VJEROVANJE U ALLAHOV KADER

„Iman u određenje, dobro i loše, je šesti stub, i on je predmet sporenja među učenjacima i
njihovim mišljenjima, i predmet sporenja izmedju duše smirene i duše sklone zlu. Iman u kader
znači da vjerujemo da je Allah, s.w.t., odredio sve, do beskonačnosti, i da je to odredio na
osnovu znanja. Zato učenjaci kaži da imaju četiri stepena imana u kader:

1. Stepeni vjerovanja u kader

1) Prvi stepen: Znanje – Da vjeruješ da Allah Uzvišeni sve zna, uopšteno i detaljno, što se
veže za Njegova djela koja radi On sam, poput stvaranja, oživljavanja, umrtvljivanja, spuštanja
kiše i drugo mimo toga, ili se veže za djelo stvorenja, poput govora čovjeka i njegovih djela.
Čak su i sva djela životinja poznata Allahu Uzvišenom prije nego se i dese, a dokazi ovog
stepena su mnogobrojni.
Kaže Uzvišeni u Kur'anu: „A Allah je o svakoj stvari Znalac.“ (El-Ahzab, 40.) i:
„Allah je Taj koji je stvorio sedam nebesa, a od Zemlje, slično njima. Spušta se
naredba među njih, da znate da je Allah sve može i da je Allah zaista svaku stvar
obuhvatio znanjem.“ (Et-Talaq, 12.) i:
„A kod Njega su kljucevi nevidljivog - zna ih samo On. I zna ono što je na kopnu i
moru; i ne otpadne nijedan list, osim da On za to zna. I nema zrnca u tminama Zemlje,
ni svježeg ni suhog, a da nije u Knjizi jasnoj.“ (El-En’am, 59.)

2) Drugi stepen: Pisanje – A to znači da vjeruješ da je Allah Uzvišeni zapisao određenja

svega 50 hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju. Napisao je sudbine svega do
nastupanja Sudnjeg Dana, svega što egzistira ili pak ne postoji, zapisano je 50 000 godina prije
stvaranja nebesa i Zemlje. Allah Uzvišeni pošto je stvorio pero, rekao mu je: „Piši!“, pa je
reklo: „Šta ću pisati, Gospodaru moj?“ Reče: „Piši ono što će biti.“ Pa je u tom času napisalo
ono što će biti do Sudnjeg Dana, i ono što pogodi čovjeka, nije ga moglo promašiti, a što ga je
promašilo, nije ga moglo pogoditi.1

Dokaz ovog stepena je govor Uzvišenog: „Zar ne znaš da Allah zna šta je na nebu i
Zemlji? Uistinu, to je u Knjizi.Uistinu, to je Allahu lahko.“ (El-Hadždž, 70.)
i govor Uzvišenog: „Nikakva nesreća se ne dogodi na Zemlji, niti u dušama vašim, a
da nije u Knjizi prije nego je stvorimo. Uistinu, to je Allahu lahko…“ (El-Hadid, 22.)

3) Treći stepen: Volja. To znači da vjeruješ da sve što postoji ili ne postoji, to je Allahovom
voljom, i svi muslimani su se složili na ovome uopšteno, pa svi muslimani kažu: „Što Allah
hoće to biva, a što neće – to ne može ni biti.“
Kaže Uzvišeni: „...a ne možete ništa htjeti, izuzev šta hoće Allah, Gospodar
svjetova.“ (Et-Tekwir, 28-29.) Stoga, naša djela se dešavaju Allahovom voljom.

