c

c

c


„
 


  

 





  
 






 


 
 
   

 

  

      
    ! 
 


 "

„   #  ’

 ’’         

    

$

 
    
  

  

 

 

 %    
   
  
   

  
 
 
 

  

  
  
 
 
 
  

 
  

V
V   V 

   ^   "  
  &''(  

  
 
 „  )*
 +
    
 
&(
g

 % * 

    
 
’ c

  
   
 $

  

  &'',
&  ) 
  


      
   -
  .  

 
 #

!5/678   

  

9) 
 

#
 8  
    

      
 
 "
:„
 
  

 
8    #
  
 
 


    c


 ’’
;  ) 
  
   #  


     

 
  

   8  
  

 

      
    /


 
      
,) 

 

  
8 

    
#  


 
     
 
<  „
   
 

  

 

  
   
 
 0  

  #

8  

 

    
  

1
      
 
=„
  
 
 

8
  
  $

  2 " 
  

    

 
> 


  
 8       
 
 

'  )
 
 
  
 
   

  

8  
   " 
  


 

  

 
 
#
 



&(+



8
34/
 

 

c


’’ g’
g



 
 g
 
/ $

   

?
’


 ! .  
     

 
 
    


$


 
#
 
 
  
 /  
  2 
   
  
  
   

’’


 !/ 
        
    


 
?

& c  !        
 2 


9  




 ! 
   
      

’’


g

 ! /
         

 
   
      
 
  
    

 


 
 @ 

  
   
 2
   
 

 $ 

 
  


   
’

!+ 
     


 

 

 





’ !"
  


 



 


#
  
        

 


1  





    
 
 

 #



 



^   
 
 


8?

 ’’


’ ’

%  

 
  A 
5  87 
 #
 
 
#

 
  #


 

 B
 

  

#









 ’ ’
g





’

’ ’

1 

 
  
  

  


 
+ 
  
 

 #  

* ’g g’

’

’ ’

1#
 
 

    

   2   2

 




 




 

A  ’g’


’

’ 
1   
           
 
  


  


 0    #  
   
  
  
  
  

% 

 
 

ÿ g’  ’

’  

B  
 #

     #




/

             

  


  0    
 

 

  #

 
 
 

X 
’ ’
’g ’ ’


^
 
  



  




  
 
 
    
