Ashtonfrederick 18 Lun I Fantom Din

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 92

LUNIFANT8M

Broj 11

FREDERIK ESTOIM

PRIVATNA KOLEKCIJA
[ LUN K R A LI PO NO ČI

11

FREDERIK EŠTON

LUN I FANTOM DIN

a
R OTO
B IB L IO T E K A
X-100
^
HHEČBSK,

Urednik izdanja
GRADIMIR PAŠĆAN O VIĆ

Recenzent
PAVLE POPOVIĆ

/ " ‘ ' N
Izdaje i Štampu: Novinska, izdavačka i štam­
parska radna organizacija »DNEVNIK«, OOUR
»IZDAVAČKA DELATNOST«, Bulevar 23. oktobra
31 Novi Sad, telefon (021) 621-555. Broj žiro-ra-
čuna: 65700-603-6350. Direktor NIŠRO »DNEV­
NIK«: JOVAN SMEDEREVAC, Rukovodilac
OOUR »Izdavačka delatnost«: ILIJA VOJNOVIĆ,
Glavni i odgovorni urednik OOUR: TODOR ĐU-
Rl6, Urednik Redakcije knjiga: MILORAD PRE-
DOJEVIĆ, Sekretar Redakcije: ZDENKA KARA-
BASIL, Tehnički urednik: JULI* ARVANITIDIS,
Korektori: JOVAN UGLJEŠIN. DRAGAN
MATOVIĆ

