijed. Ti ostani ovdje s nasim
drugovima is tvojima a nakon nekog vremena dodi za nama.«
4
Pravi kriterij za razlikovanje Bozjih otitovanja od davolskih. Vidi:
Gal 1,8-9; 1Iv 4,1-6
Tako cine.
Vee se vide sume uzduz obale rijeke. Zimsko sunce na
zalazu pozlacuje vrske bilja i siri .ZUto i zivahno svjetlo po
osobama koje su skupljene kod stabala.
»Evo! Evo Mesije! Dodite ususret!«, vicu pismoznanci
koji su posli naprijed, skrecuCi prema jednoj stazi koja svrsava
nasuprot jednom gorostasnom hrastu jakih poluotkrivenih zila,
koje slu.ze za sjedalo onome tko se skloni uz njegovo deblo.
Skupina osoba koje su ondje oko njega sabrane okrece
se, ustaje, siri se i razilazi da dode ususret onima koji dolaze. Uz
deb lo ostaju samo tri pismoznanca, Ivan iz Efeza, i jedan eovjek
i jedna .zena oboje stariji i jedna druga .zena koja sjedi na jednoj
zili sto strsi iz zemlje, s ledima prema deblu, s glavom
spustenom na koljenima koju stisce spojenim rukama, sva
pokrivena koprenom tako teske ljubieaste boje da se pricinja
cmom. Cini se da je izvan svega sto je oko nje. Vika je ostavlja
ravnodusnom.
Jedan pismoznanac je dira u rame: »Ovdje je Ucitelj,
Sabejo. Ustani i pozdravi ga.«
Zena ne odgovara i ne mice se.
Tri pismoznanca se gledaju i sm1Jese se podrugljivo
dajuci sporazuman znak drugima koji dolaze naprijed. I posto su
prisutne osobe koje SU ocekivale Isusa usutjele videci da njega
nema, ta trojica vicu jace nego ikada, oni i njihovi drugovi, da
.zena ne bi opazila varku.
Jedan pismoznanac kaie staroj majci kojaje sa kcerkom:
»Zeno, harem ti pozdravi UCitelja i reci svojoj kceri da to ucini.«
Zena se baca na koljena zajedno s mu.zem ispred Tadeja,
Ivana i raskajanog razbojnika a onda ustajuCi kaie kceri:
»Sabejo, ovdje je tvoj Gospodin. Pokloni mu se.«
Djevojka se ne mice.
Podrugljiv smijesak pismoznanaca postaje izraz1tIJ1, a
jedan, mrsav i velikog nosa, kaie nosnim otegnutim glasom:
222. Isus sudi nad Sabejom iz Betlehija 237
»Nisi ocekivala ovu kusnju, zar ne? Zato tvoje srce drsce.
Osjeeas da je tvoj glas proroCice u opasnosti pa ne isku8avas
sudbinu... Cini mi se da je ovo dovoljno da te oznaCi
la2ljivkom ... «
Zena odjednom digne glavu. Zabaci koprenu natrag i
gleda ljudski otvorenim ocima dok ka2e: »Ne la2em,
pismoznance. I ne bojim se jer sam u istini. Gdje je UCitelj?«
»Kako? Ka2es da ga poznajes a ne vidis ga? Pred tobom
»Ni jedan od ovih nije Gospodin. Zato se nisam micala.

Nijedan od ovih.«
»Ni jedan od ovih? Kako? Zar ovaj plavi Galilejac nije
Gospodin? Ja ga ne poznajem, ali znam da je plav i nebeskih
ociju.«
»Nije Gospodin.«
»Onda ovaj visoki i strogi. Gledaj koje kraljevske crte.
Sigumo je on.«
»Nije Gospodin. Nije Gospodin izmedu ovih«, i zena
spusta glavu na koljena kao i prije.
Prode neko vrijeme. Eto priblifava se Isus. Pismoznanci
su nametnuli sutnju onom malom broju naroda. Zato njegov
dolazak nije potvrden nikakvim usklikom.
Isus dolazi naprijed izmedu Petra i bratiea Jakova. Stupa
lagano .. . Sutke ... Gusta trava utisava svako sustanje koraka. Dok
si starica brise suze sa svojom koprenom a jedan pismoznanac
ranjava govoreCi: »Va8a kCi je luda i la2ljivka«, dok otac uzdise
i cak prekorava kcerku, Isus dolazi do kraja staze i zaustavlja se.
Djevojka, koja nije mogla cuti nista, koja nije mogla
vidjeti nista, skace na noge, baca koprenu, tako otkriva svu
glavu, prufa ruke s jakim povikom: »Evo ga; dolazi mi moj
Gospodin! Ovo je Mesija, o ljudi koji me folite prevariti i
poniziti. Vidim na njemu svjetlost Bozju koja mi ga oznacuje i
ja mu iskazujem stovanje!« I baca se na zemlju ali ostajuci na
svom mjestu oko dva metra po prilici dalje od Isusa. Licem na

zemlji, u travi, vice: »Pozdravljam te, Kralju naroda, o Divni, o
Kneze mira, Oce vijeka koji nema kraja, Vodo novoga Bozjeg
naroda! 5 « I ostaje niCice na zemlji ispod svoga tamnog ogrtaea
ljubieaste boje gotovo cme i ispod koprene. Ali u easu kad je
ustala na noge ispred cmog debla - a bacivsi koprenu ostala je
kao neki kip s naprijed isprufonim rukama - mogla sam opaziti
da je ispod ogrtaca obucena u haljinu od teske vune boje
slonovace, haljinu koja je stegnuta jednostavnom vrpcom oko
vrata i u pasu. A osobito sam se mogla diviti njezinoj ljepoti
zrele fone . Imat ce oko trideset godina. A trideset godina u
Palestini redovito odgovara broju od harem cetrdeset godina kod
nas; jer ako je presv. Djevica Marija iznimka od ovog pravila, za
druge zene zrelost dolazi brzo, a osobito za one cmomanjaste
kose i lica i za one krasne kao sto je ova.
Ona je klasican tip hebrejske fone. Vjerujem da su takve
bile Rahela, Ruta i Judita, glasovite zbog svoje ljepote6 . Visoka,
krasna a ipak vitka, usta malenih i malko nabreknutih i
zivocrvenih usana, nosa ravna, dugackog i tankog, dva oka
duboka, tamna, zasjenjena dugim i gustim trepavicama kao
barsunom, cela visoka, glatka, kraljevskog, ponesto produljen
oval, i kose sjajne ebanovine kao vijenac od oniksa. Nema ni
jednog dragog kamena, ali tijelo kao kip i impozantno kao u
kraljice.
Evo ustaje upiruci ruke dugacke, zagasite, prekrasne,
koje s podlakticom spaja tanko zapesce. Evo je opet na nogama
ispred tamnog .debla. Sad sutke gleda UCitelja i trese glavom jer
joj neki pismoznanci kafo: »Varas se, Sabejo. Nije on Mesija,
nego onaj sto si ga vidjela prije a nisi ga prepoznala.«
Ona trese glavom postojana, stroga i ne odvra6a ociju od
5
vidi : Iz 9,6-7
6
vidi: Post 29, 15- 19 ; Ruta, Judi ta 1O; 11 , 18-21 ; 16,5-11
222. Isus sudi nad Sabejom iz Betlehija 239
Gospodina. A onda se njezino lice preobrafava u izrafaj za koji

ne znam reCi da li vrele radosti iii ekstaticne sanjivosti. Ima i
jednoga i drugoga jer se Cini da mijenja boju, kao onaj koji ce se
sad onesvijestiti, dok se cio zivot usredotocuje u ocima koje
postaju sjajne od svjetla radosti, trijumfa, ljubavi ... Ne znam.
Smiju Ii se te oci? Ne, ne smiju se, kao sto se ne smiju ni stroga
usta. A ipak je u njima neka svjetlost radosti, i te oci dobivaju
snagu i intenzivnost koja pogada. Isus je gleda svojim pogledom
blagim, nesto malo tufoim.
»Vidis Ii da je to jedna ludakinja?«, sapce mu jedan
p1smoznanac.
Isus ne odgovara ni rijeCi. Lijeva mu ruka visi uz bok,
desna drzi ogrtac sabran na prsima, gleda i 8uti.
A fona otvara usta i siri ruke kao prije. Izgleda kao
golem leptir ljubieastih krila a tijelo mu boje stare slonove kosti.
I novi povik izlazi iz njezinih usta: »0 Adonaju 7, ti si velik! Ti
jedini si velik, o Adonaju! Velik si i na nebu i na zemlji, i u
vremenu i uvijeke vjekova, i preko vremena, oduvijek i
zauvijek, o Gospodine, Sine Gospodinov. Pod tvojim nogama su
tvoji neprijatelji a tvoje prijestolje ddi ljubav onih koji te ljube.«
Glas biva sve sigumiji i jaci, dok se oci odvajaju od Isusa
i gledaju u jednu daleku tocku, malo iznad glava koje su oko nje
paZljive i nad kojima ona stojeci uspravno uz korijen hrasta, koji
je na jednoj uzvisini tla kao da je na niskom nasipu, bez napora
dominira.
Nakon jedne stanke nastavlja: »Prijestolje moga
Gospodina ukraseno je s dvanaest kamenova dvanaest plemena
pravednika. U velik biser, koji je prijestolje, bijelo dragocjeno
sjajece prijestolje presvetog Jaganjca ugradeni su topazi s
ametistima, smaragdi sa zefirima, rubini sa sardonicima, i ahati,
7
vidi: Jdt 16,15-16
i krizoliti, i berili, oniksi, diaspri, opali 8 . Oni koji vjeruju, oni

koji se ufaju, oni koji ljube, oni koji se kaju, oni koji zive i
umiru u pravednosti, oni koji trpe, oni koji ostavljaju zabludu
radi istine, oni koji su bili tvrda srca a ucinili su se blagima u
njegovo Ime, nevini, raskajani, oni koji se lisavaju svega kako bi
bili okretni da slijede Gospodina, djevicanski ciji duh sjaji od
svjetlosti slicne zori Bozjega neba... Slava Gospodinu! Slava
Adonaju! Slava Kralju koji sjedi na svom prijestolju!«
Glas je zvuk trube. Narod se trese od uzbudenja. Cini se
da fona stvarno vidi ono sto govori, kao da joj pozlacen oblak
sto plovi vedrim nebom i koji kao da ona prati svojim zanesenim
pogledom sluzi kao leca za gledanje nebeskih divota. PoCiva kao
da je umoma ali ne mijenjajuci drzanja. Jedino njezino lice se
sve vise preobrafava tako da mu je kofa sve bljeda a oci sve
SJaJmJe.
A onda nastavlja govoriti spustajuci ponovo svoj pogled
na Isusa koji je slufa pazljivo u krugu pismoznanaca, koji tresu
glavom ironicki i podrugljivo, i apostola i sljedbenika, koji su
blijedi od svetog uzbudenja. Nastavlja govoriti glasom jasnim
ali manje visokim: »Vidim! Vidim u Covjeku ono sto se krije u
Covjeku. Sve je Covjek, ali moje se koljeno sagiba pred
Svetinjom nad svetinjama9 zatvorenoj u Covjeku.«
Glas opet postaje jak, zapovjednicki kao naredenje:
»Gledaj toga Kralja, narode Bozji! Prepoznaj njegovo lice!
Ljepota Boga je pred tobom! Mudrost Bozja uzela je usta date
pouCi. Nisu vise proroci, o Izraelski narode, oni koji ti govore o
Onome koga nije slobodno imenovati 10 • To je On sam. On koji
pozna tajnu koja je Bog, govori ti o Bogu. On koji poznaje
Misao Bozju privija te na svoje grudi, o narode koji si nakon
vidi: Izl 28,15-30; 39,8-21; Otk 21, za razne dodirne to~ke

8
9
10
vidi: pogl. 215 , bilj. 2.
222. Isus sudi nad Sabejom iz Bet/ehija 241
toliko stoljeea jos dijete, i hrani te mlijekom Mudrosti Bozje da

te ucini odraslim u Bogu. Da bi to uCinio, utjelovio se u jednom
krilu. U jednom krilu jedne Izraelove zene, vece pred licem
Boga i ljudi od svake druge fone. Ona je zanijela srce Bozje
samim jednim od svojih golubinjih drhtaja 11 • Ljepota njezinog
duha ocarala je Svevisnjega i on ju je ucinio svojim prijestoljem.
Marija Aronova sagrijesilaje jer je u njoj bio grijeh 12 • Deboraje
prosudila sto treba uciniti, ali nije uradila svojim rukama 13 • Jaela
je bila jaka, ali se okaljala krvlju 14 . Judita je bila pravedna i
bojala se Gospodina, i Bog je bio u njezinim rijecima i dopustio
joj je djelo da se spasi Izrael, ali se iz ljubavi prema domovini
posluzila ubilackom lukavoscu 15 . Ali Zena koja je njega rodila
nadvisuje te fone jer je savrsena sluzbenica Bozja i sluzi mu ne
grijeseCi 16• Sva cista, nevina i lijepa, ona je krasna zvijezda
Bozja od svog izlaza do zalaza. Sva lijepa, sjajna i cista da bude
17
zvijezda i mjesec , svjetlost ljudima kako bi nasli Gospodina.
Ne prethodi i ne slijedi sveti kovceg kao Marija Aronova, jer
kovceg je ona sama 18• Ona prolazi iznad mutnog vala zemlje
prekrivene potopom grijeha i spasava, jer tko ude u nju, nalazi
Gospodina. Golubica bez ljage izlazi i nosi maslinu, maslinu
mira ljudima, jer ona je prekrasna maslina 19. Suti, ali u svojoj
sutnji govori i djeluje vise negoli Debora, Jaela i Judita20 , i ne
savjetuje bitku, ne potice na unistenje, ne prolijeva druge krvi
11
Aluzija na Pjesmu nad pjesmama. Vidi, na primjer: 4, 1-9
12
vidi: Br 12
13
vidi: Suci 4-5
14
vidi: Suci 4,17-23; 5,24-27
15
vidi: Jdt 8-16
16
Ovdje pocinje aludirati, cak velicati Mariju, Majku Isusovu. Vidi:
Lk 1,38
17
vidi. Otk 12,1-6
18
vidi: Br 10; Mih 6,1-4
19
Aluzija na: Post 8,6-12; Prop 24,18-19
20
vidi: Suci 4-5 ; Jdt 8-16
osim svoje najizabranije, one kojoj je sazdala svoga Sina. Jadna

Majko! Uzvisena Majko!. .. Judita se bojala Gospodina, ali
njezin cvijet21 je pripadao jednom eovjeku. Ona je svoj
neoskvrnjeni cvijet dala Svevisnjemu, i Bozji oganj sisao je u
easku blagog ljiljana i krilo jedne Zene sadrfavalo je i nosilo
Silu, Mudrost i Ljubav Bozju. Slava Zeni! Slavite pjesmom, o
Izraelove kceri, njezine hvale! «
Zena usuti kao da se njezin glas iscrpio. Doista ne znam
kako mofo izdrfati govoriti tako jakim glasom.
Pismoznanci kafo: »Luda je! Luda je! Naredi joj da suti.
Luda je iii opsjednuta22 . Naredi duhu koji je drzi u vlasti da
otide.«
»Ne mogu 23 . Tu nije drugo nego duh Bozji, a Bog ne
tj era sama sebe. «
»To neces da m~inis jer hvali Tebe i tvoju majku, a to
skaklje tvoju oholost.«
»Pismoznance, razmisli o onom sto znades o Meni i
vidjet ces da Jane poznam oholost.«
»A ipak samo jedan zloduh moZe u njoj govoriti tako da
slavi jednu Zenu! ... Zena! A sto je u Izraelu i za Izraela Zena? A
sto ako ne grijeh u oCima Bozjim? Zavedena i zavodnica24 ! Da
nema vjere, eovjek bi jedva mogao zamisliti dusu u foni.
Zabranjeno joj je da se priblizi Svetinji 25 zbog njezine neCistoce.
A ta kaZe da je Bog sisao u onu!«, kaZe jedan drugi
pismoznanac, sablaznjen, a njegovi mu drugovi pomafo.
Isus kafo ne gledajuci nikoga u lice, Cini se da govori
samome sebi: »Zena ce zgnjeciti glavu Zmiji 26 ... Djevica ce
21
vidi: Jdt 8, 1-8
22
vidi: sv. II , pogl. 96, bilj . 5.
23
vidi: sv. VII, dio 1, pogl. 174, bilj . 3.
24
vidi: Post 3,1-13; Prop 25,33 ; 2 Kor 11,3; l Tim 2,11-14
25
vidi: pogl. 204, bilj. l.
26
D2, Post 3, 15
222. lsus sudi nad Sabejom iz Betlehija 243
zaceti i roditi Sina koji ce se zvati Emanuei2 7 . •. Izbit ce mladica
iz korijena Jisajeva, iz tog ce korijena doci cvijet i na njemu ce
pocivati Duh Gospodnji 28 ... Ta zena. Moja Majka. Pismoznance,
radi casti svog znanja sjeti se i razumij rijeci Knjige.«
Pismoznanci ne znaju sto odgovoriti. One rijeci su tisueu
puta citali i kazali da SU istinite. Mogu li sada to zanijekati?
Sute.
Netko zapovijeda da se ufogu vatre jer se pocinje
osjecati hladnoea blizu obale gdje piri vecemji vjetar. Ljudi
poslusaju i vatre od granja plamsaju kao vijenac oko guste
skupine ljudi.
Kao da je titrajuce svjetlo vatre trgnulo fonu koja je bila
umukla i koja je stajala zatvorenih ociju kao sabrana u sebi.
Ponovno otvara oci, trgne se. Ponovno gleda Isusa i ponovno
vice: »Adonaju, Adonaju, ti si velik. Pjevajmo Bozanskome
novu pjesmu! Salem! Salem! Malkik29 !.. . Mir! Mir! o Kralju
kojemu nista ne odolijeva! ... «
Zena najednom usuti . Prvi put otkako govori kruzi ocima
po onima koji okrufoju Isusa i netremice gleda psimoznance kao
da ih vidi po prvi put, bez nekog ocitog razloga u njezinim se
velikim ocima stvaraju suze a lice postaje falosno i bez sjaja.
Sad govori polako i dubokim glasom kao onaj koji govori o
bolnim stvarima: »Ne. Ima tko ti se opire! 0 narode, slusaj !
Nakon moje boli cuo si me govoriti, o narode Betlekija. Nakon
godina i sutnje i boli cula sam i kazala sam sto sam cula. Sad
vise nisam u zelenim sumama Betlekija, djevica udovica koja u
Gospodinu nalazi svoj jedini mir. Nemam naokolo samo svoje
sugradane da im kafom: "Bojmo se Gospodina jer je stigao eas
da budemo spremni na njegov poziv. Uljepsajmo haljinu srca da
27
D2, Iz7,14
28
D2, Iz 11,1-2
29
To upravo znafr "Mir! Mir! 0 Kralju" . Nek se zna da Spisateljica
nije znala latinski, gr~ki ni hebrejski.
ne budemo nedostojni pred njegovim ocima. Opasimo se

jakoscu jer CaS Kristov eas je kusnje. Ocistimo se kao zrtve za
oltar da mozemo biti primljeni od Onoga koji ga salje. Tko je
<lobar, nek postane bolji. Tko je ohol, nek postane ponizan.
Koga muci pohota, neka pokori tijelo da bi mogao slijediti
Jaganjca. Skrtica nek postane dobrotvor jer nas Bog obasiplje
dobrima u svome Mesiji , i svatko nek vrsi pravdu kako bi
mogao pripadati narodu Blagoslovljenoga koji dolazi". Sad
govorim ispred njega i ispred onih koji vjeruju u njega i takoder
ispred onih koji ne vjeruju i ismijavaju Sveca i one koji govore i
vjeruju u njegovo Ime i u Njega. Ali nemam straha. Vi kazete da
sam luda, vi kazete da u meni govori zloduh. Znam da me
mofote dati kamenovati kao psovaCicu 30 • Znam da ce vam ono
sto cu reCi zvuCiti kao uvreda i psovka, i mrzit cete me. Ali
nemam straha. Kao zadnji od glasova koji govore o Njemu prije
njegovog oCitovanja3 1 mozda cu imati sudbinu rnnogih drugih
glasova, i nemam straha. Odvec je dugo progonstvo u studeni i u
samoci zemlje za onoga koji misli na krilo Abrahamovo, na
kraljevstvo Bozje koje nam Krist otvara, svetije od svetoga krila
Abrahamova32 . Sabeja od Karmela, Aronovog roda, ne boji se
smrti. Ali se boji Gospodina. I govori kad joj nalafo da govori,
da ne bude neposlusna njegovoj volji. I kaze istinu jer govori o
Bogu rijeCima koje joj Bog daje. Ne bojim se smrti. Pa ako me i
nazovete zloduhom i kamenujete me kao psovacicu, pa ako otac
i majka i bra6a moja i umru od te sramote, ja necu drhtati od
straha i muke. Znam da zloduh nije u meni, jer u meni suti svako
30
vidi : Lev 24, I 0-23
31
otkupiteljskog. Vidi: 2 Tim 1,9-11 ; Titu 2,11-14; 3,4-7. Ne izgleda
naime da se ovdje radio Ocitovanju na kraju vremena, zvanom eshatoloskom
32
Identiean izraz u: Lk 16,22-23 . Znaci zajednistvo iii drustvo iii
limb Patrijarha i drugih Otaca Starog zakona, to jest predsasnika Kraljevstva
Kristova. Vidi : Post 15,15; 47,30; Pnz 31 ,16; Suci 2,10; Mt 8,11. Usporediti
s: Ivl,18
njetilo strasti i citav Betleki to zna. Znam da kamenje nece moci

drugo nego zaustaviti moj pjev za krace od jednoga daha, a onda
ce mome pjevu biti dano vise oduska u slobodi s onu stranu
zemaljskog zivota. Znam da ce Bog ublaziti bol onih koji
pripadaju mojoj krvi i bit ce kratka, dok ce onda biti vjecna
radost mucenicke rodbine jedne mucenice. Ne bojim se vase
smrti, nego one koja bi mi dosla od Boga kad ga ne bih
poslusala. Pa govorim. I kafom ono sto mi se kafo. 0 narode,
slu5aj, i slusajte vi, pismoznanci Izraelovi.«
Ponovno difo rastufon glas i kafo: »Jedan glas, jedan
glas dolazi s visine i vice u mom srcu. I kaze: "Stari narod Bozji
ne mofo pjevati novu pjesmu jer ne ljubi svoga Spasitelja.
Pjevat ce novu pjesmu spaseni od svakoga naroda, oni od
novoga naroda Krista Gospodina, ne oni koji mrze moju
Rijec" ... Ufas! (doista je kriknula tako da te hvata jeza). Glas
daje svjetlost; svjetlost daje vid! Ufas! Vidim!« Krik je gotovo
urlanje. Previja se kao da je cvrsto drfo ispred nekog ufasnutog
prizora koji joj muci srce i kao da trazi kako bi tome uCinila kraj
s bijegom. Ogrtac joj sklize s ramena pa ostaje u svojoj bijeloj
haljini pred velikim cmim deblom. U svjetlu koje se polako
smanjuje u zelenom odsjaju sume i titravom svjetlu vatre
njezino lice poprima snafou tragicnost. Prave joj se sjene ispod
oCiju, oko nosnica, ispod usana. Lice izgleda izdubeno od boli.
Lomi rukama ponavljajuci tise: »Vidim. Vidim«, i guta svoje
suze nastavljajuci: »Vidim zloCine svoga naroda. A nemocna
sam da ih zaustavim. Vidim srce svojih sunarodnjaka a ne mogu
ga izmijeniti. Ufas! Ufas! Sotonaje ostavio svoja mjesta i do5ao
nastaniti se u srcu ovih.«
»U5utkaj je«, nareduju pismoznanci Isusu.
»0be6ali ste da cete joj dopustiti govoriti ... «, odgovara
Is us.
Zena nastavlja: »Lice k zemlji, u blato, o Izraele, koji jos
znades ljubiti Gospodina. Pokrij se pepelom, obuci se u
kostrijet33 . Za te! Za njih! Jeruzaleme! Jeruzaleme, spasi se!

Vidim jedan grad koji buCi trafeci zlocin. Cujem, cujem riku
onih koji s mrfojom zazivaju jednu krv na sebe. Vidim gdje se
podifo Zrtva na Pashu Krvi i gdje tece ta Krv, i kako vapije ta
Krv jace negoli krv Abelova, dok se otvaraju nebesa a zemlja se
trese i sunce potamnjuje. A ta Krv ne vapije za osvetom, ne~o
moli milosrde za svoj narod ubojicu, milosrde za nas 4 !
Jeruzaleme! !! Obrati se! Ona Krv! Ona Krv! Rijeka! Rijeka koja
pere svijet, lijececi svako zlo, brisuci svaki grijeh ... Ali za nas,
za nas od Izraela, ta Krv je vatra, za nas je dlijeto koje pise nad
sinovima Jakovljevim 35 ime bogoubica i prokletstvo Bozje.
Jeruzaleme! Imaj samilosti sa samim sobom is nama! ... «
»Pa usutkaj je, zapovijedamo ti!« urlaju pismoznanci,
dok fonajeca pokrivajuCi svoje lice.
»Ne mogu 36 naloziti Istini da suti.«
»lstini! Istini! Ona je jedna Juda koja bunca! Kakav si
Ucitelj ako uzimas za istinu rijeci jedne koja bunca?«
»l kakav si Mesija ako ne znas usutkati jednu fonu?«
»l kakav si prorok ako ne znas otjerati zloduha? A ipak si
to drugih puta uCinio.«
»Ucinio je, da. Ali sad mu ne odgovara. Sve je to dobro
slofona igra za zastrasivanje masa! «
»l bio bih izabrao ovaj eas, ovo mjesto i ovu 8aku ljudi
da to ucinim, kad sam to mogao uciniti u Jerihonu, kad sam
imao pet i vise od pet tisuea osoba koje su me slijedile i
okruzivale, vise puta, kad je ograda Hrama bila pretijesna da
primi sve one koji su me htjeli cuti? I mofo Ii mozda zloduh reCi
33
Mozda, aluzija na: Jr 6,26
34
Aluzija na: Post 4, 10 (vidi takoder: Heb 12,24); na Pashu (vidi: sv.
VIII, p. 198, bilj. 7); i na ono sto se dogodilo u trodnevlju Muke i Smrti
Isusove
35
"sinovi Jakovljevi"; to jest: Izraelci. Vidi: Post 32,24-29
36
kao prethodna bilj. 23.
222. lsus sudi nad Sabejom iz Betlehija 247
rijeci Mudrosti? Tko od vas u savjesti, mofo reci da je jedna

zabiuda izisia iz onih ustiju? Zar na njezinim ustima ne
odjekuju, s glasom fone, strasne rijeci proroka? Ne eujete Ii
jauka Jeremije i piac Izaije proroka37 ? Ne cujete Ii gias Bozji
preko stvorenja, gias koji trazi da bude primijen za vase dobro?
Mene, ne siusajte me. Mofote misliti da govorim u svoju korist.
Ali ona, koja mi je nepoznata38 , kakvoj se koristi nada od ovih
rijeCi? Kakvu ce korist imati ako ne vas prezir, vase prijetnje,
moZda vasu osvetu? Ne, ne naiafom joj sutnju! Naprotiv, da je
ovo malo osoba cuje i da i vi cujete i da mofote uvidjeti svoju
zabludu, zapovijedam joj: "Govori! Govori, kafom ti, u ime
Gospodinovo !"«
Sad je Isus impozantan, sad je onaj silan Krist kakav je u
easovima kad cini cudesa, velikih magnetskih ociju s njihovim
sjajem azume zvijezde sto je jos vise ozivljava plamen vatre
koja gori izmedu zene i njega.
Naprotiv, zena pritisnuta od boli manje je kraljevska i
stoji prignute glave, lica zastrta rukama i cmom kosom koja se
rasplela pa joj pada na leda i sprijeda, kao falobna koprena
preko bijele haljine.
»Govori, kafom ti. Nisu bez ploda tvoje bolne rijeci,
Sabejo Aronova roda. Govori!«
Zena slusa. Ali govori tiho pa se zato svi stiscu blifo
kako bi je bolje culi. Cini se da govori samoj sebi gledajuci
prema rijeci koja tece sumeCi s njezine desne strane s
posijednjim bljeskanjem vode u posljednjem svjetlu dana. I cini
se kao da govori rijeCi: »0 Jordane, sveta rijeko otaca39 , koja
imas vodu plavu i namreskanu kao dragocjenu tkaninu od finog
lana, i u njoj odrafavas ciste zvijezde i bijeli mjesec, i milujes
37
vidi: prethodne biljeske 27, 28, 33
38
39
vidi: JS 3-4
248 Trei:a godina javnog qjelovanja
vrbe svojih obala, i koja si rijeka mira a ipak poznas toliko boli;
o Jordane, koji u casovima oluje prenosis u valovima nabreklim
i uzburkanim pijesak tisucu potoka i njihov plijen, i katkada
otkines nejak grm na kojem je gnijezdo i nosis ga virovit prema
smrtnom ponoru mrtvoga mora40 i nemas milosrda prema paru
ptica koje u letu slijedi, krijesteci od boli, svoje gnijezdo
unisteno tvojim grabljenjem; tako ces vidjeti, 0 sveti Jordane,
narod udaren od Bozje srdzbe, istrgnut iz kuca i od oltara gdje
ide u progonstvo, pogibajuCi u veeoj smrti, narod koji nece
Mesije. Narode moj, spasi se! Vjeruj u svoga Gospodina! Slijedi
svog Mesiju! Priznaj ga onim sto jest. Ne kralj naroda i vojski.
On je kralj dusa, tvojih dufo, svih dufo. Sisavsi da sabere duse
pravedne opet ce uzaci da ih odvede u kraljevstvo vjecno. 0 vi
koji jos mofote ljubiti, saberite se oko Svetoga! 0 vi kojima je
na srcu sudbina domovine, udruzite se sa Spasiteljem. Da ne
umre sve sjeme Abrahamovo! Bjezite od krivih proroka lafoih
ustiju i srca grabefoa koji vas fole otrgnuti od spasenja. Izadite
iz tmina koje se difo naokolo. Slusajte glas Bozji! Veliki, kojih
se danas bojite, vec SU prasina u Bozjoj odredbi. Jedan jedini
zivi. Mjesta u kojima vladaju i iz kojih tlace vec SU rusevine.
Jedan jedini traje. Jeruzaleme! Gdje su ponosni sinovi sionski s
kojima se dicis? Gdje rabbi i svecenici kojima se kitis i u kojima
se divis sam sebi? Gledaj ih! Potlaceni, u lancima, idu prema
progonstvu, izmedu rusevina tvojih palaea, kroz smrad mrtvih
41
od maea i gladi • Nad tobom je bijes Bozji, o Jeruzaleme, koji
odbijas svog Mesiju i udaras ga i u lice i u srce. Unistena je sva
ljepota u tebi. Mrtva je svaka nada za tebe. Oskvmjen je i Hram
i oltar...«
»Usutkaj je! Huli! Usutkaj je, kazemo.«
40
vidi: sv. VII, dio 1, pogl. 195, bilj. 1.
41
Aluzija na zauzece i uni stenje Jeruzalema sa strane Rimljana, god.
70. poslije Krista
»... rastrganje efod42 . Vise ne sluzi ...«

»Krivac si ako joj ne zapovijedis da suti!«
» ... jer vise ne vlada. Ima drugi, vjeeni Svecenik, i svet je
i od Boga postavljen: kao Kralj i Svecenik uvijeke od Onoga
koji uvrede nanesene Kristu uzima kao svoje i. osvecuje ih.
Jedan drugi Svecenik. Pravi, Sveti, pomazan od Boga i od svoje
zrtve43 namjesto onih na Cijim celima je tijara zazor jer pokriva
misli ufasa! ... «
»Suti, prokletnice! Suti, iii cemo te udariti!«, i
pismoznanci s njom surovo postupaju. Ali cini se da ona ne
osjeea.
Narod buci: »Ostavite je da govori, vi koji toliko
govorite. Istinu kafo. Tako jest. Nema vise svetosti medu vama.
Samo Jedanje svet, a vi ga mucite.«
Pismoznanci smatraju da je razborito sutjeti, a fona
nastavlja svojim umomim i bolnim glasom: »Dosao je da ti
donese mir. A navijestio si mu rat... Spas. A ti si ga prezreo .. .
Ljubav. A zamrzio si ga ... Cudo. A nazvao si ga zloduhom .. .
Njegove su ruke lijeCile tvoje bolesnike. A ti si ih probo. Nosio
ti je svjetlost. A ti si pokrio pljuvackom i necistocom njegovo
lice. Nosio ti je zivot. A ti su mu zadao smrt. Izraele, oplakuj
svoj grijeh i ne kuni Gospodina dok ides prema svom
progonstvu, koje nece imati svrsetka kao nekadasnja progonstva.
ProCi ces citavom zemljom, Izraele, ali kao narod pobijeden i
proklet, tjeran od Bozjega glasa i s istim rijecima koje su recene
Kajinu 44 • A ovamo se neces moci vratiti da opet sagradis solidno
gnijezdo osim kad priznas s ostalim narodima da je ovo Isus,
Krist, Gospodin, Sin Gospodinov ... « Glas fone je tanahan od
muke i napora, umoran kao u onoga koji umire.
42
vidi: Izl 28 ; 39, 1-31
43
vidi dodime tocke: Dj 10,3 4-43 ; Heb 7
44
vidi: Post 4, 1-16
Ali jos ne suti, dapace ozivljava za posljednju zapovijed:

»Na zemlju, narode koji jos znades ljubiti. Pokrij se pepelom,
obuci se u kostrijet 45 . Bijes Bozji visi nad nama kao oblak pun
tuce i munja nad prokletim poljem.«
Zena se rusi na koljena, ruku isprutenih prema Isusu i
vice: »Mir, mir, o Kralju pravde i mira! Mir, o Adonaju veliki i
mocni, kome se ni Otac ne odupire! Izmoli nam mir, radi tvog
Imena, o Isuse, Spasitelju i Mesijo, Otkupitelju i Kralju, i Bote
tri puta sveti46 !«, i rusi se, tresuci se od jecanja, licem u travu.
Pismoznanci okrufoju Isusa vukuCi ga u stranu i
udaljujuci svakoga drugoga prijeteCim pogledima i rijecima, a
jedan od njih kate: »Najmanje sto mozes uciniti jest da je
izlijecis. Jer ako bas hoces reci da je slobodna od demona, ne
motes nijekati da je to bolesna zena. Zene! ... I tene koje je
sudbina zrtvovala ... Njihova se zivotna snaga svakako mora
nekamo izliti ... pa se udaljuju od stvamosti ... i vide ono sto je
nestvamo ... i osobito vide tebe koji si mlad i lijep ... i... «
»Suti, zmijska usta! Ti sam ne vjerujes u to sto govoris«,
plane Isus s vlascu koja prekida rijeci na ustima mrsavog i
nosatog pismoznanca, koji se na pocetku dogadaja rugao zeni
kao lafooj prorocici.
»Ne vrijedajmo UCitelja. Izabrali smo ga za suca u
jednom slueaju sto ga mi ne uspijevamo prosuditi ... «, kate jedan
drugi pismoznanac, onaj koji je, iduci s drugima prema Isusu na
putu rekao Isusu da mu nisu svi pismoznanci protivni , nego da
ga neki promatraju i zato da bi prosudili i s iskrenom voljom da
ga slijede ako prosude da je Bog.
»De suti, Ioele receni Alamote, sine Abijin! Samo jedan
nesretnik kao ti mote reci te rijeci«, napadaju ga drugi.
Pismoznancu navre krv u lice uslijed te uvrede. Ali se
45
kao prethodna bilj. 33 .
46
vidi: Iz 6,1-4; Ez 10; Otk 4
svladava i odgovara s dostojanstvom: »Ako mi je narav bila

nesklona s obzirom na tijelo, to nije osakatilo moj razum.
Dapace, sprijecivsi mi mnoga uzivanja uCinila me je eovjekom
mudrosti. I kad biste vi bili sveti, ne biste ponizivali eovjeka,
nego biste postivali mudra.«
»Dobro! Govorimo o onome sto nam je na srcu. Ti si
dufan izlijeCiti je, UCitelju, jer u svom bunilu zastrasuje narod i
vrijeda svecenstvo, farizeje i nas.«
»Biste Ii mi kazali da je izlijeCim da vas je hvalila?«, pita
Isus blago.
»Ne. Jer bi to posluzilo da narodu ulije obzir prema
nama, ovome kozjem narodu, koji nas mrzi u svom srcu i ruga
se s nama samo kad mofo«, odgovara jedan pismoznanac ne
opa2ajuci da pada u misolovku.
»A zar onda to ne bi bila bolest? Zar onda ne bih bio
dufan da je izlijecim?«, pita Isus jos blago. Izgleda kao ucenik
koji pita ucitelja sto mora uciniti. A pismoznanci, zaslijepljeni
oholoscu, ne shvacaju da ispovijedaju sami sebe ...
»U tom slueaju ne. Dapace, ostaviti je, ostaviti u
njezinom bunilu! Uciniti koliko se moze da je narod smatra
prorocicom. Castiti je! Pokazivati je ... «
»Ali ako tone bi bile istinite stvari? ... «
»Ah, UCitelju! Uklonivsi tocku u kojoj kafo stvari koje
su protiv nas, ostalo bi mnogo posluzilo da se podigne ponos
Izraela protiv Rimljanina, da se umanji drskost naroda prema
nama. «
»Ali ne bi joj se moglo reci: "Govori tako, ali nemoj reCi
ovo"«, ka2e Isus odlucno.
»A zasto?«
»Jer tko govori u bunilu, ne zna sto govori.«
»Oh, s novcem i s kojom prijetnjom .. . sve bi se postiglo.
Obuzdavali su i proroke ... «
»Doista, nije mi poznato ... «
»E, jer ne znas Citati medu recima i jer nije sve

ostavljeno napisano.«
»Ali prorocki duh ne pozna nametanja, o pismoznance.
On dolazi od Boga, a Bog se ne kupuje niti zastrasuje«, kaze
Isus mijenjajuCi ton. To je pocetak njegovog protunapada.
»Ali ona nije proroCica. Nije vise vrijeme proroka.«
»Nije vise vrijeme proroka? A zasto?«
»ler ih ne zaslufojemo. Odvec smo pokvareni .«
»Zaista? I to kafos ti? Ti koji si je malo prije smatrao
vrijednom kazne jer je govorila to isto?«
Pismoznanac ostaje zbunjen. Pomafo mu jedan drugi:
»Vrijeme proroka prestalo je s Ivanom. Ne treba ih vise.«
»A zasto? «
»Jer si ovdje Ti da kafos Zakon i da govoris o Bogu.«
»I u vrijeme proroka bio je Zakon i Mudrost je govorila o
Bogu. A ipak bili su i oni.«
»Ali sto SU proricali? Tvoj dolazak. Dosao si. Njih vise
ne treba.«
»Stotinu i stotinu puta cuo sam gdje me pitate vi,
svecenici i farizeji, jesam li ili nisam Krist. I buduCi da sam
tvrdio da jesam, nazvan sam huliteljem i ludakom, i posizalo se
za kamenjem da me se s njime gada. Nisi Ii ti Sadok, receni
zlatni pismoznanac?«, kaze Isus pokazujuCi pismoznanca
velikog nosa koji je lose postupao sa zenom posto ju je nastojao
zavesti u zabludu.
»Jesam. Pasto?«
»Dobro, ti, upravo ti bio si uvijek prvi, u Giskali kao i u
Hramu, koji si pocinjao nasilje protiv Mene. Ali ja ti oprastam.
Samo te podsjeeam da si to radio govoreCi da ne mogu biti Krist,
dok sada zastupas misljenje da jesam. I podsjecam te takoder na
izazov sto sam ti ga uputio u Kedesu. Za kratko vrijeme vidjet
ces ispunjenje jednog njegovog dijela. Kad se mjesec vrati u
fazu kojom sada svijetli na nebu, dat cu ti dokaz. Prvi. Drugi ces
dobiti kad zmje koje sad spava u zemlji bude treslo jos zeleno
klasje na vjetricima Nisana. Ali onima koji ka:lu da su proroci
beskorisni odgovaram: "A tko moze postaviti granice
Gospodinu Svevisnjemu?" Uistinu, uistinu kafom vam da ce
proroka biti uvijek dokle god bude ljudi. Oni su zublje u
tminama svijeta. Oni su ognjista u ledu svijeta. Oni su zvukovi
trube koji ce buditi pospane. Oni SU glasovi koji podsjeeaju na
Boga i na njegove istine koje su vremenom zaboravljene i
zanemarene i koje eovjeku donose izravni glas Bozji budeci
drhtaje uzbudenja u zaboravnim i apatienim sinovima ljudskim.
Imat ce mozda druga imena, ali jednako poslanje i jednaku
sudbinu ljudske boli i nadnaravnog uzivanja. Jao kad ne bi bilo
tih duhova koje ce svijet mrziti a Bog osobito ljubiti! Jao kad ih
ne bi bilo da trpe i oprastaju, da ljube i rade u poslusnosti
Gospodinu! Svijet bi propao u tminama, u ledu, u smrtnom
drijeme:lu, u slaboumlju, u divljem i pozivincenom neznanju. I
zato ce ih Bog podizati i uvijek ce ih biti. I tko moze Bogu
nalagati da to ne Cini? Zar ti, Sadoce? Iii ti? Iii ti? Uistinu vam
kafom da eak ni duhovi Abrahama, Jakova i Mojsija, Ilije i
Elizeja47 ne bi mogli Bogu nametnuti to ogranicenje; a samo
Bog znade koliko su bili sveti i kakva li su vjeena svjetla oni
bili .«
»Dakle ti neces da izlijecis tu fonu niti da je osudis?«
»Ne.«
»I sudis daje prorocica?«
»Da je nadahnuta, da.«
»Zloduh si kao i ona. Hajdemo. Ne dolikuje nam dalje
gubiti vrijeme sa zlodusima«, kafo Sadok i kao... grubijan
snafoo gume Isusa da ga makne u stranu.
Mnogi ga slijede. Nekoji ostaju. Medu ovima onaj koga
47
Za Abrahama i Jakova, vidi: Post; za Mosjija: Izl, Lev, Br, Pnz; za
Iliju i Elizeja: 3 i 4 Kr
su zvali Joel Alamot.

»A vi ih necete slijediti?«, pita Isus pokazujuci one koji
odlaze.
»Ne, UCitelju. Otici cemo jer je noc. Ali ti folimo re6i da
vjerujemo u tvoj sud. Bog mofo sve, istina je. A za nas koji
upadamo u mnoge grijehe moZe podici duhove koji nas pozivaju
natrag na pravednost«, kaze jedan vrlo star.
»Dobro si rekao. I ta tvoja poniznost ve6a je u ocima
Bozjim od tvoga znanja.«
»Onda me se sjeti kada budes u svome Kraljevstvu.«
»Da, Jakove.«
»Kako znas moje ime?«
Isus se smijesi, ali ne odgovara.
»l nas se sjeti, UCitelju«, kafo ostala trojica. A posljednji
koji govori, Joel Alamot, kafo takoder: »l blagoslivljamo
Gospodina koji nam je dao ovaj eas.«
»Blagoslivljajmo Gospodina!«, odgovara Isus.
Pozdravljaju se. Rastaju se.
Isus se pridrufoje svojim apostolima i s njima ide k zeni
koja je i opet zauzela stav sto ga je imala na pocetku: scucurena
na zili hrasta sto strsi iz zemlje.
Njezina majka i otac zabrinuti pitaju Ucitelja: »Na8a
kcerkaje dakle demon? To su kazali oni prije negoli su otisli.«
»Nije. Budite mimi. I ljubite je, jer njezina sudbina je
vrlo bolna. Kao sve sudbine sliene njezinoj .«
»Ali oni su rekli da si tako ti prosudio ... «
»Oni su slagali. Jane laZem. Budite mimi.«
Ivan iz Efeza stupa naprijed sa Salomonom i drugim
ucenicima: »Ucitelju, Sadok im se zaprijetio. To ti kafom.«
»Njima i njoj . Nije Ii istina, vas dvoje?«
»Da. Kazali su nam, meni i majci, da ako ne budemo
znali prisiliti svoju kcerku da suti, da jao nama. A Sabeji su
rekli: "Ako budes govorila, prijavit cemo te Sinedriju" 48 .

Predvidamo zle <lane za nas!. .. Ali srce je na miru zbog onoga
sto si nam rekao ... a ostalo cemo podnositi. Ali za nju ... Sto da
ucinimo? Savjetuj nam, Gospodine.«
Isus misli a onda odgovara: »Nemate Ii rodbine daleko
od Betlehija?«
»Ne, UCitelju.«
...lsus misli a onda di:le lice i gleda Josi pa, Ivana iz Efeza
i Filipa iz Arbele. Zapovijeda: »Krenut cete na put s njima, a
onda iz Betlekija s njom i s njezinom opremom ici cete u Aeru.
Reci cete Timoneovoj majci da je cuva u moje ime. Ona znade
sto znaCi imati progonjeno dijete.«
»Ucinit cemo, Gospodine. Dobro odluceno. Aera je
daleko i izvan ruke«, ka:Zu ona trojica.
Sabejin otac i majka ljube ruke UCitelju i zahvaljuju mu i
blagoslivljaju.
Isus se sagiba nad zenu i dotice joj pokrivenu glavu
zovucije blago: »Sabejo, poslu5aj me!«
Zena di:le glavu i gleda ga a onda klizne na koljena.
Isus joj drzi ruku na glavi: »Slusaj, Sabejo. 16i ces kamo
te saljem. K jednoj majci . Htio bih te poslati k svojoj. Ali nije
mi dopusteno. I nastavi sluziti Gospodinu u pravednosti i
poslusnosti. Blagoslivljam te, :leno. ldi u miru.«
»Da, Gospodine moj i Boie. Ali kad budem morala
48
Sinedrij je bilo vrhovno zidovsko vijece, koje je imalo vlast da
vrsi pravdu i da odlufoje na podrucju religiozno-politickom. Sastojalo se od
Velikog Svecenika i drugih sedamdeset clanova, rasporedenih u tri
kategorije: Veliki Svecenici (to jest: onaj koji vrsi slu:lbu, njegovi
pred5asnici, itd.), Starjesine (to jest: predstavnici laicke aristokracije),
Pismoznanci (to jest: ucitelji Zakona). Vidi: 1 Mak 11 ,23 ; 12,6; 13,36;
14,20.28; 2 Mak 1,10; 4,44; 11 ,27; Mt 27,1.41 ; Mk 11,27; 14,43.53 ; 15 ,1; Lk
20,1; 24,20; Iv 11,45-53 ; 18,19; Dj 4,6; 9,1-2; itd. Kod Mk 15,1 je na neki
nacin tocan opis Sinedrija.
govoriti, hocu Ii smjeti? ... «

»Duh koji te ljubi vodit ce te prema prilici. Ne boj se
njegove ljubavi. Budi ponizna, cista, jednostavna i iskrena pate
On nece napustiti . Idi u miru!«
Ponovno se pridrufoje apostolima i Zakeju s njegovima,
koji su se bili zaustavili koji metar podalje zadr:Zavajuci i druge
znatizeljnike.
»Hajdemo. Noc je. Ne znam kako cete se mo6i vratiti u
Jerihon, vi koji morate ici onamo.«
»Bolje recimo: :Zena i njezina rodbina. Ali ako Ti smatras
dobrim, mi cemo ostati izvan kuce, a Ti i oni mo6i cete spavati u
njoj do jutra«, predla:Ze jedan od Zakejevih prijatelja.
»Dobar prijedlog. Idite reci Sabeji da <lode sa svojima i s
ucenicima. Oni ce spavati. Ja cu ostati s vama. Noc nije
vjetrovita. Nalozit cemo vatre i tako cemo cekati zoru: Ja
poucavaju6i vas, a vi slu8ajuci Me.«
I polagano krece na puts prvim svjetlom mjeseca .. .
257
223 . U BETABARI
U Betabari.
»Mir Tebi, UCitelju!«, pozdravljaju ucenici pastiri otisli

naprijed proslih dana i u iscekivanju preko gaza (prijelaza
rijeke) zajedno s bolesnicima koje su sakupili i s drugima
foljnim da cuju Ucitelja.
»Mir vama. Cekate Ii me dugo?«
)) v ec tri dana. ((
»Bio sam zadrfan putem. Idimo k bolesnicima.«
»Podigli smo satore da ih sklonimo, da ne idemo
naprijed i nazad u oblifoja mjesta. Mlijeko su nam za njih dali
nasi prijatelji pastiri, koji su sada tu sa stadom iscekujuci Tebe«,
kCiZu ucenici dok vode Isusa pod jednu gustaru koja bi sama za
sebe sluzila kao krov onome koji bi se sklonio pod nju.
Tu ima dvadesetak malih satora nategnutih na male
kocice ili od deb la na deb lo, i pod njima je falostan, mali narod
bolesnika koji ceka i koji cim shvate tko to dolazi izvikuju
obiean poklik: »lsuse, Sine Davidov, smiluj nam se.«
Isus ih ne foli pustiti da mnogo cekaju i pokazavsi se,
dapace: sagibajuci se od satora do satora, jer njegov visoki stas
mu ne dopusta da ude unutra stojeci uspravan, stavlja u svaki
svoje lice i svoj osmijeh sto je vec jedna milost. Sunce za
njegovim ledima baca njegovu sjenu na lefaljke i na mr5ava lica
iii na nepomicne udove. Kaze samo kratku frazu: »Mir vama
koji vjerujete«, i zatim prelazi u susjedni sator.
I slijedi ga poklik. Opetovani poklik kako je opetovana
njegova fraza, poklik koji se opetuje u satoru tek napustenom
kao da je jeka koja dolazi iz satora u kojemu je ranije bio: »Ja
sam ozdravljen. Hosana Sinu Davidovu!« I skroman narod
bolesnika, ranije isprufon pod tamnim satorima, izlazi i
preustraja se za koracima UCitelja, skromni narod sav u
223 . Napisano 7. studenog 1946. A, 9500-9507

svecanosti koji baca stapove i stake, koji se ovija pokrivalima

tek ostavljenih nosiljki, koji difo vec nepotrebne ovoje, i koji se
nadasve raduje u radosti ozdravljenja.
Svi su vec ozdravili. I Isus se okrece svojim jos sladim
smijeskom i kafo: »Gospodin je nagradio vasu vjeru.
Blagoslivljajmo zajedno njegovu dobrotu«, i intonira psalam 1:
»Klici Gospodinu, zemljo sva! Sluzite gospodinu u veselju! Pred
lice mu dodite s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin
Bog, on nas stvori itd.«
Narod ga slijedi kako mote. Neki, moZda ne iz Izraela,
slijede pjevanje s mumljanjem usana. Ali njihovo srce pjeva i to
oCituje svjetlo na lieu. Bog ce zacijelo primiti ono siromasno
mumljanje bolje od savrsenog i suhog pjevanja nekog farizeja.
Matija kafo Isusu: »0 Gospodine, govoreci onirna koji
cekaju na tvoju rijec, spomeni naseg Ivana.«
»Mislio sam to uciniti jer ovo mjesto jos zivlje mi doziva
u srce lik Krstitelja«, i opkoljen narodorn uspinje se na
uzdignutu grudu zemlje, pokrivenu njefoom travom, i pocinje
govoriti.
»Sto ste dosli traziti na ovom mjestu? Zdravlje tijela, o
bolesnici, i ono vam je dano. Rijec koja navijesta evandelje i
nasli ste je. Ali zdravlje tijela mora biti priprema na trazenje
zdravlja duha, tako kao sto rijec koja evangelizira mora biti
priprava vafoj volji za pravednoscu. Jao ako se zdravlje tijela
ogranici na radost tijela i krvi ostajuCi nedjelotvorna obzirom na
duh!
UCinio sam da hvalite Gospodina koji vas je obdario
zdravljem. All kada prode eas slavlja ne smije prestati va5a
zahvala Gospodinu. Iona se oCituje u dobroj volji da ga ljubimo.
Svaki Boiji dar je nistetan, ma koliko bio pun aktivnih
snaga, ako u covjeku nedostaje volja da uzvrati darom vlastitog
1
D2, Ps 99
223. U Betabari 259
duha Bogu. Ovo mjesto je culo propovijedanje lvanovo. Mnogi

od vas su ga zacijelo culi. Toliki u Izraelu su ga culi, ali u svima
nije proizvelo iste rezultate, makar je Krstitelj svakome govorio
iste rijeci . Odakle dakle tolika razlika? Od cega? Od razlicite
volje ljudi 2 koji su primali te rijeci. Nekima su one bile stvama
priprava za Mene, i dosljedno za njihovu svetost. Za druge su
pak bile priprava protiv Mene, i dosljedno za njihovu
nepravednost. One su odjeknule kao povik jedne strafo i vojska
duhova se podijelila, makar je jedan bio krik. Dio njih se
oborufao i proucavali su plan da napadnu Mene i moje
sljedbenike. I zbog toga Izrael ce biti pobijeden, jer kraljevstvso
razdijeljeno u sebi ne mo:Ze biti jako, i stranci to iskoristavaju da
ga pokore.
Jednako tako je i u pojedinim duhovima. U svakom
eovjeku postoje dobre sile i nedobre sile. Mudrost govori
Citavom eovjeku, ali malo ima ljudi koji znaju uCiniti da vlada
samo Jedan dio: dobri. U tom htijenju izabrati samo Jedan dio i
uCiniti ga kraljem, sposobniji su sinovi svijeta. Oni znaju biti
potpuno zli kada to fole biti, i bacaju kao nepotrebne haljine
dobre dijelove koji bi se u njima mogli protiviti.
Naprotiv ljudi koji nisu od njihovog svijeta i koji osjecaju
poticaj prema Svjetlu, samo tesko znaju nasljedovati sinove
svijeta i baciti od sebe, kao odbacene haljine, zle dijelove koji se
u njima nastoje opirati. Rekao sam da ako oko sablafojava neka
se izvadi, ako jedna ruka sablaznjava neka se otkine, jer je bolje
uci u vjeenu Svjetlost osakaceni, nego Ii u vjecnu Tamu s
obadva oka iii s obadvije ruke.
Krstitelj je bio eovjek naseg vremena. Mnogi od vas su
ga poznavali . Nasljedujte njegov herojski primjer. On je, iz
ljubavi prema Gospodinu i svojoj dusi, odbacio mnogo vise od
2
Prema ovom Djelu, i s pravom, velika je va:lnost i djelotvoma je
akcija ljudske slobode. Vidi: sv. VI, pogl. 98, bilj . 4.
jednog oka i jedne ruke, odbacio je sam zivot da bi bio vjeran

Pravednosti. Mnogi od vas mozda su bili njegovi ucenici i jos
kafo da ga ljube. Ali zapamtite da se ljubav prema Bagu i ljubav
prema uCiteljima koji vode k Bagu, pokazuje cineh 0110 sto SU
oni naucavali, nasljedujuCi njihova djela pravednosti i ljubeh
Boga Citavim svojim bicem, sve do herojstva. Eva onda tako
Cinei:i darovi zdravlja i mudrosti koje nam je Bog dao ne ostaju
nedjelotvorni i ne postaju osuda, nego su naprotiv stepenice
kojima se uspinjemo k boravistu Oca moga i vasega koji sve
ceka u svome Kraljevstvu.
Cinite, za vase dobro, ucinite <la zrtva Krstitelja: citav
zivot pun zrtve koji zavrsava mucenistvom; i moja zrtva: citav
zivot zrtvovanja koji zavrsava mucenistvom koji je sto i sto puta
veci od onog mojega Pretece, ne ostanu nedjelotvomi za vas .
Budite pravedni, imajte vjeru, budite poslusni rijeci
Neba, obnovite se u Novom Zakonu. Radosna vijest neka vam
bude zaista radosna, cineci vas dobrima i zaslufoima da uzivate
Dobrotu, to jest Svevisnjeg Gospodina u Vjecni dan. Znajte
razlikovati prave od krivih pastira4 i slijedite one koji vam daju
rijeCi Zivota naucene od Mene.
Blizu je blagdan Svjetla, slavlje Posvete Hrama5 . Sjetite
se da nisu nista svjetla mnogih svjetiljki u east blagdana i
Gospodina, aka vase srce ostane bez svjetla. A svjetlo je ljubav,
a nositeljica svijece je vol.fa da se ljubi Gospodina dobrim
djelima. Sjetite se da je Posveta Hrama dobra stvar, ali mnogo
vece i bolje i ugodnije Gospodinuje posvetiti Bagu vlastiti duh i
posvetiti ga ljubavlju. Pravedni duhovi u pravednim tjelesima.
jer je tijelo slicno zidu koji opkoljuje altar, i duh je altar na koji
3
4
vidi: Iz 40,9-11; Ez 34; Zah 11,4-17; i usporedi s: Iv IO; I Pt 5, 1-
11
5 vidi: sv. III, pogl. 69, bilj. 7.
223. U Betabari 261
silazi slava Gospodnja 6. Bog ne moie sii:i na oltare oskvrnute
vlastitim grijesima, iii od dodira s tijelom okaljanim bludom i
zlim mislima.
Budite dobri ! Napor da to budemo u trajnim kusnjama
zivota je nagraden obilno budueom nagradom i, vec od sada,
mirom koji tjesi srce pravednika na kraju svakog njihovog dana,
kada idu na pocinak i nadu svoj jastuk bez gri:lnje savjesti, koja
je teska muka onih koji zele nedozvoljeno uzivati pa nalaze
samo uzrujanost bez mira.
Ne zavidite bogatima, ne mrzite nikoga, ne ceznite za
onim sto vidite kod drugih. Budite zadovoljni s vasim polofajem
misleci daje vrsenje volje Bozje u svakoj stvari kljuc koji otvara
vrata vjecnog Jeruzalema7 .
Javas ostavljam. Mnogi od vas me nece vise vidjeti jer
cu uskoro oti6i pripraviti mjesta mojih ucenika ... Blagoslivljem
posebno vasu djecu, vase :lene koje necu vise vidjeti. I zatim
vas, mu:levi ... Da. Zelim vas blagosloviti ... Moj blagoslov ce
sluziti jacima da ne padnu i slabijima da ustanu. Jedino za one
koji ce me izdati mrzeci me, moj blagoslov nece imati koristi 8 .«
Blagoslivlje sve zajedno i zatim blagoslivlje :lene, ljubi
djecu i lagano se s pet apostola koji su jos s Njim i s ucenicima
ex-pastirima vraea prema gazu.
6
Pod "Slavom Gospodnjom" u Bibliji se podrazumijeva nadasve
o6tovanje prisutnosti iii velicanstva iii moci Bozje. Vidi, na primjer: Izl
13,20-22; 24,12-18; 40,36-38 ; Br 9,15-23; 14,20-24; Pnz 1,29-33; 3 Kr 8,10-
13; 2 Ljet 5,11-6,l; Ps 77,13-16; 104,38-39; Mt 17,1-8; Mk 9,2-8; Lk 9,28-
36; Iv 1.14; 2, 11; I Kor 2,7-8 ; 2 Pt I, 16-18; itd.
7
vidi: Iz 65 (17-18); 66 (22); Otk 21-22; 2 Pt 3
8
vidi: sve biljeske spomenute u sv. III : pogl. 69, bilj. 3.
262
224. NA PUTU POVRATKA U NOBU
Na putu povratka u Nobu.
Vee su na obroncima Maslinske gore i tri para apostola

ostavljenih u Jerihonu, u Tekui i u Betaniji ponovno su se
pridruzili UCitelju.
Ali Juda iz Kerijota jos je uvijek otsutan i apostoli o
tome potiho govore ...
Isus je u neizmjemoj falosti ...
Apostoli, koji to zapafaju, katu medu sobom: »Sigumo
je zbog Lazara. To je zaista dokrajcen eovjek ... I sestre se toliko
trude... Ucitelj se ne moze niti zaustaviti u toj kuei, jer ga
progone s tolikom mrfojom. Bila bi okrepa bolesniku i sestrama,
a i Ucitelju ... «
»Jane razumijem zasto ga ne ozdravi!«, usklikne Toma.
»Bilo bi i pravo. Prijatelj... Daje toliku pomoe ...
Pravednik ... «, mrmlja Bartolomej.
»Ah! za pravednika je bas pravednik. Ovih dana
vjerujem da si se uvjerio .. .«, kafo Revnitelj Bartolomeju.
»Da, istina je. Istinito je i ono sto ti pod time
podrazumijevas. Nisam bio odvise uvjeren u njegovu
pravednost... S onom svojom prisnoseu s poganima, s odgojem
koji je imao od oca a koji je bio mnogo, mnogo ... rekao bih
sklon novim oblicima zivota koji se razlikuju od nasih ... «
»Majkaje bilajedan andeo«, kaze Simun Revnitelj.
»Mozda su zbog ovoga oni pravedni... Predimo preko
proslosti Marije. Vee se je otkupila ... «, kafo Filip.
»Da. Ali sve to me je cinilo sumnjieavim. Sada sam bas
uvjeren i eudim se da Ucitelj ... «
»Moj brat zna procijeniti vrednote pojedinog stvorenja. I
mi smo trpjeli kroz rnnogo vremena, zbog naravne ljudske
zavisti, vidjevsi kako usli5ava strance vise nego li nas iz obitelji.