 
 ^
     


  &(  
8 - 
8
-8-
8

c

c c

     
Do 1983. psihologija je, čini se, u fokusu svoje pozornosti imala inteligenciju. I to
racionalnu inteligenciju: sposobnost i brzinu snalaženja u novoj situaciji. Pokazalo se da se
mnogi visoko-inteligentni ljudi ne snalaze u životu i ne postižu očekivane rezultate zato jer
nemaju EMOCIONALNU inteligenciju: razumijevanje svojih i tu¬ih emocija, suosjećanje i
emocionalno investiranje. D. Goleman nam je to objasnio i doveo u fokus emocije i tako nam
pomagao da bolje razumijemo ono što smo i prije njega slutili: emocije su najvažniji dio naše
osobnosti.
Objasnimo to malo šire:
Imamo, dakle, dvije inteligencije: zvat ćemo jednu racionalna da bismo je razlikovali od
nove, emocionalne.
Dakle, racionalna inteligencija se može definirati na više načina. Spomenimo neke,
nama se čini, važnije aspekte:
1. Brzo snalaženje u   situaciji.
2. Osjetljivost na probleme.
3. Radoznalost
4. Razlikovanje bitnog od nebitnog.
5.Veća sposobnost za opravdavanje pogrešnih stavova, predrasuda, pogrešaka.
6. Veća sposobnost da se, odabirući obrambeni mehanizam racionalizacije, prona¬e
dobar razlog neuspješnog ponašanja.
7. Natprosječno inteligentni ljudi često ne zamjećuju niske, lukave udarce pa se slabije
snalaze u lakim, a samo za njih, teškim situacijama.
Dakle, ako pokušamo spojiti ove aspekte, možemo reći da je racionalna inteligencija
ona sposobnost koja nam omogućuje da se izvučemo iz neke situacije, a ujedno nas
obavještava da smo u neprilici. Manje inteligentni ljudi vjerojatno vide manje poteškoća, ali
ih i slabije rješavaju. Obično se manje inteligentni ljudi lakše snalaze u jednostavnijim
zadacima. A tih jednostavnih zadataka ima najviše u svakodnevnom životu, pa su na taj način
po svojim sposobnostima bolje prilago¬eni običnim, svakodnevnim stvarima.
Inteligentniji ljudi su često intrinzično motivirani, iz sebe. To je motivacija koja
proizlazi iz zadovoljstva što obavljamo neki posao. Kad čovjek ima volje raditi, radi samog
tog posla, kad u obavljanju nalazi zadovoljstvo -- to znači da je intrinzično motiviran. Za
razliku od ekstrinzične, vanjske motivacije kada radimo nešto da bismo dobili ili postigli
nešto  Na primjer, radimo za novac kojim ćemo kupiti ono što nam pruža zadovoljstvo.
Inteligentniji ljudi su intelektualno radoznaliji i često imaju više interesa i motivacije za
složene zadatke pa im je svakodnevni život pun rutinskih obveza, često stalni izvor nelagode.
Inteligencija, mislili su mnogi psiholozi, je jedna jedinstvena sposobnost koja utječe na
izvo¬enje  zadatka. Ali nije tako. Osim te opće inteligencije, koja stvarno utječe na
izvo¬enje svakog zadatka, postoje i pojedini činitelji inteligencije: verbalni, numerički,
mehanički, prostorni« tj. postoje specifične inteligencije koje su vezane uz odre¬ene vrste
zadataka.
Zahvaljujući racionalnoj inteligenciji čovječanstvo je dobilo brojne korisne stvari, ali je
racionalna inteligencija omogućila i psihopatskim i sociopatskim ličnostima ostvarivanje
nehumanih ciljeva.
Inteligencija je u većoj mjeri genetski odre¬ena, a tijekom života taj potencijal možemo
iskoristiti ili ga pak smanjiti oštećujući mozak alkoholom, drogama, mehaničkom ozljedom.
.
^    !
Kako je moguće da se ljudi s visokim kvocijentom inteligencije ponekad uzaludno
koprcaju, dok oni s tek umjerenim sposobnostima uspijevaju?
Za uspjeh je potrebna, osim racionalne inteligencije, i emocionalna inteligencija, koja se
sastoji od samosvijesti, samodiscipline, predanosti, sposobnosti samo-motiviranja i empatije
(suosjećanja). Možda je emocionalna inteligencija ono što smo prije zvali socijalna
inteligencija -- razumijevanje sebe, odnosa i drugih.
Za emocionalnu inteligenciju suosjećanje je bitna komponenta.
To je sposobnost da osjetimo ono što osjeća netko drugi. Pošto smo osjetili nečiju
emociju, možemo postupiti samilosno, osjetiti sažaljenje, pomoći, zaštiti, potaknuti tu osobu
da sama sebi pomogne. Zašto je to važno, kada nam, s druge strane, racionalna inteligencija
kaže da se ne uplećemo i ne gubimo svoje dragocjeno vrijeme na tu¬e brige? Zato jer je
emocionalna inteligencija nužna za stvaranje ljudskog odnosa, koji shvaćamo kao proces, kao
stalni, otvoreni zadatak, koji treba stalno njegovati i razvijati. Jer emocionalna inteligencija,
za razliku od racionalne, nije genetski odre¬ena nego se može stjecati, vježbati i jačati cijeli
život.
A da ništa nije tako novo, pa čak ni ovaj najnoviji pogled na inteligenciju, svjedoči nam
i ovaj motto s kojim se počinje objašnjavat emocionalna inteligencija:
å
 