Tiraž: 80.000 primeraka


FREDERIK EŠTON

LUN I FANTOM DIN


I

2 uti kamion krenu iz Kaning Ta­ se lupa iz vozačke kabine. č>va tro­
tina i pođe prema sevemom delu Lon jica ustadoše i oslobodiše unutrašnju
dona. Pored namrštenog vozača se- rezu, a zatim skliznuše na tlo. Napo­
deo je nasmešen riđ muškarac. lju se bilo smaračilo zbog niskih ob­
— Momci će tako mirisati na sir laka. Počinjala je da pada kiša i pa­
da će devojke morati začepiti nos lila su se svetla po ogromnom gradu.
za vreme celog vikenda — reče ri­ Vozač priđe velikoj kapiji starog
đi cereći &@ i pokazujući palcem pre magacina i zazvoni. Dok je čekao
ko svog ramena. osmotri izbledeli natpis: »Patrik
— Okupaće se odmah posle akcije Braun — stovarište svih vrsta naj­
— odgovori namršteoii vozač. boljih sireva«, a zatim poče da raz­
Riđi poče glasno da se smeje, kao gleda čvrste rešetke spuštene na iz­
da je čuo najbolju šalu. Vozač ga logu i vratima susedne radnje, nad
pogleda popreko, pa se i sam osmeh- čijim vratima je pisalo: »Gliter —•
nu, ali pri tome mu s čela ne nesta- zlato i dragulji — Filip Adamson«.
doše tri uzdužne duboke bore. Trže se kad se otvori prozorčić na
U rashladnom sanduku kamiona kopiji stovarišta sira.
sedela sii na nekakvim paketima i Ukaza se krupno lice uokvireno
koferima tri čoveka. Kao i ona dvo­ preraslom tršavom i sasvim belom
jica u vozačkoj kabini, bili su obu­ kosom. U pogledu starog čoveka bilo
čeni u žuta ođela i imali duge kece- je nekakve nadmoćnosti i strogosti.
Ije od ružičaste plastike. Na kamionu — Šta hoćete momci? Zar nije po­
hladnjači bila je krupno ispisana fir­ čeo vikend? — upita starac.
ma: »Partrik Braun — sve vrste — Helo, mejdžer! Treba da istova­
najboljih sireva«. rimo sanduke i da ostavimo hladnja­
— Zamišljam kako se sada Veg1) ču odgovori vozač.
ceri na naš račun — reče jedan od — Ništa mi nije javljeno... — pri­
one trojice toliko tiho da ga ostali me ti sumnjičavo Čuvar.
nisu razumeli.
Svi pridošli ljudi se behu skupili
— Možeš li govoriti glasnije, Prorn
pred kapijom i čudno se zgledaše.
pteru1)? — dobaci drugi iako ga je
bio razumeo. — A li mi moramo ostaviti
— Ne volim da urličem — smejući lo. Zar želite da nam pokvarite vi­
©e odgovori Šaptač, aludirajući na kend? — protestvovao je Vulf.
nadimak svog sagovornika, kojeg su — Možete uterati kamion, a onda
zvali V u lf). se gubite. Neće biti nikakvog isto­
Razgovor im prekide škripanje vara — odvrati čuvar.
kočnica. Kamion se zaustavi i začu Bio je to penzionisani major Kliv
Bekl, koji je zbog nedovoljne penzije
1) Wag — spadalo, engl. svake noći za vreme vikenda preu­
2) Prompter — šaptač, engl. zimao čuvanje skladišta sira i osmat-
1) W oli — vuk, engl. ranje ulaza zlatarnice. Zbog toga je uz
3
dvorišni zid bila podignuta kabina — Ti... Pa ti si me... ubio... — s
s velikim prozorima za osmatra nje. mukom izusti kao da je tek sada
Odatle je čuvar mogao da vidi oba shvatio nekakvu krajnju, suravu i
dvorišta i glavni ulaz skladišta. Za odvratnu istinu.
posao čuvara noću i za vreme viken­ Ubica mu izbliza opali u glavu i
da penzionirani major je od trgovca poče da silazi. Brektanje kamiona
sirom i zlatara primao pet funti ne- prest ade.
deljno i bio zadovoljan, Ovde je imao — Šta je bilo? — tiho upita Sap**
mir da s vremena na vreme beleži tač, prilazeći kabini.
svoja sećanja, ili da čisti svoj glo­ — Morao sam da ga ubijem. Mej­
mazni revolver i mašta o tome ka­ džer je suviše ozbiljno shvatio svoju
kav je mogao biti život da se mije dužnost — isceri se Vulf.
dogodilo sve ono što ga je učinilo — Opet si »morao«... Neprijatno
usamljenim čovekom bez porodice i je početi s ubistvom. To eoveka čini
prijatelja. nervoznim — doda de Šaptač.
On otključa kapiju i brzo se uda­ — Oh, jagnješce! Ti i nervoza... —•
ti L Pepe se u kabinu i stavi revolver potsmehnu se ubica i požuri ka ka­
¡na pult uz okno. Odatle je gledao mionu.
kak*> nepoznati ljudi otvaraju kapiju Ostali ne rekoše ništa o čuvarovoj
i kako se kamion klati preko dvo­ smrt. Brzo spustiše sanduke i ko­
rišta. fere, a zatim počeše da rade po stro­
— Ostavite ga na sredini i odla­ go utvrđenom planu, Skupiše se u
zite! — doviknu im Kliv Bekl. uglu iza kapije i tako se nađoše kraj
— U redu je, mejdžer! — odvrati zida oko zlatarske radnje. Prebaci-
tPulf i pođe ka stepeništu čuvareve še se u dvorište i inženjer se dade
kabine. na posao da isključi ceo sistem za
— Kuda ćeš, mladiću? — upita davanje uzbune. Za to vreme Šaptač
starac i ruka mu nehotično pođe ka je u zaklonu sastavljao bacač plame­
revolveru. na i prtio ga sebi na leđa.
— Treba da telefoniram. Gospo­ Kiša je činila noć sasvim tamnom
din Braun je tako naredio — odvra­ i svetlost uličnih svetilj-ki nije dopi­
ti Vulf penjući se ka čuvaru. rala do dvorišta. Ulicom su prolazi­
— A li on nije kod kuće — prime- la mnogobrojna vozila i prigušivala
ti čuvar. — Ne dozvoljavam da uđe­ zvuke što su ih stvarali provalnici.
te ovamo! Grupa je radila kao uvežban tim.
Vulfovo lice se već bilo izravnalo Svako je znao svoj posao. Inženjer
sa pragom kabine. Video je da čuvar je davao uputstva i sam preuzimao
drži u ruci revtoiver. Osvrnu se i vik najvažnije poslove oko onesposoblja-
mu svojima: vanja uređaja. Bilo je očigledno da
— Mejdžer ne dozvoljava da te­ dobro poznaje celu šemu obezbeđe-
lefoniram! nj a. Već posle pet minut a otvoriše
—* Objasni mu nekako — doviknu prva vrata i unesoše opremu.
vozač penjući se u kabinu kamiona. — Stigli smo do prvih metalnih
Vulf je znao šta to znači i hteo je vrata. Debljina im je četiri inča.
da dovikne da čuvar drži uperen re­ Hajde, Prompteru, prihvati se posla
volver, ali bas tada zabrekta motor — smejući se reče inženjer Veg.
kamiona. Starac se nehotično okrenu — Skloni te se i čekajte — tiho od­
da pogleda na tu stranu. Vulf brzo vrati Prompter popravljajući svoja
izvuče revolver s prigušivačem i o- zaštitno odelo i kacigu.
pali tri puta. Belokosi čuvar ispusti Upotreba bacača plamena, kojom
svoj revolver i sklizim pod pult u ka je moguće čelični blök debeo dvade­
bini. Krupne oči su strogo zurile u set inča prereza ti za jednu minutu,
ubicu. zahteva' dugu praksu i veliku veš-

