MAŠINSKI FAKULTET UNIVERZITETA U TUZLI

Studentska skripta za završni

ispit
Materijali II
Generacija 2020/21
Juni 2021.

Ponovo je vrijeme za ispit. Želim vam sve najbolje dok se suočite s završnim ispitima. Budite mirni i imajte povjerenja
u sebe i zadivit ćete se čuda koja možete učiniti. Sretno. #mašinci
Zašto ispitujemo materijale?
Materijali se ispituju zbog:
-utvrđivanja karakteristika prilikom proizvodnje ili prijema
-radi raznih ekspertiza u svrhu načina upotrebe
-odgovornosti koja nastaje usljed necjelishodne upotrebe
-u cilju što potpunijeg upoznavanja svojstava materijala
-u cilju poboljšanja tih svojstava

2. Koje su mehaničke osobine materijala?

-žilavost
-tvrdoda
-elastičnost
-čvrstoda
-gustina

3. Koja su mehanička opteredenja materijala?

Opteredenje na pritisak, savijanje, smicanje, uvijanje(torzija),istezanje, izvijanje

4.Zašto se napon-deformacija koristi umjesto opteredenje-izduživanje

(dijagram)?

Koristi se jer napon I deformacija ne zavise od dimenzija I predstavljaju opteredenja I pomjeranja

respektivno

5. Kakvo je elastično ponašanje kada su opteredenja mala, kolike su deformacije?

Ovo povratno ponašanje često pokazuje linearan odnos između napona I

deformacija

6. Koji se materijali najmanje elastično deformišu?

Da bi se umanjila deformacija potrebno je izabrati materijal sa velikim

modulom elastičnosti (E/G).

7. Kakva je sila kod statičkog a kakva kod dinamičkog ispitivanja?

Kod statičkog ispitivanja materijala sila je konstantna ili sporo raste. Kod dinamičkog ispitivanja sile
djeluju udarom ili se mijenja pravac
dejstva sile.
8. Kako se dijele materijali prema mehanizmu deformacije?
Elastični, elastično-plastični, visokoelastični
9. Kako se uzimaju epruvete?
Epruvete se biraju u zavisnosti od pravca ispitivanja.
Mogu biti standardizovane ili tehničke, od različitih vrsta materijala, kao
I različitih dimenzija

10. Koje su karakteristične veličine epruvete?

L0- početna mjerna dužina ispitnog uzorka u mm
-stvarna dužina ispitnog uzorka u mm
ukupna dužina ispitnog uzorka
d0-početni prečnik ispitnog uzorka u mm
a0-početna debljina pljosnatog uzorka
b0-početna širina pljosnatog uzorka
S0-početna površina poprečnog presjeka u mm2

11. Kakve vrste kidalica imamo?

Mehaničke, hidraulične I savremene
12. Kakav je postupak ispitivanja zatezanjem?
Ispitni uzorak postavi se u čeljusti kidalice I optereti. Za vrijeme ispitivanja bilježi
se sila na kojoj je došlo do tečenja materijala (Fe u N), I maksimalno postignuta
sila (Fm u N). Nakon ispitivanja izmjeri se dužina ispitnog uzorka poslije kidanja (Lu
u mm) I prečnik ispitnog uzorka (du u mm). Poslije eksperimenta istezanja snimljen
je dijagram “sila-izduženje” (F-ΔL).
13. Kakav može biti dijagram rezultata ispitivanja?
“sila-istezanje” (F-ΔL) I “napon-dilatacija”(sigma-epsilon)

14.Kako na osnovu dijagrama možemo utvrditi kakav je materijal?

U zavisnosti od oblika dijagrama zatezanja možemo prepoznati sledjede materijale:
zakaljeni čelik, srednje tvrdi čelik, meki čelik, Cu(odžaren),Al(odžaren), elastomjer
itd...

15. Šta su rezultati eksperimenta ispitivanja zatezanjem?

Rezultati ispitivanja zatezanjem koje direktno možemo očitati sa dijagrama su: Fe –
sila na granici elastičnosti, FeH – gornju granicu razvlačenja, FeL – donju granicu
razvlačenja, Fp – silu proporcionalnosti, Fm – maksimalna sila kod koje dolazi do
pojave vrata na epruveti. Uz pomod ovih vrijednosti sila I njihovim djeljenjem sa
početnom površinom poprečnog presjeka dobidemo: napon na granici proporcionalnosti, napon na
granici tečenja, napon na granici elastičnosti, zateznu
čvrstodu .

16. Čemu služe rezultati ispitivanja na zatezanje?

Za pravilan odabir materijala, mogudnost dimenzionisanja mašinskog elementa,
mogudnost garantovanosti radnog vijeka

Uticaj temperature na ispitivanje zatezanjem?

Povišenjem temperature ispitivanja:
Re i Rm se smanjuje
Re je slabije izraženo
A se povedava
E se smanjuje

17. Kakve su epruvete kod ispitivanja na pritisak?

Najčešde su valjkastog ili kockastog oblika

18. Šta se određuje ispitivanjem na pritisak?

Ispitivanhjem na pritisak se određuje napon kod kog nastaju trajne deformacije

19. Kako se sprovodi postupak ispitivanja na pritisak?

Pripremljen ispitni uzorak se postavlja na kidalicu pravilno među pritisne ploče I
postepeno se sa hidrauličkom silom deformiše do trenutka pojave pukotine,
lomljenja, postizanja određenog opteredenja, ili određenog skradenja. Pri tom se dobiva dijagram
pritiska, a ispitni uzorak se skraduje I bačvasto proširuje. Analogno čvrstodi na istezanje
definiše se čvrstoda na pritisak koja kod krhkih materijala može biti nekoliko puta veda od čvrstode na
istezanje. Dijagrami pritiska velikog broja tehničkih materijala vrlo su slični dijagramima rastezanja.
20. Koji materijali se ispituju na savijanje?
Ispitivanje na savijanje najčešde se primjenjuje za krte materijale kao što je sivi liv.

21. Šta je mjerilo kvaliteta kod ispitivanja savijanjem?

Savojna čvrstoda predstavlja osnovno mjerilo kvaliteta.

22. Zbog čega se savijanjem ispituju čelici?

Ispitivanje čelika na savijanje se vrši kao tehnološka proba u cilju utvrđivanja
žilavosti materijala, odnosno njegove sposobnosti deformisanja.

23. Objasni postupak ispitivanja savijanjem!

Prema tehnološkom planu ispitivanje na savijanje izvodi se na stroju sa
standardizovanom oznakom trna. Trn prolazi između oslonaca koji su valjkastog
oblika I pokretni su, a njihov međusobni razmak određuje se na osnovu materijala
koji se savija. U pravilu razmak je toliki kolika je debljina materijala umnožena za 2.

24. Šta se ispituje na smicanje?

Zakovice, vijci I profili, limovi I profili, zavari .

25. Šta se ispituje na uvijanje?

Razna vratila, osovine, I drugi mašinski elementi koji su opteredeni torzijom.
26. Šta se ispituje na izvijanje?
Gubitak stabilnosti bilo kog dugog I vitkog mašinskog elementa radi utvrđivanja
Eulerove kritične sile.

27. Definisati tvrdodu!

Tvrdoda je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju drugog tijela u njegovu
strukturu.

Koja je razlika u dosadašnjim ispitivanjima I ispitivanjima tvrdode?

Razlika između ispitivanja tvrdode i drugih do sada ispitivanja:
vanjski mehanički uticaj na mali dio površine.
naprezanja na mjestu ispitivanja u površinskom sloju metala su složena

28. Koja je razlika između statičkih I dinamičkih ispitivanja tvrdode?

Razlika između statičkog I dinamičkog ispitivanja tvrdode je ta što kod statičkog

ispitivanja intenzitet sile postepeno raste a kod dinamičkih djeluje promjenjivo-

udarno.

29. Kako se označava tvrdoda?

Usvojena oznaka za tvrdodu je H.
Rockwell- HRC
Brinel-HB
Vickers-HV

Šta utiče na tvrdodu?

Hemijski sastav, strutura, tehnologija obrade(mehanička, toplotna)

. Koje su veličine kojima se iskazuje tvrdoda kod mjerenja?

-Mjerenje otpora/dubine prodiranja u površinu materijala koja je preko tvrdog tijela
u vedoj mjeri plastično deformisana
-Mjerenje površinskih razaranja nastalih djelovanjem tvrdih tijela pri čemu
naprezanja nastala djelovanjem prelaze mjestimično čvrstodu materijala
-Mjerenje elastičnih svojstava površine metala ispitivanjem elastičnog sudara
tvrdog tijela sa površinom metala

Nabrojati metode ispitivanja tvrdode!

Rockwell, Brinel, Vickers

Kako se označava tvrdoda po Rockwellu a kako po Vickersu?

Rockwell: HRC – Npr. 45 HRC: 45- vrijednost tvrdode, HRC- oznaka tvrdode
Vickers: HV – Npr. 460 HV 30/20: 460 – vrijednost tvrdode, HV – oznaka tvrdode,
30 – sila utiskivanja, 20- vrijeme utiskivanja

Koje su razlike u metodama mjerenja tvrdode?

U tijelu sa kojim se vrši ispitivanje (kuglica/piramida), skali tvrdode

Brinellova metoda ispitivanja tvrdode?

Tvrdoda po Brinelu je mjera otpora ispitivanog materijala na prodiranje kuglice prečnika D, pritiskane
standardnom silom F. Tvrdoda HB je omjer između sile I površine otiska, tj. kugline kalote.
Normirani prečnici kuglice su 10, 5, 2.5, 2, 1 mm
Mjerenje je valjano ako prečnik kalote iznosi 0,25 do 0,5 prečnika
kuglice .
Uslovi koje treba ispuniti prije ispitivanja:
debljina uzorka treba biti s ≥ 8h
djelovanje sile treba biti okomito na površinu uzorka
otisak treba biti udaljen od ivice uzorka prema slici
Tok ispitivanja
Ispitivanje mora početi bez sudara postepeno
Puno opteredenje postiže se nakon 15 sek
Uzorak ostaje pod opteredenjem 15, 30, 60 sek
Tek se tada provodi mjerenje otiska
Trajanje ispitivanja zavisi o samoj tvrdodi. Što je materijal mekši ispitivanje de trajati duže.
Kada se ispituje tvrdoda po Brinelu?
Primjenjuje se za sve metalne konstrukcije čija tvrdoda ne prelazi 450 HB, ako se ispituje zakaljenom
čeličnom kuglicom (HBS) odnosno do 650 HB ako se koristi kuglica od tvrdog materijala (HBW).

