TENA PERIŠIN:

POVIJEST TELEVIZIJE U HRVATSKOJ: PRVIH 35 GODINA

+ FILM „I ONI SU STVARALI HRVATSKU„

Povijesni razvoj Televizije u Jugoslaviji, u ovom radu pratimo kroz razvoj Televizije Zagreb,
današnje Hrvatske radiotelevizije. Godine 1956. Televizija Zagreb počela je službeno
emitiranje televizijskog programa u Republici Hrvatskoj i to je bilo ujedno i početak
emitiranja televizijskog programa u bivšoj Jugoslaviju. Televizija Zagreb bila je dio sustava
Jugoslavenske radio televizije forlmalno do 29. lipnja 1990. kada odlukom Hrvatskog sabora
nastaje Hrvatska radiotelevizija - HRT. Bilo je to godinu dana prije nego što su Slovenija i
Hrvatska proglasile samostalnost i istupile iz SFRJ u lipnju 1991. i rata koji je uslijedio na
području bivše Jugoslavije.
Razvoj i početak televizije u Hrvatskoj gotovo je nemoguće promatrati bez razumijevanja
društveno i političkog konteksta. Hrvatska je bila jedna od republika Federativne Narodne
republike Jugoslavije, kasnije preimenovane u Socijalističku Federativnu Republiku
Jugoslaviju. Iako po mnogočemu libelarnija od zemalja istočnog bloka, u Jugoslaviji bitne
odluke donosile su se u rukovodstvu Saveza komunista Jugoslavije, kojoj je do svoje smrti na
čelu bio i doživotni predsjednik Josip Broz Tito. Jugoslaviju je činilo 6 republika – Slovenija,
Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Makedonija, te dvije autonomne
pokrajine Vojvodina i Kosovo, u kojima su glavnu vlast imala njihova partijska (Savez
komunista) rukovodstva.

Ipak, vise od 30 godina, razvijao se sustav televizija u Jugoslaviji koji je unatoč

jednopartijskom političkom sustavu, ipak bio manje “idealogiziran” nego mediji u Istočnoj
Europi. Televizijski centri bivše Jugoslavije pokazivali su želju da se tehnološki i kulturno
integriraju u krug Zapadnoeuropskih televizija. Dok su radiotelevizijske organizacije u
zemljama Istočnog bloka bile organizirane kroz Interviziju (OIRT), Jugoslavenska radio
televizija priključiila se Euroviziji. Već početkom 70-ih, 80 % uvezenih tv programa dolazilao
je iz zemalja izvan istočnog socialističkog bloka, a 40 % iz SAD (Nordenstreng i Varis,
1974:25).

POČECI TELEVIZIJE U JUGOSLAVIJI PRIJE II SVJETSKOG RATA

1
Televizija je jedan od najvećih izuma prve polovice 20. Stoljeće. Godine 1936. Započelo je
emitiranje televizijskog programa u Velikoj Britaniji, 1937. u Francuskoj, 1939. u Sjedinjenim
američkim državama. Zanimljivo je da je prva zemlja koja je počela s emitiranjem tv programa
Njemačka – i to s 1935 (Matković, 1995) i to sa slikom lošije kvalitete od one koju su u isto vrijeme u
svojim eksperimentima, postigli britanski ili francuski inženjeri. Sve je to bio nacističkog plana da se i
na tom polju pokaže superiornost i najavi televizijski prijenos Olimpijskih igara iz Berlina 1936.
Godine.

Televizija u Hrvatskoj nije puno kasnila za zbivanjima u svijetu. Dok je Hrvatska bila dio
Kraljevine Jugoslavije, 17. kolovoza 1930. dnevnici ''Novosti'' i ''Jutarnji list'' pisali su o
prvom primanju televizijske slike u Zagrebu. Riječ je onome što je na tom području radio
profesor Tehničkog fakulteta dr Josip Lončar. Fotografije koje je snimio prof. Lončar bile su
s priznanjem objavljene u časopisu ''Television'' u Londonu i u njemačkom časopisu
''Fernsehen''. (Galić, 1986:122).
Profesor Josip Lončar objavio je 1937. prvu stručnu knjigu o tom području pod nazivom «O

savremenoj televiziji».

Prva demonstracija televizijske opreme u Beogradu 1938.

U okviru sajma u Starom Beogradu, održana je 1938. godine demostracija Philipsove televizijske
opreme. Pripremljen je čak i program koji su izvodili beogradski glumci a koje je dnevni tisak, nazvao
prvim televizijskim zvijezdama. Kroz sedam dana program je izvođen 5 puta dnevno, svaki dan u
trajanju od 4 sata. (Đukić, 2007:30).

Philips u Zagrebu

http://www.beeldengeluidwiki.nl/index.php/Erik_Klaas_de_Vries

Sustav elektronske televizije prikazan je 1939. na jesenjem Zagrebačkom zboru (velesajmu),

današnjem prostoru Studenskog centra. Sajam je trajao od 26. kolovoza do 4. rujna. Nizozemska je
ada prvi put sudjelovala kao izlagač, a tvrtka Philips je u posebnom paviljonu postavila telvizijski
studio. Tijekom trajanja sajma svakodnevno se emitirao kraći program u kojem su nastupali domaći
glumci, zabavljači i glazbenici. Cijelim poslom rukovodio je Philipsov inženjer Eric Klaas de Vries.
Prva televizijska slika prikazana je uglednicima uoči otvaranja sajma 26. Kolovoza 1939, a šira
publika mogla je vidjeti za vrijeme trajanja sajma do 4. rujna, dva puta na dan. Program koji se
sastojao od opernih i operetnih arija, glazbenih nastupa, šaljivih skečeva, recitacija (Matković, 1995:

2
49). Tom prilikom, časopis Obzor prvi put je objavio raspored telvizijskog programa i to pod
naslovom “Program Televizijske stanice na Zboru” (Matković, 1995:50).

Nakon ovih demonstracija televizijskog sustava u Beogradu i Zagrebu, tijekom ratnih godina, nije bilo
televizijskih signala u Jugoslaviji, a ni u Europi, osim njemačke televizijs, koja je pratila njemačke
vojne trupe tijekom cijelog rata, sve do 1945. godine i sloma fašizma.

