Tradicijske Sorte I Pasmine Dalmacije - AROMATICNO

Arom
Aromatično,
začinsko, ljekovito,
medonosno,
ukrasno i samoniklo
jestivo bilje
matično
Foto: Ivo Pervan
Polje lavandina kod Brusja na otoku Hvaru
Field of lavender by Brusje, Hvar island

Aromatično, začinsko,
ljekovito, medonosno,
ukrasno i samoniklo
jestivo bilje
Gospodarsko značenje za Dalmaciju

U Hrvatskoj je dosad utvrđeno 4 528 biljnih vrsta i
1 169 podvrsta, odnosno ukupno 5 018 svojta. Po broju
svojti nalazimo se na šestom mjestu u Europi, a po broju
vrsti po jedinici državne površine na trećem mjestu, iza
Slovenije i Albanije. Iako je bez atlasa rasprostranjenosti
i jasno definiranih granica teško dati točan broj biljnih
svojti na području Dalmacije, procjenjuje se da na po-
dručju četiriju dalmatinskih županija obitava oko 3 500
svojti, što je po broju vrsta na jedinicu površine svrstava
među floristički najbogatije regije Europe. U ovom flo-
rističkom bogatstvu Dalmacije, preko 7% svojti su en-
demske svojte, a među endemima je prisutan velik broj
stenoendema, vrsta vrlo uske rasprostranjenosti. Stoga
je flora Dalmacije doista bogata i jedinstvena. S druge
strane u Dalmaciju su kroz povijest introducirane broj-
ne biljne vrste i sorte korištene u poljoprivredi i šumar-
stvu, a od kojih su danas neke sastavni dio krajobraza i
biljnog pokrova Dalmacije. Tako je danas gotovo neza-
“Trava iva čini od mrtva živa.” mislivo da maslina, vinova loza, alepski bor, agava, mirta,
palma ili čempres, vrste koje daju osnovni pečat Dalma-
“Nema koromača u svakom zidu.” cije, nisu izvorne dalmatinske. Introducirane su gotovo
sve kulturne biljke (ratarske, industrijske, voćne, povrtne
“Prigode beru jagode.” i ukrasne), s rijetkim ali važnim iznimkama.
430 T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
U Dalmaciji raste izvanredan broj aromatičnog, začin- ukrasno bilje te se u te namjene i (nedovoljno) koriste. gospodarskog uzgoja u Dalmaciji gotovo i nema, s
skog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i samoniklog Zbog toga je teško za većinu ovih biljaka odrediti nji- malim izuzetkom otoka Hvara, koji je upravo po uz-
ili divljeg jestivog bilja – pravi pčelinji rajski vrt. Samo hovu pripadnost samo jednoj namjenskoj grupi kul- goju ružmarina, lavande te proizvodnji njihovih ete-
je manji dio ovog bilja kroz povijest kultiviran ili je bio tura pa ističemo njihovu uporabnu vrijednost u okvi- ričnih ulja postao čuven i izvan granica Hrvatske.
predmet bilo kakvog opsežnijeg istraživanja i selekci- ru svake pojedine skupine bilja:
je. Sve su razvijene mediteranske zemlje (Italija, Fran- Vrijednost i potencijal ovih biljaka su iznimni, a očitu-
cuska, Španjolska, Grčka) na državnoj razini poticale Također je teško za ovu skupinu biljaka tvrdi- ju se u izrazitoj bioraznolikosti te selekcijskoj, gospo-
gospodarski razvoj ove proizvodnje raznim sustavima ti da pripadaju skupini kulturnog bilja, jer njihovog darskoj, medonosnoj, estetskoj, prehrambenoj, indu-
poticaja. U Dalmaciji se uglavnom počinjalo i završa- strijskoj i krajobraznoj vrijednosti.
valo sakupljanjem (i uništavanjem) samoniklih popu- Aromatično i anis, borač, bosiljak, čempres,
lacija i njihovom izvozu kao sirovine u razvijene ze- začinsko ilirska perunika, kadulja i muškatna Izrazita bioraznolikost dalmatinskog aromatičnog i
mlje. Rijetki su primjeri gdje se išlo do poluproizvoda kadulja, kim, kleka, komorač, začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i samo-
(eterična ulja), a gotovi i usavršeni proizvodi s robnom konopljika, korijandar, lavandin i niklog jestivog bilja proizlazi iz činjenice da je pod-
markom kao što su izvorni ljekoviti, kozmetički ili pre- lavanda, lovor, matičnjak, mažuran, ručje Dalmacije, kao i šire područje Mediterana, jedna
hrambeni proizvodi gotovo nisu prisutni. Uz to nikada miloduh, metvica divlja, mravinac, od najraznolikijih regija ovog bilja na svijetu s brojnim
pelin, rutvica, ružmarin, smilje,
nije sačinjen inventar kultivara i samoniklih oblika ove endemskim, čak stenoendemskim vrstama, te jedan od
smrič, timijan, vrisak
skupine biljaka, stanje njihovih populacija, procjena svjetskih centara razvoja kulturnog bilja.
njihove vrijednosti, procjena ugroženosti i oblici tra- Ljekovito divizme, dubačac, dubačac
planinski (trava iva), gospina trava
dicionalnog korištenja, niti je donesen ijedan strateški Selekcijska vrijednost ovog bilja je izvanredna i do
ili kantarion, kadulja, konopljika,
dokument vezan uz ovu problematiku. Rijetku, ali ko- sada nedovoljno korištena. To je donekle razumljivo
lavanda, majčina dušica, marulja,
risnu iznimku čini modul Ekonomska botanika unutar jer selekcija ovog bilja ima smisla tek u razvijenom
neven, ružmarin
baze podataka Flora Croatica Database (FCD, http:// gospodarskom okruženju, što se za Dalmaciju nikada
Ukrasno agava, agrumi (četrun, limun, na-
hirc.botanic.hr/fcd/), u kojem je za svaku svojtu detaljnije moglo reći, dapače stoljećima je gospodarski izra-
ranča, mandarina), biluč, brnistra,
no prikazana njena upotreba, uz osnovne elemente uz- zito nerazvijeno područje. Vjerojatno tek slijedi prava
drača, grohotuša, lavandin, lavanda,
goja. Danas također ne postoji proizvodnja sjemena i lemprika, kadulja, metvica divlja, valorizacija izvornog (nativnog) bilja, rad na selekciji i
sadnica domaćih kultivara aromatičnog, začinskog, lje- nešpola, planika, riga divlja, rogač, korištenje pojedinih vrsta, kultivara ili svojstava u dalj-
kovitog, medonosnog, ukrasnog i samoniklog jestivog ružmarin, sikavica kugloglava, sje- njoj poljoprivrednoj proizvodnji.
bilja (osim rijetkih iznimaka), već se kultivari uvoze iz ruša, tilovina, vrijesovi, vrisovi
inozemstva, ponekad doslovno naši vlastiti. Samoniklo blitva morska, brekinja, caklenjača, Gospodarska je vrijednost ovog bilja sve značajnija.
jestivo bilje crnika, jarebika, kapar, kostriš, Svjetsko tržište ima velik i sve veći interes za svježim i
Mnoge od ovih biljaka pripadaju gotovo svim nave- košćela, kozlac veliki, kupina, sušenim aromatičnim, začinskim i ljekovitim biljem, a
denim kategorijama, primjerice ružmarin i lavanda maslina divlja, matar, mirta, pogotovo za destiliranim eteričnim uljima koja se kori-
koriste se za dobivanje aromatskih eteričnih ulja, od- mukinja, opuncija, oskoruša, ste u farmaceutskoj, kozmetičkoj, ali i prehrambenoj in-
pinjol, planika, rašeljka, riga,
nosno kao aromatično bilje, kao začin, kao ljekovi- dustriji. Posebno je traženo za uporabu u sve popularni-
riga divlja, sit, solnjača, šparoga,
to bilje, medonosne su biljke, a često imaju i izražen joj aromaterapiji i wellnessu. Iako prinosi ovih kultura u
veprina, tetivika, tratinčica
estetski karakter, odnosno imaju velik potencijal kao Dalmaciji ne dosežu prinose ostvarene u kontinentalnoj
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E 431
europskoj proizvodnji, kvaliteta i udjel aromatskih, lje- Estetska vrijednost dalmatinskog bilja je opet izvan- kulture). Posebno se ističu planika i mirta za koje je
kovitih i aktivnih tvari u biljkama ubranim ili uzgoje- redna i gotovo potpuno neiskorištena. Osim određe- potrebno istraživanje divljih populacija te daljnja selek-
nim u Dalmaciji gotovo je nemjerljiva. Vrsnoća dalma- nog broja uvezenih ukrasnih biljaka za koje možemo cija. Zanimljivo je da prehrambenu vrijednost imaju i
tinskog aromatičnog i začinskog te ljekovitog bilja bila reći da se u manjoj mjeri gospodarski ili hobistički uz- neke uvezene ukrasne biljke kao što su opuncija ili in-
je prepoznata kroz povijest i sva proizvodnja je otkuplji- gajaju (agave, bugenvilije, mimoze, noćurak, opuncije, dijska smokva te agava. Prehrambena vrijednost ovog
vana za inozemne kupce, što se za današnju situaciju ne palme, pitospora, pustinjske ruže ili karpobrot, tama- bilja dolazi do punog izražaja, nažalost, tek za vrijeme
može reći. Izvanrednu gospodarsku vrijednost imaju i risi, tekoma i druge), ogroman je broj autohtonih bilj- ratova i drugih oskudica, kad se iz nužde vade stare
sekundarni proizvodi, najviše med ružmarina, lavande, nih vrsta koje imaju velik potencijal kao ukrasno bilje. recepture i prisjeća zaboravljenih postupaka prerade i
vrisa, kadulje. I gospodarska vrijednost ukrasnog bilja u Ovaj potencijal u novije doba sve više prepoznaju stra- pripreme hrane od samoniklog jestivog bilja.
Dalmaciji postupno raste, iako je još zanemariva. Tra- ni stručnjaci koji ga skupljaju u prirodi i selekcioniraju
dicija ekonomske proizvodnje ukrasnog bilja postoji is- tako da se danas već može kupiti kultivar dalmatinske Industrijska vrijednost prisutna je kod nekih vrsta
ključivo za sunovrate na širem području Dubrovnika te iglice biokovo, kultivar kleke velebit i drugi, a još veći autohtonog bilja, primjerice uvjetno aromatičnih vr-
u manjoj mjeri za mimoze, bugenvilije i drugo uvezeno broj tek slijedi. Važnost uzgoja u kulturi autohtonih, sta dalmatinskog crnog, alepskog i bijelog bora ko-
bilje eumediteranskog pojasa. čak stenoendemskih vrsta Dalmacije te njihovo poti- ji su korišteni za dobivanje smole odnosno terpentina
canje u proizvodnji danas dobiva i dodatnu dimenzi- (Balsamum terebrinthinae), posebno na otocima Bra-
Usporedno s gospodarskom, ovo bilje ima veliku medo- ju. Kultiviranje rijetkih i ugroženih divljih populacija, ču, Hvaru i Korčuli. Treba istaknuti i industrijsku vri-
nosnu vrijednost – vrijednost za pčelinju pašu, odnosno drugim riječima komercijalni uzgoj u smislu njihovog jednost nekih uvezenih ukrasnih biljaka. Od agave, kod
proizvodnju meda. Na području Dalmacije postoji vr- očuvanja ex situ, preporuka je svjetske organizacije za nas uglavnom ukrasne biljke, dobiva se konac za izra-
lo mnogo medonosnih biljaka; osobito su važne medo- očuvanje i zaštitu živog svijeta IUCN-a. du čuvenih čipki: paške, hvarske i viške. Ovdje treba
nosne vrste 5. kategorije koje imaju prinose od 200 do pridodati i čempres čije se drvo koristi u građevini, a
500 kg meda po hektaru, te 6. kategorije s preko 500 kg. Prehrambena vrijednost samoniklog bilja u Dalma- dijelom i brojne aromatične biljke čije se eterično ulje
Riječ je o više od 250 vrsta. Najbrojniji su predstavnici ciji ima posebno značenje jer se za hranu od pamtivi- koristi u industriji. Posebna su skupina biljni bojadisa-
porodice usnjača (Lamiaceae), slijede vrste iz porodica jeka koristi velik broj biljaka. Samo u okviru popular- ri, biljke čiji se dijelovi koriste kao prirodna bojila, kao
mahunarki (Fabaceae), ruža (Rosaecae) i glavočika cjev- nih „mišanci“ u Dalmaciji se bere i koristi kao salata, što su: bajam, tršljika, žutilovka, gospina trava i druge.
njača (Asteraceae), dok su ostale porodice manje zastu- prilog i varivo preko 100 vrsta biljaka. Valja istaknu-
pljene. Po važnosti se posebno ističu ružmarin, lavanda, ti i brojno samoniklo bilje koje se koristi kao zamje- Krajobrazna vrijednost dalmatinskog aromatičnog i
kadulja, vrisovi i vrijesovi. Kvaliteta meda ovih biljaka, s na za krušarice: smrič, hrast crnika, mukinja, brekinja, začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i jesti-
izuzetkom vrijesova (Erica sp.), spada u sam svjetski vrh jarebika, oskoruša, mirta, planika, čak kozlac i sit. Ovo vog bilja je izvan svake sumnje posebna za Dalmaciju
te takav med može postići najviše cijene na svjetskom je ogroman potencijal za buduću selekciju i stvaranje – mnogi je upravo i prepoznaju po pojedinim biljnim
tržištu. Nažalost, potencijal medonosnosti dalmatinskih kultura, a neke izvorne vrste već su odavno kultivirane, vrstama koje tvore „miris i okus Dalmacije“. Ne tre-
biljaka, koji doduše znatno varira ovisno o sezonskoj su- primjerice: kupusnjače (Brassica sp.), repe (Beta sp.) i ba zaboraviti da je Split dobio ime po gustoj brnistri
ši, koristimo tek vrlo malim dijelom, po nekim procje- repice (Brassica sp.), šparoge (Asparagus sp.), riga (Eru- (aspalathos – grčki naziv za brnistru) koja je oko njega
nama manje od 5%, tako da godišnje gubimo tisuće tona ca sativa), maslačak-radič (Taraxacum officinale), mrkva rasla, a Dubrovnik po dubu odnosno hrastu. Kadu-
najkvalitetnijeg svjetskog meda. (Daucus carota) i pastrnjak (Pastinaca sativa). Kod broj- lja i vrisovi prekrivaju nepregledna kamena prostran-
nih vrsta samoniklog bilja postoji potencijal za daljnju stva Dalmacije, a planika, lovor i mirta daju posebnu
selekciju (ali i za stvaranje neke izvorne dalmatinske estetsku i mirisnu dimenziju eumediteranskoj makiji.
Hvar je prepoznatljiv po krajobrazima rascvjetalih gr- Najozbiljnije istraživanje aromatičnog bilja na područ- (čemu se protive pčelari), a proizvodnja se širi i na Vis,
mova lavande te ružmarina, čije ime upravo i znači ju Dalmacije započeto je 1909. godine na inicijativu dr. J. Korčulu, Brač te Šibenik. Tek krajem 19. stoljeća za-
„morska rosa“ (ros marinus). Danas uznapredovanu Giaconija iz Komiže, a provedeno je u Oglednoj i kon- počinje uzgoj ružmarina, a u Grablju na otoku Hva-
promjenu krajobraza Dalmacije u betonske površi- trolnoj stanici Split, ali i na drugim lokacijama. Odabra- ru osnovana je 1902. prva tzv. ružmarinska zadruga.
ne treba hitno zaustaviti, a krajobraze oplemeniti na- no je 17 vrsta koje su tada smatrane najvažnijim aro- Proizvodnja se na otoku Hvaru širila te je tridesetih
sadima izvornog aromatičnog i začinskog, ljekovitog matičnim biljkama, a za njihovo sakupljanje bio je za- godina 20. stoljeća procijenjena na 20 t ružmarinova
i medonosnog bilja. Postojeću i buduću arhitekturu dužen naš čuveni botaničar Lujo Adamović. Odabrane ulja. Danas je ova proizvodnja gotovo zanemariva, a
Dalmacije obavezno moramo oplemeniti prikladnim populacije su destilirane u laboratoriju, ali i u kotlovima domaće potrebe zadovoljavaju se uvozom ružmarino-
kulturama, primjerice kaparom. na terenu, sa zaključkom da bi se uz ružmarin, koji se va ulja iz Španjolske.
već komercijalno koristio, moglo komercijalno koristiti
i daljnjih 10 vrsta: mravinac (Origanum vulgare), divlja Lavanda se počela uzgajati 1928. godine u Velom
Povijest uzgoja i korištenja u
metvica (Calamintha nepetrides), kadulja (Salvia officina- Grablju na otoku Hvaru kad je Bartol Tomić na po-
Dalmaciji
lis), lavanda (Lavandula sp.), lovor (Laurus nobilis), mirta lju u uvali Sv. Ante, potaknut predavanjem kojeg je na
Uzgoj i korištenje aromatičnog i začinskog, ljekovi- (Myrtus communis), smilje (Helichrysum italicum), pelin otoku održao agronom Franjo Tabain s otoka Korču-
tog, medonosnog, ukrasnog i samoniklog jestivog bi- (Artemisia absintium), vrisak (Satureja sp.) i smrič (Juni- le, rasadio tri grma koja su tamo rasla i koristila se za
lja u Dalmaciji zasigurno seže u davnu povijest civi- perus oxycedrus). Jedan od zaključaka profesora Adamo- blagoslov Sv. Antuna Padovanskog. Još su 1939. godi-
lizacije ovog prostora, a brojne izvorne vrste medite- vića bio je taj da veličina i značaj proizvodnje eteričnih ne površine pod lavandom na Hvaru bile svega 4 ha,
ranskog divljeg bilja korištene su u selekciji. ulja u industrijske svrhe ne leži u iskorištavanju svih div- a proizvodnja ulja neznatna, međutim već 1956. godi-
ljih populacija aromatičnih biljaka Dalmacije, već u uz- ne pod lavandom je gotovo 80 ha, a 1973. godine čak
Ljekarništvo (farmacija) na području Dalmacije ima goju aromatičnog bilja na području Dalmacije, osobito 720 ha, uz proizvodnju i do 70 t ulja godišnje. Danas
izrazito dugu i slavnu tradiciju te seže još u 13. stolje- ružmarina, lavande i kadulje. je ova proizvodnja svedena na oko 2 t.
će kada su osnovane ljekarne u Trogiru (1271.), Du-
brovniku (1272.), Zadru (1289.), Splitu (1345.). Naj- Ružmarin se od pamtivijeka koristio kao začinska, Kadulja prema dostupnim podacima nikada nije bi-
starija samostanska ljekarna u Samostanu Male braće aromatična i ljekovita biljka. Stara narodna uzrečica la u tržišnom uzgoju. Uz ružmarin i lavandu, na Hva-
u Dubrovniku osnovana je 1318. godine, a najstari- ističe kako „jela začinjena ružmarinom pomažu bo- ru se početkom 20. stoljeća u manjoj mjeri proizvodilo
ja bolnička ljekarna na svijetu je dubrovačka Domus ljem pamćenju“, a moderna medicina dokazuje ovu eterično kaduljino ulje, ali isključivo sabiranjem divljih
Christi, osnovana u 16. stoljeću. Proizvodnja eteričnih tvrdnju. Kako bilo, pečena riba u Dalmaciji ne može populacija. Stara rimska poslovica: „Ne može biti bo-
ulja vjerojatno datira daleko u prošlost budući da se se zamisliti bez ružmarina, kao ni razni umaci i ma- lestan čovjek u čijem vrtu raste kadulja“ dokazuje kako
nekad destilacija ulja određenih aromatičnih i ljeko- rinade. Tradicija branja i uporabe ružmarina za de- se u rimsko doba izuzetno cijenila ljekovitost kadulje,
vitih biljaka vršila i u okviru ljekarni. Veće destilerije stilaciju eteričnog ulja potječe iz 1462. godine kad je ali i da se već tada uzgajala u vrtovima i okućnicama!
eteričnih ulja postojale su na području Dalmacije za- na Hvaru utvrđen prvi zapis o angažiranju ljekarnika
sigurno već od 17. stoljeća, a ističu se one na području koji će brinuti o opskrbi ljekarni ovim proizvodom. Ostalo ukrasno bilje započinje se uzgajati već nase-
Šibenika, otoka Hvara (Hvar, Grablje, Brusje), otoka Gospodarska proizvodnja ružmarinova ulja započinje ljavanjem Dalmacije za osobne i obiteljske potrebe, a
Šolte, otoka Visa (Komiža), Dubrovačkog primorja u 17., a širi se u 18. stoljeću posebice na Hvaru i Šo- tržni uzgoj spominje se još od polovice 15. stoljeća ka-
(Majkovi) i Konavala. lti, te se osobito intenzivira od 1740. godine kad po- da Filip de Diversis piše kako seljaci na dubrovačku
činju masovne sječe divljeg ružmarina za destilaciju tržnicu donose: ruže, ljubice, ljiljane i druge uresnice.
Od 19. stoljeća počinje proizvodnja sadnica ruža u za- rajonizacija aromatičnog, začinskog, ljekovitog, me-
darskim rasadnicima. U vrtu Poljodjelskog dubrovač- donosnog, ukrasnog i jestivog bilja na području Dal-
kog društva 1887. godine uspostavljena je proizvodnja macije nije provedena, ali možemo, baš kao i kod dru-
sadnica ukrasnog bilja, prije svega čempresa, oleandra, gog bilja utvrditi dva zasebna rajona. Prvi obuhvaća
palma te raznih voćki. Proizvodnja sadnica limuna i dalmatinsku obalu i otoke i karakteriziran je izrazi-
naranči ovdje je uspostavljena po prvi puta u Hrvat- tom ljetnom sušom i blagom zimom, odnosno pri-
skoj. Na širem dubrovačkom području, posebno u ra- pada eumediteranskom klimatskom području. Kako
sadniku Čibača u Župi, od početka 20. stoljeća postoji se visoki planinski vrhovi dinarskih planina uzdižu
tradicionalan gospodarski uzgoj ukrasnog bilja, osobi- neposredno uz obalu Jadranskog mora (Velebit, Ko-
to sunovrata, zumbula, ljubičica, ruža, karanfila, šebo- zjak, Mosor, Biokovo, Rilić), obalni je pojas vrlo uzak.
ja, asparagusa, mimoza i kala. Od osnutka Sokolarsko Ovdje zbog mediteranske klime i zaštićenosti postoje
povrćarsko-voćarsko-cvjećarske zadruge u Čibači 16. dobri uvjeti za proizvodnju ovog bilja.
srpnja 1933. godine, a posebno Povrtlarsko-voćarsko-
cvjećarske zadruge u Mlinima 9. svibnja 1937. godine, Drugi rajon obuhvaća dalmatinsko zaleđe, to jest
do pred drugi svjetski rat, u „zlatno doba cvjećarstva Dalmatinsku zagoru u širem smislu. U nižim dijelovi-
Župe“, oko 90 zadrugara proizvodilo je do 400 000 ki- ma prisutna je submediteranska klima i postoje uvje-
tica cvijeća koje su plasirane u preko 30 gradova tadaš- ti za masovniju proizvodnju nekih vrsta ove skupine
nje države. Treba istaknuti da je u Šibeniku 1888. go- bilja, osobito na plodnim velikim krškim poljima: dio
dine agronom Petar Biankini objavio jedno od u svi- Ravnih kotara, Vrana, Sinjsko, Imotsko, i Vrgoračko
jetu prvih monografskih djela o ukrasnom bilju, „O polje, dolina Neretve i Konavle. Ovi potencijali goto-
uzgoju i njegovanju cvieća, uresnog grmlja i drveća“. vo uopće nisu iskorišteni i u manjoj mjeri koriste se
Ovo opsežno djelo izazvalo je većinom oduševljenje u samo divlje populacije.
stručnim krugovima u Hrvatskoj te velik interes širom
svijeta, a danas je potpuno zaboravljeno. Za uzgoj osjetljivog ukrasnog bilja postoje gotovo
idealni uvjeti na području Dubrovačko-neretvanske
županije, a posebno u Župi dubrovačkoj, „klimat-
Okolišni uvjeti i regionalizacija
skom dragulju“, kako navodi upravitelj botaničkog
Dalmacije
vrta u Beču, R. Wettstein 1906. godine. Zato ne čudi
Izrazita okršenost, bezvodnost, vrlo plitak pedološki da je Stanica za južne kulture uspostavljena upravo na
supstrat, ekstremne vrućine i suše, nedostatak oborina području Župe, u Čibači te da je cijelo područje Žu-
i zaslanjenost obalnog područja najvažniji su ograni- pe nekad bilo čuveno po tržišnoj proizvodnji cvijeća.
čavajući čimbenici sveukupne poljoprivrede Dalmaci-
je pa tako i proizvodnje aromatičnog, začinskog, lje-
kovitog, medonosnog, ukrasnog i jestivog bilja. Ipak,
treba istaknuti da su navedeni čimbenici daleko ma-
nje ograničavajući za mnoge od ovih vrsta. Službena
Nikola Vandrić s kosom