  
  



  
 
 
č 
Ovo je napisao Aristotel ± o emocijama se dakle odavno razmišlja.
Ali možda je lakše ući u ovu temu pomoću nekoliko primjera    
inteligentnog ponašanja.
1. primjer: prodavač?kruha rano ujutro ljubazno pozdravlja sve kupce i malko popriča s
njima. Toga dana svim kupcima kruha dan je započeo lijepo pa se i oni lijepo obraćaju
drugima s kojima komuniciraju i dobro se raspoloženje širi.
2. primjer: Auto s bračnim parom i njihovom invalidnom kćerkom u kolicima upao je u
rijeku. Bračni par sa zadnjim snagama pogura svoju kćer iznad vode do spasilaca, a zatim
potonu. Emocionalno gledano -- inteligentno ponašanje, racionalno gledano - apsurdna
glupost.
3. primjer: Žena, koju je suprug ostavio i otišao živjeti s mla¬om ženom, nakon par
mjeseci priča s prijateljicom i kaže joj: ´Ne razmišljam više o njemu. Sâma sam i samostalna.
Dobro mi je.´ Ali dok to govori mirnim i uvjerljivim glasom, suze joj navru na oči. Njena
emocionalna inteligencija tjera suze na njene oči, dok racionalna inteligencija daje mirno
verbalno ponašanje.
Postoji jedna popularna pjesma koja slično ukazuje na dvostrukost našeg ponašanja:
³Jedan dil od mene, oni je ča biži od tebe, a drugi dil pravi je, ča jubi tebe ne prestaje.´
Ambivalencija je često sukob izme¬u naše emocionalne i racionalne inteligencije.
Na primjenu i razvijanje emocionalne inteligencije -- nagovara nas moralni imperativ. U
društvu u kojem se pokušava proizvoditi što većom brzinom, kad su sebičnost, nasilje i
oduzimanje smisla višim vrijednostima široko rasprostranjeni, još je veća važnost
emocionalno inteligentnog ponašanja koje povezuje osjećaje, karakter i moral.
Osnovno etičko stajalište proizlazi iz emocionalnih kapaciteta. Ako volimo prijatelje iz
naše grupe, organiziramo naš rad tako da imaju koristi. Ako volimo sebe, organiziramo
rad tako da pretežno imamo koristi. U prvom slučaju razvijamo dobru grupu, a u drugome
grupa nam stagnira ili čak propada. Ako se rad u grupi pretvori u brigu oko nekih vanjskih
stvari, a zanemarimo osnovni rad s članovima i za članove, onda ćemo povećati svoju moć, ali
nećemo ispuniti jednu od možda najvažnijih svrha grupe - empatičku svrhu.
Mi smo u ovim našim radionicama, tako ja mislim i takvo raspoloženje želim
podržavati, ljudi koji su odlučili razvijati svoju emocionalnu inteligenciju, a ne koristiti svoju
racionalnu inteligenciju da bi povećali svoju moć?ili radili na svojoj reklami.
Ako smo spremni ulagati u dobrobit drugoga, onda smo emocionalno inteligentni. To
donosi korist drugima. Ali i nama. Ta korist se možda ne može zbrojiti, ali se može osjetiti.
Onaj tko je izručen na milost i nemilost svom negativnom impulzivnom ponašanju, kome
nedostaje samo-kontrola u pokazivanju negativnih emocija, ne može često ostvariti adekvatno
moralno ponašanje. Sposobnost kontroliranja impulzivnog ponašanja u skladu s vlastitim
moralom i karakterom ± čini nas strukturiranom osobom.
Korijen altruizma leži u suosjećanju ili empatiji, u sposobnosti da se ³pročitaju´ tu¬e emocije,
i u osjećaju za potrebe drugih i za njihovo poteškoće. Samosvladavanje i suosjećanje su
veoma važni za ljude i njihove odnose. Pritom se nikako ne smije potisnuti i vlastiti interes i
skrb o sebi.
^ " ć  !
Možda je najvažnija tema koja se povezuju s pojmom emocionalne inteligencije -
emocionalno obrazovanje.
Spomenut ćemo primjer iz života:
Jedna je ustanova pokazala primjerom kako treba integrirati osobe koje imaju slabije
razvijenu inteligenciju: zaposlili su jednu takvu mladu osobu da kuha kave. Poučili su je kako
se to radi. Poduka je duže trajala, ali se srećom i isplatila. Osoba zadovoljava na poslu, sretna
je i zadovoljna što ³radi u državnoj ustanovi´, štogod to značilo. Rado dolazi na posao, čak i
ranije, itd. Ali, što se propustilo napraviti? Zaboravljena je emocionalna strana koja je
sastavni dio toga posla. Mi komuniciramo s ljudima ne samo tako da se verbalno, racionalno
sporazumijevamo o tome koliko i kakvih kava hoćemo, nego mi pritom čitamo i izraz lica
našeg sugovornika, izrazom lica nam netko kaže da nas je čuo, da će požuriti, da je
zadovoljan što nas je uslužio, da nam želi prijatno itd. S njezina se lica ništa ne čita. Nisu je
izvježbali da pokazuje emocionalnu stranu u neverbalnom izrazu, pa je njezino uglavnom
bezizražajno lice nešto na što se korisnici njenih usluga moraju priviknuti.
Naravno, riječ?je o ekstremnom slučaju. Ali nisu li mnoge namrgo¬ene osobe zapravo
emocionalno neinteligentni pojedinci? Ili emocionalno nepoučeni? Sami se od sebe nisu sjetili
da se nasmiješe sugovorniku, a netko je propustio da ih to nauči.
Kakav izraz lica prati koja emocija treba učiti ne samo imitiranjem, nego skoro isto
onako kako se može naučiti npr. povijest. A možda će nam taj izraz lica, koji odražava i
prenosi emocije, pomoći više u stvaranju dobrih odnosa, ne samo obiteljskih nego i
prijateljskih i profesionalnih, od raznih podataka koje marljivo učimo.
Evo još jednog svakodnevnog primjera:
Naše uobičajeno pitanje koje upućujemo jedni drugima: ^^Zapravo
znači: ^ 
 ć ćMi ne pitamo onog drugog da nam podnese
 izvještaj o svom zdravstvenom, financijskom ili imovinskom stanju. Ali dobivamo
i često dajemo odgovor koji je na razini fraze, ispražnjen od svakog sadržaja: w

