Sveučilište u Splitu, Pomorski fakultet

University of Split, Faculty of Maritime Studies

POMORSKI PRIJEVOZI I HAVARIJE

9. predavanje
UGOVORI O PRIJEVOZU STVARI MOREM
3. dio
 PRIJEVOZNE ISPRAVE

 Prijevoznom ispravom prijevoznik potvrđuje da je na temelju sklopljenog

ugovora preuzeo stvari na prijevoz i obvezuje se da će stvari predati
primatelju. Prijevoznom se ispravom regulira odnos stranaka iz ugovora o
prijevozu stvari morem.

 U pomorskom prijevozu uobičajeni su oblici prijevoznih isprava teretnica

(Bill of Lading) i pomorski teretni list (Sea Waybill). To može biti i svaka
druga isprava o prijevozu predviđena zakonom ili isprava koju izdaje
prijevoznik na temelju zakona. Kao isprava o prijevozu danas se priznaje i
elektronička izmjena podataka.
 Prijevozna se isprava izdaje na zahtjev krcatelja. Prijevoznik je dužan
udovoljiti tom zahtjevu. Prema Pomorskom zakoniku, sporazum stranaka
kojim bi se odricali prava na izdavanje prijevozne isprave nema pravnog
učinka.

 Prijevozna isprava se izdaje nakon što je završeno ukrcavanje. Ako je teret

predan prijevozniku prije ukrcaja, krcatelj može zahtijevati da mu
prijevoznik izda potvrdu o preuzimanju tereta, teretnicu ili drugu
prijevoznu ispravu koja sadrži uočljivu napomenu primljeno za ukrcaj.
 TERETNICA

 Teretnicu sastavlja prijevoznik na temelju pisanih podataka krcatelja. To se

ne odnosi na podatke o prijevozniku, brodu, stanju tereta pri preuzimanju
na prijevoz, mjestu i danu ukrcaja i izdavanja teretnice, koje podatke
prijevoznik samostalno unosi u teretnicu.

 Teretnicu vlastoručno potpisuje prijevoznik ili njegov opunomoćenik.

Teretnicu su po svom položaju ovlašteni potpisati zapovjednik broda i
prijevoznikov agent. To može učiniti i svaka druga osoba na temelju
posebne punomoći prijevoznika, što se često ne prakticira. Teretnici često
prethodi izdavanje časničke potvrde.
 Pojam i pravne karakteristike teretnice

 Pravna obilježja pomorske teretnice utvrđena su nacionalnim zakonima,

međunarodnim konvencijama, sudskim presudama i priznatom poslovnom
praksom.

 Od međunarodnih pravnih vrela u tom su pogledu najznačajnija: Haaška

pravila, Haaško-Visbyjska pravila, Hamburška pravila, Jedinstvena pravila i
običaji za dokumentarne akreditive i Incoterms pravila. Rotterdamska
pravila ne poznaju teretnicu kao vrstu prijevozne isprave.

 Haaška pravila kao ni Haaško-Visbyjska pravila ne sadrže definiciju

teretnice, dok se ona nalazi u Hamburškim pravilima.
 Prema Hamburškim pravilima, teretnica je isprava koja dokazuje ugovor o
prijevozu morem i preuzimanje ili ukrcaj robe od prijevoznika, i kojom se
prijevoznik obvezuje predati robu uz izručenje isprave.

 Teretnica ima sljedeće pravne karakteristike:

o formalna je priznanica prijevoznika da je roba u količini i u stanju, kako je to
naznačeno u teretnici, ukrcana na brod radi prijevoza morem ili preuzeta od
strane prijevoznika radi prijevoza,
o dokaz je o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu stvari morem,
o teretnicom se brodar obvezuje da će predati teret osobi koja je ovlaštena na
temelju teretnice zahtijevati predaju tereta,
o teretnica je vrijednosni papir.

 Teretnica nije pisani ugovor o prijevozu, ali je dokaz o postojanju i sadržaju

ugovora o prijevozu.
 Sadržaj ugovora čine ugovorne klauzule otisnute na formularu teretnice ili
unesene u teretnicu prilikom njena ispostavljanja.

 Iz svojstva teretnice kao vrijednosnog papira proizlazi da je ostvarivanje

prava iz teretnice uvjetovano držanjem i prezentacijom te isprave.

 Posjedovanjem i prezentacijom teretnice uspostavlja se odnos između

imatelja teretnice i prijevoznika, a imatelj stječe pravo izravnog zahtjeva
prema prijevozniku u pogledu ispunjenja ugovorne obveze, tj. pravo da od
prijevoznika zahtijeva izručenje tereta navedenog u teretnici.

 Teretnica je po svom pravnom svojstvu prenosiv vrijednosni papir.

