Gradaščevića kula u Bosanskoj Bijeloj

U Bosni i Hercegovini u prošlosti je bilo oko 300 kula, danas ih je malo

preostalo, a posebno su rijetke su one koje su obnovljene poput ove u Bosanskoj
Bijeloj, koja je 2004. godine stavljena na listu nacionalnih spomenika BIH, a
2018. je konačno i obnovljena. Ovo je Gradaščevića kula, izgradio ju je Osman-
paša Gradaščević krajem 18. i početkom 19. vijeka, bila je i ostala impozantno
zdanje sa pratećim objektima kojeg su činili konak, ljetna kuhinja, dva bunara,
uređena bašta i obramnebe zidine.

U osmanskom periodu turska feudalna gospoda ili spahije gradili su po svojim

imanjima kamene kule na više katova, a budući da one nisu baš komforne za
stanovanje, uz njih su dograđivani i prostrani konaci. Gradaščevići su imućna
porodica iz koje su potekli svi poznati kapetani Gradačačke kapetanije, vjeruje
se da su porijekom iz Ugarske, jedan od njih je i slavni Husein ili Zmaj od
Bosne, koji je rođeni brat Osman-paši, baš u ovoj kuli došlo je do njihovog
konačnog političkog razilaska 1831. godine, jer je Osman paša htio prihvatiti
nametnute reforme, ali Husein je želio autonomiju.

Budući da se mjesto Bosanska Bijela nalazi ispod planine Majevice, tj. na

vratima u prostranu Posavinu, postojanje ovakve kule imalo je i svoj
obrambeno-strateški značaj. Od ukupno prvobitnih 6 katova ove kule, tri su
imala obrambenu funkciju, gdje se nalaze puškarnice, a ostala tri kata su zapravo
stambeni prostor, a nešto kasnije dograđen je od drveta i opeke jedan kat u
krovu, sa kojeg se pruža prelijep pogled na sve strane. Kula je visoka 23 metra,
debljina njenih zidova kreće se od 70 do 153 cm.

Sinovi Osman-paše, Hasan i Mahmud nisu imali muških potomaka, pa se kula

kasnije naslijeđivala po ženskoj liniji, tako da je ona bila u vlasništvu porodica
Fadilpašić i Džinić, u godinama nakon Prvog sjetskog rata u ovoj kuli sa
porodicom živjela je Mevhiba Džinić sve do 10.juna 1948. godine, kada je
izvršena nacionalizacija objekta, a 03.03.1949. nepažnjom novih vlasnika u
objektu konaka pored kule izbija požar.

Godine 1963. Gradaščevića kula u Bijeloj je zaštićena kao spomenik kulture, a

obnavljana je u nekoliko navrata do 1986. godine. U toku minulog rata nije
oštećena, ali su godine ostavile obrise te je vremenom propadala, a raspao se i
zid koji je opasavao, danas je preostao u dužini od oko 20 metara.
Dok sam tu, kao da čujemo topot konja, zveckanje zvekira na ulaznim vratima,
topot nanula koje su žurno krenule preko prostrane avlije... Malo je toga ostalo
iz davnih vremena da bi nas zadivilo svojom ljepotom, da bi podsjetilo na
uspjehe naših predaka, njihove sretne i mračne dane, na svu sreću kula
Gradaščevića u Bosanskoj Bijeloj još je tu, obnovljena i ponosita kao da je
iznikla iz zemlje da bi se spojila s nebom.

Emir Nišić