(prema Avelot, 1896.)
Popis tradicijskih Porodica
Glavočike
Vrsta
Estragon
Sorta
Domaći zeleni estragon
aromatičnih, začinskih, cjevnjače

(Asteraceae)
(Artemisia dracunculus L.)
Neven (Calendula officinalis L.) Domaći neven
ljekovitih,medonosnih i Pelin (Artemisia absinthium L.) Domaći pelin
samoniklih jestivih i korisnih Sikavica krugloglava

(Echinops sphaerocephalus L.)
vrsta i sorti Dalmacije Smilje (Helichrysum italicum

(Roth) G. Don)
U ovom popisu nemoguće je nabrojati sve biljke Dal- Tratinčica šumska
macije koje pripadaju u aromatično, začinsko, ljekovi- (Bellis sylvestris Cirillo)
to, medonosno i samoniklo jestivo i korisno bilje pa Glavočike Kostriš (Sonchus sp.)
navodimo samo najvažnije. Brojne vrste pripadaju u jezičnjače
više navedenih skupina bilja, te su sukladno pripad- (Cichoriaceae)
nosti navedene i opisane u prethodnom poglavlju. Kaktusi Indijska smokva
(Cactaceae) (Opuntia ficus-indica (L.) Miller)
Kapare ili kaprice Kapar
(Cappaceae) (Capparis orientalis Veill.)
Porodica Vrsta Sorta Kozlaci Kozlac veliki
Agave Agava (Agave americana L.) (Araceae) (Arum italicum Mill.)
(Agavaceae) Kozlokrvine Lemprika (Viburnum tinus L.)
Borovi Pinjol (Pinus pinea L.) (Caprifoliaceae)
(Pinaceae) Krkavine Drača
Brijestovi Košćela (Celtis australis L.) (Rhamnaceae) (Paliurus spina-christi Mill)
(Ulmaceae) Krstašice Riga (Eruca vesicaria ssp. Dubrovačka riga
Bukve Crnika (Quercus ilex L.) (Brassicaceae) sativa (Mill.) Thell.)
(Fagaceae) Riga divlja
Bušini Bušin (Cistus sp.) (Diplotaxis tenuifolia (L.) DC.)
(Cistaceae) Šeboj Domaći šeboj
Čempresi Čempres (Erysimum cheiri (L.) Crantz)
(Cupressaceae) (Cupressus sempervirens L.) Lobode Blitva morska (Beta vulgaris L. ssp.
Kleka (Juniperus communis L.) (Chenopodiaceae) maritima (L.) Arcang.
Smrič obični Caklenjača ili omaga

(Juniperus oxycedrus L.) (Salicornia europaea L.)
Solnjača (Salsola kali L.)
Porodica Vrsta Sorta Porodica Vrsta Sorta
Lovori Lovor (Laurus nobilis L.) Ruže (Rosaceae) Brekinja

(Lauraceae) (Sorbus torminalis (L.) Crantz
Ljiljani Šparoga Jarebika

(Liliaceae) (Asparagus acutifolius L.) (Sorbus aucuparia (L.) Crantz
Tetivika (Smilax aspera L.) Kupina (Rubus sp.)
Veprina (Ruscus aculeatus L.) Mukinja (Sorbus aria L.)
Zumbul (Hyacinthus orientalis L.) Domaći plavi zumbul Nešpola (Eriobotrya japonica
(Thunb.) Lindl.
Mahunarke Brnistra (Spartium junceum L.)
(Fabaceae) Oskoruša (Sorbus domestica L.)
Grohotuša (Pucalina)
(Colutea arborescens L.) Rašeljka (Prunus mahaleb L.)
Rogač (Ceratonia siliqua L.) Ruža (Rosa sp.)
Tilovina (Petteria ramentacea (Sie- Sitovi Sit

ber) C. Presl) ( Juncaceae) (Juncus sp.)
Makovi Primorska makovica Sporiši Konopljika Ružičasta konopljika

(Papaveraceae) (Glaucium flavum Crantz) (Verbenaceae) (Vitex agnus-castus L.)
Masline Maslina divlja (Olea sativa L. var. Sunovrati Sunovrat bijeli Župski bijeli sunovrat
(Oleacae) sylvestris Brot.) (Amaryllidaceae) (Narcissus poëticus L.)
Mirte Mirta Sunovrat žuti (Narcissus pseudo- Župski žuti sunovrat

(Myrtaceae) (Myrtus communis L.) narcissus L.) Bobaraš
Perunike Ilirska perunika Štitarke Kim (Carum carvi L.) Domaći rani kim
(Iridaceae) (Iris illyrica Tomm.) (Apiaceae) Komorač
Pljuskavice Gospina trava (Kantarion) (Hype- (Foeniculum vulgare Miller)
(Hypericaceae) ricum perforatum L.) Korijandar krupnozrni (Corian- Domaći krupnozrni korijandar
Rutvice Četrun (Citrus medica L.) drum sativum L. vulgare Miller)
(Rutaceae) Limun (Citrus limon (L.) Burm. f.) Korijandar sitnozrni (Coriandrum sa- Domaći sitnozrni korijandar
tivum L. microcarpum DC.)
Mandarina
(Citrus reticulata Blanco) Matar (Crithmum maritimum L.)
Trave (Poaceae) Trstika (Arundo donax L.)
Rutvice Naranča
(Rutaceae) (Citrus sinensis (L.) Osbeck.) Majčine suze (Briza sp.)
Rutvica (Ruta graveolens L.) Domaća sedefasta rutvica Usnatice Anis (Pimpinella anisum L.) Domaći anis
(Lamiaceae)
Biluč (Marrubium incanum Desr.)
Porodica Vrsta Sorta Porodica Vrsta Sorta
Borač (Borago officinalis L.) Domaći borač Mravinac (Origanum vulgare L.) Domaći mravinac
Bosiljak Domaći krupnolisni bosiljak Ružmarin Uspravni ružmarin
(Ocimum basilicum L.) Domaći sitnolisni bosiljak (Rosmarinus officinalis L.) Bjelocvjetni ružmarin
(Murtela) Puzavi ružmarin
Dubačac Timijan (Thymus vulgaris L.) Domaći timijan
(Teucrium chamaedrys L.) Vrisak (Satureja hortensis L.) Vrtni čubar
Dubačac planinski Trava iva Vrisak pelješki
(Teucrium montanum L.) (Satureja visianii Šilić)
Dubačac sivi Vrisak planinski
(Teucrium polium L.) (Satureja subspicata Vis.)
Kadulja ljekovita Primorska kadulja Vrisak primorski
(Salvia officinalis L.) Kadulja krstašica (Satureja montana L.)
Paška ušarica
Vrijesovi Planika (Arbutus unedo L.)
Kadulja muškatna Domaća mirisna muškatna (Ericaceae) Vrijes drveni (Erica arborea L.)
(Salvia sclarea L.) kadulja
Vrijes mnogocvjetni
Kadulja sjeruša
(Erica multiflora L.)
(Salvia verticillata L.)
Vrijes pršljenasti
Lavanda širokolisna
(Erica manipuliflora Salisb.)
(Lavandula latifolia Medik)
Vrijes sredozemni
Lavanda uskolisna ili prava Primorska lavanda
(Erica herbacea L.)
(Lavandula angustifolia Miller)
Zijevalice Divizme (Verbascum sp.)
Lavandin (Lavandula x hibrida) Budrovka
(Scrophulariaceae) Zečić ili velika zijevalica Domaći zečić
Majčina dušica obična
(Antirrhinum majus L.)
(Thymus pulegioides L. )
Zimzeleni Oleander (Nerium oleander L.)
Majčina dušica tankolisna (Thymus
(Apocynaceae)
longicaulis C.Presl)
Zvončići Biokovsko zvonce (Edraianthus pu-
Marulja (Marrubium vulgare L.)
(Campanulaceae) milio (Schult.) A.DC.)
Matičnjak (Melissa officinalis L.)
Hrvatsko zvonce (Edraianthus gra-
Mažuran (Origanum majorana L.) Domaći mažuran minifolius (L.) A.DC.)
Usnatice Metvica divlja