4
tinti. A li Prompter je bio majstor li — opomenu ili vozač, koji je očito
kakvih je vrlo malo na svetu. Četiri bio vođa provalničke bande.
inče debela metalna vrata popusti- Ostala tri momka se baciše na bla­
še već posle deset sekundi topljenja gajnu. Izvlačili su poluge zlata i sreb
pod snažnim mlazom plamena. Čo- ra, a zatim vrećice sa zlatom. Za nji­
vek koga su zvali Prompter uđe prvi ma je ostajao zlatni trag. Samo je
u zlatarnicu. Osmehnu se videei da Prompter sedeo na jednoj fotelji i
su ka izloga i vrata spuštene tala­ brisao znoj s lica, osmatrajući opre­
saste metalne ploče, što je olakša­ mu tešku više od tone. Pogleda zado­
valo posao, jer niko sa ulice nije mo­ voljno kako provalnici brižljivo skup
gao primetiti da se u zlatarnici ne­ ljaju svaki komad nakita. Trudili su
što dešava. se da ne ostane ništa vredno.
Ostali priđoše kao po komandi. A tada se dogodi nešto neočekiva­
Donesoše novi rezervoar za bacač no. Jedan alarmni uređaj je počeo
plamena i pomogoše Prompteru da da deluje. Valjda je neko gurnuo pre
ga priključi. Jedan od provalnika sečeni kabel pa je dobio spoj s ure­
raspa kov a čvrste torbe i otvpri ih đajem. Urlik sirene ih je za trenutak
jednu uz drugu, da lako i brzo prime skamenio. Vulf je podigao automat
plen. Najmanje posla je imao Vulf, kao da na nekoga treba odmah ot­
preko Čijih je grudi sada bio auto­ voriti vatru.
mat spreman za paljbu. — Nosimo zlato! Oprema ostaje!
— Blagajna izgleda strasno — pri Najvećom brzinom ka kamionu! —
meti vozač. naredi vozač i sam zgrabi prvu teš­
— Bez mnogo razgovora! Počinjem ku torbu napunjenu zlatnim šipka-

