Priređivači: Božidar Proročić i

Dijana Tiganj

Lirska hedija

,,Lirska hedija” je štampana u okviru projekta i podrške Fonda

za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Iznijeti stavovi u ovoj knjizi su isključivo odgovornost autora i
izdavača i nužno ne izražavaju stavove Fonda.
 Izdavač:
Crnogorski kulturni forum

Priređivači:
Božidar Proročić i Dijana Tiganj

Recezent:
Prof. Veljko Đukanović

Lektura i korektura:
Veljko Đukanović
Dijana Tiganj

Grafički dizajn:
Nada Stojanović

Štampa:
IVPE

Tiraž
 Priređivači: Božidar Proročić i
Dijana Tiganj

Lirska hedija
 Lirska hedija

„LIRSKA HEDIJA“ – POKLON

KOJI SVAKOM PRIJA

Prije dvije godine iz štampe je izašla zbirka pjesama pod na-

zivom „Lirski zinet“ (Panorama savremene poezije Bošnjakinja
Crne Gore) čiji su priređivači Božidar Proročić i Dijana Tiganj.
Ta zbirka poezije je naišla na topao prijem čitalačke publike,
kako u Crnoj Gori, tako i van njenih granica, u svim zemljama
gdje su Bošnjaci, silom prilika, nastavili svoj život. Zbog toga su
priređivači uočili potrebu da ovu zbirku prošire novim imenima,
a da pjesnikinjama koje su se našle u prvoj zbirci omoguće da
čitaocima predstave i druge svoje pjesme. Tako je nastala nova
zbirka pjesama pod nazivom „Lirska hedija“.
Kao i u prethodnoj zbirci priređivači su se rukovodili time
da i u ovoj Panorami budu zastupljene žive pjesnikinje, bez
obzira đe žive i stvaraju. Normalno je da nijesu mogli obuh-
vatiti sve autorke koje su s područja Crne Gore i koje su i danas
nastanjene u Crnoj Gori. Zao su se opredijelili da svoje mjesto u
ovoj Panorami omoguće svakoj pjesnikinji koja im se odazvala
u predviđenom roku, tako da se u ovoj Panorami nalaze imena
tridesetak žena koje svojim poetskim izrazom i stvaralaštvom
zaslužuju da se nađu u njoj. Nadamo se da će se u nekoj novoj
zbirci naći imena i onih koji „pišu za sebe“, a kvalitet njihovih
pjesama zaslužuje da budu prihvaćene od strane brojne čitalačke
publike. S obzirom na to da je veći dio pjesnikinja zastupljen i u
prethodnoj zbirci, osnovni motivi o kojima pišu su slični. Tu su
u prvom redu: ljubav, ljudske sudbine, prolaznot života, značaj
porodice, ali i one vječite teme: što je život, što je smisao života,

—5–
Lirska hedija

ima li života poslije smrti, ima li granica Kosmosa, kakve su

čovjekove mogućnosti da spozna nepoznato i slično.
Za razliku od pjesnika koji obično ljubav iskazuju veličajući
ljepotu žene, bilo fizičku ili duhovnu, pjesnikinje ove zbirke
ljubav shvataju na drugi način. One rijetko direktno iskazuju
ljubav prema drugom polu, već ljubav shvataju i doživljavaju
kao nešto najljepše, nešto za što se treba boriti, jer ljubav je
najveća snaga koja pokreće čitavo čovječanstvo i bez nje bi
život bio besmislen. One to iskazuju na jedan poseban, nježan
i suptilan način, onako kako to žene doživljavaju i shvataju,
prepuštajući se svojim osjećanjima koja ih vode ka sreći, makar
i u mislima. Svjesne su da su velike ljubavi unaprijed osuđene na
propast i zato poručuju da treba saviti gnijezdo u okviru realnih
mogućnosti i da je sreća proživjeti život u porodičnoj harmoniji i
skladu, u toplini porodičnog doma jer se tu nalazi sreća i smisao
života.
Veoma značajno mjesto u ovoj zbirci zauzima porodica,
a posebno žena-majka. To je i razumljivo ako znamo koje je
mjesto u prošlosti imala žena na ovim našim prostorima. Nije
slučajno rečeno da je žena oslonac (stub) kuće. Po „Bibliji“ žena
je od rebra stvorena, od Stvoritelja poslata da čovjeku da nadu,
vjeru, omekša srce, usadi ljubav i podari mu djecu. Ona je ta
koja: poštuje, uvažava, voli, nesebično ljubav daje, noćima bdi-
je, čezne, od straha nekad drhti:
Ona čeka // dočekuje // prati // radi // stvara i // napreduje //
i dok trepneš ostari.//
Svi smo mi svjesni prolaznosti ovozemaljskog života, ali to
na različite načine doživljavamo i ispoljavamo, a jedna od pjsni-
kinja to ovako oslikava:
Čovječe // na tom mjestu //bilo je onih // prije tebe // biće i
onih poslije tebe // ali niko ostati neće. //

—6–
 Lirska hedija

Ljudski život je neizvjestan, uvijek postoji neka viša sila

koja našim životima upravlja. Đe je tu naše mjesto u bespuću
kosmosa, to mi ne znamo, ili kako reče pjesnikinja:
Između svjetova // samo veo // ko tim tajnim // orkestrom svira
//možda smo i mi // nečija lira // kojom stranice života piše. //
Čovjek je prinuđen da trpi sve što ga snađe u životu, ali i
pjesma trpi, trpi i bol i patnju i smrt, pjesma trpi i samog čovjeka.
Pjesnikinja je svjesna toga pa poručuje da moramo i mi da trpi-
mo i kad nam je najteže, i da hrabro idemo dalje bez obzira na
teškoće.
Idi i kad ne znaš kuda // kad je trnje ispred tebe // nemoj volju da
izgubiš // i nek boli kad ogrebe
Ne smijemo se predavati jer će pjesme umjesto nas zboriti i
kad nas ne bude.
Zato Pjevajte // pjesme moje // jevajte o ljudskosti // pjevajte
o miru, radosti i nadi // pjevajte o čovjeku // jer...// satkane ste od
ljudske duše // a ja sam čovjek.//
Moramo ići naprijed, jer ako dozvolimo sebi da se izgubi-
mo u sopstvenom neznanju, onda ćemo vječito lutati. Ovo nam
saopštava jedna od najmlađih pjesnikinja koja je zaslužila mjes-
to u ovoj Panorami: Onaj koji se u neznanju sopstvenom izgubi
// taj će čovjek vječito da luta.
Smatram da je knjiga jedan od najdragocjenjenijih poklona,
jer ko se druži s knjigom nikad nije sam. Zbog toga je „Lir-
ska hedija“ namijenjena svima onima koji žele da oplemene i
produhove svoju dušu.
Veljko Đukanović, prof.

—7–
Lirska hedija

OSVRT NA PANORAMU SAVREMENOG

PJESNIŠTVA BOŠNJAKINJA CRNE GORE –
„Lirska hedija“

Panorama savremenog pjesništva Bošnjakinja Crne Gore
,,Lirska hedija” predstavlja jednu izuzetno vrijednu i dragocjenu
knjigu. Ovdje izabrane i zastupljene pjesnikinje predstavaljaju
dio bošnjačkog kulturnog i intelektualnog miljea. Same autorke
doprinose da ženski pjesnički glasovi, posebno u posljednje
dvije decenije, budu njen vitalniji dio koji zaslužuje punu afir-
maciju na prostorima Zapadnog Balkana pa i šire. Poezija ovdje
zastupljenih autorki izlazi van stereoptipa savremenog društva,
ne podležući nacionalno-mitološko-folklorisičkim fenomenima
koji su znaju da budu prisutni u savremenoj kulturi. One pri-
padaju modernističkom i postomodernističkoj književnoj misli
u kojoj dominiraju različite poetike, poetski principi.
,,Lirska hedija” predstavlja panoramu autorki koje su dale
svoj doprinos oporavku jedne kulture (bošnjačke) koja je kroz
različita istorijska razdoblja bila nažalost dobrim dijelom mar-
ginalizovana. Autorke su u svojim pjesmama predstavile sebe
kroz najljepše emotivne i kulturne dimenzije, one pišu poeziju u
skladu sa vremenom u kome žive, ne podliježu tabuima niti žele
biti dio često patrijarhalne sredine. Autorke svojom poezijom
izlaze van okvira, njihove pjesme su njihov alter ego. Bogatstvo
tema i motiva, različita emotivna i psihološka stanja, intimni
svijet, lične ekspresije i doživjaji su pretočeni u stihove i dok
čitamo njihovu poeziju itekako možemo dobro da sagledamo
njihove ličnosti i različita iskustva i sopstvenost pogleda na svi-
jet koji probljeskuje filigranskim nitima poezije. Pjesnikinje su

—8–
 Lirska hedija

predstavljene hronološkim redom, po godinama rođenja sa vrlo

efektnim fotografijama pjesnikinja u uglu knjige, dajući jednu
koliko privlačnu, toliko i edukativnu stranu u prikazu autorki i
njihovog stvaralaštva, kao i savremenog doba, gdje se pjesme i
pjesnikinje predstavljaju na jedan sasvim nov i inovativan način
u ovoj panorami.
,,Lirska hedija”, kao neka vrsta nadogradnje prvog izdanja
panorame savremenog pjesništva Bošnjakinja Crne Gore ,,Lir-
ski zinet“, donosi sljedeće novine: pojavu pjesnikinja koje nije-
su bile zastupljene u prethodnoj panorami, a kod većine ranije
zastupljenih autorki nove cikluse pjesama. Ono što je dobar po-
kazatelj da je ,,Lirski zinet“ otvorio vrata u bogati korpus ženske
bošnjačke književnosti svakako je broj novih, mladih autorki
koje su počele stvarati po uzoru na poeziju starijih književnica i
koje su našle mjesto u ovoj knjizi.
Težeći ka vještim estetskim mjerilima ,,Lirska hedija” sadrži
pjesme koje izazivaju snažne lične emocije, pjesme vidljive
kreativne dugovječnosti, pjesme koje čine krug savršenstva
i ostvarenosti detalja sa univerzalnim karakterom izvan svih
postmodernističkih stereotipa nastale na principu čuvanja bo-
gate, a ponekad i arhaične jezičke baštine maternjeg (bosan-
skog) jezika koji se razigrava u gotovo svim pjesmama koje
stvaraju poseban čin umjetničke borbe i ženskog pisma. Poezija
autorki predstavlja svojevrsni novi pravac, ili bolje rečeno novu
dimenziju, tokom čijeg se predstavljanja ostvaruje nov pristup,
koji mijenja poziciju samih autorki i daje novo svijetlo njihovih
promišljanja iskazanih kroz stihove. Velški pjesnik i pisac Dilan
Tomas (1914-1953) jednom je zapisao: ,,Dobra pjesma je do-
prinos stvarnosti. Svijet nikada nije isti jednom dobrom pjes-
mom mu je dodat. Dobra pjesma pomaže da se promijeni oblik
svemira, pomaže da se proširi svačije znanje o sebi i svijetu oko
sebe.” Predstavljene pjesme su snažni, neposredni, univerzalni
ženski glasovi koji svjedoče o borbi i poziciji savremene žene.

—9–
Lirska hedija

Autorke svojim stihovima govore nam o ograničenjima i zam-

kama na koje svaka (ženska) pobuna nailazi i načinima da se,
pišući ukaže na danas često prisutnu paradigmu između svijeta
ljepote i svijeta užasa želeći da svojom poezijom skrenu pažnju
na sebe.
Budući da je panorama savremenog pjesništva Bošnjakinja
Crne Gore predstavljena hronološki, baš kao i prethodna pan-
orama ,,Lirski zinet“, ostali smo vjerni principu da je to najbolji
način da se da prikaz ženskog bošnjačkog literarnog korpusa
od druge polovine 20. vijeka do sadašnjeg trenutka. Ova zbirka
sadrži poeziju dvadeset i sedam autorki koje su podijeljene na
tri ciklusa: u prvom ciklusu koji obuhvata autorke rođene od
1949. do 1970. godine nalazi se osam, u drugom koji obuh-
vata autorke rođene od 1970. do 1990. godine devet, a u trećem
ciklusu koji obuhvata autorke rođene od 1990. do 2002. godine
deset. Ovako prikazano žensko štivo nudi različitost motiva i
pjesničkih stilova, a svaka autorka nudi autentičan izraz, pa se
može govoriti o onim autorkama koje i dalje stvaraju po uzoru
na bošnjačku tradiciju, čiji je jezik zasićen arhaičnom leksikom,
te na taj način doprinose očuvanju lingvističkog blaga bosan-
skog jezika, ali i o onim čiji je izraz dekanonizovan u tom smislu
i okrenut savremenim egzistenijalnim temama. Ljubav u svim
svojim manifestacijama dominantan je motiv poezije autorki, a
pored toga javljaju se motivi prolaznosti, boli, sreće, tuge, poro-
dice, putovanja, kosmosa kosmičkih elemenata, kao i tradicio-
nalni motivi preuzeti iz bošnjačke tradicije i sevdalinke. I dok
se kod starijih autorki javlja poezija s dubokim refleksijama o
čovjeku, životu, njegovoj gorčini, ali i idilične slike porodice i
rodoljublja, što opet oslikava apriori vrijednosti bošnjačke žene,
kod mlađih autorki javljaju se težnje ljubavnih traganja i pre-
ispitivanja sebe i svog odnosa prema sebi i drugima, položaj
žene, kao i potraga za nepoznatim, neistraženim predjelima
kosmosa. Ono što je zajedničko svim autorkama je humane
vrijednosti i ljubav prema čovjeku sa svim vrlinama i manama

— 10 –
 Lirska hedija

koje posjeduje. ,,Lirska hedija“ predstavlja mjesto u kom su

se našle ljubavne, deskriptivne, socijalne i refleksivne pjesme,
pune tananih ženskih osjećanja i ubojite snage,a među kojima su
prisutne oscijalcije u kvalitetu i stilu. Ipak, sve zajedno jasno po-
kazuju snagu literarnog izraza žene koja je uspjela čak i u teškim
vremenima da očuva bit svoje kulture, ali i svoju osobenost.
Nadamo se da će ,,Lirska hedija” pokazati savremeni put,
ali i nasljeđe za neka nova saznanja i tumačenja poezije i dati
nam jasniji uvid u jedno bogato kulturno nasleđe Bošnjakinja
koje je, nažalost, nedovoljno poznato ne samo Bošnjacima, već
i drugim narodima na području Crne Gore, Sandžaka, kao i Za-
padnog Balkana. Važna podrška ovom pionirskom, ali i civili-
zacijskom procesu je objavljivanje ,,Lirske hedije” koja na ovim
nevelikom prostoru predstavlja tajne neke daleke i u isto vri-
jeme bliske imaginacije – one su oduvijek privilegovano mjesto
susreta sa drugim horizontima kultura koje nas u Crnoj Gori
obogaćuju. Poetski put ,,Lirske hedije” jeste put do zvijezda i
galaktičkih moći riječi koje nam otkrivaju same autorke. ,,Lir-
ska hedija” kao panorama postaje svojevrsno iskustvo svakoga
ko ima dodira sa poezijom, da bogatstvom književno-teorijske,
književno-istorijske, pjesničke i univerzalne dimenzije suštinski
obogati poglede sa autorkama koje su to svojom poezijom, ali i
djelima nesumnjivo zaslužile.
Božidar Proročić, književnik i publicista
Dijana Tiganj, profesorica književnosti

— 11 –

I CIKLUS
Lirska hedija

ŠEFKA BEGOVIĆ-LIČINA

Šefka Begović-Ličina je rođena 1949. godine u Rasovu,
naselju kod Bijelog Polja. Od svoje sedme godine živi u Novom
Pazaru gdje je, po završetku Srednje i Više ekonomske škole, za-
snovala svoju porodicu. Ljubav prema peru gaji još iz školskih
dana, po završenoj misiji odgoja i školovanja svoje troje djece,
kao penzionisani službenik ,,Dunav osiguranja” u Novom Paza-
ru,  počinje intenzivno pisati. Objavila je 2009. godine svoju
prvu knjigu ,,Duša u leptiru”, zbirku priča, zapisa i putopisa. 
Sa bratom Džavidom Begovićem, magistrom tehničkih
nauka iz Sarajeva, 2012. kao koautor objavljuje  ,,Sandžački
rječnik”, prvi u istoriji Sandžaka, sa 10.000 riječi, 3.000 fra-
za i 11.000 objašnjenja. ,,Niska od merdžana” je njeno treće
djelo i sadrži dvadeset i četiri sandžačke priče, inspirisane
istinitim događajima i prilog od sto trideset crnobijelih foto-
grafija sandžačkih hanuma u narodnoj nošnji. Četvrta knjiga
je zbirka priča  ,,Vrisak krvi”  s dvadeset i četiri potresne ratne
priče iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, napisane po istinitim
događajima, dok je peta knjiga ,,Brezđetka”, roman u kom je
ispisana  sudbina pešterske i bihorske žene
Knjiga  ,,Đulizara”, zbirka od dvadeset i šest sandžačkih
priča, ispisanih po istinitim životnim sudbinama i s prilogom od
pedeset fotografija sandžačkih intelektualki u vjenčanici i ala-

— 14 –
 Lirska hedija

turko nošnji, je njeno šesto djelo, a zatim slijede zbirke humores-

ki i anegdota ,,Edepsuz“ i  ,,Hamalska idara“ i roman ,,Inadžija“.
Njeno deseto djelo je zbirka zapisa i putopisa ,,Nejmin krš, a u
pripremi su i roman ,,Crveno plaču makovi“, još jedna zbirka
sandžačkih priča, te zbirka sandžačkih i bosanskih sevdalin-
ki ,,Sudbinom ponovo rođena“.
Šefka piše i tekstove za zabavnu muziku pa joj je pjesma
„Staro ćemane“, u izvođenju Novopazarca Enesa Ukića, u Mag-
laju 2008. godine na Studentskom festivalu  zabavne muzike,
zauzela prvo mjesto, a po njenim tekstovima ,,Zeleni svatovi”,
,,Ne halalim ti, junače”,  ,,Tebi, gospođo Evropo”,  ,,Ne plači,
kćeri”, ,,Ne boj se, sine”, posvećenim nevino stradalim žrtvama
u Bosni i Hercegovini iz knjige ,,Vrisak krvi” 11. jula širom
Evrope prikazuju se pozorišne predstave, monodrame i recit-
ali. Po Šefkinim tekstovima Regionalno pozorište Novi Pazar
je 2008. prikazalo predstave ,,Dunje žute a ljute”,  a 2016. po
istoimenoj priči, izuzetoj iz knjige ,,Niska od merdžana”, pred-
stavu ,,Džinsko kolo” , zatim 2013. i 2014. za Dan grada Novog
Pazara, izvedena je monodrama  ,,Hamalska idara”.
Za svoj rad i objavljena djela, Šefka je prva dobitnica na-
grade  ,,Amir Dautović” Kulturnog centra Novi Pazar, kao
i mnogih drugih. Priče i odlomci iz njenih knjiga su uvršteni
u petnestak antologija raznih autora, kao i u  ,,Enciklopediji
Bošnjaka” (autora prof.dr Nazifa Veledara). Šefkine knjige ,,Ni-
ska od merdžana”  (Gerdan merganlik) i  ,,Vrisak krvi”  (Kanli
ciglik) su prevedene na turski jezik. Promocije Šefkinih djela su
održane širom Evrope i svijeta, a trenutno živi u Novom Pazaru,
povremeno u Sarajevu i piše kolumne za nekoliko magazina i
portala iz regiona i svijeta.

— 15 –
Lirska hedija

IZ knjige u pripremi “ SUDBINOM PONOVO ROĐENA”

AGAR ĐULIZARA

Na Parice sred Novog Pazara

zadvorjela agar Đulizara
čim pisnuše zurle i darbuke
na mendilju sklopiše se ruke.

Na glavi joj fešče od dukata

na parlanti groznica od zlata
niz grlo joj niske od merdžana
na đerdanu stotine silana.

Na miljtanu almasli joj grana 

niz dimije širit klobodana
na prsa joj holta od bisera 
kolan šatri od srme edzela.

Sa ramena sjaju se bešlije

na talasu bočanke još dvije.
bjele ruke prepune halhala
majci pruža, ište joj halala.

Zalud majko zlato i biseri

jer se moje srce ne veseli
kad me rodi što me ne udavi
da ne vehnem pod duvak krvavi.

Što me majko dade za zlatara

za njegova imanja i blaga
da Bog da ti noćas teslim bila
od verema dušu ispustila.

— 16 –
 Lirska hedija

STARO ĆEMANE

Sjenka pade na ruku njenu

i pronađe suzu sakrivenu
tužna pjesma svježu ranu dira
dok Ciganin na ćemane svira.

Na prozorska okna pahulje su pale

od njenih se suza brzo otapale
u ćošku za njihovim stolom
zagrljen sjedio je sa djevojkom novom.

Pjesmo moja noćas meni kaži

srce moje makar malo slaži
nek ne staje žica na ćemane
tuga moja na njoj nek ostane.

Nepomično ona preko gustog dima

nijemo gleda u staro ćemane
u njenom srcu odavno je zima
klela ga je suzom i brojila rane.

Pjesmo moja noćas meni kaži

srce moje makar malo slaži
nek ne staje žica na ćemane
tuga moja na njoj nek ostane.

Prođe teška zima Ciganin nestade

otopi se snijeg, a bol ostade
pjesme stare izgubiše notu
donese proljeće nadu u životu.