Vickersova metoda?
Mjerilo tvrdode po Vickersu je odnos sile ispitivanja i površine otiska dijamantne četverostrane
piramide sa uglom od 136° I kvadratnom osnovom na površini ispitivanog uzorka. Kod Vickersove
metode otklonjena su dva nedostatka Brinelove metode:
ograničenost područja mjerenja do 450 HB (odnosno 650 HBW)
ovisnost iznosa tvrdode o primjenjenoj sili utiskivanja kuglice. Prvi nedostatak je uklonjen
upotrebom tvrđeg materijala i uglom 136° jer taj ugao zatvaraju tangencijalne ravnine kod
Brinelove kuglice kod standardnog otiska.
 Tok mjerenja
Priprema uzorka
Postavljanje uzorka u tvrdomjer
Postizanje potrebnog opteredenja
Vrijeme trajanja opteredenja (10 – 15 s)
Rasteredenje
Mjerenje otiska (dvije dijagonale)
Izračunavanje tvrdode

Rockwelova metoda?
Mjera tvrdode po Rockwellu je za razliku od Brinela je dubina otiska.
Penetratori su:
Dijamantna kupa ili
Kuglica od kaljenog čelika.
Postupak ispitivanja sastoji se u tri faze:
Nanošenje predopteredenja – ima za cilj otklanjanje uticaja neravnina na površini
ispitivanog predmeta do dubine h1
.Nanošenje glavnog opteredenja – nanosi se ukupno opteredenje na utiskivač pri čemu on
prodire do dubine h2 koja u sebi sadrži izazvane plastične i elastične deformacije, odnosno

h2 = hp + he
Rasteredenje – koje se sprovodi tako da se opteredenje na utiskivaču smanji na predopteredenje pri
čemu nestaju elastične deformacije, kako ispitivanog materijala tako I ispitivača. Dubina utiskivanja se
smanji na h3
.Ispitivanje mikrotvrdode?
Ispitivanje mikrotvrdode koristi se kod ispitivanja vrlo tankih ili malih
dijelova.
Sile utiskivanja su vrlo male, 0,01-2 N.
Pri ispitivanju mikrotvrdode mogu se ispitivati vrlo tanki i mali dijelovi ili se
pri metalografskim ispitivanjima određuje tvrdoda mikrokonstituenata ili uključaka, odnosno površinskih
deformiranih i napregnutih slojeva.

Koje metode koristimo za ispitivanje mikrotvrdode?

Definisati žilavost
Žilavost je sposobnost materijala da plastičnom deformacijom
razgradi naprezanja i na taj način povisi otpornost materijala na
krti lom.
Kakav može biti lom materijala?
Krtki lom - Djelovanjem naprezanja ne postoji plastična deformacija ved se inicijalna mikropukotina
širi duž kristalne ravni. Osim sklonosti samog materijala krhki
lom se javlja kod sniženih temperature i velikih brzina naprezanja. Žilavi lom - Prisutna je intenzivna
plastična deformacija u svim etapama loma. Nastaje pri malim brzinama djelovanja naprezanja i pri
naprezanju koje je
znatno iznad granice razvlačenja
Kakvo je to ispitivanje mikrotvrdode po Vickersu?
Principijelne razlike između tvrdode po Vickersu i mikrotvrdode po Vickersu nema, ali je daleko veda
tačnost izrade dijamantnog penetratora kod mikrotvrdode, jer su otisci vrlo mali.
.

Ispitivanje mikrotvrdode po Knupu I Godzinskom?

Mjerilo mikrotvrdode po Knupu je omjer sile utiskivanja i površine otiska dijamantne piramide.
Mjerilo mikrotvrdode po Grodzinskom je omjer sile utiskivanja i površine projekcije otiska kojeg ostavlja
utiskivač oblika dvije zarubljene kupole.

Skleroskopska metoda po Shoreu?

Od uređaja za ispitivanje tvrdode postupkom elastičnog odskakanja najčešde se koristi Shorov
skleroskop. U staklenoj cijevi, uz koju je pričvršdena skala sa 140 jednakih podeoka (Šorovih jedinica),
nalazi se čelični teg male mase sa zaobljenim dijamantskim vrhom. Pri ispitivanju teg se
pusti da pada sa visine h1 = 254 mm na površinu ispitivanog komada, pri čemu se na skali očitava visina
odskoka h2, odnosno tvrdoda po Shoru.

Duroskopska metoda?
Duroskop je konstruisan na istom principu kao skleroskop. Sastoji se od jednog udarnog čekida u obliku
klatna (1) koji se izvodi iz ravnotežnog položaja, te pušta da slobodno pada, pri čemu udara u utiskivač
(2) koji prenosi udar na uzorak (3). Zavisno od tvrdode uzorka čekid se odbija i odskače do nove visine
h2 čiju vrijednost registruje kazaljka. Upotrebljava se za tvrdodu svih materijala i daje precizne
rezultate.
Martensov postupak?
Ispolirana površina se para iglom na čijem vrhu se nalazi dijamantni konus.
Postupak se provodi pomodu uređaja na čije postolje se učvrsti uzorak.
Postolje se može pomicati u smjeru poluge na kojoj je učvršdena igla.
Premještanjem pomičnog utega na polugi, mjenja se sila kojom pritišdemo polugu. Uzorak se para sve
dok na površini ne ostane zarez širine 0,01 mm.
Tvrdoda po Martensu definisana je silom koja daje taj zarez. Što je ona veda, veda je i
tvrdoda.

3. Šta sve utiče na žilavost materijala?

Na žilavost materijala utiče čitav niz faktora, kao što su:
hemijski sastav;
temperatura ispitivanja;
mikrostruktura (posebno veličina zrna);
oblik i dimenzije zareza;
dimenzije epruvete;
brzina udara;
nečistode u materijalu;
oblik i dimenzija epruvete,
-orijentacija ispitnog uzorka,
-centriranje epruvete na osloncima,
 broj ispitnih epruveta.
toplotna ili termomehanička obrada, itd .
Mikrostruktura ima isto veliki uticaj na žilavost materijala. Što je kristalno zrno manje, to je žilavost
veda.

Uticaj temperature ispitivanja na žilavost materijala?

Promjenom temperature se mijenja granica razvlačenja, čvrstoda, modul elastičnosti, dinamička
izdržljivost, otpornost puzanju te duktilnost (istezljivost) kao i žilavost materijala.
Visina granične temperature iznad koje dolazi do bitnije promjene svojstava zavisi o tački topljenja
materijala (Tt). Žilavost materijala opada sa snižavanjem temperature ispitivanja.
Kod vrlo žilavih metala s FCC rešetkom (Al, Cu, Ni, austenitni čelici) opadanje
žilavosti je neznatno te su oni zato deformabilni u širokom temperaturnom intervalu.
Na višim temperaturama čelici s BCC rešetkom imaju tzv. plastični ili žilavi lom s karakterističnim
izgledom vlaknaste strukture i jako deformiranim presjekom na mjestu prijeloma ispitnog uzorka.
S padom temperature dolazi do krhkog loma s izraženom zrnastom kristalnom strukturom i vrlo malo
deformiranim presjekom.
4. Kakve su ispitne epruvete?
U slučaju nedovoljne raspoloživosti materijala koriste se ispitni uzorci manjih
dimenzija. Zarez koji se nalazi u sredini ispitnog uzorka osigurava da se lom
dogodi baš na tom mjestu.

Ispitni uzorak s V-zarezom upotrebljava se za ispitivanje žilavih materijala, kao

što su čelici s malim postotkom ugljika.
Ispitni uzorak s U-zarezom upotrebljava se za ispitivanje krtih materijala.
Tendencija je da se u vedini slučajeva upotrebljavaju ispitni
uzorci s V-zarezom.

5. Čemu služi zarez na ispitnoj epruveti?

Da obezjedi lom
6. Šta je mjera za žilavost materijala?
Mjera za žilavost je kritični factor intenzivnosti naprezanja na vrhu napukline koji
u uslovima ravanskog stanja deformacije dovodi do njenog nestabilnog širenja. Te
kritične vrijednosti nazivaju se lomnom ili pukotinskom žilavošdu

7. Kako se ona izračunava?

Zbog čega se materijali ispituju na žilavost?

Da bi se utvrdila sposobnost materijala da plastičnom deformacijom razgradi naprezanja.

Udarna radnja loma ?

predstavlja energiju potrebnu da brid Charpyjeva tega prelomi ispitni uzorak ili ga provuče između
oslonaca.
Kod Charpyjeve metodeispitivanja teg (težine G, N) se spušta s početne visine h1
(koja odgovara uglu pada α) i udara u ispitni uzorak.
Šta je puzanje materijala?
Puzanje je pojava kada se dugotrajno opteredeni materijali, koji su pod uticajem neke konstantne
(statičke) sile, zavisno od temperature, počinju postupno rastezati. Puzanje de se zaustaviti ako se
materijal pri rastezanju primjereno očvrsne, a u protivnom se puzanje nastavlja do loma
materijala. Temperatura pri kojoj se pojavljuje puzanje zavisi od materijala (npr. kod čelika od 400 oC
naviše, a kod olova i plastike ved na sobnoj temperaturi). Puzanje materijala je toplinski aktivirani,
nepovratni process deformacije materijala, koji nastaje u uslovima konstantnog opteredenja, tokom
dužeg vremena, na povišenoj temperaturi.
Na pojavu puzanja utiče:
temperatura topljenja materijala,
vrsta kristalne rešetke i hemijske veze,
mikrostrukturno stanje materijala.
Za vedinu materijala temperatura puzanja je oko 30%
temperature topljenja materijala. Tako je za čelik iznad 400 oC,
za bakar iznad 270 oC, a za olovo i plastiku na sobnoj temperaturi.
Kada ono nastaje?
Nastaje u uslovima konstantnog opteredenja, usljed dužeg vremena na povišenoj temperature

Kako se ispituje puzanje materijala?

Ispitivanje puzanja se provodi na ispitnim uzorcima s navojem,
na puzalicama.
Uzorci se postepeno zagrijavaju na temperaturu ispitivanja.
Temperatura se održava konstantnom za vrijeme ispitivanja. Uzorci se
podvrgavaju konstantnom naprezanju na istezanje. Ispitivanje traje od
45 sati do nekoliko godina (100 000 sati). Bilježi se produženje ispitnog
uzorka s vremenom
Šta je produkt zamora materijala?
Lom pri znatno manjim naprezanjima materijala od početnih.

Kako se dobije Wohlerov dijagram i šta on predstavlja?

