Professional Documents
Culture Documents
Kolokvijum 1
Kolokvijum 1
PRISTUP
UPRAVLJANJU RIZIKOM OD
POJAVE POŽARA
dr Verica Milanko
U našoj zemlji, poslednjih deset godina u
porastu je:
• broj požara,
• neposredna materijalna šteta i
• broj stradalih i poginulih,
pokazuje se tendencija sve ozbiljnijeg
ugrožavanja ljudi, privrednih i drugih
potencijala zemlje.
Укупан број интервенција
Врсте
догађаја
д
Број погинулих лица 2001-2007
Број повређених лица 2001-2007
Statistički pokazatelji o uzrocima požara (preko
80%) nastaje kao posledica:
• ljudskog faktora
• neodgovornog ponašanja,
• javašluka,
• nesprovođenja zakonskih propisa,
• neobučenosti, neopremljenosti i slično.
Ovome doprinose i neodgovarajuda organizovanost i
nedovoljna osposobljenost svih subjekata za
blagovremeno otkrivanje i gašenje požara, nedostatak
financijskih sredstava radnih organizacija i onih koji se
bave unapređenjem i zaštitom od požara
Ovo ukazuje na potrebu da se analiziraju,
sagledaju i utvrde:
• jedinstvene metodologije evidentiranja požara i
procene neposredne i posredne štete,
• izradi dugoročna strategija zaštite od požara,
• rukovođenja,
• koordiniranja i usmeravanja aktivnosti i drugo.
Neophodno je preduzeti odgovarajude mere za
unapređenje preventivne i ukupne zaštite od požara.
Mogudnost nastanka požara kao i mesto nastanka je
teško predvideti što svakako prevazilazi okvire propisa i
zahteva naučno stručni pristup uz objedinjavanje znanja
iz različitih naučnih oblasti.
Zaštita od požara u isto vreme mora biti racionalna i
efikasna jer mali nedostaci mogu stvoriti fatalne
posledice
Kao imperativ se postavlja iznalaženje optimalnog
modela zaštite od požara, primenjujudi usmereno
upravljanje rizicima.
Upravljanje rizikom od pojave požara polazi:
• od verovatnode da postoji požarni rizik i da de
rezultovati požarnim gubitkom
• od verovatnode da de požarni gubitak biti
iskazan preko gubitaka ljudi, materijalnih
dobara, okruženja i da je gubitak prisutan kada
se desi požar
Sistem upravljanja rizikom od požara ima za
cilj planiranje, kontrolu i redukciju rizika.
Čistoća kiseonika je oko 99,5% , a azota 99,8%. Gasovi se komprimuju na oko 150 bara i
na tržište dolaze u čeličnim bocama (ako je u pitanju veća količina transportuje se u velikim
izolovanim tankovima).
Velika količina kiseonika se upotrebljava u metalurgiji gvožĎa i želika, za gasifikaciju
tečnih i čvrstih goriva u hemijskoj industriji kao oksidaciono sredstvo, za autogeno zavarivanje i
sečenje metala i za dobijanje visokih temperatura ( npr. pri proizvodnji sintetičkog kamena-
rubina). Kod procesa sagorevanja se ipak češće koristi vazduh ako je to moguće.
Azot se uglavnom primenjuje za sintezu amonijaka, koristi se kao zaštitini gas (inertan je)
npr. pri obradi metala ili pri čuvanju uljarica i žitarica. Tečni azot se koristi za brzo smrzavanje
namirnica. Jedinjenja azota se koriste kao eksplozivi.
Iako ni jedna komponenta vazduha nije zapaljiva u normalnim uslovima, u pogonima za
proizvodnju kiseonika postoji velika opasnost od požara i eksplozije.