— reče Prompter i osvrnu se da vidi ma.
da li su se ostali provalnici dovoljno Ostali su ga sledili. Iza njih ostade
povukli. malo prosutog zlatnog praha i opre­
A tada Šiknu novi mlaz plamena. ma. Uz bacač plamena bilo je tu još
Provalnik je Čvrsto držao bacač i boca s kiseonikom, naočara, maski,
znalački usmeravao plamen na oset- konopaca i alatki. Bio je to sve ma­
Ijiva n jest a blagajne. Ubrzo se ocrta terijal koji se teško nabavlja i zato
rez u obliku kvadrata visokog tri i vrlo dragocen za provalnike, ali nije
širokog četiri stope. Topio se sistem bilo vremena da se spasava.
brava i tajanstvenih kombinacija Već posle dve minute utrčaše u
brojeva. Prompter zastađe i opet pro kamion i motor zabrekta. Samo je
meni rezervoar bacača plamena a Vulf s uperenim automatom stajao
zatim pristupi dovršavanju posla. uz kapiju, koju otvori tek kad ka­
Veliki i teški deo čeličnog zida bla­ mion priđe. Mesto uz vozača je bilo
gajne sruči se na pod i provalnik u- prazno po davno utvrđenom planu i
gasi plamen. on skoči na papučicu, a zatim uđe u
— Hej, našao sam nekoliko boca kabinu i svali se na sedište kraj vck
viskija. Proslavićemo uspeh — javi zača.
se inženjer Veg držeći u ruci otvo­ Sirena je urlala i uzbuđeni prolaz­
renu bocu. nici na ulici su gledali prema zlatar­
Ostali su zurili u zlatne šipke i nici, ne shvatajući da ima neke veze
srebro. Nekoliko vrećica sa zlatnim između kamiona i uzbune.
prahom bilo je nagorelo, pa se prah — Ipak nam se dogodilo nešto ne­
osipao kao iz pešcanog časovnika. predviđeno —- reče smrknuto vozač*
Čekali su da se usijane ivice blagaj­
ne malo ohlade i za to vreme potego- 1) Inč (inch) — engl. mera za duži-*
še po koji gutljaj viskija. nu, 2,539 sm
— Požurimo, momci! Prošlo je već 2) stopa (f'Ost) — engl. mera za du­
devedeset minuta otkako amo poče­ žinu, 30,48 cm
B
— Mislim da ćemo se izvući bez ner ima dužnost samo da joj ga strg
teškoća — odgovori Vulf, ne ispuš­ ne. Enda najradije sedi u rublju od
tajući automat prikriven u visini ko~ crne čipke, koje više pokazuje nego
lena. što skriva. I Helen je zabavna. Se-
Kad krenuše prema jugu, ugleda­ deći u čizmama od meke kože i s ne­
še policajška kola kako jure poboč­ obično dugim šalom od resa uprede-
nom ulicom. Policijske sirene su do­ nih svilom i angorskom vunom. To
pirale do njih, ali ih niko nije gonio. je sve čime se treba pomučiti. Naj­
Vozač je m im o upravljao kamionom teže je sa Iris. Ona voli nekakve ko­
i reklo bi se da vozi sporije nego o- stime pune šljokica, kopči i prozir­
bič no. Jedino je pazio da tačno skre nih nabora. Tobože se opire, ali je
ne već davno izabranim ulicama. najstravstvenij a.
Nakon osam mjinuta nađoše se po­ — Zašto mi sve to pričaš? Ti ne
red Hajgejt Vuda i zaustaviše se uz dovodiš tamo tvoju ženu — reče
dva velika crna voksala od po šest Vulf.
cilindera. Kiša bese oterala sve ljude — Ona ne bi pristala. Vaspitanje.v
& ulice, a drvored ih je štitio od po­ Kći plemića. A li verujem da ne od­
gleda iz vozila koja su se kretala Ar- bija pojedinačna uživanja.
čvej rondom. — Kako to podnosiš?
Provalnici brzo pretovariše plen u — Ona mi je izvrstan paravan. Po
prtljažnike dvoje kola, a zatim se u red toga je lepa i zanimljiva preko
hladnjači oslob odiše žutih radnih 0- sedmice. Svaki vikend provodi na
dela i ružičastih pregača i presvuko- imanju svojih roditelja. Tamo ima
še se u odela koja su bili ostavili u prijatelje... Ona zna da nisam bez
vozilu. Nakon nepunih pola sata od društva. Pričao sam joj kako tobože
trenutka bekstva iz dvorišta trgovca neki ljudi praktikuju slatke rokade
vozili su se u jednim kolima vozač parova. Malo se zainteresovala za
kamiona i Vulf, a u drugim ostala kladionicu, ali konačno je rekla da
trojica. ne bi mogla da podnese takvu sek­
— Ni noćas nećeš ići s nama? — sualnu zbrku.
upita vozač iskosa pogledavši Vulf a. ‘— Šta je s tom kladionicom?
— Ni noćas, ni bilo kada! — od­ — Imamo tikete, koje ispunimo
vrati Vulf i pogled mu se smrači. pred svaki susret Svi ulažemo po
— Mnogo držiš do Rite... Valjda deset funti i dobij a ih onaj ko pogo­
snaga ljubavi ne izaziva i isto toliko di ko će s kim biti par u prvoj -run­
poveravanje? — nastavi vozač. di.
— Prva runda? ! Pa niste na rin­
— Ništa joj ne poveravam — krat­ gu — nasmeja se Vulf.
ko odgovori Vulf.
— Tako nazivamo prvi urnebes.
— Da,.. Sve je to dobro — gunđao — Da li si zato dobio nadimak
je dalje \ 3zač. •— Ali nama bi bilo
Din?
milije da si s nama u ovakvim pri­ — Ne zato. Cesto mi se omakne
likama. Nekako bi bili oslobođeni
ta reč i zato me zovu Din. Razmisli
razmišljanja 0 tome šta radiš i gde
0 tome i priključi nam se sa Ritom
si s tvojom Ritom.
— odgovori Din.
— Umern sam o sebi da mislim! Uskoro se nađoše pored velike ku­

— prekide ga Vulf. će u Čizviku. Poče istovar plena, a
— A li nije dobro biti usamljen zatim prva četvorica sedoše u jedna
posle ovakvih izleta — nastavljao je kola, a Vulf sam uze druga. Jedna
vozač. — Noćas će nas Dorati vero- velika orovala je bila okončana i
vatno sačekati sasvim gola. Ona dr­ njeni učesnici su odlazili da provedu
ži samo parče svile na krilu i part- ostatak vikenda.
«
n *

