Univerzitet u Tuzli

Medicinski fakultet u Tuzli

Opći studij medicine

SEMINARSKI RAD
iz predmeta Socijalna medicina

Tema: Javnozdravstveni aspekt COVID-19

Tuzla, 2021.
SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. COVID 19 PANDEMIJA....................................................................................................2

2.1. Koronavirusi.................................................................................................................................3
2.1.1. Virusologija...........................................................................................................................3
2.1.2. Patogeneza...........................................................................................................................4
2.1.3. Klinička slika..........................................................................................................................4
2.1.4. Dijagnostika..........................................................................................................................6
2.1.5. Liječenje................................................................................................................................6
3. EPIDEMIOLOŠKI MONITORING U BOSNI I HERCEGOVINI................................9

4. JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKTI COVID 19..............................................................12

4.1. Procjena socijalnog utjecaja pandemije bolesti COVID-19 u Bosni i Hercegovini......................12

4.2. Uticaj pandemije COVID 19 na finansijsku situaciju domaćinstava u Bosni i Hercegovini.........12
4.3. Psihološki i psihosocijalni aspekti tijekom epidemije COVID-19................................................14
4.3.1. Opća populacija..................................................................................................................14
4.3.2. Zdravstveni radnici.............................................................................................................15
4.3.3. Voditelji timova ili ravnatelji zdravstvenih ustanova..........................................................16
4.3.4. Oni koji skrbe o djeci...........................................................................................................17
4.3.5. Starije odrasle osobe, njegovatelji i oni koji imaju neku bolest..........................................18
4.3.6. Osobe u izolaciji..................................................................................................................19
5. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................20

5. LITERATURA....................................................................................................................21
1. UVOD

Različite zarazne bolesti tokom historije prouzrokovale su veliku štetu čovječanstvu, a dubok
utjecaj koje su imale na ljudsku populaciju uključivao je i posljedice na evoluciju i razvoj
čovjeka. Njihova pojava uništila je mnoga sela i gradove, ostavila devastiranima cijela
područja, uzrokovala broj žrtava koji je osjetno nadrastao i one u ratovima, a nakon pojave
takvih bolesti mijenjao se i tok historije. Historiju ljudskog roda zabilježila je mnoge važne
ratove i bitke, ali možda su se najveće bitke vodile, a mnoge se još vode, upravo protiv
zaraznih bolesti. Ljudska historija najviše pamti epidemije kuge, kolere i tzv. španjolske
gripe, i te su epidemije ostavile najdublji demografski trag.

Trenutna pandemija, COVID-19 značajno je utjecala na svaki aspekt života. Glavni fokus
tokom ove pandemije je na brizi za zdravstveno stanje pacijenta, sprečavanje širenja ili barem
ograničavanje širenja virusa. Ovo je zasigurno bitno s gledišta upravljanja pandemijom.Dakle,
veliki problem današnjice u javnozdravstvenom aspektu je pandemija bolesti COVID-19.
Visoka infektivnost i lako širenje rezultiralo je velikom rasprostranjenošću ovog virusnog
oboljenja širom svijeta.

S ciljem suzbijanja i sprečavanja širenja COVID-19 primjenjuju se različite mjere među

kojima su najučinkovitije tradicionalne odnosno izvanredne javnozdravstvene mjere u koje
spada izolacija, karantena, socijalna distanca i ograničavanje zajednice.

1
2. COVID 19 PANDEMIJA

Krajem 2019. godine svijet je postao svjestan postojanja novog virusa iz porodice
Coronaviridae i specifične bolesti – COVID-19 koju on uzrokuje. Za manje od tri mjeseca
ovaj virus i njegove posljedice su od kineskog postali globalni problem. Svjetska zdravstvena
organizacija (World Health Organisation, WHO) je 11. 3. 2020. godine proglasila pandemiju
COVID-19 (Hukić i sar., 2020).

COVID-19 je bolest koju uzrokuje novi soj korona virusa. „CO” skraćenica je za koronu (eng.
corona), „VI” za virus, a „D” za bolest (eng. disease). Bolest je ranije bila poznata kao „Novi
korona virus 2019.” ili „2019-nCoV”. Virus koji uzrokuje COVID-19 novi je virus koji
pripada istoj porodici virusa kao teški akutni respiratorni sindrom (SARS) i neki tipovi obične
prehlade.

Slika 1. Koronavirus

(Izvor: https://www.koronavirus.hr/userdocsimages//slike/virus.jpg?width=750&height=500,
23.12.2021.)

Od početka pandemije u svijetu je koronavirusom zaraženo više od 105 miliona ljudi,

premaAnadoluAgency (AA).

2
2.1. Koronavirusi

Koronavirusi otkriveni su u 1960-ima. Pripadaju redu Nidovirales, porodici Coronaviridae,

koji je podijeljen u dvije podporodice Torovirinae i Orthocoro-navirinae. Koronavirusi
uglavnom napadaju životinje, uključujući deve, ptice, stoku i mačke (Numanović, 2013).

Cijela skupina virusa je ime dobila shodno svom izgledu poput krune (Numanović, 2013),
uslijed stršenja batićastih nastavaka izvan virusne ovojnice koji su vidljivi pod elektronskim
mikroskopom. Široko su rasprostranjeni među ljudima i drugim sisavcima, a trenutno poznati
koronavirusi mogli bi biti samo vrh sante leda, pa se može očekivati otkriće novih virusa i u
budućnosti. S jednim novim smo upravo i suočeni, službenog naziva SARS-CoV-2 (COVID-
19), te prethodno radnog naziva 2019-nCoV, „novi koronavirus“ ili '“wuhanski koronavirus“.
Koronavirusi nipošto nisu tek otkriveni virusi. Naime, prvi put su opisani u šezdesetim
godinama prošlog stoljeća, i to izolati virusa HCoV-229E i HCoV-OC43 koji su vrlo
rasprostranjeni i česti posvuda u svijetu. Pojavljuju se sporadično, sezonski te eventualno u
manjim epidemijama zimi, a dovode do akutne febrilne bolesti gornjeg dijela dišnog sistema
mahom nalik običnoj prehladi.

2.1.1. Virusologija

SARS-Cov-2 je betakoronavirus čiji je genom jednolančana, pozitivna RNA. Pretpostavlja se

da je prirodni rezervoar virusa štakor. Ta pretpostavka zasniva se na rezultatima
sekvencioniranje genoma virusa pri čemu je ustanovljeno da je oko 89% njegova genoma
identično genomu virusa SARS-like-CoVZXC21 u štakora. S obzirom na to da je kod
prijenosa SARS-CoV i MERS-CoV postojao međuprijenosnik, mnogi znanstvenici smatraju
da je to slučaj i kod ovog virusa. Za mogućeg prijenosnika predložen je ljuskavac (lat. Manis)
jer su istraživanja pokazala da se njegov genom 85,5% - 92,4% podudara s genomom ovog
virusa(Xie i sar., 2020).