— 17 –
Lirska hedija

JORDAMLI SUADA

Biser niže jordamli Suada

sred Sjenice lijepoga grada
biser će joj krasit grlo mlado
na ašikluk kad joj dođe Avdo.

Mlad Sjeničak bisere brojio

poljupcima curu zavodio
od sevdaha zan’je joj se duša
majčin savjet Suada ne sluša.

Kćeri moja pričuvaj se

alčak Avdu ne predaj se
kidaće ti bisere sa vrata
slagaće te bićeš neudata.

Mladi Avdo biser izbrojio

poljupcima curu prevario
od sevdaha zanese se duša
adžamija savjet ne posluša.

— 18 –
 Lirska hedija

SAJMA KRAJ BUNARA

Ko ti Sajmo, kujruke raspleo

ko razniza zlatne mahmudije
ko pokida oje sa šamije
ko razdvoji čelične platije
ko polomi grane razdelije.

Kujruke mi vjetar rasontao

mahmudije grana prekinula
spotakoh se, šamija mi pala
pendžer stari platije izvali
vjetar puhnu, razdeliju obali.

Ne laži nas Sajmo živa bila

vidjeli smo s’ kim si sinoć bila
na pendžer smo nazreli Halila
srce si mu serbes ponudila
čar očima njega zavodila

Mrsio ti kujruke kroz ruke

Razniz’o ti zlatne mahmudije
i ojice strg’o sa šamije.
razmakao čelične platije.
i stresao zrele razdelije.

— 19 –
Lirska hedija

PRIPSANA NIDŽARA

U Sandžaku sred Novog Pazara

vezak vezla pripsana Nidžara
na čevreta stavila pozlate
htjela s’ njima okititi svate.

Kosa joj se do pasa rasula

na grudi je ružu zadjenula
zamiris’o sokak u večere
njenom Ahmu pod pendžere.

Ahmo će je povest svome dvoru

ugasiće Nidžarinu moru
prosuće joj biser po dušeku
cjelivaće mladu u đerdeku.

Pjeva Ahmo s vrha bezistana

glas odzvanja sve do šadrvana
obradovah svoju majku staru
ljubih noćas pripsanu Nidžaru.

— 20 –
 Lirska hedija

STARA HAJRA
Kraj kamene Latinske ćuprije
starica Hajra sa prosjačkim štapom
suze svoje od Miljacke krije
starom mostu žali se šapatom.

Sjetila se paša i sultana

i lijepih Baš-čaršijskih dana
kad je kolo igrala do Salka
oživje joj živa želja žarka.

Gdje su sada paše carigradske 

i sultani moćni anadolski
gdje su oni prošli divni dani
kad su srećom sjali bezistani.

Pašaluci nestadoše davno

i sultani umriješe rano
ostaše im kuće na Bistriku
puste kule na staromVratniku.

— 21 –
Lirska hedija

BELA ISOVIĆ-DŽOGOVIĆ

Bela Isović Džogović rođena je 22. 09. 1957. godine u

Bijelom Polju, Crna Gora. Srednjoškolsko obrazovanje stekla je
u Bijelom Polju i Zenici. Od 1975. godine živjela je u Šerićima
kod Zenice, Bosna i Hercegovina, a od 1992. godine živi u
izbjeglištvu u Švedskoj. Radi kao bibliotekar u osnovnoj školi u
Kalmaru.
Pjesme je objavljivala u raznim časopisima i listovima u
Švedskoj, Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Kosovu. Objavila je
i samostalne zbirke pjesama za djecu „Suncokreti” i „Sniježni
kristali” u Wupertalu u Njemačkoj. Bela je objavila zbirke
poezije za djecu „Dragulji vragulji” (2005) godine, a zbirku
„Leptiri” i dvojezičnu slikovnicu „Nas je dvanaest - Vi är tolv”
(2006) godine, slikovnicu „Stonoga i sova” (2007) godine, a
njen prevod na švedskom jeziku „Tusenfotingen och ugglan”
(2009) godine u izdanju Kulturnog udruženja „Belisa” Kalmar,
Švedska. Godine 2010. objavljuje zbirku poezije ,,Makovi na
Berimladi”, kao i ,,Cvijetna pletenica“ 2021. godine, dok je sa
Mehom Barakovićem 2009. objavila zajedničku zbirku ,,Bulbuli
i zumbuli“.
Bela piše pretežno poeziju za djecu, mada ima i jednu zbirku
pjesama za odrasle ,,Makovi na Berimladi“. Za svoju poeziju
dobijala je mnoge nagrade: ,,Kalmar kommuns kulturstipendi-

— 22 –
 Lirska hedija

um - 2002. NBV. stipendium 2003. Kalmar kommuns kultursti-

pendium - 2005. Kalmar kommuns kulturstipendium - 2006.
Član je udruženja pisaca u Švedskoj. Zastupljena je u an-
tologijama poezije za djecu svijeta: „I denna vida värld” („U
ovom širokom svijetu”) i „Flykten valde oss” („Izbjeglištvo je
izabralo nas”) - obje štampane 1999. godine u Švedskoj, prva
kao uporedni prijevod na jezicima pjesnika i na švedskom jeziku,
a druga samo u prevodu na švedski jezik. Pjesnikinja je zastu-
pljena i u velikoj antologiji „Bijel behar” bošnjačkih pjesnika
Kosova i Sandžaka (Prizren/Cirih, 2002. godine), ,,Od zavičaja
do tuđine“ (Prizren/Malmö, 2006. godine) i antologiji „Hanu-
min divan” 2007. godine, kao i u antologijama ,,Limom i bise-
rom“, Bijelo Polje, 2010. i ,,Lirski zinet“ Cetinje, 2021. godine.
Zastupljena je i u udžbenicima: „Početnica”, Priština (2002) i
„Bosanski jezik s elementima nacionalne kulture” za prvi, drugi
i treći razred osnovne škole, Novi Pazar 2004. godine, “Mosto-
vi”, čitanka za IX orjentacioni razred, Priština, (2005), ,,Zlatna
ruka”, udžbenik bosanskog jezika za VII razred osnovne škole,
Priština, (2007), ,,Modra rijeka”, udžbenik bosanskog jezika za
XII razred gimnazije, Priština, (2007), čitanka za XIII razred
srednje škole, Priština (2008) godine.

— 23 –
Lirska hedija

MAMA

Kod moje mame

uvijek kolač miriše,
i još nešto -
nešto više.

Toplina doma
kućom se širi,
iz oka njenog
ljubav viri.

S usana njenih
pjesma se čuje,
i svakog ona
osmjehom daruje.

Oči su njene
plavi kristali,
a njene kose
morski vali.

Danas će kod nje

da miriše sarma.
Takva je, takva
moja mama.

— 24 –
 Lirska hedija

ZAPJEVAJ, ŽUNO

Dok se trava
proteže zelana,
dok iz zemlje viri
visibaba malena.

Zapjevaj, žuno,
sad veselo,
nije više tako
hladno i bijelo.

Zelena se boja
sa žutom prepliće,
plava zora
sve ranije sviće.

Ljubičice trepću
u sve većem broju
i leptir će sletjeti
sad na glavu tvoju.

Uskoro će trešnje
kapati sa grane
jer će toplo sunce
okititi dane.

— 25 –
Lirska hedija

ABECEDA

Igrale se abecede
žabe dvije,
a treća im se
slatko smije.

ABCČĆ
Ja više neću,
na tebe je red!
Ja hoću sladoled!

D Dž Đ E F
A šta dalje,
nemam volje,
ti ćeš bolje.

GHIJK
To zna čak i svraka,
a i riba svaka,
da je abeceda laka.
L LJ M N NJ
Malko mi je muka,
u bari je buka
moram do jastuka.

— 26 –
 Lirska hedija

OPRSŠ
Moraš reći,
a ne samo leći,
abeceda teška nije,
cvrčak ti se smije!

TUVZŽ
Ja to znam,
samo se zezam
i tebe testiram,
a sad ću da sviram.

— 27 –
Lirska hedija

DJECA SU DIO PRIRODE

Da bi djeca rasla
livada im treba,
baš k’o suncu
plavetnilo neba.

Zato sjedni na tren -

u zelenu travu,
gdje je mali cvrčak
promolio glavu.

Gdje je pčela svoja

ispružila krila,
previše je dugo
u košnici bila.

I cvijeće gdje je
razvilo krunice,
sjedni pa ćeš zasijati
k’o na nebu sunce!

Osjetićeš kako
proljeće treperi,
kako se priroda
sa tobom veseli.

Kako se toplina
tijelom širi,
kako sreća počinje
iz oka da viri.

— 28 –
 Lirska hedija

HVALISANJE

U goste nam
tete došle,
pa se hvale -
svijet prošle.

A djeca se
zagledaše
i vragolasto
upitaše:

Gdje stanuje
plavi kit?
Šta slon jede
da je sit?

Plaču l’ zebre
kad se rode?
Donose li
i njih rode?

Ima l’ jastuk
žirafa,
kad legne
da spava?

Tete su se
nasmijale,
odgovorit’
nisu znale!

— 29 –
Lirska hedija

ISMETA R. KRCIĆ

Ismeta R. Krcić rođena je 1961. godine u Plavu. Osnovnu
školu i gimnaziju je završila u Plavu. Studirala je jugoslovensku
književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Prištini.
Poeziju piše još od gimnazijskih dana, a objavljivala je u
omladinskim i studentskim listovima od početka studiranja.
Učestvovala je na više književnih konkursa i književnih
smotri. Zastupljena je u zajedničkoj zbirci pjesama ,,Kredom
po umu“. Član je Udruženja zavičajnih pisaca Plava i edicije
,,Slika-pojam“ Udruženja pisaca Sandžaka. ,,Prsti ogledala“ je
njena prva samostalna zbirka poezije.

— 30 –
 Lirska hedija

STRAH OD NEVIDLJIVIH OKOVA

Tijelo moje postaje vatra

gore okovi i verige
svega što nije dostiglo
vrhunac dana

osjećam strah
da li ću ipak progovoriti
kroz ugljevlje

u životu
sama sa sobom

strepnja steže obruče

u meni strči želja
da pobijedim

smrt tijela
da li je i gubitak duše.

— 31 –
Lirska hedija

ODLAZAK BILO GDJE

Život svjedoči
prave ljubavi nema
/ima u pjesmi/

ne zna niko
šta ja hoću

da li je ovaj život
toliko bitan
da ga osmišljavamo

ljubav je putovati
bilo gdje

— 32 –
 Lirska hedija

O, NEMIRU

Caruje u srcu
hrani se pogledima
u svakom trenu
neraskidiv je osjećaj
s bolima

očevici dolaze
da nas nemirom
ponesu u ponor

za laž
za maske
za pustoš

da li je srce čisto
kada se pita

— 33 –
Lirska hedija

O SAMOUBISTVU

Odvedite me negdje daleko

da posljednji put posmatram
beskrajna polja žita
jer žitom se ljudi i ptice hrane

kad me odvedete
pustite me da plačem

i pustite
da se moji jecaju
stope sa zlatnom šumom
tišine

poslije ću vodenim očima

gledati u nebo
i sita se udaviti
u vlastitim smijehu

smatrajući taj čin

za viteški.

— 34 –
 Lirska hedija

OD RANE RANI

Ralje nam ogradiše ranu

prije susreta sa nicanjem

dok nam padahu

likovi kojih se ne sjećamo

u jedan dan
biti i čuvati

— 35 –
Lirska hedija

ESMA LUKAČ MURATOVIĆ

Esma Lukač Muratović je rođena 1961. godine u Rožajama,
a u Prištini studirala istoriju. Prve stihove poezije objavila u
svojoj sedmoj godini. Njena poezija je zastupljena u mnogim
časopisima i antologijama. U rodnom mjestu učestvovala u po-
etskim i scenskim programima i kao mala postala član KUD
„Vrelo Ibra“. Bavila se i slikarstvom.
Uz poeziju piše prozu, prikaze i osvrte na knjige poezije i
proze. Objavila je devet naslova sa različitom tematikom. Na-
pisala je zbirke poezije: ,,Od rođenja pa do groba”, ,,Korijenje
ne umire”, ,,Slika u suncu”, ,,Višegradska apokalipsa”, ,,Alinin
svijet”, ,,Dječji snovi”, ,,Kušnja i kandže”. Napisala je prestižnu
knjigu (porodičnu lozu) ,,Neraskidiva veza bratstva Lukač.“
Zastupljena je u više antologija poezije: ,,Izgubljene zvi-
jezde“ - Bosanskohercegovačke pjesnjikinje od 1908-2008.
(Izdavač HKD Napredak, Sarajevo), ,,Najljepše ljubavne
pjesme“ - Međunarodna zbirka ljubavne poezije, (Izdavač - Kul-
tura snova, Zagreb), ,,Sarajevo na dlanu“ - Međunarodna zbirka
poezije, (Izdavač Kultura Snova, Zagreb), ,,More na dlanu“ -
Međunarodna zbirka poezije, (Izdavač Kultura Snova, Zagreb),
,,Obale Bihora“ (zbirka priča) - Centar za kulturu Bihor, Petn-
jica, ,,Tokovi“- časopis, (JU Centar za kulturu Berane), ,,Svim
na zemlji mir veselje“ – Međunarodna zbirka pjesama (Izdavač

— 36 –
 Lirska hedija

- Kultura Snova, Zagreb). Zastupljena je i u “Enciklopediji

Bošnjaka“ autora Nazifa Veledara.
Na VII i VIII festivalu „Mili dueli“ u Bosni i Herce-
govini dobila je dva prestižna priznanja, a u organizaciji
Udruženja za kulturu „Nova svjetlost“ Sarajevo, Balkanska
pjesnička unija, „Poezija godine–2021“ dobila sertifikat. U or-
ganizaciji Udruženja za kulturu „Nova svjetlost“ Sarajevo na
Međunarodnom festivalu „Most pjesnika – 2022“ dobila zahval-
nicu, dok je na svjetskim festivalima poezije u Indiji i Rumuniji
2021. godine nagrađena diplomom.
Esma živi i stvara u Sarajevu.

— 37 –
Lirska hedija

SUĐENO MI BILO DA SE RODIM

Kosmička prašina zapisana u daljini

Nježan osjećaj ljudskog oličenja,
Zaplet ispisan svuda oko mene
Čovjek, odgovornost, moja otadžbina.

Nisam zarobljenik sudbine i strasti

Jer moj se um vodio razumom,
Hrabra pred životom i sudbinom boljom
Sve što krojim, šijem čistom voljom svojom.

Nije me zaobišlo ni ono ružno doba

pomiješane karte, ja ih igram vješto,
sve što se desi sa razlogom dođe
Pred dobrom nam vazda ono ružno prođe.

Zahvalna sudbini što sam se rodila

Te shvatila vrijednost rađanja čovjeka
U samoći dolazim do svojega bila
Sudbinom sam putanju životnu otkrila.

— 38 –
 Lirska hedija

STARIMO BEZ DA SMO SVJESNI

Kada vam se u starosti lice izbora,

na čelu napravi brazde,
nemojte žaliti za takvom starošću,
vaša duša blista,
život postaje uspomena,
gdje je živjela savjest čista.
Na malim stvarima se uči
da postaneš insan pravi
a “velike” zanemari,
kako čovjek stari
sve mu više sitnica fali.
Dok živiš u ljudima
postaješ sve više ljudina,
u ljudskim grudima.
Vatra ne bukti u kremenu
kao ni dobra duša u vremenu postojanja!
Ako te ne proguta crvena bobica
gorkog okusa, bez fokusa,
u lubenicu zdrave kore,
a truhlog sadržaja,
odijelo na čovjeku
tijelo bez preobražaja.
Sve dok kujete dobra djela
za ljude,
neće da se čude odakle ste došli.
Ne bojte se vatre i vode,
ne bojte!
Čovjek je zaista jak kao zemlja.
Drši ga savjest i čast,

— 39 –
Lirska hedija

dobrota jest dobar glas

u svome džematu.
Prostire se miruhom u svim dolinama
u sjaju, miru i ratu
dok slava grije vam srce,
pokličom časti i živite za ljude.
Ti kruno prirode,
hodajuće blago zvano insan,
koji nisi rođen za sebe,
već za druge pored sebe,
tu baš stojiš!
Nemoj kratiti pamet da bi ti jezik rastao,
u brlogu zarastao od bijesa!
I dok stariš,
sve dublje ulaziš u grijeh
ako nemaš u duši mir.

— 40 –
 Lirska hedija

POD KOPITOM NEBA

Baulja uz visoke stijene pečene

na suncu prgavom pod kopitom neba,
umorne ruke pregaziše teške pute
barabar stopama dale snagu slijeda.

U svakom grmu krije se dubina mene

Naizgled sopstvenom danu se veselim,
A ono samo desetljeće mučno prođe
Ja se već pakujem, moram da se selim.

Vertikalni kamenovi, nebu se izvili

I svaki ponaosob ima ime svoje,
Na jednom se kamenu Ahmed ispisalo
Dok sudbine ostalih do danas se kroje.

Taj mrki vjetar, vid moj zamućuje

Meće šimšik, u koštac se hvata,
Daljina iz zemlje ljudskim progovara
Gladno zbori, gladno se pretvara.

— 41 –
Lirska hedija

NE DIRAJ MI DUŠU

Nisi ovlašćen da dušu mi gledaš

i ako te moje oko pomno prati,
kroz moje prodire tvoga srca strijela
moji sati putuju na jadvihte jade,
beskrajna mi želja da te jutrom budim.

Ti ostani ovdje i ako prohujiš

u daleke zemlje, ili pak pod zemljom,
ali nemoj zadirati u duše mi jatak
svako leti svome, a ti mome gnijezdu
ako si daleko budi uvijek blizu.

Zasićen vodom kojom ribe dišu

ti što zrakom sunca stižeš tu predame,
pokrećeš se koracima tamo gdje se gori
vatra plamen, šume, Rijeka, ode duša,
nad oblakom sunce s mjesecom se ljubi.

Kad otvorim oči, zora se pomalja

popijem je slatko kao čašu soka
od ruže iz duše, pa niz grlo bijelo
dok stvarnost mi bježi, ispred mene leti
za moju dobrotu nešto mi se sveti
što ne dam mu više da mi gleda dušu.

— 42 –
 Lirska hedija

OGLEDALO BEZ MRLJA

Srcem se govori više nego riječju

tu pozlatu pitomo prenosim tiho,
bezimenim oblikom dodirujem nebo
i pišem po njemu odano i čitko.

A nije mi srce trnje za potpalu

ono je čisto ogledalo bez mrlja,
očima što gledam nebesko prostranstvo
idem pravim putem i nikuda ne srljam.

Prosvijetlim, osvijetlim svaku stazu svoju

lampe me ne mogu zabušiti puno
kad srcem govorim a riječi zanijeme
onda se prepozna da je znanje umno.

Ćutljivim mjesecom razgovaram sito

nebo se često probudi u meni
tihost se nekada isplati do bola,
svaku mrlju ogledalo srca zasjeni.

— 43 –
Lirska hedija

MURATKA EĆO NURKOVIĆ

Muratka Nurković, rođena Ećo u selu Crniš kod Bijelog Pol-
ja, Crna Gora. Djetinjstvo i ranu mladost provela na Kosovu.
Osnovnu školu završila u Banji Ilidža kod Peći, zatim Srednju
ekonomsku školu ,,Mileva Vuković” Peć. Završila je VPŠ na
Odsjeku za srpsko-hrvatski jezik u Prizrenu. Od 1991. godine
radi u osnovnoj školi ,,Daciće” u Rožajama kao nastavnik ma-
ternjeg jezika. Započela je pisanje poezije 2005. godine. Prvu
zbirku pod nazivom ,,Između dva zavičaja” objavila 2014. go-
dine. Pripremljena je i druga knjiga pod nazivom ,,Buket na
đerđefu.”

— 44 –
 Lirska hedija

DA JE VJEĆNA CRNA GORA

(posvećena nezavisnosti Crne Gore)

Od svojih gora, raspleti kose

od čvrstih stijena, podigni čelo.
S planinskih izvora, razbistri pogled.

Snagom morskih talasa

i na krilima orlova
uzdigni se u visine.

Visoko, gordo, čvrsto i

pobjedonosno.
A majčinski nježno,
prema onima
koji Te vole.

Ti pobjednica,
a da u tim borbama
ne izgubi ni jednu vlas kose.

Na tvom čelu, niko ne uzora

ni jednu boru.

Ne zamuti Ti pogled,
dok si plovila,
burnim vodama
svoga mora.

— 45 –
Lirska hedija

Rodi se tu, na istom mjestu,

i ako su Ti, ognjište palili
korijeni tvog života
su bili duboko zakopani,
ne u zemlji, nego
u žilama tvog naroda.

Čuvao Te, kao majka

dijete u svojoj utrobi,
iznjedrio Te, i dao Ti
život.

Mlada, ponosita, plemenita rodom.

Mudrošću okupljaš sve
oko sebe, jer Te iskreno
vole.

I danas na Tvoj rođendan

Ti se iskreno klanjaju.
Budi ponosna,
a za neprijatelje, ohola i prkosna.

Nedaj na sebe!
Koračaj korakom dugovječnosti
Ostani takva do vječnosti.

— 46 –
 Lirska hedija

KNJIGA

Od svih prijatelja
Koje na životnom putu sretneš
Knjiga je najverniji drug
Zapamti dijete!

Ne daj da požute
Listovi njeni
Svakodnevno je prelistavaj
Čitanjem novi list okreni.

Ne samo radi reda

To radi zbog sebe
Pročitane sadržaje
Utkaj u samog sebe.

Naoružaj sebe
Znanjem i umenjem
Postaćeš u životu
Neuništiv bedem.