(Lamiaceae) (Calamintha nepetoides Jord.)
Miloduh (Hyssopus officinalis L.) Domaći ljubičasti miloduh
Napomena: Masno su otisnute detaljnije obrađene vrste i sorte.
Foto: Roman Ozimec
Foto: Ivica Lolić Foto: Roman Ozimec
Foto: Roman Ozimec

Foto: Roman Ozimec
Foto: Roman Ozimec Foto: Roman Ozimec

Prikaz
i sorti Dalmacije
najvažnijih vrsta
Foto: Roman Ozimec
Smrič obični
Na području Dalmacije koristi se od pamtivijeka za različite namjene. Drvo smriča ko-
risti se kao božićna jelka, od njega se izrađuju tradicionalne drvene čaše za vino – buka-
re, od plodova se fermentira smrikovo vino, destilira rakija smrikovača ili se s njima aro-
( Juniperus oxycedrus) matiziraju lozovače. Početkom 20. stoljeća sakupljeni češeri su se izvozili iz Dalmacije u
Mađarsku, Poljsku, Englesku, Grčku i Italiju u količini i do 800 t. U tome su prednjačili
Ostali narodni nazivi šibenski otoci na kojima se sakupila polovica te količine, a slijedili su otok Hvar, područ-
je Zadra, područje Trogira te otok Korčula. Postoje jela – lokalni specijaliteti u kojima
šmrika, smrečka, crvena kleka, primorska kleka
je jedan od priloga jelu plod smriča, zvan i borovica, a obavezan je uz divljač. Konačno,
cijela biljka je sirovina za destilaciju eteričnog ulja, koje se nekad značajno proizvodilo
Sažeti opis
i izvozilo. U medicini se češeri smriča koriste protiv crijevnih parazita te kao diuretik.
Smrič pripada skupini golosjemenjača iz porodice čempresa (Cupressaceae). Gra-
di veći grm ili manje stabalce koje može narasti i do 8 m te doseći promjer stabla Smrič ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao izvorna dalmatinska začinska bilj-
od 50 cm. Stablo je u početku sive kore, kasnije sve više ispucano, smeđe do crvene ka, kao sirovina za proizvodnju eteričnog ulja te sirovina za aromatizirane rakije – smri-
boje. Okruglaste je krošnje koja je građena od debljih, naizmjeničnih grana prekri- kovače (brinjevača), ali i za smričevo vino. Kako je smrič jedna od najčešćih stablašica
venih gustim igličastim listićima. Listići su zelene boje, kasnije crvenkastosmeđe, Dalmacije koja ubrzano obrasta ogromne površine, ne samo da je moguće, već je i po-
duljine do 20 i širine do 2 mm, smješteni po tri u pršljenu na licu s dvije bijele pru- trebno kontrolirano koristiti prirodne populacije smriča, jedne od najčešćih stablašica
ge, a na naličju s izraženim grebenom. Vrlo su šiljati, oštri i tvrdi, pa je po njima vr- Dalmacije, eventualno i izvršiti selekciju populacije smriča kako bi se odabrali kultivari
sta dobila ime (grčki oxys cedros = bodljikavo stablo). Žućkasti cvjetovi javljaju se od pogodni za daljnju selekciju na osnovi veličine češera, količine eteričnih ulja, mogućno-
travnja u pazušcima listića, a iz njih se razvija mali mesnati bobičasti češer, najprije sti uzgoja, otpornosti na hladnoću, sušu i drugo. Osim za proizvodnju sirovine, potreb-
zelene pa postupno crvenkaste boje, građen od 3–6 sraslih ljusaka. Češeri promjera no je osmisliti i proizvesti izvorne premijske proizvode. Osim vina, rakije, eteričnog ulja
do 10 mm dozrijevaju tek naredne godine tako da se na istoj biljci nalaze nezreli, smriča, tu su i drvene čaše za vino, bukare, koje se izrađuju od drveta smriča, a zašto ne
zeleni i zreli crvenkasti češeri s po tri sjemenke. Cijela biljka, a naročito bobičasti i „dalmatinska božićna jelka“ – smrič. Sve proizvode treba marketinški obraditi i ponu-
češeri sadrže eterična ulja i smole. diti ponajprije kroz turističke aktivnosti kao izvorni tradicionalni proizvod Dalmacije.
Bilo bi vrlo korisno organizirati i Dan smriča ili Dan bukara prigodom kojih bi se pro-
movirali svi tradicijski, ali i novoosmišljeni proizvodi.
Rasprostranjenost i stanje populacije
Cijeli Mediteran, do Krima i Kavkaza. Kod nas od Istre do Dalmacije, čak duboko
Slične vrste i sorte
u kontinentu i do 1 400 m nad morem. Jedna je od najproširenijih biljaka na po-
dručju ljutog krša, gdje raste najčešće s bjelograbićem (Carpinus orientalis), ali po- Na području Dalmacije rastu još četiri slične svojte roda borovica (Juniperus). Najsličnija
nekad na velikim površinama krša kao gotovo jedina stablašica, izvanredno otpor- je pukinja (J. oxycedrus ssp. macrocarpa (Sm.) Ball) koja ima dulje listiće, do 3 cm i krupni-
na na izraženu sušu, hladnoću i vjetar. Populacija nije ugrožena. je češere, do 15 mm. Somina ili gluhač (J. phoenicea L.) te smrdeljika (J. sabina L.) imaju
listiće slične tuji i čempresu, dakle ne bodu. Dublje u kontinentu Dalmacije raste i obič-
na borovica (J. communis L.), tamnoplavih češera, sirovine za proizvodnju čuvenog alko-
Povijest uzgoja i gospodarski značaj
holnog pića džina, a na najvišim vrhovima Dalmacije (primjerice Biokova) i patuljasta
Smrič je izvorna biljka Mediterana, proširena i duboko u kontinent Europe i Afrike. borovica (J. nana Syme), vrlo prepoznatljiva po puzavom rastu i obrastanju cijelih vapne-
Koliko je znano, nikada nije bila u uzgoju osim u manjem obujmu kao dekorativna vrsta. načkih stijena. Sve ove borovice, izuzev smrdeljike, mogu se koristiti slično kao i smrič.
Foto: Ivo Pervan
Smilje
(Helichrysum italicum)
Ostali narodni nazivi

sredozemno smilje, cmilje
Sažeti opis
Smilje je drvenast i razgranjen polugrm s brojnim cvatovima iz porodice glavočika Danas u Dalmaciji ne postoji ozbiljna gospodarska proizvodnja suhog cvijeta smilja,
cjevnjača (Asteraceae). Stabljike su dlakave, kasnije gole, većinom uzdignute do po- kao ni eteričnog ulja, osim sabiranja divljih populacija koje ubrzano nestaju uslijed
legle, visine do 60 cm. Listovi sivkasto-zelenkaste boje su linealni i sjedeći, pustena- nekontroliranog branja i zarastanja. Kako naš botaničar Fran Kušan (1902.–1972.)
sti, na rubovima zavinuti, duljine do 3 cm. Na vrhu stabljika razvijaju se štitasti cva- u svom izvanrednom djelu Ljekovito bilje, sistematski prikaz najvažnijeg ljekovitog,
tovi promjera do 8 cm s brojnim cvjetovima. Cvjetne glavice su cjevaste, promjera do otrovnog i industrijskog (tehničkog) bilja čitavoga svijeta navodi da se proizvodnja ete-
4 mm i zlatnožute boje ocvijeća. Po ovoj boji rod je dobio ime (grčki helios = sunce; ričnog ulja smilja ne isplati, potrebno je svakako izraditi ekonomsku analizu proi-
chryson = zlatan). Cvate od travnja sve do srpnja. Po cvatnji cvatovi poprime karakte- zvodnje sukladnu aktualnim, znatno izmijenjenim uvjetima na tržištu.
rističnu smeđu boju i razvijaju se plodovi – malene roške.
U svakom slučaju, proizvodnja bi se trebala temeljiti na istraživanju i odabiru najbo-
ljih autohtonih populacija, njihovom umnažanju te zasnivanju rasadnika domaćeg
smilja. Veći dio rasada poslužit će za podizanje nasada, a dio za prodaju. Primarni
Smilje je autohtona mediteranska biljka, rasprostranjena po cijelom Mediteranu, od proizvodi su suho cvijeće te eterično ulje, a sekundarni razni farmaceutski pripravci
južne Europe i sjeverne Afrike, sve do Male Azije. Na istočnoj obali Jadrana: Hrvat- (kreme, vodice, sapuni) na bazi eteričnog ulja. Organizacijom turističkih posjeta mi-
sko primorje, cijela Dalmacija i Hercegovina, sve do primorske Crne Gore. Popula- rišljivim nasadima smilja u cvatu, destilerija, sušara i pogona za proizvodnju skupo-
cija smilja u Hrvatskoj postaje sve ugroženija u posljednje vrijeme radi prekomjernog cjenih farmaceutskih pripravaka pridonijet će se promociji i afirmaciji svih domaćih
i nekontroliranog branja. proizvoda na bazi smilja koje odlikuje vrhunska kvaliteta.
Povijest uzgoja i gospodarski značaj Slične vrste i sorte
Kako na području Dalmacija rastu velike populacije smilja, za destilaciju ulja isključivo U Hrvatskoj raste čak pet svojti roda Helichrysum. Na području otočne skupine Korču-
se koristila divlja populacija i nije poznat uzgoj. Smilje se danas koristi kao ukrasno bilje, le prisutno je sitnolisno smilje (Helichrysum italicum (Roth) G.Don ssp. microphyllum
za živicu, za cvjetne aranžmane, za dekoraciju jela, čak u manjim količinama kao dodatak (Willd.) Nyman) koje se od tipične podvrste razlikuje po sitnijim listićima i manjim
salatama. Selekcijom je dobiveno više dekorativnih oblika. Destilacijom cvatova dobiva cvjetnim glavicama, u skladu s imenom (mikros = sitan; filon = list).
se eterično ulje koje se koristi u medicini (antipiretik, zarastanje rana), kao fungicid, u in-
dustriji hrane (pekarski proizvodi, slatkiši, sladoledi) te farmaceutskoj industriji, posebno
za dobivanje krema i parfema, u kojima se koristi kao temeljna otopina.
Foto: Roman Ozimec
Indijska smokva
(Opuntia ficus - indica)
gospina pogača, svekrvin jezik, opuncija
Sažeti opis
Opuncija je razgranati sukulent, kaktus visine do 3 m bez listova i obrastao trno- Mladi mesnati i plosnati članci koriste se i kao povrće u Srednjoj Americi (nopal).
vima. Stabljika je građena od brojnih plosnatih i eliptičnih članaka (platikladiji) na Koristi se i kao ljekovita biljka, a nalazi se i na grbu Republike Meksiko.
kojima se nalaze brojni čuperci dugačkih trnova. Od svibnja do kraja srpnja na ru-
bu članaka cvatu lijepi žuti cvjetovi promjera i do 10 cm iz kojih se razvijaju bod- U Dalmaciji se nije uvriježila uporaba indijske smokve, osim korištenja svježeg
ljikave sočne bobe, žute, crvene ili ljubičaste boje. Bobe imaju kožastu koru i obra- ploda, ponekad zašećerenog, često u kombinaciji s domaćom lozovačom ili travari-
sle su sitnim gustim oštrim dlačicama i veličine su jajeta. Ispod čvrste kore krije se com, ponekad i kao laksativa. Indijska smokva je biljka izuzetno dobro prilagođena
ukusno, slatko i sočno meso koje okusom podsjeća na smokvu, pa vjerojatno oda- na uvjete Dalmacije gdje je odavno pobjegla iz kulture te raste kao samonikla i vrlo
tle i ime vrste. prilagodljiva vrsta, dajući karakter brojnim dalmatinskim obalnim i otočnim krajo-
brazima, pri čemu dobro podnosi zaslanjenje i jako sunce. Ipak, indijska smokva je
na popisu invazivnih vrsta Europe kao jedna od opasnijih, s programom uklanjanja
iz okoliša. Mogu se izvršiti dodatna istraživanja populacija te odabrati najpogodni-
Indijska smokva porijeklom je iz Srednje Amerike, iz koje je introducirana na po- je za korištenje, osobito za zasnivanje kontroliranih nasada za proizvodnju novog
dručje cijelog Mediterana. Nalazimo je duž cijele Dalmacije, ali gotovo isključivo dalmatinskog voća – indijske smokve te pratećih prerađevina.
uz obalu i na otocima.