TV ZAGREB : POČETAK EMITIRANJA TV PROGRAMA U JUGOSLAVIJI

15.5.1956. GODINE

Poput radija i televizija je na području počela je 50-ih prijemom stranih stanica i prijenosom
stranih programa. Ti prijenosi su bili počeci televizije kao pojave u kojoj sudjeluje i široka
masa, a ne tek nekolicina stručnjaka na sveučilištima i institutima koji su do time bavili.
Prijemnika je bilo vrlo malo no Hrvatska je, zajedno i sa Slovenijom i Crnom Gorom, bila u
vrlo dobrom položaju jer je mogla prenositi austrijsku i talijansku televizijsku sliku, budući da
je bila u području djelovanja njihovih odašiljača.

U toku zimskih mjeseci 1955. godine na Sljemenu planini iznad Zagreba – počinju
ispitivanja mogućnosti prijema austrijskog i talijanskog programa. (Galić, 1986:125). Naime,
austrijska televizija ORF započela je s emitiranjem tv programa 1955, a talijanski RAI 1954.
Godine. Isto tako ispitivala se mogućnost prijema programa talijanske televizije RAI preko
prijemnika na Nanosu iznad Kopra i Učki iznad Rijeke. Na kraju je emitiranje tv programa u
tadašnjoj Jugoslaviji, počelo upravo s preuzimanjem austrijskog programa preko odašiljača na
Sljemenu, a to je ujedno i prvo emitiranje tv programa na teritorijeu tadašnje države. I tu je
vrlo važna činjenica bila ta što je Jugoslavija unatoč komunističkom sustavu vlasti, 1948.
raskinula
U političkim okolonostima u kojima je nastajala televizija u Hrvatskoj tj. Jugoslaviji pojavila
se nova brige za tadašnju vlast, a to je nemogućnost kontrole televizijskog programa kojeg
smo prenosili iz Austrije i Italije. Političku odgovornost tada preuzeo je vrlo utjecajan
komunistički rukovodilac i tadašnji predsjednik Saveza komunista Hrvatske Vladimir
Bakarić.

3
O političkim okolnostima koje su prethodile stvaranju televizije u Hrvatskoj, najvjerniji iskaz
dao nam je tadašnji glavni urednik Vjesnika1 Božidar Novak2. Novak podsjeća da su pripreme
za pokretanje televizije, započele 1956. Bilo je to vrijeme hladnog rata, a svega 3 godine od
Staljinove smrti, što je za tadašnju Jugoslaviju koja je 1948. raskinula sve veze sa SSSR-om 3,
stvorilo ipak relaksirajuću situaciju jer se prestalo strahovati od napada na Jugoslaviju.
U to vrijeme žestoke centralizacije Jugoslavije, ovaj, je postoji jedan sustav u kojem su mediji
bili podijeljeni na razine: po važnosti i po mogućnostima da se razvijaju. Prvi su bili tzv.
savezni mediji u kojima je bila Borba, Politika, Komunist i Tanjug. Bili su zatim republički
listovi i pokrajinski listovi. Savezni mediji su dobivali najviše papira, dobili su devize za
dopisnike i dobili su najbolju tehnologiju.
Kada se pojavila ideja o televiziji, ona je po svim propisima trebala počet u Beogradu. Samo
Beograd nije imao ni stručne ni tehničke kapacitete kao što je imao Zagreb., Zagreb je
trebao pokazat televizijom da nije provincija, da nije gurnut u provinciju. I sad je jedna
pametna ekipa tehničara, urednika, novinara krenula da ostvari taj veliki projekt. To je bila
velika stvar.4

Konkretne pripreme za uvođenje televizije su počele početkom 1956. Godine 1999). Za

pokretanje novog medija bilo je potrebno oformiti osoblje, ali i nabaviti uređaje potrebne za
emitiranje programa. Već su se 1952. godine, na zasjedanju Europske radiofuzne
konferencije, raspodijelile frekvencije za frekventnu modulaciju i televiziju. Jugoslavija je
tada dobila 4 kanala u prvom i 7 kanala u trećem pojasu za TV odašiljače. (Vončina,
1999:112)
Prema Vončini, Roman Galić, glavni inženjer Radio Zagreba, iskoristio je svoja prijateljska
poznanstva i uspio dogovoriti posudbu uređaja od tvrtke Comapagnie Francaise Thomson-
Houston (CFTH). Od ponuđenih nekoliko opcija, odlučeno je da će se posuditi odašiljač
snage 50W s antenskim sustavom (TM 110) i prijenosni uređaji, kojim bi se prenosio signal s
Učke na Sljeme. Stigla su i četiri francuska inženjera (Reper, Favreau, Depree i Boxberger),

1
Vjesnik, politički dnevni list, izlazio je u Zagrebu, od god. 1940. do 2012

2
Božidar Novak, novinar, urednik i publicist. Studirao je pravo u Zagrebu i novinarstvo u Salzburgu. Glavni
urednik Slobodne Dalmacije (1947-49), glavni urednik Vjesnika(1955-63), te direktor kuće ''Vjesnik'' (1963-71)
3
The Tito–Stalin Split, or Yugoslav–Soviet Split, was a conflict between the leaders of  Federal Peoples
Republic of Yugoslavia and Soviet Union. It resuted in expulsion of Yugoslavia from the Communist
Information Bureau (Cominform) in 1948. It was said by the Soviets to be caused by Yugoslavia's disloyalty to
the USSR,