Policija je stigla do zlatarnice po­ Artur i Meri Markinč su te večeri


sle četiri minuta, ali od provalnika radosno dočekali goste. Posle nekoliko
su ostali samo tragovi na prosutom meseci došli su im na večeru Donald
zlatnom prahu i oprema, koja nije Sikert i Džejn Vitington. Bili su se
govorila mnogo. Vrata provaljena dogovorili da zajedno provedu vi­
blagajne bila su još uvek topla i kend tako što će ga početi zajednič­
pred njima je kršio ruke vlasnik Fi­ kom večerom u domu slavnog repor
lip Adamson. Video je da nema po­ tera i nastaviti na izvorištu reke Ge-
trebe za opis preostalog nakita, jer de kod Asridža. Artur Markinč nije
je sve vredno bilo odneto. mogao da ne uzvikne svoju latinsku
poslovicu:
Malo kasnije stiže inspektor Skot- — O poeti, canta luinam et ste-
land jarda Frerak Nikol'son, koji os­ las!1)
motri šta su učinili provalnici i upi­ Nudio je piće i odlazio u kuhinji*
ta ko je prisutni čovek. Policajci ma da vidi može li šta, pomoći, ali Meri
predstavile vlasnika Filipa Adam- ga je oterala znajući da gori od že­
»ona. lje da čuje pričanje Donalda i Džejn.
— Kolika je vrednost opljačkanih Slavni naučnik i avanturista, poznat
»tvari? — upita ga inspektor. pod imenom Lun, kralj ponoći, nije
—■ Nisu to nikakve stvari, čoveče! mogao da zanemari doimaćmovu ra­
Bilo je zlato... Zlato i srebro u tip­ doznalost. Davno stvoreno prijatelj­
kama... Zlato u prahu, smešleno u stvo i mnogi zajednički doživljaji su
čvrste vrećice... I gomila nakita u ku obavezivali. Zato je Sikter pričao o
ti jama... — skoro se gušeći odgovori istraživanjima psihoradijacija stra­
Adamson. ha. Već je bio stigao do praktičnog
— Dobro... Razumem vaše uzbu­ džepnog uređaja čije dejistvo dosti­
đenje. Koliko računate da je odneto? že čitavih trideset jardi.
— To znači da u tom prostoru sve
— Tačno dve stotine i devedeset
ljude zahvata neobjašnjivi strah? —*
i tri hiljade funti nabavne vrednost!
— upita reporter.
— odgovori vlasnik.
r— Da, strah i nemoć da odlučuju«
— Kako ste stigli tako brzo? Jedino žele da pobegnu bilo kuda*
— Alarmiid uređaj je povezan i s Pri tome instiktivno teže da se uda­
mojim stanom, koji je u četvrtoj ku­ lje od izvora psihoradijacija straha
ći odavde. Dok se nisam obukao... — objašnjavao je Lun.
Morao sam i da umirim ženu, koja je — A šta se događa s čovekom koji
vrištala da ne izlazim, jer mogu nai­ rukuje uređajem i s onim k oje ne že
ći na provalnike. li da pogodi strahom? — pitao je re­
— Da, razumem kako m dogodilo porter MarkinČ.
Ovde su bili vešti momci — zaključi — Tu nema teškoća, izvor
inspektor - Nikolson i pogleda svog psihoradijacije straha deluje silnica­
pomoćnika, koji je beležio ono što je ma u polukrugu na koji se upravi.
Čuo. Svi i*a izvora su pošteđeni - r objaš­
njavao je Lun vadeći iz džepa aparat
Stigli su i stručnjaci, koji počeše sličan fotografskom.
da snimaju i pretražuju svaki deo zla Njihov razgovor prekide zvonjenje
tarnice. Pažljivo su prekrivali proval telefona. Markinč prihvati slušalicu
ničku opremu plastičnim folijama, i javi se sikrivajući nezadovoljstvo
zbog uznemiravanja.
da bi sačuvali eventualne otiske pr­
stiju. Počinjao je rutinski posao po­ 1) O pesniče, pevaj mesecu i zvezda-
licijske istraga, mal — latinski