Na svakom ćeš polju

Pobjedu dobiti
Koliko sam u pravu
Sam ćeš shvatiti.

Procjenu ćeš dati

Kada dođe vrijeme
Nositi praznu glavu
Najteže je breme!

— 47 –
Lirska hedija

KOSOVO

Ravnica svugdje, gdje god se okreneš

U duši toplo kad ga pomeneš
Grudi se šire kad ga pogledam
Njegovo ime slađe od meda.

Djetinjstvo, mladost, tu je ostalo

Al’ ima nešto što je nestalo.
Prazno je gnijezdo stablo se suši
Stablo mog roda grane sad pusti.

Pupoljci mladi sad bi da cvate

Sad je proljeće stigle su laste.
O, vjetre, duni, razvij pupoljke
Gdje su nam momci, vrati djevojke
Vrati nam braću; majka je sama
Pustoš je, svuda gorčina vlada
Grobna tišina, nema galame

Tiho proljeće kao i lane

Cvijeće bi cvalo; ali za koga
Kuće su prazne nema nikoga!

— 48 –
 Lirska hedija

MODEL NEPRAVDE

Za vrijeme rođenja,
nijesu me pitali.
Postadoh proizvod
jednog nesvjesnog trenutka.

Ko mi životnu putanju
trasira?
Nema je!
Jer cijeloga života
po trnju i kamenju lutam.

Nijedan putokaz
na raskršću
životnog puta,
a ispred tebe
ponor i izmaglica.

Ideš, ideš,
a sve ne znaš
kuda?
Tražeći pravdu,

sakrivenu
ispod sto čemera,
iza sedam brda.

Jer svi imaju pravo,

da ti sudbinu kroje
bez mjere, kao oklop.

— 49 –
Lirska hedija

Nebitno što je teška

i što puca po svim šavovima.

Izabran si za modela nepravde,

ona je u modi, ali bez stila
sagni se do zemlje,
neka ti pokupi znoj s čela.

Da ne bi bar još
taj teret nosila.

— 50 –
 Lirska hedija

MOJ GRAD

Bila sam ponosna

na tebe grade,
prvi pisani zadatak,
a ja o tebi
na papiru vezem
kao đevojka
buket na đerđefu.

Svega je malo
da izrazim
ljubav moju
i istaknem
svu ljepotu tvoju.

Izvor Ibra
i ljepote planine Hajle.
Ljude koji u dva rata
plemenitost pokazaše.

Otvorena kapija tvoja

za svakog

nevoljnika
i stradalnika.
Eto takva je bila
moga grada slika.

Kroz istoriju,
raskrsnica svega.

— 51 –
Lirska hedija

Prolazili i odmarali karavani,

trgovalo se
iz Skadra i Carigrada
šuštala svila
i sijala kadifa
na đevojkama i ženama
u svakoj mahali
to je bila,
moga grada slika.

Ali drugi ljudi

izmijeniše te,
pored one velike kapije
postaviše i onaj ulaz mali,
za one,
koji te iskreno vole

kad dolaze k tebi

da bi ti se do zemlje klanjali.

Ali htjela bih

da vjerujem u tebe,
izgubljena u tebi
tražim razloge
zašto bijah neshvaćena.

Vjerujem
da će doći dan
kad ću moći
da ti kažem
ko sam,
a za uzvrat
ne tražim ništa
neću samo
bezdušnu osudu.

— 52 –
 Lirska hedija

Pokušaću da budem
nesalomljiva,
nepokolebljiva
ma kako

pokušavali ljudi
da me od tebe okrenu.

Hoću da vjerujem,
moj grade
da te još
uvijek volim.

— 53 –
Lirska hedija

SENKA RASTODER

Senka Rastoder rodjena je 31. avgusta 1963. godine u Pet-

njici. Osnovnu i srednju školu završila je u Baru, a fakultet Poli-
tickih nauka u Beogradu. Živi i radi u Baru u Savezu sindikata
Crne Gore.
Igrom slučaja nije upisala književnost jer njena prva i
najveća ljubav su bile knjige i pisanje. Lični kosmos, susret sa
sopstvenom sudbinom, sa istinskim licem koji je nosila u sebi
iskazala je kroz zbirku pjesama ,,S druge strane sjenke” koja je
štampana u dva izdanja i izdata je 2008. godine. Roman toka
svijesti ,,Tajni pecat duše” izdat je 2010. godine i predstavlja
nastavak neiscrpne i vječite teme o smislu ljudskog postojanja.
Senka Rastoder je aktivan član književnih klubova u Baru.
U jednom mandatu je bila i predsjednica Kluba književnih
stvaralaca Bara, a bila je učesnica Zavicajne manifestacije u Pet-
njici.
Senka Rastoder priprema novi roman koji bi trebao da bude
srž vremena u kojem živi.

— 54 –
 Lirska hedija

Pjesme iz zbirke pjesama ,,S druge strane sjenke”

RIJEČI

Igrah se riječima
Kao što slikar
Po platnu svijetlo
I malo sjene traži
Da naslika
Šta srce draži
I dušu u oklop steže,
Igrah se riječima
Kao pjesma
Što se za note veže.
Riječima se igrah...
Jedna ništa ne zna
Druga samo sluti
Jedna bijes kopa,
A druga se ljuti.
Jedna tugu skida,
Druga rane vida.
Tami se jedna klanja,
Druga svijetlo sanja.
Jedna smrt priziva,
Druga se odaziva.
Jedna crtu vuče,
Druga je prevuče.
Jedna život stvara,
Druga ga razara.
Igrah se riječima...

— 55 –
Lirska hedija

SRCE PJESNIKA

Sa dušom vjernika
Sa srcem pjesnika
Sa očima sanjara
I rukama grešnika
Ispod božanskog svoda
Pružah se
Kao duga koja po nebu hoda.

Pružah se i
Ispod kruga
U danu kiše
Što sam sebi
Na tugu miriše.
Od želja, misli,
Snova i htjenja,
Koraka duga
Negdje iza vida,
Posljednja il prva
Molba
Velove skida.

— 56 –
 Lirska hedija

IZMEDJU SVJETOVA

Između svjetova
Samo veo.
Čija to ruka
Zastor drži…
Mislio si
Da si brži od svih
Koji dolinom sjena hode.

Između svjetova
Samo veo.
Strahovi te tvore,
A sumnje more.
Kako je sumnja
Bila jača
Bio si bliži dolini plača.

Između svjetova
Samo veo.
Ko tim tajnim
Orkestrom svira
Možda smo i mi
Nečija lira
Kojom stranice života piše.

— 57 –
Lirska hedija

SNOVI

Padaju latice
U noći ruža.
Mjesec će
Sam
Krug svoj proći,
A trepavice oblaka
Suza će poći
U prostor ptica.

Snivah s vjetrovima.

Ljubav je iz sebe lila

Mir opojnih zora.
Moje srce vlastitu vjeru ima
Šireći se
Beskrajnim svjetovima.
Vidjeh zoru
Kako se pomalja
Iz duge noći zaborava.

Vidjeh svjetlost
Koja je
Zagrlila svijet
U trenutku
Ponovog rađanja.

Svijet tajne
Uzdrhtim,
Noć je

— 58 –
 Lirska hedija

S ove strane.
Sa one se sanja.
Zvijezdi duha
Vraća se opet
Srce plameno.

Vidjeh
Gore gnijezda.
Mutnu beskonačnost.
Neizmjerne vale.
Blijedi svemir,
Prozore što vuku,
Zagor.
Korake i buku.
Vidjeh
Jedan zrak
Iz punoće te
Sinu,
Daljine beskrajne
Nijesu zemaljske
Već iz svijeta tajne.

Vječnost Boga
I besmrtnost duše.

— 59 –
Lirska hedija

MIRSADA BIBIĆ-ŠABOTIĆ

Mirsada Bibić -Šabotić, profesorica je crnogorskog - srp-

skog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti. Rođena je u
Peći 1966. godine.
Autorka je (tekstopisac, scenograf i režiser) dvadeset i pet
pozorišnih predstava , zbirke pjesama ,,Žad”, zbirke dramskih
tekstova ,,Drame”, romana ,,Majko zašto?” (dva izdanja), zbirke
priča ,,Nemiri”, drugog dijela romana ,,Majko, zašto?“ , zbirke
prozno-poetskih tekstova ,, Ajšina suza”, knjige recenzija i pri-
kaza ,,Otkrivanje kritičkih ravni“ i zbirke pjesama ,,Netaknute
zaboravom”. Objavila je brojne recenzije, romansirane biografi-
je poznatih ličnosti, priče, pjesme, te analitičke i istraživačke ra-
dove obrazovnog i vaspitnog sadržaja u časopisima i zbornicima
u zemlji i inostranstvu.
Dobitnica je brojnih nagrada iz domena književnog
stvaralaštva i obrazovanja. Živi i radi u Rožajama. Udata je i
majka je četvoro djece.

— 60 –
 Lirska hedija

RIJEČ

I nasta riječ
I bi riječ
Riječ koja opominje
Daruje i boli
Riječ snage i ljubavi
Riječ koja bode kao nokat
Riječ koja voli kao dijete
I bi riječ
I čovjek je pretvori u neriječ
I izobliči je
Uguši
Dade joj oblik
Đavoljeg uva
I ogluve čovjek
Zaboravi na riječ
Kao da nikada nije postojala
I nasta riječ
I bi riječ
A čovjek je pretvori u neriječ

— 61 –
Lirska hedija

AHMEDU NURUDINU

Oblik tvoj niče u geniju i peru

U mislima bio si nešto poput lutka
Hartija zbori o mukama što žderu
O smrti koja te u veo svoj utka
Ahmed Nurudine ti si svjetlo vjere
Sudar sa svijetom bit je sudbe tvoje
Kojim putem krenuo vid ti je gubitak
Izabrani put ishod je tvog žitka
Tamom prekriveno zlim usudom tvojim
Sa imena tvog vrijeme ljagu pere
Bolom tvog gubitka ovu pjesmu bojim
Smrt naša u dnu škrape sija
Svjetla življenja prema mraku šeću
Ostao je neko ko iz tvog groba klija
Zborit o tome usudit se neću
Do smrtnog časa kad gase se želje
Unutrašnji nemir gorio ti dušu
Susret sa svijetom tvoje otrežnjenje
Pao si nemoćan ponor danak uze
Trajuć u tišini tekijske zavjetrine
Izdade te ruka kojoj si hljeb dao
Otiš’o si zbunjen okrunjen bez suze
Sudija i pravednika od svih si više znao
Ćutiš potopljen strahom kao voda
Miran i tih ali porušen ko plot
Vikni Ahmede šta je to sloboda

— 62 –
 Lirska hedija

NETAKNUTE ZABORAVOM

Moje pjesme
Netaknute zaboravom
Omrežene
Mirom
Srećom
Blagostanjem
Ljudskošću
Ali
I
Bolom
Patnjom
Suzom
Kopane u ruševinama sjećanja
Žive u stihu ćutanja
Iznikle
Iz
Bespuća života
Turobnog vriska oluje
Upaljenih zjena
Ibra pročešljanog vremenom
Huke nadošle Bistrice
Sjaja mjesečevog srebra
Zamagljenih zvijezda
Starih vjetrova
Ugušene utrobe
Samoće
Srca natopljenog suzama
Pukotina nadanja
Zatrpanih rana prošlost

— 63 –
Lirska hedija

Grana sa odbjeglim lišćem

Iz vremena koje mi je dato
Moje pjesme
Netaknute zaboravom

— 64 –
 Lirska hedija

PJESMA TRPI

Pjesma trpi
Beton ispucao od čekanja
Zemlju crvenu od krvnih zrnaca
Nadu zarobljenu u neizrasloj bori
Pjesma trpi
Grubo pero pjesnika
Koji steže suve ruke
Dok mu se vene nadimaju
Probijajući se između sna i jave
Pjesma trpi
I ljubav utkanu u raspukloj veni
I Godoa koji nikada neće doći
Pjesma trpi
Bol
Patnju
Smrt
Pjesma trpi čovjeka

— 65 –
Lirska hedija

PJEVAJTE

Ispijate krv iz mojih pedesetogodišnjih

vena
Probijate se iz ranjive kože da udahnete
dah života
I mirišete na borbu
Mirišete na krv znoj na moje bore
Na moje izbodeno srce
Mirišete na moje prve korake
Mirišete na pećke kaldrme
I...
Vrištite u tišini
Vrištite snagom pjesnika
Vriskom ispisujete jedno minulo vrijeme
Prije trideset godina
Kada je počeo da se pravi papir
Da biste se rodile
Kada je svemir pomiješao boje da biste
sijale
I...
Tu ste
Pjevate i dalje...
Vrijeme prolazi
Možda vas sjutra recikliraju
Ili..
A možda nestanete kao moja mladost
U vihoru rata
Zatvarajući pećke kapije
Ipak...
Živite sa mnom

— 66 –
 Lirska hedija

Živite dok dišem

Dok volim
Dok praštam
Živite do trenutka
Kada u praskozorje
Jedan melek dođe
Pomiluje vašu prošlost
A meni da nadu
Da je život prolazan
A da je vječnost
Ahiret
Zato pjevajte
Pjevajte pjesmu ljubavi
Dok ja stežem ruke
Onemoćale od rada
Stežem dušu da mi ne puknu šavovi
života
Zatvaram oči da ne vidim mrak
Koji prekri Božju svjetlost
Zato,
Pjevajte
Otrgnite se od ništavila
Jer vi ste ja
A ja sam vi
Pjevajte
Pjesme moje
Pjevajte o ljudskosti
Pjevajte o miru radosti i nadi
Pjevajte o čovjeku
Jer...
Satkane ste od ljudske duše
A ja sam čovjek

— 67 –
Lirska hedija

MIRVETA ISLAMOVIĆ

Mirveta Islamović je rođena 1966. godine u Beranama,

Crna Gora. Osnovnu i srednju školu završila je u Beranama i
Visokom kod Sarajeva. Piše poeziju i prozu.
Prva zbirka poezije ,,Napeta koža” objavljena je 2011. go-
dine. Drugu zbirku poezije ,,Slobodno srce” objavila je 2013.
godine, a treća zbirka poezije ,,Hajdemo rode” 2015. godine,
dok je četvrta zbirka poezije i kratkih priča ,,Mjesto zvano juče”
objavljena 2017. godine.
Mirvetine pjesme su našle svoje mjesto u velikom bro-
ju zajedničkih zbirki pjesama širom svijeta. Živi i stvara u
Norčepingu, Švedska (Norrköping, Sweden).

— 68 –
 Lirska hedija

OSJEĆANJA
Ne mogu zbog tebe, Majko,
da ne volim taj mjesec.
Al’srce mi ubrza svaki put
kad izustim tu riječ: Mart.
Broj sedamnaest za mene ne postoji.
Tada je zaspao moj najveći oslonac,
moj voljeni Tata.
Ti znaš Majko, kako je hladno u februaru
otkad ne gori vatra u našem ognjištu.
Otkad se iz grudi prolomio vrisak.
Bol za tobom iz dana u dan je ista.
Tiho si, Majko, za Ocem otišla.

Ova moja pjesma je hladna.

Da mi je, Majko, tvoj osmijeh
da ovo promrzlo srce
bar malo ugrijem.

Pitaš me, Oče, kako mi je.

Hvala Svevišnjem dobro sam.
Ti znaš kako je teško biti roditelj.
Uvijek si se za svakog brinuo.

Lijepo je, Tata, kad novo sunce sine.

Samo da ti je da osjetiš
kako mi srce zatrepeteri
kad izgovorim ime tvoje praunuke,
moje voljene Meline.

— 69 –
Lirska hedija

UNUKA

Bika i njena radost

Moje oči bude njene misli.
Ona spava i raste.
Raste i njena Bika do neba.

Ja ti pričam na oba jezika

Ti slušaš dok spavaš.
Jednog dana tvoja riječ
će procvjetati.
Tvoja bašta života
zove se ljubav.

Tvoja prva posjeta

Biki je snažna podrška.
Hvala Svevišnjem
što mi s tobom
ojača moja krila.

— 70 –
 Lirska hedija

ZAVIČAJ

Bez motike nema koncerta,

nema Labudovog jezera, bez autora.
Gluhi pjesniče, bez udruženja
šta si očekivao?
Oni misle da nijesu
olovka i papir za svakoga.

Kad dođeš, kažu-javi se.

Kad odeš, kažu-što se nijesi javio.
Jalove razgovore pošalji dođavola,
ako možeš još dalje,
da te što prije zaborave.
Sve je laž osim Lima.

— 71 –
Lirska hedija

STRAŽA SLIJEPIH NOĆNIH NEMIRA

Odzvanjali su koraci.
Tišina se razbila
o vlažne zidove.
Let slijepih miševa odatle dopire.

Tama i miris močvare

odzvanja ove tužne noći.
Možda je tako bolje nego
u grobu mira prespavati.

Odzvanjao je osmijeh:
Eho, tišina
i njena blizina
u kamenoj kuli.
Igru je igrala dobra vila.

Ona ne voli mir. To je ubija.

Nečujni let bijelog leptira.
Štap sreće je podigla,
njega u odaje je sprovela
straža slijepih noćnih nemira.

Igra slijepog miša i nježnog leptira.

Ona je bila dobra vila,
a on zarobljenik noćnih dubina.

Negdje daleko ostao je eho koraka.

Nastala je zauvijek tišina.

— 72 –
 Lirska hedija

PUN JE MJESEC, LJUBAVI MOJA

Opet je noćas pun mjesec,

ljubavi moja.
Tiha decembarska noć
već odavno gori
i žuri se svojoj zori,
da kao papir izgori,
kao ova, moja svijeća
koju večeras palim
za moju prijateljicu.
Pun je mjesec, ljubavi moja.
Krije iza prozračnih oblaka.
Znam da nije za tebe romantika.
Plašiš se da ti srce sa dva lica,
ne osvijetli nemirna svijeća.

I dalje se divim punom mjesecu.

Znam da je čist, nevin i mio.
Nije on kriv što nas je upoznao.
Nije on kriv što nam je decembar
priuštio zimsku idilu.

Pun je mjesec
al’ ni nalik onom iznad Miljacke
kad si za pahuljama trčao
i meni ih poklanjao.

— 73 –
II CIKLUS
Lirska hedija

MIRSADA HEROVIĆ

Mirsada Herović rođena je 1. januara 1971. godine u selu

Bor, Petnjica. Završila je osnovnu i srednju školu. Objavila je
zbirku poezije ,,Lutam kroz snove.” Živi i stvara u Beranama.

— 76 –
 Lirska hedija

SMISAO I BESMISAO

Putujem, a put je dug,

bezbroj vozova i stanica,
samoj sebi saputnik i drug
u životu bez granica.
Smisao il’ besmisao,
il’ je cijeli život bespuće,
nekad mi je svoja kuća strana,
nekad su mi sve ulice kuće.

— 77 –
Lirska hedija

UPRSKOS SVEMU

Volim te uprskos
svakom vremenu
i nevremenu,
olujama i burama,
kišama koje će proći,
volim te u onom
sjutra što će doći.

Volim te u toplim
zracima sunca,
u sumrak,u ponoć,
u zoru snenu,
u ono sjutra što će doći,
volim te uprskos
svakom vremenu
i nevremenu.

— 78 –
 Lirska hedija

PREKO TRNJA DO ZVIJEZDA

Nekad ne znaš kad je sumrak,

noć, svitanje ili zora,
pa ti život često dodje
kao teška noćna mora.

Al’ ustaješ, ne prestaješ

da cilj traziš, da se boriš,
kad ti bude mnogo teško
staneš, sjedneš i odmoriš.

Pa razmisliš dalje kako,

nekad teško, nekad lako,
plačeš, a smije ti se,
i smiješ se jer bi plak’o.

Preko trnja do zvijezda

nije jednosmjerna traka,
raskrsnice ogromne su,
a nijedna nije laka.

Idi i kad ne znaš kuda,

kad je trnje ispred tebe,
nemoj volju da izgubiš,
i nek’ boli kad ogrebe.

Baci pogled tamo-amo,

snage imaj, imaj moći,
preko trnja kada pređeš
zvjezdane ćeš sresti noći.

— 79 –
Lirska hedija

I vidjećeš svoju zvijezdu,

koja je na dohvat ruke,
stavi je na svoj dlan,
jer prošle su tvoje muke.

— 80 –
 Lirska hedija

NE BRŽE OD ŽIVOTA

Život je lijep, a samo jedan,

prepun čari i ljepota,
dok živimo treba znati,
ne brže od života!

Dok lebdimo u zanosu

čari koje život krije,
ne brže od života,
mnogo nam je sigurnije!

Kad želimo negdje poći,

da li dalje ili bliže,
ne brže od života,
sporije se brže stiže.

— 81 –
Lirska hedija

LUTAM KROZ SNOVE

Lutam u beskraju noći ove,

lutam s tobom u mislima,
kao pjesnik svoju pjesmu
pišem te u stihovima.

Nešto poput noćne more

javljaš mi se pred očima.

Lutam u beskraju noći ove,

lutam s tobom u mislima,
kao sanjar svoje snove
ja te tražim u noćima...

Nešto poput noćne more

javljaš mi se pred očima.

***
Čovjek nikada ne može biti srećan,
sve dok ne zamijeni
svoju stranu ličnosti
onoga što nije, s onim što jeste...
Ego i sujeta su najveći protivnici
i neprijatelji čovjeku.