4
Intervju sa Božidarom Novakom 2010. godina

4
koji su montirali uređaje i demonstrirali našim tehničarima kako se njima rukovati. (Vončina,
1999:132-135)
Prema Vončini, osim opreme potrebne za reprodukciju slike, u Zagreb je stiglo i tridesetak
televizijskih prijemnika, raspoređenih po najprometnijim lokacijama u Zagrebu. Bili su to
prijemnici marke Schaub-Lorenz, a postavljeni su na Trgu Republike (današnjem Trg bana
J.Jelačića), u Ilici, na Kvaternikovu trgu... U 20:00h, 15. svibnja 1956., počeo je program,
kojeg je najavila spikerica Austrijske televizije. Program je trajao do 21:40h. U to vrijeme, u
Domu armije, gdje se održavala proslava 30-godišnjice radija, generalni direktor Radio
Zagreba Ivan Šibl je najavio kako je upravo počela s radom i televizija na ovim prostorima.
(Vončina, 1999:145)
U tekstu Tako je počelo Tomislava Privore, dugogodišnjeg tonskog radijskog, a kasnije i
televizijskog snimatelja opisane su pripreme za postavljanje i prvi dan rada tih televizora:
«Tako je nekoliko televizora bilo u izlozima trgovine na Trgu Republike, Gupčevoj Zvijezdi,
Trešnjevci itd. Mi koji smo završili 'kurs' rukovanja sa televizorima bili smo dežurni u
izlozima gdje smo morali intervenirati u slučaju ispadanja slike.
15. svibnja oko 18 sati, bili smo svi na svojim mjestima i sa upaljenim televizorima čekali da
se pojavi prvi signal s našeg odašiljača na Sljemenu... Pred izlozima već se okupilo mnogo
ljudi koji su čekali da vide prvu sliku. Na ekranu se prvo pojavila rešetka, a zatim tekst sa
znakom Austrijske televizije od koje smo u prvo vrijeme preuzimali program, jer do jeseni
1956. nismo imali vlasititi. Kada se pojavila najavljivačica i započeo program nastala je pred
izlozima neopisiva gužva, tako da je ,morala intervenirati milicija. Ja sam bio u izlogu na
Trgu Republike broj 4, u trgovini boja i lakova kod samog prolaza. Svi su htjeli čuti ton,
međutim slabo se čulo kroz malo odškrinuti izlog i kraj tolike galame mase svijeta...''
(Privora, 1986)5

PRVI ZAPOSLENICI

Osim što je bilo potrebno stvoriti tehničke preduvjete za prvi prijenos televizijskog signala,
bilo je potrebno osigurati i ljude, osoblje koji će raditi na razvoju televizije. Prve zamisli o
profesionalnom osposobljavanju osoblja došle su iz krugova vodećih stručnjaka Tehničkog
odjela Radio Zagreba jer su upravo tamo i nastajale ideje o osnivanju televizijskog pogona u
Hrvatskoj. Prema Vončini, tijekom prve polovice godine 1956. primljeno je na rad- ili
premješteno s radija- još nekoliko inžinjera, tehničara, kamermana i drugih stručnjaka i
5
List RTZ XIV., 224 15. Svibnja 1986. strana 24

5
formirana je tehnička skupina, koja se pod vodstvom inž. Galića pripremala za početak
emitiranja. (Vončina, 1999:137)
U intervjuu za potrebe istraživanja o povijesti televizije, tadašnji direktor Radio Zagreba
Zlatko Sinobad prisjetio kako su na Radio stanici Koper zapazili Antona Martinčića Martija i
Maria Mauricia Fanellija, koji će kasnije biti jedni od glavnih pokretača, ali i programskih
ljudi na Televiziji Zagreb.
Mi smo u Jugoslavenskoj radiodifuziji imali običaj da ne kažem pravilo, da se sastanci
izvršnog odbora drže uvijek u drugim republikama, a republike bi se potrudile čak i da u
nekom drugom mjestu itd. da upoznaju tako jedni druge. I jednom kad smo bili na redu u
Sloveniji, u Sloveniji imali sastanak, ovaj, oni odluče da se sastanak drži u Kopru i onda smo
na kraju s direktorom Radio Kopra6 obišli i radiostanicu. To je kao regionalna stanica.
Pored ostalog u jednom momentu otvori jednu sobicu. ''Ah,'' kaže, ''ovdje su.'' Ja velim: „Ko,
ko ti je tu?“. ''A oni su,'' kaže '' dva momka koji gledaju RAI talijansku televiziju... RAI, i
stalno diskutiraju, bilježe nešto itd., kao vole televiziju. Meni je drago da se oni interesiraju, a
nemaju nikakve obaveze poslije tako.'' I ništa na tome je ostalo. Kad smo mi u Zagrebu već
počeli ozbiljnije misliti da bi trebalo, i već nešto konkretnije početi, ja se sjetim naravno tih
momaka, telefonom nazovem Pohara kažem: „Da li bi ti imao nešto protiv da ona dva
momka, ovaj, dođu k nama?“
Zlatko Sinobad bio je zadužen za pokretanje televizije te je bio na čelu Televizije Radio
Zagreba. Naime, u to vrijeme, formiran je odjel Televizija koji je još uvijek bio u sastavu
Radio Zagreba.
https://zg-magazin.com.hr/kako-je-osnovana-televizija-radio-zagreb/
U veljači i ožujku 1956,, uz predavanja i druge akcije oko promicanja televizije, razrađivana
je tehnička dokumentacija za instaliranje studija, pripremao se nacrt programske sheme i
sistematizacija radnih mjesta za buduću televiziju. (Vončina, 1999:139).
Pri sastavljanju kadrova, govorilo se o dvije skupine ljudi koje je potrebno skupiti oko
televizije. Prva skupina su bili oni iz radiofonije, koji zbog srodnosti posla mogu biti urednici
programa, komentatori, ton majstori, asistenti, režiseri itd. Dok bi za drugu skupinu trebalo
okupiti mlade, talentirane i zanesene televizijom koji imaju stručnu podlogu iz filmske
produkcije.
I dan danas među veteranima televizije postoje polemike je li televizija nastala ''iz radija'' ili
''iz filma''. No kao što možemo isčitati iz tekstova i dokumenata koji su sačuvani i koji nam

6
Radio Koper ili Radio Capodistria je regonalna radio postaja koja emitira program na talijanskom jeziku za
pripadnike talijanske nacionalne manjine.

