N.Grubić. A.Balić, A.

Skejić: Mehanika tla i stijena

9. NAPONI U TLU I PRINCIP EFEKTIVNIH NAPONA

Naponi u tlu postoje zbog vlastite težine tla ili kao posljedica nanošenja
dodatnog opterećenja (npr. izgradnja objekata koji opterećuju tlo). Ovi
naponi se ne razlikuju od napona u elementima konstrukcija, pa će dobar dio
ovog poglvalja biti repeticija znanja koje bi studenti trebali posjedovati iz
predmeta Otpornost Materijala.

9.1. MOHR-ov krug

Mohr-ov krug je grafički prikaz naponskog stanja u tački, pri čemu jedna
tačka na Mohr-ovom krugu definiše veličinu napona za jednu presječnu
ravan

Definicija napona

Napon se definira kao :

(9.1.)

gdje je dA oznaka za infinitezimalnu površinu, a dp je oznaka za promjenu

infinitezimalne sile.Ovaj odnos sile i površine može se definisati i preko
zapreminske:

p = γ*h

gdje je γ - zapremiska težina tla a h - dubina infinitenzimalne veličine ispod

površine tla. Na ovaj način se definira vetikalni napon u tlu od vlastite
težine tla koji raste sa dubinom. Pored napona od vlastite težine, dodatna
naprezanj u slu mogu se desiti zbog nanošenja opterećenja na tlo izgradnjom
objekata. Ovi dodatni naponi su najveći pri površini terena gdje je nanešeno
opterećenja, a naglo opadaju sa dubinom ispod koje je nanešeno
opterećenje.

2D Ravanski sistem

Većina praktičnih problema u geotehnici se može tretirati kao ravanski

sistem (2D analiza). Tipičan primjer je temeljna traka čija je dužina znatno
veća od širine (slika 9.1). Na proizvoljnoj dubini ispod temeljne trake, prije
izvođenja objekta potojali su naponi od vlastite težine tla. Pored vertikalnih
napona (σy) koji su jednaki težini stuba tla iznad zamišljene tačke dxdy,
postojali su i horizontalni naponi (σx) koji zavise od vrsta i općenito
procesa formiranja tla kroz geološku prošlost. Obzirom da vertikalni i
89
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

horizontalni napon najčešće nisu jednaki (stanje napona nije hidrostatsko

kao u slučaju vode), pored njih postoji i napon smicanja (τxy) čime je
elemenatarni kvadrat „dxdy“ u ravnoteži.

opterećenje sa
σy
nadkonstrukcije

dx τn

temeljna dy
σx
konstrukcija
σn
dx
dy ugao Θ
tlo
y

x
Slika 9.1. Ravno stanje napona sa prikazom komponenata napona u
elementarnom kvadru dA = dxdy jedinične debljine okomito na ravan slike

Tokom izvođenja temeljne konstrukcije i objekta, dolazi do povećanje

vertikalne komponente napona, a posljedično i horizotalne. Ovo povećanje
je posljedica dodatnog opterećenja na površini terena o čemu će više detalja
biti opisano u posebnom poglavlju (poglavlje: naponi u tlu od površinskog
opterećenja).

Glavni naponi

Na Slici 9.1. na trokutastom odsječku vidimo da na kosom presjeku imamo

ortogonalnu komponentu σn (normalni napon) i smičuću komponentu τn.
Kao što je poznato uvijek je moguće naći takav presjek u kome je smičući
napon jednak nuli, tj. to je ravan glavnog napona. U jednoj tački postoje
dvije takve međusobno okomite ravni u kojima normalni naponi imaju
ekstremne vrijednosti dok su smičuća naprezanja jednaka nuli.

Sumiranjem napona u smjeru djelovanja normalnog napona i smičućeg

napona na kosom presjeku dobivamo dvije jednačine i to za σn i τn.

(9.2.)

(9.3.)
90
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

Odavde se može naći ugao Θ za koji je smičući napon jednak nuli. Slijedi
da su glavni naponi jednaki:

(9.4.)

Odnosno nagib presjeka Θ u kome djeluju glavni naponi dobivamo iz

izraza:
(9.5.)

Jednadžbe 9.4. i 9.5. grafički se predstavljaju tz. Mohr-ovim krugom.

Specijalan slučaj je kada su rubovi elementarnog kvadrata postavljeni u

smjeru glavnih napona. Tada su naponi u kosom presjeku sa nagibom θ,
prikazani na slici Sl.9.2.:

Slika 9.2. (a) Element ABCD u smjeru osi glavnih napona; (b) Mohr-ov
krug za element sa podsličice (a)

Tada su naponi u presjeku pod nagibom Θ jednaki:

(9.6.)

(9.7.)