— 82 –
 Lirska hedija

ALMA MURIĆ

Alma Murić je rođena 1976. godine u Rožajama. Osnovnu

školu završava u rodnom mjestu, kao i Gimnaziju „30. sep-
tembar“. Višu poslovnu školu završava u Novom Sadu. Kao
srednjoškolka bavi se slikarstvom kao hobijem, a tad počinje
da piše i prve pjesme. Prvu zbirku poeziije „Biser ogrlice izdala
je 1990. godine , a izdavač je Centar za kulturu Rožaje.
Svoje pjesme je redovno objavljivala u „Rožajskom zborni-
ku“, a bila je i dopisnik DN „Vijesti“ kao i regionalne televizije
„Jedinstvo“ iz Novog Pazara. Sada radi kao asistent u nastavi u
OŠ „Donja Lovnica“.

— 83 –
Lirska hedija

DOBRO JUTRO, TUGO

Dobro jutro, tugo, zaboravljena,

Opet si me našla samu.
Dobro jutro, tugo, dobrodošla
U moj zagrljaj. Dobrodošla
Nova boli. Sve je u meni skriveno.

Dobar dan, tugo, novi je dan,

Opet si me ostavila, otišla
Kao uzdasi vjetra, kao proljeća.
Dobar dan, tugo, na brdu zore,
U struku bosiljka, vihore radoznali.

Dobro veče, tugo, bez dodira dragih,

Dobro veče, hladna noći, bojama slikana,
Opet si me našla, opet si me zgrabila
Hladnim rukama.
Dobro veče, tugo, suzo, moja dugo, dugo,
Opet volim.
Dobro jutro, jutro bijelo,
Đerdane moj, dan je lunjavi.

— 84 –
 Lirska hedija

VARAJU TE

Varaju te da zbog tebe patim,

Varaju te da sam sama.
Ne vjeruj im, ja sam srećna,
Zato što sam ostavljena.

Varaju te kad ti kažu,

Da noćima vino pijem,
Varaju te, a ne znaju,
Više život igra nije.

Varaju te da tugujem,
Da zbog tebe nemam sna.
Da sam sebe uništila,
I da sam ti oprostila.
Varaju te, sve je varka,
Nada, život, sreća, tuga.
Varaju te, da si bio želja žarka,
Sve je prošlo kao duga.

— 85 –
Lirska hedija

PJESNIK

Zarobljena srca,
Pun tuge i gorčine, oluje,
Vinom se truje.

Ne daj se,
Riječi su odbrana
Srca i ponora.

— 86 –
 Lirska hedija

STRANAC

Stranac u gradu,
Neshvaćen, svuda,
Noć tame
Nepoznati trag.

Stranac ostaje tu,

Riječ ubija,
Stranče, kreni ulicom nepoznatom,
Naći ćeš put,
A možda i san.

Boli. Riječ, grad.

Idi, nijesi ti za ovdje
Stranac si.

Idi,
Dom je na dohvatu ruke
Preboli sve, zaboravi,
Ali idi, stranac si.

— 87 –
Lirska hedija

ČEKAM NOVO JUTRO

Kako isklesati iz kamena

Riječ za tebe.
Kako ptici reći da ne leti,
Ribi da nije u vodi.
U sutonu tihom, punom nemira, žara,
Prodiru u meni tvoje oči,
Kidaju mi srce
U noćima dugim,
Tražim tople riječi za tebe.

— 88 –
 Lirska hedija

OSJETI NOGE OZEBLE

Ocu, s poštovanjem

Osjeti noge ozeble,

Promrzle.
Osjeti glad, muku,
Poželi zaborav.
Osjeti dane prepune
Gorčine,
Osjeti teret života,
Poželi zaborav.

Osjeti mržnju, zavist,

Besparicu, smrt,
Gubitak majčine ruke,
Poželi zaborav.

Osjeti svega pomalo,

Osjeti ljubav čak
Da ti je svega previše,
Poželi zaborav.

Osjeti nema hljeba,

Dolazi glad.
Osjeti drva nema, vatre,
Poželi zaborav.
Osjeti život gorak,
Stradanje, prah,
Osjeti svega dosta,
Poželi zaborav.

— 89 –
Lirska hedija

Osjeti ljubav kasnu,

Nas pet.
Osjeti toplinu, dom,
Nemoj zaborav,
Nadanje me drži tvoje.

— 90 –
 Lirska hedija

JUTROS SI MI REKLA DA SI SAMA

Majci

Jutros si rekla da si sama,

Sam sam i ja, zvijezde brojim.
Jutros si rekla kako brineš,
Nijesam dijete, ne plaši me tama.

Sjutra ćeš reći opet si sama,

I ja ću biti u duši takva.
Bolim te, toplino moja, ne brini
S tobom sam i u ovoj daljini.

Sjutra opet boli, vjeruj, više,

Bolim te ja, gubitak prošli.
Ne brini majko, biću uz tebe,
Djevojčica tvoja, srcem tvojim diše.

Jutros si rekla kako si sama,

Evo mene u toj samoći, do tvog srca.
Jutros me pitaš da li sam gladna,
Ne brini, gladna je samo duša moja.

Jutros si sama u svom bolu,

Evo ti moje tople ruke iz daljine.
Bolim te, sve me toplo boli,
Jutros si rekla kolko si sama.

— 91 –
Lirska hedija

MUNEVERA SUTOVIĆ

Munevera Sutović je rođena 05. 03. 1980. godine u

Rožajama, gdje danas živi i radi. Radi u NVO “IKRE” Rožaje,
gdje je aktivno uključena u borbu protiv nasilja nad ženama i
djevojčicama. Ima objavljenu zbirku pjesama “Pisma majci koja
će čitati posthumno” u izdavaštvu Centra za kulturu Rožaje i
Odgovor-Replay Podgorica. Zbirka je objavljena 2021. godine.
Pjesme su joj zastupljene u i zajedničkim zbirkama, a njeni
prilozi objavljivani su u više različitih časopisa (,,Avlija“, ,,Ka-
zivart”). Njena druga zbirka je u pripremi za štampu. Majka je
djevojčice Farah kojoj je jedanaest godina.

— 92 –
 Lirska hedija

SRCOJAKA

majka mog muža

nema muža
njena koža je suva i ispucala
jednom sam joj došapnula
zaključaj vrata i radi sve ono što bi
da imaš muža
mislim da je to učinila
poslije se par puta nasmijala
onda smo prestale da budemo rodbina
šta danas radi ne znam
ni to da li zaključava vrata
ni to da li je ostala vjerna
sinovima budalama
zbog njih je morala biti samo majka
i samo majka

moj muž je budala

i više mi nije muž
moje dijete je krasno
ja sam polovina svih polovina
i mislim kako sam ipak
nešto dobro uradila
dala sam joj kosu
jaču od moje
tanak struk
duge noge
srce jače od mog
i ne znam da li sam je ja
baš ja mogla naučiti

— 93 –
Lirska hedija

o tom srcu
jer ja mnogo plačem
i za sve plačem
i za svakog plačem
čak i za muža budalu

mene polovinu
svih polovina
jednom sam pitala majku
zašto me voliš tako drugačije
drugačije od drugih
kazala je:
ti se
tako slatko smiješ
tako slatko smiješ
ne zaključavaš se
dišeš tako da mogu da te čujem
i onda ne provjeravam
da li si živa
ti si pješačila do bolnice
sa djetetom koje je već krenulo u svijet
ti si trčala
jer su ti je makli sa sise
i za tobom je ostajao trag
koji je curio iz tvoje vagine
ti si hodala u mraku
i bila je zima i stud
i tražila žive
ti si otišla u crkvu
i dobila si tetrapak mlijeka
i kornet jaja
i jela si i pila vodu
zbog mlijeka u sisama
ti si je podigla na vodu
i ti si je podigla na suzu

— 94 –
 Lirska hedija

i ti si sanjala rupe u zemlji

i tebe i nju bez jakne na mećavi
a ona vidi
dugonoga
bistra
zdrava
usvaja jezike svih jazbina
ti znaš da zgotoviš ručak
od jedne namirnice
i nisi nikada gladna
i imaš mali malecki želudac
ti imaš noge žilave
i vrištava si
i tad te volim
oh kako te volim
ti voliš red
tvoja kuća je blistava
i sjajna
tvoj mozak je tanki red
i to što vaza mora biti na mjestu
ili lijepo okačen veš
ti se sukobiš zbog reda
sa mnom
sa sestrom
sa bratom
sa ocem
ti bi voljela i muža budalu
zbog reda
ti si od mojih jakih
i tebi ne trebam

muž budala
nije me volio
nisam ni ja njega
kad pitam sve to zbog čega

— 95 –
Lirska hedija

znam zbog čega

zbog sjemena njegovog
i materice moje
zbog moje dugonoge
krasne
srcojake
muž budala ne znam gdje je
samo ponekad proviri iz ugla oka
moje srcojake
i ona ne zna ko je to
i ja ne znam ko je to

majko moja
mila moja
tražila sam u niskoj kući
u sobi su lelujale bijele zavjese
i prozori su bili otvoreni
i provirivale su glave blijedo rozih cvjetova
i dolje se prostirala široka njiva zelena
sve do rijeke nabujale
onako kao mlijeko u mojim sisama
kada sam rodila
znači sve je bilo plodno
i drvo kruške je bilo još na istom mjestu
i dan sunčan
i sunčan
i ja sam hodala
i tražila
i tražila
i sve što sam osjećala
bio je strah
strah
i moje odlaženje tamo
nije tražilo tebe
tražila sam drugog

— 96 –
 Lirska hedija

ona me je grlila
ona je umrla sama
baš kao i ti majko
baš kao što ću i ja
ona me je voljela
i ja sam nju voljela mnogo
i sve mi više treba
i sve je više tražim
ne tebe
nego nju majku
nju koja je izgubila dvanaestoro
i kojoj si ti bila trinaesta preživjela
meni je bila prva
ja njoj četrnaesta
voljela me je mnogo
ljepše nego ti
majko
i na pragu sam da ti oprostim
i još nisam.

— 97 –
Lirska hedija

KAKO JE OTAC VOZIO AUTOBUS

nije me bilo strah

vozio nas je visoko
i put je bio uzak
majka je sjedela do njega
iz džepa je izvadio pregršt novčanica
uredno složenih po
brojkama i bojama
na glavi je imao crnu francuzicu
koju je nekad nosio djed
otac je vozio autobus
i nije me bilo strah
i brat je bio tu
i drugi brat je bio tu
i onda sam počela da plačem
zašto ne znam
gledala sam u njegova
široka ramena
i sjećam se
jako se sjećam
da me nije bilo strah
i ne znam
i ne znam
zašto sam
naprasno počela da plačem.

— 98 –
 Lirska hedija

JESEN

ćerke ne poznaju svoje majke

majke su bespolne
majke kuvaju i vole
majke ne sanjaju
majke ne upražnjavaju sex
što znači ljubav
majke se odijevaju na buvljaku
serviraju kokoš za ručak
i stalno ubacuju
jedi
jedi
jedi još malo
onda umiru u jesen
negdje na početku
ćerki je već četrdeset
i ona servira kokoš za ručak
jedi
jedi
jedi još malo
i ćerka postaje bespolna
i ćerka ne sanja
i ona ne upražnjava sex
što znači ljubav
i ona sve više zna
da nije poznavala tu
bespolnu kreaturu
sa cigaretom među prstima
i brigom među očima
siromašnog jezika

— 99 –
Lirska hedija

što nije smio govoriti o drugom

osim o djeci
osim o kući
osim o turšiji
osim o bolu u ramenima
i ja mislim
i ja samo mislim
da je svaka misao o tebi dosadna
da je svako tvoje kretanje isto
da je priča tvoja
toliko oskudna
toliko oskudna
baš kao i moja
baš kao i ja
i da ni moja kćer ne zna
o meni
u jesen će prekinuti ćutanje
i reći sebi samo
da nije poznavala svoju majku
jer ćerke već stoljećima
ne poznaju svoje majke
osim da majke stalno ubacuju
jedi
jedi
jedi još malo.

— 100 –
 Lirska hedija

LUKSUZ

kada sam u stanu mojem

mojem stanu od ranije
onda i ja budem ona od prije
i onda prestanem da tražim
jer je sve tu
i ne tražim nikog jer svi su tu
i čujem škripanje kvake na vratima
i spore korake kroz hodnik
one nečujne
one kakvim koračaju ostarjele žene
oboljele od dijabetisa ali ne i od tuge
ili ljudi bolesni od epilepsije
ali ne i od demencije
i ja znam tačno da oni znaju ko sam
i kod koga su
i više nisam sama
i moj život je onaj od ranije
i ona od dijabetisa lako zapjeva
i ja joj kaže nemoj molim te
uši mi ne podnose
i ona kaže uh ti si ljubomorna jer nemaš
ovakav glas i grohotom se
grohotom se smije
i ja ne idem često u taj moj stan
jednom ili dva puta u mjesec dana
tek toliko
luksuzno sebe zavaravam.

— 101 –
Lirska hedija

ISKUŠENJE

nisam dorasla
prilici koja mi se nudi
nisam dobra
i u prsima mi fali snaga
nisam ona koju će zvati da se oprosti
ni ona kojoj će imati nešto da kaže
ni ona koju će posljednju željeti da vidi
onaj ko mi je ovo stavio pred noge
onaj ko me je bacio na koljena
i čiji oprost molim
onaj koga prezirem
i onaj koga volim
trebalo je da me sačuva
trebalo je da raskrči šumu
trebalo je da zna
pa da me baci u rat
gdje puškom bih se branila
i umrla
ili preživjela
svaki od tih ishoda bio bi
dovoljno dobar
u oba bih imala pravo na mir
jer kazala bih
borila sam se za grad
i to bi bilo časno
i to bi bilo pošteno.

— 102 –
 Lirska hedija

DINA MURIĆ

Dina Murić, rođena 1982. godine u Rožajama (Crna Gora),

je pjesnikinja, esejista i filmski scenarista. Autor je više zbirki
poezije: „Suza na kamenu“ (1998), „Amarilis“ (2001) i „Slike
koje su ubile mit“ (2010), te zbirke narativne poezije „Balkan-
ski Evnuh“ (2017). Zbirka poezije „Slike koje su ubile mit“
nagrađena je nagradom „Risto Ratković“ za mlade pjesnike
2010. godine. Njena poezija je objavljivana u više žurnala i an-
tologija, te prevođena na strane jezike.

— 103 –
Lirska hedija

Izbor iz knjiga poezije ,,Balkanski evnuh“ 2017. i

,,Slike koje su ubile mit“ 2010.

KRVAVE SUZE U DISTRIKTU NEUBAU (NOVA

GRADNJA)
Ležim u mokroj odjeći,
sklupčana na travi zauvijek poput nekog nepomičnog
kamena.
Možda ona samo liči na mene,
dok ja sanjam u parku na klupi
ne bojim se svih proždrljivih mačijih pogleda.
Ta misao da moramo ispružiti ruku i uzeti ono što želimo
me umara do besvijesti.
U ime toga, posežem za jednim zdravim listom na savi-
jenoj, polomljenoj grani
on mi se smije, sa svojim širokim iskrenim licem.
Možda je sve privid, ali zar postoji razlika?
Već danima, možda i mjesecima živim u ovom stanju.
Lice mi je mokro od kiše
koja i kada ne pada sa neba ostaje nad mojim tijelom da
bi me podsjetila da živim.
Zahvalna sam joj,
jer zbog nje moje slike dobijaju svoj samostalni život,
odvode me tamo gdje je uvijek svježe i vjetrovito.
Moja kosa je duga i ofarbana u crno,
čovjek koji stoji na uličnom uglu danas je rekao kako
moje oči postaju providne.
Bojim se onog što to treba da znači.
I tih crvenih suza na licu statue ispred narodnog teatra
bojim se...

— 104 –
 Lirska hedija

ŽENA

Zvuci velikog zidnog sata

zvuci kiše koja udara o crepove
zvuci automobila na starom betonu
koji se rastvara pod naletima mraka

Ona je samo lice,

bez ruku, bez očiju
sa usnama odveć žednim,
sa tijelom koje mora
sa kišnim buđenjima
u kojima nema drugu alternativu
već da prati njegove krvave tragove

— 105 –
Lirska hedija

OPIJELO ZA PTICU

Moja ptica je preminula prije četiri sata

Sada je vjerovatno njeno tijelo ukočeno,
izloženo na sredini kaveza počelo je gubiti prirodnu
svježinu
Neko na ulici Zieglergasse zapomaže: “Upomoć”,
sa očajničkom vibracijom glasa koja nagovještava plač
Takav krik moze doći samo iz grla
koje je prepunjeno suzama
što više ne nalaze svoj put niz obraze i vrat do odjeće
već idu na usne, da ih ovlaže i na neki čudan način
omalovaže

Znam da bi kroz glavu trebale da mi prođu slike iz djetin-

jstva
u kojima je ptica zastupljena ili makar ima sporednu
ulogu,
ali sve je nestalo

“Ti činis da spoznam svoje mane”, čujem Anđela u uglu

sobe
Shvatam da sam nesvjesno počela da se prisjećam tih
dana
koje iz neobijašnjivih razloga proglašavam nevinim

Na kraju nijesam učinila ništa posebno

Napisala sam pjesmu za svoju preminulu pticu
slušajuci i dalje te neutješne krike sa ulice
dječije krike
koje ti nikada nećeš željeti da čuješ

— 106 –
 Lirska hedija

USPAVANI DIV

Junak iz mog djetinjstva leži ispod tvrde rožajske zemlje

Ja se i dalje pretvaram da je to on,
a znam da je mrak duše,
a ne div ono čime ovih dana djecu plaše pred odlazak
na spavanje
„Poezija je nestala, više je nema“, to su bile tačne
njegove riječi
A lice? Kako je samo postalo pomračeno za tren
Za mene je nestala istog onog dana
kada su krvave kolone djece krenule iz šume
I kada sam vidjela kako se majčina haljina leprša na hlad-
nom vjetru
Onog trenutka kada mi je rekla “spremi se, oni dolaze”!

Vratila sam se u grad koji sam napustila prije petnaest

godina
Ranim vozom u Beograd
Pa autobusom do podnožija divove planine
Negdje u ćošku skrivao se „čovjek buba“
Oduvijek me čuva od besmisla

Miris i boje su me ophrvali

Trulije i dotrajalije, tužnije
Sve je prije svega tužnije i čudno ponosno u svojoj
nesreći
Grad je tiši, ljudi u njemu mračniji
Odjeveni u crno, zabrinuti, sa iznošenom odjećom
Nevoljno se sjećam svega, a samo sam htjela da se sjetim tebe
No, nemoguće je

— 107 –
Lirska hedija

Ovo je realnost bez prve ljubavi

I lica koje stoji ispred zelene pozadine na svježem vaz-
duhu
Nikoga više nema
Grad mog djetinjstva danas je grob za insekte.

— 108 –
 Lirska hedija

SAJMA K. FERATOVIĆ

Sajma Feratović je rođena 1983. godine u Plavu gdje je i

završila osnovnu i srednju školu. Osnovne studije Učiteljskog
fakulteta je završila na Univerzitetu u Beogradu (Nastavno
odjeljenje Novi Pazar) 2008. godine, a 2019. godine je odbranila
master rad na Univerzitetu u Novom Pazaru, Odsjek za filološke
nauke, Studijski program Bosanski jezik i književnost.
Aktivan je član društvene zajednice. Kroz svoju
petnaestogodišnju karijeru u JUOŠ „Hajro Šahmanović“ bila je
nosilac mnogih uspješno realizovanih aktivnosti i projekata. Od
Ministarstva prosvjete je dobila više zvanje u struci, nastavnik-
mentor. Od 2018. godine je predsjednica Sindikalne organizacije
u pomenutoj školi. U Bošnjačkom vijeću je član Izvršnog odbo-
ra Odbora za jezik i književnost. Radila je režiju, ali i adaptaciju
tekstova za školske predstave: „Hasanaginica“, „Priče iz Kocko-
grada“ i „Ljubav u Sedmom kraljevstvu“ koje su doživjele više
izvođenja. Dobitnica je III mjesta na 15. Međunarodnom festiva-
lu dječjeg stvaralaštva „Kreativna čarolija“ u kategoriji kratkog
filma, gdje je osim režije radila i scenario. Radila je scenario i
režiju za dokumentarni film o JU OŠ „Hajro Šahmanović“. Autor
je više naučnih radova iz oblasti bosanskog jezika i književnosti,
kao i više prikaza knjiga. Autor je više brošura, ali i video ma-
terijala. Nosilac je i realizator više humanitarnih akcija. Tokom

— 109 –
Lirska hedija

mjeseca februara 2021. godine pet njenih pjesama uvršteno je

i objavljeno u Panorami savremene poezije Bošnjakinja Crne
Gore „Lirski zinet”, dok je 21. februara na Dan maternjeg jezika
iz štampe izašla njena monografija „Uloga interpretacije pjesme
,,Knjigu pišu gusinjske đevojke” u izgradnji kulturnog identiteta
Bošnjaka”. Radila je tekst i režiju dokumentarnog filma o Plavu
koji tek treba da bude prikazan. Sa kolegama i učenicima iz
škole je učestvovala i pobijedila sa kratkim filmom ,,Dani ev-
ropske baštine” gdje je radila tekst i režiju. Tokom prošle go-
dine je učestvovala na XXXIII književnm susretima „Miroslav
Đurović“ Bašča u Rožajama i na Danima Sandžaka u Tuzli u
okviru promocija izdanja autora iz Sandžaka.