Za određivanje trajne dinamičke čvrstode (dinamičke izdržljivosti, engl fatigue limit) prema postupku
predloženim od Wöhlera, potrebno je 6 do 10 potpuno jednakih epruveta. Epruvete se jedna za
drugom izlažu različitim promjenjivim opteredenjima do pojave vidljive pukotine ili do potpunog loma.
Za svaku epruvetu zapisuje se broj ciklusa N pri kojem je nastala pukotina na epruveti ili je došlo do
loma epruvete.
Smanjenje amplitude naprezanja vrši se sve do vrijednosti pri kojoj se epruveta ne lomi ni pošto je
izdržala vrlo veliki granični broj ciklusa Ng.
Rezultati ispitivanja unose se u koordinatni sistem. Ovako dobiven dijagram naziva se dijagram
zamaranja ili Wöhlerov dijagram.
Naprezanje koje odgovara horizontalnom dijelu predstavlja trajnu dinamičku čvrstodu Rd tj. dinamičku
izdržljivost materijala.
Trajnost materijala zavisi o broju titraja opteredenja. Wöhlerov dijagram daje podatke o iznosu
dinamičke izdržljivosti nekog materijala samo za jedan tip promjenjivog naprezanja.
 Za konstruktore je često potreban podatak o iznosu dinamičke izdržljivosti nekog materijala za različite
tipove promjenjivog naprezanja, a takve podatke nam daje Smithov dijagram

Čemu služi Smithov dijagram?

Smithov dijagram daje podatak o iznosu dinamičke izdržljivosti nekog materijala za
različite tipove promjenjivog naprezanja.

Kod kojeg naprezanja je dinamička čvrstoda najveda?

Kod istosmjernog

Kako nastaje zamorni lom?

Na Smithovom dijagramu prijelaz maksimalnog I minimalnog naprezanja izvan konture
dijagrama predstavlja zamorni lom

Šta je NDT i kada se koristi?

Non-Destructive Testing (NDT). Ispitivanje bez razaranja

Interdisciplinarna tehnika za provjeru da li proizvodi i sistemi vrše svoju funkciju na pouzdan i

ekonomičan način.
Testiranja se vrše s ciljem lociranja i karakterizacije stanja materijala i eventualnih grešaka.
Ako se te greške ne otkriju, mogu dovesti do opasnih pojava: pucanje rezervoara, curenje hemikalija u
okolinu, eksplozije,...
Ovi testovi se provode tako da ne promijene funkcionalnost objekta koji se ispituje.
Drugim riječima: Proizvodi i materijali se ispituju i mjere tako da pri tome ne budu oštedeni.
Time se obezbjeđuje balans između kontrole kvaliteta i kontrole
troškova. Generalno, NDT se odnosi na industrijska ispitivanja.
Tehnologija koju koristi NDT je slična medicinskoj tehnologiji. NDT ispituje nežive objekte.
Šta je NDE i šta se postiže ovom metodom?
Non-Destructive Evaluation. Vrednovanje bez razaranja
Označava mjerenja koja su po prirodi više kvantitativna. Interdisciplinarna tehnika za provjeru da li
proizvodi i sistemi vrše svoju funkciju na pouzdan i ekonomičan način.
Primjer:
NDE metoda nede samo locirati defekt, nego de izmjeriti i neku osobinu defekta (veličina, intenzitet, oblik,
orijentacija)

Vizualno ispitivanje kada se primjenjuje i šta se može otkriti?

Najosnovnija metoda NDT
• Posmatranje proizvoda (sa i bez pomodnih uređaja) s ciljem
otkrivanja vidljivih nesavršenosti površine (najčešda metoda za
otkrivanje površinskih pukotina)
• Vizualno ispitivanje je tehnika NDT za otkrivanje niza
površinskih grešaka, kao što su: korozija, kontaminacija,
završna obrada površine, te površinske greške spojeva zavara,
zaptivki, ljepljivih traka i sl.)
• Obično posmatranje
• Digitalne kamere
• Automatsko prepoznavanje i mjerenje osobina proizvoda

Šta je endoskop i kada se primjenjuje?

Endoskop (borescope) je optički uređaj koji se sastoji od krute ili fleksibilne cijevi sa okularom na jednom i
objektivom na drugom kraju
• Obično je opremljen optičkim vlaknima za osvjetljenje
• Koristi se za vizualno ispitivanje nepristupačnih područja
Endoskopi sa izvorom svjetla za osvjetljenje kao i mjerni endoskopi koji sadrže pokretni kursor koji
omogudava mjerenje u optičkoj ravni objekta
Endoskopi sa izvorom svjetla za osvjetljenje kao i mjerni endoskopi koji sadrže pokretni kursor koji
omogudava mjerenje u optičkoj ravni objekta
Primjena endoskopa
• Ispitivanje cjevovoda na curenje
• Unutrašnjost zidova, rezervoara i drugih neosvijetljenih
prostora
• Programi održavanja opreme – endoskopi zamjenjuju skupe
remonte
• Neki uređaji (npr. turbine) imaju posebne otvore za endoscope

. Kakve imaju vrste endoskopa?

Kruti endoskop, fleksibilni endoskop, 360 endoskop

Radiografija kako se koristi?

Koristi penetrirajude gama ili X-zrake da bi se otkrili defekti I unutrašnje osobine materijala i proizvoda.
• Rendgen ili radioaktivni izotop se koriste kao izvor zračenja
• Zračenje se usmjerava kroz objekat na film ili na neki drugi medij.
• Usljed razlika u gustodi, debljini ili u karakteristikama upijanja, različiti dijelovi apsorbuju različite količine
penetrirajudeg zračenja
• Ispitivanje se vrši posmatranjem tih razlika
• Otkriva se karakteristika komponente ili sklopa koji se razlikuju po debljini ili fizičkoj gustodi od okolnog
materijala

Ispitivanje metodom magnetnih čestica, šta se ispituje?

Feromagnetski materijal se izloži djelovanju magnetnog polja, a zatim se na površinu nanose čestice gvožđa
(suhe ili u tečnoj
suspenziji)
• Greške na površini ili neposredno ispod površine proizvode magnetne polove ili narušavaju magnetno
polje tako da se te čestice grupišu na mjestima tih grešaka
Nakupine čestica na mjestu greške daju vidljivu indikaciju greške na površini materijala
• Čestice se izrađuju od bilo kojeg feromagnetnog materijala visoke magnetne permeabilnosti
Glavno područje primjene ove metode je kod ispitivanja poluproizvoda: metalne šipke i gredice, limovi,
otkivci i liveni komadi
• Ova metoda se koristi i kod preventivnog održavanja: vratila,
okvira, nosača, zamajaca, kuka, lopatica turbina i sl
• Dobro otkriva male i plitke površinske pukotine, ali i greške
ispod površine koje nisu na velikoj dubini
• Nije potrebno prethodno čišdenje
• Može se koristiti samo na feromagnetnim materijalima
• Magnetno polje mora biti u smjeru koji siječe glavnu ravan greške

Kako se detektuje greška metodom magnetnih čestica?

Feromagnetni materijal se izloži djelovanju magnetnog polja a zatim se na površinu nanose čestice gvožđa.
Greške na površini ili neposredno ispod površine proizvode magnetne polove ili narušavaju magnetno polje
tako da se te čestice grupišu na mjestima tih grešaka.

Mehanička opteredenja?
Istezanje, pritisak, savijanje, torzija,smicanje izvijanje.

Šta je deformacija?
Ako na metalno tijelo djeluje spoljna sila tijelo mijenja svoj oblik I pri dovoljnoj veličini spoljne sile dolazi do
njegovog razaranja. Djelovanjem sile nastaju istovremeno u tijelu naponi, jer se ono unutrašnjim silama
suprostavlja promjeni oblika. Promjena oblika izazvana djelovanjem spoljnih sila naziva se deformacija.

Koje su to mehaničke osobine materijala?

Žilavost, tvrdoda, čvrstoda, napon tečenja, elastičnost.

Šta je konvekcionalna granica razvlačenja?

Naprezanje koje nakon rasteredenja ostavlja trajnu deformaciju koja se zadaje u postocima početne
mjerne dužine, npr. x = 0,2 %. Izražava se kao pojedinačna vrijednost ili kao funkcija Rp,x = f(t).

Primjena:
• metalni materijali bez izražene granice razvlačenja;
• proračuni dimenzija;
• poređenje materijala.

Šta je duktilnost?
Duktilnost je svojstvo materijala da podnese plastičnu deformaciju bez loma. Što je vedu deformaciju
materijal sposoban podnijeti bez krhkog loma to je duktilniji.

Žilavost?
Energija za lom jedinice zapremine materijala
• Približno - površina ispod krive napon-deformacija.

Šta je elastična deformacija?

DEFINICIJA: Elastična deformacija – deformacija bez trajnog premiještanja atoma u drugi položaj. Oblik i
osobine čvrstih tijela vradaju se po prestanku djelovanja sile.
Šta je plastična deformacija?
DEFINICIJA: Poslije izvijesnog stepena elastične deformacije, javlja se plastična deformacija. Da bi došlo do
plastične deformacije neophodno je da na tijelo djeluje smičude naprezanje.

Koji su osnovni pokazatelji elastičnosti materijala?

Osnovni pokazatelji elastičnosti materijala su:
• modul elastičnosti
• granica razvlačenja
• konvencionalna granica razvlačenja
Šta je modul elastičnosti?
Izražava se kao pojedinačna vrijednost ili kao funkcija
E = f(t), s podatkom o vrsti opteredenja.
Modul elastičnost – krutost određenog mašinskog dijela.

Kontrola materijala s razaranjem I koje su?

Kontrola materijala s razaranjem je takav postupak ispitivanja materijala gdje dolazi do oštedenja
materijala koji se ispituje.
Metode kontrole s razaranjem su: Ispitivanje na zatezanje na kidalici, Mjerenja tvrdode, Ispitivanje udarne
žilavosti, korozijska ispitivanja, Različita statička i dinamička ispitivanja, Probe na pritisak s razaranjem,
Različite radioničke probe i probe zavarljivosti.

Ispitivanje na zatezanje?
Ubraja se u najvažnija mehanička ispitivanja materijala jer ona daje najviše važnih upotrebnih svojstava:
• Napon tečenja
• Zatezna čvrstoda
• Modul elastičnosti
• Izduženje
• Suženje

Dijagram kidanja?
Dijagram je podjeljen na tri područja.
I područje: prikazana je linearna zavisnost sile i izduženja. To znači
da istim prirastima sile odgovaraju i jednaka izduženja. Ono vrijedi
sve do vrijednosti sile Fe (sila na granici tečenja ili tzv. sila
razvlačenja).
II područje: više nema linearne zavisnosti između povedanja sile i
izduženja. Epruveta se nastavlja izduživati uz čak mali pad opteredenja. Za daljnje izduženje potreban je
ponovni porast sile. Opteredenje raste sve do dostizanja maksimalne sile Fm.
III područje: nakon sile Fm epruveta se nastavlja izduživati uz sve manju silu. Konačno, pri vrijednosti sile Fk
dolazi do loma epruvete.