224. Na putu povratka u Nobu 263
Ali sada smo shvatili da je pogreska bila u nasoJ misli a

pravednost u njegovoj. Mi smo sudili njegov naCin postupanja
kao nezainteresiranost, pa i kao potcjenjivanje, neshvaeanje nase
vrijednosti . Sada ga shvacamo. On radije privlaci izoblicene i
bezoblicne. On ... zavodi svojim neizmjemim sredstvima duse
koje su slabije, udaljenije, vise u pogibli. Sjeeate se prispodobe
o izgubljenoj ovci? Istina, kljuc njegovog nacina postupanja je u
toj prispodobi. Kada On vidi svoje vjeme ovce da Ga slijede ili
da stoje gdje i kako On hoce, njegov duh pociva. Ali svojim
odmorom se sluzi da bi treao za izgubljenima. On zna da ga mi
ljubimo, da Ga ljubi Lazar i njegove sestre, da Ga ljube ucenice
i pastiri, i stoga ne gubi svoje vrijeme s nama, u posebnim
dokazima ljubavi . Uvijek nas ljubi. Ima nas uvijek u srcu. Mi
sami tamo ulazimo i ne folimo izici. Ali drugi.. . grjesnici,
izgubljeni!. .. Treba trcati za njima, treba ih privuci ljubavlju i
cudom, svojom snagom. I to cini. Lazar, Marija i Marta ce
nastaviti ljubiti Ga, i bez cuda ...«, kaze Jakov Alfejev.
»To je istinito. Ali ... Sto je htio reCi svojim posljednjim
pozdravom? Jeste Ii culi: "Ljubav Gospodnja prema vama ce se
oeitovati u srazmjeru prema vasoj ljubavi. I sjetite se da ljubav
ima dva krila da bi bila savrsena, dva krila tim veea sto je
savrsenija: vjeru i nadu"«, kafo Andrija.
»Zaista! Sto je htio reCi?«, pita vise njih.
Sutnja. Zatim Toma s velikim uzdahom zavrsava jedan
svoj unutamji razgovor: » ... Ali njegova velika strpljivost ne
postifo uvijek otkupljenje. I ja sam katkada trpio zbog posebne
ljubavi koju pokazuje prema Judi iz Kerijota .. .«
»Posebna ljubav? Ne izgleda mi. Kori ga kao svakoga od
nas ... «, kafo Andrija.
»Zaista, ispravno. Ali promisli koliko bi vise strogosti
zasluzio taj eovjek ... «
»To je istinito.«
»Pa dobro, ja sam katkada zbog toga trpio. Ali sada
razumijem da to zacijelo cini jer... jer je najneizgradeniji medu

nama.«
»Najnesretniji, trebas reci, Toma! Najnesretniji. Vi
vjerujete da ona falost (i pokazuje na Isusa koji ide sprijeda
sam, uronjen u svoju patnju) potjece od bolesti Lazarove i od
suza njegovih sestara. Ja kaiem da dolazi zbog otsutnosti
Judine. On se nadao da ce ga Juda dostici na putu dok je Isus
isao u Betabaru. Nadao se harem da ce ga ponovno naci u
Jerihonu, Tekui ili u Betaniji na povratku. Sada se vise ne nada.
Ima sigumost zlog postupanja Judina. Ja sam ga uvijek
promatrao... i vidio sam da je njegovo lice uzelo izgled
posvemasnje napustenosti kada si ti, Bartolmaj, rekao: "Juda
nije dosao!"«, kaze Tadej.
»Ali On zna stvari prije nego se dogode, u to sam
siguran!«, usklikne Ivan.
»Mnoge. Ne sve. Ja mislim da mu Otac neke drzi
skrivene iz samilosti 1«, kafo Revnitelj.
Jedanaestorica se podijele u dvije stranke, neki prihvaea
jedno tumacenje drugi drugo i svatko donosi svoje razloge u
prilog svojeg.
Ivan uskliknu: »Oh! ja ne folim slusati ni jedno ni drugo,
niti samoga sebe! Svi smo siromasni ljudi i ne mozemo vidjeti
pravo. Idem k Isusu i pitat cu ga.«
»Ne. Mogao bi misliti na drugo, a s ovim pitanjem sjetiti
se Jude znaCi trpjeti vise«, kafo Andrija.
»Ali ne. Necu mu zacijelo reci da smo govorili o Judi.
Reci cu, tako ... bez pozivanja na nesto.«
»ldi, idi! Posluzit ce mu da se rastrese. Ne vidite Ii kako
je tufan?«, kafo Petar poticuCi Ivana.
»Idem. Tko ide sa mnom?«
1
Za tumacenje spomenutih rijeci, po ovom Djelu, od apostola, vidi:
Mt 24,36; Dj 1,7
»ldi, idi, sam. S tobom razgovara bez sustezanja. I zatim

ces nam reci .. .«
Ivan ide.
»Ucitelj u !«
»lvane! Sto hoces?«, i Isus sa svjetlom smijeska na lieu
zagrli svog ljubimca, drzeci ga blizu Sebe u hodu.
»Govorili smo medu sobom i bili smo nesigumi o jednoj
stvari. 0 ovom: da Ii Ti znas svu buducnost iii da Ii ti je dijelom
skrivena. Neki su govorili jedno drugi drugo.«
»A sto si ti govorio?«
»Govorio sam daje najbolje zapitati Tebe.«
»I tako si do5ao. Dobro si uCinio . Ovo harem sluzi Meni i
tebi da uzivamo CaS ljubavi ... Tako je vec rijetko moCi imati
malo mira!. .. «
»lstinaje! Kako su bila lijepa prva vremena! ... «
»Da. Za eovjeka koji je u nama, bila su ljepsa. Ali za duh
koji je u nama, bolja su ova. Jer sada je bolje poznata Rijec
Bozja i jer trpimo vise. Sto se vi§e trpi, vi§e se otkupljuje,
Ivane ... Stoga, makar se sjecali vedrih vremena, trebamo ljubiti
vise ova koja nam zadaju bol, i s boli, nam daju duse 2 . Ali
odgovaram na tvoje pitanje. Cuj . Meni nije nepoznato, kao
Bogu. Meni nije nepoznato, kao eovjeku. Poznam buducnost
dogadanja jer sam s Ocem prije vremena i vi dim iznad vremena.
Kao eovjek koji je bez nesavrsenosti i ogranicenja koje su
povezane s Grijehom i s grijesima, imam dar citanja u srcima.
Taj dar nije ogranicen na Krista. Nego je u razlicitoj mjeri svih
onih koji dostigavsi svetost toliko su sjedinjeni s Bogom da se
mo:le o njima reci da ne djeluju po sebi , nego sa Savrsenoscu
koja je u njima 3 . Stoga ti mogu odgovoriti da mi nije nepoznata
2
Ove tvrdnje se rasvjetljuju usporedujuci ih s: Lk 22 ,41-44
3
Nauka o intimnom sjedinjenju, dapace o odredenom
poistovjecivanju (ne panteistickom!) izmedu Boga i onoga tko ga ljubi cesta
je u Starom i Novom zavjetu. Neka se razmisli o tvrdnjama i o aluzijama koje
kao Bogu buducnost vijekova, a nije mi nepoznata ni kao

pravednom eovjeku stanje srdaca4 .«
Ivan razmislja i suti.
Isus ga pusta da ostane koji eas. A zatim kaie: »Na
primjer sada Ja vidim u tebi ovu misao: "Ali onda moj Ucitelj
zna posve tocno stanje Jude iz Kerijota!"«
»Oh! UCitelju!«
»Da. Znam. Znam i nastavljam i dalje biti njegov Ucitelj ,
i folio bih da vi nastavite biti njegova braea.«
»Ucitelju sveti! ... Ali bas uvijek poznajes sve? Vi dis,
katkada mi kazemo da nije tako, jer Ti ides na mjesta gdje
susreces neprijatelje. Prije nego ides znas li da ces ih susresti i
ides tamo da se s njima boris svojom ljubavlju, da ih pobijedis
za ljubav, ili ... ne znas i vidis neprijatelje samo kada ih imas
pred sobom i Citas iz njihovih srdaca? Jedanput si mi rekao - i
tada si bio tako falostan, i uvijek zbog istog razloga - da si kao
netko tko ne vidi ...«
»Kusao sam i to mucenistvo eovjeka: morati nastaviti a
da ne vidis, povjeravajuci se potpuno Providnosti. Ja moram
se odnose na Bozje ocinstvo i zarucnistvo; nafo sinovsku i zarucnicku odliku;

cinjenica da je Krist glava, "trs", prvorodeni brat, a mi udovi , "loze", njegova
braea; tajnovito prebivanje Boga Oca i Sina i Duha Svetoga u onome koji
farce odgovara Bozjoj ljubavi (Iv 14,23; Otk 3,20). Ako medu ovim
naukama, vise puta popracene s biblijskim tekstovima u biljeskama ovoga
Djela, ako se promatra harem ona o sjedinjenju izmedu Isusa i onoga koji
farko u njega vjeruje i u njega se uzda i njega ljubi (Rim 8, I 0-11 ; Gal 2, 19-
20; Kol 3,3 i odgovarajuci konteksti) postaje vjerodostojno da je takoder
Marija Valtorta - bolesna spisateljica, koja se prikazala kao zrtva Bozjoj
Pravednosti protiv bezbostva i za Jedinstvo Ovcinjaka - bila medu onima
koji "su posve sjedinjeni s Bogom da se /za njih/ moze reCi da ne djeluju po
sebi, nego sa Savrsenoscu koja je u njima" . Mozda u ovom intimnom
sjedinjenju s Bogom stoji tumacenje ovoga Djela.
4
vidi: SV. II: pogl. 22, bilj . 7; pogl. 37, bilj. 16; SV . III: pogl. 35, bilj.
3; sv. VI : pogl. 118, bilj. 2; bilj . I ovog poglavlja
poznavati sve o covjeku. Osim izvrsenog grijeha. I to ne po
zapreci postavljenoj od Oca mojega tijelu, svijetu i tlavlu, nego
po mojoj ljudskoj volji. Ja sam kao vi. Ali znam htjeti vise od
vas. Stoga osjecam napasti, ali ne popustam napastima. I u tom
stoji, kao i za vas, moja zasluga. «
»Napasti Tebi! .. . Izgleda mi nemoguce ... «
»Jer ti ih malo imas. Cist si i mislis buduCi da sam ja
c1sc1 od tebe, da ne moram poznavati napasti. Doista ona
tjelesna je tako slaba obzirom na moju Cistocu da je nikada ne
osjeea moje Ja. To je kao da bi jedna latica cvijeta udarila po
granitu bez pukotina. Ide dalje ... Cak se je i davao umorio
nesmotreno napadati ovom strijelom 5 . Ali, o !vane, ne mislis Ii
koliko je drugih napasti oko Mene?«
»Oko Tebe? Ti nisi lakom na bogatstva, ne na easti ...
Koje dakle? ...«
»A ne mislis da imam jedan zivot, cuvstava, i dufoosti
takoder, prema svojoj Majci, i da me te stvari napastuju da
izbjegnem opasnost? Ona, Zmija, je zove "opasnost". Ali
njezino pravo irne je "Zrtva". I ne mislis da i Ja imam osjeeaje?
Moralni ja nije otsutan u Meni i trpi od uvreda, od poruga, od
dvolicnosti. Oh! moj lvane! Ne pitas se kakva je za Mene
odvratnost laz i lazljivac? Znas Ii koliko puta me davao
napastuje da reagiram na te stvari, koje mi uzrokuju bol, da
izidem iz blagosti, da postanern tvrd, nepopustljiv? Ina kraju zar
ne rnislis koliko puta puse svojim vrelim dahom oholosti i kafo:
"Proslavi se u ovorn i onom. Velik si. Svijet ti se divi. Elementi
5
Iz svega onoga sto se tvrdi drugdje i ovdje, jasno se vidi da napasti
ne nastaju u Isusu iz njego ve nutrine, nego su bile potaknute i raspirene protiv
Njega izvana , to jest od Sotone i od ljudske zloce, neznanja iii slabosti:
" ...podnosim napasti , ali ne popustarn. .. umorio se je l:ak i davao nesmotreno
me napadati ovom strelicorn. .. koliko drugih napasti ... oko Mene ... tlavao me
napastuje ... razdraiuje ... ". Vidi: 2 Kor 5,21 ; Gal 3,13; i posebno: Heb 4,15 .
Vidi nadalje: sv. II. pogl. 32, bilj . 7 i pogl. 44, bilj. 13.
ti se pokoravaju!" Napast da uiivam u tom sto sam svet!

Najprofinjenija! Koliki izgube vet postignutu svetost zbog te
oholosti! Cime je Sotona pokvario Adama? Napascu na sjetilno,
na misao i na duh. A zar Ja nisam eovjek koji treba obnoviti
eovjeka? Od Mene novo Covjeeanstvo. I evo Sotona nastoji
istim putovima da unisti, i to zauvijek, rod sinova Bozjih6 . Sada
idi k drugovima i opetuj im moje rijeci. I ne misli da Ii Ja znam
iii ne znam sto cini Juda. Misli na to da te ljubim. Nije Ii
dovoljna ova misao da zabavi srce?« Poljubi ga i otpusta.
I ostavsi sam ponovno dize oci k nebu koje se vidi medu
liscem maslina i uzdise: »Oce moj ! Ucini da barem, sve do
posljednjeg easa, mogu drfati skrivenim Zlocin. Da sprijeCim da
se ovi moji izabranici ne zablate krvlju. Smiluj im se, Oce moj !
Odvise su slabi a da ne bi reagirali na uvredu! Da oni nemaju
mr:Znje u srcu u easu Savrsene ljubavi 7 !«, i otire suze koje samo
Bog vidi ...
6
vidi: Post 3,1-13; i prethodna bilj. 5.
7
Kada Yatra Neizmjerne Ljubavi bude unistavala na oltaru Krifa
Bofansku :Zrtvu Paljenicu. Yidi takoder: Iv 13, I; sv. VI , pogl. 155, bilj . 7.
269
225. U NOBJ. JUDA IZ KERIJOT A NIJE VISE POSLUSAN
U Nobi. Juda iz Kerijota nije vise poslusan.
»Da, UCitelju! Juda iz Kerijota je ovdje vec mnogo dana.

Dosao je jedne veceri, u subotu. Izgledao je umoran i bez daha.
Govorio je date je izgubio po ulicama Jeruzalema i da je otisao
traziti te po svim kueama kamo obicno ides. Ovdje je dolazio
svake veceri. Kroz kratko ce biti ovdje. Ujutro odlazi i kaze da
ide u okolna mjesta navjescivati Tebe.«
»Dobro, Eliza ... I ti si to povjerovala?«
»Ucitelju, Ti znas da ne ljubim tog eovjeka. Ako bi takvi
trebali biti moji sinovi molila bib Svevisnjega da ih uzme.
Nisam vjerovala, ne, njegovim rijecima. Ali iz ljubavi prema
Tebi u sebi sam drfala svoj sud ... I majcinski sam postupala s
njim. Barem tako sam postigla da se vraea svake veceri.«
»Dobro si ucinila.« Isus je gleda veoma upomo i
najednom zapita: »Gdje je Anastazika?«
Eliza se pokrije ljubieastim crvenilom, starije osobe, ali
otvoreno odgovori : »U Betsuru.«
»Dobro si uCinila i za ovo. I, molim te, podnosi eovjeka.«
»I jer ga safaljevam, 2.eljela sam ugasiti pofar prije nego
plane sa sablazni, iii harem, plaseCi kcer.«
»Bog te blagoslovio, pravedna zeno ... «
»Trpis Ii mnogo, Ucitelju?«
»Trpim. Istinaje. Jednoj majci to mogu reCi.«
»Jednoj majci to motes reCi ... Da nisi Isus, Gospodin,
zeljela bih nasloniti tvoju umomu glavu na moje rame i
pritisnuti tvoje falosno srce na moje srce. Ali Ti si sav svet da
ne moze jedna 2.ena, koja ti nije Majka, dimuti te ... «
»Eliza, dobra prijateljice moje Majke i dobra majko, tvoj
Gospodin ce uskoro biti dimut od ruku mnogo manje svetih od

1
tvojih i poljubljen ... oh!. .. I zatim, druge ruke ••• Eliza, aka bi ti
bilo dopusteno da dimes Svetinju nad svetinjama2, s kakvim
duhom bi to ucinila? Da Ii bi se mozda suzdrfala, aka bi glas
Bozji, u oblacima tamjana, traiio od tebe ljubav da bi konacno
imao jednu njefoost ljubavi poslije tolikih koji mu se priblifoju
bez ljubavi?«
»Maj Gospodine! Ali ako bi Bog to od mene traiio,
kleceCi bih otisla poljupcima pokriti sveto mjesto, ako bi Bog
bio zadovoljan, utjesen mojom ljubavlju!«
»I onda, Eliza, dobra prijateljice moje Majke, i vjema i
dobra ucenice tvojeg falosnog Ucitelja, dopusti mi da naslonim
glavu na tvoje srce jer je moje srce falosno dotle da trpi smrtne
muke3 .«
I Isus, ostajuci sjedeci gdje je, uz Elizu koja je blizu
njega, na nogama, nasloni stvamo celo na grudi stare ucenice, i
tihe suze poteku niz tamnu haljinu zene koja ne mofo uzdrfati se
a da ne stavi ruku na glavu naslonjenu na njezino srce, i zatim,
osjetivsi kako padaju suze na njezine noge, bose u sandalama,
prigne se da dime s poljupcem kosu Isusovu, i place sutke difoCi
1
Aluzija na izdaju sa strane Jude i susljedne profanacije
2
3
Onaj po kojemu je Vjecni Otac s Neizmjemom Ljubavlju sve
stvorio (vidi: Iv 1,3; Kol 1,15-20; Heb 1,2), nikada nije oduravao, nego je
naprotiv cijenio utjehu svojih stvorenja. Isus naime, o kojemu se pjeva u "Te
Deumu" ("Tebe Boga hvalimo") "nisi se strasio krila Djevice", sa
zahvalnoscu je primio andeosku utjehu (vidi: Lk 22,39-46), uzivao je u
nje:lnosti Apostola djevca (vi di: Iv 13,21-32), precisto je ljubio Mariju, Martu
i Lazara (vidi: Iv 11, posebno rr. 5, 11, 35-36); zar nije onda mogao, s
bo:lanskom i ljudskom cistoeom, polo:liti ogorcenu Glavu na srce majke koja
je veoma slicila Njegovoj i tako ju je na neki naCin cinila prisutnom? Nije Ii
mozda Isus Onaj NajCisci koji je nadahnuo Pavlu (vidi: l Kor 2,10-11 ; Gal
1,11-12) da svi koji pristaju uz Krista tvorejednu cjelinu s Njim, bez razlike
na narodnost, polo:laj iii spol? (vidi: Gal 3,26-29). Vidi takoder, sv. V: pogl.
4, bilj . l ; pogl. 13, bilj 2; pogl. 27, bilj. 3; 1.336, bilj . 3; sv. VI: pogl. 45, bilj.
2; pogl. 118, bilj . l.
225. U Nobi. Juda iz Kerijota nije vise poslu§an 271
pogled prema nebu, u nijemoj molitvi. Ona izgleda kao veoma

stara Majka Zalosna. Ne pokufava druge rijeCi niti druge cine.
Ali je toliko "majka" u tom svom cinu da bolje ne mofo biti.
Isus difo lice i gleda je. Ima blijedi osmijeh i kafo: "Bog
te blagoslovio za tvoje milosrde. Oh! zaista je potrebna jedna
majka kada bol nadmasuje snage eovjeka!«
Ustane na noge. Jos gleda ucenicu i kafo: »Ovaj cas neka
ostane izmedu Mene i tebe, u svim njegovim dijelovima. Dosao
sam naprijed sam, zbog toga.«
»Da, UCitelju. Ali Ti vise ne mofos ostati sam. Ucini da
<lode tvoja Majka.«
»Za dva mjeseca bit ce sa Mnom ... «, i hoce reci jos nesto
drugo kada dolje, u kuhinji, odjekuje jaki glas, uvijek malo
bezobrazan i ironicki, Jude iz Kerijota: »Jos za tvojom
rezbarijom, starce? Hladno je! A ovdje nema vatre. Gladan sam.
I nista nije pripremljeno. Eliza, da li mo:lda spavas? Htjela je
uCiniti sama za sebe. Ali starci su spori i njihovo pamcenje je
slabo. Ehi! Zar ne govoris? Jesi Ii posve gluh ove veceri?«
»Ne. Nego pustam da govoris, jer si ti apostol i nije
prikladno da ti prigovaram«, odgovara starac.
»Prigovor? Zasto?«
»Trazi u samom sebi i naci ces.«
»Moja savjest nema glasa ... «
»Znak da je izoblicena iii da si je ti iskrivio.«
»Ah! Ah! Ahl«, i Juda mora izici iz kuhinje jer cuje
najprije kako su udarila vrata i zatim korake na stepenicama.
»Ja silazim da pripremim, Ucitelju.«
»ldi, Eliza.«
Eliza izlazi iz gornje sobe i brzo nalazi Judu koji stoji da
stupi na terasu.
»Hladno mi je i gladan sam.«
»I nista drugo? Onda imas veoma malo jos, eovjece.«
»A sto bi trebao jos imati?«
272 Treca godinajavnog djelovanja
»Eh! tolike stvari! ... « Glas Elize se udaljuje.

»Svi starci su ludi. Uf! ... « Gurne vrata i nade se pred
Isusom. Cini korak natrag od eudenja. Dode k sebi da bi rekao:
»Ucitelju! Mir Tebi! «
»Mir tebi, Judo.« Isus prima poljubac od apostola, ali
njim ne uzvraea.
»Ucitelju. Imas ... Zar me ne ees poljubiti?«
Isus ga gleda i suti.
»lstina je. Pogrijesio sam. I ne poljubiti me, najmanje je
sto mi motes uCiniti. Ali nemoj me suditi odvise strogo. Onog
dana su me uzeli sobom neki ... koji te nisu ljubili i raspravljao
sam s njima sve dok nisam promukao. Zatim ... Rekao sam: "Tko
zna kamo je otisao?!" i vratio sam se ovdje date cekam. Nij e Ii
ovo tvoja kuea, sada vee?«
»Dok mi to dopustaju.«
»Neees biti kivan na mene zbog ovoga?«
»Ne. Zelim samo da razmislis o primjeru koji si dao
drugima.«
»Eh! Vee cujem njihove rijeci. Ali imam cime se
opravdati kod njih. S Tobom to ne cinim jer znam da si mi vee
oprostio.«
»Vee sam ti oprostio. Istinaje.«
Juda: bilo bi za ocekivati od njega cin poniznosti, ljubavi
za toliku dobrotu. Naprotiv ima nesto posve drugo, cin ljutnje
dok uzvikuje: »Zar nema nacina da Te vidim srditoga?! Kakav
si eovjek?«
Isus suti. I Juda ga gleda, on na nogama, Isus sjedi
prignute glave, i Juda strese glavom sa zlobnim smijehom na
usnama. I za njega je dogadaj rijesen. PoCinje govoriti o ovom i
onom kao daje najbolji medu svima.
Spusta se noe . Sumovi sputa prestaju.
»Sidimo«, nareduje Isus.
Ulazeei u kuhinju gdje svijetli oganj i gori svjetiljka s tri
225. U Nobi. Juda iz Kerijota nije vi§e poslufon 273
ziska.
Isus, umoran, sjedne pokraj ognjista i izgleda da drijema
u toplom ...
Kucaju. Starac otvara. Apostoli su. Petar, koji prvi ulazi,
vidi Judu i navali: »Mo2e Ii se znati gdje si bio?«
»Ovdje. Jednostavno ovdje. Bilo je ludo treati amo-tamo
za nestalim bicima. Dofao sam ovdje gdje sam bio siguran da
cete se vratiti.«
»Lijepi naCin postupanja.«
»Ucitelj me nije ukorio. I uostalom znaj da nisam gubio
svoje vrijeme. Svaki dan sam evangelizirao i takoder sam cinio i
cudesa; a to je dobro.«
»A tko teje ovlastio?«, ostro ka2e Bartolomej.
»Nitko. Ni ti, niti itko. Ali dosta je biti od ... Uostalom:
ljudi se cude i mrmljaju i smiju nam se, apostoli koji nista ne
cine. I ja, kako znam, ucinio sam za sve. I jos vise sam ucinio.
!Sao sam do Elkije i dokazao sam mu da se ne radi zlo kad je
eovjek svet. Bi lo ih je mnogo . Uvjerio sam ih. Vidjet cete da nas
ovdje nece vise smetati. I sada sam zadovoljan.«
Apostoli se pogledavaju. Gledaju Isusa. Njegovo lice je
neprobojno. lzgleda pokriveno velikim fizickim umorom. Jedino
to se vidi.
»Mogao si ipak to Ciniti s dozvolom Ucitelja«,
primjecuje Jakov Alfejev . »Uvijek smo bili zabrinuti zbog
tebe.«
»Oh! Dobro! Sada se smirite od svake tjeskobe. On mi
nikada ne bi dao ovlast. Cuva nas. .. odvise. Tako da narod
mrmlje da nam je zavidan, da se boji da bismo uCinili vise od
Njega, takoder i da smo kafojeni od Njega. Narod ima zajedljiv
jezik. Istina je naprotiv da smo Mu drazi od zjenice njegova oka.
Nije Ii istina, Ucitelju? I boji se da ne upadnemo u napast iii ne
damo ... grubu sliku. A i mi, u sebi, mislili smo da smo kao
kafojeni i daje On zavidan ... «
»To pak ne! Nikada to nisam mislio!«, prekine Toma. A

drugi to ponavljaju kao jeka. Osim Tadeja koji usmjeruje svoje
oci, otvorene i prelijepe, u oci Judine takoder prelijepe, ali koje
bje:le, i ka.Ze: »Kako si ti mogao ciniti cudesa? U ime koga?«
»Kako? U koje ime? Ali zar se ne sjeeas da nam je On
dao ovu moc? Da Ii nam ju je mozda oduzeo? Ne, koliko ja
znam. I zato ... «
»I zato ja ne bih sebi dopustio ikada da ista cinim bez
njegove dozvole i naredenja ... «
»Pa dobro, ja sam to htio uCiniti. Bojao sam se da vise to
ne znam. UCinio sam. Sretan sam!«, i zavrsi raspravu izlazeCi u
taman vrt.
Apostoli se ponovno pogledavaju. Smeteni su takvom
odva.Znoscu. Ali nitko nema srca reCi nesto sto bi moglo jos vise
ra.Zalostiti njihovog Ucitelja, eak bolnog lica.
Oslobode se od vreca koje Ivan, Andrija i Toma nose
odozgo. A Bartolomej, pognuvsi se da pokupi jednu suhu granu
koja je pobjegla iz jednog sveznja, sapce Petru: »Ne dao Bogda
muje pomogao davao!«
Petar drzi ruke kao da govori: »Milosrde!«, ali se ne cuje
rijec. Ide k Isusu i stavi mu jednu ruku na rame pitajuci ga: »Jesi
Ii jako umoran?«
»Jako, Simune.«
»Sprernno je, Ucitelju. Dodi za stol. Iii ... Ne. Stoj tamo,
uz ognjiste. Donijet cu ti mlijeka i kruha«, ka:le Eliza. I doista,
stavivsi na poslufavnik veliku zdjelicu mlijeka koje se pusilo i
kruh namazan medom nosi ga Isusu i ocekuje da On moli na
nogama prikazujuCi hranu. Zatim cucne na zemlju, dobra,
starica, kao majka, sva zauzeta :leljom da ga utjesi, i smijesi mu
se poticuci ga da jede, odgovarajuci Isusu koji joj slatko
prigovara na medu namazanom na kruhu: »Dala bih ti svoju krv
da te ojaeam, moj Ucitelju! Ovo nije do tek siroma8an med iz
225. U Nobi. Juda iz Kerijota nije vise poslufan 275
mojeg vrta u Betsuru i ne moie ti nego ojaeati tijelo. Ali moje

srce ... «
Drugi jedu oko stola, s velikim apetitom onoga koji je
mnogo hodao. I Juda, miran, gotovo bezobrazan, jede s njima i
ne govori nitko drugi do njega ...
Govori jos i onda kada Isus nareduje: »Svatko u kuce
koje vam prufaju gostoprimstvo. Idite. Mir bio s vama.«
S Njim ostaju Juda, Bartolomej, Petar i Andrija. I Isus
nareduje odmah pocinak. Na smrt je umoran, tako da vise ne
mote podnositi napor govora i slusanje govora i, mislim, napor
da gospodari sobom obzirom na Judu iz Kerijota4 .
4
Onaj "mislim" daje razumjeti da se Spisateljica htjela izraziti na
pu~ki na~in, a ne strogo znanstveni. Vidi, ipak: Lk 22,41-44
276
226. U NOBI KROZ SLIJEDECE DANE
U Nobi kroz slijedece <lane.
Zimski dani su hladni i vedri. Na vrhuncu brdasca gdje je

sagradena Nobe vjetra ne nedostaje gotovo nikada, ubla:lenog
pak suncem koje od zore do zapada gladi svojim zrakama kuce i
vrtove zelene od zimskog povrea. Mali vrtovi otraga kuca, male
gredice zelene od trave i druge zemljine boje kada je dobro
hranjena, gole gredice vec spremne za sijanje sociva. Oko,
gledajuci naokolo, gdje ne vidi sivilo maslina iii vijugavo i
kosturasto nizanje golih loza, vidi mala uzorana polja, zacijelo
vec zasijana zitaricama, spremna da prokliju cim zatopli rano
palestinsko proljece, puno topline sunca. Gotovo bih rekla da u
vedrim danima, kakav je onaj koji promatram, postoji vec
toplina proljeea, toplina koja cini da klije, tako da u bajamama
naslonjenima uz kuce pupoljci se nadimlju na granama koje su
samo pred nekoliko dana bile posve suhe. Pupoljci tek zapazljivi
na tamnim grancicama, ali i oni jos tamni, ali koji vec svjedoce
da zivot tece, daje budenje blisko u snafoom deblu.
U malenom Ivanovom vrtu, iza kuce, je uska traka
obradene zemlje, dok je onaj uz kucu nadvijen orahorn. I na toj
gredici upravo se dize velika bajama, mozda starija od
gospodara, toliko naslonjena uz kucu da je rnorala jednim
dobrim dijelom trupa izbaciti grane sarno na tri strane jer ju je
na cetvrtoj strani spreeavao zid kucice. Ali vise gore stablo se
razbarusilo u sklop grana koje kada budu u cvijetu morat ce
ciniti lagani oblak iznad siromasne terase, dragocjeni zastor
ljepsi od kraljevskog baldakina.
Toliko da ne ostane u neradu lsus i apostoli rade na
suncu koje razveseljuje i grije. U podvezanim haljinama oni koji
se razumiju u drvenariju i kljucanice popravljaju iii prave nove
alate i okvire. Drugi kopaju zemlju, okopavaju presadeno

226. U Nobi kroz slijedece dane 277
zelenje, pojacavaju jedan nasip suhih trstika i zelenog gloga koji

s dvije strane zatvara mali vrt, iii natapaju bajamu i orah, i vefo
vinovu lozu koju je zimski vjetar odvezao. Zapazila sam da gdje
je Isus nikada se ne besposlici. On prvi uci ljepotu rucnog rada,
kada se ne vrsi posao evangelizacije. I danas Isus, zajedno s
rodacima, popravljajedna vrata koja su pri dnu sagnjila i koja su
imala bravu na pola izvucenu. Dok Filip i Bartolomej rade
skarama i srpom na starim vockama, dok ribari ispreplicu
konopce i stare pokrivace, neki popravljajuci ih s vezovima ...
veoma muskim, neki stavljajuCi prstenje i koloturje, mozda s
nakanom da naprave na terasi koristan zastor za ljeto.
»Ovdje ce ti biti veoma dobro, Eliza«, obeeava Petar
njisuci se na zidicu terase i govoreci staroj ucenici koja prede
vunu, sjedeCi uz zid izlozen suncu.
»Da. Kada loza bude nategnuta i bajama uredena, bas ce
biti lijepo mjesto ljeti«, kaze Filip kroz zube jer u ustima ima
situ kojom povezuje mladice uz potpomje.
Isus digne glavu da pogleda, dok Eliza promatra Ucitelja
i kaze: »Tko zna hocemo Ii biti ovdje ovoga ljeta ... «
»Zasto ne biste bili, fono?«, pita Andrija.
»Ali... ne znam... Ja vise ne planiram za buducnost
otkako ... Otkako sam vidjela da svaka moja prognoza zavrsava s
jednim grobom.«
»Eh! ali bi morao umrijeti Ucitelj da mi ne bismo bili
ovdje! Vee je Ucitelj izabrao ovo mjesto kao svoj dom. Nije Ii
istina, Ucitelju?«, pita Toma.
»lstina je. Ali je takoder istinito i ono sto kafo Eliza ... «,
odgovara lsus radeci blanjom na strani vratiju koja popravlja.
»Ali Tisi mlad . I zdrav, nadasve!«
»Ne umire se samo od bolesti«, kafo dalje Isus.
»Tko govori o smrti? Ti, Ucitelju? Za Tebe? ... Zaista od
nekog vremena kao da se smirila mrfoja. Gledaj, vise nas nitko
ne smeta. Znaju da smo ovdje. I jucer su nas sreli dok smo se
vraeali iz grada s kupovinom i rusu nas smetali «, kaie

Bartolomej.
»Da. I nas, dok smo isli po susjednim mjestima
obavijestiti da si ovdje. Nikada nikakva smetnja. Ipak su se
susreli Elkija i Simun, i zatim Sadok i Samuel, i jos Nahum bas
s Dorasom. Dapace su nas pozdravili. Zar ne, Jakove? «, kaze
Ivan okrenut prema svom bratu.
»Da. Treba priznati da je Juda iz Kerijota zaista radio na
dobro dok smo ga mi u svom srcu osudivali. Vratili smo se
ovdje ne vise u smetnji! Cinjenice su potvrdile njegove rijeci.
Izgleda da smo se vratili u lijepa vremena Acquae Speciosae. U
prve <lane onih vremena .. . Oh! kad bi to bilo istinito!«, ka:le
Jakov Zebedejev.
»0 da bi to zaista bilo istinito?«, uzdahne Petar.
»Nije uvijek vedro kada ne grmi munja«, govon Eliza
vrteci svoje vreteno.
»Sto :lelis time reci?«, pita Petar.
»Kaiem da katkada veliki mir, tamo gdje su obicno
oluje, jest priprava za oluju opasniju nego ikada. Ti bi to trebao
znati, jer si ribar.«
»Eh! Znam, :Zeno! Jezero je golemi badanj pun plavog
ulja, katkada. Ali gotovo uvijek kada visi jedro i voda je tako
mima, spremna je oluja i sve najgore. Vjetar mimoce, vjetar je
groba za pomorce.«
»Uhm! Da. Stoga ja, da sam na vasem mjestu, ne bih
imala povjerenja u toliki mir. Odvise veliki mir! «
»A onda! Kada je rat, trpi se jer je rat, a kada je mir trpi
se jer mo:le doCi do rata jos okrutnijeg, kada se onda ima
radost?«, pita Toma.
»U drugom zivotu. Ovdje je uvijek spremna bol.«
»Uh! Kako si falosna, .Zeno! Onda je veoma daleko moje
vrijeme radosti! Ja sam jedan od najmladih! Razveseli se,
Bartolmaj, ti si najblizi da ga uzivas. Ti i Revnitelj«, sali se
226. U Nobi kroz slijedete dane 279
Jakov Zebedejev.
»Zalosna i lukava Zeno! Eh! Stare fone! Ali katkada
pogode. I moja majka kada kliZe jednom od nas: "Pazi! Na putu
si da uCinis neku ludost zbog ovoga i onoga" pogodi uvijek«,
kliZe Toma prignut ceprkajuCi po zemlji.
»Zene su zle ili lukave vise od lisica. Mi smo nista prema
njima da bismo shvatili neke stvari koje ne bismo htjeli
shvatiti«, misli Petar.
»Ti suti. Ti si dobio jednu fonu koja bi vjerovala kada bi
joj ti rekao da je Libanon napravljen od maslaca. Ono sto ti
kliZes to je zakon za nju. Slufaj, vjeruj i suti«, kafo Andrija
bratu.
»Da ... ali njezina majka vrijedi takoder koliko ti i drugih
sto zena. Koja zmija!«
Svi se smiju, ukljuCivsi i Elizu, a starac pomaze mladima
kopati.
Vraeaju se Revnitelj, Matej i Juda iz Kerijota.
»Sve je uCinjeno, UCitelju. Umomi smo! Kakav dugi put.
Ali sutra se odmaram. Sutra je na vama red«, kliZe ISkarijot
govoreci onima koji kopaju zemlju. I ide k njima uzimajuci
jednu motiku za rad.
»Ali ako si umoran zasto radis?«, pita ga Toma.
»Jer trebam zasaditi stabljicice. Ovo mjesto je golo kao
tjeme starca i to je steta«, govori zakapajuCi motiku u zemlju sa
snliZnim udarcima noge.
»Nije bilo tako u lijepim vremenima! Ali poslije .. .
Mnoge stvari su umrle, i za mene nije imalo smisla da radim da
ih obnovim. Star sam i vise nego li star bio sam falostan«,
odgovara starac.
»Ali kakve rupe cinis? To je za stable a ne za male biljke
kako kafos«, primjecuje Filip koji silazi pesto je vezao loze.
»Kada je stable mlado, uvijek je mala biljka. Moja su
takva. Vrijeme je dobro. Zagarantirao mi je onaj koji mi ih je
dao. Znas Ii tko, Ucitelju? Onaj rodak Elkijin koji je

zemljoradnik. I obraduje dobro. Vocnjak! I masline! Obnavljao
je jedan komad maslinika. Rekao sam mu: "Daj mi od ovih
biljaka". "Za koga?", zapitao je. "Za starciea iz Nobe koji nam
prufa gostoprimstvo. Sluzit ce da mi oprosti sve sablazni koje
sam mu dao" .«
»Ne, sine. Ne s biljkama, nego s jednim dobrim
vladanjem to se mofo dogoditi. I s Bogom. Ja ... ja gledam,
molim i oprastam. Ali moje oprostenje ... Ali za biljke sam ti
zahvalan.. . Samo.. . Vjerujes Ii da cu moCi jesti njihove
plodove?«
»Zasto ne? Uvijek se treba nadati . Cak htjeti
pobijediti ... I tada se pobijedi .«
»Nad staroscu nema pobjede! I ne folimje.«
»Takoder i nad mnogim drugim stvarima nema pobjede.
Ako bi vrijedilo htjeti za imati, ja bih imala svoje sinove«,
uzdise Eliza.
»Ucitelju, govor Elize doziva u pamet jedno pitanje koje
su nam danas postavili neki na putu. Rekli su, za5to se dogodio
neki cin u jednom mjestu, ako je cudo uvijek potvrda svetosti. Ja
sam rekao da je tako. Ali oni su rekli da nije, jer u tom mjestu,
na granici sa Samarijom, onaj koji je cinio izvanredne stvari nije
zasigurno bio pravednik. Ja sam ih usutkao govoreci da fovjek
uvijek sudi zlo i da onaj koga su oni nazvali nepravednim mozda
je bio pravedniji od njih. Sto ti kafos?«, pita Matej.
»Kazem da svi imate pravo. Svatko u svom dijelu. Ti
govoreci da je cudo uvijek dokaz svetosti. Opcenito je tako. I
takoder govoreci da se ne smije suditi da se ne pogrijesi . Ali su
imali pravo takoder i oni da sumnjaju na druge izvore za
neobicne stvari koje je taj covjek Cinio.«
»Kakve izvore?«, pita ISkarijot.
»One tamne. Postoje stvorenja koja se klanjaju Sotoni jer
gaJe kult oholosti, koje samo da bi se nametnule drugima
226. U Nobi kroz slijedece dane 281
1
prodaju same sebe Mracnjaku da bi ga imale za prijatelja «,
odgovara mu Isus.
»Ali moze Ii se? Nije Ii legenda iz poganskih krajeva da
eovjek mofo sklopiti savez s davlom i s paklenskim
duhovima?«, pita zacuden Ivan.
»Moze se. Ne kako to propovijedaju poganske legende.
Ne s novcima i materijalnim ugovorima. Nego prianjajuci uz
Zlo, nego s izborom, darivajuci sebe Zlu samo da se ima jedan
sat pobjede ma kakva bila. Uistinu varn kafom da su oni koji se
prodaju Prokletom samo da dodu do svoga cilja, brojniji nego
sto se misli.«
»I uspijevaju? Dobiju Ii zaista ono sto traze?«, pita
Andrija.
»Ne uvijek i ne sve. Ali nesto dobiju.«
»I kako se to moze? Zar je tako mocan davao da moze
simulirati Boga?«
»Toliko ... i nista, kada bi covjek bio svet. Ali je mnogo
puta eovjek sam po sebi davao. Mi se borirno protiv opsjednuca 2
ocitih, bucnih, zapazljivih. Njih svi zapafaju. .. Ona su ...
neugodna ukueanirna i sugradanima i nadasve se ocituju na
materijalan nacin. Covjek je uvijek pogoden onim sto je tesko,
sto bode njegova sjetila. Ono sto je nematerijalno i zapazljivo s
nematerijalnim : razumom i duhom, to ne zapafa, i makar to
zapafa o tome ne vodi brigu, posebno ako mu ne skodi. Ova
skrivena opsjednuea izmicu dakle nafoj moci egzorcista 3 ! I ona
SU skodJjivija jer zahvacaju izabraniji dio, S izabranijim dijeJom
i prema izabranijem dijelu: od razuma k razumu, od duha k
duhu. Ona su kao zarazne klice koje unistavaju, neopipljive,
nezapazljive, sve dok ognjica bolesti ne upozori onoga koji je
1
vidi, korisno : Rim I, I 8-2, I I ; Ef 4, 17- I 9; 1 Pt 4,3-5 itd.
2
vidi : sv. II: pogl. 96, bilj . 5.
3
udaren daje udaren.«

»I Sotona pomafo? Zaista? Zasto? A zasto mu Bog
dopusta djelovati? I hoce Ii ga uvijek pustiti da djeluje? I posto
Ti zavladas?« Svi pitaju.
»Sotona pomafo da svrsi sa podjarmljivanjem. Bog mu
dopusta to ciniti jer iz ove borbe izmedu Visokog i Niskog,
izmedu Dobra i Zla, odskace vrijednost stvorenja. Vrijednost i
htijenje. Pustit ce ga uvijek da to cini. I posto Ja budem
uzdignut. Ali tada ce Sotona imati protiv sebe neprijatelja
veoma velikog i eovjek ce imati veoma mo6nog prijatelja.«
»Koga? Koga?«
»Milost.«
»Oh! dobro! Onda za one iz naseg vremena, bez milosti,
bit ce mnogo lakse da budu podjarmljeni, ali ce takoder biti
manje tefak pad«, rece ISkarijot uvijek kopajuci.
»Ne, Judo. Sud ce biti jednak.«
»Nepravedno onda, jer ako smo manje pomognuti,
dosljedno cemo morati biti manje kafojeni.«
»Nemas u svemu krivo«, kafo Toma.
»lpak ima krivo, Toma. Jer mi u Izraelu imamo vec
toliko vjere, nade, ljubavi, i tolika svjetla Mudrosti, da ne moze
imati opravdanje zbog neznanja. Vi, zatim, koji vec imate
Milost kao vasu Uciteljicu vec gotovo tri godine, bit cete sudeni
kao oni iz novog vremena«, kafo Isus veoma naglasavajuci rijeci
i gledajuCi Judu koji je dignuo glavu i zamisljen je dok gleda u
prazno.
Zatim Juda iz Kerijota spusti glavu, kao da zakljucuje
jedno svoje nutamje razmisljanje, i ponovno ukapajuCi motiku u
zemlju pita: »I tko se tako preda davlu, sto postaje?«
»Jedan davao 4 . «
»Jedan davao! Na taj nacin, na primjer, ako bih ja, makar
4
vidi: SY. II, pogl. 12, bilj . 4.
226. U Nobi kroz slijedei:e dane 283
tvrdeci da tvoj dodir daje nadnaravnu moc, cinio stvari ... koje Ti
osudujes, bio bih davao? .. .«
»Sam si rekao.«
»Nadam se ipak da ih tine Cinis, ali ... «, kaze Andrija kao
preplasen.
»Ja? Ah! Ah! Ja sadim stabalca nasem starcu«, i trci na
drugi kraj vrta, vraea se s pet biljCica koje gruda zemlje ovijena
oko korijena Cini teskima.
»Ali si dosao iz Beterona s tim teretom na ledima?«, pita
Petar.
»S one strane Gabaona, trebas reCi! Tamo je dio
vocnjaka Danielovih. Koja divna zemlja. Gledajte!. .. «, i rnrvi
medu prstima zemlju koja ovija korijenje. Zatim razvezuje uzicu
koja drzi pet biljcica velikih vec kao ruka. Samo dvije imaju na
vrhu malu grancicu. To je grancica masline. »Evo. Ovo za Isusa
i ovo za Mariju. Koji su mir svijeta. Stavljam ih u zemlju kao
prve jer sam ja eovjek mira. Ovdje i ovdje«, i stavi ih na dva
kraja te uske trake zemlje. »I ovdje je jedna jabuka, mlada i
lijepa kao ona iz Edena, da te sjeti, o Ivane, da i ti dolazis od
Adama, i ne trebas se cuditi ako ... ja mogu biti grjesnik. Pazi, ti,
na Zmiju .. . I ovdje .. . Ne, ovdje ne stoji dobro. Tamo, sprijeda,
uz zid, ova mlada smokva. Kako bi bilo da se nema smokvu u
vrtu, kada ovdj e rastu kao korov? I u rupu u sredini stavit cemo
ovu mladu bajamu. NauCit ce od onog stogodisnjaka krepost
proizvodnje. Evo ucinjeno! Tvoj vrtic ce biti lijep ubuduce ... i
gledajuCi ga sjetit ces se mene. «
»Sjeeao bih se jednako tako jer si bio ovdje s Uciteljem.
Sve ce mi govoriti o ovom vremenu. I gledajuci stvari reci cu:
"Kao sin htio mi je obnoviti kucu!" Ali ... ako bih mogao imati
drugaciju folju do onoga sto je vec zapisano na Nebu5 , folio bih
da se ne moram sjeeati ovog vremena tako lijepog za mene,
5
vidi: sv. IV, pogl. 106, bilj . 8.
ljepseg od ovih stabala, sada starih, bila su mlada i ja sam bio

mlad i moja zena, i ovdje se igrala mala kcerka ... i bilo je
uzivanje brinuti se oko jabuke i mogranja, smokve i loze, jer su
foljne bile ruCice moje kcerke i 1ijepo je bilo vidjeti fonu, kako
sjedi u zelenoj sjeni biljaka, i tka iii prede ... Kasnije ... otisla je
kcerka ... i tako zaboravna!. .. Bolesna i zatim umrla fona ... Zasto
i za koga uzgajati ono sto je jednom bilo lijepo? I sve je mrtvo,
osim dvaju staraca koji se sjeeaju mojeg djetinjstva ... Zelio bih
umrijeti prije nego sto bih se morao spominjati, i dok je ovdje
jedna pravedna fona kao sto je bila Lija. Ja ti zahvaljujem na
stabljikama, na radu, na svemu. Zahvaljujem svima. Ali molim
mojega Gospodina da iscupa moju staru biljku iz ovih gruda
prije nego zade ovaj sat mira za starog Ivana ...«
Isus ide blizu njega i stavi mu ruku na rame, blag i strog
ujedno : »Tolike stvari si znao Ciniti u svojem dugom zivotu.
Jedno ti nedostaje jos: da prihvatis od Boga eas smrti ne moleci
da bude anticipirana iii odgodena ni za jednu minutu. Ti si
smireno prihvatio tolike stvari. Zato te Bog ljubi. Znaj smireno
prihvatiti i ono najtefo: zivjeti kada bi se foljelo samo umrijeti . I
sada udimo. Sunce zalazi iza brda i hladnoea brzo raste. Pocinje
subota. Poslije nje cemo zavrsiti poslove ... «, i skupljajuci pilu,
blanju i cekic, ulazi u kucu dok drugi zavrsavaju zavezati u
snopove odsjecene grane, zaliti zasadene biljke i postaviti na
njezine nosace obnovljena vrata.
285
227. ISUS I JUDA IZ KERIJOTA KOJI JE BLUDNIK
Isus i Juda iz Kerijota koji je bludnik.
Citava Nobe jos spava. Prvo je svitanje dana. Zora, u

smirenom svjetlu zime, jest sama finoea nestvamih boja. Ne
svjetlo zeleno-srebreno ljetnih zora, tako brzo se pojavljuje i
mijenja se u blijedo zlato i zatim u ruzicasto koje je uvijek sve
farce. No, jedno zelenilo poput nefrita razrijedeno u sivo
plavkasto veoma prozracno, difo se na istoku u malom
polukrugu, nisko na granici horizonta. Jedna tocka zastrtog i
gotovo umomog svjetla kao blijedi plamen zapaljenog sumpora
iza zastora bjelkastog dima. I necka se prosiriti se na nebo koje
je jos sivo, makar je vedro i sa zvijezdama koje jos namiguju
zemlji. I necka se odbaciti sivilo da bi ustupilo mjesto svojoj
dragocjenoj boji blijedog nefrita i cistern kobaltu palestinskog
neba. Izgleda, plasljiva i zimomoma, da se zaustavlja na
odskoku istoka. Kasni jos, tek malo rasirena u svom polukrugu
sumpomog sjaja i tek malo ublazenog od zelenkastog na bijelo s
naginjanjem na :Zuto, kada biva ponisteno odmah s ruzieastom
bojom koja oslobada nebo od posljednjeg nocnog vela i cini ga
cistim i dragocjenim poput nebnice od satenskog safira, i jedna
vatra se zapaljuje na dalekom istoku kao da se srusio jedan zid i
otvorila se goruea pee. Ali da Ii je to vatra iii rubin zapaljen od
skrivene vatre? Ne. To je sunce koje se difo. Evo ga. Netom
izlazi iza horizonta vec je pocelo bojadisati roza koraljom
pahuljicu oblaka i mijenjati u dijamante kaplje rose na vrhovima
stabala s trajnim liscem. Jedan visoki hrast, na kraju mjesta, ima
vel dijamanata na broneanom liscu okrenute na istok. Izgledaju
tolike zvjezdice koje drhte medu granama ovog giganta koji
uranja, sa svojim vrhom, u plavetilo. Mozda su se, u noci,
zvijezde odvise spustile nad mjesto da sapucu nebeske tajne
gradanima Nobe, iii da utjese svojim cistim svjetlom Covjeka

koji nenaspavan sutke hoda gore na terasi Ivanovoj.

Da, jer, jedini u citavoj Nobi koja spava, Isus bdije i ide
polagano naprijed i natrag na terasi kucice s rukama prekritenim
pod plastem koji ga citavog usko pokriva braneCi ga od
hladnoce zatvarajuCi se u kukuljicu i na glavi. Isus, pri svakom
dolasku na kraj terase, gleda preko, naginjuCi se da vidi put koji
prolazi sredinom mjesta. Put je jos polutaman, prazan, miran. I
zatim nastavi hodati naprijed i natrag polagano, sutke, vecinom
spustene glave, razmisljajuci, koji put promatrajuCi nebo uvijek
sve svijetlije i nejasne boje osvita i zore ili slijedeci pogledom
sumeCi let prvog vrapca, probudenog svjetlom, koji napusta
gostoljubiv crijep oblifojeg krova da side i kljuca pod noge stare
jabuke lvanove, i zatim ponovno odlijece, posto je vidio Isusa, s
preplasenim cip-cip sto budi druge ptiCice ugnijezdene ovdje i
ondje.
Iz jednog zatvorenog prostora dolazi blejanje ovce i gubi
se drscuCi u zraku. S ulice dolazi zumo koracanje.
Isus se nadvije da vidi. I zatim brzo trCi dolje preko
stepenica, ulazi u tamnu kuhinju, zatvara vrata za sobom.
Korak se priblifoje, odzvanja vec po gredici u vrtu uz
kueu, zaustavlja se pred ulazom u kuhinju, jedna ruka pokusava
otvoriti, osjeea da nema kljuea, hvata tada zasun koji se mote
pokrenuti bilo izvana bilo iznutra, dok jedan glas kate
istovremeno: »Da Ii se vec netko digao?« Jos jedna ruka
pazljivo otvara vrata a da se ne euje skripanje. Glava Jude iz
Kerijota se pojavi kroz otvor ... Gleda ... Posvemasnja tama.
Hladno. Sutnja,.
»Zaboravili su otvorena vrata... Ipak... Izgledala su mi
zatvorena ... Uostalom: stvar bez vafoosti!. .. Lopovi ne kradu
siromasima. I bijednijima od nas ... Eh!. .. Ali nadajmo se da ... ne
traje tako. Gdje je ono prokleto ognjilo? ... Ne nalazim ga ... Ako
uspijem zapaliti vatru .. . jer sam stigao kasno, da, bas odvise
kasno ... Ali gdje mote biti? Mnogo ruku to dira. Na ognjistu?
227. Isus i Juda iz Kerijota kojije bludnik 287
Ne ... Na stolu? Ne .. . Na klupama? Ne ... Na stolicu? ... Niti .. . Ona

crvotoena vrata skripe dok ih se otvara... Rastoceno drvo ...
okovi zardali ... Sve ovdje staro, pljesnivo, strasno. Ah! Jadni
Juda! I nema ... Morat cu zaista uci k starcu ... « Uvijek govoreCi
je isao uvijek pipajuci ovdje i ondje nevidljiv u tami, oprezan
kao lopov iii noena ptica izbjegavajuci spoticaje koji bi mogli
prouzrociti sum .. . Sukobi se s jednim tijelom i priguseno krikne
od straha.
»Ne boj se. Ja sam. I ognjilo je u mojoj ruci. Evo ga.
Zapali«, kafo lsus smireno.
»Ti, UCitelju? Sto si ovdje cinio sam, u tami, u
hladnoci ... Danas ce zacijelo biti mnogo bolesnika, poslije
subote i dva dana kifovitog vremena, ali ovdje nece biti tako
rano. Oni ce krenuti iz bliskih gradova tek sada, jer se jedino
sada vidi da danas nece kisiti . Noeni vjetar je osusio putove.«
»Znam. Ali zapali svjetlo. Posteni ne govore tako u tami,
nego lopovi, lazljivci, bludnici i ubojice. Sudrugovi u zlim
cinima ljube tamu. Ja nisam pomocnik nikome.«
»Niti ja, Ucitelju. Htio sam pripremiti dobru vatru. I
zbog toga sam se ustao prvi ... Sto kafos, Ucitelju? Mrmljao si
medu usnama i nisam razumio.«
»Zapali, dakle.«
»Ah!. .. Vidio sam tako da je vedro. Ali je hladno. Svima
ce biti drago da nadu dobru vatru ... Jesi Ii se ustao posto si cuo
da se krecem ovuda iii zbog starca koji ... Ima li jos bolove? ...
Evo! Konacno! Izgledali su vlazni guba i ognjilo, zato nisu htjeli
zaiskriti ... Ovlazili su se ... «
Plamieak se dize iz stijenja jedne svjetiljke. Jedan sami
plamicak, malen, drscuci ... ali dovoljan da se vidi dva lica:
blijedo lice Krista, smede i neustrasivo lice Jude.
»Sada cu zapaliti vatru... Blijed si kao mrtvac. Nisi
spavao! I to zbog starca! Odvise si <lobar.«
»lstina je. Odvise sam dobar. Sa svima. I s onima koji to
ne zaslufoju. Ali starac to zaslufoje. Posten je, vjemog srca.