Mala indijska smokva (Opuntia vulgaris) puno je manja, visine do 50 cm, ima sličan
Indijska smokva potječe iz Meksika odakle je zajedno s krumpirom i agavom done- cvijet i jestiv plod, ali često kao i indijska smokva postaje invazivan i neiskorjenjiv korov.
sena u Europu u 16. stoljeću. Najprije je sađena, a kasnije je i podivljala iz kulture pa
se sreće i van okućnica, najviše po stijenama uz more. Uzgoj je započeo još u prado-
movini, Meksiku, gdje je selekcionirano više kultivara. Koristi se kao sirovo voće, pre-
rađena u džem i marmeladu, ali i za fermentaciju i destilaciju u jaka alkoholna pića.
Foto: Ivo Pervan
Kapar
Izraelu su arheolozi sjemenke kapra pronašli u kulturnom sloju starosti gotovo 8 000
godina. Ipak, zanimljivo je da kapar uopće ne spominju neke opsežne knjige koje
obrađuju povrtno i samoniklo bilje, primjerice The complete book of vegetables, herbs &
(Capparis orientalis) fruits iz 2002. godine, u kojoj se navode brojne doista egzotične kulture. Uzgoj kapa-
ra poznat je od najstarijih vremena, ali nije imao nikada veći opseg. Kapar se uzgaja
Ostali narodni nazivi najviše na području južne Italije, posebno na Siciliji te otocima Pantelleria i Salina, na
Eolskom i Tremitskom otočju te u Španjolskoj (Baleari, Murcia, Almeria). Komerci-
kapara, kapra, kapičina, trnoviti kapar
jalno sakupljanje i manji uzgoj imaju Francuska, Maroko, Tunis, Alžir, Grčka, Cipar i
Turska. Izvan Mediterana postoji manji uzgoj na području Južne Amerike i Austra-
lije. Ukupna svjetska proizvodnja kapara iznosi oko 10 000 tona.
Sažeti opis
Kapar je kserofilni grm iz porodice kaprica (Cappaceae) visine do jednog metra Na području Dalmacije, kapar se koristi od pamtivijeka, ali osim pojedinačnog uzgo-
čije grane mogu doseći i do tri metra duljine. Iznimno snažan i prodoran korijen ja uz kuće, nasadi kapara nisu podignuti. Brojna su jela i lokalni specijaliteti u kojima
prodire ne samo u zemlju već i u pukotine stijena te kamenih i betonskih zidova. je jedan od sastojaka kapar, često se od njega radi umak, a obavezan je uz ribu i meso.
Na brojnim granama grma razvijaju se donekle mesnati, goli, okruglasti do elip-
tični naizmjenični listovi. Na vrhovima grana se početkom proljeća razvijaju veliki Komercijalnom proizvodnjom i prodajom kapara bavi se u manjoj mjeri svega neko-
pupovi koji cvatu u prekrasan i velik cvijet, sastavljen od četiri krupne ljubičasto- liko zadruga, tvrtki i obiteljskih gospodarstava. Kapar ima potencijalnu gospodarsku
bijele latice i četiri bijela lapa. Posebno se ističu jako dugački bijelo-ružičasti praš- vrijednost kao izvorna dalmatinska začinska biljka. Potrebno je izvršiti selekciju po-
nici kojih može biti i više od sto u cvijetu. Cvate od travnja do rujna, a plod je jajo- pulacije kapra kako bi se odabrali oblici pogodni za daljnju selekciju na osnovi veli-
lika boba s većim brojem bubrežastih sjemenki. Postoje informacije kako neke od čine i ukusnosti pupova i plodova, mogućnosti uzgoja, otpornosti na hladnoću, sušu i
populacija kapara u Hrvatskoj imaju i razvijene trnove na listovima, a neke su bez drugo. Oplemenjene selekcije kapara treba razmnožiti i zasnovati rasadnike i nasade.
njih, što svakako treba botanički istražiti. Selekcionirani kapar je sirovina za konzerviranje u domaćem vinskom octu (kvasina)
i maslinovom ulju te temelj za izvorne i tradicionalne premijske proizvode koji uz
odgovarajuću promidžbu mogu upotpuniti i obogatiti turističku ponudu Dalmaci-
je. Grmovi kapara uz obalu Jadrana neizostavan su i prepoznatljiv element krajobra-
Kapar je rasprostranjen po cijelom Mediteranu, sve do jugozapadne Azije. Kod nas zne baštine. Također, treba naglasiti i važnost sustavnog korištenja kapara u budućoj,
od Istre do Dalmacije, ali isključivo uz more na najtoplijim staništima. Na Sortnoj osmišljenijoj i održivoj gradnji, odnosno arhitekturi Dalmacije.
listi Republike Hrvatske spominju se tri udomaćene sorte pod nazivima: dubro-
vačka kapra, palagruža ili palagruška kapra te kapra saint andrea, što se vjerojatno
odnosi na otok Svetac (Sveti Andrija). Nije poznata rasprostranjenost ni stanje ni-
jedne od ovih divljih populacija. Novija sustavna morfološka i genetička istraživanja definiraju kapare s područja
Dalmacije kao jednu vrstu, istočnjački kapar (C. orientalis) koji je proširen duž na-
še obale, ali i cijelim Mediteranom. Međutim zbog raznolikosti unutar populacija
naših kapara, potrebno je nastaviti daljnja taksonomska istraživanja.
Kapar je izvorna kultura Mediterana, prepoznatljiva u cijelom svijetu po karakteri-
stičnom pikantnom okusu ukiseljenih cvjetnih pupova, a rjeđe se kisele i plodovi. U
Foto: Roman Ozimec
Riga Povijest uzgoja i gospodarski značaj
(Eruca vesicaria ssp. sativa)

Iako se čini kako se riga pojavila na tržištu tek prije petnaestak godina, ona je jedna od
najstarijih povrtnica koja se uzgajala još u drevnom Egiptu i antičkoj Grčkoj, a vrhunac
dosegla u starom Rimu. U Ameriku su je navodno prenijeli talijanski useljenici, a u En-
Dubrovačka riga gleskoj je bila iznimno popularna za vladavine kraljice Elizabete. Danas se meteorskom
brzinom širi po cijelom svijetu. Kao povrtnica, afrodizijak i ljekovita biljka koristila se
Ostali narodni nazivi još u antičkoj Grčkoj kako u 1. stoljeću nakon Krista ističe grčki farmakolog i botaničar
rigula, rikula, rikola, rokula, rukulja, rukola, garda, grda, dudimeno sime Pedanius Dioscorides u svojem djelu De Materia Medica. Rimski pisac Lucius Junius
Moderatus Columella u svom djelu o poljoprivredi De re rustica, opet iz 1. stoljeća, prvi
spominje da se riga uzgaja u vrtovima, čak navodi i tehnike uzgoja. U Indiji se uzgaja
većinom za proizvodnju sjemena iz kojeg se dobiva aromatično ulje za prehranu i pro-
izvodnju raznih začina. I u Europi se sjeme rige koristilo za proizvodnju muštarde, od-
nosno senfa koji je često ljući i aromatičniji od standardnog, proizvedenog od gorušice.
Ljutost sjemenu daju alkaloidi, a sjeme rige sadrži i eruca kiselinu. U antičkoj Grčkoj
Sažeti opis
riga je bila čuveni afrodizijak, posvećena bogu Prijapu i redovito se sijala u podnožju
Riga je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici krstašica njegovih kipova. Osim afrodizijačkog, bilo je poznato i njeno ljekovito djelovanje kao
(Brassicaceae). Točan prijevod latinskog naziva roda Eruca je gusjenica, naziv kojeg antibakterik, antiskorbutik, dijetetik, diuretik, laksativ i stomahik. Danas se riga koristi
je biljka dobila zbog dlakave stabljike, kako u 1. stoljeću nakon Krista navodi rimski na više načina, u svježem stanju na salatu, miješana sa salatom, radičem, endivijom ili
pisac Gaj Plinije Stariji u svom čuvenom djelu Historia Naturalis. Riga razvija rozetu matovilcem, ali i kuhana kao špinat ili blanširana kao blitva, čak i pirjana uz tjesteninu.
izduljenih listova, koji su duboko urezani, dugi i preko 20 cm te široki do 6 cm. Otvo- U Engleskoj se riga koristi za poseban umak (Rocket sauce), smiješana zajedno s me-
reno zelene su boje, nazubljenog ruba i prekriveni finim, vrlo sitnim dlačicama. Kad dom, octom i prženim kruhom. U Italiji riga je omiljena svježa salata s češnjakom, ma-
krajem proljeća zatopli, iz prizemne se rozete uzdiže dlakava i četverobridna stabljika slinovim uljem i vinskim octom.
zelene do blago ljubičaste boje, visine do 1 m, koja je na vrhu razgranjena. Na stabljici
obično u svibnju i lipnju cvjetaju brojni bijeložućkasti cvjetovi s ljubičastim žilicama. U Dalmaciji je riga sastavni dio naših popularnih dalmatinskih mišancija, često uz
Nakon oplodnje razvijaju se komuške u kojima dozrijeva sitno, okruglo sjeme. Cijela brojne već navedene srodnike. Čini se da se riga kod nas uzgajala samo na područ-
biljka ima vrlo osebujan i prepoznatljiv ljutkast miris i okus. ju Dubrovačke Republike gdje je od pamtivijeka komercijalna kultura zastupljena
na dubrovačkoj tržnici. Bilo bi dobro istražiti ovu populaciju dubrovačke rige jer se
najvjerojatnije radi o zasebnoj izvornoj sorti rige. Uvjeti za proizvodnju i mogućno-
sti proizvodnje u Hrvatskoj su izvanredni kroz cijelu godinu, pa i kroz najhladnije
Područje rasprostranjenja rige je cijeli Mediteran i istočna Azija sve do Indije, Pa- razdoblje na mediteranskom području, posebno u Dalmaciji. Na jedan kvadratni
kistana i Afganistana. Riga raste kao podivljala i u Engleskoj, južnoj Africi, Au- metar površine može se uzgojiti čak do 2 kg listova rige.
straliji te na zapadnoj i istočnoj obali Sjeverne Amerike, gdje je još davno pobjegla
iz kulture i proširila se u prirodi. Uzgoj rige sve je popularniji u cijelom svijetu tako
da danas nema kontinenta na kojem ne raste. U Hrvatskoj riga raste u Dalmaciji
kao samonikla biljka, kao kultura u uzgoju te kao podivljala biljka, pobjegla iz uz- Najsličnije su sve komercijalne sorte rige, osobito talijanskog porijekla te donekle
goja. Stanje populacije nije poznato. divlja riga (Diplotaxis tenuifolia).
Foto: Roman Ozimec
Divlja riga
(Diplotaxis tenuifolia)

dvoredac, uskolisni dvoredac, razgranjeni dvoredac, divlja rikula,rigula, divlji kupus,
divlja salata, nadimača
Sažeti opis
Divlja riga je do 60 cm visoka trajnica snažnog korijena, pri dnu odrvenjela biljka diuretik i antiskorbutik. Sjeme ljutog okusa od glikozida sinergina se u srednjem
iz porodice krstašica (Brasicaceae). Listovi su debeli i sočni, plavozeleni, do 12 cm vijeku mljelo za izradu senfa, a smatralo se da biljka ima afrodizijačka svojstva.
dugi i duboko perasto urezani na 3–5 nasuprotna režnja. Na vrhu biljke razvija se
visoka stabljika s grozdastim cvatom sastavljenim od mirišljavih žutih cvjetova koji Divlja riga ima potencijalnu gospodarsku vrijednost i kao izvorna dalmatinska po-
cvatu od svibnja do kraja listopada. Po cvatnji razvijaju se 3 cm dugačke komuške vrtnica. Ona je nutricionistički vrjednija od rige, ima dvostruko više C vitamina i
pune sitnih, u dva reda složenih sjemenki, odakle dolazi latinsko ime (lat. diplotaxis oko 20 % više karotena. Biljka je vrlo vrijedna pčelinja paša, posebno oko Postira na
= dvoredac). Svježi listovi imaju tipičan miris na rigu, odnosno po nekim autorima otoku Braču gdje redovito daje jedno vrcanje. Potrebno je izvršiti selekciju popula-
na pečeno svinjsko meso. Najčešće raste na suhim krškim strminama. cije divlje rige kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selekciju na osnovi
veličine, tvrdoće i ukusnosti listova, mogućnosti uzgoja, otpornosti na hladnoću i
sušu i drugog. Oplemenjene selekcije divlje rige treba razmnožiti i zasnovati sje-
mensku proizvodnju i nasade. Selekcionirana divlja riga može se koristiti kao svje-
Divlja riga proširena je od Bliskog istoka do južne Europe. Kod nas je nalazimo u ža mediteranska salata, na identičan način kao i poznatija riga. Divlja riga se treba
obalnom dijelu, od Istre do crnogorskog primorja, posebno u Dalmaciji. Kao korov uvrstiti u dalmatinsku tradicionalnu gastronomsku ponudu.
proširena je u Sjedinjenim Američkim Državama. Populacija nije ugrožena.

Najsličnije divljoj rigi tri su vrste roda Diplotaxis prisutne u hrvatskoj flori: zidni
Divlja riga sastavni je dio svih dalmatinskih mišancija u sklopu kojih se redovi- dvoredac (D. muralis), šibasti dvoredac (D. viminea) te bijeli dvoredac (D. erucoides)
to prodaje na dalmatinskim tržnicama. Koriste se mladi listovi koji se razvijaju od koji ima bijele cvjetove. Donekle je slična i riga (Eruca vesicaria ssp. sativa).
travnja sve do kraja srpnja. Na isti način koristi se i u Italiji i Francuskoj. Poznata je
i ljekovitost divlje rige. Koristi se kao sredstvo za čišćenje krvi, za iskašljavanje, kao
Foto: Roman Ozimec
Lovor
(Laurus nobilis)
lovorika, javorika
Sažeti opis Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Lovor je vazdazelena stablašica iz porodice lovora (Lauraceae) koja može dose- Lovor je jedna od brojnih kultura koja je od davnina donesena na Mediteran, ovdje
ći visinu i do 12 m te promjer debla do 60 cm. Korijen lovora je iznimno snažan i se udomaćila i danas je poznajemo i kao divlju biljku. Uzgoj je započeo sigurno već
razgranat, a kora stabla je tanka, pepeljastosive boje i sjajna, kasnije crna i raspucala. u staroj Grčkoj, kad je lovor bio posvećen bogu Apolonu uz čije se hramove sadio.
Stablo ima uzdignute grane i razgranatu krošnju, osim ako raste u gustoj sastojini Kult lovora je prenesen u Rimsko Carstvo kad su se umjetnici i pobjednici krunili
kad formira vrlo dugačku i usku krošnju. Listovi su goli, kožasti, tvrdi i sjajni, va- lovorovim vijencem (laureati). Lovor se koristi kao začinska biljka čije se lišće oba-
lovitih rubova, duljine do 12 cm, širine do 5 cm, izmjenično raspoređeni na grana- vezno dodaje u jela od mahunarki (Fabaceae), danas najviše u grah, jer se smatra
ma. Listovi lovora imaju karakterističan, aromatičan miris po kojem je lovor čuven. da djeluje izrazito protiv napuhavanja. Iz plodova se ekstrahira lovorovo ulje koje
Lovor je dvodomna vrsta, tako da se muški i ženski cvjetovi razvijaju na odvojenim ima jako antiseptičko djelovanje, ali služi i za liječenje bronhitisa, gripe, reumatiz-
biljkama. Cvjetovi su žućkastozeleni i cvatu od ožujka u grupicama, u pazušcima li- ma i drugo. Selekcijom su dobivene brojne dekorativne forme lovora. U Dalma-
stova. Plod je tamnoplava boba duljine do 12 mm u kojoj se nalazi jedna sjemenka. ciji se lovor uzgajao isključivo pojedinačno, u vrtovima i oko kuća i nije zabilježen
ozbiljniji uzgoj, iako je postojalo sabiranje i sušenje listova za prodaju, posebno na
području Boke kotorske. Lovor je svakako jedna od zapuštenih kultura koje je po-
trebno istražiti, selekcionirati i uključiti u poljoprivrednu proizvodnju. Zanimljivo
Lovor potječe iz Male Azije odakle se još vjerojatno za starih Grka i Rimljana pro- da se lovor ne nalazi na Sortnoj listi Republike Hrvatske ni u skupini aromatičnih
širio po cijelom Mediteranu. Danas je u kulturi po cijelom svijetu. U Dalmaciji je kultura kao ni ukrasnih listača.
lovor proširen naročito u njenom južnom dijelu, a posebno na području Konavala,
otoka Korčule i drugih južnodalmatinskih otoka. Stanje populacije nije poznato.
Foto: Gordana Petrovčić
Oštrolisna šparoga
(Asparagus acutifolius)