DIJAGRAM ZATEZANJA?
U dijagramu od ishodišta O do tačke P ispitni uzorak se produžuje upravno proporcionalno s opteredenjem
(F/∆l=const.). U tome dijelu grafika imamo linearnu funkciju koja izražava Hookeov zakon. Tačka P do koje
vrijedi Hookeov zakon naziva se granica proporcionalnosti. Nagib Hookeova pravca α definiše karakteristiku
materijala Youngov modul ili modul elastičnosti

Isptitivanje na pritisak-sabijanje?
Od mašinskih materijala najčešde se ispituje:
• liveno željezo
• kaljeni čelik
• materijal kliznih ležaja
• mesingane i bronzane legure
• plastika i guma

Kako definišemo udarni rad loma?

Udarni rad loma određuje otpornost materijala krhkom lomu I mjera je za žilavost materijala.
Udarni rad loma je energija koja je utrošena za lom (deformaciju) ispitnog uzorka (epruvete) ispitivanjem
na savijanje – udarom.
Koji faktori utiču na žilavost materijala?
Na žilavost materijala utiče čitav niz faktora, kao što su:
- hemijski sastav;
- temperatura ispitivanja;
- mikrostruktura (posebno veličina zrna);
- oblik i dimenzije zareza;
- dimenzije epruvete;
- brzina udara;
- nečistode u materijalu;
- oblik i dimenzija epruvete,
-orijentacija ispitnog uzorka,
-centriranje epruvete na osloncima,
- broj ispitnih epruveta.
- toplotna ili termomehanička obrada, itd .

Koji materijali imaju najvedu žilavost prema kubnoj rešetci a koji najmanju?
Legure koje imaju površinsko centriranu kubnu kristalnu rešetku FCC imaju uglavnom visoku žilavost (npr.
austenitni čelici, legure bakra, aluminijeve legure). Materijali s velikom čvrstodom obično
imaju nisku žilavost.
Kod legura s prostorno centriranom kubnom kristalnom strukturom BCC žilavost značajno zavisi o
temperaturi (sa snižavanjem temperature dolazi do značajnog pada žilavosti).

Uticaj mikrostrukture na žilavost materijala?

Mikrostruktura ima isto veliki uticaj na žilavost materijala. Što je kristalno zrno manje, to je žilavost veda.

Uticaj temperature ispitivanja na žilavost materijala?

Promjenom temperature se mijenja granica razvlačenja, čvrstoda, modul elastičnosti, dinamička
izdržljivost, otpornost puzanju te duktilnost (istezljivost) kao i žilavost materijala.
Visina granične temperature iznad koje dolazi do bitnije promjene svojstava zavisi o tački topljenja
materijala (Tt).

Žilavost materijala opada:

sa snižavanjem temperature ispitivanja.
Kod vrlo žilavih metala s FCC rešetkom (Al, Cu, Ni, austenitni čelici) opadanje žilavosti je neznatno te su oni
zato deformabilni u širokom temperaturnom intervalu.

Na višim temperaturama čelici s BCC rešetkom imaju tzv. plastični ili žilavi lom s karakterističnim izgledom
vlaknaste strukture i jako deformiranim presjekom na mjestu prijeloma ispitnog uzorka.
S padom temperature dolazi do krhkog loma s izraženom zrnastom kristalnom strukturom i vrlo malo
deformiranim presjekom.

Elementi Charpyevog tega koji mogu uticati na žilavost jesu slijededi:

• temelji uređaja,
• klatno,
• geometrija noža tega,
• položaj postolja prema klatnu,
• horizontalni i vertikalni oslonci,
• pokazivač energije,
• potencijalna energija tega,
• gubici trenja i otpora zraka,
• brzina udara,
• nazivna energija tega.
Dva najčešde korištena oblika ispitnog uzorka pri ispitivanju udarne radnje loma su?

Zarez koji se nalazi u sredini ispitnog uzorka osigurava da se lom dogodi baš na tom mjestu.
Ispitni uzorak s V-zarezom upotrebljava se za ispitivanje žilavih materijala, kao što su čelici s malim
postotkom ugljika. Ispitni uzorak s U-zarezom upotrebljava se za ispitivanje krhkih materijala.
Tendencija je da se u vedini slučajeva upotrebljavaju ispitni uzorci s V-zarezom.

Ispitivanje udarne energije loma?

Udarna radnja loma predstavlja energiju potrebnu da brid Charpyjeva tega prelomi ispitni uzorak ili ga
provuče između oslonaca.
Kod Charpyjeve metode ispitivanja teg (težine G, N) se spušta s početnevisine h1 (koja odgovara uglu pada
α) i udara u ispitni uzorak.
Teg se ne zaustavlja nego nastavlja kretanje, lomi ispitni uzorak i dolazi na konačnu visinu h2, koja
odgovara uglu β. Uglovi se određuju pomodu kazaljki na mjernoj skali. Udarna radnja loma računa
se iz izraza:

Kako dijelimo lom prema prisustvu/odsustvu plastične deformacije?

Prema prisutnosti odnosno odsutnosti plastične deformacije u neposrednoj blizini loma razlikuju se krhki i
žilavi lom, odnosno materijali se dijele na krhke i žilave.
Krhki lom?
Djelovanjem naprezanja ne postoji plastična deformacija ved se inicijalna mikropukotina širi duž kristalne
ravni. Osim sklonosti samog materijala krhki lom se javlja kod sniženih temperature i velikih brzina
naprezanja.
Žilavi lom?
Prisutna je intenzivna plastična deformacija u svim etapama loma. Nastaje pri malim brzinama djelovanja
naprezanja i pri naprezanju koje je znatno iznad granice razvlačenja.

Šta je lomna žilavost?

Lomna žilavost je mehaničko svojstvo materijala koje pokazuje otpornost
materijala prema širenju napuklina. Ispituje se na uzorcima koji imaju utor i umjetno izazvanu napuklinu.
Metoda po Izodu ?
koristi za ispitivanje također klatno s maljem, a epruveta nije oslonjena horizontalno na dva krajnja oslonca
kao kod Charpyja, ved je uglavljena vertikalno s jedne strane kao konzola.

Šta je dinamička izdržljivost?

Mehaničko svojstvo koje pokazuje otpornost materijala dinamičkom naprezanju a s time i pojavi zamora
materijala naziva se dinamička izdržljivost.
Dinamička izdržljivost (engl. fatigue limit) je najvede dinamičko (promjenljivo) naprezanje koje ispitna
epruveta izdrži bez pojave loma nakon praktički beskonačno mnogo ciklusa.

S obzirom na veličinu koeficijenta asimetrije ciklusa r naprezanja možemo razlikovati sljededa izmjenjiva
naprezanja: istosmjerno istezanje ili pritisna promjenjiva te izmjenično promjenjiva.

Dinamička ispitivanja provode se na uređajima koji omoguduju promjenjivo (titrajno) opteredivanje

epruvete ili mašinskih dijelova a nazivaju se pulzatori ili umaralice.
Umaralice rade hidraulički, servohidraulički ili na principu elektromagnetske rezonancije. S obzirom na
frekvenciju promjenjivog (cikličkog, titrajnog) opteredenje možemo razlikovati:
- f = 5 Hz → niskofrekventno ispitivanje
- f = 5 Hz < 30 Hz → srednjefrekventno ispitivanje
- f = 30Hz → visokofrekventno ispitivanje

Wohlerova kriva?
Za određivanje trajne dinamičke čvrstode (dinamičke izdržljivosti, engl fatigue limit) prema postupku
predloženim od Wöhlera, potrebno je 6 do 10 potpuno jednakih epruveta. Epruvete se jedna za drugom
izlažu različitim promjenjivim opteredenjima do pojave vidljive pukotine ili do potpunog loma.
Za svaku epruvetu zapisuje se broj ciklusa N pri kojem je nastala pukotina na epruveti ili je došlo do loma
epruvete. Smanjenje amplitude naprezanja vrši se sve do vrijednosti pri kojoj se epruveta ne lomi ni pošto
je izdržala vrlo veliki granični broj ciklusa Ng. Rezultati ispitivanja unose se u koordinatni sistem.
Ovako dobiven dijagram naziva se dijagram zamaranja ili Wöhlerov dijagram.
Naprezanje koje odgovara horizontalnom dijelu predstavlja trajnu dinamičku čvrstodu Rd tj. dinamičku
izdržljivost materijala. Trajnost materijala zavisi o broju titraja opteredenja.

Za šta nam služi Smitov dijagram?

Wöhlerov dijagram daje podatke o iznosu dinamičke izdržljivosti nekog materijala samo za jedan tip
promjenjivog naprezanja. Za konstruktore je često potreban podatak o iznosu dinamičke izdržljivosti nekog
materijala za različite tipove promjenjivog naprezanja, a takve podatke nam daje Smithov dijagram.
(Za potrebe dinamičkih ispitivanja zamaranjem najprije seprovode statički eksperimenti zatezanjem kako bi
se na temeljudobivenih podataka o zateznoj čvrstodi Rm i granici tečenja Remogli odrediti parametri za
dinamička ispitivanja. Na osnovu određenih vrijednosti može se pristupiti konstrukciji
Smithovog dijagrama. Također za njegovo konstruisanje potrebno je najprije odraditi seriju Wöhlerovih
ispitivanja zamaranjem za različite vrijednostisrednjeg naprezanja σm.)

Kako konstruišemo Smitov dijagram?

Zamorni lom?
Očito je da konture Smithovog dijagrama omeđuju polje trajne dinamičke čvrstode.
Prijelaz maksimalnog ili minimalnog naprezanja izvan konture dijagrama znači zamorni lom.

Kako nastaje zamor materijala?

Proces zamora materijala sastoji se od tri faze:
1. začetka (stvaranja) pukotine
2. širenja (napredovanja, propagacije, rasta) pukotine
3. konačnog loma (preostalog dijela poprečnog presjeka)

Šta je puzanje materijala?

Puzanje je pojava kada se dugotrajno opteredeni materijali, kojisu pod uticajem neke konstantne (statičke)
sile, zavisno od temperature, počinju postupno rastezati.
Puzanje de se zaustaviti ako se materijal pri rastezanju primjereno očvrsne, a u protivnom se puzanje
nastavlja do loma materijala.