Usprkos tome nisam bdio zbog njega, nego zbog nekog drugoga.
Istina je. Guba i ognjilo su bili vlafoi, ali ne zbog jedne izvmute
salice ili neke druge tekucine prolivene nekom nezgodom, nego
zbog mojih suza koje su padale na njih. Istina je. Vedro je ali je
hladno i vjetar je osusio putove i prema zori 1, da, pala je velika
rosa. Dodimi moj plast. On je vlafan ... I zatim je dosla zora da
pokaze vedrinu, doslo je svjetlo da pokafo jedno prazno mjesto,
doslo je sunce zore da zablistaju rose na liscu i suze na ocima.
Istinaje. Danas ce biti mnogo bolesnika, ali Ja nisam njih cekao.
Cekao sam tebe. Jer sam zbog tebe bdio citavu noc. Za tebe, ne
moguci stajati ovdje zatvoren i cekati na tebe, uspeo sam se na
terasu da u vjetar uputim moj zov, da pokafom zvijezdama moju
bol, zori moj plac. Ne bolesni starac, nego raskalasen mladic,
ucenik koji bjezi od Ucitelja, apostol Bozji koji radije bira blato
nego Nebo i laz mjesto Istine, drfali su me na nogama citavu
noc date cekam. I kada sam cuo tvoj hod sifao sam ovdje ... da
te jos cekam. Ne vise s tvojom osobom, koja je vec bi la blizu i
Iutala s pokretima lopova po tamnoj kuhinji, nego s tvojim
osjeeajima... Ocekivao sam jednu rijec ... I nisi je znao reci kada
si me osjetio uspravna pred sobom. Onaj kojemu prodajes svoj
duh nije te dakle upozorio da Ja znam? Ne! Nije te mogao
upozoriti niti sugerirati ti nijednu rijec koju si mogao, koju si
morao reci, da si pravedan. I sugerirao ti je lazi ne trazene,
nepotrebne, uvredljive jos vise od tvojeg nocnog bijega.
Sugerirao ti ih je podsmjehujuci se, zadovoljan da je uspio da
sides jos jednu stepenicu nize i sto je dao jos jednu bol Meni.
Istina je. DoCi ce mnogi bolesnici. Ali najveCi bolesnik nece
<loci k svom Lijecniku. I sam Lijecnik je bolestan od boli zbog
ovog bolesnika koji ne ieli ozdraviti. Istina je. Sve je istinito. I to
da sam promrmljao jednu rijec koju nisi razumio. Poslije svega
I Zora: D2, cetvrta strafa <vidi : SY. VII, dio 1, pogl. 174, bilj. 4.>
227. Isus i Juda iz Kerijota koji je bludnik 289
sto sam ti rekao, pogadas li je?«

Isus je govorio tihim glasom, ali tako naglaseno i bolno i
u isto vrijeme tako strogo da Juda, koji je pri prvim rijecima bio
nasmijesen, uspravan, bezobrazan, posve blizu Isusa, malo
pomalo se je povukao i zgrCio kao da mu je svaka rijec bila
udarac, dok se je Isus uvijek sve vise uspravljao, ·pravi Sudac i
uistinu tragiean u svojem ofaloscenom liku.
Juda, vec stjeran izmedu nacva i jednog ugla zida,
mrmlja: »Ali .. . Ne bih znao ... «
»Ne? Dobro. Ja cu ti je reci, jer se ne bojim reci istinu.
Lailjivce! Evo sto sam ti rekao. I ako se lazljivi djecak jos
podnosi jer ne zna znacenje lazi i uci ga se da je vise ne govori,
u odraslom eovjeku se to vise ne podnosi, u jednom apostolu,
uceniku Istine same, gadi se. Apsolutno gadenje. Evo zasto sam
te cekao citavu noc i plakao sam natapajuci stol, tamo, gdje je
bilo ognjilo, i zatim sam plakao bdijuCi i zovuci te citavom
du5om u svjetlu zvijezda, evo zasto sam mokar od velike rose
kao zaljubljenik iz Pjesme nad pjesmama2 . Ali beskorisno je
moja glava puna rose i moji uvojci nocnim kapima, beskorisno
kucam na vratima tvoje duse i kafom joj: "Otvori mi jer te
3
ljubim makar nisi nevina" . Naprotiv, upravo jer je zamazana Ja
folim uCi u nju i ocistiti je. Upravo zato jer je bolesna zelim uci i
ozdraviti je. Pazi, Judo! Pazi da se Zarucnik ne udalji, i to
zauvijek, i da ga ti vise ne mognes naCi .. . Judo, zar ne
govons 'V ?.... «
»Kasno je za govoriti! Ti si rekao: gadim ti se. lzbaci

me ... «
»Ne. I gubavci pobuduju u meni gadenje. Ali imam s
njima samilosti. I ako me zovu, dolazim i cistim ih. Ne zelis li
biti ociscen?«
2
vidi : Pj 5,2
3
Aluzija na: Pj 5,2.5-6
»Kasno je ... i beskorisno je. Ne znam biti svet. Izbaci

me, kaiem ti.«
»Nisam jedan od tvojih prijatelja farizeja koji nazivaju:
necistima bezbroj stvari i izbjegavaju ih i ostro ih odbacuju,
makar bi ih mogli ocistiti s ljubavlju. Ja sam Spasitelj i ne
izbacujem nikoga ... «
Duga sutnja. Juda stoji u svom uglu, Isus je ledima
naslonjen na stol i izgleda da se o njega podrfava, umoran i u
patnji ... Juda difo glavu. Gleda ga neodlucan i mrmlja: »I ako
bih te ja napustio sto bi ucinio?«
»Nista. Postivao bih tvoju volju. Moleci za tebe. Ipak s
moje strane, kaiem ti, ako me i napustis sada je vet odvec
kasno.«
»Zbog cega, Ucitelju?«
»Zbog cega. Ti to znas kao Ja ... Zapali vatru, sada.
Dolaze odozgor. Ugusimo sablazan ovdje, medu nama. Sto se
tice svih njih: imali smo kratak san... i ovdje nas je sjedinila
ielja za toplinom .. . Oce Moj !. .. «
I dok Juda priblifava plamen prucu vec postavljenom na
ognjiste i puse da plamen zahvati lakse strugotine, Isus dize ruke
nad svoju glavu i poslije ih pritisce na oci ...
291
228. ISUS IV ALERIJA. CUDO MALOG LEVIJA U NOBI
Isus i Valerija - Cudo malog Levija u Nobi.
Isus je medu bolesnicima ili hodoeasnicima koji su k

Njemu dosli od mnogih strana Palestine. Cak je i jedan pomorac
iz Tira kojega je jedna nesreea na moru uCinila uzetim i koji
priea svoj dogadaj: pad jednog tereta zbog valjanja broda i teski
trgovacki tereti su ga zahvatili i udarili po ledima. Nije mrtav,
ali je gore od mrtvaca, jer, kako ne moze vladati sobom,
obvezuje rodake da ne rade da bi se za nj brinuli. Kaze daje i5ao
s njima u Kafarnaum i zatim u Nazaret i da je doznao od Marije
da je On u Judeji i tocnije u Jeruzalemu. »Dala mi je imena
prijatelja koji bi Te mogli ugostiti. A jedan Galilejac iz Seforija
mi je rekao da si ovdje. I do5ao sam. Znam da Ti nikoga ne
prezires, pa niti Samarijance 1• I nadam se da ces me uslisati.
Imam toliku vjeru.« Zena ne govori. Ali stojeCi seucurena kraj
preklopnog sjedista na koje su polozili bolesnika, gleda Isusa s
oCima koje mole vise od bi lo koje rijeci.
»Gdje si bio udaren?«
»Pod vrat. Upravo tu sam imao najjaCi udarac i cuo sam
sum u glavi, kao od udarca po mjedi, koji se je kasnije pretvorio
u trajno bucanje olujnog mora, i svjetla, svjetla svake boje su
pocela plesati ispred mene ... Zatim nisam vise nista osjetio kroz
mnogo dana. Putovali smo vodama Cintiuma i nasao sam se
kuCi ne znajuCi kako. I pojavilo mi se bueanje u glavi i svjetlo u
ocima danima i danima. Zatim je sve proslo ... ali su ruke ostale
mrtve a tako i noge. Propali eovjek u cetrdesetoj godini. A imam
sedmero djece, Gospodine.«
»Zeno, podigni mufa i otkrij pogodeno mjesto.«

I vidi: SY. III, pogl. 2, bilj . 4.
Zena slusa bez govorenja. S okretnim i majcinskim

pokretima, pomognuta od onoga koji je s njom dosao, ne znam
da Ii joj je brat iii rodak, stavi jednu ruku pod leda mufa dok
drugom rukom podrfava glavu i s njefooscu s kojom bi
okrenula novorodence podifo s kreveta tesko tijelo . Jedna rana,
jos crvena, oznacuje tocku najvece rane.
Isus se sagne. Svi isprufo vrat da mogu vidjeti. Isus
polozi vrsak prstiju na ranu govoreci: »Hocu!«
Covjek se strese kao da se dotaknuo elektricne struje i
uzvikne: »Kakva vatra2 !«
Isus odmakne prste od ostecenih prsljena i rece :
»Ustani !«
Covjek ne ceka da mu kafo dva puta. Poduprijeti se
rukama vec mjesecima nepokretnima na krevetu, trgnuti se da se
oslobodis onoga koji te podrfava, baciti noge dolje s niske
nosiljke i ustati na noge, sve je to uCinjeno u mnogo kracem
vremenu nego Ii sam gaja upotrijebila da opisem faze cuda.
Zena vice, rodak vice, ozdravljeni eovjek difo ruke
prema nebu, zanijemio od radosti . Cas zapanjujuce radosti,
zatim se okrece oko samoga sebe, siguran kao najokretniji
eovjek, i nalazi se licem u lice s Isusom. Tada zadobije glas i
vice: »Blagoslovljen Ti i tko Te je poslao! Vjerujem u Boga
Izraelova i u Tebe, njegovog Mesiju«, i baci se na zemlju da
poljubi Isusove noge uz vikanje naroda.
Zatim ostala cudesa, na djecici , fonama, starcima,
ponajvise. Zatim Isus govori.
»Vidjeli ste cudo nad slomljenim kostima koje se
ucvrscuju i nad mrtvim udovima koji postaju zivi. To vam je
pruzio Gospodin da vidite da bi ucvrstio vjeru kod onih koji
vjeruju i pobudio je u onima koji je nemaju. I cudo je dano
ljudima iz svakog mjesta, koji su dosli traziti zdravlje, potaknuti
2
usporedi s: Lk 8,46
228. !sus i Valerija. Cudo malog Levija u Nobi 293
vjerom u moju ozdravljajucu snagu 3 .

Ovdje ima Judejaca i Galilejaca, Libanonaca i Siro-
fenicana, stanovnika daleke Bataneje i s primorskih obala. I svi
su dosli ne vodeci brigu o godisnjoj dobi i o daljini puta, i rodaci
su ih dopratili bez mrmljanja, ne tufoCi se zbog ostavljenih
neobavljenih poslova iii napustene trgovine. Jer je svaka zrtva
bila nista obzirom na ono sto su dosli zadobiti. I kako su pala
sebeljublja i nesigumosti eovjeka, tako su pale politicke i
religiozne ideje koje su prije tvorile kao zid koji prijeci da se svi
smatramo braeom, svi jednakima u zivotu i u patnji, u zelji da se
nadamo spasenju i utjehi.
I Ja sam svima onima koji su se znali sjediniti u jednoj
nadi, koja je vec vjera, darovao zdravlje i utjehu. Jer je pravo da
bude tako.
Ja sam sveopci Pastir4 i trebam prihvatiti sve ovcice koje
tele uci u moje stado. Ja ne pravim razlike izmedu zdravih i
bolesnih ovaca, izmedu slabih i jakih ovaca, izmedu ovaca koje
me poznaju, jer vec pripadaju Bozjem stadu, i ovaca koje me do
sada nisu poznavale i eak nisu poznavale ni pravoga Boga. Jer
Ja sam Pastir Covjeeanstva i skupljam svoje ovce iz svakoga
mjesta gdje se one nalaze i usmjeruju se prema Meni. Jesu Ii to
ovce mrsave, neciste, klonule, koje nista ne znaju, udarane od
pastira koji ih nisu ljubili i odbacili ih nazivajuci ih necistima?
Nema neCistoce koja se ne mote oprati. I nema neCistoce koja,
teleci da bude ociscena i koja trazi pomoc za to, koja bi mogla
bi ti odbijena pod izlikom da je takva.
Dobre ielje Bog police. Ako ih police znak je da ieli da
se promijene u stvarnosl. To je sam Duh Boi1i5 koji moli
neizrecivim molitvama ovo uranjanje svih ljudi u Ljubav, jer
3
kao u prethodnoj biljesci 2.
4
5
vidi: Rim 8,26-27; Gal 4,6
Duh Boiji ieli izliti se i obogatiti se. Izliti se ljubeti

neograniceni bro} bica, koja su tek dovoljna da okrijepe njegovu
Neizmjernu Ljubav, i obogatiti se ljubavlju jednog
neogranicenog broja biea privucenih Njemu od slatkoce
njegovih miomirisa. Nije dakle dopusteno nekome prezirati i
odbijati onoga tko foli uCi u sveto stado.
Ovo za one medu vama koji mogu gajiti u srcu ideje
vecine Izraela, ideje razlikovanja i sudova koje Bog ne ljubi jer
su protivne njegovom planu da od svih naroda stvori jedan
jedini Narod koji nosi Ime Mesije kojegaje On poslao.
Ali sada govorim takoder i onima koji su dosli od izvana,
ovcama dosada divljim i koje osjecaju folju da udu u jedino
stado Jedinog Pastira. I kafom: neka ih nista ne obeshrabri, nista
ne dotuce. Nema poganstva, nema idolatrije, nema zivota
drukcijeg od onog sto Ja naucavam, sto ne bi moglo biti
zanijekano i odbaceno, dopustajuci duhu da se nanovo obnovi,
oslobodenu od svake zle biljke, da bi mogao biti prikladan
primiti novo sjemenje i zaodjenuti se novom haljinom.
I ovo bi trebalo, jos vise od zdravlja udova, potaknuti
narode k Meni. Kako - to vrijedi za Zidove iz Palestine, kao za
Zidove i prozelite iz Dijaspore 6 , kao i za pogane - kako znate
doCi k Meni da bi s vasih bolesnih tjelesa bio dignut jaram
bolesti, tako znajte doCi da bi s vasih duhova bio dignut jaram
grijeha iii poganstva. Svi biste me najprije trebali moliti i foljeti
svim svojim snagama da budete oslobodeni od onoga koji vam
zarobljuje duh, od zlih sila koje njim gospodare. Trebali biste
htjeti kao prvo ovo oslobodenje, htjeti Kraljevstvo Bozje u vama
kao prvo eudo. Jer, kada imate ovo Kraljestvo u vama, svaka
druga stvar ce biti dana, i dana na naCin da dar ne pritisce kao
kazna u drugom zivotu.
Niste mislili na nevrijeme, napore, gubitak novca, da
6
vidi : pogl. 183, bilj . 4.
228. lsus i Valerija. Cudo malog Levija u Nobi 295
biste zadobili zdravlje udova koji, ako su danas i ozdravljeni, u

skoroj buducnosti ce propasti po fizickoj smrti. S istim srcem
morali biste znati sukobiti se sa svacim samo da zadobijete
zdravlje duha i Vjecni zivot i posjedovanje Kraljevstva Bozjeg.
Ruganje iii prijetnje rodaka iii sugradana iii vlasti, sto SU u
odnosu na ono sto cete imati svi, pa s bilo kojeg mjesta dolazili,
ako budete znali <loci k Istini i Zivotu? Tko bi propustio otiCi na
mjesto gdje zna da ga ceka sretan zivot, da bi se zadrfao jedan
dan na svecanosti koja zavrsava sa zalazom sunca? Ipak mnogi
cine tako. I za nasititi se, kroz kratko vrijeme, neukusnim i
nekorisnim radostima svijeta, propustaju da idu na mjesto gdje
bi zauvijek nasli pravu hranu, pravo zdravlje, pravu radost, i bez
straha da vide kako im to mofo ugrabiti mrznja neprijatelja.
U Kraljevstvu Bozjem nema mrznje, nema rata, nema
nasilja. Tko zna tamo uCi ne pozna vise boli, tjeskobe, nasilje,
nego posjeduje radosni mir koji dolazi od mojega Oca.
Javas otpustam. ldite. Vratite se svojim mjestima. Moji
ucenici SU vec brojni i rasijani po svim predjelima Palestine.
Slusajte ih, ako folite upoznati moju Nauku i biti spremni za dan
odluke o kojemu ce zavisiti vjecni zivot mnogih. Dajem vam
moj mir da <lodes vama.«
I Isus, blagoslovivsi mnostvo, ulazi u kucu ... Apostoli
ostaju jos vani kroz neko vrijeme, zatim ulaze za rucak jer
sunce, visoko na nebu, kaZe daje podne.
Sjedeci za seljackim stolom poslije blagoslova jela, koje
se sastoji od sira i skuhanog radica zacinjenog s uljem, govore o
dogadajima jutra i raduju se da je broj ucenika koji
evangeliziraju vec takav da oslobadaju Ucitelja od napora da
trajno govori u uvjetima umomosti u kojoj se nalazi.
Isus je naime ovih posljednjih dana jos vise omr8avio i
njegova boja, po naravi izrazito bjelokosne boje, s malom
nijansom ruzicastog ispod smedaste boje koze na jagodicama,
sada je u stvari bijela, slicna latici ne vise svjefo magnolije.
Meni, koja sam dugo zivjela u Milanu i poznam njefou boju

mramora iz Candoglie s kojim je sagradena velieanstvena
Katedrala, lice Spasitelja mi ovih posljednjih bolnih mjeseci
zemaljskog zivota izgleda upravo boje tog mramora koji nije
bijel, niti roza, niti fot, ali prisjeea, s najnjefoijim nijansama, na
ove tri boje. OCi su vise udubljene i stoga izgledaju tamnije,
mozda i stoga sto mu sjena umornosti potamnjuje vjede i
podocnjake. OCi onoga koji malo spava a mnogo place i trpi. I
ruka izgleda dufom jer je omrfavjela i problijedjela, slatka ruka
mojeg Spasitelja koja vec pokazuje izbocenost tetiva i vena, i
udubine mrsavosti i stoga se uoeava kostur ispod nje, sveta,
mucenicka ruka vec spremna za eavao koji ce je probosti i bit ce
lako krvnicima naCi tocku gdje staviti eavao jer nema naslaga
masnoce na asketskoj ruci mojega Gospodina. Sada stoji klonula
i umorna na tamnom drvu stola, dok On trese glavom umorno se
smijuci svojim apostolima koji zapafaju njegovu preveliku
umornost udova, glasa, i nadasve srca, advise rastuzenog, advise
izmorenog naporom da mora drfati sjedinjenima tolika razliCita
srca, da mora podnositi drfati skrivenim sramotu
nepopravljivog ucenika ...
Petar kafo: »Do Blagdana Posvecenja7 Ti moras
apsolutno pocivati. 0 onima koji dolaze mislit cemo mi . Ti ces
otiCi ... Ali da! U kucu Tominu. Bit ces blizu i bit ces u miru .«
Toma podrfava prijedlog Petra. Ali Isus trese glavom.
Ne. Ne foli ici.
»Dobro, onda Ti neces govoriti ovih dana. Mozemo to
mi ciniti . Nece biti uzvisene rijeci , ali cemo ostati kod onoga sto
znamo. A Ti ces lijeCiti samo bolesnike.«
»Mozemo mi ciniti i to«, kafo ISkarijot.
»Uhm! Ja, za mene, ja se povlacim«, kafo Petar.
»Pa ipak to si vec cinio !«
7
Vidi: sv. III , pogl. 69 , bilj . 7.
228. lsus i Valerija . Cudo malog Levija u Nobi 297
»Sigumo. Kada Ucitelj nije bio s nama i mi smo ga

morali predstavljati i uciniti da ga uzljube. Ali sada je tu On i
cudo ce uciniti On. On jedini je toga dostojan. Cudo, mi! Ali ako
mi trebamo primiti cudo obnove nas, jer sami od sebe, dobro
uvidam, neeemo nikada uciniti nista dobra. Mi smo bijedni,
grjesnici i neznalice.«
»Govori za sebe, molim te. Ja se ne osjecam nimalo
bijednim!«, odgovara Juda iz Kerijota.
»Ucitelj je umoran. Njegova umomost je vise moralna
nego tjelesna. Ako je istina da ga ljubimo, izbjegavajmo
rasprave. To su stvari koje ga najvise zamaraju«, strogo kafo
Revnitelj.
Isus dize oCi i pogleda starog apostola uvijek tako
mudrog i prufa mu jednu ruku preko stola da ga pogladi.
Revnitelj uzme medu svoje tamne ruke tu bijelu ruku i poljubi
Je.
»lmas pravo. Ali i ja kaZem da apsolutno mora odmarati .
lzgleda bolestan! ... «, inzistira Petar.
Svi odobravaju, ukljucivsi starog Ivana i Elizu, koja
kafo: »Toliko vremenaja to govorim. Zato bih htjela ... «
Kucaj na vratima.
Andrija, koji je najblizi vratima, ide otvoriti i izlazi
zatvarajuci vrata za sobom.
Ponovno ulazi : »UCitelju, tu je jedna zena. Hoce te
vidjeti. Ima sa sobom jednu djevojcicu. Mora biti visokog
polofaja, makar je skromno obucena. Nije bolesna, ni ona ni
djevojcica, rekao bih. Ali ne znam zasto je pokrivena tako
gustim velom. DjevojCica ima divno cvijece u rukama.«
»Otpusti je. Upravo govorimo da treba pocivati a ti ga ne
pustas niti da zavrsi jesti!«, mrmlja Petar.
»Rekao sam joj. Odgovorila mi je da nece zamarati
Ucitelja i dace On zacijelo biti radostan daje vidi .«
»Reci joj da se vrati sutra, u vrijeme kad prima svakoga.

Sada Ucitelj ide pocivati.«
»Andrija, odvedi je u gomju sobu. Dolazim odmah«,
rece Isus.
»Evo! Znao sam! Tako se cuva! Upravo kako smo
govorili da treba ciniti!« Petar je nemiran.
Isus ustaje i prije nego izide prolazi iza Petra, polafo mu
ruke na ramena, prigne se malo da ga poljubi u kosu govoreCi :
»Dobro, Simune! Tko me ljubi difo moju umomost vise nego
odmor na krevetu.«
»Kako znas da 1i je ovo jedna koja Te ljubi?«
»Oh! Simune! Nemir cini da govoris rijeCi za koje si se
vec pokajao jer osjeeas da su nepametne! Dobro! Dobro! Jedna
zena koja dolazi s jednim nevinim stvorenjem, koja mi dovodi
svoje nevino stvorenje s rukama punima cvijeca, ne mofo biti do
jedna koja me ljubi i koja uvida moju potrebu da nadem malo
ljubavi i Cistoce medu tolikom mrlnjom i blatom 8.« I odlazi
uzlazeCi zatim stepenicama za terasu dok se Andrija, izvrsivsi
poslanje, vraca u kuhinju.
Zena je na vratima gomje sobe. Visoka, vitka pod teskim
tamnim plastem, s pokrivenim licem finom svilenom tkaninom
koja joj silazi od kukuljice zatvorene oko lica. Djevojcica, koja
jos nezna govoriti jer ce imati najvise tri godine, ima bijelu
vunenu haljinicu i plast s kukuljicom, takoder bijelom. Ali
kukuljica je mnogo skliznula natrag na uvojcima njefoe
plavosmede boje, jer mala gleda fonu podifoci malo lice koje
izranja iz cvijeca koje ddi stisnuto medu rucicama. Divno
cvijece, kakvo se mofo naci u hladnom prosincu samo u ovim
krajevima: rufo boje mesa pomijesane s njefoim bijelim
cvjetovima za koje ne znam koji su; nisam veoma jaka u
cvjetarstvu.
8
vidi: pogl. 225, bilj. 3. i ostale bilj eske tamo spomenute
228. Isus i Valerija. Cudo malog Levija u Nobi 299
Isus, netom stavi nogu na terasu, pozdravljen je glasicem

male koja mu trCi ususret potaknuta od fone, govoreCi: »Ave,
Domine Jesu!« (»Zdravo, Gospodine Isuse!«)
Isus se prigne nad malenu svoju poklonicu i stavljajuci
joj jednu ruku na kosu, govori joj: »Mir bio s tobom«, i zatim se
difo i slijedi kcerkicu koja se s curlikom smijeha vraca :Zena koja
se duboko naklonila, stavljajuci se uz vrata da pusti proci
Ucitelja.
Isus je pozdravlja s naklonom glave i ulazi u sobu,
sjedajuci na prvu stolicu koju nade, suteCi kao u iscekivanju.
Uvelike kao kralj. Dok sjedi na svojoj siromasnoj sjedalici od
drva bez naslona, izgleda da sjedi na prijestolju, toliko je
njegovo uzviseno dostojanstvo. Bez plasta, jedino u svojoj
vunenoj plavoj haljini ali veoma tamnoj, bez ukrasa i nakita,
malo izblijedjeloj na ramenima gdje su kisa, prah i znoj zahvatili
boju, haljina cista ali siromasna, cini se da je haljina od purpura,
toliko je dostojanstvo njegovog drfanja. Veoma ukocen, gotovo
hijeratski s uspravljenom glavom na vratu, s rukama otvorenih
dlanova na koljenima, s bosim nogama na golom tlu od starih
opeka, a u pozadini goli zid tek obijeljen vapnom, a iza glave
mu ne visi ni sag ni baldahin, nego sito za brasno i konopcic na
kojemu vise svefoji Iuka i kapule, i to je svecanije nego da ima
dragocjeni pod ispod nogu, zlatni zid za ledima i grimizni zastor
uresen nakitima nad glavom.
Ceka. I njegovo dostojanstvo paralizira Zenu u eudenju
punom postovanja. I djevojcica suti i stoji nepokretna uz zenu,
mozda malo prestrasena. Ali Isus ima smijesak govoreCi:
»Ovdje sam za vas. Ne bojte se.«
I tada pada svaki strah. Zena sapce nesto djevojcici i
djevojcica se krece, a slijedi je fona, i ide prema koljenima
Isusovim i polozi mu u krilo sve svoje cvijece govoreci: »Ru:Ze
Faustine svome Spasitelju.« To govori sporo kao netko tko malo
pozna jezik koji nije njegov. U meduvremenu Zena je kleknula
iza djevojCice bacajuCi otraga veo. To je Valerija, majka malene,

koja pozdravlja Isusa sa svojim rimskim pozdravom: »Salve,
Ucitelju« (»Zdravo, Ucitelju«).
»Bog dosao k tebi, ieno. Kako si ovdje? I tako sama?«,
kaie Isus dok miluje malenu koja se vise ne plasi i koja,
nezadovoljna da je stavila cvijece u krilo Isusovo, pretrafoje s
rucicama u mirisnom sve:Znju i izabire cvjetove koji su po njoj
najljepsi, govoreci: »Uzmi! Uzmi! Tvoji su, znas Ii?« i dize sada
jednu rufo, sada cvijet s velikim sirokim laticama s mirisnim
zvjezdicama, blizu Isusova lica, koji ih prima i zatim odlaie na
mirisni kup.
Medutim Valerija govori. »Bila sam u Tiberijadi jer je
moja kcerka bila malo bolesna i nas lijecnik joj je savjetovao ... «
Valerija cini dugu stanku, mijenja boju, i zatim govori na
brzinu: »i ja sam imala toliku patnju u srcu i ieljela sam <loci k
Tebi . Jer mojoj patnji samo jedan lijecnik je mogao naci
ozdravljenje: Ti, UCitelju, koji imas rijeci pravednosti u svim
stvarima ... lpak bih bila jednako dosla. Iz sebicnosti da budem
utjesena a i zato da doznam sto trebam Ciniti da ... Da, da budem
zahvalna Tebi i tvojem Bogu koji ste mi udijelili da imam ovo
moje stvorenje ... Ali ne znamo tolike stvari , Ucitelju. Izvjestaji o
najmanjim dogadajima iz Kolonije se svakodnevno stavljaju na
radni stol Poncija Pilata, koji sve pregleda, ali da bi donio
odluku o tome mnogo se savjetuje s Klaudijom ... Mnogi
izvjestaji govore o Tebi i o Zidovima koji drie zemlju u
napetosti praveCi od Tebe u isto vrijeme jedan znak narodnog
ustanka i uzrok gradanske mr:Znje. Klaudija pravo vidi govoreci
mufo da se jednog jedinog u citavoj Palestini ne treba bojati kao
da bi bio uzrok njegove nesrece: Tebe. A Pilat iz dana u dan
slusa ... Do sada je jaca Klaudija. Ali ako sutra neka druga sila
zagospodari Pilatom ... Znala sarn stoga i osjetila da ce Te moje
nevino dijete utjesiti ...«
»lmala si milosrdno i rasvijetljeno srce, zeno. Neka te
228. Jsus i Valerija. Cuda malog Levija u Nobi 301
Bog rasvijetli u svemu i bdij nad ovim svojim stvorenjem, sada i

uvijeke.«
»Hvala, Gospodine. Imam potrebu za Bogom ... « Suze
padaju iz oCiju Valerije.
»Da, imas potrebu za Njim. U Bogu ces naci svaku
okrepu i znat ees naCi vodica da budes pravedna u sudenju,
oprastanju, da i dalje ljubis, i nadasve da odgajas ovu, da bi
imala sretan zivot onih koji SU djeca pravoga Boga.
Ti vidis. Bog kojega nisi poznavala, kojemu si se mozda
rugala, Njemu i njegovu Zakonu, tako razlicitom od vasih
bogova i vasih zakona i religija; kojega si zacijelo vrijedala s
nacinom zivota u kojemu krepost nije bila postivana u mnogim
stvarima, jos Jaganima, ako hoces, ali koje vode k tezim
povredama kreposti i uvredama Bofanstvu koje je i tebe
stvorilo; toliko te ljubio da preko boli koju si osjeeala sa svojom
eovjecnoscu majke, i to majke koja ne zna za buduCi zivot i
stoga ne zna o privremenom odijeljenju tijela od svoga tijela,
doveo te k Meni. Ljubio te toliko da te je doveo k Meni u
Cezareju kada si gotovo trpjela agoniju nad malim tijelom
svojeg stvorenja koje se vec hladilo u agoniji. Ljubio te toliko da
ti ga je vratio da uvijek imas prisutnu dobrotu i moc pravoga
Boga, i da imas uzdu protiv svake poganske razuzdanosti i
utjehu u svakoj boli udane fone. Toliko te ljubio da kroz jednu
drugu bol je ojacao u tebi volju da <lodes k Putu, Istini, Zivotu, i
da se tu zaustavis sa svojim stvorenjem, da bi barem ona, vec od
prvog svog djetinjstva posjedovala ono sto je utjeha i mir,
zdravlje i svjetlo u falosnim danima Zemlje, i da je sacuva od
svega onoga sto cini da ti trpis, u tvojem boljem dijelu, kao i u
cuvstvenom. Prvi, instinktivno <lobar i koji ne podnosi tamno
blato u kojem je prisiljen zivjeti. Drugi, neuredan u svojoj
do bro ti.
Jer si u svojim cuvstvima poganska, o Zeno. To nije tvoja
krivnja. Krivnja je vijeka u kojemu zivis. I poganstva u kojemu
si narasla. Samo onaj koji je u pravoj religiji zna dati cuvstvima

njihovu pravu vrijednost i mjeru i pravo ocitovanje. Ti, majko
koja nisi znala za vjecni zivot, ljubila si neuredno svoju
djevojcicu, i gledajuCi kako umire oeajnicki si se opirala ovom
gubitku, postavsi bezumna zbog smrti koja je dolazila. Kao
netko tko vidi kako je neki ludak scepao jednu njemu najdraZU
osobu i gleda kako je ddi iznad jednog ponora iz kojega ne bi
mogla ustati, ako bi u nj pala, dapace vise ne bi mogla biti ni
izvadena kao mrtvi ostatak na poljubac njegovoj ljubavi, tako si
ti gledala svoju Faustu kako vec visi nad ponorom nistavila...
Siroma5na majka koja ne bi vise imala kcerke! Ne vise u tijelu,
ne vise u duhu. Nista. Prolazno, nerazorivo prolazno sto je smrt9
za one koji ne vjeruju u duhovni Zivot.
Ti, poganska fona, koja ljubi, koja je vjema, ljubila si u
muzu svog zemaljskog boga tjelesnom ljubavlju, tvoj lijepi bog
koji je dopustio da mu se klanjas, ponizujuCi tvoje dostojanstvo
jednako njegovom, na slufoistvo ropkinje. Zena neka bude
podlofoa IDuZU, ponizna, vjema, cista. Da. On, eovjek, glava je
obitelji. Ali glava ne znaci biti despot. Glava ne znaci biti
musieav gospodar kojemu je dopusten svakakav hir ne samo na
tijelu nego na boljem dijelu fone. 10 "Gdje ti Kajo, ondje ja
9
Takvo je naime njihovo bijedno vjerovanje.
10
Buduci da u ovom poglavlju nalazimo mnoge elemente koji se
odnose na nanku o zenidbi i na njenu praksu, umjesto da upucujemo na ranije
biljeske i na njihovu odgovarajucu biblijsku dokumentaciju, bit ce korisno
sabrati ovdje veliki dio glavnih biblijskih navoda o temi, bilo da pripadaju
Starom bilo Novom zavjetu: Post 1,26-31 (bo:Zansko stvaranje, dostojanstvo,
blagoslov, poslanje, ovlasti muskarca i zene); 2,7 (bo:Zansko oblikovanje
fovjeka); 2, 18-25 (mu:Z, bofansko oblikovanje :Zene, bofanska ustanova
zenidbe i po ustirna nevinog Adama, nadahnutog od Boga); 3 (grijeh
praroditelja; bofanska kazna nametnuta muskarcu i :Zeni); 8, 15-9, 1
(obnovljen blagoslov i ponovno proglaseno poslanje zenidbe); 11-25 (primjer
Sare, :Zene Abrahamove); 24-29 (Rebeka, :Zena Izakova); 29-35 (Rakela, :Zena
Jakovljeva); 41-46 (Aseneth patrijarhe Josipa) ; Izl 2-4, 18 (Sefora, :Zena
228. Isus i Valerija. Cudo ma/og Levija u Nobi 303
Kaja", kafote vi. Siromasne fone nekoga mjesta gdje je

razuzdanost cak u prieama o vasim bogovima, one medu vama
koje nisu neciste i razuzdane, kako mofote biti tamo gdje su vasi
mufovi? Neminovno je da se ona koja nije razuzdana i
pokvarena rastavi s gnju8anjem i dozivi bol zaista gorku kao
kada se kidaju misici, gnu8anje, krah svakog postovanja prema
mufo, koga se uvijek drfalo bogom, kada otkrije da onaj koga je
castila kao boga, daje bijedno bice kojim vlada grubi zivotinjski
nagon, da je razuzdan, preljubnik, nesreden, indiferentan, da se
ismjehuje cuvstvima i dostojanstvu Zene.
Ne placi. I Ja znam sve i bez potrebe da me obavijeste
stotnici. Ne placi, fono. Nauci pak ljubiti u redu svoga mufa.«
»Ne mogu ga vise ljubiti. Ne zaslufoje vise. Prezirem ga.
Necu ponifavati samu sebe nasljedujuci ga, ali ga ne mogu vise
ljubiti. Medu nama je sve svrseno. Pustila sam ga da ide .. . ne
pokusavajuCi da ga zaustavim ... U dnu sam mu bila zahvalna po
zadnji put, za to njegovo sto je otisao... Necu ga traziti.
Uostalom, kada mi je ikada bio drug? Posto je pala vrpca mojeg
Mojsijeva); Pnz 24,1-4 (Mojsijevo otpusno pismo); Suci 4-5 (Debora iz

Lapidotha, prorotica); 1 Kr 1-2 (Ana Elkanina, prorotica); 4 Kr 22,14 (Olda
Selumova, prorotica); Toh 3-12 (Sara Tobijina); Jdt 8-16 (Judita
Manasijeva); Est 2-16; Lk I (Zakarija i Elizabeta); Mt 1-2; Lk 1-2 (Josip i
Djevica Marija); Mt 5,31-32; 19,1-11; Mk 10,1-12; Lk 16,18 (nerazresivost
zenidbe, koja je vracena k sjaju prvotnog Bozjeg podrijetla; dokinuce
Mojsijevog otpusnog pisma); Iv 2,1-12 (lsusova prisutnost posveeuje svadbu
i blagoslivlje je i materijalno); Rim 7,1-3 (nerazresivost :Zenidbe, sve do
smrti); l Kor 7 (:Zenidba celibat, djevitanstvo, udovistvo); I 1,2-16
(podlo:Znost mu:la Kristu, a zene mu:lu); Ef 5,21-33 (po uzoru na Krista i
Crkvu, kao glave u odnosu na tijelo iii udove, podlo:Znost :Zene mu:lu, i
medusobna ljubav); l Tim 5, 1-16 (udovice: starije izabrati za suradnju u
apostolatu, rnlade pozvati da se ponovno udaju); I Pt 3,1-7 (svetost :Zena,
podlo:Znost i apostolat prerna muzevima; razurnijevanje i tascenje sa strane
mu:leva prerna njima). Za sjedinjenje mu:la i zene ukoliko jest i treba biti
slika odnosa Boga prerna fovjetanstvu, Krista prerna Crkvi. Vidi: Pjesrna nad
pjesrnama, Hosea, Ef 5,21-33
obofavanja, sada se sjeeam njegovih cina i prosudujem ih. Da Ii

je mozda bio s mojim srcem kada sam piakala morajuci ga
siijediti amo, ostavijajuCi boiesnu majku i domovinu, buduCi da
sam bila tek mlada zena i imala sam uskoro roditi? On se je
neozbiljno smijao, sa svojim prijateijima, nad mojim suzama i
nad mojim povracanjem, opominjuci me jedino da mu ne
zaprljam haljinu. Da Ii je mozda bio meni uz bok u mojoj
nostaigiji one kojaje ostaia bez domaje? Ne. Vani, s prijateijima
po sveeanostima kamo mi moje stanje nije dopustalo da idem ...
Da li je mozda bio sa mnom nagnut nad koiijevkom
novorodene? Smijao se kad su mu pokazali kcerku, govoreCi:
"Gotovo bih je polozio na zemiju. Nisam uzeo ienidbeni teret da
imam djevojcice". Niti je bio prisutan na ciscenju nazivajuci ga:
nepotrebna gluma. I buduCi da je maiesna plakala, rece izlazefr
"Stavite joj ime Libitina, i neka bude posvecena bozici". I kada
je Fausta bila na umoru da Ii je mozda sa mnom podijelio tugu i
brigu? Gdje je bio u noci koja je prethodiia tvojem dolasku? U
kuci Valerijana na gozbi. Ali sam ga ljubila; bio je, pravo si
rekao, moj bog. Sve mi je u njemu izgledaio dobro, i pravedno.
Dopustao mi je da ga ljubim ... i bila sam vise nego ropkinja
njegovih prohtjeva. Znas Ii sto me je odbiio od njega?«
»Znam. Jer se u tvojoj dusi razbudila dusa i vise nisi biia
ienka nego Zena.«
»Tako. Htjela sam od moje kuce uciniti jednu kreposnu
kucu ... i on je isposiovao da bude posian u Antiohiju kod
Konzuia naredujuci mi da ga ne slijedim i sa sobom je odveo
ropkinje ljubavnice. Oh! Necu ga slijediti! Imam svoju kcerku.
Imam sve.« ·
»Ne. Nemas sve. Imas jedan dio, maieni dio Cjeiine-
Svega, koiiko ti je potrebno da budes kreposna. Sve je Bog.
Tvoja keerka ti ne smije biti raziog nepravde prema Svemu,
nego pravednosti. Radi nje i s njom imas dufoost biti kreposna.«
»Dosla sam utjesiti Tebe a Ti mene tjesis. Ali sam
228. Jsus i Valerija. Cudo malog Levija u Nobi 305
takoder dosla da Te pitam kako odgajati ovu djevojcicu da bude

dostojna svojega Spasitelja. Mislila sam da postanem vas
prozelit 1 I i da nju to UCinim ... «
»A tvoj muz?«
»Oh! sve je s njim svrseno.«
»Ne. Sve zapocinje. Uvijek si njegova Zena. Dufoost
dobre fone jest uciniti dobrim svoga mufa.«
»On kate da se foli rastaviti. I to ce zacijelo uCiniti .
Stoga.. .«
»l to ce uciniti. Ali jos to nije ucinio. I dok to ne ucini, ti
si njegova fona i po vasem zakonu. I kao takva imas dufoost da
ostanes kao fona na svom mjestu. Tvoje mjesto jest da si druga
u kuci svoga mufa, uz kcerku, pred slugama i svijetom. Ti
mislis: on je dao zao primjer. Istinaje. Ali tote ne oslobada da ti
<lades i primjer kreposti. On je otisao. Istina je. Ti uzmi svoje
mjesto uz kcerku i uz sluge.
Nije sve za osuditi u vasim obieajima. Kada je Rim bio
manje pokvaren, Ciste su bile njegove fone, radisne, i sluzile su
bozanstvu zivotom kreposti i vjere. Makar ih je bijedno stanje
poganki Cinilo da slufo krivim bogovima, ideja je bila dobra.
One su davale svoju krepost Ideji religije, potrebi da stuju jednu
religiju, jednom Bofanstvu cije pravo ime je njima bilo
nepoznato 12 , ali za koje su osjecale da postoji, i da je vece od
raspustenog Olimpa, od potistenih bofanstava koja su tamo
obitavala prema mitoloskim legendama. NepostojeCi je vas
Olimp, nepostojeci vasi bogovi. Ali vase starinske kreposti bile
su plod pravog uvjerenja da treba biti krepostan da nas bogovi
mogu gledati s ljubavlju; bile su plod dufoosti koju ste osjecali
da imate prema bofanstvima koja ste castili. Pred oCima svijeta,
11
"Prozelitima" su se zvali oni pogani koji su prelazili na zidovsku
religiju. Vidi: Mt 23, 15; Dj 2,11
12
vidi: Dj 17,22-23
posebno naseg zidovskog svijeta, izgledali ste bezumni zbog tog

cascenja onoga sto ne postoji. Ali pred vjecnom i istinskom
Pravednoscu, pred Svevisnjim Bogom, Jedinim i SvemoguCim
Stvoriteljem svih stvorenja i stvari, te kreposti, to stovanje, ta
dufoost nisu bili isprazni. Dobro je uvijek dobro, vjera ima
uvijek vrijednost vjere, religija ima uvijek vrijednost religije ako
je onaj koji ih slijedi i vrsi i posjeduje uvjeren da je u
istinitom 13 •
Ja te poticem da nasljedujes vase starinske :lene ciste,
radisne i vjerne, ostajuci na tvom mjestu, stup i svjetlo u svojoj
kuCi i tvoje kuce. Ne vjeruj dace te manje stovati tvoji sluge jer
si ostala sama. Do sada su ti sluzili sa strahom i katkada sa
skrivenim osjecajem mrfoje i pobune. Odsada unaprijed ce ti
sluziti s ljubavlju. Nesretni ljube nesretne. Tvoji robovi poznaju
bol. Tvoja radost je za njih bila gorak ostan. Tvoje patnje, lisivsi
se hladnog svjetla gospodarice, u slabom smislu te rijeci, obuCi
ce te toplim svjetlom samilosti. Bit ces ljubljena, Valerijo. I od
Boga, i od svoje kcerke i od tvojih slugu. Pa makar vise i ne bila
:lena, nego rastavljena, sjeti se (Isus ustaje na noge) da zakonska
rastava ne unistava dui nost iene da bude vjerna svojoj zakletvi
i ene.
Ti bi htjela uci u nasu religiju. Jedna od njezinih Bozjih
zapovijedi jest da je :lena tijelo od mu:levljeva tijela i da nijedna
stvar iii osoba ne mo:le rastaviti ono sto je Bog ucinio jednim
tijelom 14 • Takoder i mi imamo rastavu. Onaje dosla kao zli plod
ljudskog bluda, istocno~ grijeha, pokvarenosti ljudske. A nije
dosla spontano od Boga 5 . Bog ne mijenja svoju rijec. I Bog je
13
vidi, u sv. VI: pogl. 136, izmedu bi1j ; 14 i 15 , i bilj esku u sv. VI :
Dodatak
14
vidi: prethodna bi1j. 10; i posebno: Post 2, 18-25 ; Mt 19,1-11 ; Mk
10, 1-12; Lk 16,18; Rim 7, 1-3 ; 1 Kor 7
15
vidi: prethodna bi1jeska 10; i posebno: Pnz 24,1-4; Mt 19, 1-11
228. Isus i Valerija. Cudo malog Levija u Nobi 307
rekao, nadahnjujuCi Adama 16 dok je jos bio nevin i stoga

govorio s razumom nepotamnjenim grijehom, rijeci: da supruzi,
jednom sjedinjeni, moraju biti samo jedno tijelo. Tijelo se ne
dijeli od tijela osim po nesreCi smrti 17 iii bolesti.
Mojsijeva rastava, dopustena da se izbjegne strasne
grijehe, dopusta foni samo veoma bijednu slobodu. Rastavljena
je uvijek okmjena (u ugledu) u poimanju muskaraca, bilo da
ostane takva, bilo da prijede na drugu zenidbu 18 • Po Bozjem
sudu, pak, nesretna je ako je rastavljena zbog zle volje mufa i
ostane rastavljena; ali grjesnica je, preljubnica, ako to postane
zbog svojih rufoih grijeha i ponovno se uda. Ali ti foleCi uci u
nasu religiju, to Cinis da bi slijedila Mene. I onda Ja, Rijec
Bozja, buduci da je doslo vrijeme savrsene religije 19, kazem ti
ono sto kafom rnnogima. Nije dopusteno eovjeku rastaviti ono
sto je Bog sjedinio i uvijek je preljubnik onaj iii ona koji, dok
16
" .. . Bog ... nadahnjujuci Adamu ... rijeci ... ". Da je Bog "nadahnuo"
Adamu rijeci navedene u: Post 2,23-24, na koje se ovdje aludira, to potvrduje

takoder Glossa interlinearis: "U ekstazi, po duhu prorostva je razumio da mu
je uzeto rebro i da je napravljena :Zena". I uocimo da Glossa interlinearis (iii
Komentar biblijski veoma kratak, izmedu redaka svetoga teksta), kao i
Glossa ordinaria (Komentar biblijski siri, stavljen oko iii na rubu svetog
teksta), makar potjeeu tek iz XI. iii XII. stoljeca zavise ipak od starih Svetih
otaca (Ambrozija, Jeronima, Augustina, Ivana Krizostoma, Grgura, Izidora
itd.) iii od starih crkvenih Pisaca (Straban, Raban, Rupert itd.). Za odlomak
gore donesen na latinskom, vidi: Biblia Sacra cum Glossa Ordinaria (sadrzi
pak i onu interlinearis), Antuerpiae, apud Joannem Meursium, 1634, izmedu
stupaca 83-84. Ta Glossa (podrazumijevajuci pod tim nazivom bilo onu
interlinearis bilo marginalis iii redovitu) izvrsila je veliki utjecaj na
srednjovjekovne teologe i najistaknutije (Alberta Velikog, Tomu,
Bonaventuru, Scota, itd.), po autoritetu koji je uiivala i po upotrebi kojom su
se njom sluiili
17
vidi : prethodna bilj . 10; i posebno: Rim 7,1-3; 1Kor7,39
18
19
U smislu: Mt 5, 17-48; Rim 3,31 ; 10,4; Gal 3,23-25
ima zivog Zenidbenog druga, prijede na drugu zenidbu 20 .

Rastava je legalna prostitucija, stavljajuti covjeka i ienu
u poloiaj da poCine grijehe bluda. Rastavljena iena tesko ostaje
udovica jednog iivog, i vjerna udovica. Rastavljeni mui ne
ostaje nikada vjeran prvoj ienidbi. Toliko Jedan koliko druga,
prelazeti na druga sjedinjenja, silaze s razine ljudi na razinu
iivotinja, kojima je dopusteno mijenjati ienku na svaki poticaj
sjetila. Legalni blud, pogibeljan obitelji i Domovini, zloCinacki
je prema nevinima. Djeca rastavljenih trebaju suditi roditelje.
Strogi sud je sud djece! Barem Jedan od roditelja biva osuden
od djece. A djeca, po sebicnosti roditelja, bivaju osudeni na
osakaceni cuvstveni iivot. Ako Ii se pak obiteljskim posljedicama
rastave, koja oduzima oca iii majku nevinoj djeci, pridruii nova
ienidba kojoj su povjerena djeca, uz osudu osakacenog
cuvstvenog iivota od jednog clana, pridrui uje se i drugo
sakacenje: gubitak, vise iii manje potpun, ljubavi drugog clana,
rastavljenog iii posve zaokupljenog novom ljubavlju i djecom iz
novog braka.
Govoriti o svadbi, o ienidbi u slucaju novog sjedinjenja
jednog rastavljenog iii jedne rastavljene, znaCi oskrvniti
znacenje i stvarnost ienidbe. Samo smrt jednog supruga i
udovistvo drugoga, koje iz toga slijedi, mogu opravdati drugu
ienidbu. Makar Ja smatram da bi najbolje bilo prignuti glavu
pred pravorijekom uvijek pravednim onoga koji upravlja
sudbinom ljudi i zatvoriti se u Cistocu kada je smrt stavila kraj
ienidbenom stanju, posvecujuti se posve djeci i ljubeti bracnog
druga koji je . pre§ao u drugi iivot u njegovim stvorenjima.
Ljubav lisena svake materijalnosti, sveta i istinska 21 •
Jadna djeca! Upoznati poslije smrti iii unistenja ognjista
tvrdocu jednog drugog oca iii druge majke i tjeskobu da gledate
20
vidi: prethodna bilj. 10; i posebno: Mt 19,1-11 ; Rim 7, 1-3
21
vidi: Rim 7,1-3; 1Kor7,39-40
228. Jsus i Valerija. Cuda malog Levija u Nobi 309
njefoost podijeljenu s drugim sinovima koji nisu braca!

Ne. U mojoj religiji nece biti rastave. I bit te preljubnik i
grje§nik onaj koji se civilno rastavi da bi sklopio novo
sjedinjenje22 . Ljudski zakon nete promijeniti moj dekret.
ienidba u mojoj religiji nece vise biti civilni ugovor, jedno
moralno obecanje, dano i potvrtleno u prisutnosti svjedoka koji
tome predsjedaju. Nego te biti nerazrjesiv vez sklopljen,
potvraen i posvecen po posvecujutoj moti koju cu mu Ja dati,
posto postane Sakramenat. Da bolje shvatis: to ce biti sveti
obred. Mot koja ce pomoti da se sveto vr§e sve ienidbene
duinosti, ali koja te takoaer biti presuda nerazrjesivosti veza 23 .
Sve do sada ienidba je meausobni naravni i moralni
ugovor meau dvama osobama razliCitog spola. Kada nastupi
moj zakon on ce biti prosiren i na du§u supruga 24 . Postal te
stoga i duhovni ugovor sankcioniran, potvraen od Boga po
njegovim sluibenicima 25 . Sada ti znas da nema nicega sto je
iznad Boga. Stoga ono sto On bude sjedinio nikakav autoritet,
zakon iii ljudski hir nece moti vise rastaviti2 6 •
22
vidi: Mt 5,31-32 ; 19,1-11; Mk 10,1-12; Lk 16,18; Rim 7,1-3 ; I
Kor 7,10-11
23
Uz mnoge biblijske tekstove vec spomenute u bilj . IO, vidi sve
Svete obrede :lenidbe, prema liturgiji bilo bizantinskoj bilo rimskoj i
ambrozijanskoj .
24
Misljenje teoloski ispravno, doktrinalno duboko, izraiajno jasno,
o kojemu se veoma malo razmislja u zivotu i u naucavanju . Krscanska
:lenidba ne odnosi se stoga samo na tjelesa, nego zahvaea du§e i duh :
naredeno je od Boga i od njegove Crkve da se sjedine, pod svakim vidom
(duhovnim, dusevnim i fizickim) eovjek i :Zena. Zena, dakle, nije samo
podloina eovjeku, nego je takocter sjedinjena s eovjekom. Takav je ideal i
krscanski program, veoma uzvisen, ali ostvariv od onoga koji - snagom
boianske Ljubavi, koja posvecuje i jaca, prihvacene i zazivane, i po vlastitom
trajnom i upomom nastojanju - to hoce ostvariti.
25
kao prethodna bilj . 23.
26
vidi: Mt 19,6
Izrieaj vaseg obreda "gdje ti Kajo, ja Kaja"

ovjekovjecuje se s onu stranu u nasem, u mojem obredu,jer smrt
nije svrsetak, nego privremeno odijeljenje muia od iene i
duinost ljubavi traje i poslije smrti. Stoga kazem da bih folio
cistocu kod udovaca i udovica 27 . Ali eovjek ne zna biti cist28 . I
zbog toga kazem da supruzi imaju uzajamnu dufoost da pomafo
poboljsanju drugog zenidbenog druga.
Ne tresi glavom. Takva je dufoost, i dufoost treba vrsiti
ako se istinski Zeli slijediti Mene.«
»Danas si tvrd, Ucitelju.«
»Ne. Ucitelj sam. I imam pred sobom jedno stvorenje
koje mofo rasti u zivotu Milosti. Da nisi takva kakva jesi, manje
bih ti nalozio. Ali ti imas dobru narav i patnja proCiseava i kali
uvijek sve vise tvoju kovinu. Jednog dana ces me se sjeeati i
blagoslivljat ces Me sto sam bio ovakav kakav jesam.«
»Moj muz se nece vratiti natrag ... «
»l ti ces iCi naprijed. Drfoci za ruku nevinu, hodajuCi
putem Pravednosti. Bez mrznje, bez osvete; ali i bez
nepotrebnog iscekivanja i oplakivanja onoga sto se izgubilo.«
»Ti onda znas da sam ga izgubila! «
»Znam. Ali ne ti: on je izgubio tebe. Nije te zasluzio.
Sada slusaj... Tesko je. Da. Donijela si mi rufo i nevine
osmijehe da me utjesiS... Ja ... te mogu samo pripraviti da nosis
vijenac tmja napustenih Zena ... Ali razmisli. Kada bi se vrijeme
moglo vratiti natrag i ponovno te dovesti u ono jutro kada je
Fausta umirala i kada bi tvoje srce bilo stavljeno u stanje da
mofo izabrati izmedu kcerke i mufa, morajuci apsolutno izgubiti
jednoga od njih dvoje, koga bi izabrala? ... «
Zena razmislja, blijeda ali jaka u svojoj patnji poslije
malo suza sto ih je prolila na pocetku razgovora .. . Zatim se
27
vidi: 1 Kor 7,8-9.39-40; 1Tim5,3-16
28
vidi: 1 Kor 7,9.40
228. fsus i Valerija. Cuda malog Levija u Nobi 311
nadvije nad malu koja sjedi na tlu i zabavlja se stavljajuci bijele

cvjetice oko Isusovih nogu, uzme je, zagrli i uzvikne: »Ovu bih
izabrala, jer ovoj mogu dati samo moje srce, i uCiniti da raste
kako sam naucila da treba zivjeti. Moje stvorenje! I da budemo
sjedinjene i poslije smrti. Uvijek ja njezina majka; ona uvijek
moja kcerka!«, i pokrije je poljupcima dok joj se malesna ovija
o vrat, sva ljubav i osmijesi.
»Reci mi, oh! reci mi!, UCitelju, koji ucis kako se zivi
kao heroj, sto, kako odgojiti ovu da obadvije budemo u tvojem
Kraljevstvu? Koje rijeCi, koje cine nju nauCiti? ... «
»Nisu potrebne posebne rijeCi ni Cini. Budi savrsena da
ona odrazuje tvoje savrsenstvo. Ljubi Boga i blifojega da bi ona
naucila ljubiti. Zivi na Zemlji a sa svojim osjeeajima u Bogu.
Ona ce te nasljedovati. Za sada tako. Kasnije ce moj Otac, koji
vas je ljubio na poseban nacin, providjeti vasim duhovnim
potrebama, i postat eete mudre u vjeri koja ce nositi moje Ime.
To je sve sto treba Ciniti. U ljubavi Boga naci ces svaku branu
protiv Zla29 . U ljubavi blifojega imat ces pomoc protiv
klonulosti u osamama. I uCi oprastati. Samu sebe uci ... i svoje
stvorenje. Razumijes Ii ono sto hocu reci?«
»Shvaeam... Pravo je... Ucitelju, ja te ostavljam.
Blagoslovi jednu siromasnu fonu ... koja je siromasnija od jedne
prosjakinje koja ima vjemog druga ... «
»Gdje si sada? U Jeruzalemu?«
»Ne. U Beteru. Ivana, koja je toliko dobra, poslala me u
svoj dvorac ... Gore sam mnogo trpjela ... Stajat cu tu dok Ivana
ne dode u Jeruzalem, to jest brzo. Silazi u Judeju s tvojom
Majkom i s drugim ucenicama u prve tople dane proljeca.
Poslije cu s njom ostati neko vrijeme. Zatim ce doci druge i otici
6u s njima. Ali vrijeme ce vec zacijeliti ranu.«
»Vrijeme, i nadasve Bog i smijeh tvoje djevojCice.
29
vidi: I Iv 3,6-9
Zbogom, Valerijo. Pravi Bog, koga trazis dobrim duhom, neka

te ojaci i cuva.« Isus stavi ruku na glavu malesne
blagoslivljajuci je. Zatim se priblizi zatvorenim vratima
govoreci: »Jesi Ii dosla sama?«
»Ne. S jednom oslobodenicom. Kola me cekaju u sumi
pred mjestom. Hocemo Ii se jos vidjeti, Ucitelju?«
»Za Posvecenje 30 eu biti u Jeruzalemu, u Hramu.«
»Bit cu, UCitelju. Imam potrebu tvojih rijeci za nov1
zivot...«
»ldi sm1rena. Bog ne pusta bez pomoci onoga koji ga
trazi.«
»Vjerujem ... Oh! falostanje nas poganski svijet!«
»Zalost je svugdje gdje nema pravog zivota u Bogu. I u
Izraelu se place ... To je zato jer se ne zivi vise u Bozjem
Zakonu. Zbogom. Mir bio s tobom.«
Zena se prigne za duboki naklon i nesto govori
djevojCici. I malesna dize lice, prufa rucice i opetuje svojim
glasicem poput pticice: »Ave, Domine Jesu!« (»Zdravo,
Gospodine Is use!«)
Isus se prigne primajuCi s malih usta nevini poljubac koji
se vec oblikuje i opet je blagoslovi ... Zatim ulazi u sobu i sjedne
zamisljen kraj cvijeea prosutog po tlu.
Prolazi neko vrijeme tako. Zatim netko kuca na vratima.
»Dodi .«
Vrata se otvore i kroz otvor se zapazi posteno lice Petra.
»J esi Ii ti? Dodi ... «
»Ne. Ti bi trebao doCi k nama. Ovdje je hladno. Koje
lijepo cvijece! Koja vrijednost!« Petar govoreCi promatra Isusa.
»Da, vrijednost. Ali Cin i nacin kako je to ucinjeno
vrijedi vise od cvijeea. Donijela mi ih je djevojcica Valerije,
Rimljanka prijateljica Klaudije.«
30
228. Isus i Valerija . Cudo malog Levija u Nobi 313
»Eh! Znam ! Znam ! A zasto? «

»Dame utjesi. Znaju ono sto trpim i Valeriji je dosla ta
misao. Mislilaje dame cvijece nevinog djeteta mo:Ze utjesiti ... «
»Jedna Rimljanka ... A mi iz Izraela samo Ti nanasamo
bol... Juda je ispravno naslucivao. Rekao je da je vidio
zaustavljena kola i da je zasigumo ta :Zena Rimljanka ... I... i
smeo se je, Ucitelju ... « Petar je sav kao upitnik.
Ali Isus ne kaze drugo do: »Gdje je Juda?«
>>Vani . .Zelim reci na putu, uz sumu . .Zeli vidjeti tko je
dosao k T ebi ... «
»Sidimo.«
Juda je vec u kuhinji . Okrece se vidjevsi da Isus ulazi i
kaze. »Ako bi i htio nijekati ne bi mogao nijekati da je ona :Zena
dosla ... da se na nesto tuzi! Imaju Ii jos sto drugo da ka:lu?
Nemaju drugog zanimanja nego da uhode i prenasaju i ... «
»Nisam du:lan da ti odgovorim. Ali to cinim radi svih.
Simun Petar vec zna tko je i svima kazem zbog cega je dosla. I
stvorenja naizgled sretnija mogu imati potrebu utjehe i savjeta ...
Andrija, uzidi sakupiti cvijece doneseno od djevojcice i donesi
ga malom Leviju.«
»Zasto?«
»Jer je na umoru.«
»Zar umire? Ali ako sam ga ja vidio o tre6oj 31 uri, i bio
je zdrav?«, ka:Ze zacuden Bartolomej.
»Bio je zdrav. Prije veceri ce biti mrtav.«
»Ako stoji tako slabo nece uzivati u cvijecu ... «
»Ne. Ali u zaprepastenoj kuCi cvijece koje je poslao
Spasitelj reci ce rijec svjetla.«
Isus sjedne dok svi govore o nestalnosti zivota i Eliza
stavlja na sebe plast govoreCi: »Idem i ja s Andrijom .. . Ona
jadna majka! ... «
31
Vidi se kako se udaljuju Andrija i Eliza sa cvijecem u

rukama ...
Isus suti. Takoder i Juda suti. Nesiguran. Isus je sutljiv
ali ne strog ... Juda se okrece oko njega, tjeran voljom da sazna,
od nemirne tjeskobe onoga koji nema mirnu savjest. Ali
zavrsava da povuce na stranu Petra i da ga zapita. Smiri se iza
kako je govorio s Petrom i ide izazivati Mateja koji mirno pise
najednom uglu stola32 .
Andrija se forno vraca. Govori uznemiren: »UCitelju, .. .
djeeak je bas na samrti ... Iznenada... Izgledali su izbezumljeni .. .
Ali kada je Eliza rekla: "Salje ih Gospodin" i ja... sam mislio da
razumiju: "za samrtni odar", majka i otac ... zajedno, su rekli :
"Oh! istina! Trci zvati ga. Once ga ozdraviti".«
»Rijec vjere. Idimo«, i Isus izlazi gotovo trceci. Naravno
svi ga slijede, i stari Ivan, sepajuci, iza svih.
Kuea je na kraju sela. Ali Isus brzo dolazi i cini prolaz
medu ljudima koji su zakrcili otvorena vrata. Ide ravno u jednu
sobu na dnu hodnika, jer je kuea prostrana s mnogo stanovnika,
32
Ovo Djelo tvrdi, ovdje i drugdje, da je Matej pisao. Yjerojatna
stvar, i stoga sto je bio carinik (vidi: Mt 9,9; Mk 2,13-14; Lk 5,27-28).
Drugdje pak Maria Yaltorta nadodaje (prema onom sto je govorio padre
Migliorini, koji je daktilografirao petnaesttisuca rukopisnih stranica) da se
ovo pisanje Matejevo sastojalo da zabiljezi glavne tocke kada je Isus govorio
i zatim u njihovu popunjavanju i uredivanju. To bi dosta odgovaralo onome
sto kaze Papija, biskup Hierapolisa u Frigiji, koji je napisao svojih pet knjiga,
izgubljenih, De interpretatione oraculorum Domini (=O tumacenju
Gospodnjih govora), na pocetku II. stoljeea, koristeci se, uz ostale, takoder i
podacima nekog "Ivana Starjesine iii Prezbitera", ucenika Gospodnjeg.
Buduci da Euzebije (III-IV. stoljece) iskljucuje da bi taj Ivan bio Apostol, bit
ce zanimljivo uociti da se Maria Yaltorta slaze s glasovitim povjesnicarom,
kojega ona nije poznavala, u ubrajanju medu ucenike Gospodnje jednog
Ivana, katkada zvanog Starjesinom a katkada Prezbiterom, koji je razliCit od
preljubljenog Apostola i stoga od autora Duhovnog Evandelja. Yidi:
Euzebije, Historiae ecclesiasticae fib er Ill. (=Crkvena povijest, knjiga III),
pogl. 39, u: MIGNE, Patrologia greca, sv. 20, stupci 295-302
228. Isus i Valerija. Cuda malog Levija u Nobi 315
mozda tu zivi vise brace zajedno.