Za infekciju ljudskih stanica ključan je ranije spomenuti S protein. S protein se sastoji od

dvije podjedinice, S1 pomoću koje se veže za receptore na ciljnim stanicama te S2 koja virusu
omogućuje fuziju virusa sa staničnom membranom i ulazak u stanicu. Receptor za S protein
SARS-CoV-2 je, kao i kod SARS-CoV, angiotenzin-konvertirajući enzim 2 (ACE2). Upravo
zbog ove sličnosti Internacionalni komitet za taksonomiju virusa (ICTV) novi koronavirus

3
nazvao je SARS-CoV-2. Molekula ACE2 nalazi se u brojnim stanicama respiratornog i
probavnog trakta, u bubrezima, koštanoj srži, jetri, endotelnim stanicama itd. Nakon ulaska
virusa u stanicu, replikacija se odvija po ranije opisanom postupku, a virus u konačnici
uzrokuje smrt stanice, tj. ima citotoksičan učinak (Vince, 2020).

2.1.2. Patogeneza

Nakon ulaska u organizam čovjeka, virus primarno napada stanice gornjeg respiratornog
epitela pri čemu uzrokuje upalu sluznice. Već u ovoj fazi čovjek postaje infektivan za
okolinu. Potom se virus spušta u donje dijelove dišnog sustava nakon čega slijedi klinička
manifestacija bolesti. U 80% bolesnika u ovoj fazi se virus zaustavlja, a kod preostalih dolazi
do razvoja plućnih komplikacija. Virus zahvata pluća, naročito alveolarne stanice tipa II te
dovodi do njihova oštećenja. Alveolarni upalni infiltrat sastoji se primarno od neutrofila i
limfocita. Ovakva patogeneza nalik je onoj kod SARS-a (Vince, 2020).

Laboratorijske studije pokazale su da je u COVID-19 bolesnika povećana razina leukocita,

upalnih citokina, C reaktivnog proteina i hemokina u krvi.Makroskopski pregledom uzorka
tkiva pluća bolesnika preminulog od COVID-a 19 primijećene su manje fibroze, ali izraženije
lezije pluća u odnosu na pacijente oboljele od SARS-a. Mikroskopski pregled tkiva pokazao
je bilateralno oštećenje alveola. Broj CD4+ i CD8+ T limfocita, koji su nužni za eliminaciju
patogena iz stanica, znatno je smanjen, ali limfociti pokazuju hiper aktivnost(Xie i sar.,
2020).Patološke studije pokazale su i da osobe muškog spola imaju jaču ekspresiju ACE2
gena, kao i osobe azijskog podrijetla. To bi moglo objasniti zašto su virusi SARS-CoV i
SARSCoV-2 prvobitno zahvatili azijsku populaciju, ali takva tumačenja potrebno je još
dodatno istražiti (Hukić i sar., 2020).

2.1.3. Klinička slika

Kada se opisuje klinička manifestacija COVID-19 bolesti često se kaže da su simptomi nalik
simptomima prehlade ili gripe. Period inkubacije traje od 2 do 14, prosječno 5 dana. Klinička
slika u COVID-19 bolesnika varira od blažih respiratornih simptoma do teških pneumonija,
ARDS-a (Akutni Respiratorni Distresni Sindrom) i septičkog šoka. Također, sve češća pojava
su i asimptomatski bolesnici (Vince, 2020).

4
Veoma česti simptomi:

 povišena temperatura,
 suhi kašalj,
 umor.

Manje česti simptomi:

 bolovi i tegobe,
 grlobolja,
 proljev,
 konjuktivitis,
 glavobolja,
 gubitak okusa ili njuha,
 osip na koži ili promjena boje prstiju na rukama ili nogama.

Ozbiljni simptomi:

 otežano disanje ili nedostatak daha,

 bol ili pritisak u grudima,
 gubitak govora ili pokreta.

Virus se prenosi izravnim kontaktom kapljičnim putem (kao posljedica kašljanja i kihanja
zaražene osobe). Prijenos je moguć i preko površina koje su kontaminirane virusom te zatim
dodirivanjem lica (Hukić i sar., 2020). Virus koji uzrokuje COVID-19 na površinama može
preživjeti nekoliko sati, ali ga obična sredstva za dezinfekciju mogu ubiti. Liječenje je
simptomatsko.

Svakim danom saznajemo sve više o tome kako virus koji uzrokuje COVID-19 utječe na
ljude. Postoji veća vjerojatnost da će starije osobe i osobe s hroničnim bolestima, kao što su
dijabetes i srčane bolesti, razviti teže simptome bolesti. S obzirom na to da se radi o novom
virusu, još uvijek učimo o tome kako utječe na djecu. Znamo da se svako, bez obzira na dob,
može zaraziti virusom, ali među djecom je do sada bilo relativno malo slučajeva zaraze
virusom koji uzrokuje COVID-19. To je novi virus i moramo saznati više o tome kako utječe
na djecu.

5
Trenutno je vakcina za COVID-19 u fazi primjene u mnogim državama. Za mnoge simptome
postoji terapija, a pomoć zdravstvenih radnika u ranim fazama bolesti može učiniti bolest
manje opasnom. U toku je nekoliko kliničkih ispitivanja za procjenu potencijalnih lijekova za
COVID-19.

Kao i s ostalim infekcijama dišnih puteva poput gripe ili obične prehlade, javnozdravstvene su
mjere od kritične važnosti za usporavanje širenja bolesti.

2.1.4. Dijagnostika

Infekcija SARS-CoV-2 virusom dokazuje se molekularnom metodom, RT-PCR (engl.

Reverse transcription polymerase chain reacion), kojom se detektira specifična virusna RNA
u brisu nazofarinksa, sputuma, ždrijela, aspiratu traheje i bronhoalveolarnom lavatu (Hukić i
sar., 2020). Najveća osjetljivost testa dokazana je u uzorku bronhoalveolarnog lavata gdje ona
iznosi 93%. Zbog jednostavnosti i brzine pri uzorkovanju, najčešće se primjenjuje uzimanje
brisa nazofarinksa. Također, pri dijagnostici se koristi i digitalna radiografija pomoću koje se
mogu vidjeti različiti tipovi plućnih infiltrata. Još jedna skupina testova koja sve više dobiva
na značaju u ovoj pandemiji su i serološki testovi. Koristi se nekoliko različitih ELISA (engl.
Enzyme-linked immunosorbent assay) testova pomoću kojih se detektiraju IgM i IgG antitjela
u krvnom serumu. Serološkim testovima nije moguće detektirati akutnu infekciju, ali je
moguće utvrditi je li osoba bila izložena infekciji.

