Granice razvoja dogmi (Parlovljeva skripta)

DV 8.

2. razmatranje i proučavanje vjernika (subjekt su vjernici) – nemamo izravno teologe

Želi se potaknuti sve vjernike da polog tradiciju i sadržaj ne primaju nekim automatizmom
nego da se na njima zadrže i razmatraju ih. (taj sadržaj vjere)

Mnogo ljudi bilo obrazovano i na taj način mogli su svjedočiti za svoju vjeru.

Gaudium et spes 62. Stalno traganje za prikladnim načinom priopćavanja vjere suvremeniku.
Jedno je polog vjere drugo je način izražavanja. Ne podilaženje.

Bog je mogao doći u slavi, ali mi ga ne bismo mogli prihvatiti.

Teološko djelovanje i prethodi i prati ih. Teolozi kao spona između vjere i učiteljstva.

Zadaća teologa: da razlučuju ono što je striktno istina vjere od načina izražavanja toga.

3. Razumijevanje unutarnjih stvari preko duhovnog iskustva. (u skripti nekoliko definicija

sensus fidelium ili sensus fidei) – nauk o teološkoj spoznaji

Sensus fidei – osjećaj vjere, neko unutarnje iskustvo, unutarnja sigurnost, unutarnja definicija.
Stvari koje vjerujemo su to , to . Svi se slažemo da je to to.

4.Navještanje učiteljstva- uloga učiteljstva nije samo da se potvrđuje sensus fidei! Druga
krajnost bila bi da ne postoji nijedna dogma koja ne dolazi od hijerarhijskog učiteljstva. Potiče
se učiteljstvo da ono samo potiče tumačenje dogmi promišljanje upravljanje tim dogmama i
svojim autoritetom da daje potvrdu koje je tumačenje ispravno.

Dimenzije i granice razvoja dogme:

Postoje i granice : pluralizam u razvoju dogmi:

Istina vjere se razvija po RAZLIČITIM PUTOVIMA i RAZLIČITIM FOMRACIJE

Npr. Razlika između istoka i zapada. Istok prvo promatraju trojstvo 3 osobe pa jedinstvo. Na
Zapadu od Jedinstva k trojstvu.

Stoga nije čudno da neko otajstvo bolje shvaćaju jedno nego drugi. U jednom vremena
može biti predmet raskola, a u vremenu mira predmet koji nas obogaćuje. Međusobno
nadupunjavanje.

12
 Istina i dobra istina postoji izvan granica katoličke Crkve. Priznajemo da istina koja je
zaista kršćanska i kod ne katolika se može nalaziti i nas izgraditi.
Granice: 2 bitne
-to nas upozorava da ne kažemo sad je to to i nema drugoga razvoja
1. Objava je nešto što nas apsolutno nadilazi, ono je bogatstvo koje čovjek nikada ne
može čovjek proniknuti.
2. Činjenica da se Božja objava dana ljudima onoga vremena i za sva vremena. Ona se
uvijek daje KONKRETNIM LJUDIMA U KONKRETNOM VREMENU.
Uvjeti će se mijenjati, a Bog želi doći svim ljudima u svim vremenima. U tom smislu imamo
određeno ograničenje dogmi.
Dakle ne postoji granica tumačenja dogmi radi mijenjanja životnih okolnosti i ljudima kojima
se nevješta. To uključuje i određenu terminologiju i načine razmišljanja. On nije isto što i
sama vjerska istina.
Još nekoliko granica razvoja dogme (ograničenja)
1. Činjenica da su dogme najčešće donošene iz jednog obrambenog stava. (Dogma kao
obrambena crta vjere).
-Primjer tridenta protiv protestantskog teologije mi ističemo žrtvu Gospodnju ne samo
neku večeru. A zaboravlja da je misa i gozba i slavlje. Fokusiramo se samo na ono na što
nas napadaju
2. Dogma je kompromisni obrazac. Razvoj dogmi kao razvoj kompromisa. Npr.
Aleksandrija Kristovo jedinstvo. Antiohija Kristovo dvojstvo. Na kraju pobijedila
Kristologija u sredini malo jednoga malo drugoga.
3. Dogma je Crkveni odabir jezičnog izraza. Npr. Crkven je odabir Istobitan – ne koriste
istobitan za Duga Svetoga nego Istočastan. To je u tom trenutku bio izbor i odabir. Moglo
se reći i nekako drukčije.
4. Dogma nosi pečat povijesti. Npr. Pipanje shvaćanja vjere. Vjera protiv modernista. Anti
modernistička zakletva za vrijeme Pia X. Vjera je pristanak razuma. Ona nije religijski
osjećaj koji je proizašlo iz potsvjesti. Braneći vjeru mi nju sužavamo, ali nije samo to!

13