Teretnica nije prenosiva ako je ispostavljena na ime primatelja, a ne po
naredbi ili ako nosi oznaku not negotiable.
 Vrste teretnica

 Teretnice je moguće razvrstati prema nekoliko najvažnijih kriterija:

o s obzirom na način kako se određuje formalna legitimacija,
o s obzirom na vrijeme izdavanja teretnice,
o s obzirom na način prijevoza,
o s obzirom na oblik teretnice,
o posebne vrste teretnica,
o s obzirom na izdavatelja,
o špediterske teretnice.
 S obzirom na način kako se određuje formalna legitimacija, tj. kako se
određuje primatelj, tri su vrste teretnica:
o na ime,
o po naredbi,
o na donositelja.

 Teretnica na ime – u njoj je primatelj poimence naveden i nije izdana po

naredbi. Roba se predaje izravno osobi koja je u ispravi navedena. Može se
prenositi jedino građanskopravnim poslom – ugovorom u ustupu prava
(cesijom). Kada nema potrebe za prenosivom prijevoznom ispravom,
umjesto te teretnice u praksi se sve više koristi neprenosivi pomorski
teretni list.
 Teretnica po naredbi – u njoj je navedena osoba po čijoj se naredbi predaje
teret. To je obično sam prodavatelj robe. On ima pravo naložiti da se
umjesto njemu teret preda drugoj osobi. Primatelj ne mora ni biti naveden
pa tada teretnica sadrži opasku da će se teret predati po naredbi. U tom
slučaju krcatelj ima pravo odrediti osobu kojoj će prijevoznik biti dužan
predati teret.

 Prijenos prava iz teretnice po naredbi obavlja se indosiranjem teretnice.

Indosament je izjava zakonitog posjednika teretnice kojom on naređuje
obvezniku iz teretnice (prijevozniku) da umjesto njemu teret preda drugoj
osobi. Indosament se normalno upisuje na naličju teretnice, a primjenjuju
se odredbe mjeničnog prava.
 Teretnica na donositelja – u njoj je navedeno da će se teret predati osobi
koja teretnicu prezentira prijevozniku. Osoba ovlaštena na preuzimanje
tereta od prijevoznika svaki je donositelj teretnice. Teretnica se prenosi
običnom predajom isprave. Time se prenosi i pravo na predaju robe.

 Teretnica je na donositelja u ovim slučajevima:

o ako je na ispravi izričito navedeno da je teretnica na donositelja,
o ako naslovnik nije uopće naveden u ispravi,
o ako u teretnici po naredbi nije naveden naslovnik,
o ako je teretnica po naredbi indosirana bjanko indosamentom.
 Prema vremenu kada je teretnica izdana, ona može biti:
o teretnica ukrcano,
o teretnica primljeno za ukrcaj.

 S obzirom na namjenu, uzimajući u obzir način prijevoza, teretnice se

mogu razvrstati na:
o luka – luka teretnica,
o izravna teretnica,
o teretnica za multimodalni prijevoz.

 S obzirom na oblik teretnice, postoji pisani puni i skraćeni oblik teretnice.

Teretnica se osim u obliku pisane isprave javlja i u obliku elektroničke
izmjene podataka, tzv. elektronička teretnica.
 Osim navedenih, postoje i brojni drugi oblici teretnica za posebnu
namjenu. U takve teretnice mogu se ubrojiti:
o teretnica za linijski prijevoz,
o charterparty teretnica,
o lučka teretnica.

 U odnosima iz brodarskog ugovora na vrijeme za čitav brod poznati su

sljedeći nazivi teretnica:
o teretnica naručitelja,
o teretnica brodovlasnika.
 Špediteri često zbog ekonomskih i praktičnih razloga više pošiljaka
različitih vlasnika grupiraju u jedan kontejner. Takva se pošiljka naziva full
container load (FCL). Špediteri svakom pošiljatelju u takvom slučaju
ispostavljaju u svoje vlastito ime tzv. house bill of lading. Pomorski
prijevoznik za FCL kontejner izdaje špediteru FCL bill of lading. Ta se
teretnica naziva i skupna teretnica.

 Špediteri to prakticiraju kada otpremaju više pošiljaka različitih vlasnika za

jednog primatelja ili kada je više pošiljaka namijenjeno različitim
primateljima, ali je ista odredišna luka ili odredišni kontejnerski terminal.
 Sadržaj teretnice

 Pomorskim zakonikom predviđeno je da teretnica sadrži:

o naziv i sjedište tvrtke (odnosno ime i prebivalište) prijevoznika,
o ime i druge podatke o identitetu broda,
o naziv i sjedište (odnosno ime i prebivalište) krcatelja,
o naziv i sjedište (odnosno ime i prebivalište) primatelja ili oznaku po naredbi ili
na donositelja,
o odredišnu luku ili vrijeme kad će se odnosno mjesto gdje će se takva luka
odrediti.