— 110 –
 Lirska hedija

UMIRANJE

Umire i posljednja želja,

Vapaj duše za pažnjom,
Prestaju otkucaji srca koji su čekali lijepu riječ,
Koji su titrali svim prošlim i budućim nadanjima za
dodirima,
Umire i posljednja kap sreće,
Umiru i sjećanja,
Naviru tuge,
Dolaze boli,
Odlazi snaga,
Dolazi sjeta,
A, ti, mili moj,
Ti koji si odavno tu i nisi tu.
Ne šalji mi suze,
Ne šalji mi boli,
Ne šalji mi uzdahe,
Jer nemiri i dalje žive,
za naše riječi,
za naše dodire,
za naše osmjehe,
za naše snove.

— 111 –
Lirska hedija

SNOVI MOJI

Snovi moji gledate li jave?

Jave li sa javom snovi?
Snivate li snove javom ?
Moji snovi, bedeli1 moji.
Samo bedeli, ni gazije2, ni šehidi3.

1
Bedel je zastupnik u obavljanju hadža. Bedel je na našim prostorima bio plaćenik
za službu u vojsci. Riječ bedel ovdje upotrijebljena u smislu zastupnika.
2
Gazije
3
Šehidi

— 112 –
 Lirska hedija

U BERZEHU4

Opet je sunce,
U meni srce opet jače kuca,
Želja moja duša je tvoja,
Želja da nam duše zajedno stoje,
Da nas uzdasi ponovo spoje.

Znam da nam daljina i ovo proljeće dijeli na dvoje,

Znam da to dvoje jesmo mi,
Znam da su to dvoje proljeće puno ljubavi, nade, san-
janja,
Znam i da ovo drugo nije lijepo,
Jer, ne voliš me, znam ili tvoja ljubav nije mi dovoljna.

Uvijek mislim da mi tvoja ljubav nije dovoljna,

Ne želiš me dovoljno.
Ili,
Ili je moja želja pojela tvoju želju,
Jača je,
Sjajnija je,
Nevještija je,
Skromnija je.
Ne želim je ostvariti samo u berzehu.

Želim ovdje da ti brojim uzdahe,

Želim ovdje da ti brojim korake,
Želim ovdje da ti pratim treptaje,
Želim ovdje da osjetim dodire.
4
Berzah je mjesto gdje duše čekaju propast ovoga svijeta i ponovono proživljavanje
tijela da bi izašle pred Allaha dž. š. na sudnjem danu.

— 113 –
Lirska hedija

MOJ DEREBEŽE

Moj derebeže5,
čekam te u istambulskim noćima,
sanjam, derebeže, kako mi dolaziš,
Sanjam, tvoja obećanja
i vidim kako skidaš tvoj crveni fes,
Pružaš mi ruku, šapućeš najljepše riječi.
Vidim tvoje smeđe oči igraju veselu igru,
čujem ti otkucaje srca, derebeže moj.
I odjednom trzaj ruke,
To tvoja ruka vuče moju,
Odjednom naši ubrzani koraci prelaze u trk,
već smo na dnu mahale ispraćeni povicima,
ne odustajte, ne osvrćite se!

Derebeže moj, kakva je ovo noć,

kakav je ovo dan, čiji je ovo čas?

Da li ovo derebeg i derebeginica počeše iznova

ili je ovo prosto jedan san, derebeže moj?

5
Derebeg-vođa odmetničke bande,

— 114 –
 Lirska hedija

PJESNIKOVA LJUBAV

Kako je biti pjesnikova ljubav?

Kako je buditi se uz ljubavne stihove?
Kako je buditi se dotaknut nemirima snova?
Kako se to nemiri krote?
Kako je to voljeti i voljen biti u pjesnikovom srcu?

— 115 –
Lirska hedija

AIDA ORAHOVAC KUČ

Aida Orahovac Kuč je rođena u Podgorici 1985. godine

i diplomirani je ekonomista po struci. Pisanjem se bavi još od
srednje škole, njena poezija i proza do sada su zastupljene u
mnogim književnim časopisima širom regiona, kao što su ,,Ru-
kopisi“ iz Pančeva, ,,Zlatno pero“ iz Zagreba, ,,Una stihom za-
grljena“ Bihać, ,,Kolumna“ iz Sarajeva i mnogi drugi. Dobitnik
je plaketa i nagrada za poeziju i prozu u regionu.
Autorka je zbirke poezije ,,Milenijum“ i knjige za djecu
,,Đeca iz ulice osmijeha“.Članica sam Foruma mladih pisaca
KIC-a ,,Budo Tomović“ iz Podgorice.Osim književnošću dugo
godina se bavi i fotografijom i slikarstvom za šta je završila ljet-
nji kamp u Parizu 2015. godine.

— 116 –
 Lirska hedija

PODGORIČANKA

Ugledao ju je
i noć je po njoj ime dobila
koraci laki ne dodiruje zemlju
hodala je i ženstveno i odlučno
kao srna i lavica.

Jedan mali san davno sanjan

probudio je u njemu žar ljubavi
njen pogled hladan kao Morača
a opet topao kao Podgorica
grad te zanosne žene
što je ukrala jedno srce vrelo
srce sugrađanina koji ju je želio voljeti.

Suptilno se sa ramena njenih skotrljao šal

jedan mali plavi šal što ga je kao krunu znala nositi
noćas će njemu na grudima mirisati
gasiti čežnju zarobljenog srca
noćas je mislio na nju slao joj svoje uzdahe.

Hodao je gradom noseći ispod kaputa miris ruže

ruže što joj je htio dati
slagao je ispod jastuka sve snove
što je sa njome htio sanjati
i kutiju gdje su stajale zvijezde
koje je za nju htio nebu ukrasti.

Za nju njegovu sjenu

tu zanosnu ženu

— 117 –
Lirska hedija

za koju je Moraču htio ukrotiti

Ribnici boje promijeniti
za njegov san te vrele noći podgoričke
i njegovu stvarnost iz starovaroške ulice
za njihov dom najljepši grad Podgoricu
za onu noć na tihoj Ribnici
utišala je valove da se njihovih srca
otkucaji čuju dok Skaline novu ljubav ispisuju
ruža ispod kaputa miriše još za nju
za njegovu Podgoričanku.

— 118 –
 Lirska hedija

ODRAZ U OGLEDALU

Svaki moj dan na nju miriše

pjesma nenapisana u svakom
se stihu sa njenim likom susrijeće.
Oči nam se ne smiju sresti a ni
ruke ponovo dodirnuti iskra će
stara ponovo zasijati.
Još joj u glavi čujem korake
tiho iz sna u javu prelaze
i već znam da ova priča
ne može doživjeti kraj.
Nijesmo uspjeli ni voljeti se
a ni rastati nećemo uspjeti
ni odoljeti usnama koje još
na ljubav mirišu.
Naše zakletve da je kraj ostaju
zaboravljene sila ljubavi ne
dozvoljava da budu ispunjene.
Kao tišina noći koja tiho
note plete izgubljen gledam
u mjesec kao malo dijete.
Više je nema tu a ne prestaje
biti moj odraz u ogledalu.

— 119 –
Lirska hedija

MILENIJUM

Planine odjeknuše tada svu njihovu gordost

sažeo je bolan krik zaplakalo je nebo.
Utihnuše ptice i galebovi sinji zvona silom
ućutaše orlovi redom spustiše krila.
Nebom se prolomi grom crni oblaci zaigraše
kolo pao je barjak slobode nestalo je i oro.
Plakala je porobljena zemlja za slobodom.
Okupilo se kukavičje jato da donese već
spremlejnu smrt krvlju je obrisan svaki trag
zarad carstva novog. Gorjeli su anđeli živi spaljeni.
Posrnule zvijeri harale su gorom nijema usta junaka
okupa krv. Usnula je gora svoj stoljetni san za njom
usnuše i soko i oro. Odjek bola planina čuva za
pokoljenje novo.
Silazeći sa planine slavom vjenčane vila raširi krila
nad usnulom gorom pozivajući pokoljenje novo da
usnulu goru proljećem probudi i orlove njene vine vi-
soko.
Nabujalom crvenom rijekom plivalo je pokoljenje novo
Za kukavičje jato istorija je sačuvala crno slovo.
Dok majsko sunce crnim oblacima na nebu sudi
novi milenijum usnulu goru budi nijedna tama ne
doživi vječnost.Vijek cijeli ostaje za nama sva
lutanja i bespuća orlovi su stresli prašinu sa krila
i uzletjeli visoko. Milenijum je dočekala gora kruna
slobode joj na glavi zasija u toj zori majske boje.

— 120 –
 Lirska hedija

MENSURA ADROVIĆ-
RASTODER

Mensura Adrović-Rastoder, rodjena je u Beranama 28.

januara 1987. godine. Pisanjem poezije se bavi od djetinjstva.
Objavila je zbirku pjesama ,,Kapa od mahovine.” Živi i radi u
Luksemburgu.

— 121 –
Lirska hedija

VOJNIKU

Vjetre pružam ti ruke

stavi me na list
I odvedi
Da vidim kako kamenju
Stoje
Kape od mahovine
Kako pjevaju rijeke
Kao vojnik
Kad dolazi iz rata
Da čujem
Dozivanje planina
I frulu daleku
Koja priziva
Izgubljeno stado

— 122 –
 Lirska hedija

BURNA NOĆ

Strah je svuda
Oko mene
Vuku me u mrak
Ruke nepoznate
Kosti niču iz zemlje
Iz vulkana lobanje
Na sve strane
Lobanje koje govore
Da žele da se vrate
Da spokojno plove
Svojim mirnim morem

— 123 –
Lirska hedija

DA LI ĆE SVANUTI

Pružam dlanove
Pune rana
I lažnih linija
Života i sreće
Vezali mi omču
Oko vrata
Govore boljeti neće
I ne znam gdje sam
Ni ko sam
Ni da li su ovo oči moje
Ni da li je ovo život moj
I da li je ovo
Java ili san

— 124 –
 Lirska hedija

NJENE OČI

Da li ti nedostaju
Te tople noći
Te usne i njene oči
Nedostaje li ti
Nježan šum rijeke Lima
I prodor rumenih
Planinskih zora
Njen pogled
Nalik zvijezdi
I odsjaj sunca u njenoj ruci
Nedostaje li ti
Njen osmjeh
Koji liči na iskrenost
I te sjajne njene oči

— 125 –
Lirska hedija

GNIJEZDO

Ostavljena
U ruševinama svoje duše
Lutala bez
Igdje ikoga
Kada sam izgubila nadu da ću pronaći
Gnijezdo toplo svoje
Nađoh tebe tada
I ti si sada gnijezdo moje
I nikad više lutati neću
Nikad nikad više

— 126 –
 Lirska hedija

VILDANA KRCIĆ

Vildana Krcić, poetesa i prof. matematike je rodjena l6.
decembra 1988. godine u Nikšiću u intelektualnoj porodici.
Osnovnu školu sa odličnim uspjehom završila je u Nikšiću.
Klasičnu matematičku gimnaziju započela je u Podgorici, a nas-
tavila u Novom Pazaru, koju je završila sa odličnim uspjehom
kao đak generacije.
U toku školovanja bila je dobitnica kultnih priznanja
“Luča” i “Vukove” diplome. Istovremeno je studirala filologiju
(Engleski i njemački jezik i književnost) i matematiku na Uni-
verzitetu u Novom Pazaru. Zatim je nastavila studije na Uni-
verzitetu u Beču i na prestižnom Univerzitetu u Hajdelbergu,
gdje je pokazala veliku elokventnost na brojnim međunarodnim
narodnim skupovima, što ju je preporučilo da uspješno studira
postdiplomske studije. Birana je za prorektora Državnog univer-
ziteta u Novom Pazaru.
Vrlo rano se počela baviti literarnim i naučnim radom.
Učestvovala je na brojnim takmičenjima kako iz svijeta nauke,
tako i iz oblasti šaha, gdje su je smatrali pravim majstorom ovog
intelektualnog sporta. Vrlo rano je počela, jos u nižim razredima
osnovne škole, da piše pjesme, priče i esejisticke zapise. Dobit-
nik je prve nagrade za esej na konkursu Asocijacije ,,Početak“
pišući ogled ,,Romi u etničkom bogatstvu Crne Gore”. Dobit-

— 127 –
Lirska hedija

nik je druge nagrade za poeziju na kultnim ,,Limskim večerima

poezije“ u Priboju 2002. godine, kada se posebno istakla po-
etskim besjedništvom, kako je o njenom lirskom činu pisao
književnik Petar Arbutina, kao i druge nagrade na ,,Limskim
večerima poezije“ za Dan proljeća 21. marta 2003. godine
kada je nastupala po pozivu. Dobitnik je prve nagrade za knjigu
poezije ,,Svitanje pjesme“ od strane Gimnazije i Biblioteke
u Novom Pazaru. Osvojila je prvu nagradu na Regionalnom i
Republickom takmicenju iz matematike i fizike. Pobjednica je
na Festivalu besjedništva u R. Srbiji 2004. godine dr. Zoranu
Đinđiću u čast. Dobitnica je više priznanja za stvaralački rad
talenata u Hajdelbergu.
Svoje radove iz nauke i literature objavljuje u listovima i
časopisima u Sandžaku, Crnoj Gori, Srbiji i inostranstvu. Nastu-
pala je na brojnim univerzitetskim manifestacijama u regionu, a
posebno u Nišu, Beogradu, Subotici, Sarajevu, Tuzli, Travniku,
Brčkom i drugim kulturnim centrima. Objavila je knjige poezije
,,Svitanje pjesme“, ,,Samo pjesma mijenja život“ i knjigu ogleda
,,Moj pogled na matematiku i logiku“. Pripremila je za stampu
Praktikum iz matematike i druge spise.
Dobitnica je posebne plakete od Foruma univerzitetskih
nastavnika i saradnika u Novom Pazaru i povelje za poeziju Bib-
lioteke “ Ikre” u Plavu i nagrade za poeziju Kulturnog drustva
“Zambak” u Tutinu. Član je međunarodne asocijacije novinara i
NUNS-a (Nezavisnog udruženja novinara Srbije).
Član je Udruženja pisaca Sandžaka i Matice Bošnjaka -
Društva za kulturu, nauku i umjetnost Sandžaka (Novi Pazar).
Njena djela prevođena su na više jezika. Piše na engleskom i
njemačkom jeziku.
Dala je više intervjua za javnost od kojih je najznačajniji
,,Od Plava do Hajdelberga“, koji su svojevreno objavile i više
glasila u Crnoj Gori i Sandzaku. Živi u Hajdelbetgu, Novom
Pazaru i Plavu.

— 128 –
 Lirska hedija

SVIJET NE MOŽE
ALGEBRU DA PODNESE

O Arhimede
Gdje si danas
Da vidiš
I odgonetneš dramu
Budućim ciframa

Da li Svemoćni Bog
Može spasiti
Čovjeka
Od samog sebe
I misliti
Slobodu Drugog

— 129 –
Lirska hedija

BESMRTNI BROJ

Tragajući za Istinom
Sanjamo
Besmrtne brojeve
Procesuiranih besmrtnika
Koji traže
Ćeliju za Azil
Gubeći smisao
Zaborava

— 130 –
 Lirska hedija

NEPODNOŠLJIVA
ŠUTNJA VREMENA

Da li će se roditi
Nova civilizacija
Ova je nepodnošljiva
Jede Čovjeka
Računima beznađa
Iznutra

Lutamo
Tražeći sebe
Poslije zalaska Sunca

— 131 –
Lirska hedija

SIMBOLI BROJEVA

Još je Platon
Četiri vijeka
Prije nove ere
Jasno zborio
Ko ne zna šta je geomerrija
Nek zaobiđe Akademiju

Današnji kakvi su učitelji

Treba da ih dočeka
Jedan novi Platon

Nažalost
Više nema škola
U kojima se mogu roditi
Platon
Frojd i Anštajn
Kraj civilizacije
Ono što je danas
To je nužno zlo

— 132 –
 Lirska hedija

HAMLET I SVIJET

O gdje si
Dragi Hamlete
Vidje li negdje
Svog saputnika
Šekspira
Hoće li biti
Što biti ne mere

Svuda
Gdje god kreneš
Susreće te
Ljudska dvojba
I Smrt na svakom koraku

— 133 –
Lirska hedija

POZIV GILGAMEŠU

Jesi li se ikad pitao

Kako Te Bog
Uputi na Put
Da traziš
Vječni zivot
A mi koji jednom
Vidjesmo Srebrenicu
Ostadosmo bez vjere
U Čovjeka
Jer je Život
Izgubio smisao

— 134 –
 Lirska hedija

PISMO PISCIMA

Zar sebe možete

Smatrati piscima
A da niste
Napisali ni slovo
O Srebreničkoj
Tragediji
Zaspite
I ne morate se buditi

— 135 –
Lirska hedija

HOMER I AVDO

Da ste pomoću algebre

Mogli unaprijed živjeti
Da umjesto prkosne Ilijade
I raskosne Ženidbe
Da otpjevate
SMRT SREBRENICE
Da li bi čovječanstvo
Moglo dalje
Otvoriti oči
Pred Suncem

— 136 –
 Lirska hedija

SVIJET IDIOTA

O Dostojevski
Gdje li si danas
Nakon užasnih Hitlera
Staljina i njihovih sljedbenika
Mogao bi napisati
Desetoknjižje
Novih idiota

— 137 –
Lirska hedija

ŠENIDA KAJEVIĆ

Šenida Kajević, rođena je 1989. godine u Bijelom Polju,

Crna Gora. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Bijelom
Polju. Po završetku Gimnazije “Miloje Dobrašinović” odlučuje
se za poziv učitelja i 2008. godine upisuje fakultet. Diplomirala
je 2013. godine na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, Studij za
obrazovanje učitelja, i stekla zvanje profesora razredne nas-
tave.
Sklonost i interesovanje za pisanje je iskazivala još u os-
novnoj školi gdje su njene pjesme i priče bile objavljivane u
raznim školskim časopisima pod mentorstvom svojih nastavnica
koje su prepoznale lako iskazivanje emocija kroz igru riječi. Oz-
biljnije bavljenje poezijom je započela u svojim tridesetim go-
dinama kada je počela intenzivnije da piše i kazuje svoje stihove
učestvujući na književnim večerima u Bijelom Polju, Podgorici,
Baru...U pripremi je njena prva zbirka poezije pod nazivom
„Niti duše“, kao i knjiga kratkih priča.
Odnedavno živi i radi u Petrovcu.

— 138 –
 Lirska hedija

OSTANI

Proći će mjesec,
Dva,
Pet.
Proći će i godina,
I još mnogo godina,
Ali ona te proći neće.
Sjetićeš je se uvijek
Kad u lokalu,
Na radiju
Čuješ Balaševića.
Prostrujaće ti kroz misli
Ta mala garava
Koju si toliko volio,
Dječački ludo,
Kao nikad prije
I nikad poslije.
Proći će te ona na kratko,
Onda kad druge budu
Pokušavale da se
Osmjehuju kao ona,
Da te očima miluju
I prstima kroz kosu prolaze.
Zaboravićeš je tada,
Ali ne zadugo.
Kada te umjesto njih
Samoća zagrli
Sjetićeš je se opet.
Te tamne prodorne oči
Progoniće te u snu

— 139 –
Lirska hedija

Jer si im ostao dužan

Obećanje da zauvijek
Ćeš biti tu.
Zapravo progoniće te
Krivica da pustio si je
Da ode kada je trebalo
Jednostavno da kažeš:
“Ostani.”

— 140 –
 Lirska hedija

KRAJ

Otkucaću ti pismo,
I napisati sve što
U ovim grudima stoji.
Opisaću svaki otkucaj srca
Onako naširoko
I iscrpno
Da ne ostane niti jedna
Sumnja u ono što
U meni spava
Odvajkada.
Odzvanjaće zvuci tipki
Na pisaćoj mašini
I svako slovo će na papiru
Ucrtati trag,
Kao što si ti u mom srcu
Otisnuo svoje ime.
I ostalo je tamo
Kao ožiljak poslije
Rane koja je dugo krvarila
I ko zna da li je
Ikada i zarasla.
Bog zna.
Samo On!
Sve one molitve prošaptane
U zadnjoj trećini noći.
Pa čak i one koje sa usana
Nijesu mogle biti izrečene,
Već ih je suzama spoznao.
E sve to, što On zna,

— 141 –
Lirska hedija

Napisaću i otpustiti
Na hartiji koju možda
Nikada dobiti nećeš.
Otkucaću sve nedosanjane
Želje i snove,
I sva tvoja obećanja
Tako lako izrečena
I slatkorječiva.
Neka ostanu zapisana,
Da me podsjete kako
Su ti samo prazne riječi
Iz tih mednih usana tekle.
Zapisaću još mnogo šta.
Iscijediti svaku kap tvog otrova
Iz sebe,
Pokloniti ti poslednji osmijeh
I otkucati kraj.

— 142 –
 Lirska hedija

ONA

Ona, koja je od rebra stvorena.

Od Stvoritelja poslana,
Da svog čovjeka smiri.
Ulije mu vjeru, nadu,
omekša srce.
Usadi ljubav
I podari mu djecu,
Dok poljima smrti hoda.
Bude stub i bračni drug.

Ona, koja iz jedne kuće u drugu prelazi.

Koja poštuje, uvažava, voli,
Nesebično ljubav daje,
Crta osmijehe,
Noćima bdije,
Čezne,
Od straha nekad drhti,
A najhrabrija je kad je lome.
Čeka,
Dočekuje,
Prati.
Radi,
Stvara i
Napreduje,
I dok trepneš ostari.

I ona koja za sudbinom traga.

Sanja i mašta,
Voljenog od misli vaja.

— 143 –
Lirska hedija

I sluša pridike, kritike i ono

Čuveno: «Dok si pod mojim krovom».
Koja na čast misliti mora,
I u korist bratu, odriče se svega.

