https://sh.wikipedia.

org/wiki/Tvrdo%C4%87a

Tvrdoća
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigacijuIdi na pretragu

Prikaz ispitivanja tvrdoće po Brinellu.

Prikaz ispitivanja tvrdoće po Vickersu.

Uređaj za ispitivanje tvrdoće po Vickersu.

Uređaj za ispitivanje tvrdoće po Rockwellu.

Tvrdoća je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju stranog tijela u njegovu strukturu
(ili površinu). Tvrdoća je svojstvo krutina jer tekućine i plinovi nemaju tvrdoću. Podaci o
tvrdoći materijala su neophodni kada se radi o ručnoj ili strojnoj obradi. Uvijek alati
moraju biti tvrđi od materijala koji se obrađuje. Ne možemo drvenom pilom rezati
metalni predmete. Oprečan pojam tvrdoći je mekoća (tvrdo - mekano). Najtvrđi materijal
je dijamant pa ga koristimo za oštrenje brusnih ploča. Brusne ploče se rade od korunda,
karborunduma i elektrokorunda. Brusne ploče su tvrđe od kaljenog čelika i služe za
oštrenje raznih alata (svrdla, pila, sjekača, glodala, noževa itd).
U strojarstvu postoji nekoliko načina za određivanje tvrdoće:

 tvrdoća po Vickersu, oznaka HV

 tvrdoća po Rockwellu, oznake HRC i HRB
 tvrdoća po Brinellu, oznaka HB
 tvrdoća po Shoreu, oznaka HS
U mineralogiji se koristi Mohsova ljestvica tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal dijamant,
a najmekši talk.

Sadržaj/Садржај

 1Postupci mjerenja tvrdoće

o 1.1Mohsova ljestvica
o 1.2Tvrdoća po Brinellu
o 1.3Tvrdoća po Vickersu
o 1.4Tvrdoća po Rockwellu
o 1.5Tvrdoća po Shoreu
 2Poveznice
 3Izvori

Postupci mjerenja tvrdoće[uredi - уреди | uredi kôd]

Tvrdoća predstavlja otpornost materijala prema prodiranju nekog drugog, znatno tvrđeg
tijela. Tvrdoća se može izraziti i kao otpor materijala prema plastičnoj deformaciji.
Unatoč tome što tvrdoća ne predstavlja fizikalno egzaktno
definirano mehaničko svojstvo, mjerenje tvrdoće je jedan od najraširenijih postupaka na
području ispitivanja mehaničkih svojstava. Razlog tome je s jedne strane što je tvrdoća
u vezi s nekim drugim mehaničkim svojstvima (npr. vlačna čvrstoća), a s druge strane
mjerenje tvrdoće je jednostavnije i prije svega brže od ispitivanja nekih drugih
mehaničkih svojstava.
Nadalje, za mjerenje tvrdoće nisu potrebni posebno izrađeni uzorci već je mjerenje
moguće, ovisno o metodi, na poluproizvodima ili čak na gotovim proizvodima. Zbog
toga su se s vremenom razvile različite metode mjerenja tvrdoće: [1]

 Ispitivanje tvrdoće zarezom:

 Mohsova ljestvica tvrdoće
  Ispitivanje tvrdoće utiskivanjem:

 Tvrdoća po Brinellu
 Tvrdoća po Vickersu
 Tvrdoća po Rockwellu

 Ispitivanje tvrdoće odskokom:

