Subota, 1. siječnja 1955.

Šib e n s k i l is t Strana 3

Buržoazija i kultura
Da li je buržoazija, koja voli mediokriteti. I dok ovi provode drugih velikih majstora kista. Ona u nakazu je čovjeka, otima
galamiti da spasava kulturu i lagodan život u porodičnom krugu Nije li, davno prije Louvaina, mu ličnost, pomažuje ga kao
umjetnost, doista toliko odana ili putuju u Rim, Pariz i druge jedan čuveni filozof predgra­ stvaraoca i 'obezvređuje najveće
lim dvjema najvećim kategori­ gradove, o kojima, u zagradama đauskog svijeta, Leiibni'tz, u ana­ kategorije ljudskog izraza: kul­
jama ljudiskog izraza? Ne po­ rečeno, nisu ništa znali da pri­ lizi evropske stvarnosti konstati­ turu i umjetnost. I ne samo da
kazuje li posljednjih sto godina čaju, jer su bila nesposobni za rao, da je rdav Evropljanina gori ih Obezvređuje, nego ih i spre­
evropske i svjetske historije, da misao i emociju, a još nesposob- od divljaka, budući da proradimo čava, onemogućava i guši, budu­
stvamnost .građanskog svijeta no­ niji „da ih izraze (Martin u Za­ ■i rafinirano vrši zlo? A što bi ći da u toj stvarnosti postoji sa­
si u sebi antikuliturne i arrti- greb! Martin iz Zagreba!), dotle on tek danas rekao za one, koji
umjetmičke tendencije? A zar, Karaš, Lisinskii, Vraz, Botić, Se- su pripremili, započeli i vodili mo svijet mehaniziranih ljudskih
naročito, Prvi i Drugi svjetski noa, Feibinger, Račić, Kranjče- dva najstrašnija i najkrvavija mravi, umjesto svijeta slobodnih
rat nisu definitivno demaskirali vić, Matoš, Polić-Kamov i drugi rata, u kojima su Ubijeni miliju­ ljudi.
taj izvikani »kulturni afinitet« talenti žive o kruhu i vodi, umi­ ni i milijuni ljudi, uništene sto­ Nikola Perketa
buržoazije i nepobitno dokazali, ru mladi u hladnim mansarda- tine i hiljade škola, biblioteka,
da građanska klasa pomaže u- ma, bojnicama ili ubožnicama, muzeja, kazališta i sveučilišta?
mjetnost i kulturu, kao što krv­ Ubijaju. se ili skapaju u tuđini Četvrti i peti decenij našeg
nik na stratištiu pomaže nemoć­ poput šuigavih pasa. Zaista, tko stoljeća ispunjeni su totalnim
nom osuđeniku da se popne na bi mogao negirati, da historija mahnitanjem građanskog svijeta
stolicu, da bi mu lakše bacio om­ književnosti nd'je, u stvari, mno­ protiv slobodne ljudske misli.
ču oko vrata? go više historija gladi, progona, Tako je na pr. buržoazija u Nje-
33 Š IB E N S K A REVIJA"
Kad imamo pred sobom časo­ nemmOijjio nameću izdavaču, kad pretplatu. A kakav može biti
Buržuj, u svojoj suštini, nema ludomea, tamnica, ubožnica, sa- maifjkoj ibacila u oganj djela Mar-
pis, koji se zove »Šibenska re­ časopisu' dade naziv grada kao ikvalitet časopisa čije uredništvo
smisla za svijet kulture i -umjet­ moulhistava i mračnih agonija xa, Engelsa, Bebela, Lenjina, Hei-
vija«, kad taj časopis treba da što je S'iibćhlk? Meni se čini da nema pred sobom -bogati materi­
nosti. Štakorski vezan za svoje najistaknutijih stvaralaca, nego nea, Hercena, T'homasa i Heiniri-
donosi literarne tvorevine i tre­ od -»Šibeniskd revije« imamo tra­ jal iz kojeg će izabrati najbolje,
probavne organe, sa srcem u što je historija književnosti i eha Mauna, Remarquea, Tollera,
tira kulturno-umj etničku i osta­ žili yiše, mnd!go. više, nego cd već je primorano da štampa sve
novčaniku i estetikom u trbuhu, kulture uopće? Zvveiga, Werfela, Ossietzkoga i
lu problematiku grada čije ime »Osvita«. ,Ne uidzeći u kvaritet ono što dobije, jer to jedva ćfo-
on smatra svako 'umjetničko Cesto razmišljam o tragici na­ drugih boraca protiv tiranije i
nosi, dakle, kad je lokaliziran, onoga što je štampano, zar četr­ tječe za ispunijanje barem pri­
stvaranje besmislenom djelat­ ših pisaca. Pritom se uvijek ropstva. U svežderućem i svera-
onda nam se neminovno name­ desetak", -.strada u. j t ri . mjeseca bližno pristojnog broja strana.