Pojava eksplozija je vezana za veoma visoke pritiske u aparaturi (iznad 150 at). Zbog
toga je potrebna stalna i sistematska kontrola svih aparata i cevovoda, kao i instalacija
Opasnosti od požara zbog prisustva kiseonika su posledica povećane brzine sagorevanja,
i sniženja tačke zapaljivosti gorivih materija u prisustvu povećane koncentracije kiseonika u
vazduhu. Usled toga, u ovakvim pogonima, ukoliko je prisutna veća količina kiseonika u
vazduhu sve gorive materije možemo smatrati lakozapaljivim Naročito je opasno prisustvo u
ovakvim pogonima materija koje su sklone samozagrevanju, usled vezivanja kiseonika, kao što
su razne masti, ulja, ugalj, sulfidi, gvoždja itd. Ovakve materije se pri dodiru sa čistim
kiseonikom odmah pale, a mnoge od njih eksplodiraju. Na isti način se ponašaju i nezasićeni
gasovi, kao što je etilen, acetilen itd. Ovakve materije smeju da se nalaze u pogonu i vazduhu
koji služi za dobijanje kiseonika samo u koncentracijama do 0, 00001 %.
Priozvodi koji se dobijaju su visokog stepena čistoće. Vodonik 99,9%, a kiseonik 99,5 –
99,7%. Preimućstvo elektrolize su baš to što su proizvodi čisti, postrojenje se lako održava,
proces se može lako otpočeti i zaustaviti. Nedostatak je što se troši mnogo skupe električne
energije.
Opasnosti od požara i eksplozija u pogonima elektrolize su višestruke Jedan deo ovih
opasnosti izazvan je prisustvom kiseonika, iz istih razloga kao što je to opisano u prethodnom
izlaganju. Drugi deo opasnosti izazvan je prisustvom vodonika, koji je veoma zapaljiv gas,
naročito ako se nalazi u smeši sa kiseonikom. Prisustvo velikog broja električne opreme i
instalacije još više povećava opasnost od požara i eksplozija
Kiseonik čuva i nalazi se u prodaji u čeličnim bocama i sudovima, pod pritiskom od 150
at. Prema tome, u pogonima za proizvodnju kiseonika obično se nalaze i odeljenja za punjenje
boca kiseonikom.
Kao što se iz dosadašnjeg izlaganja vidi, pogoni za proizvodnju kiseonika kao i magazini
za čuvanje boca za kiseonikom, mogu biti u znatnoj meri ugroženi od požara.
- u pogonima gde se proizvodi i čuva kiseonik ne smeju se nalaziti materije koje su sklone
samopaljenju odnosno samozagrevanju.
- Potrebno je onemogućiti prisustvo ma i tragova nezasićenih gasova, naročito acetilena
- Prisustvo gorivih materija treba smanjiti na najmanju moguću meru.
- U pogonima gde se kiseonik proizvodi elektrolizom, mora se onemogućiti mešanje kiseonika i
vodonika
- Pošto vlaknaste materije, kao i tekstilni materijali imaju veliku moć apsorpcije kiseonika, to će
ovi materijali, ukoliko su bili u dodiru sa komprimovanim ili tečnim kiseonikom, goreti veoma
velikom brzinom Zbog toga se mora obratiti velika pažnja kod rukovanja kiseonikom, pošto
odeća radnika natopljena kiseonikom koja se eventualno upali sagori takvom brzinom da je
svaka intervencija nemoguća Pored toga, prostorije koje se koriste za svlačionice radnika
moraju se tako locirati da ne postoji ni najmanja mogućnost prodiranja čistog kiseonika u iste.
Ovaj princip treba primeniti na sve pogone zap proizvodnju kao i ostale prostorije gde se nalazi
čisti kiseonik.
- Kiseonik ima veću specifičnu težinu od vazduha, tako da će se skupljati u zonama bližim podu
prostorije. Zbog toga, podovi moraju da budu ravni, bez udubljenja Kod postavljanja
ventilacionih uredjaja, usisna grana treba da se nalazi u zoni bliže podu, osim u pogonima
elektrolize, gde usisne grane ventilatora treba postaviti i u gornjoj zoni prostorije
- zgrade u kojima se nalaze pogoni ili skladišta za kiseonik mogu se graditi samo od
nezapaljivog materijala
- u pogonima za elektrolizu vode sva električna oprema mora biti u sigurnosnoj izradi. U ovim
pogonima takodje se mora sprečiti pojava bilo kakvih izvora paljenja, kao što je otvoren
plamen, varnica od statičkog elektriciteta, varnica od udara metala o metal itd.