6
govore o počecima sastavljanja prvog televizijskog kadra, televizija je nastala kombinacijom
kadrova i iz jednog i iz drugog kruga i ne bi se mogla razviti niti bez iskusnih tehničara radija
niti kvalitetnih filmskih radnika.
PRIPREME ZA PRVO EMITIRANJE VLASTITOG PROGRAMA
Tijekom kolovoza 1956. intezivno se radilo na uređenju studija za prva eksperimentalna, a
kasnije i prva redovita emitiranja. Tehnička ekipa radila je s francuskim instruktorima na
podešavanju i rukovanju TV opremom i pripremala za prvi izravni tv prijenos, a to će biti
prijenos Zagrebačkog velesajma 1956. u rujnu 1956. (1999:153)
Bilo je potrebno izvršiti mnoštvo radova i preinaka okrugle dvorane u Jurišićevoj ulici u
Zagrebu kako bi ona zadovoljila uvjete rada TV studija.
Sredinom kolovoza započelo je uvježbavanje za prvo eksperimentalno emitiranje programa
koje je 3. rujna 1956. održano pred 80 ljudi, djelatnika Radio-Zagreba i uzvanika, Radilo se i
po 18 sati dnevno, uvježbavao se dnevnik po deset puta, a nakon svake vježbe se održavao
radni sastanak. Ubrzo se vidjelo da je za rad na televiziji potrebna disciplina, brzi refleksi te
dobra i usklađena komunikacija stručnjaka, novog televizijskog kadra. Prvi eksperimentalni
program započela je spikerica sa smiješkom te je zatim pozdravila gledatelje:
''Dobro veče, dragi gledaoci! Lako je moguće, da se u toku odvijanja ovog programa pojave i
neke poteškoće, pa vas molimo, da nas ne ocjenjujete prestrogo, jer su ovo prvi počeci u
stvaranju našeg televizijskog programa!''... Vončina (1999:162).
Tada je eksperimentalno emitiran i prvi Dnevnik u kojem je prve vijesti čitao spiker Ljubo
Jelčić (Đukić, 2007:31). Program se uglavnom sastojao od najava i zabavnog programa u
studiju i filmskih snimka koji su emitirani putem telekina. Na programu su se našle i filmske
novosti, filmski žurnali koji su se emitirali u kinima, te dokumentarni filmovi. Prikazan je
dokumentarni film «Jedan dan u Rijeci», redatelja Ante Babaje, koji pokazuje grad Rijeku
sredinom 50-ih godina.
Naime, u to vrijeme televizijske emisije snimljene elektronskim putem (elektronskim
kamerama) nisu se mogle odgođeno emitirati, nego samo uživo. Nije još bilo magnetoskopa,
pa tako ni mogućnosti elektronskog zapisa. Iako se prvi magnetoskop pojavio 1956. Godine,
proći će još nekoliko godina dok televizijske stanice u Jugoslaviji nisu našle novac da se
nabavi magnetoskop. Prvi magnetoskop stigao je na Televiziju Zagreb 1962. Međutim,
magnetoskopske vrpce su bile vrlo skupe te su stalno brisale i na njih ponovno snimalo.

PRVI IZRAVNI PRIJENOS – OTVORENJE ZAGREBAČKOG VELESAJMA

7
Uspješno prvo eksperimentalno emitiranje učvrstilo je odluku da se otvaranje novog
Zagrebačkog velesajma iskoristi za emitiranje tv programa uživo eter tj. za realizaciju prvog
izravnog prijenosa. Bio je to veliki pothvat za televiziju jer se radilo o tehnički vrlo složenom
i opsežnom poslu, a uz sve to radilo se i o politički vrlo važnom događaju jer je najavljen
dolazak predsjednika Josipa Broza Tita.
Kamere i nužni praktični uređaji montirani su u malom paviljonu, sagrađenom u blizini
glavnog ulaza, a za povezivanje s odašiljčem na Sljemenu demontiran je dio uređaja sa
prenesen u Zagreb. Zbog toga se prekida veza s Italijom 5. rujna, jer se odašiljač TM 110
prenosi na Velesajam, a anatenski reflektor uređaja za vezu na Sljemenu usmjerava se prema
njemu. Pokusi s Velesajma obavljaju se 6. rujna, a slijedećeg dana je prijenos od 10,55 do
11,20. Prenosi se i nekoliko slijedećih dana.... i emitira domaći program s Velesajma.
Napokon se 27. rujna skida privremena veza, a antena na Sljemenu usmjeruje se prema
Stipanovom griču... Za postavljanje jedne kamere iskorišten je i jedan ''kamera kran'' koji je
na sajam došao kao izložak. Prisutnost predsjednika Republike, druga Josipa Broza Tita na
svečanom otvorenju, povećala je ''tremu'', ali je prijenos, unatoč jednom aposlutno
neočekivanom defektu na jednoj kameri, snalažljivošću premošćenom, protekao bez
prigovora (Galić, 1986:133).
Nakon uspješnog prijenosa otvorenja Zagrebačkog velesajma počele su pripreme za prvu
emisiju, odnosno početak redovitog emitiranja. Mnogi dnevni listovi najvljivali su da će u
zgradi Radio Zagreba na Dan Republike početi redovito emitiranje. Jedan od najopsežnijih
najava koja je bila popraćena i mnogim fotografijama bila je Seada Saračevića objavljena u
Vjesniku u srijedu od 21. studenog 1956. s naslovom RTV Zagreb prikazuje... podnaslovom
Uskoro stalne televizijske emisije – od Dana Republike emitirat će se domaći TV program.
On je detaljno opisao završne radove u okrugloj dvorani, a između ostalog nabrojao je da su
spremne dvije televizijske kamere i to svaka sa četiri objektiva, da se u dvije prostorije nalaze
monitori, režiserski audio-pult, video-pult, posebni tele-kino uređaji za 16 i 35 milimetarski
film te da se na krovu zgrade postavlja ''tanjurasti TV relej, koji će biti veza između studija i
odašiljača na Sljemenu''.