Na pojavu puzanja utiče:

• temperatura topljenja materijala,
• vrsta kristalne rešetke i hemijske veze,
• mikrostrukturno stanje materijala.
Za vedinu materijala temperatura puzanja je oko 40% temperature topljenja materijala. Tako je za čelik
iznad 450 oC,
za bakar iznad 270 oC, a za olovo i plastiku na sobnoj temperaturi.

Ispitivanje puzanja se provodi na ispitnim uzorcima s navojem, na puzalicama.

Uzorci se postepeno zagrijavaju na temperaturu ispitivanja. Temperatura se održava konstantnom za
vrijeme ispitivanja. Uzorci se podvrgavaju konstantnom naprezanju na istezanje. Ispitivanje traje od 45 sati
do nekoliko godina (100 000 sati). Bilježi se produženje ispitnog uzorka s vremenom.

(Napomena:dijagram I stadij puzanja sa prezentacije 8)

Šta je relaksacija?
Relaksacija je pojava samoproizvoljnog snižavanja naprezanja u napregnutom mašinskom dijelu ili
ispitivanoj epruveti pri konstantnoj početnoj deformaciji posebno pri povišenoj temperaturi.

(Određivanje vrijednosti relaksacije je važno za dimenzionisanje mašinskihdijelova koji trebaju tokom

dužeg vremena zadržati neku deformaciju pri povišenim temperaturama ili pri sobnoj temperaturi, kao što
su npr. pritegnuti vijci, čelična žica visoke čvrstode, čelična užad, čelične šipke od betonskog čelika i slično.)

Šta je tenzometrija?
Tenzometrija je skup metoda za određivanje deformacija mašinskih kontrukcija ili njihovihdijelova. Mjerni
uređaj naziva se tenzometrom.

Kod kojeg naprezanja je dinamička čvrstoda najveda?

Vrste tenzometara?

ički tenzometar

Podjela NDE:
• Otkrivanje i mjerenje grešaka
• Okrivanje i mjerenje curenja
• Mjerenje dimenzija
• Određivanje i mjerenje položaja
• Utvrđivanje strukture i mikrostrukture
• Procjena mehaničkih i fizičkih osobina
• Određivanje naponsko/deformacionog stanja
• Analiza odziva
• Utvrđivanje hemijskog sastava

Faktori koji utječu na izbor NDE metode za otkrivanje grešaka:

• Razlozi za provođenje NDE
• Vrste grešaka koje treba otkriti
• Veličina i orijentacija neprihvatljivih grešaka
• Očekivani položaj grešaka
• Veličina i oblik objekta
• Karakteristike materijala

Neke NDT/NDE tehnologije

• Vizualno i optičko testiranje
• Radiografija
• Ispitivanje magnetnim česticama
• Ispitivanje ultrazvukom
• Ispitivanje penetrantima
• Elektromagnetno ispitivanje
• Ispitivanje na curenje
• Ispitivanje akustičnom emisijom

vizualno i optičko testiranje?

• Najosnovnija metoda NDT
• Posmatranje proizvoda (sa i bez pomodnih uređaja) s ciljemotkrivanja vidljivih nesavršenosti površine
(najčešda metoda zaotkrivanje površinskih pukotina)
• Vizualno ispitivanje je tehnika NDT za otkrivanje niza površinskih grešaka, kao što su: korozija,
kontaminacija, završna obrada površine, te površinske greške spojeva zavara, zaptivki, ljepljivih traka i sl.)

Šta je endoskop I za šta se koristi?

Endoskop (boroskop) je optički uređaj koji se sastoji od krute ili fleksibilne cijevi sa okularom na jednom i
objektivom nadrugom kraju
• Obično je opremljen optičkim vlaknima za osvjetljenje
• Koristi se za vizualno ispitivanje nepristupačnih područja.

RADIOGRAFIJA
• Koristi penetrirajude gama ili X-zrake da bi se otkrili defekti I unutrašnje osobine materijala i proizvoda.
• Rendgen ili radioaktivni izotop se koriste kao izvor zračenja
• Zračenje se usmjerava kroz objekat na film ili na neki drugi medij.
• Usljed razlika u gustodi, debljini ili u karakteristikama upijanja, različiti dijelovi apsorbuju različite količine
penetrirajudeg zračenja
• Ispitivanje se vrši posmatranjem tih razlika
• Otkriva se karakteristika komponente ili sklopa koji se razlikuju po debljini ili fizičkoj gustodi od okolnog
materijala.
PODRUČJE PRIMJENE
• Odlivci, zavareni spojevi, posebno kad ne smije biti unutrašnjih
grešaka
• Otkivci i slični mašinski sklopovi
• Plastificirane komponente
• Ispitivanje pukotina, puknutih žica, prisustvo stranih tijela, elementi koji nisu na pravom mjestu ili
položaju
• Debelostjeni odlivci i zavarene konstrukcije za parne mašine
(kotlovi, komponente i sklopovi turbina) i druge mašine visokog pritiska.

ISPITIVANJE MAGNETNIM ČESTICAMA

• Feromagnetski materijal se izloži djelovanju magnetnog polja,a zatim se na površinu nanose čestice
gvožđa (suhe ili u tečnoj suspenziji)
• Greške na površini ili neposredno ispod površine proizvode magnetne polove ili narušavaju magnetno
polje tako da se te čestice grupišu na mjestima tih grešaka.
• Nakupine čestica na mjestu greške daju vidljivu indikaciju greške na površini materijala
• Čestice se izrađuju od bilo kojeg feromagnetnog materijala visoke magnetne permeabilnosti.
Glavno područje primjene ove metode je kod ispitivanja poluproizvoda: metalne šipke i gredice, limovi,
otkivci i liveni komadi
• Ova metoda se koristi i kod preventivnog održavanja: vratila, okvira, nosača, zamajaca, kuka, lopatica
turbine
• Dobro otkriva male i plitke površinske pukotine, ali i greške ispod površine koje nisu na velikoj dubini
• Nije potrebno prethodno čišdenje
• Može se koristiti samo na feromagnetnim materijalima
• Magnetno polje mora biti u smjeru koji siječe glavnu ravan greške.
ISPITIVANJE CURENJA?
Ispitivanje curenja se vrši da se osigura da hermetički zatvoreni ventili, cijevi pod visokim pritiskom, zavari I
sistemi cjevovoda ne ispuštaju fluid.
Do curenja dolazi usljed razlike pritiska između dvije sredine. Posebno je važno ovo ispitivanje sa aspekta
zaštite čovjekove okoline. Stepen curenja se mjeri jedinicom *atm cm3/s+ – 1 kubni cm gasa u sekundi na
pritisku 1 standardne atmosfere (760 mm Hg).
Zvuk curenja od 0,1 atm cm3/s se može čuti. Curenje sa formiranjem mjehurida se vidi golim okom od 10-4
atm cm3/s
Stvarno curenje je lokalizirano curenje kroz otvor.
Virtualno curenje podrazumijeva postepeno ispuštanje gasova sa površine ili isticanje gasova kroz zaptivke
u vakuumu.
Tok fluida može biti:
• propuštanje,
• molekularni,
• prelazni,
• viskozni,
• laminarni,
• turbulentni i
• zagušeni

Metode ispitivanja
Akustične metode
Ispitivanje mjehuridima (uranjanje)
Ispitivanje toka
Ispitivanje pomodu gasova
Ispitivanje mjerenjem gubitka količine
Vizualno ispitivanje
ISPITIVANJE ULTRAZVUKOM
Ultrazvučno ispitivanje materijala temelji se na upotrebi ultrazvuka, odnosno zvuka čija je frekvencija iznad
gornje granice čujnosti normalnog ljudskog uha.
Metoda funkcionira na principu odbijanja ultrazvučnog vala od defekta u materijalu i prikazivanju te
reflektirane energije u odnosu na vrijeme. Na temelju toga, određuje se dubina na kojoj se val reflektira,
odnosno položaj defekta u materijalu. Pri ispitivanju materijala koriste se veoma kratki ultrazvučni impulsi
frekvencije od 0,1 do 15 MHz (pa čak i do 50 MHz).Koristi se za ispitivanje raznih materijala počevši od
čelika,
raznih legura, kompozita, pa sve do drveta i betona.

Prednosti ispitivanja ultrazvukom?

Neke prednosti metode uključuju:
– osjetljiva je na otkrivanje površinskih i potpovršinskih grešaka
– dubina penetracije je superiorna ostalim metodama bez razaranja
– pri upotrebi impuls-odjek tehnike dovoljan je samo jednostran pristup
ispitivanom dijelu
– vrlo je pouzdana i tačna u otkrivanju položaja i veličine greške
– potrebna je minimalna priprema ispitivanog materijala
– elektronička oprema pruža trenutačne rezultate

Mane ispitivanja ultrazvukom?

Uz navedene prednosti, ultrazvučno ispitivanje ima i svojih mana kao što su:
– površina mora biti pristupačna za prenošenje ultrazvuka
– vještina i uvježbanost ispitivača su ekstenzivniji u odnosu na neke druge
metode
– obično zahtijeva posredno sredstvo koje prenosi zvuk u ispitivani dio
– grubi, nepravilni, vrlo mali, izrazito tanki ili nehomogeni materijali su vrlo
zahtijevni za ispitivanje
– lijevano željezo i drugi grubozrnati materijali su teški za ispitivanje zbog
loše vodljivosti zvuka i visokog signala šuma
– za umjeravanje opreme i karakterizaciju indikacija potrebni su referentni
uzorci i standardi.

Postoje različite tehnike ultrazvučnog ispitivanja, a najčešde se koristi jedna od sljedede tri metode:
• metoda prozvučavanja (transmisije) • puls-eho metoda • metoda rezonancije

Metoda rezonancije se zasniva na pojavi stojnih (stacionarnih) valova. Ultrazvučni valovi se odbijaju od
zadnje stijenke i vradaju u prijemni vibrator, pri čemu ti valovi interferiraju s dolazedim valovima. Ukoliko je
debljina materijala jednaka zbiru polovina valne dužine, nastaje stojni val, to jest postignuta je rezonancija.
Ova metoda je pogodna za mjerenje debljine ispitivanog uzorka.

ISPITIVANJE PENETRANTIMA
Ovom metodom otkrivaju se pukotine i diskontinuiteti na površinama čvrstih neporoznih materijala.
Najčešde se ispituju metalni dijelovi, ali se mogu ispitivati i dijelovi izrađeni od nemetalnih materijala kao
što su staklo, keramika, guma, plastika i tako dalje. Metoda je popularna zbog jednostavnosti i
fleksibilnosti, osim u pogonu ispitivanje se može izvesti i na
terenu.