Pored opštih opasnosti od požara koje su zajedničke za sve industrijske objekte, kod
pogona za proizvodnju amonijaka glavna opasnost dolazi od prisustva vodonika u pogonu, te se
moraju preduzeti sve preventivne mere kao kod vodonika. U samoj aparaturi vodonik se nalazi
zagrejan iznad tačke samopaljenja, te će pri dodiru sa vazduhom doći do trenutnog paljenja, a
kod prodora kiseonika u aparaturu dolazi do eksplozije.
Osnova preventivna mera i u ovom slučaju je održavanje svih uredjaja i instalacija u
ispravnom stanju, kao i sistematska kontrola ispravnosti istih.
U prodaju gasoviti amonijak dolazi u čeličnim bocama pod pritiskom.
U blizini boca sa amonijakom ne smeju se skladištiti lako zapaljive i vatroopasne
materije, a naročito koncentrovane kiseline.
OPASNOSTI I MERE ZAŠTITE PRI PROIZVODNJI ACETILENA
Acetilen je gas bez boje i mirisa. Tehnički acetilen ima karakterističan miris, koji potiče
od različitih primesa uglavnom jedinjenja fosfora i sumpora.
Acetilen je po svom sastavu nezasićeni ugljovodonik, sa trostrukom vezom u molekuli.
Strukturna formula acetilena je:
H – C ≡ HCH
Kao i sva jedinjenja sa višestrukom vezom izmedju atoma ugljenika i acetilen je veoma
nestabilno i reaktivno jedinjenje.
Na povišenim temperaturama, acetilen se spontano raspada, uz izdvajanje toplote. Ova
reakcija se lančano širi po celoj prisutnoj masi acetilena, tako da na kraju prelazi u eksploziju.
Povećanjem pritiska snižava se temperatura na kojoj počinje proces degradacije acetilena, tako
da na pritiscima iznad 5 at proces počinje na običnim temperaturama.
CH ≡ CH + HC ≡ CH → CH2 ═ CH – C ≡ CH
vinilacetilen
ili
HC ≡ CH + CH ≡ CH + CH ≡ OH → CH2 ═ CH – C
C – CH ═ CH2 divinilacetilen
U prodaju acetilen dolazi u čeličnim bocama pod pritiskom. Kako je u ovim uslovima
acetilen nestabilan, ukoliko bi se u boci nalazio sam acetilen, u slučaju povećanja temperature ili
udara boce o neki predmet, došlo bi do eksplozije.
Acetilen je gas koji se široko primenjuje, kako u sintetskoj hemijskoj : dustriji kao
polazna sirovina u mnogim sintezama, tako i kao gorivo kod zavarivačkih radova i za rezanje
metala.
Reakcija se izvodi u posebnim aparatima, koje zovemo razvijači acetilena. Kako se ovi
aparati masovno upotrebljavaju i nalaze se praktično u svakom pogonu i radionici, i pošto,
prilikom rukovanja i manipulalcije s njima često nastaju eksplozije i požari, to ćemo ih detaljnije
razmatrati.
Acetilen je značajan tehnički gas zbog svoje velike primene. Upotrebljava se u velikim
količinama kao gorivo pri autogenom zavarivanju i sečenju metala, a njegova je važna primena u
sintetičkoj organskoj industriji jer služi za dobijanje mnogih važnih proizvoda.
Acetilen se odlikuje pri sagorevanju intezivnom svetlošću (20 puta veća nego kod gasa za
osvetljivanje – acetilen se ranije dosta upotrebljavao za osvetljavanje).
Plamen acetilena ima temperaturu 3273 – 3573 K (3000 – 3300oC) i viša je od one koja
se dobija kod vodonika.
Toplotna moć (donja) je 58660 kJ/Nm3.