I ona mala, tek rođena, neželjena.

Ona, sva nježna i kao cvijet mirisna.

Sve to ona,
Bez pogovora, nijemo izvršava.
I sa voljom, i bez volje,
Sa snagom i bez nje.
Bez podrške
I hvale,
Sve to ženi na leđa stave.

— 144 –
 Lirska hedija

DJEVOJKA IZ PROŠLIH ŽIVOTA

Sigurno sam u nekom

Od prošlih života
Bila jedna od onih djevojaka
Koje su mijenjale svijet.
One koje su prkosile
Vremenu u kojem su
Trebale biti ono što
Drugi žele,
I povinovati se pravilima
Raznoraznim,
Strogim,
Glupavim.
Bila sam sigurno ratnica
Koja je u ruci umjesto
Varjače držala pero.
Nijesam dozvoljavala
Da mi maštu uguše
Sa onim da je sramota
Da žensko biće
Bude bilo šta drugo
Do domaćica
Žena,
Majka,
Pomoćnica.
Sigurna sam da
Sam sa tim perom
U rukama i mastilom
Na papiru
Ispisala život koji

— 145 –
Lirska hedija

Danas živimo,
Slobodan i
Bez predrasuda.
Donekle,
Ne u potpunosti.
Sigurna sam i da sam
Položila zakletvu
Da ću se i u
Budućim životima
S perom u ruci
Umjesto koplja,
Boriti protiv
Neljudi
I svih njihovih
Načina da rasipaju
Mržnju, podsmijehe
I omalovažavanja.
Sve dok ne shvate da su
Samo ljubav
Lijepe riječi
I još ljepša djela
Naša slamka spasa od
Ovog stravičnog propadanja.

— 146 –
 Lirska hedija

KADA SE PONOVO RODIM

I tog dana kada umrem

U moru me okupajte
Poslednji put.
Neka mi duša tu ostane
I rasprši se u milion
Čestica,
Stopi se sa solju
I beživotno tijelo
Prigrli mi svaki talas
Što dok bijah živa
Grlio me,
I iscjeljivao svakog puta
Kada sam u njemu tražila spas.
Prospite me,
Da ostanem tamo
Gdje moja duša je
Pronašla mir
I trebala da bude rođena.
A možda i jeste
Samo je došlo do zabune
Kada mi je tijelo
U nekom drugom gradu
Iz majke izašlo
I na prvi plač natjeralo dušu
Da napusti more
I odleti k’ njemu.
Zato,
Kada poslednji dah
Ispustim,

— 147 –
Lirska hedija

I u bijele tkanine
Obmotaju me,
I kada se ponovo rodim
Neka mi se duša i tijelo
Ujedine i budu rođene
Na istom mjestu
Nagdje tamo daleko
…
Na moru.

— 148 –
 Lirska hedija

III CIKLUS

— 149 –
Lirska hedija

SELVIJA FERIZOVIĆ

Selvija Ferizović po struci je diplomirani ekonomista, živi

u Novom Pazaru.
Prvo objavljeno djelo joj je roman ,,Sebi stranac“, objavljen
2015. godune. Godine 2016. režirala je kratki dokumentarni
film ,,Peron“, za koji je na Sila festivalu dobila dva priznanja:
Plaketu “The Blue Danube” i priznanje studenata Više turističke
škole u Beogradu. Osim proze piše poeziju, satiru, kolumne.
Pjesme su joj objavljivane u više zbornika izvan granica Srbije,
a kolumne u raznim online i štampanim medijima, od kojih izd-
vaja list ,,Danas“. Piše pod pseudonimom Luz.

— 150 –
 Lirska hedija

VEST

Pravdajući svoju nesanicu,

dnevnu štampu čitam isključivo noću.
Obeshrabrujuće vesti:
o matematički izraženoj lepoti žene,
o statističkom prikazu bogatog čoveka,
o procentima mortaliteta i nataliteta,
o degradirajućoj činjenici da naslovnicu zauzima loš
eksperiment
plastičnog hirurga i modnog dizajnera,
zadovoljavajući kriterijum površine
neostvarene devojke,
što na kubik ulazi u dnevne nivine,
u dnevne ljude,
u dnevne živote.
Podvučeno šifrom-starleta.

Dok sa poslednjih stranica bogat čovek

govori za rubriku “zdrava ishrana”
u restoranu brze hrane gledam hladan tanjir.
- Bogati ljudi ne govore o hrani, mislim.

O mrtvima ne čitam,
ne govorim,
ne pišem...
Svaki put isto,
samo se inicijali žrtava razlikuju
krivac je uvek NN.

— 151 –
Lirska hedija

Pred spavanje čitam dnevnu štampu,

razmišljajući o kvalitetu papira,
koji nije bio razgradiv.
(Luz)

— 152 –
 Lirska hedija

ISTINA

Odvajkad se kantar o istinu klati

od tereta silnog počeo da puca,
pre nego smo pali morali smo stati
i odložit negde kamena nam srca.

Gledali smo skupa sav jad i strahotu

bez trzaja u svom komfornom životu,
bez straha i stida, bez imalo tuge
sad tim strahom gledamo i jedni u druge.
Gledali smo skupa kantar što se klati,
i napukle karike glad je precenila,
zato deca s nama danas neće pasti
jer deca ni onda nisu bila kriva.

Odvajkad se kantar o istinu klati,

od tereta silnog počeo da puca,
pre nego smo pali morali smo znati,
koliko je teška nevinoga suza.

Ima nečeg svevišnjeg u ovome trenu,

dove što su padale ko zvezde na tremu
oči što se strahom sklopiše pred gardu,
naš hal neizmerno podseća na pravdu.

— 153 –
Lirska hedija

IDENTITET

Ovaj momenat teški klešem u papir,

da opomena budem budućem naraštaju.
Današnjom generacijom podrugivat će se budućnost,
zvanično zaluđivanje:
Imunitetom protiv identiteta.

A, odlaze.
Djeca odlaze.
Naša djeca odlaze.

I šta mi drugo ostaje osim da opstanem,

na bojnom polju gdje iz zasjede vrebaju
glad, bijeda i siromaštvo.
Ako zaćutim, zgaziće me,
ako progovorim, kazniće me.

Ja sam manjina te cjeline

i kriv sam.
Kriv sam što tako mali želim biti cio.
Ja sam greška reljefa.
Ja sam bolna tačka geografske karte.
Ne pripadam tu gdje sam,
ne znaju da postojim tamo gdje pripadam.
Niko me neće,
i samo zatočenici navike vole me
dok ne osjete miris putnih isprava.

A, šta mi drugo ostaje osim da opstanem,

da kad se vrate,
kad se naša djeca vrate
imaju gdje da se vrate.

— 154 –
 Lirska hedija

BUNTOVNIK

Kultura ćutanja ili mit o miru,

u unutrašnjosti individualizma
sputana pravičnost zube o jezik lomi,
tišina na nepcima napravi rane.
Ko bi put da osvijetli slijepome
u sopstvenoj namjeri plane.

I ništa nisam rekao, ja prećutano brojim

sasvim nečujan sam čekao
onda se kleo da postojim.
Nisu se čak ni sapleli gazeći preko mene
tiho sam evoluirao od čovjeka do sjene.

Mislio sam, bolji svijet ćutanjem mogu da stvorim

na kraju sam prećutala da uopšte postojim.

— 155 –
Lirska hedija

POSTMODERNO

Od poezije nije ostalo ništa,

stihovi su postali agregatna stanja
rastanci su zauvek napustili pesme,
ljubav je najomraženiji motiv,
patetikom su nazvali svaki oblik zagrljaja.

Odličan pesnik je onaj čija parabola

oslikava Demingova načela,
a noć kao ova, tek je poprimila
formu geometrijskog tela.
Egzibicija stiha dovela je poeziju
do Pitagorine teoreme.

Emocije su postale kliše

pa je poezija progovorila na brojeve,
za računanje dobrog pesnika
koristi se kalkulator.
(Luz)

— 156 –
 Lirska hedija

ŠEJLA HOTI KAJIĆ

Šejla (Hoti) Kajić rođena je 1993. godine u Bijelom Polju.

Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Bijelom Polju, a studije
za obrazovanje učitelja pohađala je na Filozofskom fakultetu u
Nikšiću. Magistrirala je na učiteljskom fakultetu u Užicu. 
Svoju prvu zbirku pjesama, „Čekajući sreću“, objavila je
2013 a godinu dana kasnije o bjavila je i drugu zbirku, „Limski
refreni“. Bila je finalista Ratkovićevih večeri poezije za 2015.
godinu, a godine 2017. objavljuje svoju treću zbirku pjesama
“Oda ljubavi”, a u pripremi je njen prvi roman. Zbirku pjesama
na Brajevom pismu objavljuje 2020. godine.  
Nastupala je na brojnim festivalima u Crnoj Gori. Pjesme
su joj odabrane za antologije „Crnogorske poetese“, „Tu su“,
za zbirke pjesama „Stihom govorim 4“, „Stihom govorim 5+“,
“Smaragdna knjiga Lima” i zbornike “Tomovi” i “Plavska kul-
turna jesen”.
Živi i radi u Podgorici.

— 157 –
Lirska hedija

NE PLAŠI SE

Ne plaši se kada na put krećem

Parče Lima u srcu ja nosim
I mirisno aprilsko proljeće
I maslačke zlataste u kosi.
Putovati neću beskonačno.
Kad se vratim 
s tobom gnijezdo sviću.
I ne boj se, ako bude mračno:
Svoje oči tobom napuniću.
Ne plaši se, donijeće me lasta
Na svom krilu u rano proljeće.
Sve dok tebe u grudima čuvam
Ne plaši se kada na put krećem.

— 158 –
 Lirska hedija

ČEŽNJA

Čeznuće jednog podneva

Ruže iz tuđih avlija
Pružaće preko ograde
Tanane grančice mlade
I glavicama jedrim 
Prolaznike  dok mame
Vapiće, da bar neko
Procvale latice krade
Da barem jedna od onih
Ispuni ono zbog čega
Opojne mirise širi:
Prepune ljubavi, sjete...
Da barem jednu od njih
Ubere neko za dragu
I njegovom se rukom
U kose njene splete.
Da barem jedna sa kapije
Postane otkucaj srca
Ljubavi plam u oku
Uzavreli dah iz grudi
Čeznuće jednog jutra
Ruža iz tuđe avlije
Da njenim opojnim mirisom
Najdražu neko probudi.

— 159 –
Lirska hedija

DAR

U mojim malenim rukama

Može da stane pahulja
Tek ubrana šumska jagoda
Latica ruže
Leptir
Jedno srce od papira
I molitva
Ovo dvoje na kraju 
pokloniću tebi:
Prvo - da čuvaš
Drugo - da te čuva.

— 160 –
 Lirska hedija

SJENKE

Vukao si sina za rukav

U zapadnu ulicu, iako si znao
Da svjetlost tamo najmanje dopire
Pričao ti je o suncu i svemiru
Sa ushićenjem ti pokazujući
Put kojim želi da krene
Put na kojem njegova sjenka
Nikada nije ispred njega
- Trebaće nam vatre za ogrijev,
Skrećeš sa teme
Od kartonske kutije
U kojoj si godinama skupljao svoje želje
Raspiruješ plamen
Svaku njegovu priču prekidaš
Iako znaš
Da mu nisu, mnogo veći od tebe
Rekli Prestani, nego: Budi
Vatra se rasplamsala
Oči mu žigošeš
listama svojih spaljenih želja
Ne bi li u njih gledao
I postao ono što ti nisi
Ne bi li, isti on, 
nekim svojim željama
Žigosao svog sina
I tako u krug
A danas su ti krivi
I sunce i svemir
I putevi kojima nije otišao:
Prestigle su ga sjenke

— 161 –
Lirska hedija

BUNT

Udahni 
Zar ne osjećaš koliko guši
Dah slobode?
Zatvori oči i slušaj
Pričaju o Utopiji
Stavljajući nam okove
Slijedi nas, kažu.
Biće bolje sjutra,
A satovi i dalje
Otkucavaju juče
Pružamo im ruke
Hipnotisani
Čitaju nam bajke
Za laku noć
Uljuljkuju nas 
u kolijevci smrti
Kip slobode
Izgradiše robovi
Krunisaše jedan 
Neostvaren san
Veličaju stopalo
U najskupljoj cipeli
Valjda one skuplje
Mnogo bolje gaze

— 162 –
 Lirska hedija

DIJANA TIGANJ

Dijana Tiganj rođena je 06. 02. 1995. godine u Prizrenu. Os-

novnu školu je završila u Trpezima, a srednjoškolsko obrazovanje
stekla je u Gimnaziji „Panto Mališić“ u Beranama. Diplomirala
je 2017. godine na Studijskom programu za crnogorski jezik i
južnoslovenske književnosti u Nikšiću i time stekla zvanje pro-
fesora književnosti, a 2020. godine na istom fakultetu odbra-
nila magistarsku tezu ,,Interkulturalni prostori u djelu ,,Bihorci“
Ćamila Sijarića“ i stekla zvanje magistra književnih nauka.
Objavila je zbirku poezije „Ulica starih koraka“ i ro-
man „A vrijeme ide dalje“. Koautor je panorame pjesništva
Bošnjakinja Crne Gore ,,Lirski zinet“ i knjige ,,Istaknute ličnosti
Azerbejdžana“. Osim pisanjem, bavi se i književnom kritikom i
naučnim radom, ali i recenzijom i lekturom. Učesnik je i mod-
erator brojnih festivala književnosti, među kojima se posebno
ističe: Festival multirkulturalnosti u Luksemburgu 2016. godine,
tribina ,,Afirmacija crnogorske književnosti” na Filološkom
fakultetu u Nikšiću, tribina ,,Savremeno žensko pismo u
bošnjačkoj književnosti” u Petnjici, književni susreti u Petnjici i
festival ,,Riječ u kamenu” na Pagu u Hrvatskoj. Dio je brojnih
antologija koje promovišu crnogorsko ženska pisma, a njena
poezija prevođena je na albanski i mađarski jezik. Trenutno radi
kao profesor crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika
i književnosti u Srednjoj mješovitoj školi u Petnjici (Crna Gora).

— 163 –
Lirska hedija

STRANCU POZNANIKU
( umjesto zbogom)

Koloseum.
Stojimo kao dva rimska ratnika,
učaureni u oklope sopstenih misli,
egoizma,
jedno naspram drugog,
i gledamo kako krvare rane od naših riječi
po našim tijelima,
čekajući ko će da zada posljednji udarac.
 
Neće niko.
U ljubavnim igrama naći ćemo zadovoljstvo.
I okrenućemo se. Otići.
Ponosni. Ranjeni.
Kao da nikada ništa nije bilo
( A možda i nije).
 

— 164 –
 Lirska hedija

ČEŽNJA 

Skrivena u mastilu
čekam te.
 
Obavijena čežnjom
tražim te.
 
Posljednje krike ponosa
u sebi sam uspavala.
Uđi i ne pitaj ništa.
Sve što će se dogoditi
ne, nije slučajno.
 
Godinama su naše puti
planirale ovaj susret.
 
Zoveš me tuđim imenom…
Zoveš me ćutanjem.
Ili mi se samo čini da me zoveš?
 
Umišljam.
Zovem te.
A ćutim…
Osluškujem.
Čekam.
 
Svila na mojim njedrima drhti.
Koža mojih usana se ježi.
Srca nemam.
Glava mi je u stomaku.

— 165 –
Lirska hedija

 
Skrivena požuda u meni cvili
k’o ostavljeno pseto.
Sanjam te.
Zovem te ćutanjem.
Zovem te tuđim imenom…
A nema te…
 

— 166 –
 Lirska hedija

CIFRE
 
Nulom se hrani pijani otac.
Jedno. Ne, dvoje djece.
Dva sina čuče u uglu
i igraju se sa četiri crna klikera.
Trudna žena u stomaku osjeća
treće dijete.
Bezlični trup biće sa pet udova.
Šest godina trpi batine,
svaka joj je zla maćeha.
Sedam dana krije svoja stidna mjesta
i gleda djecu.
Svakom na licu osam rana.
Osam sestara.
U glavi misli :
 
Još mjeseci devet.

— 167 –
Lirska hedija

URGENTNI CENTAR KOŠEVO

 
Dimom cigarete varam bol,
um mi pomračuje.
Tamni ugrušci se kidaju,
Svježa krv niz nogu kaplje.
Sestra sa crvenim karminom
Rukom znak pokazuje:
Zabranjeno pušenje.
 
Bacam cigaretu, zdravom nogom
Je gnječim.
Ostaci njeni miješaju se sa mojom krvlju.
Liče mi na zgnječeno tijelo i zamalo
Izgovorih molitvu.
 
Red ispred praznog šaltera sve je duži.
Pauza, šapuću.
Dva sata?!
Bio je to vapaj umjesto pitanja.
 
Žena ispred mene bebu smiruje.
Dječak je, deset mjeseci.
Temperatura već treći dan ga mori.
Rukama ga ljulja u dronjcima,
pjeva mu uspavanku na čudnom jeziku.
Poljakinja je, kaže.
Njena uspavanka kao da je posmrtna himna,
A plač djeteta je kida.
Pticu zloslutnicu.
 

— 168 –
 Lirska hedija

Ispred je čovjek u radničkomo dijelju,

U rukama prljavim od maltera drži knjižicu.
Bolna grimasa mu je na licu, a rame u zavoju.
Probilo mu željezo mišić.
Zašili mu bez anestezije.
Zaboravila sestra kaže, sad čeka potvrdu za bolovanje.
A zna da mu gazda neće dozvoliti.
Sjeća se kući sirotinje koju treba da nahrani
I rukom sivom briše oči.
Malter peče sluznicu oka.
 
Pored mene sjede žena sa maramom.
Modre oči sanjivo gledaju prema šalteru.
Usne se pomjeraju. Broji ljude u redu.
Dolazi već treći dan za neku potvrdu.
Mršavim rukama skida maramu sa ćelaveg lave.
Tumor. Poslednji stadijum.
Rukom mi pokazuje na uvele dojke,
A pogledom broji ljude.
Jedan manje, uzviknu sa nadom,
A njen glas me opeče.
 
Konačno se otvori šalter.
Hodnicima se razli metež, graja i miris uvele nade.
Dva policajca dovedoše nekog sa rasječenom rukom.
Kriminalac,
Kriminalac ima prednost, govore
I pomjeriše Poljakinju sa bebom,
Povrijeđenog građevinskog radnika sa malterom na ru-
kama
I ženu koju jede rak.
 
Gledam lokvu krvi i razmišljam
Koga je potrebno ubiti da bih konačno
Došao na red?

— 169 –
Lirska hedija

JELOVNIK ZA LJUBAVNIKE
 
Vještica sam.
Spremam ti večeru.
Zavešću te.
Poješću ti srce.
 
Uzimam nož
i režem bilje
kojim ću tu utrobu u
požudu pretvoriti.
 
Jezikom oštricu kušam.
Kašikom miješam smjesu.
Tučkom ti ponos mrvim
i muški ego gnječim.
Ostaće od tebe samo mrve.
Krpom obrisane
 
U vrelom tiganju
jezik ću ti ispeći.
Oklagijom ću ti riječi
u tijesto pretvoriti.
Sve će ići glatko.
 
Viljuškom ću ti oči probosti.
Vidjećeš samo mene
 
U zarđalom tanjiru serviraću
drugima sliku
naizgled
srećnog para.

— 170 –
 Lirska hedija

AMRA TAHIROVIĆ

Amra Tahirović rođena je 1. juna 1997. godine u Rožajama,
gdje je završila osnovnu i srednju školu kao dobitnica diplome
,,Luča”. Visoko obrazovanje stekla je na Fakultetu političkih
nauka u Podgorici, smjer Medijske studije i novinarstvo, gdje
je trenutno na master studijama. Poeziju piše od svoje desete
godine. Do sada je objavila dvije zbirke pjesama, “Ranjeni stih”
2014. godine i “Susreti u bijelom” 2016. godine, dok je treća u
pripremi. Radi kao novinarka na TV E. 

— 171 –
Lirska hedija

DA NE ČUJU
 
Krijem te sebično
od sebe same i požude svoje
i od pakosnih
pogled blagi
da ne sretne druge
oči se boje
 
Ime ti ne izgovaram često
da ne upamte
Vješto skrivam osmijeh
i tajno mjesto
i sve što budna snivam
 
Radujem ti se
kad nikog nema
da čuje radost
Čuvam bojažljivo
ljubav što u meni drijema
jer volim
volim nepojmljivo

— 172 –
 Lirska hedija

VEČERAS

Ne mogu da pomislim.
Surovo težak je svršetak,
a počeće nešto njime.

Ogrnuću kaputom pokislim

ramena gdje su stajale ruke
već četiri zime.

Koračaću kroz mrak

sa nadom da ću sresti
nekog kog znam dugo.

Na kutu ulice ostavit znak,

da prošla sam večeras
i ništa drugo.

Ako i zaplačem, biće trenutak,

željna poljupca tada
stajaću uz taj kutak

I gledati ka prozoru
dok se sa svjetlom ne ugasi nada.

— 173 –
Lirska hedija

SAN O SREĆI

Jasne su mi riječi tvoje.

Ti ih ne izgovaraš,
ali ja čujem, nježno i milo.

U očima hiljadu zvijezda.

Ti me ne gledaš,
ali pogled nam se sreo.
Nijesam te dotakla, a ipak, 
bezbroj me zagrljaja
tvojih prigrlilo.

Nikad te imala nijesam,

ali si me zauvijek
sa sobom odveo.