Samo se poneki našale odgovarajući pa i to često na stereotipan način.
Dakle, prva vježba bi mogla biti: kad nas netko tko nam je blizak upita kako smo,
odgovorimo bogatije i preciznije. Koje riječi uopće možemo upotrijebiti za izražavanje naših
osjećaja? Znamo li nabrojiti naše osjećaje. Znamo li koje su to osnovne, a koje složene
emocije? Jesmo li emocionalno nepismeni? Jesmo li pogriješili kad smo učili nepravilne
glagole umjesto novih riječi kojima možemo, barem približno, opisati naše osjećaje? Nije li
možda glavna zamka u tome da je znati riječ?za neku emociju zapravo racionalna
inteligencija, a da je emocionalna inteligencija često neverbalno ponašanje. Za fina, suptilna
emocionalna stanja možda jezik, koji se sastoji od riječi, nema dovoljan raspon. Možda glazba
ili boja može pomoći. U zadnje vrijeme često razmišljam kako nemam riječi da opišem kako
se tirkizna boja nježno razlijeva po svili i spaja s njezinim prirodnim sjajem. Svila ima svoj
zvuk, ona šušti, ona ima svoj poseban sjaj. Ona je lagana, prozirna i dobiva ³bore´ od svakog
ne-nježnog dodira« Imamo li prave riječi za to kako tirkizna boja podrhtava na svili? Ali da
kažemo jednostavnije i racionalnije: Umjetnički predmet kao da bi bio više djelo emocionalne
inteligencije, dok bi uporabni predmet bio više djelo racionalne inteligencije. Umjetničko i
uporabno se mogu nadopunjavati i kombinirati.
U Americi su organizirani cijeli razredi za emocionalno opismenjavanje. Ti razredi nude
predmete pod različitim nazivima: 
  