91
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

s – t dijagram

Lambe (1964) je predložio da se stanja napona prikazuju na dijagramu s-t

gdje su s i t koordinate vrha Mohr-ovog kruga. Dakle:

s = ( σ 1 + σ3 ) / 2 (9.8.)

t = ( σ1 - σ3 ) / 2 (9.9.)

Ovakvi dijagrami su pogodni za prikazivanje više stanja napona ili stanja

napona za više uzoraka (odnosno više elementarnih kvadrata poluprostora).
O tome će biti detaljnije govora u poglavlju o čvrstoći tla.

Trag napona

Ukoliko u dijagramu s-t prikažemo sukcesivne promjene napona na nekom

uzorku tla (odnosno nekom elementarnom kvadratu poluprostora) dobijemo
niz naponskih tačaka. Spajanjem tih tačaka dobijemo liniju ili krivu koju
nazivamo “trag napona”.
t

2 4

1 s
Slika 9.3. Primjer traga napona

9.2. Pojam efektivnog napona

Efektivni napon

Na slici Sl.9.4. prikazan je saturirani uzorak tla.

92
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

Slika 9.4.Prikaz prijenosa sila na čestice tla u saturiranom uzorku

Totalni (ukupni) napon u tački A možemo zapisati kao:

σ = H γw + ( HA –H) γsat (9.10.)

gdje su : γw = zapreminska težina vode,
γsat = zapreminska težina saturiranog tla,
H = visina vode iznad tla,
HA = razmak izmedju nivoa vode i tačke A.

Totalni napon σ možemo razdvojiti na dva dijela:

93
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

• Dio koji nosi voda u povezanim porama. Taj dio djeluje

jednakim intenzitetom u svim smjerovima (hidrostatski pritisak).
• Ostatak totalnog napona prenose čestice tla u tačkama dodira –
kontakta. Suma vertikalnih komponenata svih sila koje se
javljaju u tačkama dodira podijeljenih sa jediničnim površinama
presjeka mase tla naziva se efektivni napon.

Zamislimo vijugavu liniju koja ide kroz tačku A i tačke kontakta čestica tla.
Tada možemo zapisati da je efektivni napon jednak:

(9.11.)

gdje je: = površina presjeka tla koji razmatramo

Kažemo li da je površina presjeka kontakata as = a1 + a2 + + an ,

možemo reći da je prostor koji zauzima voda jednak: - as,
Dakle slijedi:
(9.12.)

Odnosno: σ = σ’ + u (1 – as’ ) (9.13.)

U gornjim formulama u = HA* γw, predstavlja tzv. porni pritisak.

Kako je vrijednost as’ vrlo mala veličina, može biti zanemarena, pa
dobivamo:

σ = σ’ + u (9.14.)

Izraz 9.14 razvio je Terzaghi (1925, 1936), dok izraz 9.12. predstavlja
proširenje postavljeno od Skempton-a (1960). Izraz 9.14. je jedan od
temeljnih izraza u Mehanici tla, jer su čvrstoća tla i stišljivost ovisni o
efektivnom naponu.

9.3. Vertikalni naponi u saturiranom tlu kroz koje se ne procjedjuje voda

Na slici Sl.9.5. (a) prikazana je posuda u kojoj se nalazi uzorak tla visine H2
dok se voda uzdiže do visine H1 iznad uzorka. Neka je na dnu volumena
zasićenog tla spriječen dotok vode zatvaranjem ventila i neka su na
mjestima tačaka A, B i C uložene cjevčice (pijezometri) u kojima se vidi
porni pritisak.

94
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

Ventil
zatvoren

Slika 9.5. Određivanje vertikalnih napona za slučaj stacionarne vode u tlu

Gledajući Sl.9.5.(b), (c) i (d) moguće je odrediti izraze za totalne napone,

porne pritiske kao i efektivne napone:

95
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

Tačka A: Totalni napon : σA = H1 γw

Porni pritisak: uA = H1 γw
Efektivni napon: σA’ = σA – uA = 0

Tačka B: Totalni napon: σB = H1 γw + H2 γsat

Porni pritisak: uB = (H1 + H2 ) γw
Efektivni napon: σB’ = σB – uB = H2(γsat - γw )
σB’ = H2 γ’

Tačka C: Totalni napon: σC = H1 γw + z γsat

Porni pritisak: uC = (H1 + z ) γw
Efektivni napon: σC’ = σC – uC = z (γsat - γw )
σC ’ = z γ ’
γ’ = uronjena zapreminska težina

9.4. Naponi u saturiranom tlu kroz koje se procjeđuje voda

Za slučaj kada je ventil na dnu zasićenog volumenta tla otvoren, zbog većeg
potencijala u dnu (voda pod pritiskom) nego na vrhu (definisano
konstatnim nivoom vode na vrhu) dolazi do procjeđivanja (tečenja) vode
kroz zasićeni volumen tla. Zbog tečenja koje je usmjereno vertikalno prema
gore kroz uzorak tla imamo u tačkama A, B i C sljedeće vrijednosti napona:

Tačka A: Totalni napon : σA = H1 γw

Porni pritisak: uA = H1 γw
Efektivni napon: σA’ = σA – uB = 0

Tačka B: Totalni napon: σB = H1 γw + H2 γsat

Porni pritisak: uB = (H1 + H2 + h) γw
Efektivni napon: σB’ = σB – uB = H2(γsat - γw ) - h γw
σB’ = H2 γ’ - h γw
Tačka C: Totalni napon: σC = H1 γw + z γsat
Porni pritisak: uC = (H1 + z + (h z)/ H2 ) γw
uC = (H1 + z + i z ) γw

pazi i = h/ H2

Efektivni napon: σC’ = σC – uC = z (γsat - γw ) – i z γw

σC’ = z γ’ - z i γw
σC’ = z (γ’ - i γw) = z γ’’ (9.15)

gdje je : i γw = volumska sila procjedjivanja,

γ’’ = olakšana uronjena zapreminska težina
96
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

Ventil
otvoren

Slika 9.6. Vertikalni naponi u tlu kada voda teče vertikalno prema gore

Uoči da smo u ovom slučaju imali strujanje prema gore, dakle zapreminska
uronjena težina tla je “olakšana”. Kada imamo strujanje prema dole dobit
ćemo “otežanu” uronjenu zapreminsku težinu tla.
97
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

strujanje prema gore: γ’’ = γ’ – i γw

strujanje prema dolje: γ’’ = γ’ + i γw

Iz formule f.6.2.6. možemo pronaći odnos između uronjene zapreminske

težine tla i sile procjedjivanja za slučaj kada je efektivni napon jednak nuli.
Takvo stanje zovemo “hidraulički slom tla” - “ključanje” – “likvefakcija”
ili pak u slučaju kada imamo pjeskovito tlo “živi pijesak”.

σC’ = z γ’ - z i γw = 0 i cr = γ’ / γw (9.16.)

Znači kada se sila procjeđivanja izjednači sa uronjenom zapreminskom

težinom tla nastupa hidraulički slom. Tipični praktični primjer hidrauličkog
sloma tla jeste slom dna građevinske jame čiji se iskop radi u
vodozasićenim prahovito pjekovitim materijalima (slika 9.7). Više detalja o
ovom problemu kao i o načinu rješavanja ovog problema, opisano je u
nastavku

9.5. Faktor sigurnosti protiv hidrauličkog sloma dna građevinske jame

Faktor sigurnosti protiv hidruličkog sloma dna građevinske jame definiše se

kao odnos vertikalnih sila usmjerenih prema dole (proizvod uronjene
zapreminske težine i zapremine zone izdizanja) i vertiklanih sila usmjerenih
prema gore (sila procjeđivanja jednaka proizvodu zapreminske težine vode i
hidrauličkog gradijenta u zoni uzlaznog isticanja vode iz jame – zona
izdizanja naznačena na slici 9.7):

Slika 9.7: Zaštitna konstrukcija sa naznakom zone izdizanja

98
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

Hidraulkički gradijent u zoni izdizanja može se izračuati na osnovu strujne

mreže kao proizvod broja padova na dužini D i pada potencijala na dvije
susjedne ekvipotencijalne linije.
Osiguranje protiv hidrauličkog sloma dna građevinske jame vrši se
povećanjem dubine ukopavanja zaštitne potporne konstrukcije ili izradom
filter sloja u dnu jame (DF). Terzaghi i Peck (1948.) su predložili kriterij za
izbor filter materijala koji uzima u obzir granulometrijski sastav prirodnog
materijala pri odabiru granulometrije filter materijala. Ta dva kriterija su
definisaka sa:

gdje su D15(F) i D15(B) otvori sita kojima odgovara 15% prolaska materijala
filtera i prirodnog materijala respektivno, dok je analogno D85(B), otvor sita
kojem odgovara 85% prolaska prirodnog materijala. Prirodni materijal je
onaj čiji se hidraulički slom sprječava ugrandnjom filter materijala. Na ovaj
način izabrani filter materijal zadovoljava uslove granulacije da je filter
dovoljno upakovan da onemogućava prodiranje čestica materijala ispod
filtera, a na drugoj strani dovoljno propustan da pruža minimalan otpor
procjeđivanju vode kroz njega.

Nakon postavljanja filter sloja (DF), zona izdizanja je otežana (slika 9.8.) pa
u izraz je za faktor sigurnosti proširen doprinosom težine filter materijala u
skladu sa izrazom:

99
N.Grubić. A.Balić, A.Skejić: Mehanika tla i stijena

Slika 9.8: Ravnožeta sila nakon ugradnje filter materijala

Detalji proračunskog dokazivanja stabilnosti protiv hidrauličkog sloma bit

će odrađeni u sklopu vježbi i programskog zadatka iz premeta mehanika tla i
stijena.

100