nošću, kojom čovjek uzaludno sjetim svojeg kratkotrajnog bo­ zornom plamenu nestala su naj­
ću misli o kulturnom i uopće in­ predstavljaju maksimum onoga P rv i brojevi časopisa su obič­
troši svoje vrijeme i jalovo ta- ravka u Sarajevu, kad sam, s veća ostvarenja pera, kista i
telektualnom bogatstvu ili siro­ što m ožem odšti!’ -• no odraz' onog početnog elana,
sipa svoje snage. Kao praiučan jednim prijateljem, posjetio dlijeta. A što se može reći o
čovjek, čovjek privrede par ex- Kranjčavićev grob. maštvu sredine iz koje je časo­ Daleko- sarrt od toga dai ne bih ikoji se očituje u boigatstvu mate­
užasnim pustošenjima u Drugom
ceilence, građanin pod radom, Bijaše to pretposljednjeg pro­ svjetskom ratu? Čovjek ostaje pis nikao. Tu dolaze u Obzir kul­ pozdravio •inicijativu šibenskih rijala-i njegovom kvalitetu s ko­
jim n a , sebe skreće' pažnju l po­
kaže F. Werfei, nije shvatio ni­ ljeća uoči Drugog svjetskog ra­ potpuno nijem pred tim straho­ turne manifestacije prošlosti i studenata. Ona Je svakako kori­
sadržajnost sadašnjeg života, ko­ sna i vrijedna. Međutim, da bi buđuje interes i preusikazuje svo­
šta drugo, nego samo ekonomsku la. Tad je nad nemimum i ne­ tama, koje prevazillaze domet i
ja bi bila vrijedna da je se na časopis odgovorio svojoj svrsi i je daljnje uspješno djelovanje. Za
djelatnost, što znači Lihroznu spokojnim svijetom, poput crnih najbogatijeg ljudiskog izraza.
umjetnički način uobliči, odno­ bio reprezentativni časopis r.a- »Šibensku reviju« to se baš ne bi
djelatnost u proizvodnji materi- gavranovih krila, lebdjela tje- Građansko je' društvo došlo
jajinuh dobara i njihovoj potro­ skobna avet smrti, jer su paco- do kraja svojeg puta. Ono bi, sno u stanju da pokrene stvarao­ šeg gra'da, potrebna mu je be- moglo reći i to je baš ono što me
šnji, odnosno, stjecanje novca ca na aktivnost. To, skupa s iz­ sumnje izdašna suradnja što ve­ je najviše i ponukalo da napišem
žderške fašističke gonviie nestr­ nema sumnje, htjelo da uspori
ove retke. Pogiedajno sadržaj:
Ocunos buržoazije prema kul­ pljivo čekale čas da zapale pri­ svoj- svršetak, ako već ne može vjesnim brojem građana vještih ćeg broja građana, javnih i Kul­
na peru, stvara uslove za pokre­ turnih radnika, kojih u gradu i- u prvom, glavnom dijelu časo­
turi, zaista, jednak je odnosu premljene lagume i Evropu pret­ da ga spriječi. Iz bjesomučnog
tanje jednog časopisa, a može ma priličan broj. Da li su stu ­ pisa tri prozna sastava Petra Bi-
krvnika prema žrtvi. No osim vore u prah i pepeo. nastojanja građanskog svijeta,
uvjetovati i neminovnost njego­ denti u stanju da angažiraju o- lušića, Borisa Baace i Borisa Ka­
toga,, kapitalizam postaje upravo Na Trebeviću je još bilo .ini- da spasi svoje klasne pozicije re­