8
Fotografija 5. Pripreme u okrugloj dvorani za snimanje (Izvor: Arhiv HRT-a)

Opisujući zbivanja prvog dana emtiranja ''Eksperimentalnog programa RTV Zagreb'' Fanelli
piše: Kad je odbrojavanje došlo do minutu prije 19.30, dao sam znak za skidanje teksta i
muzike i da se kadrira znak Studija Zagreb. Točno u 19.30 išla je špica – stup antene i u
duploj ekspoziciji natpis Radio-televizija Zagreb. Ljiljana (op.a. najavljivačica Ljiljana
Wajler) je najavila početak redovnog eksperimentalnog programa dva puta tjedno. Nakon
Dnevnika obavezno smo morali ubaciti karton ''Stanka'', jer smo kamere premještali na drugu
poziciju, mijenjali titlove, kartone, stalke a izvođdači su ulazili i izlazili. kada je moj posao
bio gotov, digao sam se s režiserskog mjesta i ustupio ga Martiju, koji je režirao ponovljenu
muzičku emisiju. na kraju nas je Đuro Slako okupio zajedno kao neke đačiće i fotografirao za
skupnu fotografiju. Tek po završetku programa meni i svima ostalima drhtale su ruke. Jedan
sasvim novi oblik komuniciranja, po tridesetak ljudi u raznim prostorijama, na odašiljaču koji
se nalzio ''čak'' na Sljemenu, brze odluke, škrtost riječi, dogovora, sve je to zahtijevalo
posebnu psihologiju rada na koju smo se tek privikavali.'' Vončina (1999:177)

Fanellijevo svjedočanstvo upotpunjuje i Pajo Branko Pavlinić koji je u intervju za istraživanje

o povijesti televizije, početak eksperimentalnog emitiranja začinio jednom anegdotom.

9
Naime, za snimanje glazbene emisije nastupila je dalmatinska klapa. «Bile su probe da će oni
u studiju uz pjevanje malo i glumiti i da će čistiti ribe. Na probama su oni uvijek zamišljali i
glumili kao da imaju ribe, a onaj dan kad je bila emisija su dobili prave ribe. Ribe su bile
donešene u studio, ali su one bile donešen ujutro i sad si možete zamislit- a emisija je išla
navečer. To je već bilo u studiju da nemrete disat od neugodnog zadaha jer su se ribe počele
kvariti. A šta je bilo u ono vrijeme, te kamere zahtjevaju mnogo svijetla - tamo je bilo za
skuhati se kak je to bilo vruće. I tamo je bilo za ribe ko stvoreno da se pokvare. I sad su oni za
vrijeme emitiranja su oni čistili te ribe i pjevali.7

Fotografija 6. Skupna fotografija nastala nakon prikazivanja prve emisije Televizije Zagreb
(Izvor: Arhiv HRT-a)

Na fotografiji snimljenoj 29. novembra 1956. natpis s datumom prvog emitiranja drži upravo
Branko Pajo Pavlinić. Međutim, u današnjoj arhivi HRT-a nalazimo identičnu fotografiju ali
bez tog znaka. Znak je uklonjen jer se za početak

7
Intervju sa Brankom Pajom Pavlinićem 20.04.2011.

10
Neki tvrde da je fotografija retuširana jer je 29. Novembar bio Dan Republike Jugoslavije koji
se od 1991. u Hrvatskoj više nije ni slavio ni spominjao. Međutim, neki tvrde da je znak s
fotografije uklonjen ranije kako ne bi dovodio u zabludu s obzirom da se kao dan početka
emitiranja tv programa RTZ uzima 15. svibnja
Nakon 29.11.1956. i prve emisije program Televizije Zagreb se redovito nastavio. U tisku tih
dana i mjeseci zabilježeno je da je emitiranje teklo gotovo bez grešaka i bez ikakvog titranja
slike. Najčešće su na programu bili filmovi, razgovori u studiju i dramske emisije.
Važno je napomenuti da je Televizija Zagreb osim emitiranja vlastitog programa preko
odašiljača na Sljemenu redovito emitirala i program austrijske i talijanske televizije. Upravo
je to pridonijelo razmjernom broju povećanja tv prijamnika. Program se moga primati iz
svake točke koja je u optičkoj vidljivosti između antene odašiljača i antene prijemnika. No
već se radilo na tome da se izgradi televizijski toranj i na njega postavi odašiljač, kako bi se
omogućila bolja pokrivenost signala.

ZAJEDNIČKI PROGRAM JUGOSLAVENSKE RADIOTELEVIZIJE

Osim preseljenja u novi prostor, godina 1958. važna je jer je došlo do promjene statusa Radio
Televizije Zagreb. Te su godine u kolovozu (23. kolovoza 1958.) i listopadu (11. listopad
1958.) započele s radom televizije u Beogradu i Ljubljani.
U prosincu 1958. je započelo zajedničko emitiranje programa unutar Jugoslavenske
radiotelevizije8, čime je Televizija Zagreb izgubila samostalnost koju je imala prethodne dvije
godine. Iskustvo i znanje koje je stekla Televizija Zagreb, služilo je i Beogradu i Ljubljani u
počecima stvaranja njihovog kadra i programa. Valja napomenuti kako su studio u Beogradu
i Ljubljani krenuli u znatno povoljnijim tehnološkim i građevinskim okolnostima, budući da
je FNRJ odobrila sredstva za razvitak televizija (Vončina, 1999:291).
Početak zajedničkog programa Jugoslavenske radiotelevizije bio je planiran za Dan
Republike, 29.11.1958. Tog su dana građani Zagreba i okolice prvi put gledali program
Televizije Ljubljana, no veza sa Beogradom se nije mogla uspostaviti, došlo je do tehničkih
poteškoća. Zajednički program počinje 21. prosinca 1958., kada se iz zagrebačkog studija
emitira Poljoprivredna emisija i Dnevnik. Kao što su se glavne odluke u državi donosile u
Beogradu, tako se smatralo da je prirodno Televizija Beograd proizvodi većinu informativnog
programa, pa tako i dnevnu informativnu emisiju Dnevnik.
8
JRT, jugoslavenska udruga radijskih i TV mreža ondašnjih republika. Potječe iz Udruženja radiostanica,
osnovanog 1950. Od 1954. puni naziv udruženja bio je Jugoslavneska radiotelevizija, udruženje stanica FNRJ, a
konačan naziv Jugoslavenska radiotelevizija usvojen je 1958. (Izvor: Leksikon Radija i Televizije, 2006)