Prednost penetrantske kontrole u odnosu na direktnu vizualnu kontrolu jeste ta što omoguduje kontroloru
lakše uočavanje greške. Indikacija pukotine koja se javlja na površini puno je veda od same pukotine, a usto
zbog ‘’žarke’’ boje penetranta i bijele boje razvijača veda je i razina kontrasta između indikacije i površine.
Oba faktora čine greške, golom oku, lakše uočljivima pa samim time i posao kontrolora lakšim.

Koje su to faze ispitivanja penetrantima?

Faze ispitivanja penetrantima
1. Priprema površine
2. Nanošenje penetranta
3. Uklanjanje viška penetranta
4. Nanošenje razvijača
5. Pregled indikacija

Prednosti i nedostaci ispitivanja penetrantima

• moguda laka i brza detekcija površinske pukotine, ali ne i njene dimenzijske i ostale karakteristike
• pouzdanost metode uveliko ovisi o ljudskom faktoru prilikom provedbe ispitivanja i pregleda dobivenih
indikacija
• penetranti i pripadajuda oprema relativno su jeftini te lahko prenosivi
• veoma brzo i po niskoj cijeni mogude je ispitati velike površine i dijelove složenih geometrijskih oblika
• indikacije se javljaju direktno na površini dijela i utjelovljuju vizualni prikaz greške
• vrlo učinkovita i raširena metoda, a u nekim industrijama i nezaobilazna

ELEKTROMAGNETNO ISPITIVANJE VRTLOŽNIM STRUJAMA

Puštanjem izmjenične struje kroz vodič, nastaje promjenljivo magnetno polje oko vodiča koje de se
mijenjati u skladu sa frekvencijom struje. Kada se drugi vodljivi materijal stavi u blizinu promjenljivog
magnetnog polja ono de u njemu inducirati struju. Te inducirane struje u vodljivom materijalu struje
zatvorenim, kružnim putanjama i zbog svoga izgleda, kojim podsjedaju na vrtloge koji nastaju u fluidu,
nazivaju se vrtložne struje. Inducirane vrtložne struje u materijalu de zatim stvoriti svoje vlastito,
sekundarno magnetno polje, koje de se, prema Lenzovom zakonu, suprostavljati primarnom magnetnom
polju zavojnice. Suprotstavljanje sekundarnog magnetnog polja primarnom uzrokuje promjenu u
magnetskom polju i struji zavojnice. Ako zavojnicu spojimo na mjerni instrument, stanje koje očitamo
stavivši zavojnicu na ispitivani materijal je standardno očitanje za taj uzorak.
U slučaju da zavojnicom naiđemo na dio materijala drugačijih svojstava ili u kojem se nalazi nepravilnost ili
oštedenje, dodi de do poremedaja vrtložnih struja i promjene njihovog magnetnog polja, a time i do
promjene magnetnog polja zavojnice rezultirajudi promjenom impedanse zavojnice.
Ove promjene se mogu pratiti na mjernom instrumentu i na osnovu njih se prati stanje i karakteristike
ispitivanog materijala.
Kao što je pomenuto, na vrtložne struje utičusvojstva materijala i nepravilnosti u materijalu, ali inekoliko
drugih faktora. Faktori koji utiču navrtložne struje su:
● električna vodljivost,
● magnetna permeabilnost,
● frekvencija struje,
● razmak sonde i materijala,
● geometrija,
● rukovanje sondom,
● diskontinuiteti (oštedenja).

Ako u materijalu postoje pukotine, vrtložne struje moraju tedi oko njih i njihov intenzitet opada zbog
povedanja otpora. Korozija, također, povedava otpor odnosno smanjuje intenzitet vrtložnih struja. Dužina
površinskih pukotina može se odrediti vrlo lahko,
ali dubina pukotina se može odrediti samo opdenito (npr. veda ili manja od...). Prije ispitivanja, oprema se
podešava na referentnom uzorku koji bi trebao biti od istog materijala i što sličnijih karakteristika (termička
obrada, legiranost, električna I magnetna svojstva) kao materijal koji se ispituje.

Kao minimum, tri osnovna komada opreme su potrebna za svako ispitivanje vrtložnim strujama:
● sonda,
● mjerni instrument,
● referentni uzorak.

Metoda ispitivanja vrtložnim strujama omoguduje:

● mjerenje debljine materijala,
● detekciju pukotina,
● mjerenje debljine premaza,
● mjerenje električne vodljivosti.

Prednosti:
● prenosivost opreme,
● osjetljivost na male nepravilnosti,
● detekcija površinskih i podpovršinskih pukotina,
● široka primjena (ne samo za detekciju pukotina),
● sonda ne mora biti u kontaktu s ispitnim predmetom,
● trenutni prikaz rezultata,
● minimalna priprema ispitnog uzorka,
● moguda inspekcija složenih oblika i raznih veličina vodljivih materijala.

Nedostaci:
● ispitna površina mora biti dostupna sondi,
● ispitivanje je ograničeno samo na vodljive materijale,
● površinska obrada i hrapavost površine može otežati ispitivanje,
● ograničena dubina ispitivanja (približno 5mm),
● potreban je referentni uzorak za podešavanje opreme,
● potrebna je visoka stručnost za korištenje ispitne opreme.

ISPITIVANJE AKUSTIČNOM EMISIJOM

U području elastičnog ponašanja materijala akustična emisija je zanemarljiva. Sa pojavom plastične
deformacije se akustična emisija bitno pojačava, što omogudava da se odredi granica između elastičnog i
plastičnog ponašanja.
Intenzitet akustične emisije dalje raste sa razvojem plastične deformacije. Akustična emisija je vrlo velika
kada dođe do inicijacije prsline i razvoja loma, što je posebna pogodnost pri ispitivanju za određivanje
parametara mehanike loma i pradenje integriteta konstrukcije u eksploataciji. Ova svojstva čine akustičnu
emisiju perspektivnom za primjenu, jer uz savremeno projektovanje komponenata I konstrukcija na osnovu
mehaničkih osobina konstrukcijskih materijala, doprinosi pouzdanijoj procjeni vijeka konstrukcija.
Deformacijski procesi u materijalu sa izraženom akustičnom emisijom najčešde nastaju zbog:
– djelovanja sile vede od napona tečenja materijala, koja prouzrokuje plastičnu deformaciju ili pojavu i rast
prsline, zavisno od vrste materijala i lokalnih napona u njemu;
– promjenljive sile koja deluje na materijal, tj. zamora materijala;
– naponske korozije;
– razvoja prsline na niskim temperaturama.

Signal akustične emisije može biti kontinualan ili diskretan.

Signal kontinualne akustične emisije je po obliku sličan signalu šuma. Jedina razlika je u tome što amplituda
ovog signala varira u skladu sa aktivnošdu akustične emisije. Kod metala ovaj tip akustične emisije je
povezan sa procesom kretanja dislokacija pri
plastičnoj deformaciji. Diskretna akustična emisija nastaje usljed oslobađanja dijela deformacijske energije
u diskretnim, dovoljno udaljenim trenucima vremena tako da ne dolazi do preklapanja blokova talasa koji
se u tim prilikama obrazuju. Trajanje ovih blokova je obično kratko i iznosi desetak mikrosekundi do
nekoliko milisekundi. Kao izvori diskretne akustične emisije u literaturi se navode pojava dvojnika,
stvaranje i razvoj mikro i makro prslina. Amplitude signala diskretne akustične emisije su, po pravilu, vede
od amplituda signala kontinualnog tipa.

Uspostavljanje zavisnosti između promjena u materijalu pod dejstvom spoljnje sile I signala akustične
emisije zabilleženog senzorom zahtijeva prikladnu obradu dobijenog signala. Način obrade zavisi od dva
glavna faktora:
– tipa ispitivanja (laboratorijska istraživanja, provjera kvaliteta konstrukcija, pradenje
ponašanja materijala);
– namjene rezultata obrade signala akustične emisije.
U stvari postoje dva osnovna tipa obrade, u zavisnosti od toga da li je potrebno odrediti položaj greške,
koja prouzrokuje signal akustične emisije u materijalu ili ne. Pri laboratorijskim ispitivanjima, kada je
položaj greške poznat, mogu se koristiti jednostavniji uređaji i sistemi obrade signala. Međutim, provjera
kvaliteta konstrukcija, npr. posuda pod pritiskom, zahtjeva dobro postavljenu mrežu senzora povezanih sa
prikladnim programom na računaru, čime se obrazuje sistem koji omogudava otkrivanje položaja greške.
Kod ovakvih ispitivanja često je određivanje položaja greške i njene aktivnosti pod opteredenjem od vedeg
značaja od potpune karakterizacije same greške.

Razvijeno je više metoda za obradu signala AE:

– brojanje događaja;
– brojanje oscilacija zabilježenih senzorom;
– mjerenje energije;
– amplitudna analiza i
– analiza spektra.

Korozijom (oksidacijom) nastali produkti imaju sličnosti s metalom u izvornom obliku, tj. dok je bio u rudači
(ruda koja ima u sastavu metal). Korozija je zapravo obrnut postupak od postupka dobijanja metala i
predstavlja prirodnu pojavu povratka metala u početno ravnotežno stanje, pri čemu sistem smanjuje
slobodnu energiju. Dobijanje metala iz rude povezano je s utroškom
električne energije, dok je korozija zapravo reverzibilni proces koji spada prvenstveno u termodinamički
proces, pri kojem metal prelazi u neko niže energetsko stanje. Korozijom nastaju stabilni produkti na
površini metala, koji mogu osnovni metal u atmosferskim uvjetima djelimično (npr. čelik, sivi liv) ili rijeđe
ponekad potpuno zaštititi od daljnjeg propadanja (npr.
bakar, bronza, aluminij, nehrđajudi čelik, titan). U svakom slučaju korozije stvara se sloj produkata koji
osnovni metal odvajaju od korozivnog sredstva i tako usporavaju napredovanje korozije, tj. pojačavaju
pasivitet metala.

Erozija predstavlja mehaničko razaranje materijala izazvano neposrednim strujanjem tekudeg ili čvrstog
medija
(npr. voda, pijesak ili kombinirano). To je čest slučaj kod sjedišta ventila u slavinama, oštedenja lopatica
plinskih turbina kada avion leti kroz oblak prašine, oštedenja kod rotora pumpe mulja...

