1.

Uvod

1.5. Viskoznost fluida

Viskoznost fluida je mjera otpora tečenju fluida.

Newtonov zakon viskoznosti v
F

A
vA h
F  
h

Generalizirani Newtonov zakon viskoznosti y

dy
F dv
   x
A dy dvx
x
U newtonskim fluidima viskozna naprezanja su linearno razmjerna brzini deformacije
fluida. Koeficijent razmjernosti se naziva (dinamička) viskoznost fluida  ,
    ML1T-1 ;   SI  Pa  s . Viskoznost je fizikalno svojstvo fluida, i zavisi od
termodinamičkog stanja fluida. Kod plinova s porastom temperature raste i viskoznost, a
kod kapljevina opada. Viskoznost pokazuje otpor fluida ka tečenju.

 m2
Kinematička viskoznost   ,    L2T -1 ;  SI  .
 s

v
Fluidi koji poštuju zakonitost    nazivaju se Newtonovski fluidi
y

Δx
x yd v+Δv
v  x  yd v   y  
t t
v y   dφ
      Δy
y y
v

Smično ili tangencijalno naprezanje proporcionalno je gradijentu brzine odnosno brzini

kutne deformacije ( u Hookovom zakonu smično naprezanje proporcionalna je
deformaciji).

Mehanika fluida 4
 2. Hidrostatika

2. HIDROSTATIKA

Ako nema gibanja fluida sile u fluidu moraju dS

biti u ravnoteži. Suma sila jednaka je nuli. n
Ako nema gibanja fluida iz definicije fluida
slijedi da nama niti tangencijalnih sila
V
z
 F  0    f dV    dS dV
V S  fdV
  f dV     pn   dS=0
t
S
V S
Uz zanemarenje viskoznih sila
  f dV   pndS=0
V S O y
Primjenom formula Gauss-Ostrograski x
Slika uz definiciju sile tlaka
  f dV   pdV=0
V V

2.1. Osnovna jednadžba statike fluida

Osnovna jednadžba gibanja za izražava ravnotežu masenih sila i sila tlaka za svaku
elementarnu česticu fluida u mirovanju.
 f  p ili  f  gradp

Iz osnovne jednadžbe statike imajući na umu svojstva gradijenta zaključuje se:

1) Ako nema masenih sila ( f  0 ) slijedi da je tlak p konstantan,

2) Tlak najbrže raste u smjeru gradp tj. u smjeru masene sile, a najbrže opada u smjeru
– gradp tj. u smjeru suprotnom od masene sile,
3) Budući da je gradp okomit na površinu p=konst. promjena tlaka u okomitom smjeru
na vektor masene sile je jednaka nuli. Drugim riječima, vektor masene sile je okomit na
površine konstantnog tlaka (izobare).
Također vrijedi:
4) Granica dvaju fluida u mirovanju poklapa se s izobarom, te je vektor masene sile u
svakoj točki okomit na razdjelnu površinu,
Vektor masene sile je usmjeren od razdjelne površine prema fluidu veće gustoće,
Na granici dvaju fluida tlak je neprekidan, ako se zanemare učinci površinske napetosti.

Mehanika fluida 5
 2. Hidrostatika

2.2. Promjena tlaka u mirujućem fluidu u polju sile teže

Promjena tlaka između dvije točke 1

(uz   konst. i f  konst. )  r
r 2
Iz osnovne jednadžbe statike sljedi: f
 f  p /  dr
 f  dr  p  dr
 p p p 
 
 f x i  f y j  f z k  dxi  dyj  dzk   i 
 x
y
j  k   dxi  dyj  dzk
z 
 
p p p
  f x dx  f y dy  f z dz   dx  dy  dz  dp
x y z
p2  p1  f  r
ili
p2  p1  f  r  p1   f r cos  
Iz svojstva skalrnog produkta je jasno da se pri određivanju promjene tlaka može ili put
projicirati na silu ili silu na put.
Očito je da ako se poveća tlak p1 u točki 1, da će se on povećati i u točki 2, odnosno u svim
drugim točkama, što je bit Pascalova zakona koji kaže da se tlak narinut izvana na fluid u
mirovanju širi jednoliko u svim smjerovima.

Promjena tlaka u mirujućem fluidu u polju sile teže

   
f  f x i  f y j  f z k  0i  0 j  (  g )k ( g  9,80665 m/s2 )
p p
p  p0   gz  p0   gh ili z  0  konst.
g g
gdje z označuje visinu, h dubinu, a p0 tlak u ishodištu koordinatnog sustava.
p  p   p 
 visina tlaka,    L,    m stupca fluida,
g  g    g  SI
p
 z  piezometrička visina.
g
U fluidu u mirovanju piezometrička visina je konstantna

Princip spojenih posuda

Ako homogena kapljevina miruje u više

međusobno spojenih posuda, tada će
p0 p0 p0 slobodne površine otvorene prema
z=konst.
O
.
istom atmosferskom tlaku p0 ležati u
g
istoj izobari (za mirujući fluid to je
horizontalna ravnina).