biluš, ježovina, sparužina

Oštrolisna šparoga je grmolika drvenasta trajnica iz porodice ljiljana (Liliaceae) Kao i brojne druge biljke Mediterana, šparoga se kao izvanredna povrtnica, ali i de-
visine do 1 m. Iz podzemnih gomoljčića izbijaju sočne, čvrste bridaste stabljike sa korativna biljka proširila u sam osvit civilizacija po cijelom poznatom svijetu. Tako
zamecima listića. Njima šparoga i duguje ime jer grčki termin a speiri znači „bez je poznata iz egipatskih grobnica prije oko 4 500 godina, a kineska medicina kori-
sjemenke“, odnosno da se razmnožava isključivo iz gomolja. Međutim, uredno plo- sti je također već više tisuća godina. Selekcija šparoge najvjerojatnije započinje za
donosi i razmnožava se spolno. Glavna stabljika se grana, a na glavnim ograncima vrijeme Rimskog Carstva, prije više od 2 000 godina, jer Plinije Stariji opisuje uz-
razvijaju se trnovite ljuske. Listovi ostaju mali, ljuskasti i kožasti te su nezamjetljivi goj šparoge izbijeljenih izbojaka. Tisućljetnom su selekcijom selekcionirani brojni
u odnosu na lažne listiće (filokladije) koji se razvijaju u njihovim pazušcima. Filo- kultivari, naročito jače zadebljalih izbojaka za prehranu, te dekorativne selekcije za
kladiji su skupljeni u čuperke te linearni, tvrdi i oštro zašiljeni duljine oko 10 mm. cvjećarstvo. Osim u kulinarstvu, koristi se i u farmakologiji kao diuretik, za sniža-
Divlja šparoga je dvodomna te ima muške i ženske cvjetove na odvojenim biljkama. vanje krvnog tlaka, pri liječenju reumatizma, kostobolje, cistitisa i drugo.
Cvjetovi su blijedo žućkasti, zvjezdasti i mirisavi, rastu pojedinačno ili u parovima.
Cvate od travnja do lipnja, a plod je otrovna zelena bobica s dvije sjemenke koja Iako je šparoga danas iznimno popularna i poznata povrtnica, na području Dalma-
u fiziološkoj zriobi pocrni, što je osebujno za vrstu. Šparoga, kao i tetivika (Smilax cije nije zabilježen tradicionalan uzgoj, ali je zato prisutno tisućljetno sakupljanje
aspera L.), često obrasta okolno grmlje te čini prirodni neprobojni i trnoviti bedem, mladih izbojaka šparoga. Postoje brojni tradicionalni recepti gdje se sama ili s dru-
što je dobro poznato svim istraživačima dalmatinske obale i otoka. gim samoniklim jestivim biljem koristi u prehrani. Konzumacija uzgajanih, a po-
sebno samoniklih šparoga ima jedan prateći učinak, lučenje mokraće jakog mirisa
na šparogu. Divlja šparoga na području Dalmacije predstavlja bazu za selekciju i
stvaranje vlastitih kultivara šparoge.
Oštrolisna šparoga naseljava cijeli Mediteran. Široko je rasprostranjena i brojna na
području cijele Dalmacije. Populacija nije ugrožena, iako se mladi izdanci tradici-
onalno i masovno upotrebljavaju kao samoniklo povrće.
Slične su sve ostale četiri vrste šparoga: ljekovita šparoga (A. officinalis) te njeni
udomaćeni kultivari njemačkog, francuskog i američkog porijekla (braunschwei-
ger, precoce d’argenteuil, mary washington); primorska šparoga (A. maritimus) i
tankolisna šparoga (A. tenuifolius). Za razliku od svih ovih vrsta, oštrolisna šparoga
ima crne plodove i drvenastu stabljiku.
Foto: Roman Ozimec
Mirta
(Myrtus communis ssp. communis)

mrča, marča, mrta, mrtina, mrtvina, marta, masnika, jurovika, rujevika, zoba
Sažeti opis
Mirta je zimzelen grm do malo drvce iz porodice mirti (Myrtaceae) koje može na- tradicionalno se dodaju u lozovaču za proizvodnju posebne crne rakije, vjerojat-
rasti do 5 m visine. Listovi su na granama smješteni nasuprotno, na kratkoj petelj- no jedne od najboljih biljnih rakija Dalmacije. Mirta se koristila i na brojne druge
ci, usko jajasti, kožasti, prema vrhu suženi i sjajni, dugački do 3 cm. Bijeli, mirisavi načine. Tako de Diversis spominje da se na dubrovačkim tržnicama u 15. stoljeću
cvjetovi nalaze se pojedinačno u pazušcima listova na dugačkim peteljkama. Cvate prodaju metle od mirte, a na području sjeverne Dalmacije rabila se još donedavno
od lipnja do polovice kolovoza. Plodovi mirte su okrugle, tamnomodre, mesnate bo- za bojanje ribarskih mreža. Mirta je važna mediteranska medonosna biljka.
be veličine graška odnosno 5–7 mm u promjeru, s ostacima čaške na vrhu. Plodovi
dozrijevaju od kraja listopada do kraja studenog, kada počinju mijenjati boju iz zele- Dalmatinska mirta ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao voćna vrsta, in-
ne u tamnomodru. Zreli plodovi su ugodnog, slatkastog i pomalo smolastog okusa. dustrijska kultura, dekorativna ili ukrasna vrsta te kao medonosna vrsta. Potrebno
Dalmatinska mirta najčešća je u asocijaciji Pistacio-Juniperetum phoeniceae. je izvršiti selekciju populacije mirte kako bi se odabrali kultivari pogodni za dalj-
nju selekciju na osnovi: vremena dozrijevanja, veličine, ukusnosti i nutricionistič-
kog sastava ploda, rodnosti, otpornosti na hladnoću i sušu, dekorativnih elemenata
i drugog. Oplemenjene kulture mirte treba razmnožiti i zasnovati rasadnike i na-
Mirta je proširena duž cijelog Mediterana, kod nas od Istre do Dalmacije, te duž sade. Plodovi se mogu sušiti ili preraditi u džemove i marmelade. Plodovi slabije
primorja Crne Gore. kvalitete mogu služiti kao industrijska sirovina za proizvodnju likera i rakije. Kul-
tivari selekcionirani na niže temperature mogu se saditi i dublje u kontinentu, ali
sigurno ne preduboko jer je mirta prilično osjetljiva na hladnoću. Izvorni i tradici-
onalni proizvodi, plodovi i prerađevine mirte trebaju pridonijeti raznolikosti naše
Mirta potječe iz područja Male Azije odakle je prenesena na Mediteran još u pret- turističke ponude.
historiji. Koristili su je već stari Grci, ali je osobito cijenjena, čak kultno štovana
za vrijeme Rimskog Carstva, slično kao i lovor. Uzgoj započinju stari Grci koji su
jeli svježe plodove kao ukusno i ljekovito voće, ali i štovali mirtu u slavu boga Ha-
da. Iz listova se u manjoj mjeri destilira eterično ulje. U Italiji se bobe koriste kao Sitnolisna mirta (Myrtus communis ssp. tarentina) je kserotermna južna svojta mirte
začin, a u Francuskoj se od boba proizvodi alkoholno piće nazvano eau d’Agnes. U koja naraste manja (1–2 m) te ima manje listiće, a proširena je na toplijim sredoze-
Dalmaciji se plodovi mirte tradicionalno koriste konzervirani u soli ili slanoj oto- mnim otocima, od jugoistočne Španjolske preko južne Italije do Krete. Kod nas u
pini, a za vrijeme ratova i oskudica su se sušili i mljeli u brašno. Na našim otocima dubrovačkom primorju i na vanjskim južnim otocima.
Foto: Roman Ozimec
Ilirska perunika
(Iris illyrica)

maćinac, mečika
Sažeti opis
Ilirska perunika je zeljasta trajnica građena od podzemnog podanka (rizom), dok proizvodnju podanka i eteričnog ulja najviše se uzgajaju firentinska (Iris germanica
su nadzemne stabljike razgranjene i visoke do 40 cm. Prizemni listovi su zeleni, L.) i blijeda (Iris pallida Lam.) perunika, a u proizvodnji se ističe Italija. Podanci
plosnati, široki do 2 cm. Okrugla cvjetna stabljika uzdiže se iznad listova i na vr- (rizomi) koji u svježem stanju imaju neugodan miris te ljuto-gorak okus, osušeni
hu nosi mirisne ljubičastomodre cvjetove s opnastim i kožastim ovojnim listovima. (Rhizoma Iridis) dobiju ugodan miris na ljubičice. Sadrže škrob, šećere glukozu i
Građa cvjetova karakteristična je za perunike: tri vanjska lista ocvijeća svinuta su saharozu, organske kiseline, vosak, smole, sluzi, glikozid iridin i eterična ulja. Iz
unatrag i s unutarnje strane imaju uzdužnu prugu žutih dlačica (brada), dok su tri cvjetova se destilira eterično perunikino ulje. Sušeni se podanci i ulje koriste osim
unutarnja lista ocvijeća uspravna. Cvate od svibnja do lipnja, a plod je čvrst, kožast u kozmetičkoj industriji (parfemi, kolonjske vode) i aromaterapiji, također i u pro-
trodijelni tobolac s krupnim crvenosmeđim sjemenkama. izvodnji zubnih pasta, zatim u medicini u liječenju bolesti pluća te za aromatizira-
nje žestokih alkoholnih pića.
Rasprostranjenost i stanje populacije:

Ilirska perunika ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao izvorna dalmatinska
Perunika ilirska endem je istočne obala Jadrana, osobito na području sjevernoja- aromatična biljka, kao sirovina za proizvodnju originalnih parfema i drugih aroma-
dranskog primorja. Populacija nije ugrožena. tiziranih proizvoda te perunikine travarice. Za te potrebe nikako se ne mogu kori-
stiti prirodne populacije ilirske perunike, već je potrebno izvršiti selekciju i odabrati
kultivare pogodne za daljnju selekciju i proizvodnju.
Ilirska perunika je izvorna vrsta istočne obale Jadranskog mora, proširena i dublje u
kontinent na području submediterana, koja nikada nije bila u uzgoju. Na području
je Dalmacije ilirska perunika u helenističko doba bila vrlo važna trgovačka biljka. Od u svijetu poznatih oko 260 svojti perunika, u Hrvatskoj u prirodi raste 15 svojti,
Smatra se da je trgovina Ilira s istočne obale Jadrana sa starom Grčkom, a posebno dok je veći broj svojti i kultivara prisutan u uzgoju. Na području Dalmacije uz ilir-
Korintom, odvijala između ostalog upravo na trgovini podankom ilirske perunike i sku rastu još četiri slične vrste roda perunike (Iris); najsličnija je južnojadranska (I.
zamjeni za grčke proizvode, vino i maslinovo ulje. Podanci su se upotrebljavali pri- pseudopallida Trinajstić) koja je znatno viša, do 100 cm, širih listova i nešto bljeđih
je svega kao sirovina za proizvodnju parfema, ali i kao lijek, za aromatiziranje vina cvjetova. Blijeda perunika (I. pallida) je isto viša, do 60 cm, ima šire listove i cvjeto-
i slastica te kao žvakaća guma. I danas se perunike, osim kao ukrasne biljke, koriste ve svjetloplave boje, dok je jadranska (I. adriatica Trinajstić ex Mitić) opet znatno
u biljnim uređajima za pročišćavanje otpadnih voda te u farmaciji i industriji. Za manja, oko 10 cm, a cvijet joj osim ljubičaste može biti i žute boje.
Foto: Semir Maslo
Sunovrat žuti
(Narcissus pseudonarcissus)
Župski žuti sunovrat

lule, župski sunovrat
Sažeti opis
Sunovrat je višegodišnja lukovičasta zeljasta biljka iz porodice sunovrata (Amarylli- Na području Dubrovnika, gdje ga nazivaju lule, sunovrat se uzgaja vjerojatno 1 000
daceae) visine do 50 cm. Lukovica sunovrata je otrovna, čemu sunovrat duguje la- godina; ovdje je i započela intenzivnija tržišna proizvodnja, najviše na području Žu-
tinsko ime (lat. narci = oduzetost), a postoje teorije da ime potječe od čuvenog grč- pe Dubrovačke, a manje u Dubrovačkom primorju, Konavlima i samom gradu.
kog mita o Narcisu. Široko linearni listovi duljine su i preko 50 cm, a širine do 25
mm. Sivozelene su boje, plitko izbrazdani te paralelnih lisnih žila. Cvjetovi koji se Plan upravljanja treba temeljiti na istraživanju i odabiru najboljih autohtonih po-
razvijaju već od kraja veljače pa sve do svibnja žute su krunice i žutog ocvijeća, pro- pulacija sunovrata, njihovom umnažanju te zasnivanju proizvodnje. U tu svrhu po-
mjera do 10 cm, izrazito atraktivni i mirisavi. Plod je trodijelni tobolac. trebno je provesti sustavno istraživanje te utvrditi stanje i osobine populacije žutih
sunovrata Dalmacije, a kroz primjerice Dan sunovrata obnoviti interes za ovu izni-
mno dekorativnu vrstu. Krška polja i vrtače prekrivene rascvjetalim sunovratima uz
obalu Jadrana mogli bi postati nova i drugačija turistička razglednica Dalmacije.
Pretpostavlja se da sve vrste sunovrata potječu s područja zapadnog Mediterana,
Francuske, Španjolske, Portugala i sjevernog Maroka, odakle su zbog svojih izni-
mnih estetskih vrijednosti proširene širom Mediterana, a naknadno i po cijelom
planetu. Nalazimo ga po cijeloj Dalmaciji, a stanje populacije nije poznato. Slične vrste su bijeli sunovrat (Narcissus poeticus L.), višecvjetni sunovrat (Narcissus
tazetta L.), zvjezdasti sunovrat (Narcissus radiflorus Salisb.). Od kultivara žutog su-
novrata postoje brojne udomaćene sorte: actea, double event, flower records, gera-
nium, gigantic star, goblet, golden harvest, ice follies, magnet, mount hood, music
Rod sunovrata ili narcisa obuhvaća tek pedesetak vrsta, ali preko 25 000 kultiva- hall, sempre avanti i druge.
ra proširenih i uzgajanih širom svijeta, čime je jedan od najviše uzgajanih rodova
ukrasnog bilja na svijetu. Uzgoj i trgovina sunovratima zabilježeni su već prije više
od tisuću godina, a neke vrste uzgajale su se još u starom Egiptu i Grčkoj.
Foto: Roman Ozimec
Komorač
(Foeniculum vulgare ssp. vulgare)
komorac, koromač, morac, morač, slatki kopar
Sažeti opis
Komorač je visoka, izrazito aromatična višegodišnja biljka iz porodice štitarki stabljike i listova koja se koristi kao povrtnica. Eterično ulje koje se ekstrahira iz
(Apiaceae), u kulturi jednogodišnja ili dvogodišnja. Razgranjena, glatka, fino iz- plodova komorača sadrži do 60% transetola slatkastog okusa i mirisa te različi-
brazdana i šuplja stabljika doseže visinu i do 2,5 m. Listovi su izrazito rasperani, te udjele fenhona, gorka i ljuta okusa te mirisa na kamfor, kao i brojne druge tva-
tanki, gotovo nitasti, ali mesnati, duljine do 40 cm. Štitasti cvatovi promjera i do ri: metilkavikol, anis aldehid, fenikulin, terpineol i drugo. Ulje komorača rabi se u
15 cm građeni su od većeg broja zrakastih cvatića (12–25), bez ovoja i ovojčića, koji farmaceutskoj industriji za aromatiziranje parfema, sapuna i lijekova, a u industri-
su opet sastavljeni od sitnih žućkasto-zelenkastih cvjetića bez čaški. Cvate od kraja ji za aromatiziranje alkoholnih pića. Sastavni je dio mješavina za čajeve, tinkture i
lipnja do kraja rujna, a plod je kalavac duljine do 10 mm koji se dozrijevanjem di- obloge koji se koriste u narodnoj medicini za bolesti dišnih organa, te kod bolesti
jeli na dva plodića (merikarp) s pet žućkastih rebara. jetra i bubrega. U kulinarstvu se komorač danas širom svijeta koristi kao povrtni-
ca, za salate, umake, variva i druga jela, a sjemenke komorača kod pečenja poseb-
nih tipova kruha.
Rasprostranjenost i status populacije
Komorač je proširen cijelim Sredozemljem te preko jugozapadne Azije sve do In- U Dalmaciji se komorač uzgajao isključivo u vrtovima, i to redovito divlje popula-
dije. Danas je u kulturi po cijelom svijetu. U Dalmaciji je široko proširena vrsta, a cije, pri čemu se koristio kao ljekovita biljka i za aromatiziranje lozovače, ali i aro-
ponegdje se pojavljuje masovno. matiziranje povrća za zimnicu, posebno krastavaca. Gotovo da nema dalmatinske
travarice bez komorača, bilo da se dodaje u kotao kod destilacije ili naknadno kao
aromat, ali i ukras u boce destilata. Tek početkom 20. stoljeća u uzgoju se pojavljuju
talijanske selekcije povrtnog komorača.
Komorač su kao ljekovitu, aromatičnu, začinsku i povrtnu biljku koristili još Egip-
ćani, Kinezi, Indijci te stari Grci i Rimljani, kod kojih je posebno bio popularan.
Rimski vojnici su ga žvakali za dugotrajnih marševa, a rimske gospođe kao dijet-
nu hranu. Selekcijom, koja se vjerojatno provodi još od stare Grčke te posebno Ri- Sorte deutscher grossfruchtinger, makedonski komorač, slavonac krupni. Donekle su
ma, dobiveni su brojni kultivari koji se odlikuju većim brojem aromatičnih listova, slične sorte povrtnog komorača (Foeniculum vulgare ssp. vulgare var. azoricum) di firen-
paprenim sjemenkama s povećanim udjelom eteričnog ulja ili zadebljalom bazom ze, fino, tardo i wadenromen, te papreni komorač (Foeniculum vulgare ssp. piperitum).
Foto: Roman Ozimec
Matar
(Crithmum maritimum)