U sobi, nagnuti nad improviziranim krevetom, otac,
majka i Eliza ... Ne vi de Isusa nego tek kada kafo: »Mir ovoj
kuCi .«
Tada nesretni roditelji ostave krevet i bace se pred
Isusove noge. Samo Eliza ostaje gdje jest, zabavljena trljanjem
udova, koji se hlade, s aromaticnim substancijama.
Mali je doista na kraju zivota, njegovo tijelo vec ima
tezinu i izgled smrti i malo lice je vostano s garavim nosnicama
i ljubieastim usnama. Malisan jedva dise, s grcevima u malim
grudima, i svaki disaj uvijek izgleda kao posljednji, toliko je sve
dalji od prethodnog.
Majka place s licem na nogama Isusovim. Otac, i on
pognut sve do zemlje, kafo: »Smiluj se! Smiluj se!« Ne zna reCi
drugo.
Isus kaze: »Levi, dodi k Meni« i ispruzi ruke.
Malisan, djeeaCic od oko pet godina, trgne se kao da ga
je netko jako zazvao dok je spavao. Sjedne bez teskoce, otare s
rucicama oCi, gleda naokolo kao zacuden i vidjevsi Isusa sa
smijeskom se baci dolje s krevetiea i ide sigurno, u svojoj
haljinici, prema Spasitelju.
Roditelji, kako stoje pognuti, ne vide nista. Ali poklici
Elize koja viee: »Vjecna dobrota! «, i apostola i znatizeljnici koji
iz hodnika zacudeno vicu: »Oh!«, upozoravaju ih o onom sto se
dogada, dignu lice sa zemlje i vide sincica tu, zdravog kao da
nikada nije bio na samrti ...
Radost pobuduje na smijeh, plac, vikanje i sutnju, prema
reakcijama pojedinca. Ovdje proizvodi nijemo cudenje, gotovo
preplaseno .. . Prevelika je razlika izmedu ranijeg i sadasnjeg
stanja, i dva siromasna roditelja, vec zbunjeni zbog boli, jedva
prihvacaju radost.
Ali na koncu uspijevaju kada je Isus uzeo djecaka na
ruke i onda ranije mueanje slijedi potop rijeCi pomijefanih s
glasovima radosti i blagoslova, i tesko je slijediti ovaj potop

rijeci koje se gomilaju bez reda. Zakljucujem iz njih da je oko
seste urc djecak, koji se igrao u vrtu, usao u kucu tufoci se na
bolove u trbuhu. Uzet u ruke od bake i drfan uz vatru, izgledalo
je da mu biva bolje. Ali kasnije, blizu devete 33 ure, poceo je
bljuvati stvari iz crijeva i odmah je usao u agoniju. Klasicna
veoma brza upala trbusne opne 34 .
Otac je potreao u Jeruzalem na prvi znak bolesti i vratio
se s jednim lijecnikom koji je vidjevsi djeeaka, koji je u
meduvremenu poceo bljuvati, rekao: »Ne mofo zivjeti« i otisao
je ... I doista iz minute u minutu malisanu je bivalo gore i vec se
hladio, niti su oni u tjeskobi zbog nenadane nesrece bili
sposobni misliti na blisko spasenje. Samo kada su Andrija i
Eliza usli sa cvijecem govoreci: »Salje ih Isus Leviju«, oni su
dobili kao nutamje svjetlo i rekli su: »lsus ce ga spasiti.«
»I spasio si ga, blagoslovljen u vijeke! Tvoje cvijece!
Nada! Vjera! Oh, da! vjera u tvoju ljubav prema nama! Ali kako
si doznao? Blagoslovljen! Trazi sto hoces od nas! Nareduj kao
robovima! Svi Ti dugujemo!. .. «
Isus ih slu5a drfoci djeeaka uvijek u rukama. Pusta ih da
govore dok se ne umore, dok se njihovi zivci podvrgnuti tolikoj
napetosti ne opuste u davanju oduska. Zatim kafo slatko:
»Ljubim djecu i vjema srca. Vi svi iz Nobe veoma ste dobri
prema Meni. Ako sam <lobar s onim koji Me rnrzi, sto Ii cu dati
onome tko me ljubi? Ja sam znao ... i znao sam takoder da bol
Cini da zaboravite na Izvor Zivota. Zelio sam vam pokazati
put. .. «
33
34
Spisateljica ovog Djela, Maria Valtorta, za vrijeme prvog
svjetskog rata je bila vrijedna bolnitarka, iii bolje "samarijanka", u jednoj
Vojnoj bolnici u Firenci. To iskustvo tesce se zapafa na njezinim stranicama;
zasjat ce doista kada bude upisivala agoniju i smrt Isusovu. Vidi: SV . IX, p.
351, bilj. 23 .
228. Jsus i Valerija . Cuda malog Levija u Nobi 317
»Ali zasto nisi dofao sam od Sebe, Gospodine? Zar si se

bojao da Te necemo primiti?«
»Ne. Znao sam da biste me primili s ljubavlju. Ali medu
ovima koji stoje oko nas je bio netko koji je imao potrebu da se
uvjeri da Ja znam sve o ljudima i o stanju srdaca35 • I htio sam da
drugi shvate da Bog odgovara onome koji Gas vjerom zaziva.
Sada stojte u miru. I rastite uvijek sve vise u vjeri u Bozje
milosrde. Mir bio sa svima vama. Zbogom, Levi. Sada idi k
mami. Zbogom, :Zeno. Posveti Gospodinu i onu koju nosis u
krilu, na spomen dobrote koju ti je Gospodin iskazao. Zbogom,
eovjece. Sacuvaj svoj duh u pravednosti.«
Okrece se na odlazak prolazeCi jedva izmedu rodaka koji
se stiscu u hodniku: to su djedovi, stricevi, rodaci cudom
ozdravljenog, koji svi :Zele govoriti Isusu, blagosloviti ga, biti
blagoslovljeni, poljubiti mu haljine.
I zatim, poslije brojne rodbine, tu je narod mjesta koji
hoce isto uCiniti, ali samo nagme za Isusom, ostavljajuCi one iz
kuce blagoslovljene eudom njihovoj radosti. I na putovima vec
tamnim, s obicnim famorom blagdanskog raspolo:lenja Citava
Nobe vraca Isusa kucici Ivana i potreban je sav autoritet
apostola da nagovore gradane da se vrate svojim kucama
pustajuCi u miru Ucitelja, a uz autoritet trebaju sjediniti i
energicnija sredstva, kao prijetnju da ce, ako ga ne puste
odmoriti se, sutra svi otici odatle, uspij u postici ci lj.
I konacno Umomi moze se odmarati .. .
35
Yidi, SY. II : pogl. 22 , bilj . 7; pogl. 37, bilj . 16; SY. III: pogl. 35 , bilj .
3; SY. VI: pogl. 11 8, bilj. 2; oYaj syezak : pogl. 224, bilj . I.
318
229. !SUS I GRJESNICA POSLANA DA GA NAP ASTUJE
Isus i grjesnica poslana da ga napastuje.
Narodi uzeti kao masa, ljudi uzeti pojedinacno, uvijek su

malo kao djeca, i malo divlji, iii harem primitivni, stoga veoma
osjetljivi na sve sto ima okus novosti, neobicnog i daje osjecaj
sveeanosti.
Priblifavanje blagdana uvijek ima moc da zanese ljude
kao da blagdan ponistava ono sto ih Cini falosnima i umornima.
Prvom priblifavanju blagdana nesto poletno, lako zanosno,
pogada sve, kao da je to priblifavanje slicno udarcima tam-tam
primitivaca u njihovim idolopoklonstvenim svetkovinama iii u
njihovim ratnim pothvatima.
Takoder i apostoli u blizini Encenija 1 nalaze se u ovom
stanju euforije. Razgovorljivi, veseli, prave planove, spominju
se proslih blagdana, koja nostalgija brazda malinkonijom
razgovor, ali ih opet zahvaea raspolozenje blagdana i potice ih
da Cine, da bi sve bilo lijepo za vrijeme blagdana.
Ima Ii malo svjetiljki u kuCi Ivana? Oh! kuea Tomina u
Rami ih je puna! I Toma putuje za Ramu da donese svjetiljke.
Ima li obilno ulja? Oh! Eliza ima mnogo ulja u Betsuru i nudi
ga. I Andrija i Ivan idu u Betsur uzeti ulje. Za pecenje kolaea
nije Ii potrebna vatra od siblja? Evo dva Jakova idu po brdima
da ih sakupe. Ne izgleda Ii nedostatno brasno i zito i med za
obredna jela? A sto cini u Jeruzalemu Nike 2 , koja se je gotovo
uvrijedila zasto od nje nikada nista ne traie, ako Ii ne da <lade
svoj prebijeli med i zito i brasno sa svojeg imanja? I Petar i
Simun Revnitelj idu k Niki dok Juda Alfejev pomaze Elizi da
uredi kucu, i eak stari Bartolomej se pridrufoje zajednickom

1
2
D2, Nike: A, Eliza
229. lsus i grjefoica poslana da ga napastuje 319
veselju, i zajedno s Filipom dajuci jednu ruku kreea zadimljenoj

kuhinji da bude veselija.
Juda ISkarijot sebi pridrfava posao ukrasavanja i uvijek
se vraea natovaren cmogoricnim granjem, mirisnim i ukrasenim
bobicama, i postavlja ih otmjeno na stolice i oko dimnjaka
ognjista.
I na vigiliju Encenija kuCica izgleda spremna da primi
zaruenicu, toliko je izmijenjena po mjedenom svjetlom posudu,
po svjetiljkama koje se sjaje kao sunce, po radosnim lisnatim
grancicama na bijelim zidovima, dok se miris kruha i kolaea siri
zrakom koji je vec postao mirisan po otkinutim granama.
Isus pusta da rade. Izgleda tako dalek od sviju, veoma
zamisljen, takoder falostan. Odgovara onome koji ga zapita, a
dotienik postavljajuCi pitanje trazi pohvalu za ono sto je uCinio. I
ta pitanja mi daju moguenost da doznam sto su sve ucenici
ucinili. Sa svojim pitanjima: »Nisam Ii imao dobru misao da
idem kuCi i donesem svjetiljke?«; iii : »Jesmo li uCinili dobro ja i
Filip da sve obijelimo? Vedro je i veselo. Izgleda vece«; iii
takoder: »Vidis Ii, Ucitelju? Eliza je zadovoljna. Izgleda joj da
je u svojoj kuci i u vrijeme sinova. Danas je pjevala stavljajuCi
svoje ulje u svjetiljke i zatim mijesajuCi svoj med u brasno i
rastapajuci ga u mlijeku za jecam«; i takoder: »Neka kaze sto
hoce Elkija. Ali malo zelenoga dobro stoji. Na pozadini! ... Ako
je Stvoritelj napravio zeleno lisce to je zato da ga
upotrebljavamo, zar ne?«, omogucuju da se rekonstruira posao
sto ga je tko ucinio. Ali makar odgovara na ova pitanja koja
podrazumijevaju folju da budu pohvaljeni, njegova misao je
otsutna. I to se vidi.
Spusta se vecer. Poslije posljednjih pozdrava gradana,
koji prije nego se zatvore u svoje kuce poviruju u kuhinju da
pozdrave UCitelja, nastaje sutnja u Nobi. Vrijeme je vecere. Vee
je vrijeme spavanja za djecu i starce, za sve koje bolest iii dob
cini njefoima.
Mora da je obieaj darivanja za Encenije jer vidim kako

stari Ivan netom se je povukao u svoju sobicu uz kuhinju, Eliza i
apostoli rade da dovrse jedna jednu haljinu, drugi korisne
predmete urezane u drvu, i jednu zavjesu kao mrefo s
konopCicima obojenim crveno, zeleno, foto i plavo, poseban
napor ribara.
Toma, Matej, Bartolomej i Revnitelj stoje i gledaju ih.
»Evo. Zavrsila sam«, rece Eliza difoci se i tresuCi haljinu
od konaca koje je mogla imati.
»Bit ce ti toplo, siromasni starCicu! Eh! mi mufovi bez
fona ba5 smo nesretni. Ne znam na sto bismo se sveli bez tebe,
poslije mjeseci otsutnosti iz kuce. Ja sam sposoban to ciniti, ali
moram to pricvrstiti kopeom! ... «, ka.Ze Petar pipajuci platno.
»I bila si brza. Izgledas kao moja zena«, kaze
Bartolomej.
»I ja sam zavrsio. Drvo je bilo dobro. Meko za
urezivanje i ujedno otpomo«, kaze Juda Tadej odlafoCi kutijicu
dobru za sol iii kakvu mirodiju na tamnom stolu.
»Moj rad je jos u zaostatku. Ovdje je jedna tvrda zila
koja se ne da obradivati. Mozda mi nece uspjeti posao. Zao mi
je. Lijepo je bilo u ovim tamnim zilama na svjetlom drvu.
Gledaj, Isuse. Ne izgledaju grebeni brda nacrtani na drvu?«,
kaze Jakov Alfejev pokazujuci neku vrst vaze za koju ne znam
cemu bi mogla sluziti, inace lijepoj po obliku, pokrivenoj
poklopcem u obliku kupole s njefoim venama bilo na izbocini
bilo na poklopcu. Ali upravo na poklopcu, blizu jabucice za
prihvat, da se drvo tvrdoglavo opire.
»Ustraj, ustraj; vidjet ces da ces uspjeti. Zagrij foljezo
dok se ne zafari. Naceti ces vlakno i uspjet ces. Posto srusis
prvu naslagu ... «, odgovara Isus koji je promatrao.
»Ali nece Ii se vatrom unistiti?«, pita Matej.
»Ne, ako se zna upotrijebiti. A uostalom! Ili tako iii
baciti sve. «
229. Isus i grjefoica poslana da ga napastuje 321
Jakov zacrveni ostri siljak, zatim priblizi crvem vrfak

otpomoj tocki. Miris drva koje gori ...
»Dostal Sada radi i uspjet ces!« kate Isus. I pomafo
rodaku drfoci cvrsto poklopac kao u jednoj stezaljki. Dva puta
ostrica posklizne i dodime Isusove prste.
»Digni ruku, brate. Ne bih te folio raniti ... «, kafo Jakov
Alfejev.
Ali Isus nastavlja drfati vazu.
TreCi put ostro dlijeto cini da prokrvari Isusov palac.
»Evo! Vidis li? Ranio si se! Daj da vidim!«
»Nije nista. Dvije kaplje krvi ... «, odgovara Isus tresuci
prstom da padne kaplja iz zarezanog mjesta. »Posusi radije
poklopac. Ostao je zamrljan«, nadodaje zatim.
»Ne. Ostavite ga! Tako je dragocjen. Otari ovdje svoj
prst, Ucitelju. Ovdje o moj veo. Tvoja krv, blagoslovljena krv«,
kafo Eliza ovijajuci ruku u vunu svojega vela.
Poklopac, uzrok tolikih nevolja, je pobijeden. Zaobljenje
je dovrseno.
»Najprije je htjelo naskoditi«, tumaci Revnitelj.
»Zaista! I poslije se uvjerilo. Tvrdoglavo drvo!«, kaze
Toma.
»Sa foljezom, s vatrom is boli. Izgledajedna fraza draga
Rimljanima«, primjecuje Simun Revnitelj .
»Meni, ne znam zasto, doziva u pamet proroke u nekim
tockama. I mi smo takoder tvrdokomo drvo 3 ... i hoce li trebati
foljezo, vatra i bol da nas ucini dobrima?«, pita Bartolomej.
»Uistinu to ce trebati. I nece jos sluziti. Ja radim s
vatrom i s mojim bolom, ali ne znaju sva srca nasljedovati to
drvo ... Sutnja! Netko je vani ... Cuje se sustanje koraka ... «
Slusaju. Nista se ne euje.
»Mozdaje vjetar, Ucitelju. Ima suhog lisca u vrtu ... «
3
vidi: na primjer: Ez 17; 31; Dn 4
»Ne. Bili su koraci ... «

»Neka nocna zivotinja. Jane cujem nista.«
»Ni ti ja, niti ja ... «
Isus osluskuje. Cini se da osluskuje. Zatim difo lice i
upomo gleda Judu koji takoder osluskuje i to veoma napeto.
Vise od ostalih. Gleda ga tako nepomicno da Juda pita: »Zasto
me gledas tako, UCitelju?« Ali nema odgovora jer jedna ruka
kuca na vrata.
Od cetmaest lica koja svjetiljka rasvjetljuje jedino
Isusovo ostaje kakvo je bilo. Ostali promijene boju.
»Otvorite! Otvori, Judo iz Kerijota! «
»Ja ne, ne otvaram! Mogli bi biti zloCinci koji namjerno
dolaze nocu. Paja da Ti naskodim? To nikako!«
»Otvori ti, Simune Jonin.«
»Nikako! Ja cu radije staviti stol na ulaz!«, kafo Petar i
stoji da to izvede.
»Otvori, !vane, i ne boj se.«
»Oh! ako bas hoces da ude, ja idem tamo k starcu. Ne
folim nista vidjeti«, kaZe ISkarijot presavsi u cetiri duga koraka
daljinu koja ga dijeli od vratiju sobe starca i nestajuci u njoj.
Ivan, uspravan uz vrata, ruka dolje na kljueu, gleda
uplasen Isusa i 8apce: »Gospodine! ... «
»Otvori i ne boj se.«
»Ali da. Konacno tu je nas trinaest jakih ljudi. Nece
valjda tu biti vojska! S cetiri sake i mnogo krikova - bude Ii
potrebno, vici, Elizo - natjerat cemo ih u bijeg. Nismo u
pustinji!«, kafo Jakov Zebedejev i skine haljinu i zavme rukave
tunike i donjeg odijela, spreman na obranu. Petar ga nasljeduje.
Ivan, jos kolebajuCi, otvara vrata, gleda kroz prozorcic.
Ne vidi nista. Vice: »Tko je, tko smeta?«
Jedan fonski glas odgovara podglas, kao u patnji: »Jedna
fona. Zelim Ucitelja.«
»Nije ovo sat da se dolazi u kuce. Ako si bolesna, kako
229. Jsus i grjefoica poslana da ga napastuje 323
hodas naokolo u ovaj sat? Ako si gubava, kako se usudujes uci u

mjesto? Ako si falosna, vrati se sutra. Idi, idi svojim putem«,
kaie Petar koji se je stavio za leda Ivanu.
»Oh! milosrde! Sama sam na putu. Hladno mi je. Gladna
sam. I nesretna sam. Zovite mi UCitelja. On ima rnilosrda .. .«
Apostoli gledaju lsusa, ostavsi bez rijeci. lsus je jako
strog i suti. Ponovno zatvore vrata.
»Sto da ucinimo, UCitelju? Dati joj harem malo kruha?
Mjesta nema. lei po kucama s jednom nepoznatom ... «, Filip
tra.Zi objasnjenje.
»Cekaj . Idem ja pogledati«, kaie Bartolomej i uzme
svjetiljku da vidi.
»Nije potrebno da ti ides. Zeni nije hladno, niti je gladna,
i zna veoma dobro kamo iCi. Ne boji se noCi. Ali je nesretnica,
makar nije ni bolesna, ni gubava. To je jedna prostitutka. I
dolazi me napastovati. Toliko vam kazem da znate da znam, da
se uvjerite da znam 4• I jos vam kaiem da ona ne dolazi po
svojem hiru, nego jer je placena da <lode.« lsus govori jako, tako
da se moie cuti u susjednoj sobi, gdje je Juda.
»I sto mislis tko je to ucinio? U koju svrhu?«, kaie isti
ISkarijot pojavljujuCi se ponovno u kuhinji. »Farizeji svakako
ne, niti pismoznanci, a niti svecenici, ako je prostitutka. Ne
vjerujem niti da su Herodovci 5 toliko ... kivni da bi se brinuli
za ... Ne znam niti zasto.«
»Reci 6u ti Ja zasto. Da bi mogli reCi da sam grjefoik,
jedan koji ima veze s javnim grjesnicama. I ti znas koliko i Jada
je tako. I ka.Zem ti da ne proklinjem ni nju ni onoga koji ju je
4
kao bilj. 35, pogl. 228.
5
Herodovci bijahu, veoma vjerojatno, oni Zidovi politicari koji su
bili puni revnosti za dinastiju Heroda Antipe, tetrarhe Galileje, uvijek
spremni da jave rimskoj vlasti one Isusove rijeci iii cine za koje bi se Cinilo
da vrijedaju iii kompromitiraju vlast gospodara. Vidi: Mt 22, 15-22; Mk 3,6;
12, 13-17; Lk 20,20-26(3,1 ).
poslao. Jos sam i uvijek cu bi ti Milosrde. I idem k njoj. Ako

hoces doCi sa Mnom, samo dodi. Idem k njoj jer je zaista jedna
nesretnica. Ka:le da je to, vjerujuci da govori laz jer je mlada,
lijepa i dobro placena, zdrava i zadovoljna svojim neeasnim
zivotom. ldi preda Mnom i prisustvuj razgovoru.«
»Jane, ne prisustvujem! Zasto bih to morao uciniti?«
»Da mo:les svjedociti onome koji te bude pitao.«
»A sto mislis, tko ce me pitati? Medu nama nema
potrebe da postavljamo pitanja, a drugi ... Ja nikoga ne vidim.«
»Slusaj . ldi naprijed.«
»Ne. U ovom necu slufati i ne mo:les me prisiliti da se
priblizim bludnici.«
»Euh! Sto si? Veliki svecenik? Idem ja, Ucitelju, i bez
straha da me se ista dotakne«, ka:Ze Petar.
»Ne. Idem sam. Otvori.«
Isus izlazi u vrt. U apsolutnoj cmini noci, bez mjeseca,
ne vidi se nista. Vrata kuhinje se ponovno otvaraju i Petar dolazi
vani sa svjetiljkom. »Uzmi barem ovo, Ucitelju, ako me bas
neces«, ka:le jako. I zatim podglas: »Znaj pak da smo iza ulaza.
Ako budes imao potrebu, zovi ... «
»Da. ldi. I ne prepirite se medu sobom.«
Isus uzme svjetiljku i digne je da vidi. Iza velikog debla
oraha jest ljudski lik. Isus Cini dva koraka prema njoj,
naredujuci: »Slijedi me.« I ide sjesti na kamenu klupicu
stavljenu uz kucu, na istocnoj strani.
Zena dolazi naprijed, sva pokrivena i pognuta. Isus
odlozi svjetiljku na kamen, uz Sebe.
»Govori.« Nareduje tako strogo, odsjeceno. Boze, :Zena
umjesto da stupi naprijed i da govori, zaustavi se i jos vise
prigne, suteCi.
»Govori, ka:Zem ti. Trazila si Me. Dosao sam. Govori«,
ka:Ze s nijansom slatkoee u glasu.
Sutnja.
229. Jsus i grje§nica poslana da ga napastuje 325
»Onda cu Ja govoriti . Pitam te: zasto me toliko mrzis da

sluzis onome koji hoce moju propast i sniva o njoj na sve
naCine, i trazi za to sve moguce uzroke? Odgovori. Koje sam ti
zlo ucinio, nesretnice? Koje zlo ti je ucinio Covjek koji ti se ni u
svom srcu nije rugao zbog neeasnog zivota koji provodis? Sto,
zar te je pokvario Covjek, koji te ni u svom srcu nije pozelio, da
ga trebas mrziti vise od onih koji su uCinili da se prostituiras i
koji te preziru svaki put kada dodu k tebi? Odgovori! Sto ti je
ucinio Isus iz Nazareta, Sin eovjecji 6 , kojega tek po videnju
poznas jer si ga susrela po gradskim ulicama, Isus koji ne pozna7
tvoga lica i koji ne mari za tvoju ljepotu jer trazi samo sliku
tvoje duse koja je okaljana, iznakafona, da je upozna i da je
ozdravi? Govori dakle!
Ne znas tko sam? Da, djelomieno znas. Dapace, dva
dijela znas. Znas da sam mladi eovjek i da ti se svida moja
osoba. To ti je reklo tvoje zivotinjsko razuzdano bice. A tvoj
opijeni jezik je rekao onome koji je pobrao ocitovanje tvojih
sjetila i ucinio od toga oruzje da bi mi naskodio.
Znas da sam lsus iz Nazareta, Krist. Ovo su ti rekli oni
koji iskoristavajuCi tvoju tjelesnu folju su te platili da bi ovdje
dosla napastovati me. Rekli su ti: "On se naziva Kristom.
Mnostvo ga naziva Svetim, Mesijom. Nije nego varalica. Imamo
potrebu dokaza njegove ljudske bijede. Daj nam ih i pokrit cemo
te zlatom". A jer ti, s ostatkom pravednosti, zadnjom mrvicom
blaga pravednosti koje ti je Bog stavio u tijelo s dufom, jer si
me, ti, na svoj nacin, ljubila, oni su ti rekli: "Necemo mu
naskoditi. Dapace! Ostavljamo ti ga, dajuCi ti sredstva da moze
uz tebe zivjeti kao kralj. Dostatno nam je da mozemo reCi nama
samima, da smirimo svoju savjest, da je On obican eovjek.
Jedan dokaz da smo u pravu ne vjerujuCi daje Mesija". Tako su
6
Yidi: SY. V: pogl. 5, bilj. 6.
7
po ljudskom iskustvu. Vidi: SY. II: pogl. 37, bilj . 16.
ti rekli. I ti si dosla. Ali kada bih Ja pristao na tvoje zamamljive

rijeci pao bi pakao na Mene. Oni SU vec spremni da Me pokriju
blatom i da Me uhvate. I ti si sredstvo da se to ostvari.
Vidis date Jane pitam. Ja govorimjer znam bez potrebe
da pitam. Ali ako znas ove dvije stvari, trecu ne znas. Ti ne znas
tko sam, osim da sam eovjek i Isus. Ti vidis eovjeka. Drugi ti
kafo: "On je Nazarenac". Ali Ja ti kaiem tko sam. Ja sam
Otkupitelj. Da mogu otkupiti rnoram bi ti bez griJeha. Moju
mogucu sjetilnost eovjeka, gledaj kako sarn zgazio . Tako kao
sto Cinim s ovom gadnom gusjenicom koja se u tami kretala iz
jednog blata u drugi radi svojih putenih ljubavi. Tako sam je
uvijek gazio. Tako je gazim takoder sada. I tako sam spreman
istrgnuti od tebe tvoju bolest i zgaziti je oslobadajuci te, da te
uCinim zdravom i svetom. Jer sarn Otkupitelj . Ovo samo. Uzeo
sarn tijelo ljudsko da vas spasirn, da unistim grijeh, ne da
grijesim. Uzeo sarn ga da vas ljubirn, ali ljubavlju koja daje svoj
iivot, svoju krv, svoju rijec, sve, da vas dovedem u Nebo, u
Pravednost, a ne da vas ljubim kao iivotinja. Pa niti kao covjek
jer sam vise od covjeka.
8
Isus, prema ovom Djelu, da bi opipljivo poucio ovu mladu i ljupku
zavodnicu kako unistiti manu s kojom se je ponizila ispod neciste zivotinje
koju prolaznici obicavaju pogaziti i da poka:le kako je On, mlad i lijep vise
od bilo kojeg drugog fovjeka, uvijek provodio zivot pun pokore (vidi: Mt
4, 1-17; 8, 19-20; Lk 9,57-58), cini jedan neobican ali simboliean i dirljiv cin
(koji prisjeca na mesijanski Psalam 21,7-8). Izraz "moguca sjetilnost", koji se
nalazi u konteks14, treba shvatiti apstraktno i apsolutno govorei:i, ukoliko
Isus, pravi Bog ali i pravi Covjek, bio je obdaren pravom voljom i slobodom
ljudskom, koja ipak nikada nije odudarala od Bofanske Volje, bilo jer takva
ljudska volja nije htjela, bilo jer je, kako uci sv. Toma, bila utvrdena u
rnilosti. Prvi razlog je bio savrseno shvatljiv izgubljenoj zeni; drugi joj je bio
prakticno nedostupan: Dobar Pastir, kao ucitelj i pun rnilosrda, mogao je
stoga veorna dobro inzistirati na prvom razlogu da potrese grjesnicu. Za tekst
sv. Tome, vidi: Summa teologica, dio III, pitanje 18 cjelovito i, na primjer,
clanak 5, uz 3
Znas Ii ti tocno tko sam? Ne znas. Nisi niti znala bit

onoga sto si dosla uciniti. I to ti oprastam a da za to i ne molis.
Nisi znala. Ali o svojoj prostitucij i ! Kako si mogla zivjeti u
njoj? Nisi bila takva. Bila si dobra. Oh! nesretnice! Zar se ne
sjecas svojeg djetinjstva? Ne sjeeas li se poljubaca svoje majke?
Ne njezinih rijeCi? I satova molitve? RijeCi Mudrosti koje si cula
kako ti ih navecer tumaCi tvoj otac a subotama upravitelj
sinagoge ... Tko te je uCinio tupom i pijanom? Ne sjeeas se? Ne
oplakujes Ii? Reci mi! Jesi Ii zaista sretna? Ne odgovaras li? Ja
govorim za tebe. Kafom: ne, nisi sretna. Kada se probudis
nalazis na uzglavlju svoju sramotu koja ti daje prvi svagdanji
pocetak kruga muke. I glas savjesti izvikuje ti svoj prijekor dok
redis kosu i namirisujes se za uzivanje. I osjecas neeasni miris u
najfinijim mirisima. I podrafaj na bljuvanje u rijetkim jelima. I
tvoji nakiti te opterecuju kao okovi. To i jesu. I dok se smijes i
zavodis, unutra u tebi nesto place. I ti se opijas da bi pobijedila
dosadu i gadenje nad svojim zivotom. I mrzis one za koje k<lfos
da ih ljubis da bi imala zaradu. I proklinjes samu sebe. I san je
otefan morama. I misao na tvoju majku ti je mac u srcu. I
prokletstvo tvoga oca ne da ti mira. A zatim tu su uvrede onih
koji te susrecu, okrutnosti onih koji se tobom slufo, bez
milosrda. Ti si roba. Ti si prodana. Kupljena roba se
upotrebljava kako se hoce. Kida se, trosi se, gazi se, pljuje se na
nju. To je pravo kupca. Ti se ne mofos buniti9 ... I da Ii te cini
sretnom takvo stanje? Ne. Ti si oeajna. Ti si okovana. Ti si
mucena. Na Zemlji si prljavi dronjak koji moze svatko gaziti .
Ako, u kojem easu patnje, nastojis naCi utjehu podifoci duh k
Bogu, osjeeas Bozji gnjev nad tobom, prostitutkom 10, i Nebo
9
To se tvrdi prema principima, krivima ali valjanima, starog ropstva
i uvijek vladajuce trgovine s ljudskim osobama: principi, i dosljedno nesretno
stanje, koje kontekst osuduje.
10
Svecenitko iskustvo - koje, poslije neizmjeme Bozje Mudrosti,
koju obilno posjeduju Sveti u Nebu, koja najdublje poznaje intimne tajne
11
zatvoreno jos vise nego nad Adamom • Ako se osjeeas slabo
bojis se umrijeti jer znas svoju sudbinu. Ponor je za tebe 12 •
Oh! nesretnice! I nije ti to bilo dosta? Htjela si nizu
svojih grijeha nadodati i taj da bi bila unistenje Sina eovjecjega?
Onoga koji te ljubi? Jedinoga koji te ljubi. Jer se i radi tvoje
duse obukao haljinom tijela. Ja bih te mogao spasiti ako to
hoces 13 . Nad ponorom tvojeg odbacenja nadvija se Ponor
Milosrdne Svetosti i eeka tvoju zelju spasenja da te izvuce iz
ponora tvoje necistoce. U svom srcu mislis da je nemoguce da ti
Bog oprosti. Tako zakljucujes iz usporedbe sa svijetom koji tine
prasta sto si prostitutka. Ali Bog nije svijet. Bogje Dobrota. Bog
je Prastanje. Bogje Ljubav 14 •
Dosla si k Meni, placena da mi naskodis. Uistinu ti
ka:lem da Stvoritelj, da bi spasio i samo jedno svoje Stvorenje,
mo:le okrenuti na dobro i ono sto je zlo. I, ako ti hoces, na dobro
ljudskog srca - zna da se prostitutke, u odnosu na Boga, mogu podijeliti u

razlicite kategorije, makar ne bile jasno odijeljene. Medu tim nesretnicama,
naime, neke ljube Boga i mole mu se, druge ga ne ljube i proklinju ga. Medu
prvima ne nedostaje onih koje se sklanjaju u Hram Bozji da tamo traze utjehu
i oprostenje, pa makar govorile da jos ne mogu napustiti neuredan zivot;
druge pak, uvijek medu prvima, bjeie od kuce Gospodnje jer se boje da se ne
srusi na njih i ne unisti ih. To je "osjecaj Bozjeg gnjeva" o kojem ovdje
govori Djelo.
11
vidi: Post 3,23-24. Izbacivanj e iz Raja zemaljskog je slika
iskljucivanja iz nebeskog Raja: obadvije SU ucinak i kazna istocnog grijeha .
Vidi: Pontificate Romano, De expulsione pub/ice poenitentium ab Ecclesia.
in Feria Quarta . Cinerum; i: De reconciliatione poenitentium, quae fit in
Feria Quinta Coenae Domini; i pashalne liturgije raznih obreda. Na primjer:
molitva Rimskog misala na dan Uskrsa i molitva "nad sindonom"
Ambrozijanskog misala na istu svetkovinu.
12
0 Ponoru u srnislu mjesta u kojemu su zatvoreni davli u
iscekivanju konacne kazne, cesto se govori u Otkrivenju. Vidi: 9,1-12; 11 ,1-
13; 17,8-18 ; 20,1 -6
13
vidi : sv. VI : pogl. 98, bilj . 4.
14
vidi: sv. VII , dio 1, pogl. 165, bilj . 16.
229. Isus i grje§nica poslana da ga napastuje 329
6e se okrenuti tvoj dolazak k Meni. Ne stidi se svojeg Spasitelja.

Ne stidi se da mu otkrijes svoje srce. I ako ga hoces sakriti, On
ga vidi i place nad njim. Place. Ljubi. Ne stidi se pokajati se.
Budi odvafoa u kajanju kako si bila u grijehu. Nisi prva
prostitutka koja place uz moje noge i koju Ja ponovno privodim
pravednosti ... Nikada nisam odbacio nijedno stvorenje ma kako
bi lo grjesno. Naprotiv sam trazio da ga privucem i spasim. To je
moje poslanje.
Ne zgrafam se nad stanjem tvoga srca. Poznam Sotonu i
njegova djela. Poznam ljude i njihove slabosti. Poznam stanje
zene koja plaea, kako je pravedno, teze od covjeka posljedice
Evina grijeha 15 . Znam dakle suditi i suosjecati . I kafom ti da
sam strozi prema onima koji druge navode na grijeh nego prema
fonama koje su pale. Sto se tice tebe, nesretnice, strozi sam
prema onima koji su te poslali nego prema tebi koja si dosla ne
znajuCi pravo sto cinis. Bilo bi mi drafo da si dosla potaknuta
zeljom otkupljenja kao druge tvoje sestre. Ali ako budes slijedila
folju Bozju od jednog zlog cina napravit ces ugaoni kamen
novog zivota i Ja cu ti reCi rijec mira 16 ... «
Isus, veoma strog na pocetku postajao je uvijek sve blazi,
a ipak ostajuci takav: ... Bog, da bi iskljucio svaku slabost sjetila
i svaku pogrjesku vrednovanja njegove dobrote, sada suti
gledajuci fonu, koja je ostala uvijek na nogama, ali pognuta,
uvijek sve vise pognuta, jedno dva metra od Njega, i koja je na
polovini njegova govora digla ruke na lice i pritisnula veo na
lice, dvije lijepe ruke koje se isticu na tamnom plastu, sve
ukrasene prstenjem. Narukvice u zapescu ruku koje su gole sve
do lakata.
Ne bih mogla reci da Ii fona place ili ne. Ako to cini
svakako je sutke, jer se ne cuje jecanje niti se vide drhtaji .
15
vidi: Post 3, 16
16
vidi: SV. VII . dio 1, pogl. 190, bilj. 3.
Izgleda kao kip, toliko je mirna u svojim tamnim haljinama.

Zatim najednom pade na koljena i sva se skupi u klupko na
zemlji i onda stvarno place, bez sustezanja da to poka:le. I zatim,
stojeci tako kao krpa na zemlji, govori: »lstina je! Zaista si
prorok. .. Sve je istina ... Platili su mi za ovo ... Ali su mi rekli da
je to za okladu ... Oni bite nasli u mojoj kuci .. . Ali takoder blizu
Tebe ... «
»Zeno, Ja slusam samo iznosenje tvojih grijeha ... «,
prekine je Isus.
»lstina je. Nemam prava nikoga optuzivati jer sam
gnojiste necistoce. Sve je istinito. Nisam sretna... Ne uzivam u
bogatstvu, u svecanostima, u ljubavima... Stidim se misleCi na
svoju majku .. . Bojim se Boga i smrti ... Mrzim ljude koji mi
plaeaju. Sve sto si rekao, istinito je. Ali me nemoj izbaciti,
Gospodine. Nitko mi nije nikada, poslije moje majke, govorio
kao Ti. I dapace Ti si mi govorio bla.te od moje majke, koja je u
posljednje vrijeme bila tvrda sa mnom zbog mojeg ponafanja...
Daje vise ne cujem pobjegla sam u Jeruzalem ... Ali Ti ... Pa ipak
je tvoja blagost kao da bi snijeg padao na vatru koja me izjeda.
Moja vatra postaje sve mirnija, dapace, to je druga vatra. Palila
je, ali nije davala svjetlo i toplinu. Ja sam bila od leda i u tami.
Oh! koliko sam trpjela! Koliko nepotrebne i proklete boli sam
nanijela sama sebi! Gospodine, rekla sam Ti kroz pritvorena
vrata da sam nesretnica i da imas smilovanja sa mnom. Bile su
to rijeCi lazi koje su me naucili da ti ih ka:lem da bih te uvela u
zamku. Rekli su mi da ce kasnije moja ljepota uciniti ostalo ...
Moja ljepota! Moje haljine! ... «
Zena ustaje na noge. Sada kada je uspravna, vidim da je
visoka. Kida veo i plast i pokazuje se u svojoj pravoj ljepoti
smede kestenjastog veoma bijelog tijela. Oci, povecane cmom
bojom, velike su i veoma lijepe, imaju pogled zapanjene
nevinosti sto je neobicno naci kod jedne fone od ovakvih 17 •
MoZda ih je vec isprao plac 18 • Zena kida i gazi platno plasta,
kida veo, kida dragocjene kopce s jednog i drugog i baca ih na
zemlju, skida prstenje i narukvice, baca daleko urese s glave,
hvata pramenove kose kovreaste i pune uvojnica sto se blistaju i
kida ih i razbaru5ava kosu da izbrise spletku i da to unisti na
naCin koji je eak strasljiv. Ogrlica koju ima o vratu, otrgnuta na
silu, prosiplje se po podu, a noga obuvena ukrasenim sandalama
gazi dragulje i mrvi ih; dragocjeni pojas slijedi zajednicku
sudbinu, a isto tako i kopca kojaje umjesno drfala platno haljine
na grudima. I sve to dok ona tihim glasom, tjeskobna, opetuje:
"Nosite se! Nosite se! Proklete stvari. Nosite se! Vi i onaj koji
mi ih je darovao. Nosi se, moja ljepoto! Nosi se, moja koso.
Nosi se, moje tijelo odjasmina!«
Hitro uhvati jedan ostar kamen koji vidi na tlu i do krvi
udara po lieu, po ustima, grebe se obojenim noktima. Krv kaplje
iz rana, ogrebotine naticu kao udarci ... dok se njezin bijes ne
smiri i dahcuci, iscrpljena, izoblicena, rascesljana, iskidana, u
haljini zamazanoj krvlju i zemljom, baci se na tlo pred noge
Isusove vapijuci: »I sada mi mofos oprostiti, ako vidis moje
srce, jer vise nema nista od moje proslosti, vise nista do ...
Pobijedio si, Gospodine, protiv tvojih neprijatelja i mojeg
tijela ... Oprosti mi moj grijeh ... «
»Vee sam ti bio oprostio otkako sam ti dosao u susret.
17
Razgovor koji Isus, prema ovom Djelu, vodi s bludnicom,
dostojan je svakog promatranja pod pastoralnim vidom (vidi: prethodna bilj .
I 0) i poziva na duboko razmisljanje. Jednako tako i upozorenje da njezine 06
ne samo da su bile veoma lijepe nego da imaju "pogled (zapanjujuce)
nevinosti", jest veoma tocna. To su oci svih njih koje su od Boga primile
jednu nadprosjecnu snagu ljubavi. Vidi: JS 2; 6; Mt 21 ,28-32; Lk 7,36-50;
Heb 11,30-31; Jak 2,24-26
18
vidi: prethodne bilj. 10 i 17. Onaj "mozda" ocituje da Spisateljica
nije sigurna. Naime, dok grijese ne iz zloce nego iz neznanja ili slabosti, srce
ostaje dobro; te stoga i oko, koje je svjetlo srca (Mt 6,22-23; Lk 11,34-36)
Ustani i ne grijesi vise nikada.«

»Kazi mi sto trebam Ciniti, da to ostvarim.«
»Udalji se od mjesta tvojega grijeha, od onih koji znaju
tko si. Tvoja majka ... «
»Oh! moj Gospodine! Ona me nece vise prihvatiti. Mrzi
me radi mojeg oca koji je umro, zbog mene, proklinjuci me.«
»Ako te prihvaea Bog koji je Bog, i prihvaea te jer je
Otac, zar te mote ne prihvatiti majka koja te je rodila i koja je
tena kao ti? Idi ponizno k njoj. PlaCi pred njezinim nogama kao
sto places pred mojima. Ispovijedi se pred njom kao sto si to
ucinila preda Mnom. Ocituj joj svoju patnju. Zazovi njezino
smilovanje. Tvoja majka ocekuje ovaj eas vec godinama. Ceka
ga da moze u miru umrijeti . Podnesi njezine rijeci ljubeznog
ukora kao sto si podnijela moje. Ja sam za tebe bio stranac, pa
ipak si me slusala. Ona ti je majka. Imas stoga dvostruku
du:Znost daje slu8as s postovanjem.«
»Tisi Mesija. Vise si od moje majke.«
»Sada to kates. Ali kada si dosla da Me napastujes nisi
znala da sam Mesija, pa ipak si slusala moje rijeci.«
»Bio si tako drukciji od ljudi ... tako ... Svet si Ti, o Isuse
iz Nazareta! «
»Tvoja majka je sveta kao majka i kao stvorenje. Po
njezinim molitvama si nasla milosrde kod Boga. Uvijek je bila
majka! I Bog hoce dajoj se dade cast.«
»Ja sam je osramotila. Citavo mjesto to zna.«
»Razlog vise da ides k njoj i kazes joj: "Majko, oprosti" .
I da joj posvetis zivot da joj uzvratis za patnje koje je zbog tebe
pretrpjela.«
»Ucinit cu to ... Ali ... Gospodine, nemoj me slati natrag, u
Jeruzalem. Oni me eekaju ... i ja ne znam hoeu Ii znati oduprijeti
se prijetnjama... Ostavi me ovdje sve do jutra, i poslije .. .«
»Cekaj jedan cas.«
Isus ustaje, ide na vrata kuhinje, kuca, hoce da mu
otvore. Kafo : »Eliza, dodi vani .«

Eliza slusa. Isus je vodi prema foni koja vidjevsi da
dolazi jedna druga :Zena, i starija, osjeea stid i nastoji pokriti lice
i haljinu izazivacku s ostacima raskidanog plasta i vela.
»Cuj, Eliza. Ja odmah napustam ovu kucu. Ti ces reci
mojim apostolima dame dostignu u zoru na Herodovim vratima.
Svi, osim Jude iz Kerijota koji mora <loci sa Mnom. Odvest ces
ovu fonu da spava s tobom. Mofos uzeti moj krevet jer se Ja
necu vratiti u Nobe za mnogo vremena. Sutra, kada se Ivan
probudi, ti i on cete otpratiti ovu kamo ona kafo. Dat ces joj
jednu obicnu haljinu i jedan tvoj plast. I pomoci cete joj u
svemu.«
»Dobro, Gospodine. Bit ce ucinjeno sto hoces. Zao mi je
za Ivana ... «
»I meni . Htio sam ga uciniti zadovoljnim, ali mr:Znja
ljudi brani Sinu eovjecjemu da omoguCi jedan sat svetkovine
jednom pravedniku ... «
»A poslije, Gospodine?«
»Poslije? Mofos se vratiti u Betsur u iscekivanju .. .
Zbogom Eliza. Moj blagoslov i moj mir bili s tobom. Zbogom,
:Zeno. Povjeravam te jednoj majci i jednom pravedniku. Ipak,
ako smatras da se trebas vratiti i uzeti svoje blago ... «
»Ne. Ne folim imati vise nista od proslosti.«
»Ali, fono moja! Neces zacijelo moci sve napustiti! Zar
nemas slugu, ni rodaka?«, kafo Eliza.
»Imam samo jednu sluskinju ... i... «
»Morat ces je otpustiti, morat ces ... «
»Molim te da ti to ucinis, pri povratku. Pomozi mi da
posve ozdravim, o fono.« U glasu je prava tjeskoba.
»Da, kceri moja! Da. Ne budi tjeskobna. Sutra cemo na
sve misliti. Sada dodi gore, sa mnom«, i Eliza je uzme za ruku i
vodi je, gore po stepenicama, u jednu od svojih gomjih sobica.
Zatim brzo silazi: »Mislila sam da je dobro da te svi vide bez
nJe, Gospodine. Makar ne znali gdje je ona. Ovi dragulji ... «

Prigne se da pokupi prstenje i narukvice, kopce i ukosnice i
pojas i koliko zmja mote od razbijene ogrlice: »Sto cemo,
Gospodine, uCiniti od ovoga?«
»Dodi sa Mnom. !mas pravo. Dobro je da Me vide.«
Ulaze u kuhinju. Svi upitno gledaju lsusa. Ustao se je
takoder i starac, mozda razbuden jednom raspravom .
»Eliza, daj Tomi dragocjenosti. A ti, Toma, sutra ces ih
prodati onom zlataru. Sluzit ce za siromahe. Da. To su dragulji
zene, one fone. l ovo je odgovor onome tko misli da jedno tijelo
moze napastovati Sina eovjecjega i skrenuti ga s njegovog
poslanja. A takoder je i savjet onima koji me mrze da je
beskorisna svaka spletka da bi nasli materiju za optuzbu. lvane,
Eliza ce ti reCi sto trebas uciniti. Ja te blagoslivljam .. .«
»Ostavljas me, Gospodine?« StarCic je ofaloscen.
»Moram. Zbogom. Mir bio s tobom.« Okrece se
apostolima: »Idite na poCinak. Svi osim Jude iz Kerijota koji ide
sa Mnom.«
»A kamo? Noc je«, prigovara Juda.
»Moliti. Nece ti skoditi. Ili se bojis nocnog zraka, ako je
udisan sa Mnom?«
Juda pogne glavu uzimajuci preko volje svoj plast, dok
lsus uzima svoj.
»Sutra ujutro na Herodovim vratima. lei cemo u Hram
1. .. «
»Ne!« Ne je jednodufan. Onaj Judinje najjaci.
»lei cemo u Hram. Nisi Ii moZda rekao da si ih uvjerio da
me puste na miru?«
»ls tin a j e. «
»Pa cemo onda ici u Hram. Dodi«, i uputi se da izide.
»l tako je vec zavrsena svetkovina koju smo
pripremili ...«, uzdise Petar.
»Zavrsila je prije nego Ii je pocela, moras reci«,
229. Isus i grjefoica poslana da ga napastuje 335
odgovara mu Jakov Zebedejev.

Isus je vec na pragu otvorenih vrata. Okrece se i
blagoslivlje. Zatim nestaje u noCi.
U kuhinji su svi bez rijeCi. Na kraju Matej pita Elizu:
»Ali sto se dogodilo, konacno?«
»Ne znam. Bila je jedna Zena koja je plakala. I On je
rekao ono sto je rekao i vama. Tko je ona, odakle i zasto je
dosla, ne znam ... «
»Dobro. idimo ... « I osim Mateja i Bartolomeja, koji
spavaju u kuCi, svi odlaze.
336
230. ISUS I JUDA IZ KERIJOT A PREMA JERUZALEMU
Isus i Juda iz Kerijota idu u Jeruzalem.
Zora bistri horizont. Suma maslina koja pokriva brdo

rasvjetljuje se malo pomalo izlazeCi iz sjene, i debla, jos u sjeni,
izgledaju otsutna dok su srebrene krosnje vec vidljive. Cini se
kao da se magla rasprostrla brdom, ali nije nego sivilo grana u
nesigumom jutamj em svjetlu.
Isus je sam ispod maslina. Ali nije u Getsemaniju. Jer
Getsemani je paralelan, rekla bih, Moriji, dok Morija ostaje
sprijeda. Stoga smo na sjeveru Jeruzalema, preko grobnica
kraljeva. Isus moli jos i ne prestaje ni onda kada mu prvi cvrkut
ptica ka:le da je nastupio dan. Jedino kada prva zraka sunca, vec
uzdiglog, zapali jednu zlatnu tocku u zlatu do tada spokojnom
kupole Hrama, di:le se na noge, ustaje i trese plast koji ima
tragove zemlje i koji suhi listic priljubljen uz tesko platno,
pogladi rukom bradu i kosu, zatim namjesti haljinu i pojas,
pogleda remene na sandalama, ponovno na sebe stavi plast i
uputi se dolje s brda po maloj stazi tek oznacenoj medu deblima.
Mozda ide k onoj kucici na pola obronka iz Cijeg krova se di:le
malo dima. Ali ne. Skrece prema jednoj siroj ulicici koja silazi
prema glavnoj ulici koja vodi u grad.
Iza Njega rusi se s brda ISkarijot. Ka:lem: rusi se, jer trci
kao ludak da dostigne Ucitelja. I dosavsi na dohvat glasa, zove
ga. Isus se zaustavlja. Juda ga dosti:le zadihan: »UCitelju .. . dobro
je za mene da sam pomislio date dodem potraziti! Zar bi oti8ao
tako, bez mene? Sinoc 1 si mi rekao date cekam u kuCi, daces
sigumo doCi. Medutim .. .«
»Nisam li rekao svima da vas cekam na Herodovim
230. Napisano 25 . studenog 1946. A, 9604-9608

1
Zifora u A. U D2 je napisano "Jucer navecer"
230. /sus i Juda iz Kerijota prema Jeruzalemu 337
vratima u zoru? Zoraje. I idem na Herodova vrata.«

»Da ali ... to je bilo za druge. Nas dvojica smo bili
zajedno.«
»Zajedno?« Isus je veoma ozbiljan.
»Ali da, Ucitelju. Otisli smo zajedno. Ti si. to htio. Zatim
si radije otisao sam moliti. Ali ja sam bio raspolozen doCi s
Tobom.«
»U Nobi si jasno pokazao da ti nije bilo drago provesti
noc u molitvi s tvojim UCiteljem. I Ja sam te postedio da cinis
prisilni cin kreposti. Ne bi koristilo nicemu. Dobro treba znati
ciniti spontano da bi imalo miomiris i bilo plodno. u suprotnom
slueaju nije do jedna .. . gluma, a katkadaje i gore od glume.«
»Ali ja... Zasto si vec neko vrijeme tako strog sa mnom?
Zar me vise ne ljubis?«
»S vise razloga mogao bih Ja tebe pitati: zar me vise ne
ljubis? Ali te ne pitam. Jer bi i ovo pitanje bila beskorisna stvar
a Ja nikada ne cinim beskorisne stvari.«
»Eh! da! Jer Ti dobro znas da Te ljubim!«
»Zelio bih to znati, Judo iz Kerijota. I folio bih da ti
mogu reCi: znam da me ljubis. Ali buduci da nikada ne cinim
nepotrebne stvari ne govorim nikada neistinite rijeCi. Stoga ti ne
ka:lem da znam dame ljubis.«
»Ali kako, UCitelju! Da Te ja ne ljubim? Dane radim za
Tebe? Mozes Ii u to sumnjati? To me falosti. Ja, koji netom
shvatim da Te nesto falosti toga vise ne Cinim i bdijem da se to
ne ucini! Gledaj: shvatio sam da Ti se ne svida da ja... izlazim
nocu. Nisam vise izlazio. Shvatio sam da Te odvise zamaraju
rasprave tvojih protivnika. !Sao sam - i nisu mi bile uskracene
uvrede - reci njima da prestanu, i Ti vidis da Te vise nisu
smetali. I nadam se da neces biti smetan niti u Hramu. Nisi
pravedan, Ucitelju, premajadnom Judi!«
»Prvi si medu onima, koji me slijede, da me koris zbog
nepravednosti ... «
»Oh! oprosti! Ali tvoje rijeCi, tvoja strogost, toliko me

faloste da vise ne znam razmisljati. Postajem bezuman, vjeruj
mi. Daj, moj miru, izmirimo se medusobno. Zelim biti s Tobom
kao da sam jedno s Tobom. Uvijek zajedno ... «
»Jedno vrijeme smo bili. Ali sada, reci mi, Judo: kada
smo to ikada?«
»Jos zbog one noci? Ili jos zasto nisam dosao s Tobom u
Betabaru? Ali Ti znas zasto nisam dofao. Zbog tvojeg dobra ... I
one noci ... Mlad sam eovjek, Gospodine! Ali izuzevsi te easove
u kojima sam, ispovijedam, mogao pogrijesiti, dapace sigumo
sam pogrijesio, uvijek sam blizu Tebe.«
»Ne govorim o tjelesnoj blizini. Nego o duhovnoj, o
blizini misli i srca. Ti si daleko, Judo, od tvoga Spasitelja i
uvijek se sve vise udaljujes.«
»Evo! Meni svi prigovori! Pa ipak vidis s kakvom
poniznoseu ih primam. Rekao sam ti: "Otjeraj me". Zadrfao si
me ... i onda sto hoces od mene? «
»Sto hocu! ! Zelio bih da nisam uzalud uzeo Tijelo za
tebe. To bih htio! Ali ti si vec od jednog drugog oca2, od jedne
druge zemlje, govoris drugim jezikom ... Oh! Ali sto uciniti, Oce
moj, da ocistim oskvmjeni hram ovog tvog sina i mojega
brata?« Isus place, veomaje blijed, govoreci svome Ocu.
Juda takoder postaje zemljane boje i nesto se udalji
suteCi. Isus ga prelazi za koji korak silazeCi spustenom glavom,
zatvoren u svoju bol. I tada Juda Cini jedan gest ruganja,
prijetnje, rekla bih okrutne zakletve iza leda Nevinoga. Njegovo
lice, do tada maskirano licemjemim izgledom blagosti i
poniznosti, postaje kruto, tvrdo, grubo, okrutno. Zaista
davolsko 3 . Sva mrfoja, ali ne ljudska mrfoja, nalazi se u vatri
2
to jest: od davla. Vidi: 3 Kr 21, 13 (Vulgata), Iv 8,44; Dj 13, 10; 1 Iv
3,8-12
3
vidi: sv. II, dio 1, pogl. 192, bilj. 6.
230. Jsus i Juda iz Kerijota prema Jeruzalemu 339
cmih zjenica, i ta vatra mrfoje se usredotoeuje na visoku

Isusovu osobu. Zatim, potresavsi ramena i udarivsi ljutito
nogom, Juda stavlja tocku na svoje nutamje razmisljanje. I krene
dalje, razabran, kao netko tko se konacno neopozivo odluCio.
Grad je bliz sa svojim zidinama. Narod koji se gomila na
vratima. Stranci, vrtlari, stanovnici susjednih mjesta. Medu
ovima koji su blizu zidina nalazi se jedanaestero apostola koji
vidjevsi Ucitelja idu mu ususret.
»Ucitelju, dok smo ovdje cekali dosao je jedan eovjek
traziti Te. Rekao je da Te Valerija moli da ides kod sinagoge
rimskih slobodnjaka4 • Ali da zaista odes. Dace ona biti tamo.«
»Dobro. lei cemo. Najprije idimo k Josipu iz Seforija jer
moja haljina nije Cista.«
»Gdje si spavao, Gospodine?« pita Petar.
»Nigdje, Simune. Molio sam na brdu. I zemlja je bila
vlaZna i blatna takoder. Ti vidis.«
»Zasto moliti tako na otvorenom, Gospodine? Moglo bi
ti naskoditi ... «
»Elementi ne skode Sinu eovjecjemu 5 . Stvari Bozje SU
6
dobre ... Ljudi su koji mrze Covjeka.«
Petar uzdise ... Udaljuju se prema kuCi Galilejca, drugi ih
slijede ...
4
vidi: Dj 6,9; 1 Kor 7, 17-24, pazeci posebno na redak 22
5
vidi: SV . V: pogl. 5, bilj. 6.
6
vidi: Post 1, 1-25; Izr 8,22-31
340
231. ISUS U SINAGOGI RIMSKIH SLOBODNJAKA
Isus u sinagogi rimskih slobodnjaka.
Sinagoga Rimljana 1 je upravo suprotno od Hrama, kod

konjskog trkalista. Narod je u iscekivanju Isusa. I kada je uoeen
na pocetku puta, fone mu prve do laze ususret. Isus je s Petrom i
Tadejem.
»Zdravo, Ucitelju. Zahvalna sam Ti da si me uslisio.
Ulazis li sada u grad?«
»Ne. Vee sam od prve ure 2 . Bio sam u Hramu.«
»U Hramu? Nisu te vrijedali?«
»Ne. Bio je jutamji sat i nisu znali za moj dolazak.«
»Dozvala sam te radi ovoga ... i jer ovdje ima pogana koji
bi Te htjeli cuti govoriti. Vee danima idu u Hram cekajuei Tebe.
Ali su im se rugali, cak su im i prijetili. Jucer sam bila i ja i
shvatila sam da Te cekaju da bi Te izrugali. Poslala sam ljude na
sva vrata. Sa zlatom se sve postigne .. .«
»Ja sam Ti zahvalan. Ali ne mogu ne uziei u Hram, Ja,
Rabbi Izraela. Koje su ove fone?«
»Moja oslobodenica Tusnilde. Dva puta barbarkinja,
Gospodine. Iz Teutoburskih suma. Plijen onih nerazboritih
napadaja koji su stajali toliko krvi. Moj otac ju je darovao mojoj
majci, a ona meni, za moju svadbu. Od njezinih bogova preslaje
k nasima. Od nasih k Tebi, jer ona cini ono sto ja Cinim. Toliko
je dobra. Druge fone su supruge pogana koji Te cekaju. Iz svih
krajeva. VeCinom patnickih. Dosle s brodovima muzeva. «
»Udimo u sinagogu ... «
Predstojnik sinagoge, uspravan na pragu, nakloni se
predstavi: »Matatija Sicilijanac, UCitelju. Tebi hvala

1
2
vidi: pogl. 201, bilj: 4.
2 31 . ls us u sinagogi rimskih slobodnjaka 341
blagoslov.«
»Mir s tobom.«
»Udi. Zatvorit cu vrata da ostanemo mimi. Ima toliko
mrfoje da su opeke oCi a kamenje usi da Te promatraju i prijave,
UCitelju. Mozda su bolji oni koji nas, dok se ne <lira u njihove
interese, pustaju da radimo«, kafo stari predstojnik sinagoge
hodajuCi uz bok Isusu da ga dovede preko malog dvorista u
siroku sobu kojaje sinagoga.
»lzlijecimo najprije bolesne, Matatijo. Njihova vjera
zaslufoje nagradu«, kafo Isus. I ide od fone do fone stavljajuci
na nj ih ruke 3 .
Neke su zdrave, ali trpi djecacic koji je na rukama, i Isus
ozdravlja sincica. Jedna je posve uzeta djevojCica koja,
ozdravljena, vice: »Sitare ti ljubi ruke, Gospodine!«
lsus, koji je vec prosao naprijed, okrece se smijeseCi se i
pita: »Jesi Ii Sirkinja?«
Majka tumaci: »Fenicanka, Gospodine. Preko Sidona.
Nalazimo se na obalama Tamirija. I imam ostalih deset sinova i
jos dvije kcerke, jedna imenom Sira a druga Tamira. Sira je
udovica, makar je nesto vise od djevojcice. Toliko da, slobodna
po sebi, nastanila se kod brata, ovdje u gradu, i slijedi Tebe. Ona
nam je rekla da Ti mozes sve.«
»Zar nije s tobom?«
»Jest, Gospodine. Tu je. Iza onih Zena.«
»Dodi naprijed«, zapovijedi Isus.
Zena dolazi plasljivo.
3
Isus, a zatim apostoli, polaganjem ruku (gesta namijenjena takoder
za ulijevanje Duha Svetoga i za izgonjenje davla), obicavali su blagoslivljati i
ozdravljati bolesnike. Vidi: Mk 6,1-6; 7,3 1-37; 8,22-26; 16,14-20; Lk 4,40-
41 ; 13 ,10-17; Dj 28,1-10. Ovaj gest polaganja ruku potjece od Starog zavjeta
(vidi, na primjer, Post 48) i ponovno se susrece u Novom takoder s
osnazenjem i djelotvomoseu da se podijeli jedna milost i neko poslanje, kako
ce se na svom mjestu nazna ~ iti .
»Ne trebas se bojati Mene, ako Me ljubis«, hrabri je Isus.