Mehanika fluida 6
 2. Hidrostatika

2.3. Hidrostatski manometri

Apsolutni tlak se mjeri od apsolutne nule (100% vakuum).

Manometarski tlak pM je razlika apsolutnog p i atmosferskog tlaka pa (mjeri se u odnosu na
atmosferski tlak) pM = p - pa.
Pozitivni manometarski tlak se naziva pretlak, a negativni podtlak.

Postupak za postavljanje jednadžbe manometra (jednadžbe promjene tlaka između dviju

točaka koje se mogu međusobno spojiti kroz fluid)

Polazi se s tlakom u jednoj točki i tom se tlaku dodaju sve promjene tlaka oblika  gh ,
(idući od meniskusa do meniskusa) i to s pozitivnim predznakom ako se ide prema dolje, a
s negativnim ako se ide prema gore. Kada se dođe do druge točke tako dobiveni izraz se
izjednačuje s tlakom u toj točki.

Primjer diferencijalnog manometra:

A
- jednadžba od točke B do točke A
B
h1 pB  2 gh2  0 gh0  1gh1  pA

1 h0
h2 - jednadžba od točke A do točke B
2 pA  1gh1  0 gh0  2 gh2  pB

0

Barometar

Barometar je hidrostatski manometar kojim se mjeri apsolutni atmosferski tlak.

pv – tlak zasičenja

pv Θ [0C] pv Hg [Pa]
pa   gha  pv 0 0.021
ha 40 0.8412
pa   gha  pv pv  0
pa
pa   gha
ρ
pa st = 101325 Pa = 760 mmHg

Mehanika fluida 7
 2. Hidrostatika

2.4. Sila tlaka na ravne površine

O p0
g

h F0= p0 A
n hC

yC
Fh=pC A

= s
hC 
x

in
C p=p0+gh
H

C =konst.
H

x
 y

y


A
F   pdS   ( p0  gh)dS  p0 S   g  hdS  p0 S   g  sin( )  ydS  p0 S   ghc S
S S S S
yc S

Fh  yc  y      g  h  ydS   g  sin    y 2 dS
S S
I xx

  g  sin    yc  S   yc  y     g  sin    I  yc2 S 

I xx

I
y 
yc S
Sila F0 uslijed konstantnog tlaka p0 okomita je na ravnu površinu A i djeluje u njenom
težištu, a po veličini je: F0  p0 A
Sila Fh uslijed promjenjivog hidrostatskog tlaka ph   gh okomita je na ravnu površinu
A i djeluje u točki H, a po veličini je: Fh  pC A   ghC A gdje je hC dubina na kojoj se
nalazi težište C površine A .
Položaj točke H je u odnosu na težište C površine A definiran pomacima x i y za koje
I I
vrijedi: Δy   i Δx  gdje je yC  hC sin  udaljenost težišta C od
yC A yC A
slobodne površine, mjereno u ravnini u kojoj se nalazi površina (udaljenost OC prema
slici), a I  i I su glavni i centrifugalni moment inercije površine A u odnosu na osi  i 
kroz težište, prema slici. Pomak Δx je za površine s barem jednom osi simetrije jednak
nuli (vidjeti kao primjer tablicu koja prikazuje podatke o centrifugalnom momentu inercije
I ).

Mehanika fluida 8
 2. Hidrostatika

Za vertikalno uronjenu površinu prema slici vrijedi yC=hC. Za horizontalno uronjenu

površinu (   0 ) yC   pa su prema gornjim izrazima x=y=0, te će sila Fh djelovati u
težištu površine, kao i za slučaj konstantnog tlaka p0.

p0 g p0 g
O

yC=hC  hC
Fh= ghC A
C
h
H C
Fh= ghC A  A
A

Momenti Mx i My sile hidrostatskog tlaka u odnosu na težište C površine ne zavise od

dubine na kojoj se težište nalazi
I
M x  Fh   y   ghC A     gI  sin
yC  A
I
M y  Fh   x   ghC A     gI  sin
yC  A

Mehanika fluida 9
 2. Hidrostatika

Geometrijska svojstva nekih površina

Geometrijski lik Površina I I I

C
a  ba 3 ab 3
 A  ab 0
12 12
b/2 b/2

R
C  R4 R4
A R 2
0
4 4


C 
1 2
4R
3
A R 0,1098R 4 0,3927 R 4 0
R R
2

a C  ab ba 3 ba 2

a A
2
 b  2d 
3 36 72
b+d
3
b

4R
3

4R 1 2
3 C  A R 0,05488R 4 0,05488R 4 0,01647 R 4
4
R


Mehanika fluida 10
 2. Hidrostatika

Položaj rezultantne sile FR=Fh+F0 za slučaj istosmjernih i mimosmjernih sila F0 i Fh.


yR

yR
y


y
F0 F0
Fh
FR= Fh+F0 C FR= Fh -F0
C
Fh
H H Fh
Fh yR=y
yR=y Fh -F0
Fh+F0
a) istosmjerne sile
b) mimosmjerne sile

Fiktivna slobodna površina

pM0 hf

ρ h
C

Ako je tlak s obje strane površine isti (slučaj otvorenog spremnika), sile konstantnog tlaka
se poništavaju. Za slučaj zatvorenog spremnika rezultatntna sila konstantnog tlaka se
računa s manometarskim tlakom pM0 u spremniku. Računanje sile konstantnog tlaka (u
slučaju da je površina potpuno uronjena u fluid) može se izbjeći uvođenjem fiktivne
slobodne površine. Fiktivna slobodna površina je udaljena od stvarne slobodne površine za
visinu manometarskog tlaka hf  pM0  g (za slučaj pretlaka je iznad, a za slučaj podtlaka
ispod stvarne slobodne površine).