motar, motrika, petrovo zelje, petrovac, šćulac, obalac, omačalj, sirotinjska šparoga,
divlji koromač, slatki kopar
Sažeti opis
Matar je trajna i snažna, u gornjem dijelu razgranata, a pri dnu odrvenjela halofitna prehrani, za salate, ukiseljen i za umake, ali i u medicini kao antiskorbutno sredstvo
biljka iz porodice štitarki (Apiaceae), visoka do 50 cm. Listovi su linearno lanceta- i diuretik. Kao povrtnicu posebno su je cijenili i koristili Englezi za brojne salate i
sti, rasperani, plavozeleni, izrazito mesnati, do 5 cm dugi i oko 6 mm široki. Na vr- umake, a Shakespeare je spominje u drami Kralj Lear. U Dalmaciji se tradicional-
hu biljke razvijaju se štitasti cvatovi sastavljeni od brojnih zelenkastožutih cvjetića no koristi na otocima, kao prilog jelima u octu ili u ulju, posebno na Hvaru, Braču,
koji cvatu od kolovoza do kraja rujna. Plodovi su duljine 5–6 mm žućkaste do gri- Čiovu, Visu. Smatra se specijalitetom kao i kapari, s kojima se često zajedno kon-
mizne boje, nalik na pšeno ječma, po čemu je rod dobio ime (grč. krithe = ječam). zervira. Jedan nepoznati dalmatinski gurman putem interneta hvali matar: „nje-
Raste neposredno uz more, najčešće u pukotinama vapnenačkih stijena. Često pre- gova visost matar... bar ga ja tako zoven... beren ga na južnoj strani otoka Čiova...
kriva cijele komplekse obalnih pločastih vapnenaca. delicija da ne more bit veća... raste i na sjeveru... u engleskoj je na dvoru uvik bila
cijenjena, sad je u EU zaštićena biljka... prije se u Dalmaciji puno duperela, a ja u
njoj guštan već godinan... na salatu oli sa par maslin i kapari sa dobrin ovčjin siren,
Rasprostranjenost i status populacije
a more i koja fetica pršuta.“
Cijeli Mediteran, kod nas od Istre do Dalmacije, sve do primorja Crne Gore. Po-
pulacija nije ugrožena. Dalmatinski matar ima potencijalnu gospodarsku vrijednost kao izvorna dalmatin-
ska povrtnica i začinska biljka. Potrebno je izvršiti selekciju populacije matra kako
bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selekciju na temelju veličine i ukusnosti
listova, količine eteričnih ulja, mogućnosti uzgoja na manje zaslanjenom tlu, ot-
Dalmatinski matar je izvorna biljka Europe, proširena po gotovo svim europskim pornosti na hladnoću, na sušu i druge osobine. Oplemenjene selekcije matra treba
obalama, ali sve rjeđa. Koristi se još od pretpovijesnog doba – prema grčkoj mito- razmnožiti i zasnovati rasadnike i nasade.
logiji božica Hekata ga je pripremila Tezeju. Mesnati i čvrsti listovi imaju slan i
aromatičan okus. Pomorci su listove matra u prošlosti nosili uložene u octu na svoje Selekcionirani dalmatinski matar s manjim udjelom eteričnog ulja može se koristiti
plovidbe kao sredstvo protiv skorbuta, iako su svježe ubrani listovi zapravo relativ- kao svježa mediteranska salata ili salata konzervirana u domaćem vinskom octu (kva-
no siromašni vitaminom C. Sušenjem listova, dio eteričnog ulja (kojemu je glavni sina) ili maslinovom ulju. Ove proizvode treba na prikladan način promovirati i ponu-
sastojak dilapiol) ispari pa se mogu prirediti jela blažeg mirisa. Upotrebljava se u diti ponajprije kroz turističke aktivnosti kao izvorni tradicionalni proizvod Dalmacije.
Foto: Roman Ozimec
Bosiljak
(Ocimum basilicum)
Murtela
sitnolisni bosiljak, grčki bosiljak
Sažeti opis
Murtela je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae). Gradi izra- U zapadnu je Europu s područja Mediterana stigao tek u 16. stoljeću, a potom je ot-
zito kompaktan grm visine do 25 cm kojeg čini veći broj stabljika na kojima se nalaze krićem novih svjetova proširen u Sjevernu i Južnu Ameriku te Australiju. Vremenom
vrlo sitni, zeleni, iznimno aromatični listići glatkog ruba. Krajem lipnja murtela cva- su iz ishodišne populacije selekcijom stvoreni brojni kultivari, krupnijih i sitnijih li-
te sitnim sjedećim cvjetićima, karakteristične građe usnača, nježnobijele do ružičaste stova, naboranih listova, crvene ili šatirane boje listova, patuljasti, čak i ukrasni kulti-
boje. Plod je kalavac koji se raspada na gole oraščiće. vari. Bosiljak se koristio kao začin i aromatizirajuće sredstvo te kao dodatak salatama
i jelima, ali i u medicini, najviše u obliku eteričnog ulja bosiljka koje se koristilo za
opuštanje, za kupke, protiv glavobolja te kao antiseptik. Bosiljak je, kao i ružmarin,
hrvatska svatovska biljka koja se uz ružu najčešće spominje u narodnim pjesmama.
Murtela je proširena u uzgoju na području cijele Dalmacije, ali ne postoji nikakva Murtela se na području Dalmacije uzgaja vjerojatno od formiranja grčkih kolonija, a
evidencija o stanju populacije. Potrebno je provesti sustavna istraživanja kako bi se posebno od romanizacije Dalmacije. Obično se uzgaja u teglama, a tradicionalno se
definirao status populacije; moguće je da se unutar populacije krije veći broj razli- koristi za aromatiziranje travarica, manje za aromatiziranje maslinovog ulja, te vrlo
čitih kultivara, ali i da se radi o nekom već poznatom, primjerice grčkom bosiljku. često za šalše, odnosno umake za paštu (tjestenine), posebno u kombinaciji s češnja-
kom. Uz to, smatralo se da tjera muhe i druge napasnike pa se murtela često sustavno
stavljala po kući, na prozore i uz vrata.
Smatra se da bosiljak potječe iz južne Azije, prije svega Indije i nekih pacifičkih otoka,
odakle je još za starih Grka, a potom i Rimljana proširen po cijelom Mediteranu. Ime
roda (Ocimum) potječe od grčke riječi ozein, što znači mirisati, a naziv vrste je vjerojatno U svijetu postoji preko 150 raznih kultivara bosiljka. Najsličniji murteli svi su manji
kratica grčkog termina Basilikon phyton, odnosno kraljevska biljka. U starom se svijetu kultivari bosiljka sitnog lista: sitnolisni bosiljak, grčki bosiljak, grmoliki bosiljak i drugi.
mišljenja o bosiljku drastično razilaze pa su ga pojedini grčki i rimski filozofi vrlo ne-
gativno apostrofirali: Krisip ističe kako bosiljak ne jedu čak ni koze, pa ne bi trebali ni
ljudi, Diodot da potiče ušljivost, a neki čak da iz njega nastaju škorpioni.
Foto: Roman Ozimec
Kadulja ljekovita Povijest uzgoja i gospodarski značaj
(Salvia officinalis)
Kadulja je prije svega ljekovita biljka, ali se koristi i kao začin. Ljekovitost kadulje spo-
znali su još antički Grci, koji su je vjerojatno uveli u uzgoj, a posebno su je cijenili stari
Rimljani. Još prije njih, u faraonskim grobnicama u Egiptu, jedan od glavnih sastoja-
ka smjese za balzamiranje bilo je upravo kaduljino ulje. U srednjem se vijeku spravljao
Primorska kadulja ljubavni napitak od listova kadulje i rute te latica ruže. U Dalmaciji se kadulja koristi
Ostali narodni nazivi još davno prije antike. Sakuplja se lišće kadulje (Folia Salviae) neposredno prije cvat-
nje jer tada ima najviše aktivnih tvari. Poznati centri sabiranja i otkupa bili su Trogir,
ljekovita kadulja, žalfija, slavulja, kuš, pelin
Ston, Slano, Malinska na Krku te Boka kotorska. Destilacijom listova i cvjetova dobiva
se eterično kaduljino ulje (Oleum Salviae). Kako je kadulja na području Dalmacije ja-
ko proširena uglavnom se koriste divlje populacije kadulje, a počeci uzgoja datiraju na
početak 20. stoljeća na otoku Hvaru. Danas u Dalmaciji ne postoji proizvodnja suhog
lista i eteričnog kaduljinog ulja, osim u manjoj mjeri na Hvaru te za osobne potrebe.
Primorska je kadulja vjerojatno najvažnija divlja biljka Dalmacije. Prekriva ogromne

površine najljućeg krša gdje je često pionirska i jedina biljka, koja daje osnovno obi-
lježje krajobrazu gologa krša. Izvanredna je aromatična, začinska i ljekovita biljka, a
posebno treba istaknuti njenu medonosnost jer je za Dalmaciju najvažnija pčelinja
paša koja daje vrhunski med koji postiže odličnu cijenu i tražen je od potrošača.
Sažeti opis
Plan upravljanja treba temeljiti na istraživanju i odabiru najboljih autohtonih po-
Primorska kadulja je mali zbijeni grmić iz porodice usnatica (Lamiaceae), visok do pulacija kadulje, njihovom umnažanju te zasnivanju rasadnika primorske kadulje.
70 cm, drvenaste stabljike i snažnog korijena, koji izuzetno duboko prodire u ze- Veći dio rasada koristio bi se za podizanje ekoloških nasada, dio za prodaju kao za-
mlju. Stabljika je četverobrida, obrasla brojnim ovalnim, čvrstim, pustenastim li- čin u svježem stanju, a dio za sadnju u vrtovima Dalmacije pa i šire. U proizvodnju
stovima koji su s lica i naličja obrasli gustim dlačicama pa djeluju sive boje. Na vr- je potrebno integrirati pčelarstvo, preradu lišća i turizam te tako ostvariti dodat-
hovima stabljike razvijaju se relativno veliki cvjetovi karakteristične građe usnača, nu gospodarsku vrijednost. Primarni proizvodi su suho lišće i destilirano kaduljino
nježnobijele do ružičaste boje, najčešće ljubičasti. Plod je sitan smeđi oraščić dulji- ulje, a sekundarni kaduljin med i razni farmaceutski pripravci (kreme, vodice, sapu-
ne 2–4 mm. Cvate od kraja travnja do polovice srpnja, ovisno o nadmorskoj visini. ni) na bazi kadulje. Tercijarni proizvodi su turistički obilasci nasada primorske ka-
Cijela biljka ima vrlo ugodan miris. dulje u cvatu, destilerija, sušara i pogona za proizvodnju farmaceutskih pripravaka,
a koji uključuju i prodaju in situ domaćih proizvoda na bazi kadulje. Zbog izvan-
redne kvalitete, proizvodi primorske kadulje trebaju postati premijski proizvodi.
Primorska kadulja je autohtona biljna vrsta Dalmacije proširena na području cije-

log Mediterana; kod nas duž cijele hrvatske obale pa tako i na području cijele Dal-
macije. Stanje populacije je zadovoljavajuće. Kadulja krstašica i paška ušarica spominju se kao lokalni tipovi unutar populacije kadulje.
Foto: Ivo Pervan
Lavandin
(Lavandula × hibrida)
Budrovka
lavandin, lavandula, despik, lavendl, lefendel

Budrovka pripada velikoj skupini kultivara lavandi, višegodišnjih biljaka iz porodice Lavanda potječe s područja sunčanih kamenjara zapadnog dijela Sredozemlja. Od
usnatica (Lamiaceae). Razvija se u obliku niskog polugrma visine do 1 m s mnoš- 13. stoljeća širi se po cijeloj Europi, a u 16. stoljeću počinje uzgoj hibridne lavande.
tvom uspravnih grana prekrivenih uskim lancetastim listovima svjetloplave boje. Na U Europi su najveći i najpoznatiji proizvođači lavande, ali i lavandina Francuska
vrhu produženih cvjetnih stabljika razvija se cvat, valjkasti klasić duljine oko 10 cm, (Provansa), Španjolska, Italija, Bugarska, Mađarska, Ukrajina, Grčka i Engleska
sastavljen od desetak pršljenova od kojih svaki ima 6–10 ljubičastih cvjetića. Cvate (Norfolk), a na drugim kontinentima SAD, Alžir, Argentina i Tasmanija.
od lipnja do kolovoza, a plod je četverodijelan, valjkast kalavac. U odnosu na pravu
lavandu, budrovka je otpornija i pogodna za uzgoj u kontinentalnim područjima jer Uzgoj lavande u Dalmaciji započeo je poslije Prvog svjetskog rata, u vrijeme poznate
podnosi temperature i do -20ºC. Listovi su izrazito tamnozelene boje, a cvjetovi veći vinske krize. Uz kulture prave ili uskolisne lavande (L. angustifolia), uzgajaju se i kri-
i intenzivnije modre boje. Cijela biljka ima vrlo ugodan miris. žanci prave i širokolisne lavande (L. latifolia), zvani lavandini ((Lavandula angustifo-
lia x Lavandula latifolia), na otocima: Hvaru, Braču, Korčuli i Visu te u Zagori. Danas
je glavno područje uzgoja otok Hvar, a uzgaja se najviše „domaća lavanda“, poznata i
kao hvarska lavanda ili budrovka, tamnozelenih listova i izrazito plavih cvjetova koji
Budrovka je nastala vjerojatno introgresijom hibridne lavande, nastale prirodnom se morfološki, ali i po kvaliteti ulja, razlikuje od hibridne lavande. Budrovka je izvor-
hibridizacijom uskolisne ili prave (L. angustifolia) i širokolisne (L. latifolia) lavan- ni hvarski hibrid lavande, a nastala je najvjerojatnije introgresijom, odnosno sponta-
de, s jednim ili oba roditelja. Nastala je i rasprostranjena je na otoku Hvaru, ali pro- nim povratnim križanjem prave lavande s lavandinom. Otkriven je 1948. godine u vrtu
širena u kulturi širom Hrvatske. Stanje populacije nije poznato, međutim trend po- obitelji Budrović s Hvara i nazvan plava lavanda – modrulja, danas na tržištu poznatiji
pulacije je uzlazan, a uzgoj budrovke širi se sve više i u kontinentalni dio Hrvatske. kao lavandula budrovka. Požari su 1999. godine na otoku Hvaru uništili trećinu nasada
lavande, a trend smanjenja površina lavande na otoku se nastavlja i u 21. stoljeću. U Hr-
vatskoj se godišnje proizvede svega oko 2 t eteričnog ulja. Međutim, uzgoj lavande se
od 2000. godine proširio u kontinentalnoj Hrvatskoj te Istri, prije svega temeljem zna-
čajnih državnih poticaja.
Budrovka je izvorni aromatični, začinski, ljekovit, medonosan, ukrasan i krajobrazan