%
— Ovde Markinč, reporter koji se Lun i Markinč su već odlazili i ne
oprema da pobegne na vikend, pa stigoše đ § :v'viđe kako im se Džejn i
čak da se London pretvori u bifte­ Meri rugaju na svoj kao dogovoreni
ke, a Temza u viski i vino! — do vik­ način. Uđoše u reporterov emdži i
nu misleći da ga zovu iz redakcije povezoše se prema severnom delu
lista. grada.
—• Ovde narednik Slim — javi se — Gde da prikačim »zrnce«? —
promukli glas. Mislio sam da vam upita reporter.
dugujem jedno oba vest enje. Još ni­ — Najpogodnije je ispod desnog
jedan novinar ne zna o tome. revera, jer ako neko nosi policijsku
— Verujem da me neće in.tere.so- značku pod reverom, onda je to levi.
vati, ali recite mi šta se dogodilo, Obično niko ne zaviruje pod svoj des
dragi narednice — dodade reporter. ni rever, sem ako je levak. Ali po­
— Obijena je zlatarnica »Gliter«, godna je i kravata, do koje je mnogo
vlasništvo Filipa Adamsona. Ovog teže doći — objašnjavao je Lun.
časa smo dpbili obaveštenje. Patrole — Već ću se snaći nekako. Posrtaj
jure tamo. To je sve, gospodine pred inspektorom i brz potez levora
Markniče. Zurim se, laku noć! — rukom... Spra vica se mora naći gde
zaključi narednik i prekide vezu. treba — zaključi reporter samo uve-
Nekoliko trenutaka reporter je reno.
stajao uz telefon razmišljajući da li A on je umeo da izvede sve triko­
uopište da kaže kakvu je vest dobio. ve. Ako bude inspektor koga pozna­
Zaključi da ipak mora reći, ali da ne je, stvar će -biti sasvim jednostavna.
ide sam, nego da obavesti nekog od Malo »poverljivog« šaputanja i tobo­
svojih kolega. že nehotični dodir sagovornika i sve
Ispriča Lunu i Džejn šta je čuo. će biti uređeno.
Lun se osmehnu i reče: Kad stigoše pred zlatarnicu, Lun
ostade u kolima, a Markinč pođe da
— Dobra prilika da se zabavimo. se probije kroz kordon policije Po­
Idemo zajedno. Ti ćeš »prikačiti« služi se starim trikom. Umesto novi­
niikro primopredajnik nekom inspek narske karte on šapnu najbližem po­
toru, pa ćemo pratiti šta se događa licajcu :
čak i ako pođemo na vikend. Otuda — Brzo me povedite do inspekto­
možeš da javljaš telefonom, jer ćemo ra. Imam važan i hitan prioflaj po­
imati pojačivač blizu Skotland jar da. vodom provale. Mogli bi da umaknu
On je tamo već nekoliko dana, jer detalji prioflaj a.
sam zamenio onaj starijeg tipa. Kre­ Policajac nije znao šta je prioflaj,
nimo! a ta reč bez značenja već je nekoliko
— A moja večera?! — prestravlje­ puta pomogla reporteru da se pro­
no reče Meri Markinč. bije na mesto događaja.
— Vratićemo se za manje od jed­ —• Nadam se da govorite istinu.
nog sati — odgovori Lun. Pođite za mnom — zaključi polica­
— Idemo sami i žurićemo se kao jac.
rakete, Meri, slatka, kako mogu da Markinč je između kažiprsta i ve­
ne prihvatim želju našeg najmilijeg likog prsta držao sićušni mikro pri­
gosta? — pravdao se reporter. mopredajnik opremljen kukastim
Znam ja tebe, škrabalo. Govo­ trepljama koje hvataju svaku tkani­
rio si da ne bi išao ni u kom slučaju, nu mnogo bolje od prirodnog čička.
a sada zbog jedne pVovale... proti­ Videći Markinca, koga je poznavao,
vila se Meri. Markinč, trudeći se da inspektor ljutito uz viknu:
svom lepom i uvek vedrom licu da — Ko vam je dozvolio da puštate
što. Ijutitiji izraz, ali joj to nije us­ novinare? Ovde je istraga koju niko
pe valo. ne srne da ometa!