»Ljubim Te. Zbog toga sam napustila grad
Aleksandrosene. Jer sam mislila da cu Te jos cuti i.. . da eu
nauCiti prihvatiti svoju bol...« Place.
»Kada si ostala udovica?«
»Na kraju vaseg Adara ... Da si Ti bio, Zenon ne bi bio
umro. On je to govorio .. . jer Te je bio cuo i vjerovao je u Tebe.«
»l onda nije umro, o fono. Jer tko vjeruje u Mene, taj
zivi. Nije ovaj dan u kojem zivi tijelo - pravi zivot. Pravi zivot
je onaj koji se zadobiva vjerujuci i slijedeCi Put, Istinu, Zivot, i
djelujuci po njegovoj rijeci. Makar bi netko vjerovao i
nasljedovao kroz kratko vrijeme, i djelovao kroz kratko vrijeme,
brzo prekinut tjelesnom smreu, makar to bilo i za jedan jedini
dan, jedan jedini sat, Ja ti kafom uistinu da to stvorenje nece
vise poznavati smrti. Jer Otac moj i svih ljudi nece racunati
vrijeme provedeno u mojem Zakonu i Vjeri, nego volju covjeeju
da i ivi sve do smrti u tom Zakonu i Vjeri. Ja obecavam Zivot
vjecni onome koji u Mene vjeruje i djeluje prema onom sto
govorim, ljubeci Spasitelja, sireci ovu ljubav, vrseci u vremenu
koje mu je dano moje pouke. Radnici mojega vinograda4 su svi
oni koji dolaze i kafo: "Gospodine, primi me medu svoje
radnike", i u toj volji ostaju dok Otac moj ne prosudi da je
zavrsen njihov dan. Uistinu, uistinu kafom vam da ce biti
radnika koji su radili samo jedan sat, njihov zadnji sat, i koji ce
prije primiti nagradu od onih koji su radili od prvog sata, ali
uvijek mlako, potaknuti na rad jedino mislju da ne zaslufo
pakao, ili iz straha pred kaznom . Nije ovaj nacin rada koji moj
Otac nagraduje s neposrednom nagradom. Dapace ovim
sebienim racundzijama koji nastoje raditi dobro i samo toliko
dobra koliko je potrebno da ne upadnu u vjecnu kaznu, vjecni
4
Usporedi ovu prispodobu s: Mt 20, 1-16
231. Jsus u sinagogi rimskih slobodnjaka 343
Sudac ce dati dugo ispastanje5 . Morat ce nauCiti na svoj racun,
dugim ispastanjem, da postignu radosni duh u ljubavi, i to u
istinskoj ljubavi, koja je sva okrenuta prema slavi Bozjoj. I jos
cu vam reCi da ce ubuduce mnogi biti, posebno medu poganima,
koji ce biti radnici od jednoga sata i jos manje od sata, koji ce
postati slavni u mojem Kraljevstvu jer u onom jednom satu
odgovaranja na Milost Onoga koji ih je pozvao da udu u Bozji
vinograd, postici ce herojsko savrsenstvo Ljubavi. Budi dakle
smirena, fono . Tvoj muz nije umro, nego zivi. Nije izgubljen za
tebe, nego jedino odijeljen od tebe za neko vrijeme. Sada ti, kao
zena koja jos nisi usla u kucu zarucnika6 , trebas se pripremiti za
pravu besmrtnu svadbu s onim kojega oplakujes. Oh! sretna
svadba dvoje duhova koji su se posvetili i koji se ponovno
sjedinjuju uvijeke tamo gdje vise nema dijeljenja, niti straha od
neljubavi, niti patnje, tamo gdje ce se duhovi radovati u Bozjoj i
medusobnoj ljubavi! Smrt je za pravednike pravi i ivot, }er vi§e
nista ne moi e ugroziti i ivotnost duha, to jest njegovo prebivanje
u Pravednosti. Ne placi i ne oplakuj ono sto je propadljivo, o
Sira. Podigni svoj duh i gledaj , u pravednosti i istini. Bog te je
ljubio spasivsi tvojeg mufa od pogibli da djela svijeta uniste
njegovu vjeru u Mene.«
»Ti si me utjesio, Gospodine. Zivjet cu kako Ti kafos.
Bio blagoslovljen Ti i s Taborn tvoj Otac, uvijeke.«
Nadstojnik sinagoge, dok Isus ide naprijed, kafo: »Mogu
Ii ti postaviti jedan prigovor a da tone izgleda uvredom?«
»Govori. Ovdje sam: Ucitelj , da dadem mudrost onome
koji me pita.«
»Rekao si da 6e neki postati odmah slavni u Nebu. Nije Ii
Nebo zatvoreno? Ne stoje Ii pravednici u Limbu u iscekivanju
da tamo udu?«
5
Aluzija na Cistiliste; vidi: sv. III, pogl. 85, bilj . 3.
6
vidi: sv. I, pogl. 22, bilj . 3.
»Tako je. Nebo je zatvoreno. I bit ee otvoreno tek po

Otkupitelju. Ali njegov eas je dofao 7 • Uistinu ti kafom da dan
Otkupljenja vec svice na istoku, i brzo ce biti pun. Uistinu ti
kaiem nece doci drugi blagdan poslije ovoga, prije tog dana.
Uistinu ti kazem da vec Ja guram vrata, nalazeci se vec na vrhu
brda moje zrtve .. . Moja zrtva vec pritisce na vrata Neba jer je
vec na djelu. Kada se dovrsi, zapamti to, fovjeee, otvorit ce se
svete zavjese i nebeska vrata8 . Jer Jahve 9 nece biti prisutan
svojoj slavom 10 u debiru 11 , i beskorisno ce biti staviti zastor 12
izmedu Nespoznatljivoga 13 i smrtnika, i Covjeeanstvo koje nam
je prethodilo i koje je pravedno vratit ce se tamo kamo je
odredeno, s Prvorodencem 14 na celu, vec potpunim u tijelu i
duhu, a njegova braea u haljini svjetla koju ce imati dok njihova
tjelesa ne budu pozvana na slavlje.«
Isus uzima pjevajuci ton kao kada predstojnik sinagoge
ili rabbi opetuje rijeci Biblije ili psalma, i kaze: »I On mi rece:
"Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, cujte rijec
Gospodnju ... Evo, duh cu svoj udahnuti u vas, i ozivjet cete!
7
8
vidi: sv. VII, dio 1, pogl. 181. bilj, 12; sv. VII, dio 2, pogl. 204,
bilj. 1.
9
vidi: sv. II, pogl. 22, bilj . 8; sv. VII, dio 2, pogl. 212, bilj. 2.
10
11
to jest u "Svetinji nad svetinjama", koja je bila najsvetiji dio
Hrama; vidi: pogl. 204, bilj . 1.
12
13
Bog k;oji dolazi kao "Nespoznatljiv" ne u smislu da ga mi nikako
ne mozemo spoznati, nego u smislu da ne moze biti tako spoznat koliko je
spoznatljiv sam u Sebi. Stoga Sveto pismo tvrdi da jedino Sin poznaje Oca.
Vidi, na primjer: Izl 33,18-23; Iv 1,18; 6,45-46; 7,28-29; Kol 1,15 ; 1 Iv 4,12,
Vidi takoder: Sv. TOMA, Somma teologica, dio I, pitanje 12, i susljedna bilj.
21 .
14
to jest Isusom, Prvorodencem od Oca i Prvorodencem medu nama
svojom braeom, prema ljudskoj naravi. Vidi: Mt 1,25; Lk 2,7; Rim 8,29; Kol
1, 15-20; Heb 1,6; Otk 1,5; vidi nadalje: sv. I, p. 3, bilj . 6.
231 . Jsus u sinagogi rimskih slobodnjaka 345
Zilama cu vas ispreplesti, mesom obloziti, kofom vas obaviti i

duh svoj udahnuti u vas, i ozivjet cete - i znat cete da sam ja
Gospodin ... Evo, otvorit cu vase grobove ... izvesti vas iz vasih
grobova .. . Kad u vas udahnem svoj duh ozivjet cete i dovest cu
vas u vasu zemlju"' 15 .«
Nastavlja sa svojim obienim nacinom govora i spusti
ruke koje je ispruzio sprijeda i ka:le: »Dva su uskrsnuca onoga
sto je suho, mrtvo za zivot. Dva, spomenuta u rijeCima proroka.
Prvo je uskrsnuce na Zivot i u Zivotu, to jest na Milost koja je
Zivot onih koji primaju Rijec Gospodnju, duh roden od Oca,
koji je Bog kao i Otac Ciji je Sin, i koji se zove Rijec, Rijec koja
je Zivot i daje Zivot. Onaj Zivot kojega svi trebaju i kojega
nema Izrael kao ni pogani. Jer ako je do sada za Izraela bilo
dovoljno da bi imao Zivot vjecni, nadati se i iscekivati Zivot
koji dolazi s Neba, od sada unaprijed za imati zivot Izrael ce
morati prihvatiti Zivot. Uistinu vam ka:lem da oni iz mojeg
naroda koji ne prihvaeaju Mene-Zivot, nece imati Zivota, i moj
dolazak bit ce za njih uzrok smrti jer su odbacili Zivot koji je
do8ao njima da im se saopci. Dosao je eas u kojemu ce Izrael
biti podijeljen na zive i na mrtve. cas je biranja i eas zivota iii
smrti. Rijec je govorila, pokazala je svoj Izvor i Snagu,
ozdravljala je, poueavala je, uskrisivala, i brzo ce zavrsiti svoje
po1'lanje. Nema vise opravdanja za one koji ne dolaze k Zivotu.
Gospodin prolazi. Kada prode, ne vraea se. Nije se vratio u
Egipat da povrati zivot prvorodencima onih koji su mu se rugali
i tlacili ga u njegovim sinovima. Nece se vratiti ni ovoga puta
posto Zrtvovanje Jaganjca odluci sudbine. Oni koji me ne
prihvate prije prolaska 16 i koji me mrze i koji ce me mrziti, nece
imati moju Krv na posvecenje svojega duha, i nece zivjeti, i
nece imati svoga Boga sa sobom, na preostalom putovanju na
15
A <dodaje> (Ezekiel 37); D2, Ez 37,1-14
16
vidi : sv. III, pogl. 32, bilj. 7.
17
Zemlji. Bez bofanske Mane , bez zastitnog i sjajnog oblaka 18 ,
bez Vode koja dolazi s Neba, lisen1 Boga, ici ce lutajuci
prostranom pustinjom koja je Zemlja, citava Zemlja, sve jedna
pustinja ako onaj koji njom ide nema povezanosti s Nebom,
blizine Oca i Prijatelja: Boga. Postoji i drugo uskrsnuce: ono
opcenito, u kojoj ce se ovapnjenjene kosti i razbacane kroz
vijekove povratiti svjeze i pokrivene zivcima, mesom i kofom. I
bit ce Sud. I tijelo i krv pravednika ce se radovati s duhom u
vjecnom Kraljevstvu, i tijelo i krv osudenika trpjet ce s duhom u
vjeenoj kazni. Ja te ljubim, o Izraele; Ja te ljubim, o Poganstvo;
Ja te ljubim, o Covjecanstvo! I zbog ove ljubavi vas pozivam na
blaZeni Zivot i Uskrsnuce.«
Sabrani u prostranoj dvorani su kao zaneseni. Nema
razlike izmedu cudenja Zidova i ostalih iz drugih mjesta i
religija. Dapace bih rekla da su s vecim postovanjem zacudeni
stranci.
Jedan, jedan ugledni starac, mrmlja medu zubima.
»Sto si rekao, eovjece?«, pita Isus okre6u6i se.
»Rekao sam da ... Ponavljao sam rijeci koje sam cuo u
mladosti od mojeg pedagoga: "Dano je eovjeku s kreposcu
uspeti se do bofanskog savrsenstva. U stvorenju je sjaj
Stvoritelja koji se tim vise razotkriva koliko vise eovjek
oplemenjuje sam sebe po kreposti, gotovo unistavajuci materiju
u vatri kreposti. I dano je eovjeku upoznati Bice koje se, harem
jedanput u zivotu eovjeka, sa strogim iii oCinskim osje6ajima,
pokaZe stvorenju da ono mofo reci: 'Moram biti <lobar. Jao meni
ako takav ne budem! Jer jedna Neizmjema moc je zasjala preda
mnom da shvatim da je krepost dufoost i znak plemenite naravi
eovjeka'. Ovaj sjaj Bofanstva katkada cete naci u ljepoti prirode,
katkada u rijeci umirucega, iii takoder u pogledu nesretnika koji
17
vidi: sv. III, p. 69, bilj . 12.
18
kao u prethodnoj bi!j . 8.
231 . Jsus u sinagogi rimskih slobodnjaka 347
vas gleda i sudi, iii u sutnji ljubljene osobe koja suteci kudi
jedan vas neeasni cin, naci cete ga u prestrasenosti djeteta pred
vasim nasiljem, ili u sutnji noci dok ste sami sa sobom, i u sobi
najzatvorenijoj i najosamljenijoj, zapazit cete drugi Ja, mnogo
mocniji od vasega koji govori zvukom bez zvuka. I to ce biti
Bog, ovaj Bog koji mora biti, ovaj Bog kojemu se Stvorenje
klanja pa makar i ne znalo da to cini, ovaj Bog koji, Jedini,
istinski zadovoljava osjeeaje kreposnih ljudi, koji se ne osjeeaju
zasiceni i utjeseni po nasim ceremonijama i naukama, ni pred
praznim oltarima, bas praznima, makar neki kip stoji natl
njima". Znam dobro ove rijeci jer ih kroz vise petoljeea
opetujem kao svoj kodeks i svoju nadu. Zivio sam, radio sam,
takoder trpio i plakao. Ali sve sam podnosio, i nadam se
kreposno, nadajuCi se da cu susresti prije smrti ovoga Boga za
kojega mi je Hermogen 19 obeeao da 6u ga upoznati 20 . Sada sam
govorio da sam ga doista vidio. I ne kao bljesak, ne kao zvuk
bez zvuka euo sam rijec. Nego u vedrom i prelijepom liku
eovjeka mi se pokazalo Bofanstvo, i ja sam ga cuo i pun sam
svetog cudenja. Du8a, ova stvar koju pravi ljudi prihvaeaju, du8a
moja te prihvaea. 0 Savrsenosti, i ka2e ti: "Nauci me tvoj Put i
tvoj Zivot i tvoju Istinu da se jednog dana ja, samotni eovjek,
sjedinim s Tobom, Vrhovna Ljepoto".«
»Sjedinit cemo se. I jos ti ka2em, kasnije ces biti
sjedinjen is Hermogenom.«
»Alije umro a da Te nije poznavao!«
»Nije materijalno poznavanje jedino potrebno za moje
posjedovanje. Za eovjeka koji po svojoj kreposti dode da osjeti
nepoznatog Boga i da zivi kreposno u east tom Bogu, mofo se s
pravom reci da je upoznao Boga jer mu se je Bog objavio za
19
a) Retor i sofista, roden u Tarsu oko 161. poslije Krista ; b)
Arhitekt, roden mozda u Prieni, zivio izmedu III. i II. stoljeca prije Krista.
20
vidi: prethodna bilj . 13 .
nagradu za njegovo kreposno zivljenje. Jao ako bi bilo potrebno

osobno me poznavati ! Brzo ne bi nitko imao nacina da se sjedini
sa Mnom. Jer, Ja vam kafom, brzo ce Zivi napustiti kraljevstvo
smrti da se vrati u Kraljevstvo Zivota, i ljudi nece imati drugi
nacin da Me upoznaju osim po vjeri i duhu. Ali, umjesto da se
zaustavi, poznavanje Mene ce se siriti, i bit ce savrseno, jer ce
biti liseno svega sto je tezina sjetila. Bog ce govoriti, Bog ce
djelovati, Bog ce zivjeti, Bog ce se ocitovati dusama svojih
vjernika svojom nespoznatljivorn i savrsenom Naravi 21 • I ljudi
ce ljubiti Boga-Covjeka. I Bog-Covjek ce ljubiti ljude novim
sredstvima, neizrecivim sredstvima koje ce njegova neizmjerna
ljubav ostaviti na Zemlji prije nego se vrati Ocu iza kako sve
• v·22
1zvrs1 .«
»Oh! Gospodine! Gospodine! Kazi nam kako cemo moci
na6i tebe i spoznati da si ti koji nam govoris i gdje si, posto
otides!«, uskliknu razliCiti. I neki nastavljaju: »Mi smo pogani i
ne znamo tvoj Zakon. Vremena nemamo da ostanemo ovdje i
slijedimo Te. Sto cemo uciniti da bismo imali onu krepost koja
Cini zaslufoima da upoznamo Boga?«
Isus se smijesi, sjajno lijep u sreci ovih svojih osvajanja
kod pogana i blago tumaci: »Ne budite zabrinuti da znate rnnoge
zakone. Do6i ce oni (i stavi ruke na ramena Petra i Tadeja) i
donijeti moj Zakon svijetu. Ali dok ne dodu, imajte kao nonnu
zakona slijedecih nekoliko fraza u kojima je sav zbijen moj
Zakon spasenja.
Ljubite Boga svim svojim srcem. Ljubite autoritet,
rodbinu, prijatelje, sluge, narod, i neprijatelje, kako ljubite sami
sebe. I da biste bili sigurni da ne grijesite, prije nego poduzmete
neki cin, bilo da vam je zapovijeden iii da je spontan, pitajte se:
21
vidi: Izl 33,7-23; Br 12,4-8; Pnz 34,10-12; Iv 15,12-17; I Kor
13,12; 1Iv3,1-2
22
Aluzija na Euharistijsku :lrtvu i na sakramente Novog zakona
231. !sus u sinagogi rimskih s/obodnjaka 349
"Da Ii bih folio da ovo sto namjeravam uciniti drugome, meni

bude ucinjeno?" I ako biste osjetili da to ne biste foljeli, nemojte
to ciniti 23 .
Ovim jednostavnim crtama mofote u sebi zacrtati put po
kojem ce Bog doCi k vama i vi cete iCi k Bogu. Jer nitko ne bi
ljubio da mu sin bude nezahvalan, da ga netko ubije, da ga netko
drugi okrade iii da mu uzme fonu ili obescasti sestru iii kcerku
ili mu otme kucu, polja iii vjerne sluge. S ovim pravilom bit cete
dobri sinovi i dobri roditelji, dobri mufovi, braea, trgovci,
prijatelji. Zato cete biti kreposni i Bog ce <loci k vama.
Ja imam oko sebe ne samo Zidove i prozelite u kojima
nema zlobe, zelim reCi koji su dosli k Meni ne da Me uhvate u
prekrsaju kako cine oni koji su vas izbacili iz Hrama da ne biste
dosli k Zivotu, nego i pogane sa svih strana svijeta. Vidim
kreeane i fenicane pomijesane sa stanovnicima Ponta i Frigije, a
tu je jedan s obala gdje se otvara nepoznato more, put u
nepoznate zemlje gdje cu takoder biti ljubljen. I vidim Grke sa
Sicilijancima i Cirence s azijatima24 . Dobro, Ja vam kafom:
idite! Kazite u svojim zemljama da je Svjetlo na svijetu i neka
dodu k Svjetlu. Recite da je Mudrost napustila Nebo 25 da bi
postala kruhom ljudi, vodom oslabljenim ljudima. Recite da je
Zivot dosao ozdraviti i uskrisiti ono sto je bolesno ili mrtvo . I
recite ... recite da vrijeme brzo trci kao ljetni bljesak. Tko ima
folju za Bogom, neka dode. Njegov duh ce upoznati Boga. Tko
ima folju za ozdravljenjem, neka <lode. Moja ruka, dok bude
slobodna, davat ce ozdravljenje onima koji je zazovu s vjerom.
Recite.. . Da! Idite, i idite hitro, i recite da Spasitelj
ocekuje one koji cekaju i :Zele pomoc odozgo, na Pashu, u
23
vidi: pogl. 211, bilj . 3; i "Zlatno pravilo" izra:leno u: Mt 7,12; Lk
6,31
24
Opis podsjeca na : Dj 2,5-11
25
vidi, sv. II: pogl. 90, bilj. 5; sv. V: pogl. 30, bilj. 9; pogl. 34, bilj.
8; sv. YI : pogl. 94 , bilj . 6.
Svetom Gradu. Recite onima koji imaju potrebu a i onima koji

su jednostavno znatifoljni. Iz neCistog poticaja znatifolje za njih
mofo nastati iskra vjere u Mene, Vjere koja spasava. Idite! Isus
iz Nazareta, Kralj Izraela, Kralj svijeta, poziva na skup
predstavnike svijeta da im dade blaga svoje milosti i da budu
svjedoci njegovog uznesenja 26 , koje ce ga posvetiti u slavi, za
vijeke vjekova, Kralja nad kraljevima i Gospodara nad
gospodarima27 • Idi te ! Idi te !
U zoru mojeg zemaljskog zivota dosli su, iz razliCitih
dijelova, predstavnici mojega28 Naroda da se poklone Malisanu
u kojemu se krio Neizmjerni. Voljajednog eovjeka koji se drfao
mocnim i bio je sluga volje Bozje, naredila je popis u Carstvu29 .
Pokoravajuci se nepoznatoj i neuklonjivoj naredbi Svevisnjega,
taj eovjek poganin morao je postati glasnikom Boga koji je htio
da se svi Izraelci, rasprseni po svim dijelovima Zemlje, dive u
Zemlji ovog naroda, blizu Betlehema Efrate, znakovima doslim
s Neba na prvi plac jednog Rodenog. I to nije bilo dosta, i drugi
znakovi su govorili poganima i njihovo predstavnistvo je doslo
pokloniti se Kralju kraljeva malenom, siromasnom, daleko od
njegovog zemaljskog krunjenja, ali vec, oh! ali vec Kralja pred
licem andela30 .
Dofao je eas kada cu biti Kralj pred narodima. Kralj,
26
Kako se vidi iz odlomaka koji slijede ovdje se pod "uznesenjem"
podrazumijeva zemaljsko "uzdignuce" Isusa na Kriiu (" ... Kralj prije nego se
vratim odakle dolazim. Na zapadu moga zernaljskog dana, u ve~er moga
fovjestva ... "). Vidi: Iv 3,14-15; 8,28-29; 12,31-33; Fil 2,6-11. Ipak, u nekim
od ovih biblijskih tekstova pod "uzdignucem" Isusovim se podrazumijeva,
takoder iii samo, uzdignuce snagom njegova slavnog Uskrsnuca i divnog
Uzasasea
27
vidi: Pnz 10,17; 2 Mak 13,4; 1 Tim 6, 13-16; Otk 17, 14; 19,16
28
Aluzija na poklon pastira i drugih Zidova sabranih u Jeruzalemu
radi Popisa
29
To jest volja cesara Augusta, imperatora. Vidi: Lk 2, 1-20
30
Aluzija na Zvijezdu i dolazak Mudraca. Vidi: Mt 2
231. Isus u sinagogi rimskih slobodnjaka 351
prije nego se vratim onarno odakle dolazim.

Pri zalazu mog zemaljskog dana, u moju vecer eovjeka,
pravo je da ovdje budu ljudi iz svakog naroda da vide Onoga
kome se treba klanjati i u kojemu se krije sve Milosrde. I da se
raduju dobri, prvine ove nove :Zetve, ovog Milosrda koje ce se
otvoriti kao oblak Nisama da napuni rijeke spasonosnim
vodama, sposobnima da ucine plodonosnima stabla zasadenima
na obalama, kako citamo kod Ezekiela31.«
I Isus nastavlja ozdravljati bolesnike i bolesnice, i sabire
imena, jer sada svi hoce reci svoje: »Ja Zilla .. . Ja Zabdi ... Ja
Gail... Ja Andrija... Ja Teofan ... Ja Selima ... Ja Olinto ... Ja
Filip... Ja Eliza... Ja Berenika... Moja kcerka Gaia... Ja
Argenid ... Ja ... Ja .. . Ja ... «
Svrsio je. Htio bi otiCi. Ali koliko ga mole da ostane, da
jos govori!
I jedan, mozda skiljav jer ima jedno oko pokriveno, kaZe,
da bi ga jos zadrfao: »Gospodine, ja sam bio udaren od nekoga,
zavidnog zbog moje dobre trgovine. Jedva sam si spasio zivot.
Ali jedno oko sam izgubio, jer se odmah raspuklo. Sada je moj
takmac postao siroma5an i nemio, i pobjegao je u jedno mjesto
kraj Korinta. Ja sam iz Korinta. Sto bih morao uciniti za njega
koji me umalo nije ubio? Ne ciniti drugome sto ne bi bilo drago
meni primiti, to je dobro. Ali ja sarn od njega vec primio ... i to
zlo; veliko zlo ... «, i njegovo lice je toliko izrafajno te se na
njemu Cita neizrecena misao: »i zato bih muse morao osvetiti ... «
Ali Isus ga gleda sa svjetlom smijeska u safimom oku,
da, ali s dostojanstvom UCitelja u citavom lieu, i kaze: »I ti, iz
Grcke, to me pitas? Nisu Ii mozda rekli vasi veliki da smrtnici
postaju slicni Bogu kada odgovore dvama darovima koje im
Bog daje da bi bili slicni Njemu, a to su: moti biti u istini i ciniti
dobro blii njemu?«
31
vidi: Ez 17,3-10; 19, 10-11; nadalje: Ps 1; Jr 71,7-8
»Ah! da! Pitagora32 !«

»I nisu Ii rekli da se eovjek priblifava Bogu ne po
znanju, i po moci iii drugim, nego po vrsenju dobra ?«
»Ah! da! Demosten33 ! Ali oprosti, Ucitelju, ako te
zapitam ... Ti si Zidov, a Zidovi ne vole nase filozofe ... Kako
znas ove stvari? «
Covjece, jer sam ja bio nadahnjujuea Mudrost u razumu
onih koji su mislili ove rijeci . Ja sam tamo gdje je Dobro na
djelu. Ti, Grku, slusaj savjete mudraca po cijim savjetima Ja jos
govorim 34 . Cini dobro onome koji ti je ucinio zlo i bit ces od
Boga nazvan svetim. I sada me pustite da idem. Imam druge koji
me cekaju. Zbogom, Valerijo. I ne boj se za Mene. Jos nije
dosao moj eas 35 . Kada <lode eas, ni sve cete Cezara nece moCi
zaustaviti moje protivnike.«
»Zdravo, UCitelju. I moli za mene.«
»Neka te mir posjeduje. Zbogom. Mir s tobom,
upravitelju sinagoge. Mir vjemicima i onima koji teZ:e za
m1rom.«
I s jednim gestom koji je pozdrav i blagoslov izlazi iz
dvorane, prelazi dvoriste i izlazi na ulicu ...
32
Filozof, asketa, matematicar i fizicar, roden na Samosu oko 571 .,
umro u Metapontu oko 497.
33
Atenski politicar i govornik, roden oko 384. prije Krista
34
Divna i zanosna istina, cesto izrazena u Bibliji. Procitaj, na
primjer: Job 32,8 ; Izr 1-9 (vidi posebno: 2,6); Mudr 6-9 ; Prop I, I- JO ; 24, 1-
30; 37,20-29; 51 ,18-38; 1Kor1 ,17-3,4 ; Kol 2,1-3 ; itd.
35
v1di : sv. VI: pogl. 155, bilj. 7.
353
232. JUDA I ISUSOVI NEPRIJATELJI
Juda i Isusovi neprijatelji.
Ne vidim Isusa, ni Petra, ni Judu Alfejeva 1 ni Tomu. Ali

vidim ostalu devetoricu kako hodaju prema predgradu Ofela.
Narod koji je na ulicama nije veliko rnnostvo blagdana
Pashe, Pedesetnice i Sjenica; to je vise manje narod iz grada.
Vidi se da Encenije 1 nisu bile veoma va:lne i nisu zahtijevale
prisutnost Zidova u Jeruzalemu. Samo oni koji su slueajno bili u
gradu, iii oni iz mjesta blizu Jeruzalema, dolazili su u grad
uzlazeCi u Hram. Drugi, bilo zbog godi5njeg doba bilo zbog
vlastitog znaeaja blagdana, ostajali su u svojim gradovima i u
svojim kueama.
Ali mnogi ucenici, oni koji su iz ljubavi prema
Gospodinu ostavili kucu i rodbinu, interese i rad, nalaze se u
Jeruzalemu i pridruzili su se apostolima. Ne vidim ipak Izaka, ni
Abela, ni Filipa pa niti Nikolaja, koji je bio otifao otpratiti
Sabeju i Aeru. Razgovaraju medusobno smireno, prieaju i
slusaju pricati, o svim dogadajima koji su se dogodili u vremenu
dok su bili razdijeljeni . Reklo bi se da su vec vidjeli Ucitelja,
mozda u Hramu, jer se ne eude njegovoj otsutnosti . Idu
polagano i svako malo se zaustave kao u iscekivanju, gledajuci
naprijed i natrag, gledajuci po ulicama koje silaze sa Siona u
ovu ulicu koja vodi premaju:lnim vratima grada.
ISkarijot koji je iza svih i koji govori jednoj grupi
ucenika punih dobre volje ali ne znanja, dva puta je zazvan
imenom od nekih judejaca koji slijede grupu a da se u nju ne
mijesaju, ne znam s kakvim nakanama iii kakvim zadutenjima. I
dva puta ISkarijot potrese ramenima a da se niti ne okrece. Ali
232 . Napisano 2. prosinca 1946. A, 9629-9645

1
vidi : sv. III : pogl. 69, bilj . 7.
treci put mora to uCiniti jer jedan judejac napusta svoju grupu,
probija snafoo grupu ucenika, uhvati Judu za rukav i primora ga
da se zaustavi govoreci mu: »Dodi vani na eas jer trebamo s
tobom govoriti.«
»Nemam vremena i ne mogu«, odlueno odgovara
ISkarijot.
»ldi, idi. Cekamo te. Uostalom, dok ne vidimo Tomu, ne
mofo se izici iz grada«, kaie mu Andrija koji je najblizi njemu.
»Dobro, idite naprijed, doCi cu brzo«, kafo Juda bez
naizgled ikakve dobre volje da ucini ono sto treba uciniti.
Ostavsi sam, kafo onom svom nametljivcu: »Dobro? Sta
hoces? Sta hocete? Jos niste prestali dosadivati mi?«
»Oh! Oh!, sto se pravis! Ali kada smote zvali da ti damo
novae nismo ti dosadivali! Ohol si, eovjece! Ali ima netko tko te
mofo uciniti poniznim ... Sjeti se.«
»Covjek sam slobodan i -... «
»Ne. Nisi slobodan. Slobodan je onaj koga ni na koji
nacin ne mofomo uCiniti robom . I ti znas njegovo ime. Ti! ... Ti
si rob svega i svih, i najprije svoje oholosti. Ukratko. Znaj aka
ne <lodes prije seste 2 u kucu Kajfe, jao tebi!« Jedan »jao« zaista
prijeteCi.
»Pa dobro! Doci cu. Ali biste bolje uCinili dame pustite
aka hocete ... «
»Sta? Sta, prodajes obecanja, sposoban za nista ... « Juda
se oslobada gumuvsi onoga koji ga zadrfava i trci dalje
govoreci: »Reci cu kada budem tamo.«
Pridruzi se drugima od svoje grupe. Zamisljen je i malo
ljut. Andrija ga pita zabrinut: »Zle vijesti? Ne, eh? Mazda tvoja
majka ... «
Juda, koji ga je vec od pocetka gledao krivo, vec je
spreman pa ostar odgovor, postaje eovjeeniji i kafo: »Da. Malo
2
vidi; pogl. 201, bilj. 4.
232. Juda i Isusovi neprijatelji 355
dobre vijesti ... Znas ... Doha .. Sada... jer mi je sada dosla na
pamet jedna Uciteljeva naredba. Da me onaj eovjek nije
zaustavio bio bih i to zaboravio ... Ali mi je spomenuo mjesto
gdje stanuje i po tom imenu sam se sjetio zadatka koji sam imao.
Pa sada, kada odem za ovo, otici cu takoder k tom eovjeku i znat
6u bolje... «
Andrija, jednostavan i posten kakav jest, daleko je od
toga da sumnja da drug moze lagati. I kafo zabrinut: »Ali idi, idi
odmah. J a cu reCi drugima. Idi, idi ! Oslobodi se
uznemirenosti ... «
»Ne, ne. Moram cekati Tomu zbog novca. Cas vise iii
eas manje ... «
Drugi, koji su se bili zaustavili u iscekivanju, gledaju ih
kako dolaze.
»Judaje imao falosne vijesti«, kafo zabrinut Andrija.
»Da ... ukratko. Ali kasnije cu bolje znati kad idem uciniti
sto trebam .. .«
»Sto?«, pita Bartolomej.
»Evo Toma dolazi trceci«, kaZe istovremeno Ivan. I to
posluzi Judi da ne odgovori.
»Jesam Ii uCinio da eekate? Mnogo? To je zato jer sam
htio uciniti dobro ... I dobro sam ucinio. Vidite kako dobra kesa.
Dobra za siromahe. UCitelj ce biti zadovoljan.«
»Trebalo nam je. Nismo imali ni sitnisa za prosjake«,
kaZe Jakov Alfejev.
»Daj mi je«, rece ISkarijot ddeCi ruku na teskoj kesi koju
Toma prebacuje medu rukama.
»Ali uistinu. .. Isus je meni dao zadufonje prodaje
trebam u njegove ruke poloziti dobiveno.«
»Kazat ces mu broj. Sada mi daj, jer mi se fori otiCi.«
»Ne, ne dam ti je! Isus mi je rekao dok smo isli prema
Sistu: "Zatim ces mi dati iznos". Ija cu to uciniti.«
»Od cega ~e bojis? Da je olaksam iii ti uzmem zaslugu
prodavanja? U Jerihonu sam i ja prodao, i dobro. Vee godinama

ja se brinem za novae. To je moje pravo.«
»Oh! Cuj! Ako se zato zelis svadati, drzi. Izvrsio sam
svoj zadatak i za ostalo se ne brinem. Ddi, ddi. Ima toliko
ljepsih stvari od toga! ... «, i Toma daje kesu Judi.
»Zaista, ako je Ucitelj rekao ... «, kaze Filip.
»Ali ne mudrujte! Radije idimo, sada kada smo svi
zajedno. UCitelj je rekao da budemo u Betaniji prije seste. Jedva
eemo stiCi na vrijeme«, kaze Jakov Zebedejev.
»Onda vas ja napustam. Vi idite naprijed. Ja idem i
vraeam se.((
»Ne, zatim! Rekao je jasno: "Budite svi sjedinjeni"«,
kaze Matej.
»Vi svi sjedinjeni. Ali ja moram otiei. Sada kada znam
za svoju majku! ... «
»Stvar se mote i tako protumaciti. Ako je on dobio
naredbe za koje mine znamo ... «, smiruje Ivan.
Drugi, osim Andrije i Tome, izgledaju malo naklonjeni
da ga puste da ide. Ali na kraju kafo: »Dobro, idi. Ali ucini brzo
i budi razborit...«
I Juda odleti kroz jednu ulicicu koja vodi na brdo Sion,
dok ostali nastave iCi.
»Ali nije pravo. Nismo ucinili dobro. Ucitelj je rekao:
"Budite uvijek zajedno i budite dobri" . Nismo poslusali UCitelja.
To me muci«, kafo poslije nekog vremena Simun Revnitelj.
»To sam i ja mislio ... «, odgovori mu Matej .
Apostoli su svi u grupi otkako su morali odluciti o
svojim poslovima. Zapazio sam da se ucenici uvijek udalje s
postovanjem kada se apostoli sastanu na raspravljanje 3 .
Bartolomej kate. »Ucinimo ovako. Pustimo ove koji nas
slijede. Vee sada. Ne cekajmo da budemo na putu za Betaniju. I
3
vidi: pogl. 202, bilj . 2. i pogl. 235, bilj. 10.
232. Juda i Jsusovi neprijatelji 357
zatim se podijelimo u dvije grupe, i cekajmo Judu, jedni na

ni:lem putu, drugi na visem. Oni bdi na ni:lem putu, ostali na
visem putu. Ako i Ucitelj ide pred nama, vidjet 6e da dolazimo
zajedno jer 6e izvan Betanije jedna grupa cekati drugu.«
Stvar je prihvacena. Otpustaju ucenike. I zatim idu
zajedno do mjesta gdje se mofo skrenuti prema Getsemaniju i
uzeti visi put na Maslinsku goru i takoder, idu6i uz Cedron,
uzima se nizi put za4 Betaniju i Jerihon ...
Juda pak trci kao progonjen. Nastavlja neko vrijeme

uspinjati se uskom ulicom koja vodi prema vrhu Siona u smjeru
zapada, zatim skrece jednom jos manjom, gotovo kao ulicicom,
koja na mjestu uspinjanja skrece prema jugu. Sumjicav je. Trci i
svako malo se okrece natrag kao preplasen. Ocito sumnja da ga
netko slijedi. Ulicica, vijugava medu kucama postavljenim bez
gradevinskih normi, ve6 se otvara na jednu sirinu polja. Jedno
brdo je preko doline s one strane zidina. Nisko brdo pokriveno
maslinama, s onu stranu neplodnog kamenjara doline Hinona.
Juda trCi brzo, prolazeci medu ogradama koje ograduju male
vrtove zadnjih kuca uz zidine, siromasne kuce Jeruzalemskih
siromaha, i ne uzima da bi izisao iz grada Sionska vrata koja su
blizu, nego trCi gore, prema jednim drugim vratima vise prema
zapadu. Nalazi se izvan grada. Kasa kao magarci6 da bi stigao
brzo. Prolazi kao vjetar kraj vodovoda, zatim kraj falosnih spilja
gubavaca Hinona, gluh na njihova jadikovanja. Jasno je da trazi
mjesta koja drugi izbjegavaju. Ide ravno prema brefoljku
pokritom s maslinama, osamljenom na jugu grada. Udahne dah
olaksanja kada je na njegovim obroncima i uspori korak,
namjesti pokrivac glave, pojas, haljinu koja se je podigla, gleda
stiteci oci od sunca, jer ima oCi prema suncu, prema istoku,
prema onamo kamo je niski put koji vodi u Betaniju i Jerihon .
4
uzima se nizi put za ; D2, onaj nizi koji takoder ide za
Aline zapa.Za nista sto bi ga uznemirilo. Dapace jedna ivica brda

cini zastor izmedu njega i tog puta. Smije se. Uspinje se polako
da prode najtezi dio, brezuljak. I u meduvremenu razmislja. I sto
vise misli, sve mu je tamnije. Zacijelo razgovara sam sa sobom,
ali potiho. Na odredenoj tocki se zaustavi, izvadi kesu iz krila,
promatra je, zatim je stavlja u krilo ali posto je razdijelio
sadrfaj, stavljajuci dio u svoju kesu, mozda da se manje zapafa
obujam kese koju je skrio u krilo.
Jedna kuea je medu maslinama. Lijepa kuea. Najljepsa
na bre:luljku, jer ostale kuce koje su razasute po obroncima ne
znam da Ii su ovisne o Jijepoj kuCi iii stoje same za sebe, dosta
su skromne. Tamo dolazi kroz jednu vrst drvoreda posutog
pijeskom medu maslinama zasadenima po planu. Kuca na vrata.
Predstavlja se. Ulazi. Ide siguran preko atrija u kvadratno
dvoriste oko kojega su postrance mnoga vrata. Gura jedna od
njih. Ulazi u jednu prostranu sobu u kojoj ima razliCitih osoba
od kojih poznajem podmuklo i ujedno zavidno lice Kajfe, ono
nadfarizejsko Elkije, ono ru:lno i zlo sinedriste Feliksa, zajedno
s onim zmijskim Simunovim. Tamo dalje je Doras, sin Dorasov,
uvijek sve slicniji u svom izgledu svome ocu, i s njim Kornelije
i Tolmai. A tu su i drugi pismoznanci Sadok i Kananija, star
godinama, suh kao pergamena, ali mlad u zloCi, i Starjesina
Kollasebona i Natanael sin Fabe i zatim neki Doro, neki Simun,
neki Josip, neki Joakin koje ne poznajem. Kajfa izgovara imena
i ja ih pisem. On zavrsava: »... sabrani ovdje da ti sudimo.«
Juda ima zanimljivo lice: ujedno straha, srdzbe, nasilja.
Ali suti. Ne razmece se svojom ponositoscu. Drugi ga opkoljuju,
podruguju muse i svaki govori svoje.
»Dobro? Sto si ucinio s nasim novcem? Sto nam ka:les,
mudri eovjece, eovjece koji Cinis sve, i brzo i dobro? Gdje je
tvoj posao? La.Zljivac si, brbljavac dobar ni za sto. Gdje je :Zena?
Vise nemas ni nju? I tako umjesto da sluzis nama, sluzis Njemu,
eh? Zar nas tako pomafos?« Jedan naboj mrfoje koji se dere i
buCi prijeteCi, i od kojega mi mnoge rijeci izmieu.
Juda ih pusta neka se dobro izvicu. Kada su se umorili i
ostali bez daha govori on: »UCinio sam sto sam mogao. Kakvu
krivnju imam ja ako je to eovjek kojega nitko ne mofo navesti
na grijeh? Htjeli ste isku5ati njegovu krepost, rekli ste. Ja sam
vam dao dokaz da On ne grijesi. Zato sam vam posluzio u
onome sto ste htjeli. Jeste Ii mozda uspjeli, svi vi, staviti ga u
polofaj optufonoga? Ne. Iz svakog vaseg poku5aja da biste ga
pokazali kao grjesnika, da ga uvucete u zamku, On je izisao veCi
nego ranije. I onda, ako niste uspjeli vi sa svojom mrfojom, zar
sam morao uspjeti ja koji ga ne mrzim, koji sam jedino
razoearan sto sam slijedio jednog siromasnog nevinog, odvise
svetog da bi bio kralj, i to kralj koji gazi svoje neprijatelje?
Kakvo zlo mi je uCinio, On, da bih ja Njemu nanio zlo?
Govorim tako jer mislim da Ga vi mrzite do tocke da ga folite
mrtvog. Ne mogu vise vjerovati da folite samo uvjeriti narod da
je On jedan ludak, uvjeriti nas, mene, za nase dobro, i Njega
samoga iz samilosti prema Njemu. Odvise ste velikodusni sa
mnom i odvise bijesni da ga vidite iznad zla, da bih to mogao
vjerovati. Pitali ste me sto sam uCinio s vasim noveem.
Upotrijebio sam ga kako vi znate. Da uvjerim fonu morao sam
trositi i trositi ... I nije mi uspjelo uciniti s prvom i... «
»Ali suti ! Nista nije istinito. Ona je bila zaludena Njim i
zaeijelo je dosla odmah. Uostalom ti si joj garantirao, jer si
rekao da ti je ona to priznala. Lopov si. Tko zna cemu ti je
sluzio nas novae!«
»Da unistim dusu, ubojiee jedne duse! Da ucinite od
mene jednog himbenika, jednoga koji vise nema mira, jednoga
koji se osjeca u sumnji kod Njega i drugova. Jer, znajte, On me
je otkrio ... Oh! dame je potjerao! Ali me ne tjera. Ne. Ne tjera
me. Brani me, stiti me, ljubi me! ... Vas novae! Ali zasto sam
uzeo prvi sitnis?«
»Jer si jedan prokletnik. Uostalom uzivao si nas novae i

sada places sto si ga uzivao. Himbenice! U meduvremenu se nije
izmijenilo nista i mnostvo oko njega raste brojem i sve vise je
zaneseno. Nase unistenje se priblifoje i to tvojom krivnjom!«
»Mojom? A zasto se onda niste usudili uhvatiti ga i
optuziti ga da foli postati kraljem? Dapace ste mi rekli da ste
mislili pokusati makar sam vam rekao da je beskorisno, da On
ne gladuje za vlaseu. Zasto ga niste naveli da sagrijesi protiv
njegova poslanja, ako ste tako vrijedni?«
»Jer nam je izbjegao iz ruku. On je davao koji nestane
kao dim kada hoce. On je kao zmija: ocara, ne moze se vise
nista uCiniti ako gleda.«
»Ako gleda neprijatelje: vas. Jer ja vidim da ako gleda
one koji ga ne mrze s Citavim svojim bicem, kako vi cinite, onda
njegov pogled potice na pokret, na djelovanje. Oh! Njegov
pogled! Zasto me gleda tako i cini me dobrim, mene koji sam
nakaza za sebe samoga i za vas koji me Cinite nakazom
deseterostruko? !«
»Koliko rijeci! Ti si nam zagarantirao da ces nam radi
dobra Izraela pomoci. Ali zar ne razumijes, nesretnice, da je
ovaj eovjek nasa propast?«
»Nasa? Cija?«
»Pa citavog naroda! Rimljani ... «
»Ne. Samo je vafo propast. Vi se bojite za sebe. Yi znate
da Rim nece pobjesnjeti protiv nas zbog Njega. Yi to znate, kao
sto znam i ja, kao sto zna i narod. Ali vi drhcete jer znate, bojite
se da vas On izbaci iz Hrama, iz Kraljevstva Izraelova. I ucinio
bi dobro. UCinio bi dobro da ocisti svoje gumno od vas, neciste
hijene, blato, zmije!. ..« Bijesan je.
Uhvate ga, stresu ga, postavsi i oni bijesni, gotovo ga
bace na zemlju ... Kajfa mu vice u lice: »Pa dobro. Tako je. Ali
ako je tako, imamo pravo braniti svoje. I buduci da male stvari
nisu dostatne vise da ga natjeraju da bjezi, da ostavi slobodnim
polje, evo sada cemo raditi mi sami, pustivsi tebe, siugo

piasljivi, praznogovomice. I poslije Njega posluzit cemo i tebe,
nemoj sumnjati i... «
Elkija zatvara usta Kajfi i ka:le svojom ledenom
flegmom otrovne zmije: »Ne. Ne tako. Ti pretjeravas, Kajfo.
Juda je ucinio ono sto je mogao . Ne smijes mu prijetiti. Na
koncu nema Ii on iste nase interese?«
»Pa jesi Ii Jud, Elkijo? Ja da imam njegove interese? Ali
ja zelim da On bude zgnjecen! A Juda hoce da On trijumfira da i
on mo:le s Njim trijumfirati. A ti ka:leS...«, vice Simun.
»Mir, mir! Uvijek kazete da sam strog. Ali evo danas
sam ja jedini dobar. Treba shvatiti i suosjecati s Judom. On nam
poma:le kako moze. On nam je dobar prijatelj, ali je, naravno, i
prijatelj Ucitelja. Njegovo srce je nemimo ... Htio bi spasiti
Ucitelja, sebe i Izraela.. . Kako izmiriti odredene stvari tako
suprotne? Pustimo ga neka govori.«
Lavez se smiri. Juda moze konacno govoriti . I kaze:
»Elkija ima pravo. Ja ... Sto zeiite od mene? Ne znam jos tocno.
Ucinio sam sto sam mogao. Ja ne mogu uciniti vise. On je
mnogo veci od mene. Cita u mojem srcu .. . i nikad prema meni
ne postupa kako zaslufojem. Ja sam grjefan a On zna i oprasta
mi . Da sam manje podao, trebao bih ... Trebao bih se ubiti da se
stavim u nemogucnost da Mu naskodim.« Juda sjedne, potisten.
s licem medu rukama, oci raskolacene i uprte u prazno, ocito
trpi u borbi medu svojim suprotnim instinktima ...
»Ludace! Sto hoces da zna? Ti tako postupas jer si se
pokajao sto si istupio naprijed!«, usklikne onaj zvani Komelije.
»I ako bi bilo tako? 0 da bi bilo tako! 0 da sam se
stvamo pokajao i da sam sposoban ostati u tom pokajanju! ... «
»Ali da Ii ga vidite? Da li ga cujete? Jadni nasi novci?«,
grakne Kananij a.
»lmamo posla s nekim koji ne zna sto hoce. Izabrali smo
goreg od ludaka!«, nastavlja Feliks.
»Ludaka? Igracku, trebas reCi! Ako gas jednim koncem

potefo Galilejac, ide ka Galilejcu. Ako ga potefomo mi, dolazi k
nama«, vice Sadok.
»Dobro, ako ste toliko vredniji od mene, cinite sami. Ja
se od danas vise za to ne zanimam. Ne ocekujte vise ni jednu
obavijest ni jednu rijec. Uostalom ne bih vam vise mogao ni dati
jer On vec sumnja u mene i nadgleda me ... «
»Ali ako si rekao da ti oprasta?«
»Da. Opra8ta mi. Ali upravo zato jer sve zna. Sve zna!
Sve zna!« Oh! Juda rukama pritisne lice.
»Pa idi odavde onda, fono u odjeci muskarca, izrode,
nakazo! Odlazi odavde! UCinit cemo sami. I pazi, pazi da ne
govoris o tome Njemu, jer ces inace morati platiti .«
»Idem! Idem! 0 da nisam nikada dofao! Ali se sjetite
onoga sto sam vam vec rekao. On je susreo tvog oca, Simune, i
tvojeg rodaka, Elkijo. Ne vjerujem da je Daniel govorio. Bio
sam prisutan i nisam ih nikada vidio da govore nasamo. Ali tvoj
otac! Nije govorio prema onome sto ka:Zu moji suucenici. Nije
eak ni otkrio tvoje ime. Ogranicio se je reci da ga je njegov sin
izbacio jer je on ljubio Ucitelja i nije odobravao tvoje ponasanje.
Ali je vec rekao da se mi vidamo, da ja dolazim u tvoju kucu ... I
mogao bi reCi takoder i ostalo. Tekua nije na kraju svijeta ... Ne
k<lZite poslije da sam ja govorio kada vec mnogi znaju vase
odluke.«
»Moj otac nece govoriti vise nikada. Umro je«, rece
polako Simun.
»Umro? Jesi Ii ga ubio? Strahota! Zasto sam ti uopce
rekao gdje se nalazi!. ..«
»Ja nisam ubio nikoga. Nisam se maknuo iz Jeruzalema.
Ima mnogo naCina da se umre. Cudis se da jedan starac, starac
koji ide skupljati novae, bude ubijen? Uostalom... njegova
krivnja. Da je mirovao, da nije imao oci i usi i jezik za gledati,
slufati i koriti, jos bi bio easeen i slufon u kuci svoga sina ... «,
232. Juda i lsusovi neprijatelji 363
govori s ozlojedenom sporoscu Simun.

»Konacno ... dao si ga ubiti? Ocoubojica!«
»Ti si Jud. Starac je udaren, pao je, udario se glavom,
umro je. Nesreea. Obicna nesreca: Zlo po njega jer ga je spalo
da zahtijeva cestarinu od jednog razbojnika ... «
»Poznam te, Simune. I ne mogu vjerovati ... Ti si
ubojica ... « Judaje izvan sebe.
Drugi mu se smije u lice, opetujuCi: »A ti ludujes. Vidis
zloCin tamo gdje je samo nesreea. Ja sam doznao tek prekjucer i
pobrinuo sam se. Da osvetim i da iskafom east. Ali ako sam
mogao iskazati poeast lesu, nisam mogao dohvatiti ubojicu.
Kakav lupez zacijelo koji se spustio s Adomina da na trzistima
prodaje svoj plijen ... Tko ce ga vise uhvatiti?«
»Ne vjerujem ... Ne vjerujem ... Vani! Vani! Pustite me da
idem! ... Vi ste ... gori od sakala.. . Vani! Vani!«, i uzimlje plast
koji mu je pao i hoce izici.
Ali ga uhvati Kananija s groznom rukom: »A Zena? Gdje
je Zena? Sto je rekla? Sto je ucinila? Znas Ii?«
»Nista ne znam ... Pusti me da idem .. .«
»Ti lafos! Lazljivac si!«, vice Kananija.
»Ne znam, kunem se. Dosla je. To je sigumo. Ali nitko
je nije vidio. Ni ja koji sam odmah morao otputovati s
Rabbijem. Niti moji drugovi. Lukavo sam ih ispitivao ... Vidio
sam raskidane dragulje koje je Eliza donijela u kuhinju ... i drugo
ne znam. Kunem se Oltarom i Satorom! 5«
»A tko ti mote vjerovati? Kukavica si. Kako izdajes
Ucitelja, motes izdati i nas. Ali pazi se!«
»Ne izdajem. Kunem se hramom Bozjim!«
»Krivokletnik si. Tvoje lice to ka:Ze. Sluzis Njemu a ne
nama ... «
»Ne. Kunem se Imenom Bozjim.«
5
Sve ove zakletve dozivaju u pamet: Mt 23, 16-22
»Reci ga ako se usudujes kao potvrdu za svoju kletvu!«

»Kunem se Jahvom!«, i postane zemljane boje
izgovarajuCi tako Ime Bozje. Trese se, muca, ne zna eak ni
izgovoriti kako se obicno izgovara. Izgleda kao da govori jedno
J, jedno H, jedno V veoma rastegnuto, rekla bih zavrsivsi ga s
aspiratom. Ovako bih to rekonstruirala: Jeokveh 6 • Na neobiean
naCin, uostalom.
Jedna sutnja, rekla bih plasljiva, nastala je u sobi. Cak su
se udaljili od Jude .. . Ali kasnije Doras i jedan drugi kafo:
»Opetuj istu zakletvu i potvrdi daces sluziti samo nama ... «
»A ne! Prokletnici! Ovo ne! Kunem vam se da vas nisam
izdao i da vas necu ocitovati Ucitelju. I vec cinim grijeh. Ali
svoju buducnost ne ve:Zem uz vas. Uz vas koji biste mi sutra, u
ime zakletve, mogli nametnuti ... bilo sto, pa i zlocin. Ne!
Prijavite me kao krivokletnika Sinedriju 7, prijavite me kao
ubojicu Rimljanima. Necu se braniti. Pustit cu dame ubiju ... I to
ce biti dobro za mene. Ali se vise ne kunem ... vise se ne
kunem ... «, i oslobada se snafoim naporom od onoga koji ga drii
i bjezi vani urlieuci: »Ali znajte da Rim bdije nad vama, da Rim
ljubi Ucitelja .. .« Jedan snafan udarac vratima koji cini da se
stresne kuea, oznacuje daje Juda izi5ao iz one spilje vukova.
Gledaju se u lice. .. SrdZba, a mozda i strah, cini ih
blijedima ... I ne mogavsi iskaliti svoju srdZbu i strah na nekome
pocupaju se medu sobom. Svatko nastoji navaliti na drugoga
odgovomost za uCinjene korake i za posljedice koje mogu imati.
Netko prigovara u jednom smislu, netko u drugom. Netko za
proslost. Netko za buduenost. Netko urlice: »Ti si htio zavesti
Judu«; a netko: »Slabo ste ucinili sto ste slabo s njim postupali.
Otkrili ste se!«; netko predlaie: »Trcimo za njim, s novcem, s
isprikama ... «
6
vidi: sv. II: pogl. 22, bilj . 8.
7
232. Juda i Isusovi neprijatelji 365
»Ah! to ne« vice Elkija kojemu se naJvise prigovara.