Ako ne sadrži vazduh, na normalnoj temperaturi i na običnom pritisku acetilen je
bezopasan. Međutim pri komprimovanju ( preko 152 kPa) lako je podložan eksploziji. Zato se
acetilen ne može prenositi pod pritiskom u običnim čeličnim bocama. U smeši sa kiseonikom ili
hlorom acetilen je vrlo eksplozivan čak i na običnom pritisku.
Acetilen je rastvoran u vodi, a velika mu je rastvorljivost u acetonu (jedna zapremina
acetona rastvara 100 zapremina acetilena na 15 bara).
Razblaživanjem gasovima sa kojima ne reaguje i koji nisu eksplozivni, a naročito
mešanjem sa nekim tečnostima, njegova eksplozivnost se smanjuje. ta osobina kombinovana sa
znatnom rastvorljivošću acetilena u nekim tečnostima (vodi i acetonu) i iskoristimo je i za
transportovanje acetilena.
U trgovinu dolazi kao “disu-gas” u čeličnim bocama u kojima je acetilen pod pritiskom
rastvoren acetilen (osim toga u boci je infuzionijska zemlja, drveni ugalj, azbest i vezivno
sredstvo).
Acetilen se dobiva u industrijskim razmerama iz kalcijum karbida. Može se dobiti i od
petrohemijskih sirovina (metan ili drugi niži ugljovodonici), u električnom luku i termičkim
postupkom. Kako ovi drugi postupci nisu našli široku primenu, a najviše se koristi postupak iz
kalcijum-karbida onda ćemo o njemu govoriti.
Prema tome, kod nepravilnog rada sa aparatom, ili kod rada sa neispravnim aparatom,
moguće je da dodje do paljenja, odnosno eksplozije u aparatu, i to na dva načina:
Pored gornje opasnosti, uvek je, takodje, moguće nastojanje eksplozivne smeše vazduh-
acetilen. Ova opasnost je naročito prisutna kod početka rada sa aparatom koji je prethodno bio
prazan, kao i kod prestanka rada aparata. Eksplozivna smeša se može aktivirati na gornja dva
načina, ali i od varnica nastalih udarom ili na drugi način.
- manometar
- merač nivoa vode
- termometar
- ventil sigurnosti
- Prostor za smeštaj karbida mora se tako izvesti da se može vršiti dodavanje karbida i
čišćenje taloga
- Materijal za izradu pojedinih elemenata mora se izabrati tako da ne dodje do
varničenja u slučaju udara- jednog dela o drugi.
- Gasni prostor mora se izvesti tako da nema mrtvih uglova, kako bi se izbeglo
zadržavanje vazduha u razvijaču
- Poklopac se mora izvesti tako da se može lako otvarati i zatvarati, a istovremeno
mora biti nepropustljiv za acetilen kao i za vazduh.
- Sakupljač se mora postaviti na ravnu podlogu, ni u kom slučaju se ne sme nalaziti u kosom
položaju
- Pokretno zvono mora se postaviti tako da ne dodiruje zidove spoljašnjeg zida ni u kom slučaju.
Vodjice zvona moraju se tako konstruisati da ne postoji mogućnost zaglavljivanja zvona u
ležištu.
- Aparat mora imati sigurnosni ventil sa odušnom. Gornji kraj odušne cevi mora se postaviti
tako da je udaljen od svih izvora paljenja.
- Izmedju razvijača i sakupljača, na dovodnoj cevi za acetilen mora se postaviti jednosmerni
zatvarač koji će onemogućiti vraćanje acetilena iz sakupljača u razvij ač
- Sakupljači veći od 20 m moraju se obavezno smestiti na otvoren prostor
Mere sigurnosti kod nepokretnih razvijača su mnogo obimnije, zbog velikih količina
acetilena i karbida u procesu.
Pre svega, ovde se postavljaju uslovi u pogledu objekta u kojem se ovakvi razvijači
nalaze.