8
— i A li ovaj gospodin je .rekao da vlasnika i reče kolika je vređnost op
ima važan... Povodom provale... i da ljaekanog zlata i . dragocenosti.
bi mogao da "umakne... —- promuca — Nedostajaće mi samo još jedan
policajac ne mogavši da se seti reci snimak — reče Markinč glasom koji
prioflaj. se topio od ushićenja.
— Šta to izvodite, gospodine Mar- — Škljoenite nekoliko puta tom
kinču? — ljutito uprta inspektor Ni* vašom kamericom i nestanite — za­
kolsom. ključi inspektor.
Stajao je onako visok i krupan, Markinč posluša i poče da-snima
sastavivši guste crne obrve pod vi­ mikro kamerom, koristeći već upa­
sokim čelom. Markinč mu priđe i po- ljene reflektore policijskih fotografa.
verljivo poče da šapuće: Odmah zatim požuri napolje. Morađe
— Rečeno mi je da me zove šef da umakne pored zgrada i, obiđe gru
intendant. Naložio je da vam se ja­ pu ljudi, koji su stajali u blizini u pr­
vim zbog važnog prioflaj a, koji bi kos sve jače kiše. Stizali ,su reporte­
mogao da umakne. O čemu se radi? ri londonskih listova, radija i tele­
Dok je govorio prsti mu se nađoše vizije i navaljivali na policajce da
na inspektorovo'm desnom reveru i ih propuste.
on tobože poklecnu i pogleda u pod. — Eno Markinča Uhvatite t o g k o -
Inspektor nehotično i sam pogleda pilana! Opet je prvi pokrao vesti! —
reporterove noge. Tog trenutka mik~ viknu neko iz grupe novinara.
ro uređaj, ostade zalepljen pod nje­ Svi se stuštiše za Markinčom, koji
govim desnim reverom. utrča u automobil. Lun je bio za up­
— Prioflaj? Ah, da! To znači da ravljačem i držao je upaljen motor,
vas izbacimo čim se pojavite. Znače­ kao da je slutio šta može da se dogo­
nje ima i širi smisao. Otprilike kao di. Sada naglo krenu uz cviljenje gu­
udarac nogom u tur. Vaša je sreća ma i urlanje motora. Goni oci ne sti­
što nikad ne napadam taj završetak goše svog kolegu, koji bi po napisa­
ljudskih leđa. Mnogo radije .razvu­ nom pravilu morao da im kaže is­
čeni po vilici — jetko odgovori in­ tinu, s obzirom da se našao u privi-
spektor. legovanom položaju. Ovako se pra­
— Ja sam uvređen. Odlazim odav­ vio da ih ne vidi i da odlazi samo
de ovog trenutka. A pisaću o provali zbog žurbe.
baš po vašem izveštaju. Ali dobiću — Umakli smo u pravi čas — huk-
ga od vaših starešina. Moraću ulo­ nu Markinč.
žiti mnogo napora da budem sasvim — Je. li sve u redu? — upita Lun.
objektivan kad bude reč o vama — — Išlo je brzo i lako. Stići ćemo
reče mirno Markinč. pre nego što se Džejn i Meri naljute
Pri tome je koristio priliku da vi­ — odgovori reporter.
di sve detalje oko sebe. Primeti da je već Lun prepravio
— Svađa s vama mi otežava posao spoj antene i priključio je na svoj
Čuo sam za vaš »prioflaj« od staro? minijaturni’ primopredajnik, koji je
Diksona, ali. pokušaću da vam opro­ jasno emitovao svaku reč izgovorenu
stim. Izmislite neku novu reč — os- oko inspektora. Smejali su se sluša­
mehnu se inspektor. jući kako se inspektor žali:
— Znači: tu sam i dobiću škrtu — ‘-Taj rukavi Markinč nas je opet
vest — pomirljivo dodade repor­ nasamario. Sada ne možemo da ne
ter. — Znam da tražite novinare ns orimimo ostale novinare. Spremni su
odstojanju, ali ste uvek fer. Biću i da nas rastrgnu ako im ništa ne ka­
ja, koliko god je moguće. žemo.
Inspektor mu brzo ispriča da tra­ Zatim su čuli telefonski razgovor
govi govore o tome da .je bilo oko pet sa Skotlfind jardom ' i savetovanje o
praiM^ika. Pokaza mu sumornog merama koje treba preduzeti. Sazna-