Mogudi mehanizmi erozije:

a) abrazija pod malim uglom udara čestice,
b) zamor površine kod malih brzina udara
čestice,
c) višestruka plastična deformacija ili krti lom
kod srednjih brzina i velikih uglova upada
čestice,
d) lokalno površinsko taljenje zbog velikih
brzina i velikog ugla upada čestice,
e)makroskopska erozija sa sekundarnim
učinkom,
f) degradacija kristalne rešetke zbog udara
stranih atoma

Kavitacija nastaje implozivnim djelovanjem tekudine, tj. na mjestima strujanja velikom brzinom može dodi
do tolikog pada pritiska u tekudini da ona isparava, a zatim na mjestima vedeg pritiska trenutačno dolazi do
(implozivno) kondenzacije. To izazove snažne hidrauličke udarce kojipojedine kristale dinamički optereduju
i razaraju metal. Veze među atomima popuštaju i dolazi do njihova otkidanja s površine materijala.
Hemijska korozija
Predstavlja razaranje metala koje nastaje uzajamnim hemijskim djelovanjem korozivnog sredstvai samog
metala. Energija reakcije pri tome se ne očituje u obliku električne struje. Ona se odvija u suhim hemijski
aktivnim plinovima, u tekudinama koje nisu elektroliti i u rastopljenim metalima. Korozija u hemijski
aktivnim suhim plinovima poznata je češde pod nazivom oksidacija, koja
prekrije metalnu površinu slojem oksida. Nastali oksidni slojevi manje ili više pojačaju pasivitet i
tako usporavaju napredovanje korozije.

VRSTE KOROZIJE
Na intenzitet hemijske korozije nekog metala u određenom mediju utječu hemijski sastav metala,
temperatura i kvaliteta površine. Rastudi sadržaj hroma u čeliku povedava njegovu otpornost na hemijsku
koroziju. Na ordinati je nanesen težinski gubitak čelika u gramima na sat površine ispitivanog uzorka. Ako je
čelik izložen na temperaturi 800oC u suhim plinovima, bit de ved zadovoljavajude otporan ako sadrži cca 8
% Cr. Porast temperature na 1000oC zahtijeva povedani sadržaj od preko 20 % Cr za
potpunu otpornost.
Kod niskolegiranih i ugljičnih čelika pri povišenim temperaturama stvaraju se debeli slojevi oksida različitog
sastava i strukture koje nazivamo hrđa (korozija). Na ovim temperaturama dolazi najprije difuzijom do
pada koncentracije ugljika na površini čelika, jer se ugljik povezuje s kisikom (izgara). Na tako nastaloj
željeznoj površini stvaraju se oksidni slojevi, od kojih je najkompaktniji sloj FeO uz samu površinu osnovnog
metala. Iznad tog sloja stvaraju se slojevi bogatiji kisikom Fe3O4 i Fe2O3. Ti su slojevi znatno vede debljine,
ljušte se s površine čelika i izazivaju znatan gubitak materijala. Ova pojava je naročito intenzivna prigodom
kovanja ili termičke obrade. Zato, ako je mogude, primjenjujemo neutralnu atmosferu u komornim pedima,
solne i metalne kupke te zagrijavanje u vakuumu.

Što je površina hrapavija, tim je veda i predstavlja vedu dodirnu površinu s korozivnim sredstvom. Polirana
površina u tom je pogledu, uz sve ostale jednake uvjete, najotpornija na koroziju. Za koroziju u tekudinama
vrijedi sve što je prethodno rečeno za koroziju u suhim plinovima, ako tekudine nisu elektroliti.
Korozija u rastopljenim metalima odvija se na sljededi način: na graničnom sloju metalne stijenke A prema
istopljenom metalu B nastaje difuzijom legura AxBy. Ako legura ima talište niže od temperature taline,
onda se ona rastali i rastvori u talini, dakle dio
stijenke metala A postupno nestaje.

Pri pocinčavanju čelika uranjanjem u rastaljeni Zn upotrebljavaju se kade od specijalnog čelika s niskim
sadržajem ugljika C<0,01 % (tzv. Armco čelici - praktično vrlo homogeno monofazno čisto željezo).
Rastaljeni cink s materijalom kade stvara kemijski spoj FexZny, tzv. tvrdi cink, koji ima talište iznad
rastaljenog cinka i ne rastvara se u talini. Međutim zbog velike krhkosti i strujanja
rastaljenog cinka te temperaturne dilatacije lako se odvoji od čelične podloge kade i pada na dno, a
korozivni se proces zatim nastavlja.

Elektrokemijska korozija
Nastaje u elektrolitima, tj. u tekudinama koje provode električnu struju. Elektroliti su vodeni rastvori
kiselina, lužina ili soli. U njima se spomenuti spojevi nalaze u stanju tzv. Električne disocijacije, tj. njihove
molekule su raspadnute na pozitivne i negativne ione. Tako npr. disocira:
Pri elektrokemijskoj koroziji energija reakcije pojavljuje se u obliku električne struje, koja se zatim pretvara
prvenstveno u toplotu.
a) Mehanizam elektrokemijske korozije
Korozija u čistoj vodi nastaje ako neki metal uronimo u čistu vodu. Od pojedinih atoma metala odvojit de se
pozitivno nabijeni ioni, koji de zatim odlaziti u vodu. U metalu de zaostati njegovi valentni elektroni što
izaziva negativni naboj metala koji ponovno privlači pozitivno naelektrisane ione iz vode. Kad se uspostavi
ravnotežno stanje, u nekoj jedinici vremena jednaki broj iona
otapat de se u vodi i iz vode seliti na negativno naelektrisanu metalnu ploču.

Korozija u elektrolitu nastaje ako neki metal uronimo u vodeni rastvor neke njegove soli (elektrolit). Na slici
je prikazan mehanizam korozije između ploča bakra Cu i cinka Zn uronjenih u vodeni
rastvor bakrenog sulfata CuSO4. Ako su dva različita metala međusobno spojena vodičem, a nalaze se u
elektrolitu, onda dolazi do raspadanja jednoga od njih. Onaj metal koji se raspada nazvan je ANODA, dok
drugi označavamo kao KATODU. Svi metali ne teže jednakim intenzitetom otapanju u elektrolitu pa kao
anodu uvijek imamo onaj metal koji više teži otapanju, tj. ima negativniji električki potencijal.
b) Mehanizam korozije čelika u vodi

Na površini čelika koja je u doticaju s elektrolitom dvije su faze: ferit i cementit Fe3C. Feritna faza praktički
je čisto željezo i ima negativniji potencijal od cementita Fe3C. S područja feritne faze kao negativnije odlaze
ioni željeza u
Rastvor;

Zbog toga u feritu preostane višak elektrona, a kako između tih faza postoji neposredna metalna veza
(čelik), to elektroni struje s mjesta vede gustode (ferit) na mjesto manje gustode (cementit Fe3C).
Na taj se način ne može uspostaviti ravnotežno stanje između ferita i njegovih iona u rastvoru, jer su s
anode (ferita) elektroni preselili na katodu (cementit Fe3C), stoga je stvoren uvjet da daljnji ioni ferita Fe++
odlaze u rastvor. Tako se proces ponavlja, a anoda (ferita) postupno rastvara.
Ovaj proces ne teče dugo jer na katodi (cementitu Fe3C) dolazi do velike koncentracije elektrona, što
prekida daljnji tok novih elektrona s anode (ferita). Proces korozije u tom bi se slučaju zaustavio kad se
prispjeli elektroni na katodi (cementitu Fe3C) ne bi trošili.
c) Mehanizam korozije čelika u moru
Korozija u morskoj vodi znatno je intenzivnija jer je more zapravo vodeni rastvor natrijeva hlorida NaCl.
Natrijev hlorid u morskoj vodi disocira na ione Na+ i Cl- . Na trajno odvijanje korozije, važno je napomenuti,
u velikoj mjeri utječe kisik O kojeg uvijek ima rastvorenoga u vodi – moru i to tim više što smo bliže
površini. Ako je površina uzburkana, kisik se u njoj još intenzivnije rastvara. Pojave na površini čelika odvijat
de se sljededim redom:
S anode (ferita) odlaze fero-ioni Fe++ u rastvor, a preostali elektroni 2e- sele na katodu (cementit Fe3C).

Voda i rastvoreni kisik pomodu prispjelih elektrona stvaraju na katodi (cementitu Fe3C) sljededu reakciju:
Od nastalih hidroksilnih iona OH- i fero-iona Fe++ nastaje sljededa reakcija:
Željezni hidroksid Fe(OH)2 koji je dobiven na anodi (feritu) nestabilan je, pa s kisikom i vodom reagira i
nastaje ferohidroksid Fe(OH)3. Bududi da je ovaj vrlo higroskopan, to s vodom stvara dalje crvenkasto–
smeđu smjesu - hrđu!

Za pojavu elektrokemijske korozije nije nužno postojanje dva metala različitog elektrokemijskog
potencijala, ved je dovoljno i postojanje dvije različite faze u istom metalu. Prema tome
heterogenost može biti uzrok elektrokemijske korozije, kako heterogenost metala tako I heterogenost
elektrolita (do elektrokemijske korozije dolazi i ako je homogeni metal uronjen u heterogeni elektrolit).

HETEROGENOST METALA
Opdenito zbog heterogenosti metala imamo na njegovoj površini velik broj anodnih i katodnih mjesta, ali
manjih dimenzija.

Heterogenost faznog sastava

Nastaje kod legura koje se sastoje od dvije ili više faza. Čak i legura koja bi se sastojala samo odjedne vrste
faza (samo jednog mješanca) ne može se smatrati u svojoj mikrograđi homogenom, jer zbog uvjeta
hlađenja u praksi često nastaju slojevi različitih koncentracija (slojasti dendriti). Od prije nam je poznato da
ta heterogenost postoji i kod čistih metala, jer u praksi imamo samo
tehnički čiste metale u kojima ima uvijek neznatne količine primjesa (nečistoda), koje su dovoljne da
poremete potpunu homogenost.
UTJECAJ HETEROGENOSTI NA ELEKTROHEMIJSKU KOROZIJU
HETEROGENOST METALA
Heterogenost strukture
Što je zrno vede, vede je i razaranje od korozije. Različita struktura (oblik i veličina zrna) na nekom mjestu u
metalu može nastati prethodnom hladnom plastičnom obradom, zavarivanjem ili nekom drugom
lokaliziranom obradom te pri skrudivanju.
Mehanička heterogenost
Savojno optereden nosač ima mjestimično rastezno, a mjestimično sabojno naprezanje. Rastezna napetost
znači pojačanu tendenciju metala k raspadanju, pa stoga ta mjesta predstavljaju anodu. Imamo i područja
vrlo malih dimenzija gdje vlada razlika u napetostima, kao npr. na granicama u odnosu na unutrašnjost
pojedinog kristala. To je uočljivo naročito prigodom pripremanja
metalografskog izbruska, tj. kiseline nagrizaju površinu metala više na granicama kristala negoli u sredini,
što se tumači upravo razlikom u napetostima tih mjesta. Heterogenost kvalitete obrađene površine
Različita hrapavost na površini metala uzrokom je nastajanja anodnih i katodnih mjesta. Do toga dolazi
prigodom različitih postupaka hladne ili termičke obrade pojedinih dijelova površine(tokarenje, brušenje,
kaljenje...).