 Tvrdoća po Shoreu
Mohsova ljestvica[uredi - уреди | uredi kôd]
Glavni članak: Mohsova ljestvica
Mohsova ljestvica je niz od deset minerala poredanih po tvrdoći koji se
koristi za procjenu relativne tvrdoće drugih minerala ili tvari. Ovu ljestvicu
je prvi predložio njemački mineralog Frederich Mohs (1773.–1839.)
izabravši deset dostupnih minerala. Ljestvica nije pravocrtna:
tvrdoća dijamanta nije deset puta veća tvrdoće od talka (dijamant je
mnogo tvrđi). Mineral koji je "viši" u Mohsovoj ljestvici ima i veću tvrdoću.
Ako ispitivana tvar može zarezati površinu minerala iz Mohsove ljestvice,
ona je tvrđa od tog minerala.
Tvrdoća po Brinellu[uredi - уреди | uredi kôd]
Glavni članak: Tvrdoća po Brinellu
Tvrdoća po Brinellu (oznaka: HB) je otpor što ga materijal pruža
prodiranju zakaljene čelične kuglice promjera D (mm),
tlačene silom F (N). U ispitivanom materijalu nastaje otisak u obliku
kuglične kalote promjera baze d i dubine h. Ispitivanje tvrdoće po
Brinellu spada u grupu ispitivanja materijala bez razaranja (oštećenja
površine su neznatna) i to je postupak utiskivanjem (penetracija).
Ovaj postupak ispitivanja tvrdoće materijala predložio
je švedski inženjer Johan August Brinell 1900., i to je bio prvi široko
prihvaćeni i standardizirani postupak ispitivanja tvrdoće materijala
u znanosti o materijalima. [2]
Tvrdoća po Vickersu[uredi - уреди | uredi kôd]
Glavni članak: Tvrdoća po Vickersu
Tvrdoća po Vickersu (oznaka: HV) je mjera otpornosti što ga neki
materijal pruža prodiranju dijamantne četverostrane piramide s
vršnim kutom od 136º, opterećene silom F (N). Taj je vršni kut
odabran prema čeličnoj kuglici promjera D (mm), koja se koristi
kod ispitivanja tvrdoće po Brinellu, a ostavlja udubljenje
promjera d = 0,375 D (to odgovara prosječnoj vrijednosti donje i
gornje granice promjera udubljenja, koje se krece od 0,25 do 0,5
promjera kuglice D, unutar kojih su upotrebljivi rezultati ispitivanja
tvrdoće po Brinellu). Udubljenje piramide daje kvadrat na površini
uzorka, ali zbog netočnosti rada, nesavršenosti uzorka i sličnog
 (često puta je kvadrat iskrivljen), mjere se
obje dijagonale kvadrata (d1 i d2) i uzima se srednja vrijednost
dijagonale d. Zbog toga se rezultati ispitivanja tvrdoće po Brinellu i
tvrdoće po Vickersu dobro podudaraju do 4500 N/mm2.
Tvrdoća po Rockwellu[uredi - уреди | uredi kôd]
Glavni članak: Tvrdoća po Rockwellu
Tvrdoća po Rockwellu je postupak za određivanje tvrdoće
materijala, gdje se utiskuje poseban utiskivač u površinu
ispitivanog materijala, pri čemu se ne mjeri površina otiska
(kao kod ispitivanja tvrdoće po Brinellu i tvrdoće po Vickersu),
već njegova dubina. Utiskivač je dijamantni stožac s vršnim
kutom od 120º (s polumjerom zaobljenja na vrhu od 0,2 mm) ili
zakaljena čelična kuglica promjera 1,5875 mm (1/16 inča) ili
3,175 mm (1/8 inča).
Tvrdoća po Shoreu[uredi - уреди | uredi kôd]
Glavni članak: Tvrdoća po Shoreu
Tvrdoća po Shoreu zasniva se na mjerenju elastičnog
odskoka probojca (durometar) s čeličnim ili dijamantnim
vrhom, određene mase, pada na ispitivani materijal s
određene visine i mjeri se visina odskoka. Visina odskoka
je proporcionalna tvrdoći materijala. Ovaj je postupak
pogodan za mjerenje tvrdoće kod plastike (polimera i
elastomera) i guma. Pri mjerenju tvrdoće po Shoreu postoji
nekoliko varijanti mjerenja
u dinamičkim i statičkim uvjetima. Skala tvrdoće je od 0 za
materijale male tvrdoće, kada se probojac u cijelosti utisne
u uzorak, do 100, kada je dubina utiskivanja 0 ili nema
nikakvog utiskivanja. Ispitni uzorak treba biti deblji od 6
mm i promjera većeg od 30 mm. [3]

Poveznice[uredi - уреди | uredi kôd]

 Tvrdoća kemijskih elemenata

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

1. ↑ [1] "Postupci mjerenja tvrdoće",
www.vorax.hr/dokumenti/hr, 2011.
2. ↑ "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga
Zagreb 2009.
3. ↑ "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar,
Grafički zavod Hrvatske, 1987.