2.1.5. Liječenje

Učinkovitog lijeka za SARS-CoV-2 virus, kao ni za ostale koronavirusne bolesti, nema.

Liječenje se provodi na sličan način kao i kod SARS i MERS infekcije. Liječe se klinički
simptomi (povišena temperatura, kašalj, dehidracija i sl.), a kod težih oblika bolesti
primjenjuje se potporna terapija (terapija kisikom, infuzija). Čitav je niz kandidata lijekova
koji bi se mogli koristiti u liječenju koronavirusne bolesti, stoga mnogobrojne farmaceutske
tvrtke ulažu velike napore u njihova ispitivanja.

Potencijalni lijekovi za liječenje COVID-19 su:

6
Klorokin i hidroksiklorokin- antimalarici i lijekovi zaliječenje reumatoidnog artritisa i
sistemskog lupusa. Prema in vitro istraživanjima hidroksiklorokin i klorokin imaju određeno
djelovanje na SARS-CoV-2. Međutim, dokazi o njihovoj kliničkoj učinkovitosti ograničeni
su, te sve više na strani zaključka da ti lijekovi ne dovode do klinički povoljnih rezultata
liječenja. Ako se kliničari i odluče za njihovu primjenu, uputno ih je primjenjivati u sklopu
kliničkih istraživanja. Treba svakako uzeti u obzir da je FDA nedavno povukao hitno
odobrenje za primjenu tih lijekova, a također i Svjetska zdravstvena organizacija (Santini i
Kusulja, 2020).

Remdesivir (GS-5734)- analog nukleozida, inhibitor RNA-ovisne RNA polimeraze.

Remdesivir se čini učinkovitim sredstvom za etiološko liječenje COVID-19. Još nije službeno
odobren za ovu indikaciju. Američki FDA je izdao dopuštenje za hitnu upotrebu (emergency
use authorization) od 1. maja 2020 (Santini i Kusulja, 2020).

Lopinavir/ritonavir- inhibitor proteaze. Još uvijek nema čvrstih dokaza za pozitivan učinak
lopinavir/ritonavira u liječenju COVID-19 bolesnika. Moguće je da će kombinacije tog lijeka
s drugim antivirusnim lijekovima imati bolji učinak od monoterapije (Santini i Kusulja,
2020).

Kombiniranje aminokinolina i azitromicina izazvalo je pažnju javnosti nakon objavljivanja

prethodno citirane male serije COVID-19 bolesnika koji su uspješno liječeni kombinacijom
tih lijekova.

Tocilizumab- monoklonsko antitjelo koje inhibira receptor za IL-6.Primjena tocilizumaba

zahtijeva suglasnost konzilija i bolničkog povjerenstva za lijekove. Preporučljivo je
primjenjivati ga u sklopu kliničkih istraživanja (Santini i Kusulja, 2020).

Iako monoklonska protutijela imaju obećavajuću ulogu u liječenju COVID-19, potrebne su

sve mjere opreza koje se inače primjenjuju kod tih lijekova.

Iako kortikosteroidi nisu specifično indicirani za liječenje COVID-19 bolesnika te nemaju

jasnu ulogu protiv SARS-CoV-2 virusa, njihovo mjesto ostaje u intenzivnom liječenju
septičkog šoka i relativne adrenalne insuficijencije te akutnoga respiratornog distres sindroma
(ARDS). Ne preporučuje se davanje kortikosteroida u prvoj fazi bolesti koja nije
karakterizirana hiperinflamatornim sindromom (Santini i Kusulja, 2020).

Rasprava o potencijalno negativnom učinku primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova u

COVID-19 bolesnika pokrenuta je zbog moguće povećane ekspresije ACE2 receptora

7
povezane s primjenom tih lijekova. U nedostatku dokaza u kliničkoj praksi preporučuje se
prvenstveno koristiti paracetamol za snižavanje temperature, no Svjetska zdravstvena
organizacija niti Europska agencija za lijekove ne zabranjuju upotrebu NSAR-ova kada za
njih postoji indikacija (Santini i Kusulja, 2020).

2.1.5.1. Kiseonička potprora liječenju

Uz liječenje same infekcije te sve nužne mjere prevencije prijenosa, sama mehanička
ventilacija te drugi adjuvantni respiratorni postupci temelj su intenzivnog liječenja ovih
bolesnika.

Povećavanje udjela kisika u inspiratornoj smjesi uzminimalne razine PEEP-a koje je moguće
ostvariti i korištenjem minimalno invazivnih modaliteta respiracijske potpore kao što su
terapija visokim protokom kisika (HFNO)i neinvazivna ventilacija (NIV), modaliteti su
liječenja kojiobećavaju, te se s obzirom na moguće komplikacije mehaničke ventilacije i
preporučaju u ovih bolesnika (Peršec i Šribar, 2020).

Za razliku od bolesnika kod kojih je respiracijska mehanika očuvana, u bolesnika koji razviju
kliničku sliku „klasičnog“ ARDS-a, uz popustljivost < 40 ml/mbar, terapija izbora je
endotrahealna intubacija i mehanička ventilacija uzviše vrijednosti PEEP kojima je cilj
izbjegavanje cikličkog otvaranja i zatvaranja alveola (atelektotrauma) (Peršec i Šribar, 2020).

U ovih bolesnika potrebno je na vrijeme prepoznati kliničke znakove respiracijskog distresa,

kao što su dispneja i korištenje pomoćne muskulature, te radiografske značajke (od kojih je
kompjuterizirana tomografija još uvijek zlatni standard, ali UZV pluća vrlo je pouzdan i
dostupan uz krevet bolesnika), te na vrijeme inicirati mehaničku ventilaciju jer predugo
odgađanje može dovesti do samoinducirane ozljede pluća kao posljedice visokih
transpulmonarnih tlakova. U bolesnika s narušenom respiratornom mehanikom, odabrana
metoda održavanja dišnog puta je endotrahealna intubacija koja mora biti provedena uz sve
mjere zaštite propisane protokolima te preoksigenaciju 100 % kisikomna masku (Peršec i
Šribar, 2020).

8
3. EPIDEMIOLOŠKI MONITORING U BOSNI I HERCEGOVINI

Epidemiološki nadzor predstavlja kontinuirano sistematično prikupljanje, analizu i

interpretaciju zdravstvenih podataka, imajući na umu njihovu vremensku zastupljenosti
prostornu rasprostranjenost (Hukić i sar., 2020). Prikupljeni podaci su od esencijalnog značaja
za planiranje, implementaciju i evaluaciju prakse javnog zdravstva. Konačna karika u lancu
nadzora jeste primjena ovih podataka u cilju prevencije i kontrole bolesti. Sistem nadzora
podrazumijeva postojanje funkcionalnih kapaciteta za prikupljanje podataka, njihovu analizu i
dostavljanje programima javnog zdravstva.