Što se tiče razumskog dokaza, kaže se: Da li sve stvoreno u Allahovoj vlasti? Odgovor
je: Da. Da li je moguće da u Allahovoj vlasti bude nešto što On ne želi? Odgovor je: Ne može.
I dok je god nešto u Njegovoj vlasti, a u Njegovoj vlasti neće biti ono što On ne želi, onda je
sve što je u Njegovoj vlasti po Njegovoj želji i volji, i nikada neće biti u Njegovoj vlasti ono

1
Bilježi Ebu Dawud u Sunenu, br. 4700., i Tirmizi u Sunenu, 2155.
što On neće, jer, ako bi u Njegovoj vlasti bilo ono što On neće, onda bi Njegova vlast bila
manjkava, i u njoj bi bilo nešto što se dešava bez Njegovoj izbora i znanja.
Međutim, o kakvoj se volji ovdje radi? Radi se o Allahovoj kosmičkoj volji, tj.
povezana je sa pravilima i zakonitostima kojima je uredio ovaj univerzum., bilo da to Allah voli ili ne.
Drugim riječima: unutar Allahove kosmičke volje – koja se u našem svijetu manifestuje kroz
kosmičke zakone (u širem i užem smislu), mi biramo šta ćemo da radimo, i šta god da uradimo,
to ne izlazi iz Njegove sveobuhvatne kosmičke volje, jer šta god mi radili mi se pokoravamo
Njegovim kosmičkim zakonima. Ali nam je naredio da u okviru tih zakona odaberemo ono što
voli, a ne ono što nam je zabranio. I kada kažemo: „Taj i taj je uradio nešto što Allah ne želi.“,
tu ne mislimo na ovu kosmičku volju, već na to da je unutar sveobuhvatne kosmičke volje
odabrao ono što Allah ne želi u smislu što ne voli.

4) Četvrti stepen: Stvaranje – a to znači da vjeruješ da je Allah Uzvišeni sve stvorio. Tako
vjerujemo u sveobuhvatnost Allahovog stvaranja, a dokaz za to je Allahov govor:
„Blagoslovljen neka je Onaj koji objavljuje Furkan čovjeku Svom, da bude svjetovima
opominjač: Onaj Kome pripada vlast nebesa i Zemlje; a nije uzeo djete, niti On ima sadruga u
vlasti, i stvorio je svaku stvar, te joj mjeru odredio.“ (El-Furqan, 1-2.) U kojem smislu On
stvara naša djela? U smislu da je Allah stvorio nas same, sve naše potencijale, našu volju, svaki
naš atom, povezao uzroke i posljedice i svakog trena sve to održava u postojanju. I kada mi
radimo nešto, koristimo potencijale koje nam je On stvorio i koje održava u postojanju svakog
trena, i to radimo po zakonima koje je On uradio na način da taj uzrok iziskuje tu posljedicu, i
onda šta god da bude rezultat tog našeg poteza – on je stvoren, jer posljedica stvorenog je
stvorena, a i to nešto se također sastoji od niza stvorenih stvari. Zato ovdje napominjemo:

1 – Allah je djelo čovjeka pripisao čovjeku, i učinio ga njegovom zaradom, zaslugom,

pa kaže: “Danas će se platiti svakoj duši šta je zaslužila.” (Gafir, 17.), a da nije imao izbora u
djelu i moći nad njim, ne bi mu bilo pripisano.

2 – Allah je čovjeku naredio i zabranio, i nije ga zadužio osim koliko može, kako kaže
Uzvišeni: „Allah ne opterećuje nikog izuzev koliko može.“ (El-Beqara, 286.)
i: „Pa bojte se Allaha koliko možete…“ (Et-Tegabun, 16.)
A da je on prisiljen u svojim djelima - ne bi mogao da ga uradi ili ga se kloni, jer
prisiljeni ne može da se oslobodi od djela.

3 – Svako zna razliku između voljnog i prisilnog djela, kao i da ovaj prvi može da se
oslobodi djela, da ga ne uradi.

4 – Allah je obavijestio da je slao poslanike da bi dokinuo izgovor: „...da ne imadnu

ljudi izgovor Allahu nakon poslanika…“ (En-Nisa’, 165.)

Shvatio si iz navedenog u kojem smislu je djelo čovjeka Allahovo stvorenje, a

istovremeno zasluga čovjeka