Fiktivna slobodna površina se može uvesti i za slučaj mirovanja dvaju fluida različitih
gustoća prema slici.
g
pa

0< fiktivna
h p=pa+0gh slobodna
površina
h1
O h 
hf = h1 1
pM0=0gh
pa

A p = pa+0gh1+g (h -h1)
p = pa+gh

Mehanika fluida 11
 2. Hidrostatika

2.5. Sila tlaka na zakrivljene površine

Sila tlaka na zakrivljenu površinu se razlaže na komponente u smjerovima osi. Zakrivljena

površina S se projicira na koordinatne ravnine. Projekcija površine je pozitivna ako je kut
između vektora normale i pozitivnog smjera osi manji od 90° (fluid je ispred površine S
gledano iz pozitivnog smjera osi).
z
g
O y

a
šin
pov r dSz Sz
n a
b od
slo
hx
x
dV=hdSz Sx
V
Cx h
Hx hxh
hy
Sy n
Cy hxy
dS
x Hy S z

hyh z h yx

h=-z

Izrazi za komponente Fx0 , Fy0 , Fz0 sile F0 uslijed konstantnog tlaka

Fx0   p0 Sx ; Fy0   p0 S y ; Fz0   p0 Sz

Izrazi za horizontalne komponente Fx i Fy sile uslijed promjenjivog hidrostatskog tlaka

ph   gh i za pomake hvatišta tih komponenti u odnosu na težišta projekcija su:
Fx   pCx  Sx    ghx S x Fy   pCy  S y    ghy S y
I I
hxh  hyh 
hx  S x hy  S y
I I
hxy  hyx 
hx  S x hy  S y

Vertikalna komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka na površinu S je po veličini jednaka

težini fluida koji se nalazi u volumenu V između površine S i slobodne površine. Sila Fz
prolazi težištem volumena V. Predznak komponente sile Fz ovisi o
predznaku projekcije Sz, te se može pisati da je
Fz   gV
Negativni predznak se odnosi na slučaj pozitivne projekcije površine Sz (fluid je iznad
površine S), a pozitivni predznak za slučaj negativne projekcije Sz (fluid je ispod površine
S).

Mehanika fluida 12
 2. Hidrostatika

Primjer: Vertikalna i horizontalna komponenta sile na zakrivljenu površinu ABDEF

(prema slici) širine B (okomito na ravninu slike). Fluid je označen sivom bojom, a točke G,
H i I su na slobodnoj površini.
H I G I G H

A
= +
B B B

D E F D F
E

Vertikalna komponenta jednaka je po veličini težini fluida u osjenčanom volumenu V,

djeluje prema dolje i prolazi težištem tog volumena. Na dijelu površine BDEF fluid je
iznad površine, te sila djeluje prema dolje, a po veličini je jednaka težini fluida u volumenu
BDEFIGB. Na dijelu površine AB fluid je ispod površine pa sila djeluje prema gore, a po
veličini je jednaka težini fluida u volumenu AHGBA.
Horizontalne komponente sile tlaka na dijelovima površine EF i ED se međusobno
poništavaju. Projekcija površine s kojom se računa horizontalna sila tlaka je dakle jednaka
umnošku visine AD sa širinom B površine.

2.6. Sila uzgona

Sila uzgona je rezultat djelovanja sila tlaka po površini tijela uronjenog u fluid. Sila uzgona
je jednaka težini fluida istisnutog tijelom (težini istisnine), djeluje vertikalno u vis i prolazi
težištem istisnine.

ρ·g·
V

m·
ρ g

Mehanika fluida 13
 2. Hidrostatika

Sila uzgona na granici dvaju fluida

Slika prikazuje slučaj plivanja tijela mase m , gustoće  0 na razdjelnoj površini dvaju
fluida gustoća 1 i 2. Točke C1 i C2 su težišta volumena istisnine V1 i V2, a T je težište
tijela.

g 1 Fb1
V1
T Fb2
0
V2
C2
mg

Sila Fb uzgona je zbroj Fb  Fb1  Fb2  1 gV1  2 gV2

Uvjet plivanja (ravnoteže) je da su rezultantna sila (tj. Fb  mg ) i rezultantni moment na
tijelo jednaki nuli (tj. suma momenata sila Fb1 i Fb2 u odnosu na težište tijela mora biti
jednaka nuli). Jasno je da vrijedi 2  0  1 . Za slučaj 2  1 sila Fb2 se zanemaruje.

Mehanika fluida 14