Zaključkom Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Srpske, COVID-19 je proglašena

zaraznom bolešću čije je sprečavanje i suzbijanje od interesa za Bosnu i Her-cegovinu. U
skladu s vanrednom situacijom, a u cilju sprečavanja širenja COVID-19, na snazi je veoma
dinamična normativna aktivnost u Bosni i Hercegovini. Slijedećiorganizacionu strukturu
Bosne i Hercegovine, formirani su krizni štabovi na nivouentiteta i kantona, sa zadatkom da
prate epidemiološku situaciju i donose odgovarajućeprotiv epidemijske mjere. Mnoštvo
propisa, koji regulišu novonastalu situaciju seobjavljuje u dnevnom režimu u formi uredbi,
odluka, naredbi i rješenja.

Prva linija odbrane od širenja epidemije je primarna zdravstvena zaštita (PZZ)sa svojim
timovima porodične medicine, epidemiološkom službom i COVID ambu-lantama. Svaki od
timova porodične medicine popunjava anketni upitnik za pacijente sumnjive na COVID-19 i
prema indikacijama usmjerava ih prema specijalistima na sekundarnom tj. tercijarnom nivou
zdravstvene zaštite. U COVID ambulantama kojerade 24 sata dnevno organizovani su
COVID timovi (doktor medicine i 2 medicinska tehničara) koji primaju pozive ne telefon
(pozivi se evidentiraju i snimaju), vrše savjetovanja, predlažu samoizolaciju, indiciraju
testiranje i zakazuju ljekarske preglede(u ambulanti ili kućne posjete), a prema težini kliničke
slike indiciraju prevoz u bolnicu (Hukić i sar., 2020).

Epidemiološki nadzor nad bliskim kontaktima provode zavodi za javno zdravstvokoji usko
sarađuju s Domovima zdravlja (DZ), timovima porodične medicine i timovima COVID
ambulante u indiciranju testiranja. Oni pripremaju epidemiološke izvještaje za izricanje mjere

9
kućne izolacije, prate epidemioški status osoba u samoizolaciji i predlažu prekid mjere kućne
izolacije i samoizolacije.

Oboljeli se liječe u specijalno opremljenim COVID bolnicama. Svi znaci i simptomi bolesti,
poduzete dijagnostičke i terapijske mjere bilježe se u istoriju bolesti i temperaturne liste. Za
sada se ne popunjavaju upitnici namijenjeni za hospitalni epidemiološki nadzor. Uvođenje
bolničkog epidemiološkog nadzora bi značajno dopri-nijelo upoznavanju novog virusa i nove
bolesti, kao i u donošenju najboljih odluka u liječenju bolesnika.

Laboratorije u Bosni i Hercegovini slijede nacionalne propise o izvještavanju zaraznih bolesti

i novih patogena. Sumnjive slučajeve treba prijaviti nadležnim organima javnog zdravstva
čim se u laboratoriju pošalje uzorak i prije nego što se obavibilo kakvo testiranje. Svi rezultati
ispitivanja, bilo pozitivni ili negativni, također bi trebali biti odmah prijavljeni nadležnim
organima javnog zdravstva. Put izvještavanjau Bosni i Hercegovini je sljedeći: Referentna
laboratorija za dijagnostiku SARS-CoV-2, kantonalni Zavod za javno zdravstvo, Zavod za
javno zdravstvo Federacije BiH, Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, Zdravstveni
centar Brčko, Sektorza zdravstvo Ministarstva civilnih poslova BiH, Evropski sistem nadzora
(TESSy) (Hukić i sar., 2020).

Postojeći sistem ima brojne nedostatke. Među najznačajnijim su: neujednačen epidemiološki
nadzor u različitim dijelovima zemlje, kompletne epidemiološke informacije se ne sakupljaju
i ne obrađuju na nivou BiH, neujednačene preventivne mjere koje se razlikuju u različitim
područjima BiH. Dalje, ne rade se jedinstvene biostatističke analize, procjene brzine širenja
zaraze u prostoru i vremenu, efikasnost pojedinih preventivnih mjera, te kratkoročne i
dugoročne prognoze razvoja epidemije (Hukić i sar., 2020). Ne postoji centralizovano niti
usklađeno izvještavanje prema zdravstvenim institucijama, različitim nivoima vlasti i
građanstvu u BiH. Bez posjedovanja tačnih i pravovremenih informacija, donošenje dobrih
odluka vezanih za sprječavanije i kontrolu epidemija nije moguće.

U Bosni i Hercegovini nije prepoznat nijedan sistem koji bi na jedinstven način i za cijelu
zemlju pružao kvalitetne i blagovremene informacije zdravstvenim institucijama koje
učestvuju u rješavanju zdravstvenih problema vezanih za COVID-19 epidemiju. Ove
informacije su nužne donosiocima odluka o sprovođenju različitih mjera usmjerenih na
kontrolu epidemije (nabavka zaštitne opreme, testova, kontrola kretanja stanovništva,
ekonomske mjere itd.). Ekspertni sistem za praćenje i sprečavanje širenja COVID-19 virusa
(Epidemiološki lokacijsko obavještajni sistem), koji je kreiran kao istraživački projekat

10
ANUBiH, jedinstven je u BiH i široj regiji, te predstavlja originalno autorsko djelo (Hukić i
sar., 2020). Namjenjenje naučnicima, ekspertima i profesionalcima iz oblasti zdravstva i
drugih relevantnih područja za praćenje i istraživanje epidemijskih pojava. Cilj projekta je da
obezbijedi informacije relevantne za epidemiološki nadzor u BiH, kao i naučno-istraživačku
bazu podataka za druge komplementarne i interdisciplinarne projekte.

Predmet istraživanja je prostorno i vremensko praćenje širenja virusa COVID-19 na prostoru

BiH kroz (Hukić i sar., 2020):

 prikupljanje epidemioloških i drugih podataka važnih za praćenje pojave epidemije i

njenog širenja,
 biostatističku analizu brzine širenja i prostorno – vremenske distribucije zaraznih
drugih bolesti,
 analizu i ocjenu sistema epidemiološkog nadzora, te predlaganje mjera za njegovo
poboljšanje,
 informisanje, izvještavanje i obavještavanje o epidemiološkoj situaciji i evaluaciju
djelovanja kontrolnih mjera u cilju donošenja boljih odluka,
 evaluaciju epidemioloških podataka kroz aktivni serološki nadzor i
 centralizaciju i razmjenu biostatističkih i drugih podataka za istraživačke projekte.