kultivar izvanredne važnosti i potencijala za Dalmaciju, ali i kontinentalnu Hrvatsku.
Njen razvoj valja temeljiti na istraživanju i odabiru najboljih populacija, umnažanju
te zasnivanju rasadnika. Veći dio rasada može se koristiti za podizanje ekoloških na-
sada budrovke, dio za prodaju kao svježe aromatično bilje, a dio za sadnju u vrtovima
širom Hrvatske. Uzgoj budrovke treba povezati s pčelarstvom i turizmom. Primarni
proizvodi budrovke su suho cvijeće (Flores Lavandulae) i destilirano eterično lavan-
dino ulje (Oleum Lavandulae), a sekundarni su razni farmaceutski pripravci (kreme,
vodice, sapuni) i med od lavande. Koliko budrovka može biti medonosna govori po-
datak da je 1974. godine na Hvaru proizvedeno oko 200 t lavandinog meda.
Prostrana polja rascvjetalih grmova budrovke imaju osobitu krajobraznu i turistič-

ku vrijednost zbog čega turistički obilasci nasada budrovke u cvatu, destilerija, su-
šara, pogona za proizvodnju farmaceutskih pripravaka te prodaja domaćih proizvo-
da in situ mogu pridonijeti dodatnom gospodarskom prihodu.
Lavandini su jačeg mirisa, ali nemaju tako izražena ljekovita svojstva kao prava la-
vanda. Stoga imaju i drugačiju primjenu, a budrovka se pokazala kao odličan anal-
getik. Svi lavandini koriste se u industriji deterdženata i sredstava za čišćenje, a suhi
cvijet lavandina u prigodnoj vrećici rabi se za zaštitu od moljaca. Proizvodi budrov-
ke trebaju dobiti oznaku izvornosti i postati prepoznatljiv hrvatski proizvod.
Rod lavandi ima gotovo 50 poznatih vrsta od kojih je najstarija i najpoznatija usko-
lisna ili prava lavanda L. angustifolia (L. officinalis, L. vera). U Europi je u uzgoju
i širokolisna ili muška lavanda (L. latifolia). Danas je na tržištu sve prisutnija špa-
njolska lavanda (L. stoechas L.), poznata još iz starog vijeka, različitih sorti i izrazito
atraktivnog cvijeta, te francuska lavanda (L. dentata L.).
Foto: Roman Ozimec
Foto: Roman Ozimec
4 74 T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Ružmarin
(Rosmarinus officinalis)
Uspravni ružmarin
ruzmarin, rusmarin, lužmarin, zimrad, zimorad, žmurod, ruzman
Sažeti opis
Uspravni ružmarin je višegodišnja biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae). Čini ga ma- divlje populacije, a proizvodnja ulja se razvija širom Dalmacije. Uzgoj ružmari-
len zimzelen grm visok do 2 m, građen od brojnih šibastih ogranaka gusto prekrivenih na započinje krajem 19. stoljeća na otocima Hvaru, Visu i Šolti te je u Grablju na
listovima duljine 40 mm. Listovi su mu vrlo uski, zadebljali, tamnozelene boje na licu Hvaru osnovana 1902. godine prva „ružmarinska zadruga“. Proizvodnja je na Hva-
i svjetlije na naličju, malo svinuti na rubovima. U pršljenima između listova nalaze se ru dosezala i do 20 t ružmarinovog ulja, ali je danas daleko manja.
cvjetovi plave do ljubičaste boje, pretežito skupljeni u rahle vretenaste cvatove, odnosno
sastavljene klasove. Plod ružmarina je kalavac koji se sastoji od dva oraščića. Ružma- Dalmatinski ružmarin je biljka izvanrednog značaja i potencijala za Dalmaciju, kao
rin cvate gotovo cijele godine od rujna do svibnja, a cijela biljka ima vrlo ugodan miris. važna aromatična, začinska, ljekovita, medonosna, ukrasna i krajobrazna vrsta. Plan
upravljanja se treba temeljiti na istraživanju i odabiru najboljih izvornih populacija,
njihovom umnažanju te zasnivanju rasadnika. Veći dio rasada pogodan je za podiza-
nje ekoloških nasada dalmatinskog ružmarina, manji dio za prodaju biljke kao začina
Ružmarin je rasprostranjen po cijelom Mediteranu, sve do Bliskog istoka. Autoh- u svježem stanju, a ostatak za sadnju u vrtovima Dalmacije. Uzgoj ružmarina nezao-
tona je biljna vrsta Dalmacije rasprostranjena na području cijele Dalmacije, Herce- bilazno treba pratiti ekološko pčelarstvo i turizam. Primarni su proizvodi suho lišće i
govine, primorske Crne Gore. Stanje populacije je zadovoljavajuće. destilirano eterično ružmarinovo ulje, a sekundarni med, farmaceutski pripravci (kre-
me, vodice, sapuni) na bazi ružmarina, pekarski proizvodi (ružmarinove kifle, ružma-
rinovi medenjaci). Dodatna gospodarska vrijednost može se ostvariti organizacijom
turističkih posjeta mirisnim nasadima ružmarina u cvatu, destilerija, sušara i pogona
Ružmarin je kao kulturna biljka poznat još davno prije Krista, kad je najviše služio za proizvodnju te prodajom in situ svih domaćih proizvoda ružmarina koji zbog svoje
kao začin, dok u srednjem vijeku raste njegov značaj kao ljekovite biljke. Tradicija izvanredne kvalitete zaslužuju ugled premijskih proizvoda.
branja i korištenja ružmarina za proizvodnju ružmarinovog suhog lista (Rosmarini
folium) i destilaciju ružmarinovog eteričnog ulja (Rosmarini aetheroleum) u Dal-
maciji seže u 1462. godinu kad je na Hvaru utvrđen prvi zapis o angažiranju ljekar-
nika koji će brinuti o opskrbi ljekarni ovim proizvodima. Gospodarska proizvodnja Unutar populacije ružmarina na području Dalmacije utvrđeno je nekoliko tipova.
ružmarinova lista i ulja započinje u 17. stoljeću, širi se u 18. stoljeću, a intenzivi- Puzavi ružmarin po svemu je sličan uspravnome osim po habitusu grma, koji je pu-
ra od 1740. godine kad se za proizvodnju suhog lista i destilaciju koriste isključivo zav. Slično vrijedi i za bjelocvjetni ružmarin koji se razlikuje po bijeloj boji ocvijeća.
Foto: Roman Ozimec
Primorski vrisak
(Satureja montana)

primorski vrijesak, primorski čubar, osoguz, bresina
Sažeti opis
Primorski vrisak je trajan, gusto razgranat polugrm iz porodice usnatica (Lamia- uz okućnice za osobne potrebe. Listovi se koriste za liječenje, kao aromat za sireve,
ceae), visok 20–40 cm. Stabljika i ogranci su okrugli, obrasli finim kratkim dlaka- začin mesu, ribama, a za pizzu je možda i bolji od origana. Danas u Dalmaciji ne
ma. Listovi su mali, uski, zašiljeni, cijelog ruba, istočkani žlijezdama s eteričnim postoji gospodarska proizvodnja suhog lista.
uljem, a rastu nasuprotno na stabljici. Primorski vrisak cvate od kolovoza do listo-
pada, što ovisi prvenstveno o nadmorskoj visini. Cvjetovi se razvijaju u pazušcima Slično kao i kadulja, primorski vrisak u Dalmaciji prekriva ogromne površine krša,
gornjih listova, bijele su boje i ljubičasto istočkani, duljine do 12 mm. Plodovi su gdje daje osnovno obilježje krajobrazu. Izvanredna je aromatična, začinska i ljeko-
okruglasti kalavci duljine do 15 mm. Cijela biljka ima vrlo ugodan miris. vita biljka, a posebno treba istaknuti njenu medonosnost jer je za Dalmaciju nakon
kadulje najvažnija pčelinja paša. Plan upravljanja se treba temeljiti na istraživanju
i odabiru najboljih autohtonih populacija, njihovom umnažanju te zasnivanju ra-
sadnika domaćeg primorskog vriska, gdje uzgoj vriska treba povezati s ekopčelar-
Primorski vrisak je autohtona biljna vrsta područja Mediterana proširena na po- stvom, preradom lišća i turizmom radi ostvarenja veće gospodarske vrijednosti.
dručju cijele Dalmacije. Jedna je od najčešćih biljnih vrsta kamenjarskih pašnjaka, Primarni proizvod je suho lišće, sekundarni razni farmaceutski pripravci na bazi
bušika, pa i ljutog krša, tako da populacija nije ugrožena. domaćeg primorskog vriska te izvanredan med, a tercijarni turistički obilasci proi-
zvodnih nasada primorskog vriska u cvatu, sušara i pogona za proizvodnju farma-
ceutskih pripravaka. Svi proizvodi domaćeg primorskog vriska zbog odlične kvali-
tete trebaju se naći na listi premijski prepoznatljivih proizvoda.
Primorski vrisak je ponajprije medonosna biljka, ali se koristi i kao ljekovita. Lje-
kovitost vriska spoznali su još antički Grci koji su uveli u kulturu srodnu vrstu –
vrtni vrisak ili čubar (S. hortensis), a posebno su je cijenili stari Rimljani. U Dal-
maciji se vrisak koristio još davno prije antike. Sakupljalo se lišće vriska (Folia Sa- Sve ostale svojte vrisaka kojih u hrvatskoj flori ima sedam, među kojima i neke en-
turejae), i to tijekom cvatnje jer tada ima najviše aktivnih tvari. Kako na području demske vrste kao što je visianijev vrisak (S. visiani), opisan s Pelješca. Najsličniji je
Dalmacije ima izuzetno mnogo primorskog vriska, baš kao i drugih srodnih vrsta šareni planinski vrisak (S. montana ssp. variegata).
iz roda Satureja, isključivo se koristila divlja populacija i nije zabilježen uzgoj, osim
Foto: Roman Ozimec
Planika
govori njeno latinsko ime unedo, što znači da je jestiv samo jedan plod. Kod nas po-
stoji tradicija ekstenzivnog kultiviranja planike, kao i tradicija korištenja plodova za
proizvodnju vina, pečenje rakije, preradu u marmeladu. Za ratnih godina plodovi su
(Arbutus unedo) se sušili i mljeli u brašno, a u Italiji, južnoj Francuskoj i sjevernoj Africi plodovi se
prodaju na tržnicama i jedu se sirovi sa šećerom. Postoji i tradicija ušećeravanja zre-
Ostali narodni nazivi lih plodova. Listovi planike kod nas se koriste i kao začin, zamjena za listove lovora.
maginja, planičac, prpak, jagodičnica, jagodnjak, jagodica Cvjetovi planike izvrsna su pčelinja paša u doba kad nijedna druga biljka ne cvate,
samo što dolaze kasno kad je obično već prehladno za pčele pa med rijetko dozrije.
U kozmetici se plodovi planike upotrebljavaju kao dodatak kremi za njegu lica (za
jednakomjerno tamnjenje kože) jer sprječava nastajanje smeđih pjega na obrazima.
Krema je preporučljiva protiv starenja kože, raznih izraslina, nejednolike puti, pjega
nastalih od izlaganja suncu, hormonskih poremećaja i slično. U novije doba dolazi do
Sažeti opis izražaja estetska vrijednost planike koja se oblikovana u manja stabla sadi sve više po
Mediteranu, ali i dublje u kontinentu, jer se pokazalo da izdrže hladnoću i do -15ºC.
Planika je zimzeleno drvo iz porodice crnjuša (Ericaceae) koje može narasti do 6
m visine. Listovi su izduženo jajasti, kožasti i na rubovima pilasto nazubljeni, dugi
Planika ima potencijalno veliku gospodarsku vrijednost kao voćna, industrijska,
6–9 cm, 2–3 cm široki, na 3–10 mm dugoj peteljci. Zvonoliki bijeli cvjetovi nalaze
dekorativna ili ukrasna te kao medonosna kultura. Posebna je vrijednost planike
se u cvatovima. Cvate od listopada do kraja prosinca. Plodovi planike, takozvane
što ona cijele godine ima dekorativne plodove koji postupno dozrijevaju dok ne
maginje, okrugle su višesjemene bobe debljine oko 2 cm, narančastocrvene boje, a
dozriju krajem kalendarske godine kad ima malo drugog svježeg voća, te što cva-
kora im je bradavičasta i točkasta, slična vrtnoj jagodi (Fragaria vesca) ili kori ploda
te u kasnu jesen kad ne cvate ni jedna druga autohtona vrsta. Potrebno je izvršiti
suptropske voćke liči (Litchi chinensis). Plodovi dozrijevaju u listopadu, kada poči-
selekciju populacije planike kako bi se odabrali kultivari pogodni za daljnju selek-
nju mijenjati boju iz zelene u žutu, narančastu i žarko crvenu. Taj se proces odvija
ciju na osnovi vremena cvatnje i dozrijevanja, veličine i ukusnosti ploda, rodno-
postupno, tako da se plodovi počinju bojiti u različito vrijeme. U isto vrijeme po-
sti, otpornosti na hladnoću i sušu, dekorativnih elemenata i drugog. Oplemenjene
stupno se razvija cvat pa se iz bijelih grozdova razvijaju cvjetovi slični cvijetu vri-
kulture planike treba razmnožiti i zasnovati rasadnike i nasade. Plodovi se mogu
jesa. Kod planike je vrlo zanimljivo da ima istovremeno zrijuće plodove, nezrele
ponuditi kao svježe voće, mogu se sušiti ili preraditi u džemove i marmelade. Plo-
plodove i bijele cvjetove, koji će u razdoblju od jedne godine dozreti. Crveni zreli
dovi slabije kvalitete mogu služiti kao industrijska sirovina za proizvodnju vina ili
plodovi vrlo su ukusni i sadrže veliku količinu vitamina C, do 300 mg u 100 gra-
pečenje rakije. Kultivari selekcionirani na niže temperature mogu se saditi i dublje
ma ploda. Planika se pojavljuje u sastavu asocijacije Pistacio-Juniperetum phoeniceae.
u kontinentu, a kao ukrasna parkovna i vrtna kultura, vjerojatno po cijeloj Hrvat-
skoj. Proizvodi, plodovi i prerađevine planike uz osmišljenu promociju i marketing
Rasprostranjenost i status populacije mogu obogatiti turističku ponudu kao izvorni tradicionalni proizvod Dalmacije.
Planika je proširena na cijelom Mediteranu. U Hrvatskoj od Istre do južne Dalmacije,