- Stabilni razvijači mogu se postavljati samo u prizemnim objektima, na nivou terena, i ne mogu
se postavljati u podrumima ili na spratu
- Objekat u koji se postavljaju ovakvi razvijači mora imati eksplozivnu odušku na krovu,
Gde je:
unutar prostorija gde se nalaze razvijači, kao i u blizini cevovoda za acetilen ne smeju se
nalaziti nikakvi uredjaji niti cevovodi za hlor.
mesta gde se acetilen puni u boce moraju se odvojiti od ostalih delova zgrade. Ova mesta
moraju se zaštititi posebnim pregradama.
pre punjenja, boce se moraju ispitati. Neispravne boce ne smeju se puniti acetilenom.
boce se moraju obezbediti od preturanja, kako u toku punjenja, tako i u toku manipulacije
u prostoru za punjenje i odeljenju za punjenje.
Skladišta kalcijumkarbida
Sam kalcjjumkarbid je materija koja ne gori i koja je termički stabilna, ukoliko se nalazi
u suvom stanju. Medjutim, i najmanji tragovi vlage u vazduhu dovode do reakcije:
Skladišta karbida delimo, prema količini karbida koja se u njima skladišti, na tri vrste:
- skladišta sa kapacitetom do 2000 kg karbida nazivamo malim skladištima
- skladišta sa kapacitetom 2000-20000 kg karbida nazivamo srednja skladišta
- skladišta čiji je kapacitet preko 20000 kg karbida nazivamo velikim skladištima.
Zgrada u kojoj se nalazi skladište karbida mora da ispuni sledece zahteve
Cevovodi se izraĎuju od cevi koje odgovaraju, standardu - to su čelične bešavne cevi koje
su ispitane u pogledu izdržljivosti. Cevovod mora biti zaštićen od podlokavanja, plavljenja,
nestabilnosti tla, odrona zemlje i drugih opasnosti koje mogu usloviti pomeranje ili. dodatno
opterećanje cevi. Cevi se polažu u rovove sa izolacijom, a ako je rov u kamenitom terenu, onda
se polaže u zaštitni sloj peska ili se upotrebljava dodatna izolacija cevovoda. Trasa cevovoda
mora biti vidljivo obeležena oznakama.
U naseljenim mestima gasovodi se polažu podzemno i to na dubinu najmanje 0,8m ispod
zone zamrzavanja u kanal za gasovode ne smeju se postavljati druge instalacije.
trasa se postavlja tako da ne ugrožava ostale objekte ili ureĎaje i mora se obezbediti
prema propisima i standardu
ako prolazi ispod saobraćajnica, da bi se sprečila oštećenja od vibracija, gasovod se
postavlja u zaštitnu kolonu koja se postavlja kada gasovod prolazi preko manjih
vodotokova i kanala (zaštitna kolona je cev većeg prečnika sa ojačanim zidovima)
oznake za obelažavanje trase i znaci upozorenja se moraju postaviti sa obe strane
koloseka
cevi su meĎusobom spojene zavarivanjem koje se mora sprovoditi po kvalifikovanom
postupku zavarivanja - stručno osposobljeni zavarivači to izvode, a pre upotrebe se vrši
provera. U tu svrhu se koristi DEFEKTOSKOP. Posle zavarivanja cevovoda i popravke
neispravnih varova,a pre izolacije vrši se prečišćavanje deonice komprimovanim
vazduhom i propuštanjem čistača sa kalibracionom pločicom.
svi delovi cevovoda moraju biti zaštićeni od korozije. Nadzemni delovi cevovoda su
obično zaštićeni antikorozivnim premazima. Antikorozivna zaštita podzemnih cevovoda
sastoji se od pasivne zaštite (izolacije) i aktivne (katodne) zaštite. Zaštita se može
nanositi i na mestu ugraĎivanja.
Gasovodi se pre puštanja u rad moraju ispitati, i u pogledu čvrstoće i hermetičnosti.
Minimalni ispitni pritisak gasovoda mora biti veći od maksimalnog radnog i to za 25% do
50%. Ispitni medijum može biti voda, vazduh, inertni, gas ili gas i ispitni pritisak se mora
održavati majmanje 8 sati.