— 174 –
 Lirska hedija

PUTOVANJE

Samotna ćutim;
nemam glasa za vjetrove,
ni vrisak jači od oluja.
Srušiće jarbole - slutim,
i hladna okeanska struja
sa njima odnijeti snove.

Prezrena blijedo gledam;

nemam poglede za sva neba,
ni očiju za svjetlost jarku.
Samo da dođe, da se predam
i ukrcam na vječnu barku,
koju vode u mrak krila galeba. 

— 175 –
Lirska hedija

VJEČITI DUŽNIK

Znam samoću, rađaju je daljine.

Bila je jednom i moj drug.
Dođe, iz naručja uzme topline
i nikad ne vrati svoj dug.

— 176 –
 Lirska hedija

TEA SELIMAJ

Tea Selimaj je rodjena 24. 11. 1998. godine u Beranama.

Osnovnu školu ,,Džafer Nikočevć” je završila u Gusinju, a JU
SMŠ ,,Bećo Bašić” u Plavu. Student je Filozofskog fakulteta u
Nikšiću, na Studijskom programu za pedagogiju, opšti smjer.
Od prvog razreda gimnazije aktivna je u vannastavnim ak-
tivnostima škole. Dugogodišnji je član literarne, dramske i reci-
tatorske sekcije, te kluba filantropa. Upravo su joj te aktivnosti
doprijenele da kreativno, i nadasve profesionalno, učestvuje
na mnogim manifestacijama u ulozi moderatora, retoričara,
humaniste, volontera... U želji da se afirmiše kao mlada pjesni-
kinja, učestvuje na Državnoj smotri recitatora u Beranama pjes-
mom “Ne ja nijesam nestao”, “Pjesničkoj limskoj regati” u Pla-
vu i mnogim drugim.
Zbirka pjesama “Izmedju redova” je njen literatni prvijenac.

— 177 –
Lirska hedija

LIM

Često u predvečerje 
Sjedim pored Lima
Posmatram njegovu
Bistru hladnu vodu
Kao sleđena tišina
Okolnih planina
Na njegovom izvoru
Iz Plavskog jezera
Bistrog kao oči 
Gorskih vila
Tu ostanem
Sve do ponoći
U zagrljaju
Moje ljubavi
Pod sjajem
Ljubičastih zvijezda
Što svoje zrake prosipaju
Po jezeru i mom licu
Bistroj vodi Lima
I ljepoti što opija
Kao ukus najljepšeg vina
Često poželim 
Da budem zora
I tu ostanem 
Danima
Da posmatram
Njegovu zelenu boju
Čekam
Svitanje dana

— 178 –
 Lirska hedija

I nježno zagrlim
Najveću ljubav moju
Poželim
Da sam jutro
Posmatram
Rijeku kako tiho teče
Kao djevojka kad pleše
Kroz kanjone klisure i doline
Poželim 
Da sam veče
I posmatram
Polimlje od miline
Modru rijeku
Od Plava do Priboja
I još dalje
Sve do Drine
U Polimlje
Gdje je ljubav
Jedina mjera
Gdje Lim spaja
Ljude
Svih nacija
I svih vjera

— 179 –
Lirska hedija

MAJKA

Ovo je pjesma mojih suza 

Što  kao  biseri teku mi niz lice 
Sada kad nijesi pored mene 
Moja  majko moja vječna kraljice 
Sada kad te nema pored mene 
Moja najveća moja kraljice 
Svaka je suza puna sjećanja 
Na sve što si mi u životu dala 
Čuvaću te vječno u srcu svome 
Majko moja jedina za sve ti hvala 
Ovo je pjesma mojih suza 
Koju poklanjam tebi majko 
Za sve što si mi u životu pružila 
Prije nego što si oči sklopila 
Za sve što si mi u životu pružila 
Prije nego što si zauvijek otišla 
Svaka je suza puna sjećanja 
Na sve što si mi u životu dala 
Čuvaću te vječno u srcu svome 
Majko moja jedina za sve ti hvala 

— 180 –
 Lirska hedija

LJUDI NIJESU PTICE

Ljudi nijesu ptice

Da mogu da polete
Ali su često orlovi
Što grabe tudje
Ne razmišljajući
Da sjutra
Može biti
Još gore i ludje
Kad ljudi jednom
Sa mržnjom krenu
Sve će ruže 
Brzo da uvenu
I ja sam ruža
Najljepši cvijet
Treba mi sloboda
I pravedan svijet
Hoću da
Raširim ruke
Ko lastavica krila
I budem lijepa
Ko gorska vila
Da mogu srećno rasti
U svijetu bez pakosti
Ljudi nijesu ptice
Da lete 
Na sve strane
Ali mogu
Da naprave gnijezda
Od najtanje grane
Bez mržnje zlobe

— 181 –
Lirska hedija

Nepravde i tegobe
Da ne nanose
Jedni
Drugima rane
Ljudi i ptice
Trebaju
Da izbjegnu one 
Što ih
Vrebaju
Za loše igre
Gdje se lome krila
Pod lupom
Zla i velikih sila
U vremenu
Munja i oluje
Gdje moj glas 
Niko ne čuje
Hoću da sam ptica
Da poletim nebu
Kao najbolja drugarica
U beskrajne
Plave visine
Preletim mora
Brda
I planine
Sa bojiom zastave
Što pokazuje sreću
U svijetu gdje se
Ljudi i ptice 
Stalno susrijeću
Kao sloboda i
Golubovi bijeli
Gdje će mi ljubav i 
Radost biti 
Život cijeli

— 182 –
 Lirska hedija

SIRIJSKA DJECA

Svi smo mi djeca 

Velika i mala
Plava i crna
Pomalo i smedja
Mene od svega 
Najviše vrijedja
Što niko ne vidi
Šta trpe sirijska djeca
Niko ne sluša
Kako njihova
Majka jeca
Nad ubijenom djecom
Sirijskih gradova
Zbog nafte novca
Loših ljudi
I svih tih prokletih gadova
Svi smo mi djeca 
Umiljata i mila 
Sve nas je
Majka rodila
Da živimo
Radujemo se
Trčimo zelenim poljima
Radosna i srećna
A ne kao sirijska djeca
Što traže majku i oca
Tamo gdje ih je 
Granata ubila
Pod kamenje

— 183 –
Lirska hedija

Potrpane
Na tim malim srcima 
Samo su rane
Svi smo mi djeca
Vesela i tiha
Moja je pjesma
Bez veselog stiha
Bez zelenih polja
I rosnog cvijeća
Moja je pjesma 
Samo nesreća
Koju trpe sirijska djeca
Što nijemo stoje
Pored prozora
Zbog prokletih naftnih izvora
I gledaju smrt u oči
Poginuće dijete
Gdje god 
Krene i kroči
Svi smo mi djeca
Od Boga data
Da se igramo
Zagrlimo sestru i brata
A ne kao sirijska djeca
Što žive pod kišom granata
Niko ih ne štiti 
Zbog naftnih polja 
Dok idu u školu
Raznijeće ih zolja
Ispred majke
Što od tuge jeca
Budite ljudi smirite se
Stanite
Pogledajte kako stradaju
Sirijska djeca

— 184 –
 Lirska hedija

MJESEC

Svako veče pred spavanje

Otvorim prozor
Gledam mjesec
Udaljene zvijezde
Svjetlost i prostranstvo neba
I sve te mjesečeve ružičaste boje
I zamišljam tebe
Tvoje korake
Negdje u daljini
Ono što mi u noćima dugim treba
Tvoj topli zagrljaj
Da smiri čežnju
I nemire moje
Sve su noći meni iste
Otvoren prozor 
Svjetlost u daljini
Mjesec na nebu
Pun sjenki i tajni
Ti u mislima
Moji nemiri beskrajni
Svjetlost
Što mi mjesec daruje
Umjesto tebe
Tvoje topline
U mojem slomljenom srcu
Samo čežnja caruje
Mjesec lagano nebom putuje
Ostavlja za sobom
Svoj ružičasti trag

— 185 –
Lirska hedija

Kao da se sa zvijezdama grli

I ponekad rukuje
Noćas je star
A bio je mlad
Negdje će ostati
Daleko sakriven
Kao u mom srcu 
Sakrivena
Tuga i jad
I ja sam mlada
I ja ću ostariti
Dok tebe čekam
I gledam kroz prozor
Negdje ću se sakriti
Ostati sama
Da utješim sebe
I svoj nemir
Kao što je Mjesec
Ostao u svemiru
Da traži sebe
U plavoj visini 
Kao ja tebe
U noćnoj tišini

— 186 –
 Lirska hedija

ZERIN MURIĆ

Zerin Murić je rođena 14. 03. 1998. godine u Istanbulu. U

Rožajama živi gdje je završila osnovnu i srednju školu. Student
je sociologije. Piše poeziju od svoje desete godine. Svoj literarni
prvijenac „ Na krilima duše“ objavila je 2015. godine. Drugu
zbirku poezije „ Poljubac mjeseca“ objavila je 2021. godine.
Njena poezija objavljivana je u „Glasniku Bihora“, časopisu
za kulturu, književnost i nauku „KOD“, časopisu za naučna,
književna i društvena pitanja, „Tokovi“ i u Panorami savremene
poezije Bošnjakinja Crne Gore „Lirski zinet“.

— 187 –
Lirska hedija

O KRAJU

Dešava se
Često
Da razmišljam
Kakav će biti kraj
Ovog života
Hoću li ga završiti
Kao u snovima
Dok u biblioteci Klementinum
Potpisujem primjerak svoje knjige
Dok sam očarana zlatnim Pragom
Ili će to biti
U jednoj od onih koliba
Koje sam poželjela da imam
Dok prelistavam stare albume
I osluškujem
Zvuk vatre
Hoće li me pamtiti
Po dobrim djelima
Koje ću ostaviti iza sebe
Ili ću biti samo poput prašine
Koja je na ovom svijetu svratila
Često poželim da saznam
Kakav će kraj biti
Da li kao iz snova
Ili ću negdje
U nekom uglu
Dušu ostaviti
Dok drugi na ovom svijetu neće
O tome znati

— 188 –
 Lirska hedija

***
Čovječe
Na tom mjestu
Gdje si sada ti
Bilo je ljudi
Prije tebe
Biće ih
I poslije tebe
Tu na tom
Mjestu
Živjeli su mnogi
Različitim životima
Na tom mjestu
U rukama su držali
Istu knjigu
Ali drugačije su
Čitali
Zapisivali
Čovječe
Na tom mjestu
Bilo je onih
Prije tebe
Biće i onih poslije tebe
Ali niko ostati neće

— 189 –
Lirska hedija

PJESMA O TEBI

Kada budem
Napisala pravu pjesmu o tebi
Neki novi klinci će ići
Ulicama kojima smo mi prolazili
I sanjati velike snove
Kada budem napisala
Pravu pjesmu o tebi
Zalazak sunca neće biti isti
I Mjesec će po neku suzu pustiti
Jer smo otišli
Sa željom
Da se ponovo sretnemo
Zavolimo
Jednog dana kada budem
Napisala pravu pjesmu o tebi
Ti ćeš u drugom gradu
Voditi svoj posao
Snove pretvaraćeš u realnost
Jednog dana
Kada uspijem da stihom
Opišem tvoj pogled
I boju tvojih očiju
Tvoj osmijeh
Glas
Sve što te čini drugačijim
Ti ćeš u zagrljaju imati
Jedan mali svijet
Jednog dana
Dok budeš ispijao kafu

— 190 –
 Lirska hedija

Na omiljenom mjestu
Sjeti se mene
Potraži me
Dopusti srcu da te vodi
Kada jednog dana
Napišem pjesmu o tebi
Nebo će se postidjeti od tolike ljubavi
Ptice će grad pjesmom
Nagraditi
Tog jednog dana
Uz kafu i omiljenu pjesmu
Pisaću o tebi
O svemu što ti prećutah
Jednog dana kada napišem
Pravu pjesmu o tebi
Dođi mi

***
Nazdravljali su
Našoj ljubavi
Divili joj se
Prepričavali
Od nje su pravili bajke
Zbog nje su vjerovali
U srećan kraj
I u te poznate riječi
U dobru i zlu
Dok vas smrt ne rastavi
Uvijek sam bježala od stola
Gdje sam morala slušati o mojoj sreći
Možda zbog straha
Možda zbog srama
Jer im nijesam mogla reći
Da je zapravo to

— 191 –
Lirska hedija

Lažna sreća
I ova ogrlica oko vrata
Nije iz ljubavi
Tu je kao znak pokajanja
Mrzjela sam gužve
I naše zajedničke šetnje
I sve te poglede i pohvale
Jer sam znala
Da mi nikada ne bi povjerovali
U priču o našoj pravoj ljubavi
Tvoje ljubavi
Niko ne bi poslušao priču o
Ljubavi jedne kukavice
Bježala sam
Jer znam
Ne daju se očima vidjeti
Te modrice na srcu
Rane koje još krvare

— 192 –
 Lirska hedija

RASTANAK

Kada govore o rastanku

Uvijek se sjetim tebe
I onih naših ludih
Planova o budućnosti
Sjetim se tako
Odijela i bijelog vela
Smišljanja imena djeci
I vječite dileme
Čije će oči imati
Kada mi govore o rastanku
Poželim da saznam
Da li i dalje uživaš u zalasku sunca
Kada prolaziš ulicama
Kojima smo zajedno prolazili
Kada mi gvore o rastanku
Uvijek čujem samo tvoje ime
I postanem svjesna
Da te ne mogu dati zaboravu
Još uvijek

— 193 –
Lirska hedija

AMINA KUČ

Amina Kuč je rođena 2000. godine u Rožajama. Pisanjem

se bavi od ranog djetinjstva. Njena poezija je često nagrađivana i
zastupljena je u knjigama: „Stihom govorim 5“, „KOD“ časopis
za kulturu, književnost i nauku, Podgorica 2016. godine, zatim
u knjizi „TU SU“- izbor iz mlađeg pjesništva Crne Gore, Pod-
gorica, 2016.
Objavila je zbirke pjesama „Duša od stakla“, 2015. godine,
„Izgubljeno pletivo“ 2017. i „Sve(mir) na papiru“ 2018. godine.
Amina je osvojila brojne nagrade kao što su: Druga nagrada
za poeziju na Osmom međunarodnom festivalu poezije i priče
na konkursu „Joan Flora“ u Novom Sadu. Na XXIV poetskom
konkursu Desanka Maksimović u Valjevu dobila je nagradu „De-
sanka Maksimović“. Dobitnica je i nagrade „Mladi heroji Crne
Gore” 2017. godine. Na književnoj manifestaciji „Pjesnička
riječ na izvoru Pive” 2015. dobila je nagradu za najelegičniju
pjesmu. Dobitnica je druge nagrade na Nacionalnom takmičenju
„Mladi eko – reporteri“ 2016.

— 194 –
 Lirska hedija

PROCES

Krugovi zivota šire se oko nas

Radujemo im se sve dok se jednoga dana dugog

Naša bića ne umire pred sumrak (umoran i težak)

Kao kad napune svoje torbe tugom
I odu u izmaglici berači novembra
Da li su to daroviti pjesnici ili slikari
Na umjetničkom platnu prelili crnilo i čivit
Da uklešu trag na nebeskom smaragdu
To ljudske oči kojima se prašta i voli
Nose svoju mutnu jesen u sebi
O, vremena puna sunca
Plam sjećanja namotava nam strunu
O, utjeho kojoj se krišom priklanjam
Ugledah pod nebom gdje cvjetasmo skupa
Naše kosti kako zajedno trunu

— 195 –
Lirska hedija

PONENTE

Neko je sjećanje nazvao blijedim snoviđenjem

U kojem tlo postaje magma
A ja želim daleko od svijeta koji je vatra
Sva moja ljeta mlađa su i bolnija
Stvarnija od tvojih
Žurim da spasim tužni odraz
Da podignem parčard ogledala sa stola
Gdje modra jabuka krvari sjajnije od mladosti
Oklop je sigurnost kad život dogori do nokata
Ove šume će narasti do neba
Stvari će džinovski da urlaju
A čovjek kao pas da cvili
Plašim se da će tada prstima daleko biti sunce
I oku more ukradeno od svijeta

— 196 –
 Lirska hedija

KRUG

Na rubovima zjenica rasle su trešnje

Tamo su svitanja jarke boje
Prožeta su našim traganjima
U kojima smo uprljali svoja ozebla stopala
Da pronađemo mostove
Za koje će nas objesiti ruke jednoga dana
I izdati naša rođena tijela
Na rubovima pomiješane su boje
Tamo se leluja sjenka onoga ko me je stvorio
Ako se zagledaš u nutrinu ovog prstena
Nazrećeš kristale leda
Pod kojim je sahranjeno sunce
I ugledaćeš čovjeka ogoljenog i samog
Zarobljenog u začaranom krugu kretanja

— 197 –
Lirska hedija

PUTEM NESHVAĆENIH

Ne čitaj ako nijesi vjerni obožavatelj Gi de Mopasana i

Žorž Sandove
Ako ne voliš francusku i talijansku književnost i grčku
mitologiju
Ako mrziš sokolove i ako pak nijesi pošla u Banjsku
Jer iz Banjske je Strahinjiću Bane
Ako nikad u životu ne poželiš da umreš slavno poput
Markovog Šarca
Ako u vojsku nijesi išla jer nijesi hrabra i čim zineš lažeš
I ako si se bojala kada si lažno priznavala
Da voliš nebo kada ti je kao plafon blisko i isto toliko
daleko
Rekla si da te ljudi nijesu shvatili kada si ćutala
A ti ne želis da te shvate
I ne želiš da znaju tvoje izbore
Maštala si o Danskoj i dalekim zemljama
I onda si rekla da je ovdje najljepse
I da su sve to tuđa brda i tuđe rđe pod aristokratskim
sjajem
I obradovala si starije i napaćene mudre glave sa istori-
jom na plećima
Ali si prestala da razmišljaš o ljubavi i prestala si da pišeš
Rekla si da su to dokonluci
I ubrzo počela da kopaš kao rudar
Po knjižurini koja nikome ne znači
Koju pažljivo nosiš kao dijete u naručju
I kriješ od kiše ispod novog kaputa
I kriješ od prašine iza televizora
A ti nijesi od izabranih i nijesi odvažena

— 198 –
 Lirska hedija

I tebi nakon čitanja knjige ne znače ništa

I zato te niko ne razumije
Ali ti i ne želiš da te razumiju
Jer ti znaš zašto su tvoje police prazne
I znaš zašto ti se ne ide u Dansku

— 199 –
Lirska hedija

KANITA ŠABOTIĆ

Kanita Šabotić rođena je 24. Aprila 2001. godine u

Rožajama. Završila je OŠ ,,Mustafa Pećanin“ i Gimnaziju ,,30.
septembar“ u Rožajama. U periodu od 2018. do 2019. godine
pohađala je St. Andrew’s Priory na Havaji u SAD-u. Trenutno
je studentkinja Medicinskog fakulteta u Podgorici. Objavila je
zbirku poezije ,,Sudar galaksije“ u izdavaštvu Centra za kulturu
u Rožajama.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja: treća nagrada na
Petom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče u Novom
Sadu za pjesmu ,,Borite se ljudi protiv nikotina“, 2013. godine,
druga nagrada na Sedmom festivalu poezije i kratke priče u No-
vom Sadu za pjesmu ,,Facebook“ 2015. godine, druga nagrada
na Žabljačkom književnom konkursu za pjesmu “Ispod zvjez-
danog neba” – Fondacija Vukove zadužbine – Žabljak 2016,
druga nagrada na Državnom konkursu eko-reportera za ekološki
članak „Sigurna kuća za drveće“ – „Udruženje za ekološki
konsalting Crne Gore“ 2016.godine, druga nagrada na Prvom
međunarodnom festivalu poezije i kratke priče „Florika Stefan“
u Novom Sadu za pesmu „U vatri rezbareno“ i druga nagrada na
Četvrtom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče ,,Žarko
Aćimović“ za pesmu „Ispod zvjezdanog neba“ 2017. Godine,
treća međunarodna nagrada ,,Desanka Maksimović“ na 26. Poet-

— 200 –
 Lirska hedija

skom konkursu ,,Desanka Maksimović“, Valjevo 2018. godine,

druga nagrada na Devetom međunarodnom festivalu poezije i
kratke priče ,,Vojislav Despotov“ Novi Sad 2018. godine i prva
nagrada na Osmom međunarodnom festivalu poezije i kratke
priče „Trifun Dimić“, Novi Sad, 2019. nagrada sa Državnog
takmičenja iz španskog jezika – Havaji; Nagrada za društveno
korisni rad 2019. – Havaji, a 2020. godine prva međunarodna
nagrada za prozu na međunarodnom konkursu ,,Šantićeva
reč“Kaluđerica, Beograd, Srbija, kao i brojnih drugih.