11
Primjer rasporeda programa Jugoslavnske televizije. Rapored za cijeli tjedan od 20.9.1959. do
26.9.1959. godine koji je redovito izlazio u listu Radio televizija (Izvor: Arhiv HRT-a)

12
Tih prvih godina, televizija je emitirala zajednički program, objedinjujući program Zagreba,
Ljubljane i Beograda, ali je pritom veću važnost i programske minute prepuštala Beogradu.
Povećao se nadzor, a iskoraci iz ideološkog jednoumlja bili su nedopustivi i kažnjavani od
strane partijske (komnističke) vlasti (Vončina, 2001:24).
Televizija se u Jugoslaviji sve do 1961. godine financirala iz radijskih pretplata. Neime, sve
do 1960. Televizije su se u Zagrebu, Ljubljani, Beograd Radio Zagreb, Radio Ljubljana Radio
Zagreba. K i radio Ljubljana i Radio BeogradReklamne poruke bile su jedan skroman prihod
televizijskom, ne tako velikom, budžetu.
Pretplata za televiziju zakonski uvedena, odlukom Vlade Jugoslavije (Savezno izvršno vijeće)
je 1. siječnja 1961. Građani su plaćali 12.000 dinara godišnje što je u to vrijeme bilo 20
američkih dolara. Privredne organizacije, bilo ugostiteljske ili proizvođačke plaćale su 36.000
dinara ili 60 američkih dolara.
Osim što su raznolikosti televizijskog programa pridonosile tri televizijska centra Jugoslavije,
tome su se još pridružili i eurovizijski prijenosi. Naime,  Jugoslavenska radiotelevizija postala
je članica EBU-a, Europske radiodifuzne unije, a zajedno s ostalim članicama ovog velikog
sustava nacionalnih javnih RTV kuća sudjelovala je redovno na velikim radijskim i
televizijskim spektaklima kao što su bili: glazbeni festivali kao npr. Eurosong, kao članica
Eurovizije prenosila velike veliki sportske prijenose ili manifestacije ili zabavno-revijski
programe.

Jugoslavija se počela pojavljivati u svijetu i sa svojim prilozima ili prijenosima za članice

Eurovizije. 3.3.1960. s Planice je emitiran prvi eurovizijski prijenos natjecanja u skijaškim
skokovima.
O razmjeni magazinskih priloga s drugim zemljama unutar sličnih televizijskih
internacionalnih udruženja govorio nam je i poznati novinar Televizije Zagreb Zvonko Letica
kada je opisivao svoj rad na emisiji Stop. Bio je to informativno-politički magazin pokrenut
krajem 1960-ih u kojem su se obrađivale aktualne teme iz Hrvatske. 9
Ja sam bio urednik magazina «Stop» 7 godina, to su bile magazinske emisije sa 3-4 priloga u
roku od mjesec dana. Bili smo kao jedini u Jugoslaviju u krugu jedne eurovizijske grupe od 32
magazina zapadne Europe, nitko sa istoka. Istok je uvijek bio isključen. I Kanada je bila u
tome. I mi smo si razmjenjivali priloge, besplatno, čak ni autori nisu imali nikakav honorar. I

9
Zvonko Letica uređivao ga je od 1969.-1975.

13
to je išlo 7 godina tako, i zahvaljujući tome imali smo dobrih reportaža i priloga, pogotovo iz
Vijetnama.10
Zagreb je bio u dosta povoljnom položaju pa je razmjena prilog prema ostalim tv centrima išla
uglavnom preko Zagreba. Zagreb je bio glavni centar za Eurovizijsku razmjenu, a od 1967.
Odlukom Eurovizije tj. Eurovision Broadcasting Union (EBU), 1967. godine,  TV centar
Zagreb postaje Eurovizijski tehnički centar za cijelu Jugoslavensku radioteleviziju (JRT).

TELEVIZIJA ZAGREB – VLASTITI INFORMATIVNI PROGRAM

Televizija Zagreb sudjelovala je svojim vijestima u realizaciji «centralnog» Dnevnika koji se

uređivao i realizirao u Beogradu. Sve do 1963. TV Zagreb nije imao svoju redovitu
informativnu emisiju. Na inicijativu tadašnjeg generalnog direktora Ive Bojanića, pokrenuta je
emisija Jučer, danas, sutra.
Jučer, danas, sutra informativna emisija TVZ-a, prvi put je emitirana 14.X.1963. kao tjedni
pregled zbivanja u Hrvatskoj, ali s ciljem da bude okosnica obnove i širenja informativnog
programa pa je 22. lipnja 1964. pretvorena u svakodnevni pregled zbivanja čime je učvšćeno
nastojanje za daljnjom emancipacijom informativnog programa TVZ-a. Prvi realizator Jučer
Danas Sutra, Darko Vizek sjeća se prvih godina emisije Jučer, danas, sutra.
Jučer, danas, sutra su bile dvije emisije dnevno. Prva je bila unutar cijelog programa i išla je
u 18 sati. Ta je trajala 25 minuta ili 15 minuta. I ta je bila ograničena. E ona večernja emisija
je išla na kraju programa u 11 ili u 10 i 30 već kad je bio program završavao. I na tom Jučer,
danas, sutra su se mijenjali različiti urednici. Najgori je bio Božo Milačić. On nije bacio ni
jedan kadar materijala. Njemu je sve bilo dobro. I crna slika i zgrebana slika i loše
zmontirano. On je sve to htio pustiti van. I onda u subotu navečer u 11 sati ide emisija koja,
umjesto da traje 20 minuta i da bude informativna, traje sat i pol vremena jer on naredi da se
svi materijali koji su bili i dobri i loši puste van. Već će to netko gledati. Onda je govorio on:
''Čuj! Ako nas gleda 2 posto gledalaca, to je više nego Dinamo što ima gledalaca na
prvenstvenoj utakmici.'' 11