  ć

č 
 
  
Umjesto da se poučava koristeći emocije, poučavaju se sâme emocije.
Polaznici ovih razreda uključeni su u preventivne programe koji svaki ima odre¬eni cilj:
da spriječi, npr., pušenje duhana kod teenagera, uzimanje droga ili zlouporabu medicinskih
preparata; da pomogne u sprečavanju neželjene trudnoće, da spriječi prerano napuštanje škole,
nasilno ponašanje itd«
Svi su ti programi mnogo djelotvorniji kad obuhvaćaju srž emocija, kao što je
kontroliranje negativnog impulzivnog ponašanja, izlaženje na kraj s vlastitom ljutnjom te
pronalaženje kreativnih rješenja za društvene poteškoće.
U tim se razredima konkretno pokazuje kako se brže dolazi do rezultata kad se sura¬uje.
Znamo da i suradnja i natjecanje poboljšavaju rezultate. Bitna razlika izme¬u suradnje i
natjecanja je u tome što suradnja još i unapre¬uje odnose.
Ñ  
Emocionalna inteligencija omogućuje: biti u stanju da sam sebe motiviraš da ustraješ,
unatoč?frustriranosti, kontrolirati impulzivnost i odgoditi gratifikaciju, regulirati raspoloženje i
odmaknuti uznemirenje od procesa razmišljanja, suosjećati i nadati se. Sto godina se proučava
I. Q. (kvocijent inteligencije tj. mjera racionalne inteligencije), a emocionalna inteligencija je
novi pojam, pa će vjerojatno i ova definicija doživjeti nadopune.
Emocionalno inteligentna je ona osoba koja dobro podnosi vlastite osjećaje, dobro čita
tu¬e i zna se nositi s njima. Takvi su ljudi u prednosti u bilo kojoj sferi življenja, bilo da je
riječ?o romantičnim odnosima, intimnim odnosima, ili o tome da se shvati, snimi i primijeni
neizgovoreno pravilo koje dovodi do uspjeha na nekom stupnju organizacije.
Nekad se isplati uzeti kredit, nekad se isplati kupiti dionice, nekad se isplati prodati
dionice, a netko dobije potrebne informacije družeći se i prijateljujući s pravim ljudima koji to
znaju, pa onda uzme ili ne uzme kredit, ne po svojoj pameti, nego po savjetu dobrog prijatelja.
Ako i ne napravi dobar posao, zadovoljan je prijateljujući, njegujući tako i svoje i prijateljevo
zdravlje.
Ljudi koji ne mogu uspostaviti kontrolu nad ratovima u emocionalnoj sferi (ili
iscrpljujućim bitkama) sabotiraju svoje sposobnosti, nemaju dovoljno vremena i energije da
se fokusiraju na rad i na jasno razmišljanje. Znati svoj sociometrijski položaj u grupi, znati
sociometrijske položaje drugih članova, velika je vrijednost. Znati koga i s kim poslati na
kakav zadatak, biti sposoban percipirati društvenu atmosferu grupe, možda je važnije za
jednoga šefa, nego da racionalno razumije proces proizvodnje.
Razlika izme¬u uspješnog i neuspješnog čovjeka je često u tome što je uspješan
čovjek u svoj uspjeh uložio i svoj bogati, razumljeni i kontrolirani aspekt emocionalne
inteligencije.