Za realizaciju istraživanja uspostavljeni su informatičko komunikaciona tehnološka (ICT)

infrastruktura, aplikativna platforma, te skupovi podataka i modeli relevantni za praćenje
širenja bolesti i biostatističku analizu. Kao dio sistema za epidemiološko obavještavanje,
razvijen je geoportal za geovizuelizaciju, komunikaciju, unos i pretraživanje podataka (ELIS
geoportal). S ciljem ujednačavanja i upotpunjavanja sadržaja postojećih upitnika izrađena
jepreporuka za epidemiološki upitnik koji bi na jedinstven i sistematizovan način obezbijedio
dalje prikupljanje podataka(Hukić i sar., 2020). Također, predložen je upitnik i za hospitalni
epidemiološki nadzor.

Kao glavni izvor podataka za analizu praćenja širenja infekcije korištene su evidencije
zaraženih sa skupovima atributa o dnevnim i kumulativnim vrijednostima zaraženih, testiranih
i oporavljenih osoba, smrtnim ishodima, spolnoj i dobnoj pripadnosti, simptomima i datumom
njihovog prijavljivanja i početka trajanja, kontaktima, mjestu stanovanja i drugim relevantnim
informacijama (Hukić i sar., 2020). Ovi podaci su dopunjavani sa demografskim podacima
vezanim za zastupljenost dobnih i spolnih skupina, te statistikom domaćinstava i socijalnih
kategorija korištenom za kvantificiranje i poređenje poraznim statističkim parametrima.

11
4. JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKTI COVID 19

4.1. Procjena socijalnog utjecaja pandemije bolesti COVID-19 u Bosni i Hercegovini

Potpuni utjecaj krize izazvane pandemijom bolesti COVID-19 se u ovom trenutku ne može
precizno izmjeriti s obzirom da se situacija mijenja iz dana u dan. Međutim, istraživanje
socijalnog utjecaja pandemije bolesti COVID-19 u domaćinstvima u Bosni i Hercegovini,
koje je prvi put provedeno u julu 2020. godine, a zatim ponovljeno u novembru i decembru
2020. godine, pokazalo je da je situacija u zemlji u više aspekata pogoršana. Najviše
zabrinjava činjenica da je pogođen život kompletnog stanovništva, kao i ostvarivanje
najosnovnijih ljudskih prava (u skladu sa međunarodnim ugovorima i konvencijama čija je
Bosna i Hercegovina potpisnica). Istraživanje pokazuje da su krizom najviše pogođena djeca,
žene i ranjive kategorije stanovništva, kao što su samohrani roditelji, osobe sa invaliditetom ili
hroničnim bolestima, osobe u stanju relativnog siromaštva, interno raseljene osobe, pripadnici
etničkih manjina u mjestu povratka nakon rata, Romi i pripadnici LGBTQ+ zajednice. Ono
također pokazuje da su institucionalni kapaciteti za pružanje osnovnih usluga stanovništvu
slabi.

U Bosni i Hercegovini i širom svijeta pandemija bolesti COVID-19 je uzela najveći danak u
cjelokupnom ljudskom zdravlju. Neostvarene osnovne potrebe za zdravstvenom zaštitom koje
nisu povezane sa bolešću COVID-19 navelo je 12% ispitanika. Među pitanjima zdravlja,
mentalno zdravlje je prepoznato kao jedno od ključnih oblasti u kojima stanovništvo nailazi
na izazove, pri čemu je 36% ispitanika izjavilo da ih je situacija izazvana pandemijom
primorala da se usmjere samo na svoju užu porodicu i njene članove. Pandemija bolesti
COVID-19 je glavni pokretač traume: 45% ispitanika je izrazilo zabrinutost u pogledu svog
sve lošijeg mentalnog zdravlja koje se manifestira kao sagorijevanje, strah, anksioznost i
nedostatak sna.

12
4.2. Uticaj pandemije COVID 19 na finansijsku situaciju domaćinstava u Bosni i
Hercegovini

Pogoršanu finansijsku situaciju je navelo 43,6% domaćinstava, od čega se 12% suočava sa

znatnim teškoćama. Najteže su pogođene kategorije stanovništva koje su i ranije bile ranjive,
pri čemu gotovo polovina ispitanika navodi pogoršanje vlastite finansijske situacije u odnosu
na period prije pandemije, a 13% ističe znatno pogoršanje. Finansijska situacija je dovela do
smanjenja potrošnje hrane u 28,6% porodica sa djecom.

Žene su podnijele disproporcionalno veći danak mjera strogog zatvaranja. Na tržištu rada,
sektori sa najvišim stopama zapošljavanja žena doživjeli su najveći gubitak radnih mjesta.
Zbog povećane potrebe za brigom o djeci u periodu u kojem su zatvorene ustanove
predškolskog odgoja i obrazovanja i škole, majke, uključujući i one zaposlene, snose čak veći
teret, pri čemu 60% žena ističe značajno povećanja obima kućnih poslova, poslova njege i
brige o drugim članovima domaćinstva i emocionalnog napora od izbijanja pandemije.

Zapažanja iz istraživanja pokazuju da je pandemija u velikoj mjeri utjecala na pristup

obrazovanju, s obzirom na prelazak na online obrazovanje, što se posebno odnosi na
najranjiviju djecu. Među anketiranim domaćinstvima, 37,4% smatra da je prelazak na nastavu
koja se izvodi elektronskim putem bio iznimno izazovan. Razlozi uglavnom leže u slabijoj
kvaliteti online interakcije sa nastavnicima (42%) i lošijoj organizaciji u poređenju sa
učenjem u učionici (22%). Posebno stresnim se pokazalo nepostojanje tehnoloških uređaja ili
njihovo korištenje od strane više članova domaćinstva za rad na daljinu, praćenje nastave i
izradu domaće zadaće.

Potrebno je u zemlji unaprijediti institucionalnu spremnost na brzi odgovor na zdravstvenu

krizu kroz bolje planiranje, snažniju koordinaciju i investicije. Pandemija je u prvi plan
izbacila urgentnu potrebu za jačanjem sistemâ pružanja javnih usluga, uključujući i onih u
sektoru zdravstva, obrazovanja i socijalne zaštite, te za jačanjem saradnje među tim sistemima
javnih usluga kako bi se osiguralo da svi građani Bosne i Hercegovine, uključujući i ranjive
kategorije, imaju jednak pristup svim uslugama kako u vrijeme krize tako i u normalno doba.