a posebno bogate populacije nalazimo na području Dubrovnika i dalmatinskih otoka.
Goli čovik ili grčka planika (A. andrachne L.) ima golu koru i proširena je na naj-
Povijest uzgoja i gospodarski značaj južnijem dijelu Hrvatske, a zabilježeni su i križanci između planike i grčke planike
nazvani vilinska planika (A. x andrachnoides).
Planika je izvorna mediteranska vrsta, sastavni dio mediteranske makije. Njezina je-
stivost poznata je od davnina, ali se ne preporučuje u većim količinama, o čemu
Literatura
Bakić, J., Škare, M., Micković, M., Gedo, M, Fredetović, Devetak, Z., 1949, Lavanda (Lavandula vera D.C.,
I., 1980, Žir kao krušarica u oskudici, Glas. Rep. Zav. Zašt. L. latifolia Vill.), Farmaceutski glasnik, 1, Zagreb.
Prirode – Prir. Muz. Titograd, 13:161-169, Titograd.
Devetak, Z., 1950, Kadulja i njeno iskorištavanje,
Banović, S., 1928, Neke značajne biljke Dalmacije, Farmaceutski glasnik, 2:21-26, Zagreb.
Priroda, 18:154-157, Zagreb.
Devetak, Z., 1951, Mogućnost uzgoja ljekovitog bilja
Biankini, P.L., 1888, O uzgoju i njegovanju cvieća, ure- u jadranskom primorju, Biljna proizvodnja, 4/1:5-13.
Adamović, L.,1887, Gradja za floru Dubrovač- snog grmlja i drveća, Gospodarski list, 1-1116, Šibenik.
ku – Dio Prvi, Glasnik hrvatskoga naravoslovnoga Devetak, Z., 1960, Prilog oznavanju samoniklog lje-
družtva, 2/46:161-216, Zagreb. Biggs, M., McVicar, J. & Flowerdew, B., 2002 kovitog bilja Dalmatinske Zagore, Farmaceutski gla-
(2005), The complete book of vegetables, herbs & snik, 16:76-81, Zagreb.
Ađić, S., 1932, Odbir najmedonosnijih biljaka Jugo- fruits (Enciklopedija voća, povrća i začinskog bilja),
slavije, Glas. Min. polj., 10/38:19-56, Beograd. Uliks, 1-640, Rijeka. Devetak, Z., 1963, Prilog poznavanju kadulje u Jugo-
slaviji, Radovi polj. fakulteta Univ. Sar., 12/14:241-261.
Akačić, B., Petričić, J., 1953, Prilog farmakognoš- Bobanović, M., 1923, Neke južne kulture, Zemaljsko
kom poznavanju bosanskog i dalmatinskog terpen- gospodarsko vijeće, 1-72, Split. Devetak, Z., 1977, Proizvodnja eteričnog ulja od ružma-
tina (Balsamum terebrinthinae), Period. Biol., 7:89-90, rina na Hvaru, Hvar u prirodnim znanostima:109-123..
Zagreb. Braica, S., 1995, Pučko gospodarstvo, u: Mihovilović,
M. (ur.),Otok Hvar: 301-305, Matica Hrvatska, Zagreb. Fišer, F., 1957, Industrijska prerada plodova od Ju-
Bakarić, P., 1997, Razvitak zadrugarstva u Župi du- niperus: excelsa, communis, oxycedrus i macrocarpa, Polj.
brovačkoj do 1941. (Prilog povijesti) Uz 90. obljetni- Brezovec, N., Carović, K., Kolak, I., Britvec, M., Znanstv. Smotra, 16/1:75-81, Zagreb
cu zadrugarstva u Župi dubrovačkoj, Zbornik Župe Šatović, Z., 2006, Opis i procjena svojstava primki
Dubrovačke, 2:131-152, Dubrovnik. ljekovitog matičnjaka (Melissa officinalis L.) hrvatske Gazzari, A., 1929, Aromatično bilje samoniklo u
banke biljnih gena, Sjemenarstvo, 23:57-66. Dalmaciji, Glas. Min. Polj., 7/28:124-141, Beograd.
Bakarić, P., 2000, Rasadnik Čibača (1908. – 1998.),
Zbornik Župe Dubrovačke, 3:135-159, Dubrovnik. Catara, S., Scuderi, D., Romano, D., Karlović, K., Gelenčir, Jo., Gelenčir, Ja., 1991, Atlas ljekovitog bi-
2006, Ukrasne vrste s mogućom upotrebom u Medite- lja, Prosvjeta, 1-415, Zagreb.
Bakarić, P., 2005, Razvoj trgovačkog cvjećarstva u ranskom okruženju, Sjemenarstvo, 23/1:67-80, Zagreb.
Župi dubrovačkoj do 2001., Zbornik Župe Dubro- Gizdić, Š., 2004, Dalmatinski zadružni prvijenci. Za-
vačke, 4:164-190, Dubrovnik. Čučković, D., 1942, O povijesti i pučkom poznavanju družni savez Dalmacije, Medit. Polj.biblioteka, 14:1-190.
nekih ljekovitih biljaka, Vlastita naklada, 1-199, Zagreb
Bakić, J., Popović, M., Filipović, S., Škare, M., Pule- Grlić, Lj., 1956, Naše samoniklo jestivo bilje, Poljo-
vić, V., 1984, Brašno plodova mediteranske flore kao De Diversis, Ph., 2007, Opis Dubrovnika; u: Sabrana privredni nakladni zavod, 1-323, Zagreb.
nadomjestak za krušarice, Glas. Rep. Zav. Zašt. Priro- djela (ur. Stipetić, V.), Dom i svijet & Ekonomski fa-
de – Prir. Muz. Titograd, 17:125-134, Titograd. kultet Sveučilišta u Zagrebu, 58-145, Zagreb.
Grlić, Lj., 1986, Enciklopedija samoniklog jestivog Kolak, I., Šatović, Z., Rukavina, H., Rozić, I., 1997, Kuštrak, D., 2005, Farmakognozija – Fitofarmacija,
bilja, ITRO August Cesarec, 1-392, Zagreb. Ljekovito bilje na hrvatskim prostorima, Sjemenar- Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb.
stvo, 14/5-6:341-353, Zagreb.
Grupa autora, (1986) 1988, Lexikon der Nutzpflan- Kuštrak, D., Antolić, A., 2000, Eterično ulje kono-
zen (Korisne biljke), Mozaik, 1-184 , Ljubljana. Kovačević, J., 1951, Slanjača – malo poznata naša po- pljike (Vitex agnus-castus L.), Ekološke monografije,
vrtarska biljka, Biljna proizvodnja, 4/4:187-188, Zagreb. Biokovo 2:127-139, Zagreb.
Heimerl, F., 1880, Uzgoj gospodarskog bilja, Kraljev-
ska zemaljska vlada-Odjel za nutarnje poslove, 1-132, Kovačević, R., 2005, Kapar, Kapar d.o.o., 1-157, Split. Lazarević, S., 1979, Planika i njen privredni značaju
Zagreb. u uslovima primorskog krša, Prirodna bogatstva Boke
Kovačić, S. i sur., 2008, Flora jadranske obale i otoka Kotorske i turizam, 377-388.
Huljić, V., 1995, Razvitak zadrugarstva na otoku – 250 najčešćih vrsta, Školska knjiga, 1-558, Zagreb.
Hvaru-Od prvih početaka do drugog svjetskog ra- Lovrić, Ž., 1995, Dendroflora Jadrana, FLORA
ta-Opći podaci., U: Mihovilović, M. (ur.),Otok Hvar: Kurtela, M., Vršek, I., Matotan, S., 1996, Stanje i ADRIATICA knj. 1 (Drveće i grmlje obalnih Dina-
305-314, Matica Hrvatska, Zagreb. perspektive u uzgoju ukrasnog bilja u Hrvatskoj, Sje- rida i otoka), http://www.wikinfo.org/Hrvatski/index.
menarstvo, 13/1-2:113-116, Zagreb. php/Dendroflora_Jadrana, posjet 23. listopada 2012.
Inocencio, C., Rivera, D., Obon, C., Alvarez, F., Ba-
renna, J.-A., 2006., A systematic revision of Capparis Kušan, F., 1937, Ljekovito bilje u Hrvatskom Pri- Marčić, M., 1924, Čempres, Šumarski list, 48/1:1-6,
(Capparaceae), Annals oft he Missouri Botanical Gar- morju i u Dalmaciji, Apotekarski vjesnik, 19:282- Zagreb.
den, 93/122-149. 288; 335-398; 451-460;503-510, Zagreb.
Marčić, M., 1918, Sredozemna flora u drvoredima
Ivanišević, F., 2006 (1903-1906), Poljica – narodni Kušan, F., 1938, Ljekovito bilje: Sistematski prikaz i parkovima na istočnim obalama Jadrana, Šumar-
život i običaji, Društvo Poljičana Sveti Jure, 1-529, najvažnijeg ljekovitog, otrovnog i industrijskog (teh- ski list, 42/3-4:88-95; 5-6:129-137; 7-8:175-181,
Priko. ničkog) bilja čitavoga svijeta, Vlastita naklada, 1-452, Zagreb.
Zagreb.
Kolak, I., Šatović, Z., Rukavina, H., 1997, Moguć- Matković, P., 1960, Lemprika – najljepši ukrasni
nosti proizvodnje i prerade ljekovitog, aromatičnog i Kušan, F., 1941, Kadulja, Salvia officinalis L., Vjesnik grm jugoslavenskog primorja, Hortikultura, 6/2:16-
medonosnog bilja na hrvatskim prostorima, Sjeme- ljekarnika, 23:374-376; 407-416; 448-450; 483-487, 19, Zagreb.
narstvo, 14/3-4:203-229, Zagreb. Zagreb.
Nikolanci, M., Iris ilyrica, u: Dolina rijeke Neretve
Kolak, I., Šatović, Z., Rukavina, H., Rozić, I., 1997, Kušan, F., 1947, Postanak i fiziološko značenje ete- od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, 155-160,
Ljekovito bilje na hrvatskim prostorima, Sjemenar- ričnih ulja, Period. Biol., 2/B:29-53, Zagreb. HAD, Split.
stvo, 14/5-6:341-353, Zagreb.
Kušan, F., 1955, Rasprostranjenost ljekovitog bilja u Nikolić T. ur., 2012, Flora Croatica Database, Priro-
Kolak, I., Šatović, 2003, Lavanda u krajobrazu, Sje- srednjoj Dalmaciji, Farmaceutski glasnik, 11/1:1-4, doslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu,
menarstvo, 20/1-2:47-54. Zagreb. http://hirc.botanic.hr/fcd, posjet 23. listopada 2012.
Nikolić, T., Topić, J. (ur.), 2005., Crvena knjiga va- Peričić, Š., 1995, Pregled razvitka gospodarstva otoka Vinšćak, T., 2002, Vjerovanja o drveću u Hrvata,
skularne flore Hrvatske, Ministarstvo kulture-Dr- Hvara do 1941., U: Mihovilović, M. (ur.),Otok Hvar: Slap, 1-181, Jastrebarsko.
žavni zavod za zaštitu prirode-Republika Hrvatska, 266-291, Matica Hrvatska, Zagreb.
1-693, Zagreb. Visiani, R., 1978, 1826, Ogled dalmatinskog bilja
Radić, J.,1976, Bilje Biokova, Institut Planina i more, (Stirpium Dalmaticarum Specimen), Čakavski sabor,
Ozimec, R., 2005, Lavanda s Hvara, najsunčanije- 1-237, Makarska. Biblioteka prirodne znanosti, 2 (Reprint):1-207, Split.
ga jadranskog otoka – Najkvalitetnija na svijetu (La-
vandel von Hvar, der sonnigsten Adriainsel – La- Šimić, F., 1980., Naše medonosno bilje, Znanje, Vršek, I., Kurtela, M., 1995, Razvojna istraživanja
vandel von weltweiter Spitzenqualität), EuroCity, 1-217, Zagreb. novih vrsta u cvjećarskoj proizvodnji, Sjemenarstvo,
13/46:70-73. 12/6:465-469, Zagreb.
Šolić, M. E., 2000, Prilog poznavanju hortikultur-
Ozimec, R., 2009, Tradicijske sorte i pasmine Dal- ne dendroflore i nekih perena Makarskog primorja, Zima, D., 2007, Prilog poznavanju medonosnog bilja
macije (Traditional Dalmatian plant and animal vari- Ekološke monografije, Biokovo 2:91-101, Zagreb. Hrvatske, Agronomski glasnik, 2:147-160, Zagreb.
eties), Eko revija, 5/2/2009/24:92-94, Zagreb.
Šugar, I., 1990, Latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski Židovec, V., Vršek, I., Kolak, I., Liber, Z., Šatović, Z.,
Ozimec, R., Karoglan Kontić, J., Matotan, Z., Stri- Botanički leksikon (Lexicon Botanicum Latino-Cro- 2006, Mirisava kadulja, potencijalna vrsta za uređenje
kić, F., 2009, Poljoprivredna bioraznolikost Dalmaci- aticum et Croatico-Latinum), JAZU-Globus, 1-560, krajobraza, Sjemenarstvo, 23/1:45-56, Zagreb.
je: Tradicijsko poljoprivredno bilje i domaće životinje, Zagreb.
COAST projekt, Interna skripta:1-244, Zagreb-Split. XXX, 1953, Katalog vrsta i sorata povrtnog bilja, ra-
Šugar, I., 2008, Hrvatski biljni imenoslov (Nomenclator tarskog bilja i cvijeća, Sjemensko poduzeće Vrt, 1-96,
Ozimec, R., Karoglan Kontić, J., Matotan, Z., Stri- botanicus Croaticus), Matica Hrvatska, 1-977, Zagreb. Zagreb.
kić, F., 2010, Baza podataka poljoprivredne bioraznoli-
kosti Dalmacije – projekt COAST (Data base of agro- Šulek, B., 1879, Jugoslavenski imenik bilja, JAZU,
biodiversity of Dalmatia – project COAST), Druga 1-564, Zagreb.
Konf. o izvor.pasminama i sortama d. prir. i kult.bašti-
ne s međ. sudj., Zbornik sažetaka:73-74, Zagreb. Šulc, D., 1944, Prilog poznavanju planike (Arbutus
unedo), Vjesnik ljekarnika, 26:212-298, Zagreb.
Ozimec, R., Vojinović, M., 2010, Mirta (Myrtus commu-
nis) – nova stara kultura Dalmacije (Myrtle (Myrtus Tolić, I., 2003, Gospodarske i druge vrijednosti vrsta ro-
communis) – new old culture of Dalmatia), Druga Konf. da pistacija, Šumarski list, 127/9-10:501-507, Zagreb.
o izvor.pasminama i sortama d. prir. i kult.baštine s međ.
sudj., Zbornik sažetaka:77, Zagreb. Upson, T., Andrews, S., 2004, The genus Lavandula,
The Royal Botanic Gardens, 1-442, Kew.
Ožanić, S., 1955, Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti,
Prilozi za povijest poljoprivrede Dalmacije. Društvo Vernazza, N., Nadali, P., 1948, Kadulja i kaduljino Ljekovita kadulja u biokovskoj stini
agronoma NRH-Podružnica Split, 1-Split. ulje, Farmaceutski glasnik, 4:141-144, Zagreb. Medicinal sage in the rocks of Biokovo
Foto: Roman Ozimec

Tradicijske Sorte I Pasmine Dalmacije - AROMATICNO

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tradicijske Sorte I Pasmine Dalmacije - AROMATICNO

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Arom

Field of lavender by Brusje, Hvar island

Gospodarsko značenje za Dalmaciju

Nikola Vandrić s kosom

aromatičnih, začinskih, cjevnjače

samoniklih jestivih i korisnih Sikavica krugloglava

vrsta i sorti Dalmacije Smilje (Helichrysum italicum

Smrič obični Caklenjača ili omaga

Lovori Lovor (Laurus nobilis L.) Ruže (Rosaceae) Brekinja

Ljiljani Šparoga Jarebika

Tetivika (Smilax aspera L.) Kupina (Rubus sp.)

Veprina (Ruscus aculeatus L.) Mukinja (Sorbus aria L.)

Rogač (Ceratonia siliqua L.) Ruža (Rosa sp.)

Tilovina (Petteria ramentacea (Sie- Sitovi Sit

Makovi Primorska makovica Sporiši Konopljika Ružičasta konopljika

Mirte Mirta Sunovrat žuti (Narcissus pseudo- Župski žuti sunovrat

Usnatice Metvica divlja

Foto: Ivica Lolić Foto: Roman Ozimec

Foto: Roman Ozimec

Foto: Roman Ozimec Foto: Roman Ozimec

Ostali narodni nazivi

Povijest uzgoja i gospodarski značaj Slične vrste i sorte

Slične vrste i sorte

(Eruca vesicaria ssp. sativa)

Ostali narodni nazivi

Slične vrste i sorte

Sažeti opis Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Ostali narodni nazivi

Sažeti opis Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Ostali narodni nazivi

Ostali narodni nazivi

Rasprostranjenost i stanje populacije:

Župski žuti sunovrat

Ostali narodni nazivi

Primorska je kadulja vjerojatno najvažnija divlja biljka Dalmacije. Prekriva ogromne

Primorska kadulja je autohtona biljna vrsta Dalmacije proširena na području cije-

Sažeti opis Povijest uzgoja i gospodarski značaj

Budrovka je izvorni aromatični, začinski, ljekovit, medonosan, ukrasan i krajobrazan

Prostrana polja rascvjetalih grmova budrovke imaju osobitu krajobraznu i turistič-

Slične vrste i sorte

Ostali narodni nazivi

Planika je proširena na cijelom Mediteranu. U Hrvatskoj od Istre do južne Dalmacije,

You might also like