»Pustite meni da radim i morat cete priznati da imam mudrosti .
Juda ce bez novca postati blag. Oh! blag kao janje!«, i zmijski se
smije. »Drfat ce cvrsto danas, sutra, mozda mjesec... Ali
poslije .. . Odvise je iskvaren da bi mogao zivjeti u siromastvu
koje mu daje Rabbi .. . i <loci ce k nama ... Ah! Ah! Pustite me da
radim! Ja znam ... «
»Da. Ali medutim ... Jesi li cuo? Rimljani nas uhode!
Rimljani ga ljube! I to je istina. Takoder ovog jutra i jucer, i
prekjucer, eekali SU ga u Trijemu pogana. Zene s Antonije SU
uvijek ... Dolaze eak iz Cezareje da ga slusaju .. .«
»Zenske musice! To me ne brine! Covjek je lijep. I
govori dobro. One su lude za onima koji demagoski govore i za
filozofima. Za njih je Galilejac jedan od ovih, nista vise. I sluzi
im da se rastresu u njihovoj dokolici . Treba strpljivosti da se
uspije! Strpljivost i lukavost. I odva:Znosti takoder. Ali vi ih
nemate. I :Zelite djelovati ali se ne pokazati. Ja sam vam rekao
sto bih ucinio. Ali ne :Zelite ... «
»Ja se bojim naroda. Mnogo ga ljubi . Ljubav amo.
Ljubav tamo ... Tko ce ga dimuti? Ako bacimo Njega, bit cemo
mi baceni ... Treba ... «, ka:Ze Kajfa.
»Ne smijemo propustiti da nam izbjegne prigoda. Koliko
smo ih izgubili! Kod prve koja se pruzi treba pritisnuti nesigume
medu nama, i zatim raditi takoder i s Rimljanima. «
»Brzo receno! Ali kada, gdje smo imali prigodu da to
uCinimo? On ne grijesi , ne tezi za vlascu, ne ... «
»Ako je nema, treba je stvoriti ... I sada idimo. Medutim
sutra cemo bdjeti nad Njim ... Hram je nas. Vani zapovijeda Rim.
Vani je narod koji ga brani . Ali unutar Hrama ... «
366
233 . SEDAM OZDRAVLJENIH GUBA VACA. ISUS

APOSTOLIMA I MARTI I MARIJI
Sedam ozdravljenih gubavaca - Isus apostolirna i Marti i Mariji.
Isus s Petrom i Judom Tadejem hoda brzo na jedno

mjesto falosno, kameno, uz grad. Mjesto s kojega ne vidim
zeleni maslinik, nego brdasce, dapace brdasca malo ili nimalo
zelena koja se nalaze na zapadu Jeruzalema, medu kojima je
falosna Golgota, mislim da sam bas izvan grada sa zapadne
strane.
»MoCi cemo dati stogod koliko smo mogli kupiti. Mora
biti strasno zivjeti u grobovima zimi«, ka:le Tadej natovaren
sveznjima kao i Petar.
»Ja sam bio zadovoljan sto sam otisao slobodnjacima te
sam dobio ovaj novae za gubavce. J adni nesretnici ! U ove dane
blagdana nitko ne misli na njih. Svi uzivaju ... a oni ce se sjeeati
izgubljene kuce ... Ali! Da bi barem vjerovali u Tebe! Hoce li to
uciniti, UCitelju?«, ka:le Petar uvijek tako jednostavan, tako
priljubljen uz svoga Isusa.
»Nadajmo se, Simune, nadajmo se. U meduvremenu
molimo ... « I nastave moleCi.
Zalosna dolina Hinona se pokazuje sa svojim zivim
grobovima.
»ldite naprijed i dajte«, ka:le Isus.
Dvojica idu, govoreci glasno. Lica gubavaca se pokazuju
na otvorima spilja i sklonista.
»UceniCi smo Rabbija Isusa«, ka:le Petar. »On dolazi i
salje nas da vam pruzimo pomoc. Koliko vas ima?«
»Ovdje smo sedmorica. Trojica s druge strane preko En
Rogela«, ka:le jedan za sve.
Petar otvara svoj svefanj. Tadej svoj. Cine deset
dijelova. Kruh, sir, maslac, masline. Gdje staviti ulje koje je u
233. Napisano 4. prosinca 1946. A, 9645-9661

233. Sedam ozdravljenih gu.bavaca. lsus apostolima ... 367
maloj glinenoj posudi?

»Neka jedan od vas donese jednu posudu. Tamo, na
stijenu. Podijelit cete ulje, kao braea sto jeste i u ime Ucitelja
koji propovijeda ljubav prema blifojemu«, kafo Petar.
u meduvremenu jedan gubavac, sepajuci silazi prema
njima koji su otisli uz jedan veliki kamen i stavlja na njega
jednu okrnjenu posudu. Gleda ih dok ulijevaju ulje i zacuden
pita: »Ne bojite se stajati tako blizu mene?« Naime izmedu dva
apostola i gubavca je samo kamen.
»Plasimo se jedino povrijediti ljubav. On nas je poslao
govoreci nam da vam pomognemo jer tko je Kristov treba ljubiti
kako Krist ljubi. 0 da bi vam ovo ulje otvorilo srce, dalo vam
svjetlo kao da je vec zapaljeno u svjetiljci vasega srca. Vrijeme
Milosti je doslo za one koji se uzdaju u Gospodina Isusa. Imajte
vjeru u Njega. On je Mesija i ozdravlja tjelesa i duse. On sve
mote jer je Emanuel 1«, ka.Ze Tadej sa svojim dostojanstvom
koje se uvijek namece.
Gubavac stoji sa svojim vrcem medu rukama i gleda ga
kao zaearan. Zatim kafo: »Znam da Izrael ima svojega Mesiju
jer o tome govore hodocasnici koji dolaze u grad traziti ga, i mi
slusamo njihove razgovore. Ali ja ga nisam nikada vidio jer sam
pred kratko ovamo dosao . I kafote da bi me ozdravio? Medu
nama ima onih koji ga psuju i koji ga blagoslivljaju, i ja ne znam
kome vjerovati.«
»Jesu Ii dobri oni koji ga proklinju?«
»Ne. Okrutni su, i zlo postupaju s nama. Zele bolja
mjesta i obilniji dio. I ne znamo hocemo Ii zbog toga moCi ovdje
ostati.«
»Ti dakle vidis da jedino onaj koji posjeduje pakao mrzi
1
vidi : Iz 7,10-8,10, gdje se dva puta pojavljuje "Emanuel" (7,14;
8,8) i jedan put se otituje znatenje: "Bog s nama" (8, 1O); vidi takoder: Ps
45,8.12
Mesiju. Jer se pakao osjeca vec pobijedenim od Njega i stoga ga

mrzi. Ali ja ti ka:lem da Ga treba ljubiti, i s vjerom, ako se :leli
imati milost od Svevisnjeg ovdje i preko Zemlje«, ka:le dalje
Tadej.
»Da :lelio bih imati milost! Muz sam vec dvije godine i
imam sincica koji me ne pozna. Gubav sam nekoliko mjeseci.
Pogledajte.« Doista ima malo znakova gube.
»I onda obrati se Ucitelju s vjerom. Gledaj ! Dolazi.
Upozori dn1gove i vrati se ovdje. Once proci i ozdravit ce te.«
Covjek sepa gore po obronku i zove: »Urija! Joab!
Adina! Takoder i vi koji ne vjerujete. Dolazi Gospodin da nas
spas1 .«
Jedan, dva, tri. Tri nesrece, jedna gora od druge, dolaze
naprijed. Pokaze se jedna zena. Ona je ziva strahota ... Mozda
place i moZda govori, ali nije moguce nista razumjeti jer je
njezin glas kao krestanje koje izlazi iz onoga sto su bila usta, ali
kojih sada nema nego dvije polugole celjusti sa zubima,
otkrivene, strasne .. .
»Da. Kazem ti da su mi rekli da vas idem zvati. Da
dolazi ozdraviti nas.«
»Ja ne! Ja mu nisam vjerovala u drugim zgodama ... i
nece vise slufati ... i zatim ne mogu vise hodati«, ka:le jasnije
:Zena, tko zna s kakvom mukom . Poma:le si eak i prstima drfati
krajeve usnica da bi se mogla razumjeti.
»Odnijet cemo te mi , Adina ... «, kafo dva fovjeka i onaj
sto je donio posudu.
»Ne ... Ne .. . Ja sam mnogo sagrijesila... «, i klone tamo
gdje je... ·
Ostala trojica tree, kako mogu, siloviti, i kafo : »Samo
nam daj ulje i zatim idite cak i Belzebubu 2, ako hocete.«
»Ulje je za sve!«, ka:le onaj od vrea nastojeci obraniti
2
vidi : sv. VII , dio I, pogl. 183 , bilj . 2.
233. Sedam ozdravljenih gubavaca. lsus apostolima ... 369
svoje blago. Ali trojica nasilnih, okrutnih, ga nadvladaju i uzmu

mu vrc.
»Evo! Uvijek tako ... Malo ulja poslije toliko vremena ...
Ali Ucitelj dolazi... Idimo k Njemu. Zar zaista neces doci,
Adina?«
»Ne usudujem se ... «
Trojica silaze prema kamenu. Zaustave se i cekaju Isusa
kojemu su dva apostola otisla ususret. I kada je tu dosao, vicu:
»Smiluj nam se, Isuse Izraelov! Mi se uzdamo u Tebe,
Gospodine!«
Isus podize lice, gleda ih s Iicem koji se ne da imitirati,
oponasati. Pita: »Zasto zelite zdravlje?«
»Radi nasih obitelji, radi nas ... Strasno je zivjeti ovdje ... «
»Niste samo tijelo, sinci. !mate takoder dusu, i vrijedi
vise od tijela. Za nju se morate brinuti. Ne trazite stoga
ozdravljenje samo radi vas, radi vasih obitelji, nego da imate
vremena da upoznate Rijec Bozju, i da zivite zaslu:Zujuci
njegovo Kraljevstvo. Jeste Ii pravedni? Postanite jos vise
pravedni. Jeste Ii grjesnici? Molite da biste zivjeli da imate
vremena naknaditi uCinjeno zlo ... Gdje je :Zena? Zasto ne <lode?
Zar se ne usuduje susresti s licem Sina eovjecjega3 , kada se nije
bojala susresti s licem Bozjim kada je grijesila? ldite i recite joj
da joj je mnogo oprosteno zbog njezinog kajanja i pomirenja sa
sudbinom i dame je Vjecni poslao da oprostim svaki grijeh onih
koji se kaju zbog svoje proslosti 4 .<<
»Ucitelju, Adina ne moze vise hodati ... «
»Idite i pomognite joj da side ovdje. I donesite jos jedan
kreag. Dat cemo vam jos ulja ... «
»Gospodine, ima tek za druge«, upozorava Petar podglas
dok gubavci idu uzeti :Zenu.
3
Yidi: SY. V: pogl. 5, bilj. 6.
4
Yidi: SY. II, dio 1, pogl. 190, bilj. 3.
»Bit ce za sve. Imaj vjere. Jer je lakse za tebe imati vjeru

u ovo, nego za one bijednike imati vjeru da njihovo tijelo
ponovno postane kakvo je bilo.«
Medutim gore, u spiljama, nastala je svada medu
trojicom zlih gubavaca zbog podjele hrane .. .
Donesena na rukama silazi zena ... i plaee, kako joj je
dano: »Oprostenje! Za prosiest! Sto nisam pitala za oprostenje
ranijih puta!. .. Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!«
Polofo je pred kamen. A na kamen odlofo i jednu vrst
lonca sasvim okmjenog.
Isus pita: »Sto kazete vi? Da Ii je lakse povecati ulje u
jednoj posudi iii uCiniti da naraste tijelo tamo gdje ga je guba
unistila?«
Sutnja... Zatim upravo Zena kaze: »Ulje. Ali takoder i
tijelo jer Ti sve mofos. I takoder mi mozes dati dusu mojih prvih
godina. Ja vjerujem, Gospodine.«
Oh! bozanski osmijeh! To je kao svjetlo koje se siri
blago, radosno, milo! I nalazi se u ocima i na usnama i u glasu
dok govori: »Zbog tvoje vjere budi ozdravljena i neka ti je
oprosteno. A tako i vama. I imajte ulja i hrane da se okrijepite. I
idite da vas pregleda svecenik kako je propisano 5. SutTa. U osvit
Ja cu se vratiti sa haljinama i moci cete otici, buduci da ce biti
spasena pristojnost. Deder! Hvalite Gospodina. Vise niste
gubavi!«
Tada cetvorica koja SU do tada imala oCi uprte u
Gospodina, gledaju jedan drugoga i vicu od cudenja. Zena bi se
htjela uspraviti ali je odvise go la da bi to uCinila. Njezina haljina
pada u komade i na njoj ima vise gologa nego pokrivenoga.
Stojeci poluskrivena od kamena, u stidljivosti koja nije jedino
zbog Isusa nego i zbog drugova, s licem ponovno obnovljenim u
svojim crtama koje nisu samo mrsave zbog oskudice, place
5
vidi: SY. II: pogl. 17, bilj . 3.
233. Sedam ozdravljenih gubavaca. Isus apostolima ... 371
ponavljajuCi bez prestanka: »Blagoslovljen! Blagoslovljen!

Blagoslovljen!«, i njezini blagoslovi se mije5aju sa strasnim
psovkama triju zlih gubavaca, koji su pobjesnjeli videci druge
da su ozdravili. Leti blato i kamenje.
»Ovdje ne mozete stajati. Dodite sa Mnom. Nece vam se
dogoditi zlo. Gledajte. Ulica je prazna. Sesti sat6 sakuplja
gradane u kucama. Otici cete k drugim gubavcima, sve do sutra.
Ne bojte se. Dodite za Mnom. Drzi, :Zeno«, i daje joj plast da se
pokrije.
Cetvero, malo prestraseni, malo smeteni, slijede ga kao
cetiri janjeta. Prolaze koliko preostaje od doline Hinona. Prelaze
put, idu prema Siloanu, drugo falosno mjesto gubavaca. Isus se
zaustavi pri dnu strmine i nareduje: »Uzidite i recite im da cu
sutra oko prve ure Ja biti ovdje. Idite i svetkujte s njima
navijescujuci UCitelja Radosne vijesti.« Naredi da njima dadu
svu hranu koju jos imaju i blagoslivlje ih prije nego ih otpusti ...
»Sada, idimo. Vee je prosla sesta ura«, rece Isus okre6u6i
se da bi se vratio na niski put koji ide u Betaniju.
Ali brzo ga zove jedan krik: »lsuse, Sine Davidov, smiluj
nam se.«
»Ovi nisu eekali jutro ... «, primjecuje Petar.
»Idimo k njima. Ima tako malo sati kada mogu ciniti
dobro a da onaj koji me mrzi ne ometa mir onima koji su
obdareni dobrocinstvom!«, odgovori Isus i vrati se natrag,
visoko dr:Zeci glavu prema trima gubavcima iz Siloana koji su se
pokazali na ravnici maloga brda i koji opetuju krik, pomognuti
od vec ozdravljenih koji su im za ledima.
Isus samo ispruzi ruke i ka:Ze: »Neka vam bude kako
istete. Idite i zivite na stazama Gospodnjim.« Blagoslivlja ih dok
guba nestaje s njihovih tjelesa kao sto se lagana naslaga snijega
topi na suncu. I Isus trCi dalje, a slijede ga blagoslovi cudom
6
ozdravljenih koji sa svoje strmine prufaju ruke u zagrljaj

stvamiji nego daje dan.
Vrate se na put za Betaniju, put koji slijedi tijek Cedrona
koji se savija u ostrom kutu, poslije jedno stotinjak koraka od
Siloana. Ali kada se prijede ugao i moze se vidjeti drugi dio puta
koji se nastavlja za Betaniju, evo tu, sam, hoda brzo Juda iz
Kerijota.
»Ta to je Juda!«, usklikne Tadej koji ga prvi zapazi.
»Zasto ovdje? Sam? Ohe! Judo!«, vice Petar.
Juda se naglo okrene. Blijed je, eak zelenkast. Petar mu
kafo: »Zar si vidio davla kada si boje loCike?«
»Sto Cinis ovdje, Judo? Zasto si napustio drugove?«, pita
Isus istovremeno.
Juda je vec zagospodario sobom. Kafo: »Bio sam s
njima. Sreo sam nekoga s vijestima o mojoj majci. Gledaj ... «,
pretraZuje u pojasu. Udara se rukom po celu govoreci : »Ostavio
sam ga kod onog eovjeka! Htio sam Ti dati proCitati pismo .. . Iii
sam ga izgubio putem ... Ne stoji bas dobro. Dapace, bilo joj je
slabo ... Ali eno tamo drugovi .. . Zaustavili su se. Vidjeli su te .. .
UCitelju, ja sam smeten ... «
»Vidim.«
»Ucitelju ... evo kese. Ucinio sam dvije da ... ne udara u
oci ... Bio sam sam ... «
Apostoli Bartolomej, Filip, Matej, Simun i Jakov
Zebedejev su malo zbunjeni. Priblifoju se Isusu s ljubavlju, ali
kao oni koji znaju da su pogrijesili.
Isus ih gleda i kafo: »Ne cinite tako vise. Nikada nije za
vas dobro dijeliti se. Ako vam Ja kafom da tone cinite to je zato
jer znam da imate potrebu da se naizmjence podupirete. Niste
tako jaki da biste sami mogli odoljeti. Sjedinjeni, jedan
obuzdava ili podrfava drugoga. Podijeljeni ... «
»Ja sam bio, Ucitelju, koji sam dao slabi savjet, jer smo
se kasnije sjetili da si nam Ti rekao da se ne dijelimo, da svi
idemo u Betaniju zajedno, a Juda je otifao zbog pravednog

razloga, a mi nismo ni mislili da idemo s njim. Oprosti mi,
Gospodine«, rece ponizan i iskren Bartolomej.
»Svakako da vam oprastam. Ali vam opetujem: ne Cinite
to vise. Mislite da poslusnost spasava uvijek barem od jednog
grijeha: od onoga da pretpostavljamo da smo sposobni uCiniti
nesto sami od sebe. Vi ne znate koliko tlavao obilazi oko vas da
natle sve razloge te uCini da sagrijesite i da nanesete stetu
svome Ucitelju vet toliko progonjenom. Vremena su uvijek sve
teia za Mene i za organizam koji sam ja dofoo oblikovati. Tako
da je potrebna velika briga da on ne bi bio, ne kaiem ranjen i
ubijen, jer to se nece dogoditi sve do svrsetka vjekova, nego da
ne bude zamazan blatom. Njegovi neprijatelji vas pailjivo
gledaju, ne gube vas nikada s ociju, tako kao sto vaiu svaki moj
Gin iii rijec. I to zato da bi imali Cime ocrniti. Ako se vi pokaiete
svadljivi, podijeljeni, na neki naCin nesavrseni, makar i zbog
malenih stvari, oni sakupljaju i udefovaju ono sto ste ucinili i
bacaju ga kao blato i optuibu protiv Mene i moje Crkve koja se
oblikuje. Vidite! Ja vam ne prigovaram, nego vam savjetujem.
Za vase dobro. Oh! ne znate, prijatelji moji, da ce i najbolje
stvari oni podefavati i pokazivati da bi me mogli optuziti s
prividnom pravednosti? Gore dakle. Ubuduce budite poslusniji i
razboritiji.«
Apostoli su svi potreseni Isusovom blagoscu. Juda iz
Kerijota je trajno druge boje. Stoji ponizno, malo iza sviju, dok
mu Petar ne kaze: »Sto tu cinis? Nisi vise kriv od ostalih. Zato
dodi naprijed s ostalima«, i treba da poslusa.
Hodaju brzo jer, usprkos suncu, vjetric je koji poziva da
se hoda da se ugrije. I prevalili su vec jedan komad puta kada
Natanael, kojemu je hladno i to kafo zamotavsi se u plast vise
nego ikada, zapafa da Isus ima samo haljinu: »Ucitelju, ali sto si
ucinio sa svojim plastem?«
»Dao sam ga jednoj gubavici. Ozdravili smo i utjesili
sedam gubavaca.«
»Ali bit ce ti hladno! Uzmi moj«, kafo Revnitelj i
nadoda: »Navikao sam u hladnim grobovima na vjetar zimski.«
»Ne, Simune. Gledaj! Tu je vec Betanija. Brzo cemo biti
u kuci. I nije mi nimalo hladno. Danas sam imao veliku radost
duha i ovaje ugodnija od topline plasta.«
»Brate, Ti nam pridajes zasluge kojih nemamo. Ti si, a
ne mi, ozdravio i utjesio ... «, kaze Tadej.
»Vi ste pripremili srca za vjeru u cudo. Stoga ste sa
Mnom i kao Ja pomogli ozdravljenju i utjehi. 0 kada biste znali
kako uzivam sjediniti vas sa Mnom u svakom djelu! Ne sjeeate
Ii se rijeci Ivana Zaharijina, mojeg rodaka: "Treba da On raste a
ja da se umanjujem"? On je s pravom to govorio jer svaki
fovjek, makar kako velik bio, pa bio Mojsije iii Ilija, potamni
kao jutamja zvijezda obasjana zrakama sunca kada se pojavi
Onaj koji dolazi s Neba i koji je iznad svakog fovjeka jer je
Onaj koji dolazi od Presvetog Oca. Ali i Ja, Utemeljitelj jednog
Organizma koji ce trajati koliko i vijekovi i koji ce biti svet
koliko i njegov Utemeljitelj i Glava, jednog Organizma koji ee
trajati dame predstavlja i bit ce jedno sa Mnom, tako kao sto SU
udovi i tijelo fovjekajedno s glavom kojaje iznad njih 7 , moram
reci: "Treba da se to tijelo obasja a Jada potamnim". Vi cete me
trebati nastaviti. Ja, kroz kratko, necu vise biti medu vama,
ovdje na Zemlji, ovdje materijalno, da upravljam svojim
apostolima, ucenicima i sljedbenicima. Ali cu biti duhovno s
vama, uvijek, i vasi duhovi ce osjetiti moj Duh, primit ce moje
Svjetlo 8 . Ali vi cete se morati pokazati u prvoj liniji, kada se Ja
vratim onamo odakle sam dosao. Stoga Ja vas postepeno
pripremam na ovo da se pokafote prvi. Vi mi katkada kafote:
"Slao si nas vise u prvo vrijeme". Trebali ste biti poznati. Sada
7
8
Doziva u pamet: Mt 28,18-20; Iv 14,15-21
kada to jeste, sada kada ste vec za ovo malo mjesto Zemlje
"Apostoli", Ja vas uvijek drzim sjedinjene sa Sobom, sudionike
u svakom mojem djelu, tako da svijet kafo: "On ih cini su-
drugovima u djelima koja cini, jer ce oni ostati poslije Njega i
nastaviti ce Ga". Da, prijatelji moji. Vi trebate uvijek sve vise ici
naprijed, biti svjetlo, nastaviti me, biti Ja, dok se Ja povlaCim,
kao majka koja polako prestaje podrfavati sinCiea koji je naucio
hodati ... Ne smije biti nasilan prijelaz od Mene na vas. Maleni iz
stada, ponizni vjernici, bi dozivjeli zaprepastenje. Ja ih blago od
Mene prepustam vama da ne osjete da su sarni niti jednog easa. I
vi ih ljubite toliko koliko ih Ja ljubim. Ljubite ih na moj spomen
kao sto sam ih Ja ljubio ...«
Isus suti gubeci se u svojoj nutarnjoj misli. I iz nje ne
izlazi dok, malo ispred Betanije, ne susretne druge apostole koji
su dosli drugim putem. Nastavljaju sjedinjeni prema kuCi
Lazarovoj. A Ivan kaZe da SU vec iscekivani, jer SU ih sluge
vidjele. I kaZe da Lazar stoji veoma lose.
»Znarn. Zato sam vam rekao da cemo stajati u kuci
Simunovoj. Alise nisam htio udaljiti a da gajos ne pozdravim.«
»Ali zasto ga ne ozdravis? Bilo bi tako pravedno. Svoje
najbolje sluge pustas da svi umru. Ja ne razumijem ... «, kaze
ISkarijota, uvijek smion, takoder i u boljim easovima.
»Nije potrebno da razumijes unaprijed.«
»Da. Nije potrebno. Ali znas Ii sto kaZu tvoji neprijatelji?
Da ozdravljas kada mofos, a ne kada hoces, da stitis kada
mofos ... Ne znas Ii da je onaj starac iz Tekue vec umro? I da je
umro ubijen?«
»Umro? Tko? Eli-Anna? Kako?«, pitaju svi, uzbudeni .
Sarno Petar pita: »A kako ti to znas? «
»Doznao sam slueajno malo prije u kuCi gdje sam bio i
Bog zna da li lafom. Izgleda da je neki lopov, sisao kao trgovac,
i umjesto da plati taksu, ubio ga .. .«
»Siroma8an starac! Koji nesretni zivot! Kakva falosna
smrt! Nista ne govoris, Ucitelju?«, zapitaju mnogi.

»Nemam nista reci osim da je starac sluzio Kristu sve do
smrti. 0 da bi tako svi!«
»Reci malo, sine Alfejev, nece Ji biti onako kako si ti
govorio, eh?«, pita Petar Tadeja.
»Moze biti. Sin koji iz mrfoje izbacuje oca, zbog mrfoje
takve naravi moze biti sposoban za sve. Brate moj, istinite su
tvoje rijeci: "Brat ce biti protiv brata i otac protiv sinova" .«
»Da. I tko bude tako cinio, vjerovat ce da sluzi Bogu.
Zaslijepljene oci, otvrdnula srca, duhovi bez svjetla. Ipak ih
morate ljubiti«, kaze Isus.
»Ali kako cemo ljubiti onoga koji s nama tako postupa?
Mnogo ce biti ako ne odvratimo i ako podnesemo s
rezignacijom njihove postupke ... «, usklikne Filip.
»Ja 6u vam dati jedan primjer koji ce vas pouCiti. 0 tome
u svoje vrijeme. I ako me budete ljubili, cinit cete ono sto Ja
cinim.«
»Evo Maksimina i Sare. Lazar mora da stoji veoma
slabo, ako ti sestre ne dolaze ususret!«, primjecuje Revnitelj .
Njih dvoje tree i poklone se. I na njihovim licima, na
njihovim haljinama, izgled je cedan sto ga bol i napor utiskuju
clanovima obitelji gdje se bori sa smrcu. Ne kaZu drugo do:
»Ucitelju, dodi ... «, ali tako tufoo da to govori vise od jednog
dugog govora. I odmah vode Isusa na vrata Lazarova odjela, dok
se drugi sluge brinu za apostole.
Na lako kucanje na vrata dotrCi Marta i odskrinu vrata
stavljajuCi u otvor svoje omrsavjelo i blijedo lice: »Ucitelju!
Dodi. Ti blagoslovljeni!«
Isus ulazi, prelazi sobu koja prethodi onoj bolesnikovoj , i
ulazi u njegovu sobu. Lazar spava. Lazar? Jedan skelet, fockasta
mumija koja dise ... Njegovo lice je vec lubanja, i u snu je jos
vidljivije njegovo unistenje koje od nje cini vec glavu s koje je
smrt skinula meso . Kofa vostana i nategnuta svjetluca na ostrim
233. Sedam ozdravljenih gubavaca. Jsus apostolima ... 377
uglovima jabucica, vilica, na celu, u ocnim supljinama tako

udubljenima da izgledaju bez oCiju, na ostrom nosu koji izgleda
da je narastao u nesrazmjeru, toliko su unisteni okolni obrazi.
Usne su blijede sve do nestajanja i izgleda da se ne mogu
zatvoriti na dva reda poluotkrivenih zubi, otvorenih ... izgled vec
mrtvoga9 .
Isus se prigne i gleda. Podigne se. Gleda dvije sestre koje
ga gledaju svom dusom usredotocenom u ocima, dusom
falosnom, dusom koja se nada. Daje im znak i bez buke izlazi
vani, u malo dvoriste koje stoji ispred dvije sobe. Marta i Marija
ga slijede. Zatvaraju vrata za sobom.
Sarni, njih troje medu cetiri zida, u sutnji, s plavim
nebom nad glavom, gledaju se. Sestre vise ne znaju niti pitati,
vise ne znaju niti govoriti. Ali Isus govori: »Vi znate tko sam. Ja
znam tko ste vi. Vi znate da vas ljubim. Ja znam da Me ljubite.
Vi znate za moju moc. Ja poznam vasu vjeru u Mene. Vi takoder
znate, posebno ti, Marijo, da sto se vise ljubi, vise se dobiva.
Ljubiti znaCi znati nadati se i vjerovati iznad svake mjere i svake
stvarnosti koja bi opozvala vjeru i nadu. Pa dobro, zbog svega
toga J a vam kafom da znate nadati se i vjerovati protiv svake
suprotne stvarnosti. Da Ii me razumijete? Kafom: znajte nadati
se i vjerovati protiv svake suprotne stvamosti. Ja se ne mogu
zaustaviti nego malo sati. Svevisnji zna koliko bih se kao
Covjek folio zaustaviti ovdje s vama, da mu pomognem i da ga
tjesim, da vam pomognem i da vas tjesim. Ali kao Sin Bozji
znam da je nufoo da idem. Da se udaljim ... Da Ja ne budem
ovdje kada ... Me vi budete foljele vise nego zrak koji udisete.
Jednog dana, ubrzo, shvatit cete ove razloge koje vam sada
mogu izgledati okrutni. To su bofanski razlozi . Bolni Meni
Covjeku, kao i vama. Bolni sada. Sada jer vi ne mofote
prihvatiti ni promatrati njihovu ljepotu i mudrost. Niti vam ih Ja
9
mogu objaviti . Kada sve bude dovrseno, tada cete shvatiti i

radovati se 10 ... Cujte. Kada Lazar bude ... umro. Nemojte tako
plakati! Tada odmah posaljite me zvati . I u meduvremenu
sredite za pogreb s brojnim uzvanicima, kako je prikladno za
Lazara i za vasu kueu. On je veliki Zidov. Mali broj ga cijeni
zbog onoga sto on jest. Ali on nadilazi mnoge u ocima Bozjim ...
Ja cu vam javiti gdje sam dame mozete uvijek naCi.«
»Ali zasto ne biti ovdje barem tog easa? Mi se mirimo sa
smreu, da, sa smreu ... Ali Ti .. . Ali Ti ... Ali Ti ... « Marta jeca i ne
mo:Ze reci nesto drugo, guseci u haljinama svoj plac ...
Marija pak gleda Isusa, nepomicno, nepomieno, kao
hipnotizirana ... i ne place.
»Znajte slusati, znajte vjerovati, nadati se .. . znajte uvijek
reCi Bogu da ... Lazar vas zove ... ldite. Sada cu Ja doci ... I ako ne
budem imao vise nacina da vam odijeljeno govorim, sjetite se
onoga sto sam vam rekao.«
I dok se one :Zumo vracaju, Isus sjedne na jednu klupu od
kamena i moli.
10
Razlikovanja i razlozi ispravni i jasni, koji dobro tumace u kojem
smislu OVO Djelo cesto kaze da Isus "ne moze" .
379
234. ISUS NA BLAGDANU POSVETE HRAMA
Isus na blagdanu Posvete Hrama (Ivan 10,22-39).
Stajati nepomican je nemoguce u hladno i vjetrovito

jutro. Na vrhu Morije vjetar koji dolazi u smjeru sjevero-istoka
udara ostro CineCi da se viju haljine i da se zacrveni lice i oCi.
lpak ima naroda koji je uzasao u Hram na molitvu. Apsolutno
naprotiv nema rabbina s odgovarajucim grupama ucenika. I
Trijem izgleda prostraniji, i nadasve dostojanstveniji, liSen
bucnih i raskosnih skupova koji se tamo obicno nalaze.
I mora biti nesto neobicno vidjeti ga tako praznog, jer se
tome svi cude kao necem novom. I Petar takoder pocne nesto
sumnjati. Ali Toma, koji izgleda jos krsniji, kako je ovijen u
sirok i tefak plast, ka2e: »Bit ce se zatvorili u kakvu sobu, iz
straha da ne izgube glas. Da Ii za njima places?«, i smije se.
»la ne! 0 da ih nikada ne bih vidio! Ali ne bih htio da
bude ... « i gleda ISkarijota koji ne govori, ali koji zapazi pogled
Petrov i rece: »Zaista su obecali da nece vise smetati, osim u
slueaju da ih Ucitelj ... sablazni. Zacijelo da ce biti budni, ali
buduCi da se ovdje ne grijesi, niti se vrijeda, oni su otsutni.«
»Bolje tako . I Bog te blagoslovio, djecace, ako si uspio
navesti ih da tako misle.«
Jos je rano. Malo naroda je u Hramu. Kafom »malo«, i
ovako izgleda, buduci da je on prostran, te da bi izgledao pun
treba mnostvo naroda. Dvjesta ili trista osoba niti se ne vide u
onom spletu dvorista, trijemova, predvorja, hodnika 1...
Isus, jedini UCitelj u prostranom Trijemu pogana, ide
gore dolje, govoreCi sa svojim ucenicima i s onim ucenicima
koje je vec nafao u ogradenom prostoru Hrama. Odgovara na

1
vidi: sv. I: ilustracija uz pogl. 68 .
njihove prigovore i pitanja, razjasnjava tocke koje oni nisu znali

razjasniti samima sebi i drugima.
Dolaze dva poganina, gledaju ga, odlaze a da ga nista ne
pitaju. Prolaze namjestenici Hrama, gledaju ga, ali ni oni ne
kafo nista. Pokoji vjemik se priblizi, pozdravi, slufa. Ali jos ih
ima malo.
»Ostajemo Ii ovdje jos?«, pita Bartolomej.
»Hladno je i nema nikoga. Ali ugodno je biti ovdje
ovako u miru. UCitelju, danas si upravo u KuCi Oca svoga. I kao
gospodar«, kaze smijeseci se Jakov Alfejev. I nadodaje: »Tako
je morao biti Hram u vrijeme Nehemije i mudrih i pobofoih
kralj eva2•«
»Ja bih rekao da idemo. Odande nas spijuniraju ... «, kafo
Petar.
»Tko? Farizeji?«
»Ne. Oni koji su pnJe prosli, i drugi. ldimo odavde,
Ucitelju ... «
»Cekam bolesnike. Vidjeli su me da sam usao u grad, i
glas se zacijelo prosirio. U toplijim satima ce doCi. Ostanimo
barem do treCine seste ure 3«, odgovara Isus. I nastavlja hodati
naprijed i natrag da ne stoji nepokretan na onom hladnom zraku.
Doista malo kasnije kada sunce nastoji ublaziti ucinke
zapadnjaka dolazi jedna zena s bolesnom djevojcicom i moli za
ozdravljenje. Isus je uslisava. Zena stavlja svoj obol pred
Isusove noge govoreci: »Ovo za drugu djecu koja trpe.«
ISkarijot skuplja novae.
Kasnije; na jednoj nosiljci, nose starog eovjeka, bolesnog
na nogama. I Isus ga ozdravlja.
Kao trece dolazi grupa osoba i mole Isusa da izade izvan
2
Aluzija na Salomona (usprkos tarnnih strana), Ezekiju, Joziju,
Zorobabela, uz vec spomenutog Nehemiju. Vidi: 3 i 4 Kr, 2 Ljet, Ezra i
Nehemija, Hagaj i, u vjemom prirueniku, Propovjednik 47, 14-49, 15
3
vidi : pogl. 201, bilj . 4.
234. Isus na blagdanu posvete Hrama 381
zidina Hrama da istjera davla iz jedne djevojcice 4 ClJl se

razdiruci krikovi cuju dotle unutra. I Isus se uputi za ovima
izlazeci na ulicu koja vodi u grad. Narod, medu kojima ima i
stranaca, sakupio se oko onih koji drfo djevojCicu, koja se pjeni
i previja izvrcuci oCi. Rjecetine svake vrsti izlaze iz njezinih usta
i tim vise izlaze sto se Isus vise k njoj pribli:Zava, kao sto raste i
njezino koprcanje. Jedva je drfo cetiri mlada i snafoa fovjeka. I
s prokletstvima provaljuju krikovi prepoznavanja Krista i
tjeskobne molbe duha koji je drzi da ne bude istjeran, pa i istine,
opetovane jednolieno: »Odlazi! Ne dajte da vidim ovog
prokletnika! Idi odavde! Idi! Tisi uzrok nase propasti. Znam tko
si Ti. Tisi ... Tisi Krist. Tisi ... Nije te pomazalo drugo ulje nego
ono odozgor. Snaga Neba te pokriva i brani. Mrzim Te!
Prokletnice! Nemoj me izbaciti. Zasto izbacujes nas i ne zelis
nas, a drzis blizu sebe legiju davola u jednom samome? Ne znas
Ii da je Citav pakao u jednome 5 ? Svakako da znas ... Pusti me
ovdje, harem do easa kada ... « Rijec se katkada zaustavlja kao
presjecena, drugi put se mijenja iii se prije zaustavi, iii se
nastavlja u neljudskim krikovima kao kada krici : »Pusti me da
udem harem u njega. Nemoj me poslati tamo u Ponor! Zasto nas
mrzis, Isuse, Sine Bozji? Nije ti dosta ono sto jesi? Zasto zelis
zapovijedati takoder nad nama? Mine folimo zapovijedi! Zasto
si dosao progoniti nas, ako smo te zanijekali? Idi odavde! Ne
bacaj nam na leda vatru s Neba! Tvoje oci! Kada se ugase mi
cemo se smijati... Ah! Ne! Ni onda. .. Ti nas pobijedujes!
Pobijedujes nas! Bio proklet Ti i Otac koji te je poslao i Onaj
koji od vas dolazi i jest vi 6 .. . Aaaah!«
Zadnji krik je zaista stra5an, krik zaklanog stvorenja u
kojega polako ulazi ubojita ostrica i prouzrocen je Cinjenicom da
4
Yidi: SY. II, pogl. 96, bilj . 5.
5
Aluzija na Judu ISkarijota. Vidi: SY. VII, dio 1, pogl. 192, bilj . 6.
6
Aluzija na Duha SYetoga tijom snagom se izbacuju daYli. Usporedi
s: Mt 12,22-32
Isus, posto je mnogo puta, mentalnom zapovijedi, prekinuo

rijeci opsjednute, stavlja im kraj dirajuCi jednim prstom celo
djevojcice. I krik zavrsava u strasnom grcu dok je s bukom u
kojem ima i smijeha i krika nesnosne zivotinje, davao napusta
kricuCi: »Aline idem daleko ... Ah! Ah! Ah!«, iza kojega odmah
slijedi suhi prasak kao groma makar je nebo posve bistro.
Mnogi prestraseni bjefo. Drugi se jos vise nagomilaju da
vide djevojcicu koja se je najednom smirila, klonuvsi medu
rukama onoga koji ju je drfao. Tako stoji nekoliko casova i
zatim otvara oCi, smijesi se, vidi da je medu ljudima bez vela na
lieu i glavi i spusta lice, da bi ga sakrila, na ruku koju difo na
lice. Onaj koji je s njom htio bi da ona zahvali UCitelju. Ali On
kaZe: »Pustite je u njezinoj stidljivosti. Njezina dusa mi vec
zahvaljuje. Odvedite je kuci, k majci. To je njezino mjesto kao
djevojCice ... «, i okrece leda narodu vraeajuci se u Hram, na
prvasnje mjesto.
»J esi Ii vidio, Gospodine, da su mnogi Zidovi dosli nama
za leda? Nekoje sam prepoznao ... Evo ih ondje! To su oni koji
su nas ranije uhodili. Gledaj kako raspravljaju medusobno .. .«,
kaZe Petar.
»Bit ce da utvrduju u kojega je od njih usao davao. Tu je
takoder Nahum, povjerljiva osoba Ane. To je prikladan tip ...«,
kaze Toma.
»Da. I ti nisi vidio jer si imao okrenuta leda. Ali vatra se
je otvorila bas nad njegovom glavom«, kafo Andrija gotovo
cvokocuCi zubima. »Ja sam bio blizu njega i pobojao sam se!. .. «
»Zaista oni su svi bili sjedinjeni. Ali ja sam vidio da se
vatra otvara nad nama i pomislio sam da umiremo ... Dapace sam
se pobojao za UCitelja. Izgledala je upravo objesena nad
njegovom glavom«, kaZe Matej.
»Ali ne. Ja sam ga pak vidio kako izlazi iz djevojcice i
kako je prasnuo na zidu Hrama«, odgovori Levi, pastir ucenik.
»Ne raspravljajte medu sobom. Vatra nije znacila ni ovo
234. lsus na blagdanu posvete Hrama 383
ni ono. Bila je samo znak da je davao pobjegao«, kaze Isus.

»Ali je rekao da ne ide daleko! ... «, pripominje Andrija.
»Davolske rijeci... ne treba slusati. Hvalimo radije
Svevisnjega za ova tri sina Abrahamova7 ozdravljena u tijelu i
dusi.«
U meduvremenu mnogi Zidovi, koji su se pojavili s ove i
s one strane - ali nisu dio njihovih grupa ni od farizeja, ni od
pismoznanaca, ni od svecenika - pribli:Ze se i opkole Isusa, i
jedan stupi naprijed govoreCi: »Velike stvari si ucinio ovog
dana! Djela zaista prorocka, i to velikog proroka. I duhovi
podzemlja su rekli o Tebi velike stvari. Ali njihove rijeci ne
mogu biti prihvacene ako ih ne potvrdi tvoja rijec. Mi smo
zaprepasteni zbog tih rijeCi. Ali takoder se bojimo velike
prijevare jer je poznato da je Belzebub 8 duh lazi. Ne bismo
:Zeljeli prevariti se ni biti prevareni. Reci nam dakle tko si, sa
svojim ustima istine i pravednosti.«
»Zar vam nisam rekao mnogo puta tko sam? Vee su
gotovo tri godine sto vam govorim i prije Mene vam je rekao
Ivan na Jordanu i Glas Bozji s Neba.«
»lstina je. Ali mi nismo bili u tim zgodama. Mi .. . Ti, koji
si pravedan, moras razumjeti nas strah. Mi bismo htjeli vjerovati
u Tebe kao Mesiju. Ali vec mnogo puta narod Bozji je bio
prevaren od krivih Krista. Utjesi nase srce koje se nada i koje
iscekuje s jednom sigumom rijeci, i mi cemo ti se pokloniti.«
Isus ih strogo gleda. Njegove oci izgleda da probijaju
kroz meso i otkrivaju srca. Zatim ka:Ze: »Uistinu mnogo puta
ljudi znaju reci lazi bolje od Sotone. Ne. Vi mi se necete
pokloniti. Nikada. Ma sto vam Ja rekao. I kada biste to ucinili,
kome biste se vi poklonili?«
7
sina Abrahamova <Jednak izraz kod: Lk 13,16>
8
vidi: sv. VII, dio 1, pogl. 183, bilj. 2. Filistejski bog Baal Zebub,
princip zla, Sotona
»Kome? Pa nasem Mesiji!«

»Da Ii biste bili sposobni za to? Tko je za vas Mesija?
Odgovorite, da znam koliko vrijedite.«
»Mesija? Pa Mesija je onaj koji ce po Bozjoj naredbi
sjediniti rasprseni Izrael i od njega uciniti slavni narod pod
Cijom vlascu ce biti svijet. Pasto? Zar tine znas sto je Mesija?«
»Ja znam, a vine znate. Za vas je dakle jedan fovjek koji
ce nadmasiti Davida i Salomona i Judu Makabejca9 , i od Izraela
uCiniti Narod koji kraljuje nad svijetom?«
»Tako je. Bog je to obecao. Svaka osveta, svaka slava,
svako vracanje teritorija, doci 6e od obecanog Mesije.«
»Receno je: "Klanjat 6es se jedino Gospodinu Bogu
svojemu" 10 • Zasto biste mi se onda poklonili ako biste u Meni
mogli vidjeti jedino Covjeka-Mesiju?«
»A koga drugoga trebamo vidjeti u Tebi?«
»Koga? I s tim osjecajima dolazite me pitati? Zmijski
rode podli i otrovni! I svetogrdni takoder. Jer ako vi ne biste
mogli u Merri vidjeti nista drugo do ljudskog Mesiju i ako biste
mi se poklonili, bili biste idolopoklonici. Samo Bogu se klanja. I
uistinu vam ka:Zem jos jedanput da je Onaj koji vam govori veci
od Mesije koga vi, liseni duha i mudrosti, zamisljate s poslanjem
i sluzbama i ovlastima. Mesija ne dolazi da <lade svome narodu
kraljevstvo u kakvo vi vjerujete, ne dolazi da izvrsi osvetu nad
ostalim mocnicima. Njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta i
njegova moc nadilazi svaku ogranicenu moc svijeta.«
»Ti nas mucis, Ucitelju. Ako si Ucitelj a mi smo neuki,
zasto nas ne poucis? «
»Vee tri godine to Cinim i vi ste uvijek sve vise u tamijer
odbijate Svjetlo.«
9
vidi, za Davida i Salomona: l, 2, 3 Kr, l, 2 Ljet; za Judu
Makabejca: 1 Mak 3-9; 2 Mak 8-15
10
Pnz6,13
234. Jsus na blagdanu posvete Hrama 385
»lstina je. Mozda je istina. Ali ono sto je bi lo u proslosti,

moglo bi ne biti u buducnosti. I sto? Ti koji imas samilosti s
carinicima i s bludnicama i koji oprastas grjesnicima, folis Ii biti
bez milosrda s nama, samo zato jer smo tvrde sije i ne
uspijevamo shvatiti tko si Ti?«
»Ne da ne uspijevate. Vi necete da shvatite. Biti tup nije
grijeh. Bog ima tolika svjetla kojima mofo rasvijetliti i najtuplji
razum, ali koji je pun dobre volje. Varna ova manjka. Dapace,
imate protivnu volju. Zbog toga ne shvaeate tko sam Ja.«
»Bit ce kako Ti kafos. Ti vidis kako smo ponizni. Ali te
molimo u ime Bozje, odgovori na nasa pitanja. Nemoj nas vise
drfati u neizvjesnosti. Do kada nas duh mora ostati nesiguran?
Ako si Krist kazi nam otvoreno.«
»Rekao sam vam. Rekao sam vam u kueama, na
trgovima, na ulicama, u selima, na brdima, uz rijeke, na morn, u
pustinjama, u Hramu, u sinagogama, na trfoicama, a vi ne
vjerujete. Nema mjesta u Izraelu koje nije culo mojega glasa.
Cak i mjesta koja vijekovima zloupotrebom nose ime lzraela, ali
koja su odijeljena od Hrama, cak i mjesta koja su dala ime ovoj
nasoj Zemlji ali koja su od gospodara postali podloznici, i
nikada se nisu posve oslobodili svojih zabluda da bi dosli k
Istini, eak Siro-Fenicija, izbjegavana od rabbija kao zemlja
grijeha, cula SU moj glas i upoznala moje bice.
Rekao sam vam i ne vjerujete mojim rijecima. Djelovao
sam i na moje Cine niste se osvrtali s dobrim duhom . Da ste to
ucinili s pravom nakanom da me iskreno upoznate, bili biste
dosli do vjere u Mene, jer djela koja Ja cinim u ime Oca svoga
svjedoce za Mene. Oni dobre volje koji su posli za Mnom jer su
me prepoznali kao pastira, povjerovali su u moje rijeci i u
svjedoeanstva koja daju moja djela.
I sto? Vjerujete Ii mozda da ono sto Ja Cinim nema cilja
koji bi mogao vama koristiti? Koristiti svim stvorenjima? Varate
se. I nemojte misliti da se korisno sastoji u zdravlju pojedinca,
zadobivenom po mojoj moci, ili po oslobodenju od opsjednuea

iii od ovog iii onog grijeha. Ovo je korist ogranicena na
pojedinca. Odvise mala stvar obzirom na snagu koja se
oslobada, i od nadnaravnog izvora, vise nego nadnaravnog:
boianskog, koji je oslobada da bi bila jedina korist. Postoji i
zajednicarska korist djela koja Ja Cinim. Korist da dignem svaku
surnnju nesigurnima, da uvjerim protivnike, osim sto jacam
uvijek sve vise vjeru vjernika.
Zbog ove zajednicarske koristi, u prilog svim ljudima
sadasnjim i buduCim, jer moja djela ce svjedoCiti o Meni kod
buduCih nara8taja i uvjerit ce ih o Meni, jer Otac moj mi daje
moc da cinim sto hocu. U Bozjim djelima nista nije bez dobrog
cilja. Sjecajte se toga uvijek. Razmisljajte o ovoj istini .«
Isus se eas zaustavi. Zaustavlja pogled najednom Zidovu
pognute glave i zatim kafo: »Ti koji stojis tako razmisljajuCi, ti
u haljini boje zrele masline, pitas se da li sluzi dobroj svrsi i
Sotona. Ne budi lud da se suprostavljas Meni i trazis pogresku u
mojim rijecima. Odgovaram ti da Sotona nije djelo Boije, nego
slobodne volje anilela buntovnika. Bog ga je bio nacinio kao
slavnog sluzbenika 11 , i zato gaje stvorio za <lobar cilj. Evo: sada
ti, govoreCi sa svojim ja, kaies: "Onda je Bog lud jer je dao
slavu jednom buducem buntovniku i povjerio svoje planove
jednom neposlu8niku". Odgovaram ti: "Bog nije lud nego
savrsen u svojim cinima i mislima. On je Najsavrseniji.
Stvorenja su nesavrsena, pa i ona veoma savrsena. Uvijek je
jedna tocka inferiornosti u njima u odnosu na Boga. Ali Bog,
koji ih ljubi, dao je stvorenjima slobodu odluCivanja da bi se po
njoj stvorenje usavrsilo u kreposti i postalo sve slicnije Bagu
Ocu svome". I jos ti kafom, ismjehivacu i lukavi trazitelju
grijeha u mojim rijeCima, da od Zia, koje je nastalo po
slobodnoj volji, Bog izvlaci jos Jedan dobar cilj: da sluii ljudima
11
da budu posjednici zasluiene slave 12. Pobjede nad Zlom su
kruna izabranih. Ako Zlo ne bi moglo potaknuti dobru
posljedicu za one koji su dobre volje, Bog bi ga bio unistio. Jer
nista sto je u Stvorenju ne smije biti posve liseno dobrih poticaja
iii posljedica.
Ne odgovaras? Tesko ti je navijestiti da sam ti Citao u
srcu i da sam pobijedio krive zakljucke tvoje iskrivljene misli?
Necu te prisiljavati da to uCinis. Pred ocima tolikih ostavit cu te
u tvojoj oholosti. Ne zahtijevam da me proglasis pobjednikom.
Ali kada budes sam s ovima, slicnima tebi, i s onima koji su vas
poslali, onda priznaj da je Isus iz Nazareta citao misli tvoje
pameti i da je ugusio prigovore u grlu samim oruzjem svoje
istinite rijeci.
Ali ostavimo ovaj osobni prekid i vratimo se mnogima
koji me slusaju. Ako bi i samo jedan od tolikih, po mojim
rijecima obratio svoj duh Svjetlu, bio bi nagraden moj trud
govorenja kamenju, dapace grobovima punim zmija otrovnica.
Rekao sam da su me oni koji me ljube prepoznali kao
Pastira po mojim rijecima i mojim djelima. Ali vi ne vjerujete,
ne moiete vjerovati, jer niste od mojih ovaca.
Sto ste vi? Pitam vas. Pitajte se u nutrini srca. Niste ludi.
Mo:lete upoznati ono sto jeste. Dosta da slusate glas svoje duse
koja nije mima u nastavljanju vrijedanja Sina Onoga koji ju je
stvorio. Vi, makar i spoznavajuCi ono sto jeste, necete to
priznati. Dijelom ste vukovi, dijelom divlje koze. Ali nitko od
vas, usprkos janjece ko:le koju nosite da bi se prikazali kao
janjci, nije pravi jaganjac. Pod mekim i bijelim velom svi imate
divlje boje, ostre rogove i kljove i pand:le jarca ili zvijeri, i :lelite
ostati takvi jer vam se svida biti takvima, i sanjate okrutnost i
pobunu. Zato me ne mo:lete ljubiti i ne mo:lete me slijediti niti
shvatiti. Udete li u stado, to je da mu skodite, da zadate bol ili
12
unesete nered. Moje ovce se boje vas. Kada bi bile kakvi ste vi,
morale bi vas mrziti. Ali one ne znaju mrziti. To su jaganjci
Kneza mira, Ucitelja ljubavi, milosrdnog Pastira 13 • I ne znaju
mrziti. Nece vas nikada mrziti, kao sto vas ni Ja necu nikada
mrziti. Varna ostavljam mdnju, koja je zli plod trostruke
poiude 14 s egoizmom razularenim u iivotinji covjeku, koji iivi
zaboravivsi da je takotler i duh, osim tijela. Ja zadrfavam sebi
ono sto je moje: ljubav. I ovo priopcujem mojim jaganjcima, i
prufam takoder i vama da vas uCinim dobrima.
Kad biste postali dobri, onda biste me razumjeli i postali
biste od mojega stada, slicni drugima koji su u njemu. Ljubili
bismo se. Ja i moje ovce se ljubimo. One me slusaju, prepoznaju
moj glas. Vi ne razumijete ono sto istinski znaCi poznavati moj
glas. To znaci ne imati sumnji o njegovu izvoru i razlikovati ga
izmedu tisucu drugih glasova krivih proroka kao pravi glas koji
dolazi s Neba. Sada i uvijek, takoder i medu onima koji se
smatraju, a dijelom to i jesu, sljedbenicima Mudrosti, bit ce
mnogi koji nece znati razlikovati moj glas od drugih glasova
koji ce govoriti o Bogu, vise manje ispravno, ali koji ce uvijek
biti nizi od mojega glasa ... «
»Uvijek govoris daces brzo oti6i a zatim folis reci daces
uvijek govoriti? Ako otides, neces vise govoriti«, prigovara
jedan Zidov s prezimim tonom s kojim bi govorio nekom
mentalno zaostalom.
Isus jos odgovara svojim strpljivim i smirenim tonom
koji je imao samo jedan ostar prizvuk kada je na pocetku
govorio Zidovima i poslije kada je odgovorio na nutamje
prigovore onog Zidova: »Ja cu uvijek govoriti da citav svijet ne
postane idolopoklonik. I govorit cu mojima, koji su izabrani da
opetuju moje rijeci. Duh Bozji ce govoriti i oni ce razumjeti ono
13
vidi: pogl. 215, bilj. 1. i pogl. 223, bilj. 4.
14
234. lsus na blagdanu posvete Hrama 389
sto i mudri nece znati razumjeti. Jer ucenjaci ce proueavati rijec,

frazu, naCin, mjesto, sredstvo po kojemu Rijec govori, dok se
moji izabranici nece gubiti u ovim nepotrebnim proucavanjima,
nego ce slufoti, uronjeni u ljubav, i shvatit ce jer ce biti Ljubav
koja ce govoriti. Oni ce razlikovati i kicene stranice ucenjaka iii
lailjive stranice krivih proroka, uCitelja licemjerja, koji
naueavaju iskvarene nauke iii uce ono sto oni ne vrse, po
jednostavnim, istinitim i dubokim rijeCima koje ce od Mene doCi.
Ali svijet ce ih zbog toga mrziti, jer svijet mrzi Mene-Svjetlo i
mrzi sinove Svjetla, tamni svijet koji ljubi tamu prikladnu za
njegovo grijeienje 15 • Moje ovce poznaju i poznavat ce Mene i
slijedit ce me uvijek pa i na putovima krvi i boli koje cu Ja prvi
prijeCi a oni ce ih prijeCi poslije Mene. Putove koje duse vode k
Mudrosti. Putove koje krv i plac progonjenih, jer naucavaju
pravednost, Cine svijetlima da se isticu u magli dima svijeta i
Sotone, i da budu kao tragovi zvijezda da vode onoga koji trazi
Put, Istinu, Zivot, a ne nalazi nekoga tko bi ga na njih doveo. Jer
duse trebaju ovo: onoga koJi ce ih dovesti u Zivot, Istinu i pravi
Zivot. Bog je milosrdan prema dufoma koje traie a ne nalaze,
ne zbog njihova grijeha, nego zbog lijenosti pastira idola. Bog
je milosrdan prema dufoma koje se prepustene same sebi,
izgube i budu primljene od sluiitelja Lucifera, spremnih da
prihvate izgubljene da ih uCine prozelitima njihovih nauka. Bog
je milosrdan prema onima koji padnu u zabludu samo zato jer se
uCitelji Boiji nisu zanimali za njih. Bog je milosrdan prema
svima onima koji idu ususret malodu§nosti, tami, smrti zbog
grijeha krivih uCitelja, jer od ucitelja imaju samo haljinu i
oholost da se tako nazivaju. I kao sto je poslao proroke za svoj
narod, kao sto je poslao Mene za sav svijet, tako ce poslije,
poslije Mene za ave siromasne duse poslati sluibenike RijeCi,
Istine i Ljubavi, da opetuju moje rijeei. Jer moje rijeei daju
15
vidi: sv. VII, dio 1, pogl. 178, bilj . 7.
Zivot. Tako da ce moje ovCice od sada unaprijed imati Zivot koji
im Ja dajem po mojoj Rijeei koja je Zivot vjeeni za onoga tko je
prihvata, i nece nikada poginuti i nitko ih nece moti istrgnuti iz
mojih ruku.«
»Mi nismo nikada odbacili rijeCi pravih proroka. Uvijek
smo postivali Ivana koji je bio posljednji prorok«, odgovara
srdito jedan Zidov i njegovi drugovi opetuju.
»Urnro je na vrijeme da vam ne bi postao neomiljen i da
ga takoder i vi ne biste progonili. Kada bi on jos bio medu
zivima SVOJe "nije dopusteno" , receno za tjelesno
rodoskvmuce 16, rekao bi i vama koji cinite duhovni preljub
bludeCi sa Sotonom protiv Boga. I vi biste ga ubili kako
namjeravate ubiti Mene.«
Zidovi buce srditi, vec spremni <la udare, umomi sto se
moraju pricinjati blagima.
Ali Isus nije zabrinut za to. Difo glas da bi nadisao buku
i vice: »I pitali ste me tko sam Ja, o licemjeri? Rekli ste da folite
znati da budete sigumi? I sada kafote da je Ivan bio posljednji
prorok? I dva puta se osudujete zbog grijeha lazi . Jedan put, jer
kaZete da niste nikada odbacili rijeci pravih proroka 17 , drugi put,
jer kaZete da je Ivan posljednji prorok i da vi vjerujete pravim
prorocima, i time iskljucujete da bib i Ja bio prorok, harem
prorok, i to pravi prorok. Usta lazi! Srca prijevare! Da, zaista,
zaista Ja, ovdje u kuCi Oca moga, proglasujem da sam Ja vise od
Proroka. Ja imam ono sto mi je moj Otac darovao . Ono sto mi je
moj Otac darovao dragocjenije je od svega i od svih, jer je stvar
na koju ljudska volja i moc ne mogu staviti grabezljive ruke. Ja
imam ono sto mi je Otac darovao i sto, makar je u Meni uvijek
je u Bogu, i nitko to ne mofo ugrabiti iz ruku mojega Oca ni
16
Aluzija na dogadaj naveden kod: Mt 14,3-12; Mk 6, 17-29; Lk
3,19-20
17
234. Isus na blagdanu posvete Hrama 391
Meni jer imamo jednaku Bofansku Narav. Ja i Otac Jedno

smo.«
»Ah!' Strahota! Psovka! Prokletstvo!« Vika Zidova
odjekuje Hramom, i jos jedanput kamenje koje upotrebljavaju
mijenjaci novca i prodavaci zivotinja da dde . u redu svoje
ograde, materijal su za one koji trafo oruzje prikladno za udarac.
Ali Isus se podigne s rukama prekrifonim na grudima.
Uspeo se na jedno kameno sjedalo da bude jos visi i vidljiviji, i
odatle gospodari njima zrakama svojih safimih ociju. Gospodari
i prostrijeljuje ih svojim pogledom. Tako je velieanstven da ih
paralizira. Umjesto da u Njega gadaju kamenjem, bacaju ga ili
ga drfo u rukama, a da vise nemaju odvafoosti baciti ga protiv
Njega. I urlanje se smiruje u cudno zaprepastenje. To je upravo
Bog koji sja u Kristu. I kada Bog tako sijevne, i najbezobrazniji
eovjek postaje malen i preplasen.
Mislim kakvo Ii je otajstvo bilo skriveno da su Zidovi na
Veliki Petak, mogli biti onako okrutni. Kakva otsutnost ove
moci dominiranja u Kristu tog dana. Zaista je bio CaS Tame, CaS
Sotone 18, i oni sami su gospodarili .. . Bofanstvo, Ocinstvo Bozje
bilo je napustilo njegova Krista, i Onje bio samo Zrtva 19 •. •
18
19
Doista ne u smislu da se je Bog stvarno odijelio od Krista,
kidajuci naime hipostatsko sjedinjenj e izmedu Bo:Zanske i Ljudske naravi u
Isusu, Utjelovljenoj Rijeci, nego u smislu izrazenom kod Mt 27,46 i Mk
15,34, i stoga samo prividnog dijeljenja, makar nadasve bolnog. Rece naime
na kri:Zu, malo prije umiranja, opetujuci pocetak Ps 21: "Boze moj, Boze moj,
zasto si me napustio?" Da bismo razumjeli ovaj krik Glave otkupljenog
C:ovjeeanstva bit ce korisno razmisliti <la cetiri kategorije osoba osjecaju, u
odredenim periodama iii casovima, takav osjecaj napustenosti iii odijeljenosti
sa strane Bozje: veliki sveci, veliki patnici, veliki bolesnici, veliki grjefoici.
Ipak nitko od onih koji sacinjavaju ove cetiri kategorije nije stvarno napusten
od Boga: dapace, mozda nitko nije kao oni tako mocno, makar mo:Zda
skriveno, prozet i pokrenut Neizmjernom Ljubavlju koja, vodeci racuna o
osobama i prilikama, posvecuje, cisti, preobrazuje u zrtve (vidi kontekst), iii
Isus tako stoji koji minut. Zatim nastavlja govoriti ovom

mnostvu, prodanom i bijednom, koje je izgubilo svaku bahatost
jedino jer je vidjelo jedan bljesak Bozji: »Pa dobro? Sto :lelite
uciniti? Pitali ste me tko sam. Rekao sam vam. Postali ste
bijesni. Prisjetio sam vas sto sam ucinio, podsjetio sam vas na
rnnoga dobra djela koja dolaze od moga Oca i koja izvrsih s
Mocu koja mi dolazi od mojega Oca. Zbog kojeg od ovih djela
me kamenujete? Jer sam naueavao pravednost? Jer sam donio
ljudima Radosnu vijest? Jer sam vas dosao pozvati u Kraljevstvo
Bozje? Jer sam ozdravljao vase bolesnike, vratio vid vasim
slijepcima, dao hod uzetima, rijec nijemima, oslobodio
opsjednute, uskrisio mrtve, Cinio dobro siromasima, oprastao
grjesnicima, ljubio sve, pa i one koji me mrze: vas i one koji vas
salju? Zbog kojeg dakle od ovih dobrih djela me zelite
kamenovati? «
»Ne kamenujemo te za dobra djela koja si uCinio, nego
zbog tvoje psovke, jer Ti, koji si eovjek, pravis se Bogom.«
»Nije li pisano u vasem Zakonu: "Ja rekoh: vi ste bogovi
i sinovi Svevisnjega1120? No, ako je Bog nazvao "bogovima" one
kojima je govorio, dajuci naredbu: da :live na naCin tako da slika
i prilika Bozja u eovjeku bude ocita i da eovjek ne bude ni davao
ni zivotinja; ako su "bogovima" nazvani ljudi u Pismu, koje je
sve nadahnuto od Boga, i zato Pismo ne mo:le biti izmijenjeno
niti unisteno prema naklonosti i interesu covjeka; zasto vi ka:lete
Meni da psujem, Ja kojega je Otac posvetio i poslao u svijet, jer
ka:lem: "Sin sam Bozji"? Kada Ja ne bih cinio djela Oca
svojega, imali biste pravo da ne vjerujete u Mene. Ali Ja ih
cinim. A vi necete da vjerujete u Mene. Vjerujte onda harem
trese, obraea i kafojava da bi spasila (vidi: 1 Kor 5,4-5). Stoga je ovo Djelo
moglo ustvrditi, drugdje, da je Duh Sveti, svemogucna Bozja Ljubav i Vatra,
tako palila Isusa na oltaru Kriia da ga je pretvorio u Zrtvu za grijehe citavog
Covjecanstva svih vremena i mjesta.
20
Ps 81,6, vidi: sv. VI, pogl. 155, bilj. 3.
ovim djelima, da biste znali i raspoznali da je Otac u Meni i da

sam Ja u Ocu.«
Vihor urlanja i nasilja opet zapocinje jos jace nego prije.
S jedne terase Hrama, na kojoj zacijelo bijahu u prisluskivanju
skriveni svecenici, pismoznanci i farizeji, kricu mnogi glasovi:
»Ali uhvatite toga psovaca. Njegov grijeh je sada javan. Svi smo
culi. Na smrt s psovacem koji se proglasuje Bogom! Kaznite ga
istom kaznom kao i sina Salumita iz Dabrija. Neka bude izveden
iz grada i kamenovan! To je nase pravo! Receno je: "Psovac
neka se usmrti" 21.«
Poticaji poglavara zaostravaju srdzbu Zidova koji nastoje
zagospodariti Isusom i predati ga svezanog poglavarima Hrama
koji dolaze trceCi slijedeni strafama Hrama. Ali jos bdi od njih
su jos jedanput legionari koji su bdijuci s Antonije slijedili buku
i koji izlaze iz vojame dolazeCi prema mjestu gdje se urlice. I ne
stede nikoga. S motkama kopalja udaraju po glavama i ledima. I
poticu se naizmjence s ujedljivim dosjetkama i uvredama
udarajuci po Zidovima: »U pasju kueu, psi! Dajte mjesta! Udari
cvrsto po tom tvrdoglavcu, Licinije. Odlazite! Strah Cini da
zaudarate vise nego ikada! Ali sto jedete, gavrani , da tako
zaudarate? Dobro kafos, Basso. Ciste se, ali zaudaraju. Gledaj
tamo onog nosatog! Na zidu! Na zidu, uzmimo im imena! A vi,
sove, sidite odozgor. Ta poznamo vas. Dobar izvjestaj trebat ce
napisati stotnik za Upravitelja. Ne! Pusti toga. To je jedan
apostol Rabbija. Ne vidis Ii da ima izgled eovjeka a ne fakala?
Gledaj! Gledaj kako bjefo na onu stranu! I pusti ih neka idu! Da
bismo ih uvjerili trebalo bi ih sve nataknuti na koplja! Samo
onda bismo ih ukrotili! Mozda sutra! Ah! ali ti si uhvacen i
neces pobjeci . Vidio sam te, znas Ii? Prvi kamen je bio tvoj.
Odgovarat ces sto si udario jednog rimskog vojnika ... Takoder i
ovo. Prokleo nas je vrijedajuCi znakove. Ah! Da? Bas? Dodi,
21
D2, Lev 24,10-16
uCinit cemo da ih ljubis u nasim zatvorima ... « I tako, udarajuci i

fale6i se, pograbivsi neke za kosu, natjeravsi neke u bijeg,
legionari oCiste prostrano dvoriste.
Ali tek kada Zidovi vide da su stvamo uhapsena dvojica
od njihovih, ocituju se onakvima kakvi jesu: plasljivi, plasljivi,
plasljivi. lli bjefo kokodacuci kao jato kokosa koje vide kako se
spusta lesinar, ili se bacaju pred noge vojnika da mole milost s
jednom servilnoscu i laskanjem, koji se gade.
Jedan casnik, za ciji list noge se uhvatio smezurani
starac, jedan od najfos6ih protiv Isusa, nazivaJuc1 ga
"velikodusnim i pravednim", od njega se oslobodi sna:lnim
pokretom kojim baci Zidova i on se otkotrlja tri koraka natrag i
vice: »Nosi se, stara tvrdoglava lisico.« I okrenuvsi se jednom
drugu, pokazujuci mu list noge, ka:le: »lmaju sape lisice i slinu
zmije. Gledaj ovdje! Velikog mi Jupitra! Sada odmah idem u
Terme da izbrisem znakove onog slinastog starca! «, i stvamo
odlazi rasrden sa svojim izgrebenim listom na nozi.
Izgubila sam stvamo s vida Isusa. Ne bih mogla reci
kamo je otisao, kroz koja vrata je izisao. Vidjela sam samo kroz
neko vrijeme kako se pojavljuju i nestaju lica od dvaju sinova
Alfejevih i Tome, koji su se borili da naprave prolaz i ona od
nekih ucenika pastira zauzetih istim poslom. Zatim su mi i oni
nestali i nije ostala nego zadnja prasina perfidnih Zidova koji
tree tamo amo da izbjegnu hapsenju i prepoznavanju sa strane
legionara, za koje mi se cini da je bila radost mo6i postupati
ostro protiv Zidova i naplatiti im svu rnr:lnju za koju znaju da je
prema nJtma nose.
395
235. ISUS IDE U SPILJU RODENJA DA BUDE U OSAMI
Isus ide u spilju Rodenja da bude u osami.
Isus je iza Hrama, uz Vrata stada, izvan grada. Oko