Početkom 1959. uspostavljanjem ''zajedničkog programa JRT-a'' (Televiozije Beograd,

Ljubljana, Zagreb) emitiranje Dnevnika preuzela je TV Beograd. Od siječnja 1967. TVZ je

10
Intervju sa Zvonkom Leticom, travanj 2011.
11
Intervju s Darkom Vizekom, 03.03.2011.

14
utorkom (koji je u zajedničkoj JRT shemi bio slobodan dan) počeo ponovo emitirati vlastiti
dnevnik. Tada je dovršeno tehničko, organizacijsko i kadrovsko osposobljavanje u Hrvatskoj
za obnavljanje potpune informativne funckije televizije. U srpnju 1967. uspostavljen je sustav
svakodnevne razmjene vijesti među Jugoslavneskim TV postajama, a u rujnu je u TVZ-u
počeo raditi Centar za razmjenu vijesti između JRT-a i Eurovizije. Izmijenjene političke
prilike omogućile su da od 1. listopada 1968. TVZ počne emitirati vlastiti Dnevnik. Iste
godine i drugi tv centri počeli su emitirati svoje Dnevnike pa je tako i Radio televizija
Ljubljana počela emitirati Dnevnik na slovenskom jeziku. Vlastita informativna emisija imala
je veliko značenje za uspostavljanje nacionalnog identiteta. U Hrvatskoj je 1968. bilo već 324
000 televizora. (Leksikon radija i televizije 2006:85) Početkom 70.-ih godina uvela se nova
praksa u glavnoj informativnoj emisiji. Dnevnik više nisu vodili spikeri već urednici. Ta
praksa je zadržana do danas.

4.1.2. DNEVNIK TELEVIZIJE ZAGREB

O izmjenjenim političkim okolnostima, koje se spominju kao uvjet da nastane samostalni

dnevnik Televizije Zagreb, govorio je u intervjuu Božidar Novak. On je i sam bio prisutan
kada je pala odluka da se krene s emitiranjem:
Vidite, ta 68. godina je opet interesantna. Uoči toga dolazi do invazije snaga Varšavskog
ugovora na Čehoslovačku. I mi smo očekivali svaki dan kada će Rusi nastavit s tim velikim
snagama i poći na Jugoslaviju. To je godina velikog gibanja među omladinom zapada, ono
što se naziva studentski bunt. Tada je omladina zapada rekla da im vrijednosti njihovih očeva
i djedova nisu više bitne. Oni su počeli voljeti drugu muziku. To je vrijeme Beatlesa, Rolling
Stonesa. Pojavljuju se nove stvari, npr. iz Londona su krenule mini suknje, u upotrebi su
kontracepcijske pilule. Glavna tema postaje očuvanje okoliša. Znači svijet se radikalno
mijenja i tada je sve bilo spremno da se krene sa samostalnim vijestim. Vidite, cijele ekipe su
čekale spremne mjesecima i mjesecima i samo čekao pogodan moment. Ja se sjećam, točno
znam kako je to bilo, bili smo u saboru i u pauzi je Bojanić i ja smo sjedili i on je zvao Marina
Cvetkovića, koji je bio drugi čovjek poslije Bakarića u partijskoj strukturi, koji je podržavao
taj program i osamostaljivanje programa i rekao mu je: ''Možda je sad vrijeme da idemo jer
Tito nije tu, na nekom putu je i neće moći vidjeti i odmah alarmirati i zabraniti.'' On je rekao
da dobro, da idee kod Bakarića i vratio se i rekao:''Bakarić se slaže. Idite.'' I Bojanić uzme
telefon i kaže: Idite večeras.'' I tad je počeo program, na veliko iznenađenje. I to je veliki

15
događaj kojega ja, kad pišem o povijesti medija i u političkoj povijesti Hrvatske smatram da
je to poslije deklaracije, najveći korak u stvaranju nacionalnog i kulturnog identiteta
Hrvatske. Tada Hrvatska ima kompletno svoj program, više ne ovisi, niko ne cenzurira, niko
ne određuje što će ići, a što ići neće.12
Uvođenje TV Dnevnika iziskivalo je i širenje dopisništava po zemlji, ali i izvan nje. Ivo
Bojanić je najavio kako će se uskoro otvoriti regionalni TV centri u Osijeku, Splitu i Rijeci.
Prema istraživanjima iz 1969. godine TV Dnevnik zagrebačkog studija imao je oko 56%
ukupnog gledateljstva (oko 627.000 gledatelja) (Vončina, 2003:71).

DECENTRALIZIRANI TELEVIZIJSKI SUSTAV

Televizijska proizvodnja u SFRJ bila je decentralizirana. Pod kišobranom JRT-a, već od

samog početka emitiranja tv programa, razvile su se televizije po republikama. Untar sustava
republičkih radiotelevizija formirale su se najprije TV Zagreb TV Beograd i TV Ljubljana, a
potom TV Sarajevo, TV Skopje, TV Titograd, TV Novi Sad, TV Priština. Osam studija imalo
je jaku autonomiju u smislu proizvodnje i emitiranja programa, sami su odlučivali što njihova
publika želi slušatii gledati, ali ipak je „postojala jedna kišobran-organizacija, koja je
koordinirala praktične probleme razvoja i planiranje programa“(Robinson, 1977, prema
Thompson, 1995:15) JRT tj. Jugoslavenska radio televizija je bila „savezna ustanova koja je
koordinirala telvizijski program i posredovala kod njegove razmjene“.(Thompson, 1995, 15)
Osnove rasporeda programa dogovarane su dva puta godišnje, dok su se urednici različitih
programa kao što su vijesti, politika sport, kultura i dokumentarne emisije sastajali svakog
mjeseca, tvrdi Thompson. Postojala je i jezična barijera za emitiranje programa u republikama
gdje srpsko-hrvatski nije bio glavni jezik. Recimo u Makedoniji, Sloveniji, koji su emitirali
program isključivo na makedonskom odnosno slovenskom, te donekle u na TV Novi Sad i TV
Priština, koji uz srpsko-hrvatski emitiraju i na mađarskom i albanskom jeziku. Među
studijima koji su emitirali na hrvatsko-srpskom jeziku stvorila se najčvršća programska
koordinacija. Na početku je Dnevnik za sve postaje koje su emitirale na srpsko-hrvatskom
jeziku proizvodila TV Beograd, dok se ostalim televizijama dopuštalo da tim vijestima dodaju
vijesti o republičkim temama. Međutim, već od 1964. Televizija Zagreb redovito emitira
svoju dnevnu informativnu emisiju Jučer, danas, sutra, a od 1968. redovito emitira Dnevnik.
Već 70-ih svaka republička i pokrajinska televizija emitira svoj Dnevnik, osim nedjeljom
kada je vrijedio system rotacije - tv centri srpsko-hrvatskog govornog područja su se