užasan, kad se samo sjetimo či­ jega- Nebom su, poput vesele zultira svirepa stvarnost, koja vog pokretanja. ve građane, da osiguraju njiho­ le, sva tri slike iz vremena oku­
Da Šibenik ima bogatu poli­ vu suradnju? Osiguranje te su­ pacije. Oni se izmjenjuju s pje­
njenice, da je milijune 1 stotine djece, nestašno prolazili lagani, znači zapreku ljudskom razvitku
mmjuna ijuaii potpuno lišio kul­ bijeli i prozračni obiaci. Na ma­ na svima linijama: u ekonomici, tičku, revolucionarnu, kulturnu i radnje znači u stvari stvaranje smama Vladimira Popovića, Vo-
'umjetničku prošlost, da sadaš­ fundusa bez kojeg je svako po­ jina Jelića, Roka Dobre i Grete
ture. A biti lišen kulture, rekao hove je padala sitna i skoro ne­ kao i u kulturi i umjetnosti.
je jedan naš pjesnik, znači trpje­ čujna kiša. Pokatkad, između njost vrvi od svakodnevnih Zbi­ kretanje časopisa jalovo. Zar je Merle, koje su svakako najvred­
Brodolomnik se, kako vele, vanja na političkom, privrednom malo časopisa, pa i onih repu­ niji dio časopisa. U osvrtima i-
ti vebku nesreću. oblaka, prokrala bi se /.latna hvaita i slamke. Tako i buržuj,
Svijet bogatih sve oduzima svjetlost su ita, te mi se činile do grla u vodi, nastoji da spasi i kulturnom polju, koja su pos­ bličkog značaja moralo ka­ mamo »Nekoliko misli o pro­
blemu Kuke« Mladena Frigano-
svijetu siromašnih. Zulijevite ru­ da to ne pada kiša, n :go da s svoju kožu, pa zato baca sav te­ ljedica .socijalističkog preobra­ pitulirati i prestalo izlaziti radi
žaja, odnosno sam preobražaj, pomanjkanja materijala, odno­ vica (možda bi ovaj članak bo­
ke siju žito, sabiru sazrele vlati nčba padaju sjajna zrnca srebra ret, koji ga vuče na dno. Nek i-
pšenice, kuju plugove, tkaju l i bisera. da to sve skupa daje enonmni sno široke suradnje. Ako je ča­ lje odgovarao kakvom priroro-
du dođavola i knjige, i slike, i materijal za bilo koji časopis, o sopis od samog početka osuđen slovnom časopisu), a zatim »Mar­
uKanine, buše planine, kopaju u Đugo sa n stajao pred spomeni­ muzeji, i biblioteke! Sto će nje­
tome je sigurno suvišno i govo­ na bijedno životarenje, ako je ginalije uz »Iskrice i shvaćanje
rovu, pale svjetlost u svjetioni­ kom na Kraiijčevićevu grobu i mu sve to? Kultura mu je po­
riti. A ima isto tako i priličan njegov 'urednik primoran da trči Tommasea kod nas« Nikole Von-
cima i bore se s bijesom talasa gledao uklesana anđela, sputanih trebna kao i pijesak u Sahari.
broj ljudi, koji bi svojom surad­ od nemila do nedraga da bi čime i »O Nušiiću danas« Ive Li-
na oceanima, pa ipak ostaju pra­ ruku i nogu, kako nastoji ća Svega se on odriče. Svega, osim
njom njegove strane ispunjavali skudkao bilo kakav materijal s vakovića (možda hi bilo umje­
zne i u mraku izgubljene, jer im zamahne krilima i poleti usu- novca. On mu je fetiš, idol, bog.