Procjena posljedica COVID-19 na društvo u Bosni i Hercegovini, koju su proveli UNDP i

UNICEF, na uzorku od 2182 domaćinstva, utvrdila je da su makrofaktori, poput dinamike
domaće i međunarodne trgovine, epidemiološka situacija u zemlji, ograničenja mobilnosti,
potezi vlasti i mjere koje se donose u stalnoj interakciji sa faktorima na pojedinačnom nivou

13
kao što su prihod, nivo obrazovanja, spol, dob i lokalni uslovi, koji rezultiraju deprivacijama
poput nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti.

Nalazi procjene potvrđuju da ekonomski utjecaj krize nesrazmjerno snose najsiromašniji i

najugroženiji. Kriza je smanjila prihode i pristup osnovnim uslugama što je dovelo do
povećanja višedimenzionalnog siromaštva i nejednakosti.

Mentalno zdravlje identifikovano je kao jedno od ključnih područja u kojima se stanovništvo

suočava s izazovima, jer je 45 % ispitanika izjavilo da ih je situacija zbog COVID-19
usredotočila isključivo na vlastito i preživljavanje njihove porodice.

4.3. Psihološki i psihosocijalni aspekti tijekom epidemije COVID-19

U siječnju 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je izbijanje nove

koronavirusne bolesti javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnog značaja. SZO je
izjavila da postoji visoki rizik od širenja koronavirusne bolesti 2019 (COVID-19) u druge
zemlje širom svijeta. U ožujku 2020. godine, SZO je dala procjenu da se COVID-19 može
okarakterizirati kao pandemija.

SZO i javnozdravstvene vlasti širom svijeta djeluju protiv suzbijanja epidemije COVID-19.
Međutim, ovo krizno vrijeme generira stres kod stanovništva. Ove psihološke aspekte razvio
je Odjel za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti SZO kao poruke koje ciljaju na različite
skupine kako bi pružile podršku psihičkoj i psihosocijalnoj dobrobiti tijekom epidemije
COVID-19.

4.3.1. Opća populacija

COVID-19 ima utjecaj te će vjerojatno utjecati na ljude iz mnogih zemalja, na mnogim

geografskim lokacijama. Ne pridodavajte ga etničkoj ili nacionalnoj pripadnosti. Budite
suosjećajni prema svima koji su pogođeni unutar vaše ili bilo koje druge zemlje. Ljudi koji su
pogođeni COVID-19 nisu učinili ništa loše, a zaslužuju našu podršku, suosjećanje i
ljubaznost.

14
Nemojte ljude s bolešću nazivati ”slučajevima COVID-19″, “žrtvama”, “obiteljima COVID-
19” ili “oboljelima”. To su “ljudi koji imaju COVID-19”, “ljudi koji se liječe od COVID-19”,
“ljudi koji se oporavljaju od COVID-19” i nakon oporavka od COVID-19 njihov život će
nastaviti sa svojim poslom, obitelji i bližnjima. Važno je odvojiti osobu od identiteta
definiranog COVID-19, kako bi se smanjila stigma.
Smanjite gledanje, čitanje ili slušanje vijesti zbog kojih se osjećate anksiozno ili tužno; tražite
informacije samo od pouzdanih izvora i uglavnom poduzimajte praktične korake za pripremu
svojih planova i zaštitu sebe i bližnjih. Tražite ažurirane informacije u određeno vrijeme
tijekom dana, jedanput ili dvaput. Iznenadni i gotovo stalni protok vijesti o epidemiji može
uzrokovati posvemašnju zabrinutost. Tražite činjenice, a ne glasine i dezinformacije.
Prikupljajte informacije u redovitim intervalima s mrežnih stranica SZO i lokalnih
zdravstvenih vlasti kako bismo vam pomogli razlikovati činjenice od glasina. Činjenice mogu
pomoći u smanjenju strahova.
Zaštitite sebe i budite podrška drugima. Pomaganje drugima u vrijeme potrebe može pomoći
osobi koja prima podršku kao i pomagaču. Na primjer, javljanje telefonom susjedima ili
ljudima u vašoj zajednici koji će možda trebati dodatnu pomoć. Raditi zajedno kao jedna
zajednica može pomoći stvaranju solidarnosti u zajedničkom rješavanju problema COVID-19.
Pronađite priliku za isticanje pozitivnih priča, priča punih nade i pozitivnih slika lokalnih ljudi
koji su iskusili COVID-19. Na primjer, priče o ljudima koji su se oporavili ili koji su podržali
svoje bližnje te su spremni podijeliti svoje iskustvo.
Poštujte njegovatelje i zdravstvene radnike koji pružaju podršku osobama zaraženim COVID-
19 u vašoj zajednici. Priznajte ulogu koju igraju kako bi spasili živote i čuvali vaše najmilije.

4.3.2. Zdravstveni radnici

Za zdravstvene radnike, biti pod pritiskom je vjerojatni osjećaj za vas i mnoge vaše kolege.
Sasvim je normalno da se tako osjećate u trenutnoj situaciji. Stres i popratni osjećaji nikako
nisu odraz toga da ne možete raditi svoj posao ili da ste slabi. Upravljanje psihološkom i
psihosocijalnom dobrobiti za to vrijeme je jednako važno kao i upravljanje fizičkim
zdravljem.
U ovome vremenu brinite o sebi. Isprobajte i koristite korisne strategije suočavanja kako biste
osigurali dovoljno dugačak odmor i predah tijekom rada ili između smjena, jedite dovoljno i
15
jedite zdravu hranu, bavite se fizičkom aktivnošću i ostanite u kontaktu s obitelji i
prijateljima. Izbjegavajte korištenje beskorisnih strategija suočavanja poput duhana, alkohola
ili drugih droga. Dugoročno, to može pogoršati vaše mentalno i fizičko zdravlje. Ovo je
jedinstven i neviđen scenarij za mnoge radnike, osobito ako nisu bili uključeni u slične
situacije. Usprkos tome, korištenje strategija koje ste prije koristili za upravljanje stresnim
situacijama sada vam može koristiti. Najvjerojatnije znate kako ukloniti stres te se ne biste
trebali ustručavati biti psihički dobro. Ovo nije sprint, ovo je maraton.
Nažalost, neki zdravstveni radnici mogu naići na izbjegavanje od strane obitelji ili zajednice
zbog stigme ili straha. To može znatno otežati ionako zahtjevnu situaciju. Ako je moguće,
ostanite povezani sa svojim bližnjima, a korištenje digitalnih tehnologija jedan je od načina
održavanja kontakta. Obratite se kolegama, vašem ravnatelju ili drugim osobama od
povjerenja za socijalnu podršku – kolege će možda imati slična iskustva kao i vi.
Koristite razumljive načine dijeljenja poruka osobama s intelektualnim, kognitivnim i
psihosocijalnim poteškoćama. Ako ste voditelj tima ili ravnatelj zdravstvene ustanove, treba
koristiti oblike komunikacije koji se ne oslanjaju samo na pisane informacije.
Znajte kako pružiti podršku osobama koje su zaražene COVID-19 i kako ih povezati s
raspoloživim resursima. Ovo je posebno važno za one kojima je potrebna psihološka i
psihosocijalna podrška. Stigma povezana sa psihološkim problemima može uzrokovati
oklijevanje oko traženja podrške za psihički bolesne s COVID-19. Vodič za humanitarne
intervencije Akcijskog plana SZO za mentalno zdravlje (mhGAP-HIG) uključuje kliničke
smjernice za rješavanje hitnih psihijatrijskih stanja i dizajniran je za uporabu svim
zdravstvenim radnicima.