Njega su apostoli i ucenici pastiri, osim Levija, prestraseni i
ujedno razbjesnjeli. Ne victim nikog drugog od ucenika koji su
prije bili u Hramu s Njim. Raspravljaju medu sobom. Mogla bih
cak reCi da raspravljaju medu sobom i s Isusom, i s Judom iz
Kerijota na poseban nacin. Prigovaraju ovom posljednjem
srdzbu Zidova i to Cine s donekle zajedljivom ironijom. Juda ih
pusta da govore opetujuci : »Ja sam govorio s farizejima,
pismoznancima i svecenicima i nitko od njih nije bio medu
narodom.«
Prigovaraju Isusu zasto nije prekinuo raspravu posto nije
uspio prvi put. A Isus odgovara: »Morao sam nadopuniti svoje
oc1tovanJe I .«
v • •
I jos su u neslozi kamo otici, sada kada je subota blizu i

kada su dani blagdana. Simun Petar predlaze da se ide k Josipu
Arimatejskom, buduCi da nije prikladno ici u Betaniju i smetati,
posebno kadaje Isus izjavio da se u Betaniju vise ne ide.
Toma odgovara: »Nema Josipa i nema Nikodema.
Odsutni su. Za blagdan. Pozdravio sam ih jucer dok smo cekali
Judu i to su mi rekli.«
»K Niki, onda«, predla:Ze Matej .
»Onaje za blagdan u Jerihonu«, odgovara Filip.
»K Josipu iz Seforija«, ka:Ze Jakov Alfejev.
»Uhm! Josip ... Necemo mu /time/ donijeti dar! Vee je
imao smetnje i.. . Ali da to 6u reci! I easti UCitelja, ali hoce svoj
mir. Izgleda kao lada medu dvije suprotne struje ... i da bi uvijek
235 . Napisano 11. prosinca 1946. A, 9683-9697

1
to jest oCitovanje svojeg Bofanstva i snage; vidi: pogl. 223, bilj . 6.
bio na povrsini ... vodi racuna o svim pritegama. Takoder i o

malom Marcijalu ... toliko da mu nije izgledalo pravo da ga
preda Josipu iz Arimateje«, kaie Petar.
»Ah! da Ii je zbog togajucer bio s njim?!«, klice Andrija.
»Da! Stoga je bolje pustiti ga da se smiri u maloj
sigumoj luci ... Eh! nije lako biti odvafoima! A Sinedrija2 se svi
plase«, ka:Ze jos Petar.
»Govori za sebe, molim te. Ja nemam straha ni od koga«,
ka:Ze ISkarijot.
»Niti ja. Za obraniti UCitelja izazvao bih sve legije. Ali
mi smo mi ... Drugi ... Eh! Imaju poslove, kuce, zene, kceri ... Na
to misle.«
»Takoder i mi ih imamo, onda«, primjecuje Bartolomej .
»Ali mi smo apostoli i .. .«
»l jednaki ste drugima. Ne kritizirajte nikoga jer kusnja
jos nije dosla«, ka:Ze Isus.
»Nije dosla? I sto hoces vise od onih koje smo vec
prosli? Ipak si vidio danas kako sam te branio! Svi smo te
branili. Ali ja vise od svih. Otvorio sam prolaz s nekim udarcima
koji bi porinuli ladu! ... Jedna ideja! ldimo u Nobu. Starac ce biti
sretan!«
»Da. Da. U Nobu«, odobravaju svi.
»Ivana nema. Ucinili biste put ni za sto. U Nobu mo:Zete
ici ali ne k Ivanu.«
»Mozete! A Tine mo:Zes?«
»Necu, Simune Jonin. Ja imam kamo otici za ave veceri
Encenija3 . Ali kada nema Mene medu vama, mo:Zete biti mimi
na svakom mjestu. Zato vam kaiem: idite kamo hocete. Javas
blagoslivljem. Napominjem vam da budete sjedinjeni tijelom i
2
vidi: pogl. 222, bilj . 48 .
3
vidi: sv. III, p. 467, bilj. 7.
235. Jsus ide u spilju Rodenja da bude u osami 397
duhom, podvrgnuti Petru vasoj glavi 4 , ali ne kao gospodaru nego

kao starijem bratu 5. Nitko tko nije andeo iii davao nece otkriti
moj zaklon.«
»l dobro je. Jer ima mnogo davola koji te mrze. Ja ti
ka.Zem da neces sam iCi !«
»Postoje takoder i andeli 6 , Simune. I Ja eu iCi.«
»Ali kamo? Da Ii u kucu, ako si odbio najbolje iii zbog
svoje volje iii zbog okolnosti?! Neces zacijelo htjeti boraviti u
ovo godifoje doba u nekoj spilji u brdima?«
»l ako bi to bilo? Bile bi manje studene od srdaca ljudi
koji me ne ljube«, govori Isus kao sam Sebi, prignuvsi glavu da
sakrije blistanje plaea u ocima.
»Evo Levi. Dolazi trceci«, kafo Andrija koji gleda s ruba
puta.
»l onda dajmo si mir i rastavimo se. Ako hocete ici u
Nobu jedva cete stici na vrijeme prije zapada sunca.«
Levi dode zadihan: »Traze te posvuda. UCitelju ... Rekli
su mi oni koji te ljube ... Bili su u mnogim kueama, posebno kod
siromasnog naroda ... «
»Jesu Ii te vidjeli?«, pita Jakov Zebedejev.
»Svakako. Cak su me zaustavili. Ali ja, koji sam vec
znao, rekao sam : "Idem u Gabaon" i izisao sam kroz
Damaseanska vrata i treao sam iza zidina... Nisam lagao,
Gospodine, jer ja i ovi idemo, poslije subote, u Gabaon. Ove
noci stajat cemo na poljima grada Davidova.. . To SU dani
sjeeanja za nas ... «, i gleda Isusa s andeoskim smijeskom na
mufovnom i bradatom lieu, smijesak koji po svojim potezima
prisjeea na dijete daleke noci .
»Dobro. Vi samo idite. A tako i vi. I Ja cu takoder otiCi .
4
procitaj sv. V, pogl. 31, i posebno cetvrti odlomak, prije bilj. 3.
5
Treba shvatiti u svjetlu: Mt 23,8-12
6
Svatko svojim putem. Prethodit cete me u mjesto Salomona gdje

cu biti za koji dan. I prije nego vas ostavim opetujem vam rijeci
koje sam vam rekao prije nego sam vas poslao dva po dva po
gradovima: "Idite, propovijedajte, navijestajte da je Kraljevstvo
nebesko veoma blizu. Ozdravljajte bolesne, cistite gubave,
uskrisujte mrtve u duhu i u tijelu stavljaju6i u moje Ime
uskrsnuce duha, traZenje Mene koje je zivot iii uskrsnuce od
mrtvih. I nemojte se uzoholiti zbog toga sto Cinite. Izbjegavajte
rasprave medu sobom i s onima koji nas ne ljube. Ne
zahtijevajte nista za ono sto dajete. Radije idite medu izflbljene
ovce doma Izraelova nego Ii medu pogane i samarijance ; i to ne
iz odbojnosti nego jer jos niste dorasli tome da ih mozete
obratiti. Dajte to sto imate ne brinuci se za sutra. Cinite sve ono
sto ste vidjeli da Ja Cinim, i s duhom jednakim mojemu. Evo,
dajem vam moc da cinite ono sto Ja Cinim i sto hocu da cinite da
bi Bog bio proslavljen".« Dahne 8 u njih i zatim jednog po
jednog poljubi i otpusta.
Svi odlaze falosna srca, okrecuci se vise puta. On ih
pozdravlja rukom dok ne vidi da su svi otisli, zatim se spusta u
korito Cedrona, medu grmlje, i sijeda na kamen na obali vode
koja grgoce. Pije ovu vodu jasnu i sigumo hladnu. Pere si lice,
ruke, noge. Zatim se ponovno obuce i vrati se sjesti. Mish ... I ne
zapaZa sto se dogada naokolo, to jest da se apostol Ivan koji je s
drugovima bio vec daleko, vra6a natrag sam i imitira ga sakrivsi
se iza jednog gustog grma ...
Isus tu ostaje neko vrijeme, zatim ustaje, stavi torbu
preko ramena i slijedeci Cedron, medu grmljem, dolazi do
zdenca En Rogela i zatim presijeca prema jugo-zapadu sve dok
ne <lode na put za Betlehem. I Ivan, jedno sto metara otraga,
7
8
Kao u ve~er svog Uskrsnuca. Vidi: Iv 20,19-23 . Takav dah i
poljubac su simbol i saopcenje Ljubavi Bozje i stoga Duha Svetoga.
235. /sus ide u spilju Rotlenja da bude u osami 399
slijedi ga sav omotan u plast da ne bude prepoznat.

Naprijed, naprijed, naprijed po putovima ogoljenim od
zime. Isus, svojim dugim korakom, brzo prevaljuje put. Ivan ga
s naporom slijedi i stoga jer mora biti oprezan da ne bude
zapaien. Isus se dva puta zaustavlja i okrece. Prvi put prolazeCi
blizu malog brda kamo je Juda otisao da razgovara s Kajfom i
drugovima, drugi put kraj jednog zdenca gdje sjedne i pojede
malo kruha pijuCi poslije iz krcaga jednog eovjeka. Zatim
nastavlja hodati dok sunce zalazi, zalazi, zalazi... i nastupa
suton. Stifo na grob Rahele kada se zadnje crvenilo gasi u
ljubieastoj boji. Nebo na zapadu izgleda citavo kao sjenica od
glicinije u cvatu dok je na istoku cisti kobalt hladnog zimskog
neba s istoka i vec se pojavljuju prva zvjezdana svjetla na
najdaljoj granici neba.
Isus ubrzava korak da bi bio na mjestu prije nego li se
posve zanoci. Ali dosavsi na jednu visoku tocku, odakle se vidi
Citav gradic Betlehema, zaustavlja se, gleda, uzdise ... Zatim brzo
silazi. Ne ulazi u grad. Zaobilazi ga pri zadnjim kueama. Ide
ravno prema rusevinama kuce ili tomja Davidova, tamo gdje je
roden. Prelazi preko potociea koji tece blizu spilje, stavlja nogu
na mali prostor pokriven suhim liscem ... Motri rusevinu. Prazna
je. Ulazi ...
A Ivan ostaje nesto podalje, oprezan da ga nitko ne cuje
niti zapazi. Pretraiuje, gleda. Vise pipajuci nego Ii vidom nalazi
drugu od trosnih stala. Ulazi tamo i upali svjetlo u jednom uglu.
Tu ima malo slame. I zamazane stelje. Koja suha grancica.
Sijena u jaslama.
Ivan je zadovoljan. Razgovara sa sobom: »Barem ... 6u
cuti, .. i... Iii cemo umrijeti zajedno iii cu ga spasiti.« Zatim
uzdise i kaie: »I tako je roden! I dolazi ovdje da oplakuje svoju
bol... E ... Ah! Vjecni Bofo! Spasi svoga Krista! Drhti mi srce, o
Svevisnji Bofo, zasto se On uvijek povlaci u osamu prije velikih
djela ... I kakvo veliko djelo mofo uciniti, aka Ii ne oCitovati se
kao Kralj Mesija? Oh! sve njegove rijeci su mi unutra ... Ja sam
nerazumni djeeak i malo shvaeam. Svi malo razumijemo, o
Vjeeni Oce nas! Ali ja se bojim. Bojim se! Jer On govori o
smrti. I too bolnoj smrti i o izdaji i o strasnim stvarima ... Bojim
se! Strah me, moj Boze! Ojacaj moje srce, Gospodine, Vjecni.
Ojacaj moje srce siromasnog djeeaka kako zacijelo jaeas ono
svoga Sina za buduce dogadaje ... Oh! ja to osjeeam! On je zato
ovdje dosao. Da Te cuje vise nego ikada i da se ojaea u tvojoj
ljubavi. Ja ga nasljedujem, o Presveti Oce! Ljubi me i ucini date
ljubim da bih imao snage da sve trpim bez straha, za utjehu
tvojem Sinu ... «
Ivan moli dugo, uspravan na nogama s uzdignutim
rukama, na drhcucem svjetlu dviju grancica koje je zapalio na
prvotnom ognjistu. Moli dok vidi dace se vatra ugasiti. Zatim se
popne u siroke jasle i skupi se u sijeno. Sav je sjena sa sjenom,
kako je ovijen tamnim plastem, i kako je u tamu ovijena spilja.
Dok se prvi sjaj mjeseca ne pojavi na otvoru okrenutom prema
istoku, da kaie da je duboka noc. Ali Ivan, umoran, spava.
Njegovo disanje i lagani sum potoCiea jedini SU sumovi u
prosinackoj noCi.
Gore visoko nebo, na kojemu su lagani oblaci kao velovi
s kojima se mjesec sudara, izgleda da po njemu Citavom tree
cete andela ... Ali ipak nema pjesme andela. U razmacima po
razvalinama odgovaraju falobni »kuku! kuku! kuku!« nocnih
ptica, i katkada zavrsavaju s onom vrstom smijeha poput
vjestice vlastitom sovama, a iz daljine dolazi jedno jaukanje
slicno lajanju. Mozda kakav pas zatvoren u nekom ovcinjaku i
lajuci na mjesec, iii neki vuk kojemu vjetar donosi miris plijena
i koji udara repom po bokovima i laje iz zelje ne usudujuCi se
pribliziti dobro cuvanim torovima? Ne znam.
Zatim evo glasovi i koraci i jedno crvenkasto i drhtavo
svjetlo medu rusevinama. I evo, jedan za drugim, ucenici pastiri
Matija, Ivan, Levi, Josip, Daniel, Benjamin, Ilija, Simun. Matija
235. Jsus ide u spilju Rodenja da bude u osami 401
ddi visoko jednu zapaljenu granu da se vidi put. Ali onaj koji
trci naprijed je Levi i prvi stavlja glavu u spilju Isusovu. I
odmah se okrece i Cini znak da stanu i sute i jos gleda ... i zatim,
s desnom rukom isprufonom natrag, daje znak drugima da dodu
i stavlja se u stranu, drfoci prst na usnama u znak 5utnje, da bi
dao mjesta drugima koji jedan za drugim gledaju i povlace se
kao Levi.
»Sto <la ucinimo?«, kaie sapcuci Ilija.
»Ostanimo ovdje promatrati ga«, kafo Josip.
»Ne. Nije nekome dozvoljeno oskvmuti duhovne tajne
dusa. Povucimo se vise tamo«, ka.Ze Matija.
»lmas pravo. Udimo u susjednu stalu. Jos cemo biti
ovdje i to blizu Njega«, kafo Levi.
»Idimo«, ka.Zu. Ali prije nego se udalje pogledaju na
brzinu jos jedan put unutra spilju Rodenja i zatim se povlace,
potreseni, nastojeci da ne prave buku.
Ali kada SU na pragu susjedne spilje cuju hrkanje Ivana.
»Ovdje je netko«, kafo Matija zaustavljajuci se.
»Sto cini? Udimo i mi. Kako se je ovdje sklonio neki
prosjak, jer je zacijelo prosjak, tako se i mi mofomo skloniti«,
odgovori Benjamin.
Ulaze ddeci visoko zapaljenu granu. Ivan, sav u klupku
u svojem improviziranom i neudobnom krevetu, licem na pol
pokrivenim kosama i plastem, nastavlja spavati. Priblifo se
polako u nakani da sjednu na slamu bacenu kraj jasala. Ali dok
to cini Daniel pogleda pazljivije na onoga koji spava i prepozna
ga. Kafo: »To je apostol Gospodina, Ivan Zebedejev. Ovdje su
se sklonili na molitvu ... i san je nadvladao apostola ... Povucimo
se. Mogao bi se osjetiti ponifon znajuCi da je otkriven kako
spava namjesto da moli ... «
Izlaze vani i falosni ulaze u drugu vezu koja je poslije
ove. Simun se cak tuzi: »Zasto ne stajati na pragu njegove spilje
i pogledati ga svako malo? Bili smo kroz tolike godine pri
velikoj rosi i svjetlu zvijezda bdijuci nad janjcima! A za Janje

Bozje da tone uCinimo? Na to imamo pravo, mi koji smo muse
poklonili u prvom njegovom snu! «
»lmas pravo kao fovjek i kao klanjatelj Covjeka-Boga.
Ali sto si ti vidio gledajuci tamo unutra? Covjeka mozda? Ne.
Mi, ne hote6i, presli smo nepremostiv prag posto smo otklonili
trostruki zastor rastegnut na zastitu otajstva i vidjeli smo ono sto
niti Veliki svecenik ne vidi, ulaze6i u Svetinju nad svetinjama9 .
Vidjeli smo neizrecivu ljubav Boga s Bogom. Nije nam
dozvoljeno dalje ih uhoditi. Bozja moc bi mogla kazniti nase
odvafoe zjenice koje su vidjele ekstazu Sina Bozjega. Oh!
Budimo zadovoljni s onim sto smo vidjeli! Htjeli smo do6i
ovdje da provedemo noc u molitvi prije nego se udaljimo za
nase poslanje. Molite i sjetite se daleke noci ... A promatrali smo
ljubav Bozju! Oh! Kako nas je zaista mnogo ljubio Vjecni, davsi
nam radost u promatranju Djetesca i onu da trpimo za Njega, i
onu da ga navijestimo svijetu kao ucenici Malesnog Boga i
Covjeka-Boga! Sada nam je udijelio takoder i ovo otajstvo ...
Blagoslovimo Svevisnjega i ne trazimo vise!«, kafo Matija koji
je, cini mi se, najugledniji po mudrosti i pravednosti medu
pastirima.
»lmas pravo. Bog nas je mnogo ljubio. Ne smijemo
zahtijevati vise. Samuel, Josip i Matija nisu imali nego radost da
se poklone Djetescu i da trpe za Njega. Jona je umro a da ga nije
mogao slijediti. Isti Izak nije ovdje da vidi ono sto smo mi
vidjeli. I ako ima netko tko zaslufoje, to je Izak, koji se trosi u
navijestanju Njega 10«, kaie Ivan.
9
vidi: sv. VII, dio 1, pogl. 181, bilj. 12; sv. VII, dio 2, pogl. 204,
bilj. 1.
10
Josip i Matija, o kojima se govori u: Dj 1,23, prema ovom Djelu,
bili bi ex-pastiri, to jest pripadali bi onoj grupi koja se poklonila
Novorodenom Mesiji u spilji Betlehemskoj. Izak bi pak bio prvi od U~enika .
Neka se ne zaboravi da ovi Spisi jasno razlikuju tri kategorije osoba koje su
235. Isus ide u spilju Rodenja da bude u osami 403
»lstina je! Istina je! Kako bi bio sretan Izak da vidi ovo!
Ali cemo mu reci«, ka:le Daniel.
»Da. Zapamtimo sve u svom srcu da mo:lemo njemu
reCi«, ka:le Ilija.
»I drugim ucenicima i vjemima! «, usklikne Benjamin.
»Ne. Ne drugima. I to ne iz sebeljublja, nego iz
razboritosti i iz postovanja prema otajstvu. Ako Bog bude htio,
doCi ce eas kada cemo to moci reci. Za sada moramo znati
sutjeti«, ka:le jos Matija i obracajuci se Simunu: »Ti si bio sa
mnom ucenik Ivana. Sjeti se kako nas je poueavao o razboritosti
kad je rijec o svetim stvarima: "Ako vas Bog jednog dana, kao
sto vas je vec blagoslovio, jos vi§e blagoslovi s izvanrednim
darovima, neka vas to ne uCini kao opojene brbljavce. Sjetite se
da se Bog ocituje duhovima, koji SU zatvoreni u tijelo }er SU
nebeski dragulji koji ne smiju biti izloieni blatu svijeta. Budite
sveti u udovima i u osjetilima da biste znali zauzdati svaki
tjelesni instinkt. U ocima kao i u usima, u jeziku kao u rukama. I
sveti u misli znajuCi zauzdati oholost da pokaiete ono sto imate.
Jer osjetila i organi i razum moraju sluiiti a ne vladati. Sluiiti
duhu, ne vladati nad duhom. Moraju stititi, ne uznemirivati duh.
Stoga na otajstva Boija u vama, osim po izricitoj njegovoj
naredbi, stavite peeat svoje razboritosti, kao sto duh ima onog
privremenog zatvora u tijelu. Tijelo i razum bi bili posve
beskorisni, zli i opasni, aka ne bi sluiili da dadu zaslugu po
patnji koju im namecemo kao odgovor na poticaje koje nam
daju, i aka ne bi sluiili da budu hram oltaru na kojemu lebdi
slava Boija 1I nas duh". Sjeeate Ii se? Ti, lvane, i ti, Simune?
posebno prihvatile Isusa; Apostoli (to jest Dvanaestorica, od Njega izabrani,

kao nekada Proroci, Aron, itd.), Ucenici (koji su sve ostavljali da bi ga
slijedili, rnakar nisu u broju Dvanaestorice), Prijatelji (koji su ostajali u
obitelji, kod kuce, ali su pomagali Isusa, Apostole i Ucenike). Vidi: pogl.
202, bilj. 2.
11
Nadam se da da, jer ako se ne sjecate rijeci naseg prvog ucitelja

on bi zaista bio mrtav za vas. Jedan uCitelj iivi dok njegova
nauka iivi u ucenicima. I makar je on tek nadomjestak jednog
veceg ucitelja, i za Isusove ueenike, UCitelja nad uCiteljima, nije
nikada dozvoljeno zaboraviti rijeei prvoga koje su nas
pripravile da shvatimo i ljubimo s mudroscu Janje Boije.«
»lstinaje. Ti govoris mudro. Slusat cemo te.«
»Ali kako je mucno, naporno, opirati se, buduci da smo
Njemu tako blizu, a ne pogledati ga jos jedanput! Da li je jos
kakav je bio?«, pita Simun.
»Tko zna! Kako je sjalo njegovo lice!«
»Vise od mjeseca u vedroj noCi!«
»Njegova usta su imala bofanski smijesak ... «
»A njegove zjenice su davale bozanski plac ... «
»Nije govorio ni rijeci. Ali je sve u Njemu bila molitva.«
»Tko zna sto je gledao?«
»Svoga Vjecnog Oca. Zar sumnjas? Samo takvo gledanje
mofo dati onakav izgled. Dapace, sto govorim? Vise nego da ga
gleda, bio je s Njim, u Njemu! Rijec s Mislju! I ljubili su se!. ..
Ah!. .. «, kaZe Levi koji takoder izgleda u zanosu.
»Zbog ovoga sam i rekao da nam nije dopusteno ostati
tamo. Promislite da niti svog apostola nije folio sa sobom ... «
»Da. Istina je! Sveti Ucitelj ! Ima potrebu da bude
natopljen ljubavlju Bozjom vise nego Ii suha zemlja vodom!
Toliko mdnje oko Njega! ... «
»Ali takoder toliko ljubavi. Ja bih htio .. . Da, to Cinim!
Svevisnji je ovdje prisutan. Jase prinosim i kazem: "Gospodine
Bofo Svevisnji, Bofo i Oce svoga naroda, koji primas i
posvecujes srca i oltare i prinosis zrtve Tebi mile, neka side kao
vatra tvoja volja i spali me kao zrtvu s Kristom, kao Krista i za
235. Jsus ide u spilju Roaenja da bude u osami 405
12
Krista, tvoga Sinai tvoga Mesiju, moga Boga i UCitelja • Tebi
se preporueam. Uslisi moju molitvu".« I Matija, koji je molio
dignuvsi se na noge i s uzdignutim rukama, vraea se sjediti na
naramak granja koji sabire.
Mjesec prestaje osvjetljivati spilju jer se · spusta prema
zapadu. Njegova blistava bjelina je jos na polju, ali ne vise ovdje
unutra; i lica i stvari nestaju u jednoj jedinoj sjeni. I rijeci
postaju sve rjede i glasovi sve tisi. Dok pospanost ne pobijedi
dobru volju i cuju se samo odijeljene rijeci, katkada bez smisla.. .
Hladnoca koja postaje zajedljiva prema zori, stimulans je protiv
sna, i ustaju, pale granje, zagrijavaju ukocene udove .. .
»Kako ce biti Njemu koji zacijelo ne misli na vatru?«,
kaie Levi koji gotovo cvokoce zubima.
»A ima Ii barem hrane?«, pita Ilija i nadodaje: »Sada
nemamo vise nego svoju ljubav i malo bijedne hrane ... i danas je
subota ...«
»Znas sto? Stavimo svu nasu hranu na prag spilje i
otidimo. Mi uvijek mozemo naci komad kruha prije veceri, kod
Rakele iii kod Elisje. I bit cemo providnost Providnosti, za Sina
Onoga koji se za sve nas brine«, predlafo Josip.
»Da, da. Nacinimo dobru vatru da dobro vidimo i da se
dobro zgrijemo, i zatim sve odnesimo tamo i udaljit cemo se
prije nego sa zorom On i apostol izadu i vide nas.«
Pri plamteeoj vatri otvore svoje torbe i vade kruh, suhi
sir, koju jabuku. Zatim natovare drva i pailjivo izlaze dok
Matija jos svijetli s granom izvucenom iz ognja. Stave sve svoje
pred ulaz spilje, siblje na zemlju, iznad toga kruh i ostalu hranu.
Zatim se povuku, prijedu potocic, jedan za drugim i idu u prvom
sutljivom svitanju zore koju najednom kida pjev pjetla.
12
Divna molitva koja ukljufoje hvalu i prosnju, po strukturi klasicno
liturgijska, dostojna najbolje istocne i zapadne tradicije. Jos ljep5a se
pokazuje ako se sjedini s onom za postignuce svjetla ociju i duha, donesenom
u sv. VII, dio 1, pogl. 197, uz bilj . 5.
406
236. ISUS I IV AN ZEBEDEJEV
Isus i Ivan Zebedejev.
Vedro je ali ostro zimsko jutro. Inje je svojim brasnastim

kristalima ubijelilo tlo i trave i ucinilo od koje suhe granCice
koja lezi na zemlji dragocjen dragulj posut prasinom malih
dragulja.
Ivan izlazi iz svoje spilje. Veoma je blijed u svojoj
kestenjasto tamnoj haljini. Mora da mu je takoder veoma hladno
iii trpi. Ne znam. Znam da je bljedila gotovo plavkastog i ima
nesiguran korak onoga koji ne stoji dobro. Ide prema potoku,
ostaje nesiguran da Ii umociti ruke iii ne. Zatim se odluci i,
skupivsi ih u pregrst, pije jedan gutljaj te bistre vode ali zacijelo
jako hladne. Trese ruke i brise ih s okrajkom haljine. Zatim
ostaje nesiguran ... Gleda prema rusevini gdje je Isus i gleda
prema svojoj. Vraca se polagano prema svojoj. Ali dosavsi na
otvor kuda se ulazi ima kao vrtoglavicu i zatetura. Pao bi da se
nije uhvatio za polusruseni zid. Stoji s glavom prema savijenoj
ruci, drfoCi se neko vrijeme za zid i zatim difo glavu i gleda
naokolo... Ne ulazi vise u svoju spilju. DrieCi se zida,
podupiruci se na hrapave izbocine kamenja s kojih je otpala
zbuka, cini nekoliko koraka koji ga dijele od spilje gdje je Isus, i
do5avsi gotovo na prag baca se na koljena i place: »Isuse,
Gospodine moj, smiluj mi se!«
Isus se brzo pokafo: »Ivane? Sto cinis? Sto ti je?«
»Oh! moj Gospodine! Gladan sam! Gotovo su dva dana
da nista nisam jeo. Gladan sam i hladno mi je ... «, i cvokoce
zubima, veoma blijed.
»Dodi! Dodi unutra! «, kafo Isus pomafoCi mu da ustane.
Podrfavan Isusovom rukom, s nagnutom glavom na
njegovom ramenu place i uzdise: »Nemoj me kazniti,
Gospodine, ako sam ti bio neposlusan ... «

236. Jsus i Ivan Zebedejev 407
Isus se smijesi odgovarajuCi: »Vee si kafojen. Sliean si
onome koji izdise .. . Sjedi ovdje, na ovaj kamen. Sada 6u zapaliti
vatru i dat cu ti jesti .. .«, i Isus zapali s gubom grancice i napravi
lijepu vatru na rustienom ognjistu uz vrata. Miris grancica koje
gore i razigranost plamenja sire se bijednom spiljom, a Isus,
navukavsi na jednu grancicu dva komada kruha, priblizi ih vatri
i kada osjeti da su vruci namaze ih masnim sirom koji su ostavili
pastiri i sir tece niz kruh koji Isus sada ddi iznad vatre kao da je
tanjur.
»Jedi sada i ne plaCi«, kafo uvijek smijeseCi se i
prufajuCi kruh Ivanu koji toliko place kao iscrpljen djeeak i ne
prestaje plakati niti dok pofodno jede onaj kruh koji jaea.
Isus ide prema jaslama i vrati se s jabukama, stavi ih
medu pepeo koji se zgrijao pod toplinom drva koja gore
podrfavana dvama kamenovima koji slufo kao 'konj' zglavac.
»Ide Ii sada bolje?«, pita sjedajuCi uz svog apostola koji
glavom kafo da, uvijek placuci.
Isus ga zahvati jednom rukom oko pleca i privuce ga k
Sebi, sto poveeava Ivanov plac, koji je jos odvise iscrpljen i
odvise smeten od straha, mozda, da ce mu prigovoriti, od
uzbudenosti vidjevsi da je tako primljen, i ne zna nista drugo
osim plakati.
Isus ga ddi tijesno uza Se bez govora dok ovaj jede.
Zatim kaZe: »Za sada dosta. Jabuke ces imati kasnije. Htio bih ti
dati malo vina, ali nemam. Nasao sam prekjucer, u zoru, granje i
hranu ispred spilje. Ali nije bilo vina. I zato ti ga ne mogu dati.
Da je nesto kasnije mogao bih pitati mlijeka u pastira koje sam
vidio da pasu stado preko potoka. Ali dok se inje nije otopilo ne
izlaze stada... «
»Vee mi je bolje, Gospodine ... Ne falosti se zbog
mene ... «
»A ti onda zbog cega se falostis, kad izgledas upravo kao
stable s kojega sunce otapa inje?«, kaze Isus smijeseCi se jos
zivlje i poljubivsi Ivana na vrh cela.

»Jer sam pun grifoje, Gospodine ... i ... Da! Pusti me da
nastavim! Moram Ti govoriti na koljenima, moliti Te za
oprostenje ... «
»Siromasni Ivane! Doista napor koji nadilazi tvoje snage
oslabio je i tvoj razum. I vjerujes da Ja trebam tvoje rijeCi da te
prosudim i da ti oprostim? «
»Da, da. Ti sve znas, znam. Ali ja necu imati mira dok Ti
ne ocitujem svoj grijeh, dapace svoje grijehe. Pusti me da
nastavim. Pusti me da oCitujem svoje grijehe.«
»Pa dobro, govori, ako ti to treba donijeti mir.«
Ivan padne na koljena i podifoci placno lice rece:
»Sagrijesio sam neposlusnoscu, preuzetnoscu i ... ne znam da Ii
cinim dobro ako to kafom: eovjecnoscu. Ali svakako ovo je moj
najnoviji grijeh, najtezi, koji mi zadaje najvecu bol i koji mi
kaZe kako sam beskoristan sluga, dapace jos vise: egoista, niski
eovjek.«
Suze mu doista peru lice, dok Isusu smijesak Cini lice sve
sjajnijim. Isus stoji malo nagnut nad placucim apostolom a
bofanski osmijeh je sama njeznost nad bolom Ivanovim. Ali
Ivan je tako falostan da nema utjehe niti od tog smijeska i
nastavlja: »Bio sam Ti neposlusan. Bio si rekao da se ne
smijemo podijeliti i ja sam se odmah odijelio od drugova i njih
sam sablaznio. Odgovorio sam uvredljivo Judi iz Kerijota koji
mi je prigovorio da grijesim. Rekao sam: "Ti si to ucinio jueer, a
jato cinim danas. Ti si to ucinio da imas vijesti o svojoj majci, a
ja Cinim da budem s UCiteljem i da bdijem nad Njim, da Ga
branim" ... Precijenio sam sebe jer sam to htio uCiniti ... Ja,
nesposoban bijednik, braniti Tebe! I zatim sam se precijenio jer
sam Te htio nasljedovati. Rekao sam: "Zacijelo On moli i posti.
Ja 6u uCiniti ono sto On Cini i na istu njegovu nakanu". I
medutim ... « Plac se mijenja u jecanje dok ispovijedanje ljudske
bijede, materije koja je nadvladala volju duha, izlazi iz ustiju
Ivana: »I medutim .. . zaspao sam. Odmah sam zaspao! I samo

kada se razdanilo probudio sam se i vidio sam Te otici na potok,
oprati se, vratiti se ovdje i shvatio sam da bi Te bili mogli eak i
uhvatiti a da ja ne budem spreman da Te branim. I zatim sam
htio Ciniti pokoru i postiti, ali nisam bio sposoban to uciniti. u
sitnim komadicima sam prvi dan pojeo ono malo svoga kruha,
kao da ne bih jeo. Ti znas da nisam imao drugo. I nisam jos bio
sit, a sve sam pojeo. I dan kasnije sam imao jos vecu glad, i ove
noci ... Oh! prosle noci malo sam spavao zbog gladi i hladnoce, a
ove noci nikako nisam spavao ... i nisam vise znao oprijeti se
ovog jutra... i do8ao sam jer sam se bojao da cu umrijeti od
gladi ... i to je ono sto me najvise muci: da nisam znao bdjeti da
bih molio i bdio za Tebe, nego da sam znao to uCiniti zbog ujeda
gladi ... Sluga sam nerazurnni i strasljiv. Kazni me, Isuse!«
»Siromasni djeeace! Zelio bih da bi Citav svijet imao za
izvikivati ove tvoje grijehe! Ali euj, ustani i slusaj me, i tvoje
srce ce se vratiti u mir. Nisi li bio neposlusan i Simunu Joninu?«
»Ne, Ucitelju. To ne bih nikako ucinio jer si Ti rekao da
moramo biti podlofoi njemu kao starijem bratu. Ali on, kada
sam mu rekao: "Moje srce nije mimo gledati ga kako je otisao
sam", odgovorio je: "Imas pravo. Ali ja ne mogu otici jer imam
dufoost da vodim sve vas. ldi ti i Bog bio s tobom". Drugi su
dignuli glas, a Juda vise od ostalih. Upozorili su na poslusnost i
prigovorili su Simunu Petru.«
»Jesu li? Budi iskren, Ivane.«
»lstina je, UCitelju. Bio je Juda koji je prigovorio Simunu
i rufoo postupio prema meni. Ostali su samo rekli: "UCitelj je
naredio da stojimo zajedno". I meni, ne nasoj glavi, su to
govorili. Ali Simun je odgovorio: "Bog vidi cilj cina i oprostit
ce. I UCitelj ce oprostiti jer je ovo ljubav", i blagoslovio me je i
poljubio i poslao za Tobom, kao onog dana kada si Ti i8ao s
Kuzom preko jezera.«
»I onda te Ja od ovoga grijeha ne trebam odrijesiti ... «
»Jer je odvise velik?«

»Ne. Jer ne postoji. Vrati se amo, Ivane, uz bok svom
Uciteiju, i cuj pouku. Treba znati primijeniti naredbe u
pravednosti i razlikujuti, znajuti shvatiti duh naredbe, ne samo
rijeCi koje Cine naredbu. Ja sam rekao: "Ne dijelite se". Tisi se
odijelio i po tome bi bio sagrijesio. Ali Ja sam ranije rekao:
"Budite sjedinjeni tijelom i duh om, podloini Petru". S tim
rijeCima Ja sam ga izabrao za mojeg zakonitog predstavnika
medu vama, s punom ovlascu da sudi i da zapovijeda nad vama.
Stoga sto je Petar uCinio iii ce uCiniti u mojoj otsutnosti, bit ce
dobro uCinjeno. Jer buduti da sam ga Ja ovlastio da vas vodi,
Duh Gospodnji, koji je u Meni, bit ce takoder s njim i vodit ce
ga da dade one naredbe koje okolnosti zahtijevaju i koje ce
Mudrost nadahnuti Apostolu glavi za dobro sviju 1• Da ti je Petar
rekao: "Ne idi" i da si tijednako dofoo, niti dobra nakana tvoga
Cina: htjeti Me slijediti iz ljubavi koja Me ieli braniti i biti sa
Mnom u pogiblima, ne bi bi/a dovoljna da unisti tvoj grijeh. Bilo
bi potrebno zaista moje oprostenje. Ali Petar, tvoja Glava, ti je
rekao: "!di". Poslu§nost njemu posve te opravdava. Jesi Ii u to
uvjeren?«
»Da, UCiteiju.«
»Trebam Ii te odrijesiti od grijeha preuzetnosti? Reci mi,
bez razmisijanja, da Ii Ja vidim tvoje srce. Jesi Ii ti preuzetno s
oholoscu htio Me nasljedovati da mo:Zes reci: "Svojom voljom
sam ponistio potrebe svoga tijela jer ja mogu ono sto hocu"?
Promisli dobro ... «
Ivan razmislja. Zatim ka:Ze: »Ne, Gospodine. Dobro se
ispitujuci, nisam to uCinio radi toga. Nadao sam se da cu moci
uciniti jer sam shvatio da je pokora muka za tijelo, ali da je
svjetlo za duh. Shvatio sam da je jedno sredstvo da ojaca nasu
slabost i toliko tog isprosi od Boga. Ti to cinis zbog ovoga. I ja
1
Protitaj sv. V, pogl, 31, i posebno tetvrti odlomak, prije bilj. 3.
sam zbog ovoga to htio uciniti. I vjerujem da ne grijesim

govore6i da ako to cinis Ti jaki, Ti mocni, Ti sveti, ja, mi, morat
cemo to uvijek ciniti, ako bi bilo moguce to uvijek Ciniti, da
budemo manje slabi i materijalni. Ali to nisam mogao uCiniti.
Uvijek sam gladan i toliko sam pospan ... «, i plac poCinje opet
pustati suze polagano, ponizno, kao prava ispovijed
ogranicenosti ljudskih sposobnosti.
»Pa dobro, smatras li da je i ova mala bijeda tijela bila
beskorisna? Oh! kako li ces se nje sjeeati u buducnosti, kada
budes napastovan da budes strog i zahtjevan sa svojim
ucenicima i vjemicima! Ona ce ti se pojaviti u pameti govoreci
ti: "Sjeti se da si i ti popustio umomosti, gladi. Ne trazi od
drugih da budu jaCi od tebe. Budi otac svojim vjemicima kako je
tvoj Ucitelj bio otac prema tebi onog jutra". Ti bi bio mogao
veoma dobro bdjeti i poslije ne osjecati ovu veliku glad. Ali
Gospodin je dopustio da ti podlegnes ovim potrebama tijela da
te uCini poniznim, uvijek sve poniznijim i uvijek samilosnijim
prema sebi slicnima. Mnogi ne znaju razlikovati izmedu napasti
i ucinjenog grijeha. Prvo je ku§nja koja daje zaslugu i ne diie
milost, drugo je pad koji diie zaslugu i milost. Drugi ne znaju
razlikovati izmedu naravnih dogadanja i grijeha, i postaju
skrupulozni da su sagrije§ili dok su, i to je tvoj slucaj, samo bili
poslu§ni naravnim zakonima koji su dobri. Razlikujem govoreCi
"dobri" izmedu naravnih zakona i razuzdanih strasti. Jer sve
ono sto se sada naziva "naravnim zakonom" nije takvo niti je
dobro. Dobri su bili svi zakoni povezani s ljudskom naravi koju
je Bog dao praroditeljima: potreba hrane, odmora, pica. Zatim,
s grijehom, su se uvukli i pomije§ali s naravnim zakonima
iivotinjski nagoni, neurednosti, sjetilnosti svake vrste kvareCi
neurednoscu ono sto je bilo dobro. I Sotona je podriavao iivu
vatru, njetilo strasti sa svojim napastovanjem. Sada vidis da ako
nije grijeh popustiti potrebi odmora i hrane, da je naprotiv
grijeh rasko§no iivljenje, bancenje, pijanstvo, produieni nerad.
Takoder i potreba za ienidbom i radanjem nije grijeh, nego je

naprotiv Bog dao zapovijed da se to cini da se napuCi Zemlja
ljudima 2. Ali nije dobar Cin sjedinjenja samo radi
zadovoljavanja sjetilima 3. Jesi li uvjeren i u ovo?«
»Da, Ucitelju. Ali onda mi kazi jednu stvar. Oni koji ne
iele radati da li grijese protiv Bozje odredbe? Ti si rekao
jedanput daje stanje djevicanstva dobro.«
»Ono je savrsenije4 . Kao sto je savrseniji onaj koji,
nezadovoljan da se dobro sluii bogatstvima, njih se posve
lifova. To SU savrsenosti do kojih moie doCi stvorenje. I imati ce
veliku nagradu 5• Tri su veoma savrsene stvari: dobrovoljno
siromastvo, vjeena cistoca, apsolutna poslufoost u svemu sto
nije grijeh. Ove tri stvari Cine covjeka slicna andelima 6. I jedna
je najsavrsenija: dati vlastiti iivot iz ljubavi prema Bagu i
prema brati. Ova stvar Cini stvorenje slicno Meni jer ga vodi k
apsolutnoj ljubavi. I tko ljubi savrseno slican je Bagu, uronjen
2
vidi: Post 1,26-31; 8, 15-9, 1
3
Tako misli takoder sv. Toma Akvinski. Vidi, na primjer, Summa
philosophica, seu de veritate catholicae fidei contra Gentiles, knjiga IV,
pogl. 83, razmisljanje 7
4
Bit ce korisno razrnisljati: Mt 19,10-12; 1 Kor 7,1.7-8.32-35,
citajuci u cjelini dva poglavlja
5
Usporedi s: Mt 19,16-29; Mk 10,17-30; Lk 18,18-30
6
Andeoska slicnost u onima koji su posebno posveceni Bogu po
dobrovoljnom siromastvu, vjeenoj CistoCi, apsolutnom posluhu, uznosi se
divnom molitvom za Blagoslov djevica, koja potjece iz Sakramentara
rimsko-leonovog (V-VII. stoljece) i saeuvanaje (s nekim dotjerivanjirna itd.)
u liturgijskoj knjizi koja nosi naslov Pontificate Romano: ".. .Svemoguci Oce,
Boze vjecni: blagostivi prebivatelju u Cistim tjelesirna i Bofo ljubitelju
neumrlih dusa. Koji ljudsku narav, pokvarenu u prvim ljudima davolskom
varkom, tako u svojoj Rijeci, po kojoj je sve stvoreno, obnavljas da je ne
samo uzdizes u nevinost prvog pocetka, nego takoder na tiZivanje vjeenih
dobara koja cemo irnati u novom vijeku, vodis; i vezane jos stanjem
smrtnosti vet vodis na slicnost s Andelima ... ". Onaj "vec" ukljueuje prefotnu
aluziju na: Mt 22,30; Mk 12,25; Lk 20,36
je u Boga i sjedinjen s njim 7 . Stoj dakle u miru, ljubljeni moj.

Nema grijeha u tebi. Ja ti kafom. Zasto dakle uvecavas svoj
plac?«
»Jer jedan grijeh uvijek postoji. Taj sto nisam znao doCi
k Tebi u potrebi i sto sam znao bdjeti iz gladi a ne iz ljubavi. To
si necu nikada oprostiti. Vise mi se nece dogoditi. Necu vise
spavati dok Ti trpis. Necu Te zaboraviti spavajuci dok Ti
places.«
»Ne obvezuj se za buducnost, Ivane. Tvoja volja je
spremna, ali jos bi mogla biti nadvladana tijelom 8 . I imao bi
duboku i beskorisnu falost, kada bi se sjetio ovog obeeanja
danoga samome sebi, a ne odrfanoga kasnije zbog slabosti tijela.
Gledaj. Ja ti kafom sto trebas reCi da budes u miru, ma sto ti se
dogodilo. Reci sa Mnom: "Ja, s pomoeu Bozjom, odlueujem,
koliko mi bude moguce, da vise necu popustiti teskocama
tijela". I budi cvrst u ovoj odluci. Ako pak jednog dana, makar i
ne hoteci, tijelo umomo i falosno pobijedi tvoju volju, tada ces
kao i sada reci: "Priznajem da sam siromasan eovjek kao moja
braca, i to mi sluzi da drzim osakacenom moju oholost". Oh!
Ivane, Ivane! Nije tvoj nevini san koji me mofo zaboljeti! Drzi.
Ove ce te posve ojacati. Podijelimo ih zajedno, blagoslivljajuci
onoga koji mi ih je dao«, i uzme jabuke vec ispecene i vruce i
daje tri Ivanu a tri zadrfava za Sebe.
»Tko Ti ih je dao, Gospodine? Tko je dosao k Tebi? Tko
je znao da si ovdje? Ja nisam cuo ni glasove ni korake. Ipak,
poslije prve noCi, uvijek sam bdio ... «
»lzifao sam pri prvom svjetlu. Bili su sveznji drva ispred
ulaza a iznad kruh, sir i jabuke. Nisam vidio nikoga. Ali samo
neki su mogli imati folju da opetuju hodoeasce i cin ljubavi ... «,
7
lsta nauka nalazi se, na primjer, kod: Mt 20,26-28; Mk 10,43-45;
Iv 15,12-15; Rim 5,5-8; Gal 2,19-20; Ef5,l-2; 1Iv2,6; 3,16
8
Kao u: Mt 26,41; Mk 14,38
ka2e polako Isus.