12
Intervju s Božidarom Novakom, 2010. godina

16
izmjenjivali (TV Zagreb, TV Beograd, TV Sarajevo, TV Novi Sad, TV Titograd), pa je svake
nedjelje drugi tv centar radio tzv. savezni dnevnik.

Krajem 80-ih, nekoliko godina nakon Titove smrti, s pojavom Slobodana Miloševića na
političkoj sceni, međurepublička suradnja u svemu je počela jenjavati pa se to odrazilo i na
suradnju televizija unutar sustava JRT-a. Od 1987.godine započinju previranja u republici
Kosovo, raste velikosrpski nacionalizam. Tadašnji predsjednik Saveza komunista Srbije,
Slobodan Milošević započinje napad na autonomiju Kosova, iz vrhova srbijanske vlasti
uklanja sve svoje političke neistomišljenike. Sustav se počinje raspadati onog trenutka kada
vise Televizija Beograd nije htjela emitirati izvještaje srpsko-hrvatske redakcije domicilne
postaje, TV Prištine. Dopisnik kojeg je TV Beograd poslao da izvještava s Kosovo bio je kruti
nacionalist, a TV Beograd time nije kršila raspored dogovoren u okviru JRT, jednostavno je
zamijenila izvještaje TV Priština vlastitim izvještajima i ubacivla ih u savezni sustav kao dio
svoje vlastite proizvodnje.(Thompson, 1995:18) Ostali su studij reagirali na ovaj potez TV
Beograda. Poslali su svoje reportere na mjesto događaja jer su bili ogorčeni zbog krajnje
pristranog izvještavanja TV Beograda o jednom od najvažnijih događaja u procesu raspadanja
Jugoslavije (Thompson,1995:18). Upravo zbog ovih unutrašnjih trzavica, sistem rotacije u
JRT nije se mogao dulje održati i raspao se tokom 1998. godine, kada je prvo povukao
Zagreb, a nakon njega i Sarajevo. (Thompson, 1995:19). Čitava ta situacija pogodovala je
medijskom raspiravanju netrpeljivosti. Nakon 1989.godine, kada je srbijansko rukovodstvo
uspjelo ukinuti autonomiju Kosova i Vojvodine i promijeniti rukovodstvo u Crnoj Gori, TV
Novi Sad, TV Priština i TV Titograd postali su glasnogovornici TV Beograd, a ona je i sama
bila glasnogovornik Miloševićeve vlasti. To je bio veliki problem za objektivno izvještavanje
na čitavom području, jer su u javnost izlazile samo događaji i stvari koje su pogodovale
jačanju „kulta Milošević“. Jasni su bili pokušaji Srbije da ostalim republikama u federaciji
nametnu svoje prioritete. No, „slično kao i suglasje o televizijskom programu, savezni su
organi postali nedjelotvorni jer su ostale republike odbile surađivati u vlastitom potčinjavanju,
te je ponašanje Srbije razbuktalo nacionalne ambicije preostalih četiriju republika“.
(Thompson, 1995:19) Nedugo nakon ovih događaja  Republika Hrvatska proglašena je
neovisnom i samostalnom državom na svečanoj sjednici Sabora 25. lipnja 1991. Tom
prigodom doneseni su temeljni konstitutivni političko-pravni akti: Deklaracija o proglašenju
suverene i samostalne Republike Hrvatske, Ustavna odluka o suverenitetu i samostalnosti
Republike Hrvatske, zatim Ustavni zakon o izmjeni i dopuni Ustavnog zakona za provedbu

17
Ustava Republike Hrvatske i Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Republici
Hrvatskoj.

Iako su se oružani sukobi na području Hrvatske događali i ranije, u kolovozu 1991. godine
dolazi do otvorene agresije Srbiije prema Hrvatskoj pa to smatra i službenim početkom rata u
Hrvatskoj. To je značio kraj jednog televizijskog sustava koji je relativno dobro funkcionirao
punih 30 godina, a koji je mogao funkcionirati samo dok se temeljio na dogovoru i relativnoj
samostalnosti u razvoju i odlučivanju.

LITERATURA

• Ramet, Sabrina (1984) Nationalism and Federalism in Yugoslavia, 1963-1983.,

Indiana University Press
• Vončina, Nikola (1999) TV osvaja Hrvatsku Prilozi za povijest radija i televizije u
Hrvatskoj III (1954.-1958.), Zagreb, 1999.
• Vončina, Nikola (2001) RTV Zagreb 1959.-1964. Prilozi za povijest radija i
televizije u Hrvatskoj IV., Zagreb, 2001.
• Vončina (2003) Najgledanije emisije 1964.-1971. Prilozi za povijest radija i
televizije u Hrvatskoj V., Zagreb, 2003.
• Galić, Roman (1986) Tehnički razvoj radija i televizije u Jugoslaviji 1926-1986.,
Zagreb
• Nordenstreng, Kaarle and Varis, Tapio (1974) Television Traffic – a one way
street?, UNESCO
• Novak, Božidar (ur.) (2006)Leksikon Radija i Televizije, Zagreb
• Novak, Božidar (2005) Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću, Zagreb, 2005.
• Thompson, Mark (1994) Media in Serbia, Croatia and Bosnia-Herzegovina

18