4.3.3. Voditelji timova ili ravnatelji zdravstvenih ustanova

Ako tijekom ove situacije cijelo osoblje bude zaštićeno od kroničnog stresa i lošeg psihičkog
zdravlja, ono će imati veću sposobnost za obavljanje svojih uloga. Svakako imajte na umu da
trenutna situacija neće nestati preko noći pa biste se trebali usredotočiti na dugoročnu radnu
sposobnost, a ne na opetovane kratkoročne krizne situacije.
Svim zaposlenicima osigurajte dobru i kvalitetnu komunikaciju i točne ažurirane informacije.
Rotirajte radnike s više stresnih na manje stresne funkcije. Sparujte neiskusne radnike sa
svojim iskusnijim kolegama. Prijateljski sustav pomaže pri pružanju podrške, praćenju stresa i

16
jačanju sigurnosnih postupaka. Osigurajte da osoblje izvana u zajednicu ulazi u parovima.
Inicirajte, ohrabrujte i pratite radne pauze. Provedite fleksibilni raspored za radnike koji su
izravno ugroženi ili imaju člana obitelji koji je ugrožen stresogenim događajem. Osigurajte
dovoljno vremena kolegama koji će jedni drugima pružati socijalnu podršku.
Ako ste voditelj tima ili ravnatelj zdravstvene ustanove, olakšajte pristup i osigurajte da su
zaposlenici svjesni gdje mogu pristupiti uslugama psihološke i psihosocijalne podrške.
Voditelji tima i ravnatelji također se suočavaju sa sličnim stresorima kao i njihovo osoblje, a
imaju i potencijalno dodatni pritisak u razini odgovornosti njihove pozicije. Važno je da
gornje odredbe i strategije budu na snazi i za radnike i za ravnatelje i da ravnatelji mogu biti
originalan model strategije samopomoći za ublažavanje stresa.
Usmjeravajte prve dojavljivače, uključujući medicinske sestre, vozače hitne pomoći,
volontere, učitelje i općinske čelnike kao i radnike na karantenskim mjestima, kako pružiti
osnovnu emocionalnu i praktičnu podršku zahvaćenim osobama koristeći psihološku prvu
pomoć.
Upravljajte hitnim psihičkim i neurološkim smetnjama (npr. delirij, psihoza, jaka anksioznost
ili depresija) unutar hitnih ili općih zdravstvenih ustanova. Na ove lokacije možda treba
rasporediti odgovarajuće educirano i kvalificirano osoblje, treba povećati kapacitete opće
zdravstvene zaštite u psihološkoj i psihosocijalnoj podršci.
Osigurajte dostupnost osnovnih, generičkih psihotropnih lijekova na svim razinama
zdravstvene zaštite. Osobe koje žive s teškim psihičkim poremećajima ili epilepsijom trebat
će kontinuirani pristup svojim lijekovima, a nagli prekid treba izbjegavati.

4.3.4. Oni koji skrbe o djeci

Pomozite djeci da pronađu pozitivne načine za izražavanje uznemirujućih osjećaja poput

straha i tuge. Svako dijete ima svoj vlastiti način izražavanja emocija. Ponekad bavljenje
stvaralačkom aktivnošću, poput igre i crtanja, može olakšati ovaj proces. Djeca osjećaju
olakšanje ako mogu izraziti i prenijeti svoje uznemirujuće osjećaje u sigurnom i
podržavajućem okruženju.
Neka djeca budu u blizini roditelja i obitelji ako se to smatra sigurnim za dijete, i izbjegavajte
razdvajati djecu i njihove skrbnike što je više moguće. Ako je dijete potrebno odvojiti od
primarnog njegovatelja, osigurajte odgovarajuću alternativnu skrb ili da će socijalni radnik ili
netko srodne struke redovito pratiti dijete. Nadalje, osigurajte da se tijekom razdoblja

17
razdvajanja održava redoviti kontakt s roditeljima i skrbnicima, poput telefonskih ili
videopoziva dva puta dnevno ili drugog oblika komunikacije koja odgovara dobi (npr.
društveni mediji ovisno o dobi djeteta).
Održavajte poznatu rutinu u svakodnevnom životu što je više moguće, osobito ako su djeca
zatvorena u kući. Omogućite djeci aktivnosti primjerene njihovoj dobi. Što je više moguće,
potičite djecu da se nastavljaju igrati i družiti s drugima, čak i samo unutar obitelji kada im se
savjetuje da ograniče društveni kontakt.
U doba stresa i krize, uobičajeno je da su djeca privrženija i zahtjevnija prema roditeljima.
Raspravite o COVID-19 sa svojom djecom iskreno i s informacijama prikladnim za njihovu
dob. Ako su vaša djeca zabrinuta, priča o tome im može umanjiti tjeskobu. Djeca će
promatrati ponašanje i osjećaje odraslih kao putokaz kako upravljati vlastitim emocijama u
teškim vremenima.

4.3.5. Starije odrasle osobe, njegovatelji i oni koji imaju neku bolest

Starije odrasle osobe, osobito one u izolaciji i osobe s padom kognitivnih

funkcija/demencijom, mogu postati tjeskobnije, bjesnije, pod većim stresom, uznemirenije i
povučenije tijekom epidemije ili dok su u karanteni. Pružite praktičnu i emocionalnu podršku
putem neformalnih mreža (obitelji) i zdravstvenih radnika.
Dijelite jednostavne činjenice o onome što se događa i dajte jasne informacije o tome kako
smanjiti rizik od infekcije riječima koje stariji ljudi sa ili bez kognitivnih oštećenja mogu
razumjeti. Ponovite informacije kad god je to potrebno. Upute je potrebno priopćiti na jasan,
sažet, učtiv i strpljiv način. a također može biti korisno da se informacije prikažu u pisanom
obliku ili slikama. Angažirajte svoje obiteljske i druge mreže podrške u pružanju informacija i
pomažite im primjenjivati mjere prevencije (npr. pranje ruku, itd.)
Ako imate neku bolest, ne zaboravite kako vam moraju biti dostupni lijekovi koje trenutno
koristite. Aktivirajte svoje društvene kontakte kako bi vam pružili pomoć, ako bude potrebno.
Budite spremni i unaprijed znajte gdje i kako potražiti praktičnu pomoć ako je potrebno, na
primjer, nazvati taksi, dostavu hrane i zatražiti medicinsku pomoć. Obavezno provjerite imate
li redovnu terapiju za naredna dva tjedna.
Naučite jednostavne svakodnevne fizičke vježbe koje izvodite kod kuće, u karanteni ili u
izolaciji kako biste održali pokretljivost i smanjili dosadu.