»lstina je! Pastiri! To su i rekli: "lei cemo u zemlju
Davidovu... To su dani uspomena ... " Ali zasto se nisu
zaustavili? «
»Jer! Poklonili su se i...«
»I suosjecali su. Poklonili se Tebi i suosjecali sa mnom .. .
Bolji su od nas ti ljudi.«
»Da. Sacuvali su dobrom, uvijek boljom svoju volju. Za
njih nije bio na stetu dar koji im je Bog dao ...« lsus se vise ne
smijesi. Misli i postaje falostan. Zatim se trgne. Gleda Ivana
koji ga gleda i ka:Ze: »Jesi li dobro? Hocemo li ici? Jesi 1i jos
iscrpljen?«
»Ne, UCitelju. Necu biti mnogo otporan, vjerujem, jer me
udovi bole. Ali vjerujem da mogu hodati.«
»I onda idimo. Idi uzeti tvoju torbu dok Ja sakupim sto je
preteklo u moju i idimo. Krenimo putem koji ide prema Jordanu
da izbjegnemo Jeruzalem.«
I kad se Ivan povratio krenu na put, iduci putem kojim su
dosli i udaljujuci se poljem koje se zagrijava pod blagim
prosinackim suncem.
415
23 7. ISUS, IV AN I MANAHEN
Isus - Ivan i Manahen.
Vee su u zemljama u kojima se osjeea blizina Mrtvog

mora 1• Izvan svakog karavanskog puta, iduCi . ravno prema
sjevero-istoku. lzuzevsi ostrinu terena punog ostrog kamenja i
ljustara soli, po kojemu su rasute niske i tmovite trave, hod je
dobar i nadasve miran jer nema zive duse na dohvat oka i
temperaturaje blaga, a teren suh.
Govore medu sobom. Mora da su proslih dana sreli
pastire i da su boravili medu njima, jer o njima govore. Govore
takoder i o jednom ozdravljenom djecaku. Ljupko zdrufoni
ljubavlju. Makar i sute govore svojim srcima gledajuci se
pogledom onoga koji je sretan da je s ljubljenim prijateljem.
Sjedaju da se odmore i uzmu nesto hrane, nastavljaju put, uvijek
s onim izgledom mira koji smiruje moje srce i na sami pogled.
»Tamo je Galgala«, kafo Isus pokazujuCi naprijed na
grupu kuea koje se bijele na suncu na brdascu prema sjevero-
istoku. »Vee smo blizu rijeke.«
»I hocemo Ii uCi u Galgalu za noc?«
»Ne, !vane. Namjemo sam izbjegavao svaki grad i
mimoici cu i ovaj. Ako nademo nekog drugog pastira iCi cemo s
njim. Ako vidimo blizu puta karavane koje namjeravaju da se
zaustave za noc, molit cemo ih da nas prime pod svoje satore.
Nomadi pustinje su uvijek gostoljubivi. I ovo je vrijeme kada ih
je lako susresti. Ako nas nitko ne ugosti, spavat cemo pod
vedrim nebom, obadva sjedinjeni ispod nasih plasteva a andeli
ce bdjeti nad nama.«
»Oh! da. Sve ce uvijek biti bolje od noCi falosti, od

1
vidi: sv. VII, dio l , pogl. 195, bilj . l.
posljednje noCi, koju sam proveo tamo, u Betlehemu!«

»Ali zasto nisi odmah dosao k Meni?«
»Jer sam se osjecao krivim. I zatim sam takoder govorio:
Isus je toliko <lobar da nece vikati na mene, nego ce me utjesiti,
kako si i uCinio. I onda sto bi bilo s pokorom koju sam htio
uciniti? «
»Bili bismo je cinili zajedno, Ivane. I Ja sam ostao bez
hrane i vatre usprkos hrane i drva koje sam ujutro nasao.«
»Da. Ali stajati s Tobom nije vise nikakva pokora,
nikakva. Kada sam ja s Tobom ne trpim vise nista. Gledam Te.
Slusam Te. I blafon sam.«
»Znam. I znam takoder da se ni u koga ne utiskuje moja
misao kao u mojeg Ivana. I znam takoder da ti znas razumjeti i
sutjeti kada treba sutjeti. Ti me razumijes, da. Jer me ljubis.
Ivane, cuj me. Kroz neko vrijeme ...«
»Sto, Gospodine?«, pita odmah Ivan prekidajuci ga,
hvatajuCi ga za jednu ruku, zaustavljajuci ga da ga gleda u lice
oCima smetenog ispitivaea i s izblijedjelim licem.
»Kroz neko vrijeme su tri godine sto evangeliziram. Sve
sto je trebalo reCi mnostvu rekao sam. Sad vec tko me hoce
ljubiti i slijediti ima elemenata da to ucini, sa sigumoseu.
Drugi ... Netko ce se uvjeriti cinjenicama. Vecina ce ostati gluhi i
na njih. Ali ovima imam nesto malo stvari za reCi. I reCi cu im.
Jer takoder i pravednost treba postivati, osim milosrda. Do sada
je milosrde sutjelo mnogo puta i o mnogim stvarima. Ali prije
nego zasuti zauvijek Ucitelj ce govoriti takoder i strogoscu suca.
Ali ti nisam htio govoriti o ovom. Htio sam ti reCi da kroz
kratko, posto sam rekao stadu sto mu je trebalo reCi da ga
uCinim svojim, Ja cu se mnogo zadrfati u molitvi i pripremi. I
kada ne budem molio, posvetit cu se vama. Tako kako sam cinio
na pocetku, cinit cu i na koncu 2 . Doci ce ucenice. Doci ce moja
2
Navijestaj dostojan pafoje da bi se bolje razumjelo sto ce slijediti
237. Jsus, Ivan i Manahen 417
Majka. Svi cemo se pripremiti za Pashu. !vane, Ja te molim vec

odsada da se mnogo posvetis ucenicama. Posebno mojoj
Majci ... «
»Gospodine moj ! Ali sto mogu dati tvojoj Majci sto ona
vec ne posjeduje u izobilju, u tolikom izobilju . da moZe dati
svima nama?«
»Tvoju ljubav. Vodi racuna o tome da si za Nju kao
drugi sin 3 . Ona te ljubi i ti nju ljubis. !mate jednu jedinu ljubav
koja vas sjedinjuje: ljubav prema Meni. Ja, njezin Sin od tijela i
srca, bit cu uvijek sve vise... otsutan, uronjen u moja ...
zadufonja. I Ona ce trpjeti jer zna ... Zna sto se priprema. Ti je
trebas utjesiti i za Mene, postati tako Njezin prijatelj da Ona
3
Isus je viseci na Krifo povjerio Mariju lvanu kao majku sinu, a
Ivana Mariji kao sina majci, i stoga sto Marija nije rodila druge sinove i Krist
nije irnao druge brace iii sestara. Istina je da Biblija naziva, jedan put, Isusa
"prvorodencem" Marijinim (Lk 2,7: naime kod Mateja 1,21 nedostaje
"prvorodenac", u grckom tekstu), ali tumaCitelji prirnjecuju da, u grcko-
biblijskom jeziku, "prvorodenac" nuino ne znaci "prvi izmedu vise braee",
nego nadasve istice dostojanstvo i prava prvorodenca (Post 22, 1-19; lzl
13 ,1.11-16; 22,28 ; 34,19-20; Br 3,40-51 ; 8,15-19). U raznim drugim
tekstovima Is us je proglasen "prvorodencem", ali ne u odnosu na majku iii na
drugu bracu, nego na sve ljude, iii eak na sva stvorenja. Vidi: Rim 8,29; Kol
1,15 .18; Heb 1,6; Otk 1,5 . Bez surnnje, ne moze se nijekati da Evandelja
govore o "braci" i "sestrama" Kristovim; ali tumacitelji primjeeuju da u
hebrejskom i aramejskom (kao takoder u puckoj upotrebi u nekim predjelirna
ltalije), rot!aci ili drugi iz u:le rodbine bivaju nazvani "braeom" (Post 13,8;
14,16; 29,15; Lev 10,4; 1 Ljet 23,22). Evandeoski odlomci u kojima se,
navadajuci imena iii ne, spominju "braca" iii "sestre" lsusove, posebno u
smislu gore spomenutom "brace-rodaka", su slijedeCi: Mt 12,46-50; 13 ,55-
56; (28,10); Mk 3,31-35 ; 6,3; Lk 8, 19-21; Iv 7,3-10; 20,17; Dj 1,14-16.
Konacno, odlornak u kojemu lsus povjerava Mariju lvanu kao sinu, a Ivana
Mariji kao rnajci jest: Iv 19,25-27. Vjeeno djevicanstvo Marijino je istina
nepokolebivo vjerovana i izricito navijestena od redovitog opcenitog
Uciteljstva Crkve. Da se u to uvjerimo dosta je razmisljati o svim liturgijarna
lstoka i Zapada, koje izgleda da ne znaju spomenuti Mariju a da ne ocituju
hvalu, skladno njezinom neokaljanom djevieanstvu i bofanskom majCinstvu.
mofo plakati na tvom srcu i tako imati utjehu. Nije ti nepoznata

moja Majka. Vee si zivio s Njom. Ali drugo je to Ciniti kao
ucenik koji ljubi ljubavlju postovanja Majku svoga Ucitelja, a
drugo je to ciniti kao sin. Ja hocu da ti to Cinis kao sin da Ona
trpi malo manje kada me ne bude imala.«
»Gospodine, Ti ides u smrt? Govoris kao netko tko je
pred smrt! Zadajes mi bol...«
»Rekao sam vam vise puta da Ja moram umrijeti. To je
kao da govorim rastresenoj djeci iii zaostalima. Da. Ja idem u
smrt. Reci 6u to i drugima. Ali kasnije. Tebi kafom sada.
Zapamtite to, Ivane.«
»Ja se trudim da zapamtim tvoje rijeCi, uvijek ... Ali ova
j e tako bo lna ... «
»Zelis reCi da cinis sve da je zaboravis? Siromasni
djecace! Nisi ti koji zaboravljas, nisi ti koji pamtis. Ti sa svojim
htijenjem. To je tvoja ljudska narav koja ne mofo zapamtiti ovu
stvar k.Qja je toliko veca od tvojih sposobnosti podnosenja,
odvi§e teska stvar, i niti ne znas u svemu kako ce biti velika,
strasna, tako velika stvar da te osamuti kao teret koji pade s
visoka na tvoju glavu. lpak je tako. Brzo cu Ja otici u smrt. A
moja Majka ce ostati sama. Ja cu umrijeti s kapljom slatkosti u
mojem oceanu boli ako te budem gledao kao "sina" za moju
Majku .. .«
»Oh! Gospodine moj ! Ako budem sposoban ... ako mi se
ne dogodi kao u Betlehemu, da, ja cu to uCiniti. Ja cu bdjeti
srcem sina. Ali sto eujoj moCi pruziti sto bi je moglo utjesiti ako
izgubi Tebe? Sto 6u joj moCi dati ako i ja budem kao jedan koji
je sve izgubio, koji je postao lud od boli? Kako cu ja to uciniti,
kada nisam znao bdjeti i trpjeti sada, u smirenosti, zajednu noc i
zbog malo gladi? Kako cu to uciniti?«
»Ne uzrujavaj se. Moh rnnogo u ovo vrijeme. Drfat cute
mnogo sa Sobom i svojom Majkom. Ivane, ti si nas mir. I bit ces
takoder onda. Ne boj se, Ivane. Tvoja ljubav ce sve uciniti.«
»Oh! da, Gospodine! Drzi me rnnogo uza Se. Ja, znas, ne

folim se pokazivati, Ciniti cudesa, ja hocu, i znam, samo
ljubiti ... «
Isus ga opet poljubi u celo, prema sljepocici, kao u
spilji ...
Mogu vidjeti put koji ide prema rijeci. Tu je poneki
putnik koji podbada konje ili pozuruje korak da bi prije noCi bio
na mjestu odmora. Ali svi idu omotani jer, buduCi da je sunce
zaslo, zrak je postao ostar i nitko ne zapaZa dva putnika koji
brzo idu prema rijeci.
Jedan konjanik brzim kasom, gotovo u galopu, stigne ih i
prijede i zaustavi se poslije nekoliko metara zbog pretrpanosti
od rnnostva magarciea kod jednog mostiea na potpomjima na
velikom potoku, koji se foli pokazati kao bujica i koji ide
pjenuseci se prema Jordanu ili Mrtvom morn. Dok ceka svoj red
za prijeCi, konjanik se okrene i zacudi. Side sa sedla i drfoci
konja za uzdu vrati se natrag prema Isusu i Ivanu koji ga nisu
zapazili.
»Ucitelju! Kako ovdje? I sam s Ivanom«, pita konjanik
bacajuci unatrag okrajke pokrivala glave koje je spustio na lice
da mu slufo kao kukuljica i mogla bih reCi kao zastitna maska
protiv vjetra i prasine. Pokafo se smede i mufovno lice
Manahena.
»Mir s tobom, Manahene. Idem prema rijeci da je
prijedem. Ali sumnjam da cu to moci uciniti prije noci. A ti
kamo ides?«
»U Maheront. U prljavu jazbinu. Nemas gdje spavati?
Dodi sa mnom. Ja sam se forio u jedan gostinjac na putu
karavana. Ili ako radije hoces dignut 6u 5ator pod stablima
rijeke. Sve imam na sedlu.«
»Radije bih tako. Ali ti bi zacijelo radije u gostionici.«
»Radije imam Tebe, moj Gospodine. Smatram miloscu
sto sam Te sreo. Idimo onda. Poznam obalu kao da su to hodnici
moje kuce. Na podnozju brda Galgale je sumica zasticena od

vjetrova, bogata travom za zivotinju, i drvom za vatru ljudima.
Bit ce nam dobro.«
Idu brzo odlucno skrecuCi na istok, ostavljajuci put koji
ide prema prijelazu iii prema Jerihonu. Brzo stifo na rub guste
sume koja silazi s obronaka brda i siri se u dolinu prema obali.
»Idem u onu kucu. Poznaju me. Traiit cu mlijeka i slame
za sve«, kaie Manahen iduci sa svojim konjem i brzo se takoder
vrati slijeden od dva eovjeka s naramcima slame na plecima i s
malim bakrenim vedrom punim mlijeka.
Ulaze pod stabla a da ne govore. Manahen Cini da bace
na zemlju slamu i otpusta dva eovjeka. Iz dfopova sedla vadi
gubu i upaljivac i zapali vatru s mnogo siblja koje je na tlu.
Vatra razveseljuje i zagrije. Bakrac se, stavljen na dva kamena
donesena od Ivana, zagrije dok Manahen, dignuvsi sedlo s
konja, siri sator od meke devine koze vefoci ga uz male kocice
zabijene u tlo, naslonivsi ga na snafoo deblo stoljetnog stabla.
Prostre na tlo jednu ovcju kofo, koja je takoder bila vezana uz
sedlo, tu stavi sedlo i kafo: »Ucitelju, dodi . Skloniste pustinjskih
konjanika. Ali cuva od velike rose i vlage zemlje. Nama ce biti
dostatna slama. I garantiram ti, UCitelju, da dragocjeni cilimi i
baldakini, kraljevska sjedista, izgledaju mi mnogo, mnogo
manje lijepi od ovog tvog prijestolja i od ovog 8atora i od ove
slame, i ukusna hrana koju sam vise puta uzivao nije nikada
imala okus kruha i mlijeka sto cemo ga zajedno uzeti ovdje
ispod /satora/. Sretan sam, UCitelju!«
»Ja takoder, Manahene, svakako i Ivan. Providnost nas je
sjedinila ove veceri za nasu izmjenicnu radost.«
»Veceras i sutra, Ucitelju, i takoder prekosutra, sve dok
ne znam da si na sigurnom, medu svojim apostolima. Mislim da
ides da ih dostignes ... «
»Da. Idem k njima. Cekaju me u kuci Salomona.«
Manahen ga promatra. Zatim kaze: »Prosao sam kroz

Jeruzalem .. . I doznao sam. Iz Betanije. I razumio sam zasto se
nisi zaustavio. Cinis dobro sto se povlaCis. Jeruzalem je tijelo
puno otrova i gnjiiezi. Vise o siromasnom Lazaro ... «
»Jesi Ii ga vidio?«
»Da. Ofaioscena zbog kidanja tijeia i onih srdaca, zbog
Tebe. Lazar umire veoma ofaioscen ... Ali bih radije umro i ja
negoii da giedam grijeh svojih sunarodnjaka.«
»Da Ii je grad bio u uzrujanosti?«, pita Ivan koji
nadgieda vatru.
>>Veoma. Razdijeijen u dvije stranke. I, cudna stvar,
Rimijani su bili blagi prema nekima koje su dan prije uhvatiii
zbog pobune. Kafo se u tajnosti da je to da se ne uveca
uzrujanost. Kafo se takoder da ce brzo Prokonzul doCi u
Jeruzaiem. Prije od obicnog vremena. Da Ii ce to biti dobro, ne
znam. Znam sigumo da ce ga nasijedovati Herod. I ovo ce
sigumo biti dobro za mene jer cu Ti moci biti blizu. S jednim
dobrim konjem - a konjusnice Antipine imaju brze arapske
konje - ici iz grada do rijeke brzo se stigne. Ako se tu
zaustaviS...«
»Da. Zaustaviti cu se. Barem za sada...«
Ivan nosi toplog mlijeka u koje svatko umoci svoj kruh
iza kako je Isus prikazao i blagosiovio. Manahen nudi datuije
bijele kao med.
»Ali gdje si imao tolike stvari?«, pita zacuden Ivan.
»Sedlo konjanika je maia trgovina, !vane. Tu ima svega
za fovjeka i za zivotinju«, odgovori Manahen s iskrenim
smijehom na tamnom lieu. Misli cas, a zatim pita: »Ucitelju, da
li je dopusteno Ijubiti zivotinje koje nam slufo i koje toliko puta
to cine s vise vjemosti nego fovjek?«
»Zasto ovo pitanje?«
»Jer sam u posijednje vrijeme bio izrugivan i ukoren od
nekih koji su me vidjeli da s pokrivacem koji nam sada sluzi za
sator pokrivam svoga konja oznojenog od treanja.«

»I nisu ti rekli nista drugo?«
Manahen gleda zaeuden Isusa .. . i suti .
»Govori iskreno. Ne znaCi mrmljati i ne znaCi uvrijediti
me kazati ono sto su ti rekli da bi bacili novu pregrst blata na
Mene.«
»UCitelju, Ti sve znas. Zaista Ti sve znas i beskorisno je
htjeti pred Tobom skrivati svoje misli ili misli drugih. Da. Rekli
su mi: "Vidi se da si ucenik onog Samarijanca4 . Poganin si kao i
On koji krsi takoder i subote5 postajuci neCist dirajuCi neCiste
zivotinje".«
»Ah! ovo je zacijelo bio ISmael! «, usklikne Ivan.
»Da. On i drugi s njim. Ja sam odgovorio: "Razumio bih
dame nazivate necistim jer zivim blizu Dvora Antipina. Ne, jer
se brinem za jednu zivotinju koja je stvorena od Boga".
Odgovorili SU mi, jer je u grupi bilo i Herodovaca6 - sto se od
nekog vremena lako vidi i sto je veoma cudno, jer je prije ovoga
nesloga medu njima bila napeta - odgovorili su mi : "Mi ne
sudimo Cine Antipe, nego tvoje. I Ivan Krstitelj je bio u
Maherontu i imao je dodira s kraljem. Ali je ostao uvijek jedan
pravednik. Ti si pak idolopoklonik. .. " Narod se skupljao i
zauzdao sam se da ne uzrujavam narod. Od nekog vremena
narod je drfan u uzrujanosti od nekih tvojih krivih sljedbenika
koji ga poticu na pobunu protiv onih koji se difo na Tebe, iii od
drugih koji su ubaceni nazivajuci se tvojim ucenicima,
poslanima od Tebe ... «
»Ali to je odvise! UCitelju? Ali kamo ce dospjeti?«, pita
uzrujani Ivan.
»Ne preko granice koju ce moci dostici. Preko te granice
4
5
6
samo Ja cu nastaviti i sjat ce Svjetlo i nitko vise nece moci

sumnjati da sam Ja bio Sin Bozji. Ali dodite mi ovdje blizu i
slusajte. Najprije potpirite vatru.«
Dvojica, veoma sretni, bace se na gustu ovcju kofo
prostrtu na tlu ispod nogu Isusovih koji sjedi na skrletnom sedlu
uz stranu satora naslonjenu na deblo stabla. Manahen stoji
gotovo isprufon, laktom uprtim u tlo, s glavom naslonjenom na
ruku, oCima gleda u oci Isusove. Ivan sjede na pete i nasloni
glavu na grudi Isusove, obuhvaeajuci ga jednom rukom, u
njegovom obieajnom polofaju.
»Kada je Stvoritelj stvorio Stvorenje i dao mu za kralja
eovjeka 7 , stvorenog na njegovu sliku i priliku, pokazao je
eovjeku sva stvorenja i htio je da im eovjek <lade ime za
razlikovanje jednih od drugih. I Cita se u knjizi Postanka "da je
svako ime koje je Adam dao zivotinjama bilo dobro, bilo je
pravo ime". I jos se cita u knjizi Postanka da Bog, stvorivsi
Covjeka i Zenu, rece: "Napravimo Covjeka na svoju sliku i
priliku da vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim,
nad zivotinjama i nad citavom Zemljom i nad svim zivotinjama
koje puze po zemlji".
I kada je stvorena druzica Adamova, fona, kao i on
nacinjena na sliku i priliku Bozju, buduCi da nije bilo prikladno da
Napasnik u zasjedi iskusa i pokvari, sto bi bilo jos gadnije,
muskarca stvorena na sliku Bozju, rece Bog eovjeku i foni:
"Rastite, mnozite se i napunite zemlju i sebi je podlozite! Vladajte
ribama u moru i pticama u zraku i svim zivotinjama koje se krecu
na Zemlji", i jos rece: "Evo, dajem vam sve bilje sto se sjemeni,
po svoj Zemlji, i sva stabla plodonosna sto u sebi nose svoje
sjeme: neka vam bude za hranu i zvijerima na zemlji i pticama u
zraku i gmizavcima sto puze po zemlji u kojimaje dah zivota".
7
Za citav ovaj govor o Stvaranju vidi: Post 1-2; Job 38-39; Ps 8;
103; Izr 8,22-31
Zivotinje i biljke i sve sto god je Stvoritelj stvorio na

korist eovjeku, predstavljaju dakle dar ljubavi i bastinu danu na
cuvanje od Oca sinovima da je upotrebljavaju sebi na korist i sa
zahvalnoscu prema Darivatelju svake providnosti. Stoga ih treba
ljubiti is njima postupati s pravom brigom.
Sto biste rekli o sinu kojemu bi otac dao haljine,
narnjestaj, novae, polja, kuce, govoreCi: "Darivam ih tebi i
tvojim nasljednicima da imate cime biti sretni. Upotrebljavajte
sve ovo s ljubavlju na spomen moje ljubavi koja vam to dariva, i
kada bi oni pustili da sve to propadne ili bi rasuli sva dobra?
Rekli biste da nisu bili na cast svome ocu, da nisu ljubili oca i
njegov dar. Jednako tako eovjek treba voditi brigu 0 svemu sto
muje Bog u providnosnoj brizi stavio na raspolaganje.
Briga ne znaCi: idolopoklonstvo, niti neuredna
navezanost uz zivotinje ili biljke, ili uz bilo koju stvar. Briga
znaCi: osjeeaj pijeteta i zahvalnosti za najmanje stvari koje narn
sluze i koje imaju svoj zivot ili svoju osjetljivost.
Ziva dusa manjih stvorenja o kojima govori knjiga
Postanka, nije dusa kakvu ima eovjek. To je zivot, jednostavno
zivot, to jest bice osjetljivo na aktualne stvari, bilo materijalne
bilo afektivne. Kada zivotinja umre, ona je neosjetljiva jer sa
smrcu, za nju, nastupa (pravi) svrsetak. Za nju nema buduenosti.
Ali dok je ziva, trpi glad, hladnocu, umomost, podlofoa je
ranjavanju i patnji, uzivanju, ljubavi, mrfoji, bolesti i smrti. I
eovjek, na spomen Boga, koji mu je dao ovo sredstvo da mu
zivot na Zemlji ucini manje teskim, treba ljudski postupati
prema svojim nizim slugama koje SU zivotinje. u Mojsijevoj
knjizi 8 nije li mozda propisano da treba imati osjecaj ljudskosti
takoder i prema zivotinjarna, bile one ptice ili cetveronosci?
Zaista varn kaZem da treba znati gledati s pravednoscu
djela Stvoritelja. Ako se gledaju s pravednoseu vidi se da su
8
D2, Pnz 22,1-4,6. Vidi takoder: Izl 23,4-5
237. lsus, Ivan i Manahen 425
"dobra". I dobru stvar uvijek se ljubi. Vidi se da su to stvari dane

s dobrom svrhom i iz poticaja ljubavi, i kao takve ih mofomo,
moramo ih ljubiti, gledajuci, iznad ogranicenog biea, Neizmjemo
Bice koje ih je stvorilo za nas. Vidi se da su korisne i kao korisne
stvari treba ih ljubiti. Nista, zapamtite dobro, nije napravljeno bez
cilja u Svemiru. Bog ne trati svoju savrsenu Snagu u nepotrebnim
stvarima. Ova nit trave nije manje korisna od snafoog debla na
koje se naslanja nase privremeno skloniste. Kap rose, mali biser
slane, nisu manje korisni od neizmjemog mora. Musica nije
manje korisna od slona, i crv koji se nalazi u blatu jarka manje od
kita. Nema nista nekorisnog u Stvorenju. Bog je sve stvorio s
dobrim ciljem, s ljubavlju za eovjeka. Covjek mora upotrebljavati
sve s ispravnim ciljem i s ljubavlju za Boga koji mu je dao sve sto
god je na Zemlji, da bude podlofoo kralju Stvorenoga.
Ti si rekao, Manahene, da zivotinja cesto bolje sluzi
ljudima nego Ii ljudi. Ja kaiem da zivotinje, biljke, minerali,
elementi, svi nadilaze eovjeka u poslusnosti, slijedeci, pasivno,
stvorene zakone, iii aktivno slijedeci nagone dane im od
Stvoritelja, iii prepustajuci se pripitomljenju radi cilja zbog
kojega su stvoreni. Covjek, koji bi trebao biti dragulj Stvorenja,
veoma cesto je nakaza Stvorenja. Trebao bi biti nota koja
najvise odgovara koru nebesnika u hvaljenju Boga, a odvise
oesto je odudarajuca nota, koja distonira, koja kune iii psuje iii
se suprotstavlja iii posvecuje svoje pjevanje u slavljenju
stvorenja umjesto Stvoritelja. Idolopoklonstvo stoga. Uvreda
stoga. Blato stoga. A to je grijeh.
Budi dakle u miru, Manahene. Tvoja samilost prema
konju, koji se znojio jer ti je sluzio, nije grijeh. Grijeh su suze
koje uzrokujemo da teku u nama slicnima i razuzdane ljubavi
koje su uvreda prema Bogu, koji zaslufoje svu eovjecju ljubav.«
»Ali, da Ii ja stojeci kod Antipe, grijesim?«
»Radi koje svrhe tamo stojis? Za uzivanje?«
»Ne, Ucitelju. Da bdijem nad Tobom. To znas: i sada
sam isao radi ovoga. Jer znam da su poslali poslanike ka Herodu

da ga izazovu protiv Tebe.«
»I onda nije grijeh. Ne bi Ii volio vise stajati sa Mnom, u
mojem siromastvu zivota?«
»I to me pitas? Rekao sam na pocetku. Ove noci pod
satorom, siromasna hrana koju smo uzivali, nemaju usporedbu
za mene. Oh! da ne treba biti uzjazbinu zmija da se cuje njihovo
siktanje, ja bih boravio s Tobom! Shvatio sam istinitost tvojega
poslanja. Pogrijesio sam jednog dana. Ali to mi je sluzilo da
shvatim i necu vise nikada izici iz pravednosti.«
»Ti vidis! Nista nije nekorisno. Takoder i pogreska, za
onoga koji tezi k Dobru, jest sredstvo prema Dobru. Pogreska
pada kao haljina od liCinke i izlazi leptir koji nije izoblicen, koji
ne zaudara, ne plazi, nego leti trafoCi easke cvjetova i zrake
sunca. Takoder i dobre duse su takve. Mogu pustiti da ih na fas
ovijaju bijede i ponizujuce ogranicenosti. Ali kasnije ih se
oslobadaju i lete od cvijeta do cvijeta, od kreposti u krepost,
prema Svjetlu, prema Savrsenstvu. Hvalimo Gospodina zbog
njegovih djela neprestanog milosrda, koja djeluju, a da to eovjek
i nezna, u srcu eovjeka i oko njega.«
I Isus moli, stavljajuCi se na koljena, jer ne dozvoljava
sator, nizak i ogranicen, drugi polofaj. Zatim, potaknuvsi vatru
pred satorom, svezavsi konja, pripremaju se na poCinak,
obeeavajuci da ce se zamijeniti u naizmjenicnom bdjenju uz
vatru i konja, na kojega je Manahen bacio tesko runo da mu
bude plast obrane protiv nocne hladnoce.
Isus i Manahen se bace na sveznje slame i omotaju se u
plast radi spavanja. Ivan, iz straha da ga ne zahvati san, ide
naprijed i natrag ispred satora potpirujuCi vatru i pazeci na
konja, koji ga gleda s inteligentnim cmim okom i ritmicki udara
kopitom tresuCi glavom, zveckajuci sa srebrenim lanCiCima
konjske oprave i grizuCi aromatske stabljike divljih komoraea,
izraslih uz korijen stabla uz koje je privezan. I buduci da mu
237. lsus, Ivan i Manahen 427
Ivan prufa bolje, izrasle malo dalje, rte od radosti i nastoji

protrljati meke i ruzicaste nozdrve o vrat apostola. Iz daljega, u
velikoj tisini noCi, euje se kako dolazi mimo zuborenje rijeke.
Isus ka:le:
»Takoder i treca godina javnog zivota zavrsava. Dolazi sada vrijeme
priprave na Muku. Ono u kojemu prividno sve izgleda da se ogranifoje na
mah broj cina i mah broj osoba. Kao jedno umanjivanje mojega lika i mojega
poslanja. U stvari Onaj koji je izgledao pobijeden i izbacen, bio je heroj koji
se je pripravljao na apoteozu i oko Njega su dosle do izrafaja ne osobe nego
strasti osoba dovedene do skrajnjih granica.
Sve sto je prethodilo i sto mozda u nekim epizodama izgleda bez
smisla citateljima neraspolozenim iii povrsnim, ovdje se rasvjetljuje svojim
svjetlom tamnim ili sjajnim. I posebno najva:Zniji likovi. One koje mnogi ne
:Zele prepoznati korisnima, upravo zato jer je u njima pouka za sadasnje
uCitelje koji trebaju biti pouceni vise nego ikada da postanu istiniti ucitelji
duha. Kako sam rekao lvanu i Manahenu nista nije beskorisno od onoga sto
Bog cini, pa niti slabasna nit trave. Tako nista nije suvifoo u ovom djelu. Niti
sjajni likovi a niti slabi i tamni. Dapace, za uCitelje duha su od vece koristi
slabafoi i tamni likovi negoli izgradeni i herojski.
Kao sto se s visine brda, uz vrhunac, moze zahvatiti citav oblik brda
i razlog postojanja 5uma, potoka, livada i obronaka, da bi se od doline doslo
do vrhunca, i vidi se sva ljepota panorame krajolika i pojaeano je uvjerenje
da su djela Bozja korisna i divna i da jedno sluzi drugome i nadopunjuje ga, a
sva su tu da oblikuju ljepotu Stvorenja; tako, uvijek za onoga koji je ispravna
duha, svi razliciti likovi, epizode, pouke, ovih triju godina evandeoskog
zivota, prornatrane kao s visine vrhunca brda mojega Uciteljeva djela, slu:Ze
da pru:Ze ispravnu viziju kompleksa politickog, religioznog, socijalnog,
kolektivnog, duhovnog, egoisticnog sve do zloCina i altruisticnog sve do
zrtve, u kojemu sam Ja bio UCitelj i u kojemu sam postao Otkupitelj.
Grandioznost drame se ne vidi u jednoj sceni nego u svim njezinim
dijelovirna. Lik protagoniste istice se po razlicitim svjetlima kojirna ga
osvijetljuju sporedni dijelovi.
Vee sada blizu vrha, a vrh je bila Zrtva radi koje sam se utjelovio9 ,
9
Kaze naime Vjerovanje nicejsko-carigradsko koje se cita iii pjeva
za vrijeme Euharistijske zrtve: ".. .lsusa Krista, Sina Bozjega Jedinorodenog .. .
Koji je radi nas ljudi i radi nasega spasenja sifao s neba. I utjelovio se po
otkriveni su svi skriveni nabori srdaca i sve spletke sekti, i nema se sto Ciniti
kao ni putnik koji je dosao blizu vrhunca. Gledati, gledati sve stvari i sve
ljude. Upoznati zidovski svijet. Upoznati ono sto sam Ja bio: Covjek iznad
sjetila, egoizma, m:rZnje, Covjek koji je morao biti napastovan, od citavog
jednog svijeta da se osveti, da vlada, da prihvati radosti postene zenidbe i
kuce, sto je sve morao podnositi ziveci u dodiru sa svijetom i trpjeti jer je bi la
neizmjema udaljenost izmedu nesavrsenosti i grijeha svijeta i mojeg
Savrsenstva, i koji je na sve glasove, na sva zavodenja, na sve reakcije
svijeta, Sotone i vlastitog ja 10 , znao odgovoriti: "Ne", i ostati Cist, blag,
vjeran, milosrdan, ponizan, poslu5an, sve do smrti na Kri:lu.
Hoee Ii sve ovo razumjeti danasnje drustvo kojemu Ja dajem ovu
spoznaju Mene da ga ojacam protiv napadaja, uvijek sve jacih, Sotone i svijeta?
Takoder danas kao i pred dvadeset stoljeca bit ce suprotstavljanje
medu onima radi kojih se Ja objavljujem 11 • Ja sam znak protivljenja jos
jedanput. Ali ne Ja, zbog Mene samog, makar Ja postujem ono sto budim u
njima 12 • Dobri, oni dobre volje, imat ce dobre reakcije pastira i poniznih. Drugi
ce imati zle reakcije kao pismoznanci, farizeji, saduceji i svecenici onoga
vremena. Svatko daje ono sto ima. Dobar koji dolazi u dodir sa zlima raspiruje
previranje veceg zla u njima. I sud ce biti vec uCinjen nad ljudima, kako je bio
na Veliki petak, prema tome kako budu sudili, prihvatili i slijedili UCitelja koji,
s novim pokuSajem neizmjemog milosrda, jos jedanput se daje upoznati.
_ Onima kojima ce se otvoriti oci i koji ce me prepoznati i koji ce reCi:
"On je 13 . Nije Ii zato nase srce gorjelo u grudima dok nam je tumacio
Pisma"? 14 •
Moj mir ovima i tebi, maleni, vjerni, ljubljeni Ivane. «
Duhu Svetomu od Marije Djevice, i postao eovjekom. Raspet takoder za

nas ... trpio .. . pokopan ..."
10
Pod "ja" ovdje se podrazumijeva Isusovo presveto Covjestvo,
koje, upravo jer je prava ljudska narav, naravno je iskusavala odbojnost
prema patnji duhovnoj, psihickoj , fizickoj; koliko god bila, pod svakim
vidom i uvijek, savrseno uskladena s Voljom Bozjom. Vidi: Lk 22,39-48,
paralelna mjesta, u ovom slucaju manje bogata elementima i, razumije se,
cetverostruki evandeoski izvjestaj Muke .
11
vidi: bilj. 1. u Dodatku, na str. 384
12
Aluzija na ono sto je doneseno u: Lk 2,33-35
13
vidi: biljeska 1. u Dodatku, na str. 384
14
vidi izvjestaj o Emauskirn hodoeasnicirna: Lk 24, 13-35, i posebno r. 32
DODATAK
430
DODATAK
»Sto misliti o tako izricitoj tvrdnji? 1
1) Odgovara svemu onome sto je trajno tvrdila sama Spisateljica,

koja nije nikada dosla na manje u dubokom uvjerenju da ovo Djelo, kao i
citava cjelina njezinih sastavaka religioznog sadrfaja, potjecu od bofanskih
videnja i diktata. Ona, kako je voljela opetovati, bila je samo sredstvo, pero,
glasnik Bozji.
U prilog takvog tumacenja fenomena Spisateljica, i koji prihvaca
njezino uvjerenje, navode slijedece dokaze iii razloge:
a) Maria Valtorta nije nikada izisla iz Italije, i tim manje je bila u
Palestini, niti za najkrace vrijeme; ipak, takoder prema izjavama nekih
strucnjaka2 , ona bi opisivala ne samo detaljno nego takoder i toeno vafoa iii
neva:lna mjesta Kristove Zemlje, s pojedinostima katkada nepoznatima
prirucnicima Vodicima, detaljnijima i prec iznijima, do sada u prodaji.
b) Maria Valtorta je bez sumnje bila obdarena ostrom
inteligencijom, cvrstim pamcenjem, istaknutim knji:levnim sposobnostima;
ali, prema njezinom svjedocanstvu i intimnih svjedoka, koji su to svjedocili
pod zakletvom, nije pohadala sveuciliste iii vise tecajeve nego samo dobre
skole u Institutima redovnica, i nije se privatno posvetila znanstvenim
studijama knjizevnog (ali je poznavala Dantea), povijesnog, geografskog,
arheoloskog, etnoloskog, filozofskog, biblijskog i teoloskog znacaja, koje
njezino pisanje kao da pretpostavlja, posebno ako se promatra veliki obim
stranica (vise od 15 tisuea), napisanih odjednom, bez brisanja, u malo vise od
tri godine, za vrijeme bolesti, rata, evakuacije i ogranicenja, i ako se vodi
racuna o trajnoj jasnoCi izlaganja, znatnoj raznolikosti i cestoj dubini
argumenata o kojima raspravlja, i veoma velikoj doktrinalnoj ispravnosti.
c) Valtorta, dok je bila u kolegiju, u:livala je zaslu:leno stovanje
kard. Andrije Ferrari koji, diveci se cvrstoci njezina karaktera, obicavao ju je
zvati "moj Valtortino"; slusala je, u Katolickoj akciji, izvrsna predavanja o
religiji i u njima je aktivno sudjelovala bilo kao sugovomica bilo u svojstvu
voditeljice; kroz jedan period, dok je vrsila slu:lbu "samarijanke" u jednoj
vojnoj bolnici grada Firenze, imala je kao ispovjednika ucenog i
rasvijetljenog oca Dalla, isusovca: ali to je bilo jos veoma daleko od vremena
1
vidi tocku navedenu u sv. VII, dio 2, pogl. 237, bilj 11
2
Potvrdeni spisi oca (kasnije kardinala) Agostina Bea, D.I. i prof.
Vittoria Tredici
Dodatak 431
kada ce Maria zapoteti svoju knjizevnu djelatnost.
d) Kada je postala bolesna i spisateljica ljubezno joj se priblizio i
pomagao joj je otac Romualdo M. Migliorini, reda Slugu Marijinih, to jest
onaj svecenik kojemu se Valtorta testo obraea u Autobiografiji, u "Spjevu o
Bogo-fovjeku" i u drugim djelima manje velitine, i koji joj je bio duhovni
voda i podrska od 1942. do 1946.: ali ovaj otac, makar veoma inteligentan,
naobrazen i revan, vec je bio iscrpljen od rnnogo godina pastoralnog rada u
Kanadi i kao rnisionar u Africi, veoma zauzet i bolestan, te nije utjecao na
spise Marijine nego je vise bio pod njihovim utjecajem, kako se jasno vidi iz
skica propovijedi koje su nadene poslije njegove smrti, koji stoga nije bio
nego neumomi i vjemi daktilograf Bolesnice, koji bi dobio ispisane
bilje:lnice, prepisao ih i odmah vratio.
e) Premjesten iz Viareggia u Rim, o. Migliorini je zamolio, koncem
1946, svoga subrata o. Corrada M . Berti, za uslugu da mu pomogne
usporediti rukopise s daktilografiranim kopijama i za biljeske koje
opravdavaju ili tumate tekst: tin ljubavi koji mladi profesor sv. teologije nije
mogao zanijekati starom ex fopniku i ex rnisionaru: ali o. Berti nije poznavao
Spisateljicu i spise nego tek kada je vec ona i njezino knji:levno djelo vec
dovrseno za devet desetina, i nisu bili u stanju da budu pod njegovim
utjecajem.
f) Kasnije su je bile posjetile istaknute osobe po polofaju i nauci,
kao fasni nadbiskup Mons. Alfons Carinci i glasoviti mariolog o. Gabriel M.
Roschini, 0 . S. M.: ali prvi, usprkos velikog postovanja koje je imao prema
Bolesnici i njezinim spisima, ogranitio se da koji put navrati k njoj3 ili da joj
pise da je duhovno ojafa u teskim fizitkim i moralnim patnjama koje je
trpjela; drugi ju je posjetio mozda samo jedanput i veoma rijetko joj je pisao,
vise da joj odgovori nego da vodi pravo dopisivanje.
g) Od 1946. godine, kada je o. Migliorini otputovao iz Viareggia za
Rim, Maria Valtorta, dok je bila u stanju da shvaca i da pise, koristila se
duhovnom pomoci jednog oca pasioniste, kapelana u Civilnoj bolnici,
inteligentnog, utenog i veoma pobo:lnog: ali i on nije bio u povezanosti s
Bolesnicom nego kada je ona gotovo zavrsila svoj trud spisateljice i bio joj je
samo voda i utjeha na putovima Bozjim, zajedno s jednom skrivenom i
radisnom redovnicom koju je Valtorta obifavala smatrati za duhovnu majku.
h) Sto se tite zakonskog (legalnog) vida, medutim, Mariji su
pomagala dva poznata odvjetnika: Avv. Tito Cangini, predsjednik Katolitkih
pravnika u Toscani i On. Avv. Prof. Carnillo Corsanego, dekan
3
Konsistorijalnih odvjetnika. Ali i oni su se ogranicili da citaju i dive se
spisima svoje sticenice 4 , i nisu na njih utjecali u doktrinalnom vidu, koliko
god bile ucene osobe i na teoloskom podrucju.
i) Ali osoba koju treba smatrati prvim i najva:lnijim svjedokom
Valtorte i njezinih spisa je gdica Marta Diciotti, koja je kroz dvadesetsedam
godina u ljubavi prihvatila Bolesnicu, ziveCi uz nju, porna:luci joj u svemu i
dijeleci s njom svaku vrst patnje, ne iskljueujuci ni najgorce. Ona, na
zavrsetku popisa knjiga male biblioteke Valtortine kuce - koja zauzima tri
police, svaka od jednog metra, i koja ne sadrzi gotovo nista sto bi moglo biti
korisno za sastavljanje preko petnaest tisuea stranica napisanih od
Spisateljice - svjedoCi pod zakletvom da su samo to bile knjige kojirna bi se
bila mogla slu:liti Maria, i nadodaje da ih u stvari nikada nije uzela u ruke iii
ih konzultirala u periodu kada je napisala sve svoje i pojedine rnnogobrojne
spise, napisane odjednom i imajuci na raspolaganju samo obieno izdanje
Biblije s rnalo biljefaka (TINTOR1, Pia Societa San Paolo, 1942) i
Katekizam Pape Pija X.
ZakljueujuCi: svi ovi dokazi i razlozi bili bi u prilog uvjerenja,
ponizne i sigume Marie Valtorte, to jest da njezino pisanje treba pripisati
bofanskim videnjima i bofanskim diktatima.
2) Ali ovaj zakljueak je daleko od toga da bi opcenito bio prihvacen
pornalo u svim kategorijama osoba, na celu s istaknutim predstavnicima
Jaicke kulture i takoder crkvene: medu ovim posljednjima ne nedostaju osobe
zaista ugledne.
SazimljuCi i sredujuci sistematski njihove dokaze, razloge i hipoteze,
dolazi se do slijedeceg tumacenja, koje ne sadrzi samo izvrsne naravne
elemente (inteligenciju, pamcenje, osjecajnost, literame sposobnosti itd.) i
izvanredne nadnaravne (bofanska videnja i diktati), nego naravne elemente
veorna istaknute (na kojirna se posebno inzistira) i nadnaravne redovite
(rasvjetljenja, poticaji, redovita nadahnuea):
a) Maria Valtorta, prerna priznanju sviju, imala je snafou
inteligenciju, zeljezno pamcenje, naravnu i nadasve jedinstvenu lakoeu
pisanja, kako to potvrduje njezino golemo dopisivanje, neke biljeznice
kompozicija koje je ona priprernila i citala kada je bila voditeljica Katolicke
akcije, i nadasve veliki neobjavljeni roman "Srce jedne :lene" i velika
"Autobiografija", u kojoj je jedan knji:levnik vidio stil "Spjeva o Bogu-
Covjeku" i drugih spisa za koje Maria tvrdi da ih je napisala donasajuci
bofanska videnja i pisuci bofanske diktate.
4
0 cemu su ostavili napisana svjedocanstva
Dodatak 433
b) Zaeudujuce preobilje povijesnih, geografskih, topografskih,
etnografskih i arheoloskih podataka koji cine dragocjenim Djelo i zadivljuju
njegove marne Citatelje, tumaci se od onih koji iskljucuju izvanredno
nadnaravno podrijetlo, utjecuci se hipotezi da je Valtorta, harem od mladosti
kada je oboljela, Citala veoma rnnogo, postojano pamteci i neprestano
asimilirajuci sto je naucila iz knjiga, revija i novina. Ova pretpostavka, makar
nije potvrdena odgovarajucim svjedocanstvima, pismenim iii usmenim, ne
mo:Ze se ipak smatrati nemogueom iii nevjerojatnom.
c) Onome koji istice da su detalji povijesnog, geografskog,
topografskog, etnoloskog i arheoloskog znacaja, kojima obiluje Djelo, brojni
i odvise detaljni a da bi se mogli nauciti iz knjiga iii barem da bi se mogli
povjeriti knjizi (napisati) tek poslije vise godina iza tog pretpostavljenog
citanja, oni koji nijeeu izvanredno nadnaravno podrijetlo spisa Marije
Valtorte odgovaraju da nije nimalo potrebno, da bi se protumacili svi ti sitni
detalji, popraceni takoder napisima i ilustracijama, da se pribjegava
bofanskim vizijama i bofanskim diktatima, jer se zna da postoje osobe koje
su, gotovo kao radio aparati koji primaju i odasiljaju, hvataju, registriraju,
poveeavaju i ponovno odasiljaju vijesti stvarnosti i pojmove veoma daleke ne
samo u prostoru nego takoder i u vremenu, buduci da se u Svemiru nista ne
gubi: to SU tako zvani "senzitivci", koji nemaju StO ciniti S davlima iii S
okultnim silama tarnnog porijekla. I u tom smjeru, naprijed spomenuti
podriavatelji navode primjere, izvadene iz knjiga i vlastitog iskustva, koji
makar se ne mogu usporediti po opsefoosti i dubini s fenomenom spisa Marie
Valtorte, zasll1Zuju ipak da budu uzeti u razmisljanje, makar ni oni ne izlaze s
podrucja hipoteza vrijednih pafoje.
U potvrdu slicnog tumacenja se istice, pod povijesnim vidom, da
ako bi u sv. II, pogl. 96, trebalo stvamo Citati "Galen" 5, i u sv. VII, pogl. 231,
ako bi se radilo o Hermogenu "filozofu" 6 , koji su obadva zivjeli koji vijek
poslije Krista, nasli bismo se u prisutnosti dvaju uznemirujucih
anahronizama, koji bi sacinjavali dvostruki dokaz mozda presudan protiv
izvanrednog nadnaravnog porijekla Djela; jer kako je malo vjerojatno da Isus
navodi buduce autore, apsolutno je nevjerojatno da ih sugovornici poznaju,
uoce i nazivaju njihovim imenima.
d) Biblijska kompetencija koju SU euveni egzegete istaknuli 7 u Djelu
prikovane uz krevet i koju Bolesnica pridijeva jedino bofanskim videnjima i
5
6
vidi: sv. VII, dio 2 (=ovaj svezak), pogl. 231, bilj. 19.
7
Potvrdeni spisi kard. Agostina Bea i mons. Uga Lattanzi
diktatima, svodi se od onih koji ne prihvacaju tako nadnaravno porijeklo,

osim na izvrsnu inteligenciju i pamcenje Valtorte, na razrnisljanje,
kontemplaciju, poniranje u Svete tekstove, na kojima bi ona inzistirala
godinama, pomognuta u tome od dugotrajne bolesti koja, dok oslabljuje
fizicki dio jaca duh, kao i na duboku vjeru i religioznost Marije, i na svjetla,
poticaje i redovita nadahnuca koja Bo:l.anski UCitelj obicava udijeliti svima, a
posebno onima koji ga farko :Zele slijediti.
Kao potvrdu i dokaz za to branitelji ovog tumacenja navode jednu
konstataciju vrijednu pafoje: da svezak Biblije, stampan 1942. i tada darovan
Spisateljici od o. Migliorinija, ona nije samo citala nego ga je gotovo
istrosila, posebno sto se tice Petoknjizja i nadasve Evandelja i Pavlove
poslanice Rimljanima, to jest obzirom na dijelove najvise koristene iii
naprosto preuzete, produbljene, ilustrirane, prosirene. Ne samo, naime, te
stranice izgledaju istrosene i postale katkada manje citke, nego su opremljene
znakovima stavljenim uz vafoije retke i kronoloskim oznakama (na primjer:
9/ 10/46), stavljenima na rub odlomaka koji se nalaze upravo uz odgovarajuce
datume u djelima Valtorte, koja je obicavala naznaciti dan, mjesec i godinu
na pocetku svakog poglavlja. Nadalje se istice da u govorima koji se
pridijevaju Isusu, podjela Biblije na poglavlja i retke jest ona iz srednjeg
vijeka a prijevod naveden je od Tintorija: te stvari, kafo, bile bi veoma
neprikladne ako bi autor (onaj koji diktira) bio Nas Gospodin. Konacno je
istaknuto da u arhivu Marie postoji jedna mala biljefoica iii rubrika, s
imenima sviju, iii barem mnogih medu glavnim osobama spomenutima u
Djelu, s njihovim odgovarajucim obiljezjima, katkada veoma detaljnima: ima
ih koji u tom vide jedno pomoeno sredstvo kojim bi se sluzila Bolesnica za
sastavljanje, naravno stoga a ne nadnaravno, njezinih veoma brojnih spisa.
Takoder i ova mala biljefoica je veoma upotrebljavana, malo savijena i
istrosena. Prema spomenutoj hipotezi tumacenja, dakle, Maria Valtorta bi
godinama citala Bibliju, razrnisljajuci, kontemplirajuci, produbljujuci, gotovo
prezvacuci je, asirnilirajuci je i ucinivsi da postane krv njezine krvi i zatim, u
danom CaSU, to jest U CaSU pune zrelosti, izJila bi, kao potok, na petnaesttiSUCa
i vise stranica, a da ista kontrolira, bez prethodne skice, bez brisanja,
ispravaka iii slicnih revizija, osim da ispravi interpunkcije i jasnije napise
rijeci koje nisu bile jasno napisane.
e) Konaeno, siroko teolosko znanje koje se ne moze zanijekati, ne
rijetka nego veoma cesta dubina, gotovo trajna i zapazljiva toenost i jasnoca
pojmova i izlaganja, tumaci se od onih koji ne dijele uvjerenje Spisateljice o
izvanrednom nadnaravnom porijeklu Djela, ponovno se pozivajuci na snafou
inteligenciju, na ustrajno pamcenje, na njezine knji:Zevne sposobnosti, na
njezino veoma brojno, raznoliko i odgovarajuce citanje (hipotetsko, uistinu),
Dodatak 435
mozda takoder na ranije spomenute sposobnosti "senzitivaca", a posebno na
trajno gore spomenuto asimiliranje Svetoga Pisma, i nadasve da je usvojila,
na temelju produienih osobnih istrazivanja iii redovitih Bozjih nadahnuea,
kljut Teologije, a to je nauk o Bogu-Ljubavi (vidi: 1 Iv 4,8.16). Makar ne
nijetuci da se moze pozivati na jedno od onih nadahnuca koje Gospodin daje
svakome tko Muse utjete s vjerom i ustrajnoseu, ne nedostaju oni koji istifo
da u knjigama Valtorte ima nesto, maleno ali dragocjeno, malo istroseno,
oznateno i zabiljezeno, od nordijskog mistieara RUUSBROECA (1293-
1381), koji zajedno s Nasljedovanjem Krista, takoder veoma istrosenog, sto
bi bilo moglo doprinijeti staviti u vezu s Bogom-Ljubavlju, uranjajuci je
uvijek sve vise u Njega 8 , sve dok nije dosla do toga da ne zivi vise ona nego
lsus u njoj (vidi: Gal 2,20): u snazi kojeg sjedinjenja, takoder veoma
uzvisenog i mistitnog, s Onim koji je Mudrost i Ljubav, bila bi mogla crpsti,
bez pravih privatnih objava, to jest bez bofanskih videnja i diktata, onu
siroku i duboku nauku koju bi bilo nepravedno ne priznati joj. Prema
zastupnicima iii simpatizerima, uvjerenima iii sumnjieavima, ovog
tumatenja, nauka Djela bi nosila otiske Marie Valtorte i njezinog vremena,
takoder i tamo gdje govore Isus, Marija, apostoli iii druge osobe od pred
dvadeset stoljeea: na primjer, kada tekst govori o prorocima, proroticama, o
videnjima iii drugim izvanrednim nadnaravnim darovima, izgleda da
Spisateljica odrazuje samu sebe 9 , i kada izlaie doktrinalne teme koje postoje
vec od potetka starozavjetne iii novozavjetne objave, ali koje su napredovale
u jasnoci pojmova i u preciznosti izrafaja tijekom vremena, izgleda da se
Bolesnica izrafava idejama i rijetima ne prvih nego posljednjih vjekova 10 •
Zakljutak: svi ovi dokazi i razlozi bili bi u prilog, iii bi mogli biti u
prilog onih koji su uvjereni iii imaju dojam iii su skloni drfati da spise Marie
Valtorte ne treba pripisati videnjima i diktatima koje je Bog udijelio
Bolesnici, nego jedino njezinoj inteligenciji, pamcenju, kulturi, iskustvu i
senzibilnosti, pa makar uz to i redovitim nadahnucima od Boga joj danim.
Dakle, obzirom na spise Marie Valtorte kruZe dva tumatenja dosta
razlitita. Prvo pripisuje predmet opisivanja Bozjim vizijama, samo opisivanje
sposobnosti Spisateljice, govore iii razgovore Bozjim diktatima iii na neki
natin nadnaravno primljenima: dakle i naravnim sposobnostima osobe i
izvanrednom nadnaravnom zahvatu; drugo pripisuje predmet opisivanja
8
9
vidi: pogl. 222.
0
' vidi, na primjer, o Bezgrjesnom Zateeu: sv. I, pogl. 11, dvije
zadnje stranice; o Suotkupljenju: sv. V, pogl. 34, u tekstu uz bilj . 3. isl.
izvorima do kojih se doslo iii Citanjem knjiga iii po posve izvanrednoj
"sensibilnosti", opisivanje istih sposobnostima spisateljice, govore iii dijaloge
izvorima gore spomenutima, dostignutima na isti dvostruki nacin, kao i po
redovitim Bozjim nadahnucima: dakle i naravnim sposobnostima osobe i
redovitom nadnaravnom zahvatu.
Stoga "ne mo:Ze se postav1tJ do dvije hipoteze: a) iii autorica
posjeduje jedan genij sliean Manzoniju iii Shakespeareu i jednu kulturu
svetopisamsku, teolosku, sa savrsenim poznavanjem Svetih mjesta, i u
svakom slucaju vecima od bilo kojeg stvorenja koje danas zivi u Italiji; b) iii
'ovdje je prst Bozj i'." 11
Koju od dviju suprotnih iii razlicitih tumacenja izdavaCi ranijeg i
ovog izdanja prihvaeaju?
Oni znaju dobro da se prvoj prigovara naivna lakovjemost a drugoj
apsolutna nedostatnost; ali, kako se vidi iz predgovora, uvoda i biljefaka, i
prema onom sto kane sada izraziti izriCito i jasno, oni se ne usuduju usvojiti
ni jedno od dvaju tumacenja i ostavljaju cjeloviti potpuni sud Odgovornima
po znanju i autoritetu.
Ponasajuci se na taj nacin samo nastavljaju primjenjivati ugledan
savjet dan od veoma visoke Osobe (Pijo XII), vec presle u povijest i po
svojoj velikoj mudrosti: "Objelodanite ovo Djelo ovakvo kakvo jest, a da se
ne izjafojavate o njegovom porijeklu, izvanrednom iii ne: tko cita, razumjet
ce": to jest iznijet ce ono misljenje koje ce smatrati blizim istini.
Slijedeci taj mudri savjet i zeleci udovoljiti posteno ranije preuzetim
obvezama, izdavaci su odlucili nastaviti ovaj tefak pothvat, osokoljeni
istaknutim predstavnicima obadva suprotna tumacenja, koja se slafo u tom da
je "Spjev o Bogo-Covjeku" na east Italiji i onom sveopcem laikatu koji je
takoder ponizan ali djelotvoran dio misticnog Tijela Kristova, "kraljevsko
svecenstvo i narod svet" (vidi: I Pt 2,9)«.
11
Posvjedocenje Camilla Corsanego
437
SADRZAJ
199. Zena saduceja koji doziva pokojnike .... .... .. .. .. .. ...... .... ........ 7
200. »Molitva vas mofo sjediniti s Bogom,
a ne magijska formula« ...................................,. .... .... .. .. .. .. . 21
201. »Oni koji me ljube, odlaze« ................ .. ............................ 24
202. Prispodoba o nepravednom sucu ....................................... 32
203. »la sam Svjetlo svijeta« ...... .......... ........ ........ .... ................ 40
204. »Potomstvo smo Abrahamovo« .................... .. .. .. .............. 47
205. U kuci Josipa iz Seforija.................................................... 64
206. Stari svecenik Matan (iii Natan) ...... .... .............. .. .............. 73
207. Ozdravljenje slijepca od rodenja ....................... .. .............. 82
208. Isus u Nobi . Juda iz Kerijota lafo ...................................... 99
209. Isus na rusevinamajednog razorenog mjesta .................. 108
210. Is us govori u gorskom Emausu ......... .... ...... .. .. .... ...... ...... 113
211. U Beteronu ............ .... ..... ....... ... ... ...... ... ....... .... ..... ........ ... 123
212. Prema Gabaonu ... .... .. .............................................. .... .. .. 137
213 . U Gabaonu .. .. ...... ......... ............ .............................. .. ... .. .. . 147
214. Vraeajuci se u Jeruzalem .... .... ............................ .. .... ....... 153
215. »la sam dobri Pastirn ................................ .... ....... .. .......... 159
216. lduCi u Betaniju i u kuci Lazarovoj ................................. 172
217. lduci u Tekuu. Stari Eli-Anna ......................................... 180
218. Isus govori u Tekui .. .... .......... .. ....... .. ............................ .. . 192
219. U Jerihonu .............................. ...... .. .... .......... .. ................. 199
220. Propovijedanje u Jerihonu .................. .. ..... .. ............ .. .. .... 208
221. U kuCi Zakeja s obracenicima ........ .. ... .. .. .. ...................... 220
222. Isus sudi nad Sabejom iz Betlehija ..... ... ............. .. .. .. .. ... .. 233
223. U Betabari .. ...... ... .. .. ...... ........ .... ................. .... .. .... .. ...... ... 257
224. Na putu povratka u No bu ........ .. ......... .. .. ...... ........ .... .. .. .. . 262
225. U Nobi. Juda iz Kerijota nije vise poslusan ............... ..... 269
226. U No bi kroz slijedece <lane ................................... ...... .... 276
227. Isus i Juda iz Kerijota koji je bludnik .............................. 285
228. Isus i Valerija. Cudo malog Levija u Nobi ...................... 291
229. Isus i grjesnica poslana da ga napastuje ........ ...... ... ......... 318
230. Isus i Juda iz Kerijota prema Jeruzalemu ............ ........ .. .. 336
231. Isus u sinagogi rimskih slobodnjaka ..... ........... ... ... .... ... .. 340
232. Juda i Isusovi neprijatelji ................................................. 353
233. Sedam ozdravljenih gubavaca. Isus apostolima i
Marti i Mariji ................................................................... 366
234. Isus na blagdanu posvete Hrama ....................... .. ... .. ..... .. 379
235. Isus ide u spilju Rodenja da bude u osami ...................... 395
236. Isus i Ivan Zebedejev ............................................ ..... ...... 406
237. Isus, Ivan i Manahen ....................................................... 415
Dodatak ................................................................................... 430

Marija Valtorta - Evanđelje Kako Mi Je Objavljeno - Svezak VII. Dio II. - Treća Godina Javnog Djelovanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Marija Valtorta - Evanđelje Kako Mi Je Objavljeno - Svezak VII. Dio II. - Treća Godina Javnog Djelovanja

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Marija Valtorta - Evanđelje Kako Mi Je Objavljeno - Svezak VII. Dio II. - Treća Godina Javnog Djelovanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

EVANDELJE

KAKO MI JE BILO OBJAVLJENO

Svezak II (u dva dijela)

Svesci : III (u dva dijela) i IV (u dva dijela)

Svesci: V (u dva dijela), VI (u dva dijela) i VII (u dva dijela)

Svezak VIII (u dva dijela)

ISBN 953-7240-01-0 (cjelina, 2006 .)

CIP - KataJogizacija u publikaciji

SVEZAK VII. DIO 2.

Prema najnovijem dekretu Kongregacije za nauk vjere od 7. ofojka 1995. pod

Svezak VII. dio 2.

Izdaje: Don Bozidar Medvid - Jelsa na o. Hvaru

199. ZENA SADUCEJA KOJI DOZIVA POKOJNIKE

Isus i dalje neumomo ide 1 putovima Palestine. Rijeka je

199. Napisano 3. listopada 1944. A, 3704-3724

Moja Zrtva ce biti sunce za svijet. Svjetlo Milosti sici ce u srca,

bolesnike, netom su se digli od niza bolesti, na spasonosne

»Da. Teret je jedan grijeh. Stvar je jedan savjet.«

znam da ne mogu uciniti nista8 za nju. I znas Ii tko je stavio nju i

Stupa naprijed jedna fona sva ovijena u tarnni plast i

»Ako budem mogao 9.«

dvolicnog i iskusnog? Znas li na koje nastranosti potice? Znas li

uzivanju. Njegova volja je pokvarena. On je buntovnik. Ne

dijelovi koji ozivljuju eovjeka, sto preostaje od eovjeka poslije

Neba: Milost. Na vas rodnost Zemlje: plodovi moje Krvi. U

»Cujete li? Jos jedno pitanje. Nisi Ii Ti bio u Egiptu?«

davlovim. I onako tone sluzi. Idimo.«

200. »MOLITV AV AS MOZE SJEDINITI S BOGOM, A NE

Svijet - podrazumijevam ne samo laike - nlJece

200. Nastavak. A, 3725-3728

dolazim na suzivot s Duhom Zla. Iii Ja iii on. Izaberite.

0 moj "glasni~e" 6 : kazi ovo onome kome treba reci. To je zadnja

201. »ONI KOJI ME LJUBE, ODLAZE«

Oni koji me ljube, odlaze ...

»Ustanite i putujmo. Idimo opet na rijeku i trazimo jednu

201. Napisano 26. rujna 1946. A, 9202-9213

»Eh! vec je njezino vrijeme!«, rece filozofski Toma,

»Da. Vratit ce se natrag s mojom Majkom.«

Izgleda pustinjski kraj. Na rubovima, u malenim rijecnim

milosrde putnicima. Ali kako je fovjek umro?«

Isus je ponovno u Jeruzalemu. Vjetrovit i sivi zimski

202. Napisano 27. rujna 1946. A,9213-9224

»Ne fostim se i ne folim nista. Niti da im nanosis zlo

imati vjere, vidjet cete cudo.«

njihova vjera savrsena i bit ce nagradena.«

djecom, koja je trebala dobiti veliki iznos novca od jednog

takvo zanovijetanje, saslusat cu udovicu i dosuditi joj pravo,

203. »JA SAM SVJETLO SVIJETA«

"Ja sam Svjetlo svijeta" (Iv 8,12-20)

Isus je jos u Jeruzalemu, ali ne unutra u trijemovima

203. Napisano 28. rujna 1946. A, 9225-9233

koje predlozena tema ne zanima, da odu. Od prisutnih nitko ne

eovjeka, najsavrsenijeg medu stvorenjima, savr§enijeg od sunca

Svjetlu itd., vidi: Post 1, 1-2,4; Prop 42, 15-43,37; 1 Iv

blaienim korovima, da pjevaju po skladu divne radosti koja

misli. I uostalom, zar vise ne poznajete proroke? Ne sjeeate li se

se mogu uzdrfati od sudenja. Promatram vas s milosrdem i

rekao mi je: 'Onaj na koga vidis da silazi Duh, to je Onaj koji ce

204. »POTOMSTVO SMO ABRAHAMOVO«