sadržajem, čiji bi i kvarrtitet i kojim bi ispunio određeni broj snije da je Livaković pisao o iz­
svijet bogatih sve otima: crnu sret suncu i zvijezdama. No we Novac mu sve daje: ugled, vlast’,
ikvalitet bio dostojan i prošlosti i Strana, onda je takav časopis vođenju Nušića u Šibeniku!). Na
kom ktruha i trideset slova al­ mu je uzalud, jer su od njega silu. Novcem se može sve izmje­
sadašnjosti našeg grada. mritvorođenče. Istorijalt takvih kraju su bilješke iz kulturnog
fabeta«. tako daleko izvori svjetlosti, a riti: vrijednost pšenice i vrijed­
Ta je činjenica dvostruko tra­ on je, avaj, slab i nemoćan da nost Michefliamgela. Ako se od Kad sam listao »Osvit«, koji je časopisa je redovito isti: prva života u Šibeniku u proteklom
gična. Tragična za stotine mi- oslobodi bijelu čežnju svojih bi- kulture i umjetnosti mogu pro­ sad postao prvi broj »Šibenske dva ili tri broja izađu prilično raždoblju.
Lijuna ljudi i tragična z& kulturu jelih (krila iz crnog i kužnog ibla- izvoditi topovi ili umjetno gno­ revije«, o svemu tome nisam redovito, zatim duga pauza po­ Nisam .sve to napisao zato, da
kao takvu, jer Između nije i ljudi ta (»Sa dv’je pjesme i tri suze jivo, onda će građanin rado in­ mislio. Ne znam da li je izdavač slije koje se pojavi kakvi dvo­ bih možda napao i osudio »ši­
postoji kineski zid. I tako, veći­ ode proljet pjesnikova«, Kranj- vestirati svoj kapital u takvu časopisa (Udruženje šiibenacih broj iilli trobroj, da bi na kraju bensku reviju«. Naprotiv, sma­
na, ogromna većina u svijetu ži­ čevdć). studenata) pri mijenjanju njego­ tram da je, makar i takva kakva'
proizvodnju. Nije važno, što se' vog naziva o tome mislio. Da li bezglasno nestao na žalost onih je, dobro što je izašla. Ono što
vi životom, koj i nije 'vrijedan da se Stotine i hiljade biografskih proizvodi, nego je važna renta­
živi. Da, to je ona sablasna stvar­ podataka o Rranjčeviću ne bi bilnost proizvoda. Umjetnička je mislio o obavezama koje se koji su se požurili da uplate je eventualno propušteno pri
nost, protiv koje ? je- ustao K. mogle jače izraziti svu životnu knjiga ili toaletni papir sasvim njezinom pokretanju može se
Marx. Stvarnost, koja ubija čo­ tragiku jednoga genija, nego šio su mu ekvivalentni, jer on u naknadno učiniti. Najzad imamo
vjekovu unutrašnju fizionomiju i je izražava taj - spora arik. I ne njima ne gleda dvije različite OBAVIJEST šibenski časopis i svaki onaj
čitav svijet njegova intelekta 1 samo to. On, u jadno, - simbolički kategorije, nego samo jednu. A koji bi mogao pridonijeti njego­
Obavještavam cijenjene mušterije, nađ'leštva, ustanove, pre-
emocija, pretvarajući ljude u ilustrira svu blatnu realnost gra­ vom kvalitetu i dati svoj vrije­
to je roba. Roba za prodaju. A s duzeća kao i ostalo građanstvo, da otvaram radionicu pre­
automate i razlomke. Stvarnost đanskog društvenog trajanja, u dan prilog treba da osjeća oba­
cizne mekamilke dana 2. f. 1955. g. u ulici Roberta Visdani br. 4.
buržoaskog poretka, u kojemu kojemu ljudi ne mogu biti eno prodajom je vezan profit. I baš vezu prema njemu. Mislim da bi
(u zgradi Stjepana Karkovića).