18
Držite se redovne rutine i rasporeda što je više moguće ili pomažite u stvaranju novih u
novom okruženju, uključujući redovite vježbe, čišćenje, svakodnevne poslove, pjevanje,
slikanje ili druge aktivnosti. Pomažite drugima vršnjačkom podrškom, provjerom susjeda i
brigom o djeci medicinskog osoblja koje se nalazi u bolnicama radi epidemije COVID-19
kada je to sigurno. Redovito održavajte kontakt s bližnjima (npr. putem telefona ili drugačije).
Pripremite osobni sigurnosni paket. Paket može sadržavati sažetak osnovnih osobnih
podataka, dostupne kontakte, zdravstveni karton, redovne lijekove za dva tjedna, pohranjene
omiljene grickalice, bocu vode i nešto osobne odjeće.

4.3.6. Osobe u izolaciji

Ostanite povezani i održavajte svoje društvene mreže. Čak i u situacijama izolacije, pokušajte
što više zadržati svoju osobnu svakodnevnu rutinu. Ako su zdravstvene vlasti preporučile
ograničavanje vašeg fizičkog socijalnog kontakta kako bi spriječile epidemiju, možete ostati
povezani putem e-maila, društvenih medija, video konferencije i telefona.
U vrijeme stresa obratite pozornost na vlastite potrebe i osjećaje. Bavite se zdravim
aktivnostima u kojima uživate i osjećate se opušteno. Redovito vježbajte, održavajte redovnu
rutinu spavanja i jedite zdravu hranu. Razmišljajte na mudar i razuman način.
Javnozdravstvene agencije i stručnjaci u svim zemljama rade na epidemiji kako bi se
osigurala dostupnost najbolje skrbi onima koji su zaraženi.
Skoro konstantan protok vijesti o epidemiji može uzrokovati da se ljudi osjećaju tjeskobno ili
tužno. Pratite ažurirane informacije i praktične smjernice u određeno vrijeme tijekom dana od
zdravstvenih radnika i putem mrežne stranice SZO i izbjegavajte slušanje ili praćenje glasina
koje vam stvaraju nelagodu.

19
5. ZAKLJUČAK

Provedenim teorijskim istraživanjem na temu „Javno- zdravstveni značaj COVID 19“,kao i

svihdosadašnjih spoznaja o virusu SARS-CoV-2 i koronavirusnoj bolesti 2019 (COVID-19)
došli smo do sljedećih zaključaka:

1) Izbijanje epidemije bolesti COVID-19 testiralo je globalne i nacionalne zdravstvene

sisteme.
2) Provedene mjere kao što su izolacija, karantena, socijalna distanca i pojačana higijena
prikazale su se kao i najučinkovitije javnozdravstvene mjere u cilju suzbijanja zarazne
bolesti COVID-19.
3) Učinkovitost tradicionalnih javnozdravstvenih mjera ovisi o vremenu uvođenja,
provođenju testova, praćenju kontakata, edukaciji, provođenju strateških i operativnih
planova na svim nivoima vlasti, angažiranju struka na području zdravstva, a posebno
sektora javnog zdravstva.
4) Infrastruktura Epidemiološkog lokacijsko-obavještajnog sistema (ELIS) za
prikupljanje, centralizaciju i analizu epidemioloških podataka je uspostavljena, sistem
jeoperativan i podaci se prikupljaju iz različitih izvora za različite
administrativnenivoe organizacije javnog zdravstva u Bosni i Hercegovini. Ovi podaci
se biostatističkiobrađuju i analiziraju, a rezultati analize se izvještavaju primjenjujući
razvijenetehnike modeliranja i geovizuelizacije u ELIS-u.
5) Svaki pojedinac može poprilično doprinijeti smanjenju broja novozaraženih,
odgovornim ponašanjem i pridržavanjem mjereaprevencije.

20
21
5. LITERATURA

1) Dračić S. (2021) Ljudski resursi u zdravstvu Federacije Bosne i Hercegovine u

vrijeme pandemije COVID-19. Dostupno na:
https://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2021/04/Glas-javnog-zdravstva-br.-3.pdf,
pristupljeno 23.12.2021.
2) Federalno ministarstvo zdravstva COVID-19, Vebsajt Vlada FBiH, 19.12.2021.
3) Hukić M. i sar. (2020)Pandemija COVID-19 u Bosni i Hercegovini: mart/ožujak-
juni/lipanj, Akademija nauke Bosne i Hercegovine.
4) HZZJZ. Koronavirus-najnovije preporuke. Dostupno na: https://www.hzjz.hr/sluzba-
epidemiologija-zarazne-bolesti/koronavirusnajnovije-preporuke/#opce, pristupljeno
20.12.2021.
5) Numanović F. (2013) Medicinska mikrobiologija sa imunologijom i parazitologijom,
OFF-SET Tuzla.
6) Peršec J. i Šribar A. COVID-19 i mehanička ventilacija. Medicus 2020;29(2):161-166.
7) Santini M. i Kusulja M. Liječenje COVID-19. Medicus 2020;29(2):171-177.
8) Xie, M. Chen, Q. (2020)Insight into 2019 novel coronavirus- An updated interim
review and lessons from SARS-CoV and MERS-CoV. Elsevier, str. 119-124.
9) Vince, A. (2020)COVID-19, pet mjeseci kasnije. Liječnički vjesnik, str. 55-63.
10) Wilder-Smith, A. (2020)Isolation, quarantine, socialdistancing and community
containment: pivotal role for old-style public health measures in the novel
coronavirus (2019-nCoV) outbreak.Bethesda, USA: National Center for
Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
11) WHO (2020) Coronavirus disease (COVID-19) advice for the public. Preuzeto 24.12.
2021. iz World Health Organization:
https://www.who.int/emergencies/diseases/novelcoronavirus-2019/advice-for-public.
12) Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, https://www.zzjzks.ba/, pristupljeno
24.12.2021.

22