Utjecaj heterogenosti elektrolita razmotrit demo na primjeru korozije čistog željeza (dakle homogenog
materijala) ispod jedne kapi elektrolita.

Rastvoreni kisik u ograničenoj količini elektrolita brzo se istroši, pa je elektrolit bogatiji kisikom samo uz
svoju površinu u kontaktu s atmosferom. Zbog toga područje željeza uz rub kapi postaje katoda, tj. na tom
se području pod utjecajem kisika stvaraju hidroksilni ioni OH-. Anoda je ispod središta kapi, dakle na mjestu
gdje je elektrolit siromašniji kisikom, bududi da ovaj sporo difundira od periferije prema unutrašnjosti. Sada
se ioni željeza Fe++ s anode i hidroksilni ioni OH- s katode spajaju u željezni hidroksid Fe(OH)2. Od ovoga
dalje nastaje hrđa prstenasto na granici anodnog i katodnog područja (smeđa nakupina).

PODJELA KOROZIJE PREMA IZGLEDU

Promatrajudi korodirane površine možemo uočiti dva ekstremna slučaja: metal korodira po cijeloj površini
ili pak samo na mikroskopski uskim sektorima. Između ta dva rubna slučajeva mogude su još razne
varijante. Stoga koroziju možemo opdenito podijeliti na jednoličnu i nejednoličnu.
Jednolična korozija
Jednolična (opda) korozija napada cijelu površinu metala jednakomjerno. Pri određenom povedanju
opažaju se zapravo šira odvojena područja koja leže jedno uz drugo. To se javlja ako je metal homogen, pa
na njemu nema izrazitih anodnih i katodnih mjesta. Bududi da su takvi metali rijetki, ovaj se oblik korozije
ne susrede često, a korodirana površina je više ili manje glatka.

Kriterij za ocjenjivanje otpornosti jednoličnoj koroziji je smanjivanje debljine tokom određenoga

vremenskog perioda (mm/1 godinu) ili težine (g/m2 24 h) pošto se prethodno odstrane produkti korozije.
Željezne se legure smatraju postojanima ako njihovo smanjivanje debljine ne prelazi 0,11 mm/god., a
neupotrebljivima ako prelazi 3,4 mm godišnje.

Nejednolična korozija
Teže se nadzire, odnosno u nekim je oblicima nemogude vizualno pratiti njeno napredovanje. Što se teže
prati, to je korozija opasnija jer uz isti gubitak materijala određeni metalni dio prije postane neupotrebljiv.
Nejednolična se korozija javlja u sljededim oblicima:
Lokalna korozija
Napada samo pojedine dijelove površine do određene dubine u znatnoj širini, dok neke dijelove površine
ostavlja netaknutima.
Rupičasta (tačkasta ili pitting) korozija
Nastaje zbog nehomogenosti površine. To proizlazi iz djelimično narušenog sloja: zbog oštedene zaštitne
prevlake, zbog razlike u naprezanjima pojedinih mjesta, zbog različitog faznog sastava I raznih sastava
elektrolita (metal položen u zemlju gdje se od mjesta do mjesta mijenja sastav tla) te zbog mjestimičnog
zadržavanja elektrolita (npr. zaostale kapi vode, odnosno kondenzat u cijevima). Posljedica ove vrste
korozije su lokalna oštedenja koja se protežu do vede dubine, a kod tanjih predmeta i kroz cijeli presjek
(npr. probijene stijenke cijevi). Hemijski obradđeno Neobrađeno
Interkristalna korozija
Napada granice kristala. Nastaje na metalima kod kojih se po granicama izlučuju nove faze. Klasičan primjer
su austenitni nehrđajudi čelici. Pod određenim okolnostima po granicama austenitnih zrna izluče se
hromovi karbidi pa su austenitna zrna time uz granice osiromašena hromom te predstavljaju anodna
mjesta nasuprot unutrašnjosti kristala i nasuprot izlučenim fazama uz granice. Istoj pojavi naginju i legure
aluminija sa bakrom u toplinski neočvrsnutom stanju. Do interkristalne korozije može dodi i u napregnutom
metalu. Naime zbog različite orijentacije rešetke u raznim kristalima različite su napetosti, pa je prema
tome stvoren uvjet za koroziju.
Količina razorenog metala interkristalnom korozijom je neznatna pa se može primijetiti jedino pod vrlo
velikim povedanjem. Ona
napreduje poput niti uz granice pa pri opteredenju zatezanjem na tim mjestima izaziva naglu koncentraciju
naprezanja, što osjetljivo obara zateznu čvrstodu, a naročito rastezljivost I žilavost materijala.
Dok pri jednoličnoj koroziji gubitak težine od 1 % smanjuje zateznu čvrstodu i rastezljivost za 1 %, gubitak
težine pri interkristalnoj koroziji od samo 0,2 % smanjuje zateznu čvrstodu za čitavih 25
%, a rastezljivost čak za 80 %.
Transkristalna korozija
Slična je interkristalnoj po tome što napreduje također poput tankih niti u unutrašnjosti metala. Prema
tome se i njeno napredovanje ne može registrirati gubitkom težine. Razlikuje se od interkristalne po tome
što napadnuta mjesta ne leže po granicama, nego u unutrašnjosti kristalita (kristalnih zrna).
Mehanizam ove korozije nije u potpunosti objašnjen. Međutim kako ona nastaje kod metala kojisu
napregnuti, odnosno hladno gnječeni, pretpostavlja se da su joj uzrok različite napetosti do kojih je došlo
zbog pomaka po nekim kliznim ravninama u unutrašnjosti kristala.

Selektivna korozija
Karakteristika ove korozije jest što u rastvor odlazi samo jedna komponenta legure. Primjer za selektivnu
koroziju pronalazi se kod mesinga i sivog liva.
Mesing korodira tako da u rastvor odlaze atomi cinka Zn, dok u rešetki α-mješanaca ostanu samo atomi
bakra Cu. Na taj način s vremenom dobijemo tzv. spužvasti bakar, pa su mehanička svojstva takvog metala
lošija nego čistoga bakra Cu. Zbog toga se mesing ne preporučuje kao metal za važne konstrukcijske
elemente u brodogradnji. Jedino su specijalne vrste mesinga, npr.
s dodatkom nikla, otporne u morskoj vodi.
Sivi liv je smjesa grafitne i feritne faze koja predstavlja anodu. S vremenom kao posljedica korozije ostane
na napadnutim mjestima samo grafitna faza. Zbog loše čvrstode na tim mjestima mogude je sivi liv rezati i
običnim nožem. Poznato je propadanje elemenata od sivog liva na brodskim uređajima koji su izloženi
djelovanju morske
vode. Vodovodne cijevi vedeg prečnika, posebno starije proizvodnje, od sivog su liva. I tamo dolazi
mjestimično do jačeg korodiranja, što ovisi o sastavu tla, pa na tim mjestima voda lako probije cijev.

PODJELA KOROZIJE PREMA UTJECAJNIM FAKTORIMA

Korozija pod naprezanjem (napetosna korozija – Stress corrosion cracking)
Napetosna korozija (eng. SCC – Stress Corrosion Cracking) je selektivni oblik korozije koji nastaje u
tehničkim materijalima zbog istodobnog djelovanja okoline, eksploatacije, mehaničkih naprezanja te
korozijskih reakcija.
Napetosnu koroziju izazivaju zatezna naprezanja koja su češde unutarnja (zaostala) nego vanjska
(nametnuta), a uglavnom su posljedica zaostalih naprezanja zbog hladne deformacije ili zavarivanja u
okolini povišene temperature, pritiska i opasnih otopina koje sadrže halogenide, hloride alkalnih i
zemnoalkalnih metala, sumporovodika i slično. Pukotine napreduju okomito na
smjer zateznog naprezanja, a šire se interkristalno i transkristalno.

Iako se napetosna korozija najčešde veže uz nehrđajude čelika, ovaj tip korozije javlja se i u drugim
materijalima i njihovim legurama, ali i u tehničkim materijalima kao što su polimeri, staklo, keramika itd.
Korozija pod naprezanjem (napetosna korozija – Stress corrosion cracking)
Korozijski procesi koji izazivaju napetosnu koroziju teško su uočljivi, a najčešde se javljaju tokom
eksploatacije. Rezultiraju velikim gubitkom mehaničke čvrstode, kasnije i lomom, a sve to uz mali gubitak
mase materijala. Sredom, za pojavu i nastanak napetosne korozije istodobno moraju biti
ispunjena tri uvjeta:
1. Materijal sklon napetosnoj koroziji
2. Agresivni medij koji u kombinaciji s materijalom pogoduje nastanku napetosne korozije
3. Naprezanje
Primjer napetosne korozije ugljičnog čelika u zoni zavarenog spoja – interkristalan lom
Napetosna korozija čahura streljiva nastala u gresivnom okruženju amonijaka
Korozija zbog zamora materijala
Ako se dinamički napregnuti metal nalazi u korozivnom sredstvu, neminovno dolazi do njegovog razaranja.
Metali s izraženom granicom umora (dinamičkom izdržljivosti) prigodom ispitivanja u
korozivnom sredstvu daju Velerovu krivu koja siječe osu apscisu pri nekom ograničenom broju ciklusa. To
znači da ne postoji niti minimalno naprezanje, koje bi se u tom slučaju moglo praktički beskonačno dugo
prenositi. Tipičan primjer je odlamanje konusnog dijela propelerne osovine I gubitak propelera. Ako
nastane, inicijalna pukotina se ubrzano širi prigodom manevra pristajanja broda (česta promjena smjera
vrtnje radi potrebe vožnje i krmom). Redovitom kontrolom eventualno nastalih inicijalnih pukotina nekom
od nerazornih metoda (penetranti, magnetska metoda, UZV) na mjestima prijelaza cilindričnog u konusni
dio osovine katastrofa se može I spriječiti.

Galvanska korozija metala

Najjednostavniji uvid u otpornost pojedinih elemenata (metala) daje tablica tzv. standardnih elektrodnih
potencijala (pri 25 °C) u kojoj su elementi poredani po potencijalu koji oni imaju prema standardnoj
vodikovoj elektrodi kada se urone u vodenu otopinu s određenom koncentracijom vlastitih iona (1 mol). U
odnosu na nulti elektrodni potencijal vodika potencijali nekih metala prikazani su u tabeli. Odavde je jasno
vidljivo da de dodi do intenzivnekorozije ako se spari u galvanski članak npr. Cu sa Fe.