proces onečovječenja čovjeka što žele i što bi -morah biti Nije tom gladnom interesu većine iz­ studentima trebao naročito da
već toliko dugo traje. Primam na popravak sve vrste pisaćih kao i računskih pruži pomoć Klub kulturnih i
to samo tragika Kranjčevića. To davačkih poduzeća na Zapadu
Uvijek, kad čitam historiju je tragika svih nadareno-: ii i svih mora se pripisati milijunska ti­ strojeva. Usluge vršim stručno i solidno. prosvjetnih radnika »Vinko Ma­
književnosti bilo kojega naroda, ljudi u carstvu /lađavme stvari ROGULIC ALEKSANDAR glica«. Ništa nas ne bi trebalo
raža pornografskih ilustracija i smetati što časopis izdaju stu­
u meni se javlja mučno sazna­ i novca nad čovjekom. Radionica precizne mehanike
nje, da je to, zapravo, historija - Prostor me sprečava da govo­ stripova. Ul. Roberta Visiani br. 4. denti, njegove strane treba da
bijede i pasje stvarnosti, u ko­ rim o beskrajnom niza izvršenih . Stvarnost kapitalističkog ure­ Šibenik budu otvorene svakome čija su­
joj su živjeli, umirali, ubijali se zločina i nasilja na ovoj planeti. đenja je dijabolična i slaboumna. radnja bi mogla obogatiti njegov
ili svršavali u tamnice i ubožnice Tko može izbroiitl koliko je sadržaj. »Zadarska revija« može
karakterni i prominentni umjet­ buržoazija, u Ibezolbzirnomkoloni­ u priličnoj mjeri služiti kao u-
nici i filozofi. Svi su te knji­ jalnom osvajanju, uništila kul­ aor.
ževne historije sumorne i tra­ turnih reona domorodačkog sta­ Naročito ne dozvoliti da »Ši­
gične. Iz njih možemo izvesti novništva u Aziji, Africi i Ame­ benska revija« postane sredstvo
' zaključak, da kulturni stvaraoci rici? A koliko je evropskih kul­
| u buržoaskom društvu ne znače turnih i umjetničkih reona Obri­
ništa, da su uvijek bili bez ugle­ sala s površine zemlje u to! u
da, često puita bez uposlenja, još mnogobrojnih osvajačkih ratova?
OBAVIJEST iživljavanja .samozvanih »knji­
ževnika«, kojima je najvažnije
da njihove »umotvorine« buou
štampane, a papir, kao papir,
češće gladni i odrpani, izvrgnuti Kad (hi to Ibio samo slučaj s Lou- v svi. podnosi. To se može dogodi­
najlbestidinijim šikanacijama, pre­ vainom, ibilo tri dovoljno da ne­
zreni kao prosjaci i progonjeni opozivo i zauvijek osudl.no «kul­
Opća bolnica u Šibeniku obavještava da će ti, ako ga se prepusti samom se­
bi i jalovom životarenju, ako se
kao zločinci. Naročito žalostan i turnu« buržoaziju, koja je taj pretvori u organ onih, koji su
siv bijaše život naših umjetnika, grad, za Prvog svjetskog rata, od 1. siječnja 1955. god. posjeti bolesnicima biti tek jednim okom milo provirili
u svijet umjetnosti, a već misle
koji su, ismijani i neshvaćeni) potpuno sravnila sa zemljom. U
vegetirali u mizernoj i anitikul- bijesu tog razaranja propale su da njihova imena treba da uda
tunnoj sredini, u kojoj su glavnu mnogobrojne slike nedostiživih dozvoljeni utorkom, četvrtkom i nedjeljom od 12.30 u povijest naše kulture.
riječ imali kramari, štreberi i slikara Remibrandta, Ruibemsa i Siromaštvo na stranama »Ši­
benske revije«, mogli bi neki
do 14 sati. Posjeti rodiljama i bolesnicima na za- tumačiti i kao siromaštvo i kul­
NARODNI ODBOR OPĆINE ŠIBENIK-VANJSKI turnog života u našem gradu.
Međutim, da bi pokazali da nije
čestita
raznom odjeljenju nisu uopće nikome dozvoljeni. tako, javni i kulturni radnici će
se sigurno pobrinuti da »Šiben­
RADNIM LJUDIMA GRADA I KOTARA ska ervija« vjerno odražava ši­
N O V U 1955. GODINU i] benske mogućnosti, te će na taj
način ona biti i revija i šiben­
ska. —b —