U sklopu gasovoda je kompresorska stanica za gas koja je opremljena kompresorima,
potrebnom armaturom i ureĎajima za porast pritiska koji je potreban za transport gasa
gasovodima. Stanica mora da bude opremljena sigurnosnim ventilima, zapornim elementima za
zatvaranja odvoda i dovoda gasa (ugraĎeni na najmanje 15m od objekta stanice).Za stanice veće
snage od 735 kW ugraĎuje se sistem za prekid rada u slučaju hitnosti.
Osim toga u sklopu svakon gasovoda su merno-regulacione stanice, koje se postavljaju
na mastima gda se vrši grananje gasovoda. Sastoje se od sistema za regulaciju pritiska i mernih
instrumenata,a zadatak im je da obezbede preĎeni pritisak u svim granama gasovoda. Najčešći
način korištenja gasa u industriji ja sagorevanje plamenicima. Veliku opasnost predstavlja
nekontrolisano gašenje plamena, u ureĎaju za sagorevrnje- ukoliko se ne gasi. automatski',pa se
gas nakuplja u prostoru ložišta,a kod ponovnog paljenja plamenika ili nekog drupog izvora doći
će do eksplozije gasa. Do gašenja plamena može doći:
usled smanjenja pritiska gasa na izlazu iz ulaznice gorionika ili
usled nedostatka kiseonika
U prvom slučaju to se dešava usled nepravilnog rada merno-repulacionog instrumenta u
gasovodu ili usled kvara na ureĎajima i cevovodima.
Da se ovo ne bi dogodilo, važno je održavati svu instalaciju u ispravnom stanju, stalno
vršiti kontrolu ispravnosti i merenje koncentracije gasa u prostoru, a ugraĎuju se automatski
gorionici koji imaju ugraĎene ureĎaje za zaustavljanje dovoda gasa, a ugraĎuju se i pomoćni
gorionici koji rade kod malog protoka gasa.
KOMPRESORSKA STANICA - za gas je stanica opremljena kompresorima, potrebnom
armaturom, ureĎajima za porast pritiska koji je potreban za transport gasa gasovodima.
BLOK STANICA - je stanica na gasovodu (naftovodu) opremljena zapornim organima
(ventilima, slavinama, zatvaračima i si.), potrebnom armaturom, i ureĎajima za zatvaranje i:
pražnjenje pojedinih delova gasovoda. Mora biti ograĎena ogradom visine 2m i ne sme se
nalaziti u zaštitnom pojasu i plužnom putnom pojasu.
SEPARATOR ZA GAS - je sud pod pritiskom sa armaturom i ureĎajima koji je
tehnološki vezan sa gasovodom i služi za izdvajanje tečnosti i nečistoće iz gasa.
ODVAJAČ TEČNOSTI - je konstruktivni deo gasovoda koji je opremljen potrebnom
armaturom koja služi za skupljanje i odvajanje tečnosti iz gasovada.
MERNA STANICA je opremljena armaturom i ureĎajima za merenje protoka,
temperature i pritiska gasa i tehnološki spojena sa gasovodom.
REGULACIONA STANICA je opremljena ureĎajima i opremom koje sluri za redukciju
i regulacije pritiska gasa, a tehnološki je spojena sa gasovodom.
MERNOREGULACIONA STANICA (MRS) je opremljena ureĎajima i opremom za
merenje i regulaciju protoka, pritiska i temperature gasa, a tehnološki je spojena za gasovod.
MRS kao i merna i regulaciona stanica mogu, biti izgraĎene u graĎevinskom objektu ili na
otvorenom prostoru i ograĎene zaštitnom ogradom (ne smeju se graditi na stambenim zgradama
ili uz njihove zidove).
ZONA OPASNOSTI 1 - prostor u kome se mogu pri normalnom radu pojaviti zapaljive ili
eksplozivne smeše.
ZONA OPASNOSTI 2 - prostor u kome se mogu pojaviti zapaljive ili eksplozivne smeše pri
normalnim uslovima rada (propuštanje na zaptivcima cevovoda,
prskanje posuda, lom elektromotora pumpi, požar i ostalo)
MERE: