Mišljenje o pročitanim tekstovima

Rene Descartes nam u svojim tekstovima „Osnove filozofije“ i „Meditacije o prvoj filozofiji“
pokušava objasniti naša osjetila, tijelo te razmišljanja i ideje. U svojem procesu, Descartes je
posumnjao u sve od čega se sastoji predstojeće znanje, odbacio sve ono što se ne pokaže
nesumnjivim, te na onome što ostane utemeljiti novo znanje. Descartes je prvo posumnjao u
osjetilno znanje, te je smatrao da je očito da nas osjetila s vremena na vrijeme obmanjuju, te
da se u to znanje se može posumnjati, pa ga trebamo odbaciti. Također, sumnjao je ne samo
na osjetilno znanje, već i na ono o našem vlastitom tijelu. Mi možda sanjamo, ali ne možemo
razabrati ni da nas je zaveo neki zli demon. Descartes je vjerovao da su opažaji naših ruku ili
bilo kojeg dijela tijela, samo iluzija u našoj glavi. Ako odbacimo sve to, postoji li još išta? Na
to pitanje, nažalost, ne mogu dati odgovor, ali mogu propitkivati svoje vlastito tijelo i svoja
osjetila. Smatram da dok sumnjamo, mislimo. I ako mislimo, očito je da postojimo, te ako ne
bismo postojali, ne bismo mogli ni misliti. Descartes zaključuje da smo bića koja misle.
Cogito ergo sum, odnosno „Mislim, dakle postojim“ je temelj Descartove filozofije. Moje
mišljenje o pročitanim tekstovima Descartea sastoji se od toga da na osnovi onoga što
mislimo, možemo znati da postojimo, te da o tome govori primjer s komadom voska. John
Locke nam u svom tekstu „Ogled o ljudskom razumu“ pokušava objasniti naše ideje i
principe. On smatra da ako su ideje urođene, da tada one moraju postojati kod svih ljudi.
Također nam govori o tome kako djeca i mentalno hendikepirane osobe nemaju ideje, te iz
toga zaključuje da nema urođenih ideja. Locke tvrdi da je ljudski duh u trenutku rođenja
prazna ploča, odnosno tabula rasa. Ja smatram da sve naše ideje, dolaze iskustvom, odnosno
tijekom života. Locke nam također govori o dvije vrste iskustva: vanjsko i unutarnje.
Također, govori nam i o primarnim i sekundarnim kvalitetama. Moje mišljenje o Lockeovom
tekstu je to da je ideja predmet mišljenja, te da je svaki čovjek svjestan da misli.

Lucija Grubišić, 4.e