— 201 –
Lirska hedija

VOLI SEBE PRVO

Noć se izdigla i tišina je promukla

Načuh svoje misli
Voli sebe prvo
I pusti ono što je odavno otišlo
I ugazi ono što te mrvi
I spali ono što te uznemiruje
Svojom snagom odolijevaj
I sve što te tišti upari sa usamljenošću
Tvoj jezik niko ne razumije
Ne prevodi svoju maštu
Nemoj biti žrtva užurbanosti
I pogledaj kratke jedne pahuljice
Broji sazvežđa
I čekaj godinama da ugledaš Halijevu kometu
Ostani budna do svitanja i razgraniču
Kad prestaje mrak a počinje dan
Nipošto ne krivi sebe, nikada
Rasplamsaj misli
I nikad ne dozvoli
Da svoj šareni um obojiš u crno i bijelo
***
gledam bore na njenom licu
i u svakoj od njih pokušavam da uočim priču
ali teško je
to nijesu priče
to su romani
to je život
satkan od uspona i padova

— 202 –
 Lirska hedija

bola i patnje
radosti
jer
bore su njen život
a život je teško iščitati

— 203 –
Lirska hedija

NE DAJEM VAM ZA PRAVO

Sameljite me ljudi
Rasparčajre moju dušu na milion djelova
Ispljunite me tako beznačajnu i minornu
Jer ko sam ja
Jedno maleno biće u ogromnom svijetu okrutnosti
Koje traži samo kap vode da dušu osvježi
Iščupajte mi ruke noge raskomadajte moje tijelo
Ali ne
Neću da ćutim
Vi sitni – oskrnavljenih duša
Ne dajem vam za pravo
Da moju maštu uprljate svojim bestidnim rukama
I ukaljate moju ljubav
Svojim izbezumljenim pogledima
Ali nećete uspjeti da ugasite moju želju za životom
Uništite moju nevinu sliku svijeta i ljepote
Zatalasate purpurni damar na mome vratu
Pomračite svjetlosti koja se nadzire na kraju tunela
Meni
Jednom mladom biću
Djetetu u tijelu čovjeka
Koje odbija da odraste zbog slike svijeta
Vi pohlepne duše ogrezle u stidu
Ne dajem vam za pravo
Ne dajem
Ja sam Prometej
Ja sam svjetlost
Ja sam budućnost

— 204 –
 Lirska hedija

ZAŠTO MI NIKO NE ODGOVARA

\Uzburkani krici odaju da bez glasa ostajem

Tražim se u dubinama opasnosti
Kao da svaki djelić mene izgubljen je u propasti
I prigušen vrisak čuje se u vjetru sa sjevera
Zašto mi niko ne odgovara
Zašto me niko ne čuje
Bol traži poru u koju će se zavući
Da me opet svakim trzajem povrijedi
Jauk za jaukom pruža se ulicom
Zašto mi niko ne odgovara
Zašto me niko ne čuje
Čeprkam po mislima koje me dozivaju u noć
I mrak je postao čežnja bez koje se ne može
Gasim požare u rukama koje čine grijehe pišući stihove
Zašto mi niko ne odgovara
Zašto me niko ne čuje
U glavi koja skuplja šamare od ljudi bez prstiju
Tražim ljubav
Tražim bliskost
Tražim Čovjeka

***
čestice svemira napraviše talog
od kojeg ljudi iskriviše usta
konj svoju zob baci niz liticu
dok je njegova sjenka drobila nečija krvna zrnva
a tastatura na njihovom laptopu promijeni slova
i poče da igra valcer smrti

— 205 –
Lirska hedija

ERMINA BIBIĆ

Ermina Bibić, rođena je 07. 11. 2001. godine u Rožajama.

Završila je OŠ ,,25. maj”, Srednju stručnu školu, smjer
elektrotehničar računara. Po završetku srednje škole upisala
je Učiteljski fakultet slijedeći tradicije kraja koji je dao zaista
puno izuzetnih pedagoga i prosvjetara, smjer razredna nastava.
Iako je vrlo mlada, pokazala je svoj odgovoran odnos prema
široj društvenoj zajednicie pa je tako između ostalog i član NVO
,, Fidelis”. Takođe je jako aktivna na polju omladinskih orga-
nizacija kao što su humanitarne, ekološke i druge. Ljubav prema
poeziji razvila je od svoje jedanaeste godine. I tada, još kao di-
jete, mir je pronalazila u pisanju pjesama.
Dobitnica je diplome ,,Luča” i drugih diploma za najboljeg
učenika generacije u drugoj i trećoj godini srednje škole. Takođe
je dobitnica nagrade ,,30. septembar” za učenika generacije na
završnoj godini srednje škole. Kroz srednju školu učestvovala je
u raznim školskim projektima, u takmičenju iz engleskog jezika,
kao i u obilježavanjima svjetskih i međunarodnih dana.

— 206 –
 Lirska hedija

SJENKE

Sjenke u noći
Crnina, čemer i jad
Trnovit je put do moći
Od ogromne ambicije ostariš mlad

I nije moć ta koja u bolje ljude nas pretvara

Nije ona zaslužna za to što postasmo
U tom procesu čak i one dobre u ohole pretvara
Tim stepenicama kad pođeš da se vratiš je kasno

Svi mi kažu penji se ka vrhu

A ja samo dno nazirem
Kakvu moć ima svrhu, 
kad nakon iste sebe prezirem?

Ove mi sjenke o mnogo čemu zbore

Vraćaju me sa pogrešnog puta
O nezasitoj ambiciji svojom tamom govore:
“onaj koji se u neznanju sopstvenom izgubi, taj će covjek
vječno da luta”

— 207 –
Lirska hedija

MJESEČINOM OBASJAN

Mjesečinom obasjan mi dolaziš

Nadahnut ljubavlju čistom
Istu mi pod prozor ostavljaš
Činiš me ženom najsrećnijom

Čujem tvoj umilni glas

Kako u momentima nesigurnosti me ojačava
O čovječe, mjesečinom obasjan
Iz dana u dan sve me više očaravaš

Mislila sam da još dugo neću moći da volim

Dok ne vidjeh da postoji čovjek spreman da ljubav mi
pruži
Lažu kad kažu da samo jednom se voli i ljubi
I da ljubav je onda kad se čovjek ponosom služi

U ljubavi za ponos mjesta nema

U to me uvjeri čovjek mjesečinom obasjan
Ostavi mi pod prozor ljubav, šaku zagrljaja
O, čovječe, ti si meni od Boga dar!

— 208 –
 Lirska hedija

OKTOBAR

Starim gradom hodam.

Oktobar je.
Jesen je vec na vratima…
Počinje lišće da žuti,
srce da zebe,
i suti,
da nostalgiju za sobom vuče.
Kišni prozori,
i već uvenulo cvijece 
zbore o prošlim ljepotama.
O toplini,
koja do skoro bila je tu.
Bas kao i ovo srce 
što u svakom tragu te vidi 
pa za njima pojuri.
Iako te polako zaboravljam,
tvoj pogled 
tražim i u strančevim očima,
pa kroz mene bura emocija prohuji.
Pokušavam
 da ti svaku crtu lica zapamtim,
da ne zaboravim.
Ali, već dugo vremena 
glas ti nijesam čula 
ni lice vidjela.
Pokušavam,
ali, 
zaboravu se oduprijeti ne mogu.
Oktobar je.
Počnimo ispočetka.

— 209 –
Lirska hedija

SUSRET NESUĐENIH

Sve je tog dana 

naslućivalo da ćemo se sresti 
Znakovi pored puta
Inicijali tvog imena 
I onaj čudni osjećaj u trbuhu 
koji mi je nešto govorio 
Ceste su poprimile sasvim 
drugačiji oblik 
I nebo je promijenilo svoju boju 
Znala sam
Itekako sam znala 
Da je ovaj grad ispunjen 
dolaskom tvojim 
Sa druge strane ulice
ugledah dobro poznate oči 
u čijoj sam se dubini 
nekad gubila
 i u isti mah 
sebe pronalazila 
Jos uvijek nestanem u toj dubini
Izgubim se u tom sjaju 
Ubrzah korak 
toliko da mi se dah kidao
Toliko da ne primijetiš 
da te još uvijek osjećam 
da te još uvijek slutim 
Ubrzah korak,
i bez pozdrava samo produzih
Ti znaš, nesuđena srećo 
da se onome sto se završilo 
ne sipa so na ranu

— 210 –
 Lirska hedija

ČUJEM DA ...

Čujem da me već dugo ne spominješ.

Iako te oči na pomen mog imena odaju,
pa uz neku malo jaču zasuze.
Kažu da me od onda svuda po svijetu tražiš
bar jednu da na mene liči.
Tražiš moje oči u njima
moj osmijeh,
moju dušu,
ljubav beskrajnu...
Bar nešto moje da u njoj zavoliš.
Ne oblačiš više onaj kaput, kažu.
Čuvaš ga,
eto ako me u prolazu negdje sretneš,
da u meni stara sjećanja probudiš.
I onu davno kupljenju,
iznošenu majicu
čuvaš za uspomenu.
Kažu mi prijatelji naši
da nijesi srećan.
Na tvojim usnama stari osmijeh više ne blista
i oči ne sijaju kao davno nekad.
Kažu mi da od onda pola te nema.
A ne znaju da ni meni nije dobro,
da sam i ja kao i ti ista.
Ćutim, dok slušam.
Pokušavam da tugu svoju skrijem.
Iako u novčaniku još uvijek sliku tvoju držim.
Trudim se da ne izdam sebe
i pokažem žal zbog onog što čujem.
Lažu te, znaj.
Nijesam ni ja srećna.

— 211 –
Lirska hedija

ELVISA LATIĆ

Elvisa Latić, rođena je 23. 11. 2002. godine u Beranama.

Osnovnu školu završila je u Petnjici 2017. godine, kada je
otpočela školovanje u SMŠ “Petnjica”, smjer opšta gimnazija,
koju je uspješno završila. Od 2021. godine student je Pravnog
fakulteta Univerziteta Crne Gore u Podgorici.
Aktivan je član KUD-a “Bihor” iz Petnjice od 2012. godine.
Aktivna je na polju knjizevnosti gdje je učestovala na raznim
seminarima i radionicama u državi i regionu, gdje je ostvari-
la zapažene rezultate. Osvajala je više nagrada na literarnim
konkursima širom Crne Gore, od kojih izdvaja treće mjesto na
literarnom konkursu “Čovjek živi dok ga po dobru pominjemo”,
povodom 83. godine od rođenja književnika Huseina Bašića u
Plavu 2021. godine. Piše pjesme i pripovjetke.
Njena pjesma “Novogodišnji san” izabrana je među 500
pristiglih radova i objavljena je u dječjem časopisu “Osmijeh” u
režiji Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade. Objavila
je zbirku pjesama pod nazivom “Pisma iz kosmosa”.
Elvisa Latić živi u Lagatorima, opština Petnjica.

— 212 –
 Lirska hedija

POEZIJA

Pričam ti
O
Egzistenciji.
Zlatnim
Iskrama.
Ja, koja sam od slabosti tkana
A sa poezijom u rukama od svih jača.

— 213 –
Lirska hedija

NOVOGODIŠNJI SAN

Hladan zimski dan i jedan san

san o sreći i slatkiša punoj vreći
 «Deda Mraze, brzo dođi»
izusti dječak sanjareći
sanja o Deda Mrazovoj posjeti
a majka ga ču pa se dosjeti
,,Moj sin novogodišnju čaroliju mora da osjeti”.

Uputi se ona
pa kupi brdo balona
vreću slatkiša, čizme protiv kiša
dječakovih omiljenih bombona
i jednog velikog slona.

Slon je nestašan bio pa je ujutru

malo pjevušio, dječak ga čuo, iz
kreveta munjevito ustao, pogledao na sat
i kroz vrata vidio prizor čudesan.

Pored kamina velika jelka stoji

a koliko poklona ispod nje ima
ne može ni da izbroji u školi je
učio brojati do 10
a čini mu se da je poklona 13 puta 10
dakle to je 120 plus 40 ukupno 280 umm..
ali, računica nije bitna
sve dok jelka tako nestvarno blista.

— 214 –
 Lirska hedija

Dječak od sreće ostao u šoku pa se zagledao u fioku

na njoj jedno pismo stoji
a on požuri pa ga otvori.

U pismu piše:
“Ja, Deda Mraz, tebe mili dječače, volim najviše!
Bio si dobar tokom cijele godine
pa si zaslužio sve ove poklone.
Nijesam zaboravio koliko si se trudio da zapamtiš red
slova
u abecedi
pa te nesto čeka i na verandi.”

Dječak sinu od sreće

ka verandi kreće
kada ugleda slona
iz ruku mu ispade cijela kesa bombona.

Dječak slona zagrli

a slon od sreće poče na sav glas pjevati
dječak se uplaši da je sve ovo san
ali majka mu reče da to je samo čarobni novogodišnji
dan.

— 215 –
Lirska hedija

MOJE JE ONO ŠTO GAZIM I GLEDAM

Ko sam ja i šta je moje?

Život je apsurd.
Misleći da je ono što ne vidim moje, izgubila sam sebe.
Nestala sam poput tragova u snijegu.
Mojih, tvojih ili njegovih.

Ko sam ja i šta je moje?

Oči varaju.
Gledajući sve ono što mogu imati, zaboravila sam šta je
ono što zaista želim.
Moje želje sada više nijesu moje.
Hodaju šarenim oblacima tražeći svoju sreću.
A kod mene dolaze nove želje... moje, tvoje ili njegove?

Ko sam ja i šta je moje?

Ja sam pahulja. Stvaram tragove u snijegu.
I želja sam. Obilazim ljude i donosim im sreću.
Tragovi u snijegu... moji su. Sve nade i želje su moje.
Ja sam sreća i imam svoju sreću.
Letim svemirom i sve što vidim i gdje god zakoračim
moje je.
Ja sam život i moje je sve što gazim i gledam!

— 216 –
 Lirska hedija

O SNOVIMA

Ispunjenost života definišem snovima.

Snove ne definišem. 
Njih ostvarujem.
I sanjam.

Nekada moguće,
nekada više moguće,
nemoguće nikada, jer takvi ne postoje.

Sanjam.
Snove o sreći, 
kosmosu, 
dalekim pismima 
i poeziji.

Sanjam.
Dakle, postojim.

— 217 –
 Lirska hedija

BIOGRAFIJA
BOŽIDAR PROROČIĆ

Božidar Proročić rođen 3 januara

1979 godine na Cetinju. Osnovnu
i srednju školu završio na Cetin-
ju. Saobraćajni fakultet dva smjera
završio je kao student generacije. Sa
18 godina bio najmlađi kolumnista
u Crnoj Gori nedjeljnika ,,Onogošt”
kao i urednik kulturne rubrike istog
sa 19 godina. U tom periodu obja-
vio više od 300 autorskih tekstova iz
oblasti, istorije, kulture, religije, filozofije književnosti. Kolum-
nista portala ,,Analitika” ,,Aktuelno” ,,Pobjeda” ,,Bošnjaci net”,
,,Revija Bihor” sarađuje sa portalima za kulturu i to: ,,Avlija” iz
Rožaja kao Montenegrina net, Odzivima, Kultu, i Kulturištima,
Gledištima, Art Akademija (Zagreb) i brojnim drugim publikaci-
jama i časopisima za kulturu i društveno politička pitanja. Speci-
jalni je savjetnik u Kulturno-Ekonomskom centru Azerbejdžana
u Podgorici za promociju kulture Azerbejdžana u Crnoj Gori.
Govori engleski, italijanski, ukrajinski i ruski jezik, prevodi sa
ukrajinskog.
Aktivno promoviše i piše o kulturi Ukrajine, Azerbejdžana,
njihovoj književnosti u brojnim časopisima i publikacijama
kao i portalima u Crnoj Gori. Objavio zbirku poezije ,,Jesen
pjesnika.” Aktivno promoviše i podržava kulturu i književnost
Bošnjaka, Hrvata i Albanaca u Crnoj Gori. Nagrađivan za svoju
poeziju. Aktivno radi na povezivanju sjevera Crne Gore sa Prije-
stonicom Cetinje promoter mnogobrojnih kulturnih i šahovskih

— 219 –
Lirska hedija

manfiestacija za sjever Crne Gore, i Cetinje. Prevodi sa ukrajin-

skog. Nagrađen od Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana
priznanjem za kulturnu saradnju i povezivanje Azerbejdžana
i Crne Gore. Dobitnik međunarodne nagrade Azerbejdžana
,,Nurengiz Gunj” za poeziju iz moje zbirke ,,Jesen pjesnika”
(2019). Koautor je sa Seyranom Mirzazadom knjige ,,Istaknute
ličnosti Azerbejdžana” na crnogorskom jeziku (2021). Sa ukra-
jinskog jezika je preveo zbirku pjesama Olene Telige, (2019)
kao i zbirku poezije Jurija Daragana ,,Torba za strijele” (2020)
zbirku poezije Vasilja Stusa ,,Vrtlozi života” (2021) kao i ko-
autorske knjige sa Edinom Smajlovićem ,,Krimski Tatari od
postanka do progona i nazad ” (2020). Priredio je ,,Priče i leg-
ende sa Lovćena”(2023), autor je istorisjke knjige ,,Gladomor
1932-1933 genocid nad Ukrajinom”(2021), ,,Ukrajinci narod
slobode” (2022) ,,Katinjski masakr-zločin bez kazne” (2022).
Koautor je sa dr: Željkom Lovrenčić panorame savremenog
hrvatskog pjesništva ,,Razlog za pjesmu” i panorame savre-
menog Crnogorskog pjesništva ,,Odlazak u stihove” (2020).
U koautorstvu sa Dijanom Tiganj autor je prve panorame
savremenog pjesništva Bošnjakinja, Crne Gore ,,Lirski zinet”
(2021). Sa istom autorkom i Seyranom Mirzazadom autor je
knjige ,,Savremena književnost Azerbejdžana” (2021). Dobit-
nik nagarade ambasade Ukrajine u Crnoj Gori za jačanje bi-
lateralnih i kulturnih odnosa između Crne Gore i Ukrajine
Ima izuzetnu plodnu saradnju na poljima kulture sa ambasa-
dama: Hrvatske, Ukrajine, Azerbejdžana, Austrije, Portugali-
je. Pjesme su mu prevedene na: Azerbejdžanski, Ukrajinski,
Španski i Albanski, Njemački.

— 220 –
 Lirska hedija

DOPRINOS KULTURI MANJINSKIH NARODA U

CRNOJ GORI

Kao član savjeta JU Narodna biblioteka i čitaonica Njegoš u

periodu (2018-2022) zajedno sa istim osmilio je program pred-
stavljanja književnosti, kulture, pisane riječi manjinskih naroda
u Crnoj Gori. Za ovaj period osmišljeno, zabilježeno, predstav-
ljeno i medijski propraćeno više od 500 (petsto) programa, što
predstavlja izuzetan uspjeh ove ustanove. U sklopu JU Narodna
biblioteka i čitaonica Njegoš, predstavljeni su bošnjački, hrvats-
ki, albanski stvaraoci. Pomenuta ustanova je posjetila i obišla
Centre za kulturu Rožaje, Bijelo Polje, Plav, Gusinje, Petnjica.
Osnovnim školama kao i Centrima za kulturu u pomenutim gra-
dovima poklonjene su brojne knjige, i publikacije. Takođe istak-
nuti pisci, publicisti, prosvjetni radnici, kulturolozi predstavljeni
su na Cetinju, i na najljepši način učinili smo Prijestonicu ali i
Crnu Goru kulturno bogatijom. Posebno smo ponosni na sarad-
nju sa Osnovnom školom Dacići u Dacićima, gdje djeca uče i
govore maternjim albanskim jezikom. Koristio sam priliku da
sa stranim ambasadama u Crnoj Gori predstavim kulturu i bo-
gastvo manjinskih naroda, pa su tako napravljene brojne studi-
jske posjete ali i saradnja između ostalog i sa Azerbejdžanom i
Ukrajinom. Autor je više od 200 eseja, književnih kritika, prilo-
ga i predgovora najistaknutjih predstavnika manjinskih naroda i
Crnoj Gori. Pa su tako kroz brojne portale, časopise, publikacije,
knjige, tv i radio priloge čitaoci imali priliku da se upoznaju sa
onima koji grade tu lijepu multikulturalnu Crnu Goru. U Crnoj
Gori je tako i nastala i istorijski prva knjiga-panorama savre-
menog pjesništva Bošnjakinja Crne Gore sa Dijanom Tiganj
koja nosi naslov ,,Lirski zinet (2021).”

— 221 –
 Lirska hedija

BIOGRAFIJA
DIJANA TIGANJ

Dijana Tiganj rođena je 06. 02. 1995.

godine u Prizrenu. Osnovnu školu je
završila u Trpezima, a srednjoškolsko
obrazovanje stekla je u Gimnaziji
„Panto Mališić“ u Beranama. Diplo-
mirala je 2017. godine na Studijs-
kom programu za crnogorski jezik
i južnoslovenske književnosti u
Nikšiću i time stekla zvanje profe-
sora književnosti, a 2020. godine na
istom fakultetu odbranila magistarsku
tezu ,,Interkulturalni prostori u djelu ,,Bihorci“ Ćamila Sijarića“ i
stekla zvanje magistra književnih nauka.
Objavila je zbirku poezije „Ulica starih koraka“ i ro-
man „A vrijeme ide dalje“. Koautor je panorame pjesništva
Bošnjakinja Crne Gore ,,Lirski zinet“ i knjige ,,Istaknute ličnosti
Azerbejdžana“. Osim pisanjem, bavi se i književnom kritikom i
naučnim radom, ali i recenzijom i lekturom. Učesnik je i mod-
erator brojnih festivala književnosti, među kojima se posebno
ističe: Festival multirkulturalnosti u Luksemburgu 2016. godine,
tribina ,,Afirmacija crnogorske književnosti” na Filološkom
fakultetu u Nikšiću, tribina ,,Savremeno žensko pismo u
bošnjačkoj književnosti” u Petnjici, književni susreti u Petnjici i
festival ,,Riječ u kamenu” na Pagu u Hrvatskoj. Dio je brojnih
antologija koje promovišu crnogorsko ženska pisma, a njena
poezija prevođena je na albanski i mađarski jezik. Trenutno radi
kao profesor crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika
i književnosti u Srednjoj mješovitoj školi u Petnjici (Crna Gora).

— 223 –