 Teretnica nadalje mora sadržavati podatke o elementima tereta. Propisano

je da teretnica sadrži i podatke o vozarini, te o mjestu i danu ukrcaja tereta
i izdavanja teretnice. Teretnica može sadržavati i druge podatke te uvjete
prijevoza. Uvjeti prijevoza redovito su otisnuti na poleđini teretnice.
 U odnosu na elemente tereta tri su bitna svojstva teretnice. Ona je
priznanica prijevoznika o preuzimanju određenog tereta na prijevoz,
količini tereta i stanju tereta prilikom preuzimanja na prijevoz.

 Teretnicu sastavlja prijevoznik na temelju pisanih podataka krcatelja o vrsti

i količini tereta.

 Navod teretnice o količini i težini ukrcanog tereta pretpostavka je do

protudokaza da je teret doista i ukrcan. Zbog toga prijevoznik ima pravo
ispitivati točnost podataka koje je dao krcatelj, a provjera može dokazati
da se stvarno stanje razlikuje od navoda krcatelja.

 Pored toga, moguće ja da prijevoznik, s obzirom na brzinu i način na koji se

odvija suvremeni promet, posebno u sustavu kontejnerizacije, uopće nema
načina kontrolirati navode krcatelja.
 To su razlozi zbog kojih je pomorskim pravom propisano da se prijevoznik,
uz određene uvjete, posebnim klauzulama u teretnici može ograditi od
navoda krcatelja u pogledu identiteta tereta i obilježja njegove množine.

 Primjedbe prijevoznika u teretnici kojima se ograđuje od navoda krcatelja

o elementima tereta nazivaju se identitetne ili marginalne klauzule. Te se
klauzule unose u teretnicu prije nego se teretnica potpiše. Da bi bile
pravno valjanje, moraju biti obrazložene.

 Teretnica osim podataka o vrsti i količini tereta mora sadržavati i navod o

stanju tereta. To obilježje tereta prijevoznik unosi u teretnicu prema
vlastitom opažanju, pa je logično da pomorskim pravom nije predviđena
mogućnost da se prijevoznik može ograditi i za te navode teretnice.
 Pojam čiste teretnice

 U vezi s pravom prijevoznika da uz određene uvjete unese u teretnicu

primjedbe u pogledu elemenata tereta i njegova stanja javlja se pitanje
pravnih učinaka tih primjedbi. S tim u vezi su i pojmovi čista i nečista
teretnica.

 Čista teretnica nije definirana pomorskim propisima, pa ostaje vidjeti kada

teretnica prestaje biti čista. To se pitanje može promatrati sa stajališta
prijevoznog ugovornog odnosa i odnosa ugovora o kupoprodaji.

 U okviru odnosa ugovora o prijevozu teretnica nije čista ako sadrži pravno
valjane primjedbe prijevoznika o elementima tereta i primjedbe
prijevoznika o manjkavom stanju robe ili ambalaže.
 Pojam čiste teretnice u odnosima iz ugovora o prodaji definiran je
pravilima kojima je reguliran taj odnos, posebice pravilima Međunarodne
trgovačke komore.

 Jedinstvena pravila i običaji za dokumentarne akreditive (1993.) pojam

čiste isprave uvode za sve prijevozne isprave. Prema tim pravilima, čista je
prijevozna isprava ona što ne sadrži nikakvu klauzulu ili primjedbu koja
izričito potvrđuje manjkavo stanje robe i/ili pakiranja.
 Dokazna snaga teretnice

 Prema Haaškim pravilima, teretnica stvara oborivu pretpostavku da je

prijevoznik primio robu u količini i stanju kako je u njoj naznačeno.

 To je pravilo nadopunjeno Haaško-Visbyjskim pravilima na način da

protudokaz nije dopušten kada je teretnica prenesena na trećega koji je u
dobroj vjeri. To znači da u odnosima prijevoznika i trećeg zakonitog
posjednika teretnice u dobroj vjeri, podaci o teretu sadržani u njoj imaju
nepobitnu dokaznu snagu.

 To je načelo prihvaćeno i u Pomorskom zakoniku, a slijede ga i Hamburška

pravila.
 Za dokaznu snagu teretnice presudno je važno sadrži li ona pravno valjane
opaske prijevoznika o elementima tereta i njegova stanja ili ne sadrži.

 Prema Pomorskom zakoniku, kada prijevoznik nije unio u teretnicu

obrazložene primjedbe, smatra se, za odnose između njega i trećega
zakonitog i savjesnog posjednika teretnice, da je prijevoznik preuzeo teret
onako kako je naznačeno u teretnici. Isto se načelo primjenjuje i u odnosu
na stanje tereta prilikom preuzimanja na prijevoz.

 Ako prijevoznik ne unese opasku o manjkavom stanju tereta, pretpostavlja

se da ga je primio na prijevoz prema vanjskom izgledu u dobrom stanju.
 U slučaju nečiste teretnice situacija je obrnuta. Kada prijevoznik unese u
teretnicu odgovarajuće primjedbe o elementima tereta, pretpostavlja se
da je teret preuzeo onako kako ga je predao primatelju dok zakoniti
posjednik teretnice ne dokaže suprotno.

 Neovisno o tome je li teretnica čista ili nečista, prijevoznik, da bi se

oslobodio odgovornosti, uvijek mora dokazati da je šteta nastala iz razloga
za koji on ne odgovara. U pogledu dokazivanja oštećenja ili manjka tereta
na odredištu relevantan je pisani prigovor (protest) primatelja.

 S obzirom na to da je u odnosima prodavatelja i kupca presudno važno da

teretnica bude čista, u praksi krcatelji često prijevozniku izdaju tzv.
jamčevno pismo u zamjenu za čistu teretnicu u situacijama kada
prijevoznik prema pomorskom pravu ima pravo u teretnicu unijeti
marginalnu klauzulu.
 Predaja tereta na temelju teretnice

 U prijevozu stvari na temelju teretnice, osnovno je pravilo da je prijevoznik

dužan na odredištu predati teret zakonitom (ovlaštenom) posjedniku
teretnice.

 Zakoniti posjednik teretnice je osoba koja prezentira teretnicu prijevozniku

i na odgovarajući način dokaže da je na posjedovanje teretnice formalno
legitimirana. Formalna legitimacija se određuje ovisno o vrsti teretnice (na
ime, po naredbi ili na donositelja).

 Primatelj se legitimira prezentacijom originala teretnice. Za prijevoznika s

tim u vezi može nastati dodatna teškoća zato što se teretnice obično izdaju
u tri primjerka.
 Postoji mogućnost da izvorni primjerci teretnice dospiju u ruke različitih
osoba, pa se javlja pitanje koja je od tih osoba ovlaštena zahtijevati
predaju tereta, odnosno kojoj je osobi prijevoznik dužan predati teret.
Zbog toga je radi zaštite prijevoznika uvedeno sljedeće pravilo – kad je u
odredišnoj luci teret predan podnositelju jednog od više primjeraka
teretnice, ostali primjerci teretnice više ne obvezuju prijevoznika.

 Ako se prijevozniku prije početka predaje tereta javi više zakonitih

posjednika teretnice, prijevoznik je dužan tražiti uputu od krcatelja ili
naručitelja.
 Predaja tereta bez predočenja teretnice

 Pravilo da se teret koji se prevozi na temelju teretnice predaje primatelju u

odredišnoj luci uz prezentaciju teretnice, nije moguće primijeniti u
situacijama kada teret prispije u odredišnu luku prije same teretnice.

 Zbog toga se u praksi sve više koristi neprenosivi pomorski teretni list i
elektronička teretnica. Takve se isprave, međutim, ne mogu koristiti u
situacijama kada je iz poslovnih razloga potrebno izdati prenosivu
tradicionalnu pomorsku teretnicu.

 Predaja robe bez predočenja teretnice, dovodi prijevoznika u vrlo delikatnu

situaciju. Za njega je krajnje rizično predati teret bez predočenja teretnice.
Ako to učini, učinio je na svoj rizik. Postoji više mogućnosti kako prijevoznik
u takvim situacijama može postupiti. No ni jedna nije bezrezervno
prihvatljiva.
 Kada je prijevoznik siguran u identitet primatelja, može riskirati i u dobroj
mu vjeri predati teret bez predočenja teretnice. Ako se takav postupak
poslije pokaže pogrešnim, prijevoznik može izgubiti pravo na to da se
poziva na isključenja od odgovornosti na temelju konvencijskih ili
zakonskih odredaba, kao i pravo na ograničenje odgovornosti. Stoga se ovo
rješenje ne preporuča.

 Praktično su moguća dva rješenja – da prijevoznik unaprijed od osobe koja

zahtijeva predaju tereta (a nije u mogućnosti predočiti teretnicu) zatraži
obeštećenje za eventualnu štetu ili odgovarajuće jamstvo da će mu štetu
nadoknaditi.
 U suvremenoj se praksi pribavljaju posebna jamstva od krcatelja i njegove
banke – Letter of Indemnity. Važno je da takvo jamstvo prihvati P.&I. klub u
koji je brod učlanjen. Naime, šteta zbog predaje tereta bez predočenja
teretnice tradicionalno je prema pravilima P.&I. klubova isključena iz
osiguranja, osim ako takvu štetu ne odobri poseban odbor kluba.
 POMORSKI TERETNI LIST

 Kada ne postoji potreba za prenosivom prijevoznom ispravom sa

svojstvom vrijednosnog papira, kakva je pomorska teretnica, ugovorom o
prijevozu stvari morem može se predvidjeti da se kao prijevozna isprava
izda pomorski teretni list.

 Pomorski teretni list je prijevozna isprava različita od teretnice koja ima

ova pravna svojstva:
o priznanica je prijevoznika o preuzimanju na prijevoz robe što je u njoj
naznačena;
o dokaz je o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu;
o određuje osobu kojoj će prijevoznik predati robu u skladu s ugovorom.
 Za razliku od teretnice, pomorski teretni list nije vrijednosni papir i
neprenosiv je.

 Pomorski teretni list izdaje se na zahtjev krcatelja, u jednom primjerku i

potpisuju ga prijevoznik i krcatelj.

 Velika je prednost pomorskog teretnog lista u odnosu na teretnicu u tome

što se njegovom upotrebom pojednostavnjuje i ubrzava procedura
preuzimanja tereta. Teret se na odredištu ne preuzima na temelju
predočenja originala isprave i dokazivanja formalne legitimacije kao kod
teretnice, nego je dovoljno da primatelj u odredišnoj luci zapovjedniku
dokaže svoj identitet.
 Sadržaj pomorskog teretnog lista

 Pomorski teretni list mora sadržavati:

o mjesto i datum izdavanja te preuzimanja stvari,
o tvrtku odnosno naziv, ili ime i adresu krcatelja,
o predviđeno mjesto iskrcaja,
o tvrtku odnosno naziv, ili ime i adresu primatelja,
o opis i uobičajeni naziv stvari, način pakiranja, oznake za prepoznavanje, težinu,
obujam ili količinu na drukčiji način označenu, broj komada, a kada se radi o
opasnim stvarima, i naznaku o njihovoj opasnosti.

 Pomorski teretni list može sadržavati i druge podatke te uvjete ugovora o

prijevozu.
 Dokazna snaga pomorskog teretnog lista

 Pomorski teretni list je pretpostavka da je ugovor o prijevozu sklopljen.

Između prijevoznika i krcatelja pomorski teretni list je pretpostavka do
protudokaza o primitku stvari kako je u njemu navedeno.

 Međutim, u odnosima prijevoznika i primatelja u dobroj vjeri pomorski

teretni list je potpun dokaz o primitku stvari kako je u njemu navedeno.
Dokaz o suprotnom nije dopušten.

 Ugovor o prijevozu stvari morem može se dokazivati svim dokaznim

sredstvima, pa nepostojanje, neispravnost ili gubitak pomorskog teretnog
lista ne utječe na valjanost ugovora o prijevozu.
 Prijevoznik može u pomorski teretni list unijeti obrazložene primjedbe kao
i kod teretnice (identitetne ili marginalne klauzule).

 Ako prijevoznik u pomorski teretni list ne stavi takve primjedbe,

pretpostavlja se, dok se ne dokaže suprotno, da je stvari primio kako su u
njemu naznačene.

 Također vrijedi obrnuto, ako prijevoznik unese u pomorski teretni list

obrazložene primjedbe, pretpostavlja se da je stvari preuzeo onako kako ih
je predao primatelju, dok zakoniti posjednik pomorskog teretnog lista ne
dokaže suprotno.
 ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA ŠTETE NA STVARIMA I
ZAKAŠNJENJE

 Osnovna je prijevoznikova obveza iz ugovora o prijevozu stvari da teret

preda na odredištu u stanju i količini kako ga je i preuzeo na prijevoz, te da
ga preda bez zakašnjenja. Prijevoznik za izvršenje te obveze odgovara kao
nositelj obveze prijevoza koju je prema naručitelju preuzeo sklapanjem
ugovora o prijevozu.

 Prijevoznik odgovara drugoj ugovornoj strani za štetu koja je nastala

povredom te ugovorne obveze, a pod tim se razumijeva neispunjenje
obveze, neuredno ispunjenje ili zakašnjenje u ispunjenju obveze.
Odgovornost prijevoznika podrazumijeva dužnost naknade štete.
 Iz prijevoznikove osnovne ugovorne dužnosti proizlazi da on odgovara za
svako oštećenje, manjak ili gubitak tereta koji primi na prijevoz od
preuzimanja do predaje primatelju te za štetu koja nastane zbog
zakašnjenja u predaji tereta.

 Šteta na stvarima može se manifestirati kao gubitak, manjak ili oštećenje.

 Zakašnjenje u predaji tereta postoji ako teret nije predan primatelju u

ugovorenom roku, ili kada taj rok nije ugovoren, ako teret nije predan u
primjerenom roku.
 Prijevoznik za štete na stvarima i zakašnjenje ne odgovara bezuvjetno.
Njegova se odgovornost ocjenjuje prema propisima koji se primjenjuju na
konkretni ugovorni odnos. Tim su propisima regulirane pretpostavke
odgovornosti prijevoznika. To znači da se u našem pravnom sustavu
odgovornost pomorskog prijevoznika ocjenjuje prema Pomorskom
zakoniku ili prema Haaško-Visbyjskim pravilima.
 Trajanje odgovornosti

 Prema Haaško-Visbyjskim pravilima prijevoz robe obuhvaća razdoblje od

ukrcaja robe na brod do njenog iskrcaja s broda. Na to se razdoblje
primjenjuju prisilni propisi Konvencije o odgovornosti prijevoznika. Za
razdoblje prije ukrcaja i poslije iskrcaja Konvencija izričito dopušta slobodu
ugovaranja odgovornosti.

 Prema Pomorskom zakoniku, prijevoznik odgovara za svako oštećenje,

manjak ili gubitak tereta koji primi na prijevoz od preuzimanja do predaje.
U takvom sustavu prijevoznik načelno odgovara prema istim načelima bez
obzira na to je li se šteta dogodila za vrijeme prijevoza, prije ukrcaja ili
poslije iskrcaja.

 Prijevoznik je za relacije prije ukrcaja i poslije iskrcaja ovlašten ugovoriti

blažu odgovornost od one propisane Pomorskim zakonikom.
 Prema Hamburškim pravilima, odgovornost prijevoznika obuhvaća
razdoblje od trenutka primanja robe u ukrcajnoj luci do trenutka predaje
robe primatelju u iskrcajnoj luci.

 Prema Rotterdamskim pravilima, odgovornost prijevoznika traje od

trenutka kada prijevoznik primi stvari na prijevoz pa sve do trenutka kad ih
preda primatelju.
 Pravni temelj odgovornosti

 Prema Pomorskom zakoniku, prijevoznik ne odgovara za oštećenje, manjak

i gubitak tereta ili zakašnjenje u predaji tereta ako dokaže da oštećenje,
manjak, gubitak ili zakašnjenje potječu iz uzroka koji nije mogao spriječiti
niti otkloniti dužnom pažnjom. Iz toga proizlazi kako je pravni temelj
odgovornosti prijevoznika za štete na teretu pretpostavljena krivnja.

 Isti je temelj odgovornosti prijevoznika i prema svim međunarodnim

konvencijama, uz nešto drugačiju stilizaciju te odredbe.
 Obujam (opseg) odgovornosti

 Šteta po svom obujmu (opsegu) općenito može biti:

o šteta na stvarima,
o daljnja šteta (npr. izmakla korist).

 U pomorskom pravu prijevoznik odgovara za štete na stvarima, a za daljnje

(posljedične) štete samo ako se radi o šteti uzrokovanoj zakašnjenjem u
predaji robe primatelju.
 Visina odgovornosti

 Pod visinom odgovornosti razumijeva se do kojih novčanih iznosa

prijevoznik odgovara. Suprotno općem načelu obveznog prava, u
pomorskom pravu je visina odgovornosti prijevoznika za štetu ograničena.
To vrijedi za ugovornu i izvanugovornu odgovornost.

 Temelj za određivanje prijevoznikove ugovorne odgovornosti je jedinica

oštećenog, izgubljenog ili manjkajućeg tereta ili tereta predanog sa
zakašnjenjem na koju se primjenjuje konvencijom ili zakonom utvrđeni
minimalni iznos odgovornosti za jedinicu tereta.

 Ako je šteta uzrokovana kvalificiranom krivnjom prijevoznika, njegova

odgovornost je neograničena, i to za štete na stvarima i za daljnje štete.
 Posebni slučajevi isključenja odgovornosti prijevoznika

 Haaško-Visbyjska pravila i Pomorski zakonik navode niz slučajeva kada

prijevoznik neće odgovarati za štete na teretu. Nazivaju se iznimni (izuzeti)
slučajevi.

 Za te slučajeve prijevoznik iznimno ne odgovara prema principu

pretpostavljene krivnje nego prema principu dokazane krivnje. Na
prijevozniku je, prema tome, teret dokaza da je šteta na teretu nastala
zbog nekog iznimnog slučaja.
 Pomorski zakonik po uzoru na Haaško-Visbyjska pravila navodi ove
slučajeve:
o viša sila, pomorska nezgoda, ratni događaji, međunarodni zločini na moru,
nemiri i pobune,
o sanitarna ograničenja ili druge mjere i radnje državnih organa,
o radnje ili propusti krcatelja ili osoba ovlaštenih da raspolažu teretom, ili osoba
koje za njih rade,
o obustava rada ili štrajk, masovno isključenje radnika s posla ili bilo koja druga
smetnja koja potpuno ili djelomično sprječava rad,
o spašavanje ili pokušaj spašavanja ljudi i imovine na moru,
o skretanje broda radi spašavanja ljudi i imovine na moru ili drugih opravdanih
razloga,
o prirodni gubitak u težini ili obujmu tereta ili oštećenje, ili gubitak koji nastaje
zbog vlastite mane, skrivene mane ili posebne naravi tereta,
o nedovoljno pakiranje ili nejasne ili nedovoljno trajne oznake na teretu,
o skrivene mane koje se ne mogu dužnom pažnjom otkriti.
 Prijevoznik je, da bi bio oslobođen od odgovornosti, dužan dokazati
postojanje jednog od iznimnih slučajeva i uzročnu vezu između toga slučaja
i štete. Time se prebacuje teret dokaza o krivnji na nositelja prava.

 Pomorskim zakonikom izričito je propisano da će unatoč takvom dokazu

prijevoznik biti odgovoran za štetu ako korisnik prijevoza dokaže da je
šteta uzrokovana osobnom krivnjom prijevoznika ili krivnjom osoba za čije
je radnje i propuste odgovoran prijevoznik, a koji se ne odnose na plovidbu
i rukovanje brodom nego na prijevoznikovu komercijalnu djelatnost.

 Prijevoznik će se moći pozivati, osim na izričito navedene uzroke, i na svaki

drugi uzrok koji nije posljedica njegove krivnje ili krivnje njegovih osoba.
Teret dokaza je na osobi koja se poziva na to isključenje odgovornosti i ona
mora dokazati da šteta nije nastala kao posljedica krivnje prijevoznika ili
njegovih osoba.
 Hamburška pravila uopće ne poznaju institut izuzetih slučajeva, u čemu
najočitije dolazi do izražaja pokušaj njenih redaktora da pooštre
odgovornost prijevoznika u odnosu na Haaško-Visbyjska pravila.

 Rotterdamskim pravilima je institut izuzetih slučajeva, uz manje izmjene,

zadržan po uzoru na Haaško-Visbyjska pravila. Izuzeti slučajevi u
Rotterdamskim pravilima su izmijenjeni, dorađeni i suvremenije stilizirani.
Odgovornost prijevoznika za osobe kojima se u svom poslovanju
služi

 Za radnje i propuste zapovjednika broda, drugih članova posade broda i

ostalih osoba koje rade za prijevoznika, u okviru obavljanja njihovih
dužnosti, prijevoznik odgovara kao za svoje radnje i propuste. Da bi
prijevoznik za rad tih osoba bio odgovoran, potrebno je da one rade u
okviru obavljanja svojih dužnosti.

 Oslobođenja i ograničenja odgovornosti koja vrijede za prijevoznika

primjenjuju se i na osobe kojima se brodar služi u svom poslovanju ako su
djelovale u okviru svoga radnog zadatka.
Odgovornost prijevoznika za nautičku djelatnost posade

 Haaško-Visbyjska pravila sadrže iznimku od općeg načela odgovornosti za

osobe kojima se prijevoznik u svom poslovanju služi te isključuje
prijevoznikovu odgovornost za radnje i propuste svojih osoba u tzv.
nautičkoj djelatnosti posade.

 Pod nautičkom djelatnošću razumijevaju se radnje posade broda u plovidbi

i pri rukovanju brodom.

 Oslobođenje od odgovornosti za nautičku djelatnost ne odnosi se na tzv.

komercijalnu djelatnost prijevoznika. Pod tim se podrazumijeva briga o
teretu.
 Prema Pomorskom zakoniku, prijevoznik ne odgovara za oštećenje, manjak
ili gubitak tereta te zakašnjenje u predaji tereta koji su prouzročeni
radnjama ili propustima zapovjednika broda, drugih članova posade broda
i ostalih prijevoznikovih osoba u plovidbi i pri rukovanju brodom.

 Hamburška pravila i Rotterdamska pravila ne predviđaju iznimke uslijed

nautičke pogreške.
Odgovornost prijevoznika za štete zbog požara

 Prema Pomorskom zakoniku i Haaško-Visbyjskim pravilima, prijevoznik ne

odgovara za štetu koja je teretu na brodu prouzročena požarom.
Prijevoznik će za te štete odgovarati samo ako se dokaže da je požar skrivio
osobnom radnjom ili propustom. Teret je dokaza o osobnoj krivnji na
korisniku prijevoza. Ne uzima se u obzir krivnja službenika ili zastupnika
prijevoznika, nego samo prijevoznika osobno.

 Šteta na teretu zbog požara mora nastati na brodu. Pod štetom

uzrokovanom požarom ne podrazumijeva se samo šteta nastala
izgaranjem tereta, nego i šteta koja je neposredna posljedica gašenja
vatre.
 Prema Hamburškim pravilima, prijevoznik u slučaju šteta zbog požara
odgovara za propuste osoba kojima se u svom poslovanju služi kao i za
svoje. Međutim, umjesto općeg načela pretpostavljene krivnje, posebno se
za štete zbog požara uvodi načelo dokazane krivnje, što je svakako
povoljnije za prijevoznika.

 Prema Rotterdamskim pravilima, slučaj štete zbog požara na brodu

uvršten je u institut izuzetih slučajeva.
 Ograničenje ugovorne odgovornosti prijevoznika

 Jedno od bitnih načela glede odgovornosti prijevoznika za stvari je

ograničenje odgovornosti.

 Kao osnova za ograničenje odgovornosti prijevoznika uzima se jedinica

oštećenog, izgubljenog ili manjkajućeg tereta, ili tereta predanog sa
zakašnjenjem, na koju se primjenjuje zakonom određeni minimalni iznos
odgovornosti za jednu jedinicu tereta.

 Noviji razvoj pomorskog prava poznaje, osim ograničenja za jedinicu

tereta, i ograničenje prema kilogramu bruto težine izgubljene ili oštećene
robe.
 Sustavom ograničene odgovornosti koji je konvencijama i Pomorskim
zakonikom predviđen za prijevoznika mogu se koristiti i osobe koje
prijevoznik koristi u svom poslovanju, uz uvjet da je šteta na teretu
prouzročena na radu ili u vezi s radom, odnosno u obavljanju službe ili u
vezi sa službom.

 U suprotnom, te će osobe odgovarati za štete na teretu neograničeno.

Pojam jedinice tereta

 Prema Pomorskom zakoniku, pod jedinicom tereta podrazumijeva se

koleto ili komad, a kod tereta u rasutom stanju metarska tona ili kubični
metar, odnosno druga mjera prema tome na temelju koje je jedinice mjere
vozarina ugovorena. Ako vozarina nije ugovorena po jedinici mjere, za
rasuti teret pod jedinicom mjere razumijeva se jedinica mjere na temelju
koje se uobičajeno ugovara vozarina u mjestu ukrcaja.
 Kada se upotrijebi kontejner, paleta ili koje drugo slično sredstvo za
grupiranje robe, svako koleto ili jedinica, za koje je u teretnici naznačeno
da su uključeni u to sredstvo, smatrat će se kao jedno koleto ili jedna
jedinica za potrebe ograničenja odgovornosti. Ako u teretnici nije naveden
broj koleta ili jedinica tereta, to će se sredstvo za grupiranje smatrati kao
jedno koleto ili jedinica tereta.

 Takvu odredbu nemaju Haaška pravila, dok je sadržana u Haaško-

Visbyjskim pravilima, Hamburškim pravilima, Rotterdamskim pravilima i
Pomorskom zakoniku.
Visina graničnog iznosa za jednu jedinicu tereta

 Haaška pravila određuju kao visinu odgovornosti za jednu jedinicu tereta

iznos od 100 funti sterlinga po koletu ili jedinici tereta.

 Granica odgovornosti prijevoznika prema Haaško-Visbyjskim pravilima

određena je na 10.000 zlatnih franaka po koletu ili jedinici tereta ili 30
zlatnih franaka po kilogramu bruto mase izgubljene ili oštećene stvari, s
tim da se primjenjuje granični iznos koji je viši.

 SDR Protokolom se iznosi ograničenja odgovornosti prijevoznika prema

Haaško-Visbyjskim pravilima preračunavaju iz zlatnih franaka u posebno
pravo vučenja.
 Prema SDR Protokolu i Pomorskom zakoniku ograničenje iznosi 666,67
posebnih prava vučenja po koletu ili jedinici oštećene ili izgubljene stvari ili
stvari predane sa zakašnjenjem ili 2 posebna prava vučenja za kilogram
bruto težine oštećene ili izgubljene stvari, s tim da se primjenjuje iznos koji
je viši.

 Granični iznos odgovornosti prema Hamburškim pravilima iznosi 835

posebnih prava vučenja po koletu ili drugoj prijevoznoj jedinici ili 2,5
posebnih prava vučenja po kilogramu bruto težine (mase) izgubljene ili
oštećene robe, s tim da se primjenjuje granični iznos koji je viši.
 Prema Rotterdamskim pravilima granični iznos odgovornosti prijevoznika
iznosi 875 posebnih prava vučenja po koletu ili drugoj jedinici tereta ili 3
posebna prava vučenja za kilogram bruto težine (mase) stvari koje su
predmet tužbe ili spora, već prema tome koji je iznos viši.

 Međutim, pored predviđenih graničnih iznosa prema međunarodnim

konvencijama i Pomorskom zakoniku, naručitelj odnosno krcatelj može u
sporazumu s prijevoznikom povisiti propisanu granicu odgovornosti
prijevoznika, navodeći veću vrijednost robe po jedinici tereta.
Gubitak prava na ograničenje

 Prema Pomorskom zakoniku, prijevoznik gubi pravo na ograničenje

odgovornosti ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnje ili propusta koji
je prijevoznik učinio, bilo u namjeri da prouzroči štetu bilo bezobzirno
znajući da će šteta vjerojatno nastati.

 Isti se kriterij za gubitak prava na ograničenje odgovornosti primjenjuje i za

ograničenje odgovornosti osoba s kojima se prijevoznik u svom poslovanju
služi.

 Istu odredbu sadrže Haaško-Visbyjska pravila, Hamburška pravila i

Rotterdamska pravila, dok Haaška pravila ne sadrže odredbu o gubitku
prava na ograničenje.