9
IÍ su da patrole nisu našle provalni­ — Meri je uvek divna — reče Lun.
ke, ali je otkriven kamion s hladnja­ «— Nas dvoje se r&zumemo i sla­
čom za sir. žemo još od dana kad smo. počeli da
— Da pređemo kroz Hajgejt Vud zajedno radimo. Pokazalo se da je
i snimimo taj kamion — reče Lun kao žena još bolja nego kao sekreta­
znajući da time ispunjava želju svo­ rica, Prosto ne uspevam da presta­
ga prijatelja. nem biti zaljubljen u nju — pričao je
Uskoro se nađoše pored policijskih Markinč. — To nije tako nerazumlji­
kola. Markinč reče da ga šalje in­ vo. A kako ti uspe vaš da ne svisneŠ
spektor Frenk Nikolson da pogleda od ljubavi uz tu božanstvenu Džejn?
nađeni kamion. To upali i on brzo — Vodimo trostruki život ■ — na­
napravi snimak unutrašnjosti hlad­ srnej a se Lun. — Ona je veliki naučni
njače i celog vozila. Koristio je auto­ nik. Ali i kao ljubavnica je nenad­
matsku veliku kameru sa snažnim mašna. Kad se tome doda spremnost
fleš lampama. da hrabro upadne u opasnosti, onda
— Još samo da svratimo pored re­ eto njenog lika opisanog u grubim
dakcije Ostaviću im mikro aparat crtama.
i ovu kameru, pa neka se dežurni — Toliko je lepa da mogu da j«
brinu dalje. Ostalo ču javiti telefo­ zamislim samo uz tebe. Ponekad mi­
nom iz stana — zaključi reporter. slim o tome. Svaki drugi muškarac
Kad se vratiše u reporterov stan bi osetio kompleks niže vrednosti 1
dočeka ih tobože Ijutita Meri: poludeo uz takvu lepotu — reče Mar
— Rekli ste da neće trajati ni sat kinč sasvim ozbiljno.
a već je prošao jedan i po. — Mislim da m muškarac i žena
— Ali zato ćemo se izvrsno zaba­ nalaze.i ostaju zajedno kad se dive
vljati — reče Lun i postavi svoj pri- jedno dugom i kada ose te da bi dru­
mopređajnik na stočić, u uglu trpe­ gačiji život bio besmislen. Ti znaš da
zarije, sam pokušao da se odvojim od Džejn
Koristeći trenutak između dva je­ zato da bih je oslobodio svih opasno­
la Markinč je javio svojoj redakciji sti koie je vrebaju pored mene. Ali
sve vesti ko-je je bio sakupio. Sluša­ nije uspelo. Tako će ostati uvek —
jući inspektora dobio je još nekoliko odgovori Lun pomalo setnim glasom.
zanimljivih obave Stenja i proširio
— Zar joj ne smeta saznanje da sd
svoj izveštaj o provali još dok se sla­
u svojim doživljajima nekoliko puta
gao za slede će jutarnje izdanje,
bio uz veoma privlačne i izuzetne
Posle večere Džejn i Meri su sedó­ lepotiee?
le i razgledale porodične fotografije — Ona prosto o tome ne misli. Ne­
Džejn se radovala što vidi koliko je ma osećaja vlasništva i nikada nij«
napredovao sin njene prijateljice, ko­ pitala. Čak mi se ponekad čini da
ji sada ima sedam godina. bi se radovala svakom mom uživa­
— Volela bih da ga vidim kako nju, pa i kad bi se radilo © uživanju
spava — reče Džejn. u zagrljaju neke druge žene. I ne
— Hajdemo u njegovu sobu. Bo- skriva radost što posle neke duže
nalđ i Artur su zaokupljeni tom pljač razdvojenosti oseća moju potpunu
kom. Plašim se da ništa neće biti od ljubav. Mislim da smo se jednostav­
našeg izleta u brda — reče Meri no idealno našli — pričao je Lun dok
Markinč. su Džejn i Meri bile odsutne,
— I ja se Sojim da jie Donalđ su­ Tada se one vratiše oparene i na-
više dugo radio i da bi sada rado u- smejane.
pao u kakvu avanturu — uzdahnu — Imaš divnog sina, Arture. A li­
Džejn ustajući. či na Meri — reče Džejn. *
Njih dvojica su gledala za dvema Bio je to trenutak u kome se nij«
lepim ženama. mogla prikriti izvesna tu f a Sto Lun
10
i Džejn ne mogu stvoriti porodi­ Ugleda veliki sivi automobil. Pogle­
cu. I svi pomisliše: možda jednog da­ da na časovnik i osmehnu se zbog
na, ipak... tačnosti svog prijatelja.
— Pa, krećemo li? — upita M ar-1 Uskoro automobil stiže uskim pu­
kinč da bi prekinuo to što je neizre- tem i iz njega iskoči snažan čovek
čeno lebdelo oko njih i u njima. smeđe, kuštrave kose, koju su šarale
— A nas dve smo mislile da će još uvek retke bele vlasi. Bio je to
nam propasti vikend. Plašile smo se mornar Samjuel Makferson, najver-
toga — reče Meri. niji Lunov drug i prijatelj.
— Ne smemo da vas razočaramo — Milion mu slavuja, pa ovde je
— reče Lun. — Prolećno jutro u br­ još uvek mirno i lepo kao na usam­
dima je čarobno. Idemo da ga doče­ ljenoj lađi! — uskliiknu on pružajući
kamo. svoju tešku ručerdu.
— Idem da probudim dečaka — Dok su se pozdravljali, iz Lunov og
reče Artur. primopredajnika začu se glas inspek­
— Ne treba. Za koji trenutak će tora Nikolsona:
doći gospođa Sibila Pols. Ona ostaje — Javite gospodinu Vajtu da sam
s njim do sutra, a onda odlaze u stigao.
Maldon kod dede i bake — objasni — On vas već očekuje, nezadovo­
Meri. ljan što nije mogao da ode na vikend
Bližila se ponoć kad su krenuli ka — začu se odgovor verovatno nekog
severozapadnom izlazu iz Londona. dežurnog narednika.
Kiša je bila prestala i oblaci su be- — Nezadovoljan sam i ja, pa smo
žali na istok. Sa Atlantika je đuvao na istom — reče inspektor i začu se
proleeni vetar i obećavao sunčani kucanje na vratima, a zatim zvuk
dan. kako se zatvaraju.
Makferson poče da se srne je.
III — Kontrolišeš rad kraljevske po­
licije. Koliko inspektora od onih pe­
Toga jutra Lun je prvi ustao, iako deset iz Skotland jarda danas tra­
je bilo već sedam i po sati. Stara gaju za tobom? — reče zatim.
poljska kuća bila je preuređena za — Ne slušam zbog toga. Sinoć je
odmor i opremljena svim komforom bila velika provala u jednoj zlatar­
i skupim nameštajem. Imala je pet nici. Slučajno smo Markinč i ja po­
soba na spratu i veliku prostoriju za čeli da pratimo događaje — odgovo-
dnevni boravak u prizemlju, koja je vori Lun.
uskim hodnikom bila vezana s pro­ — Oh, milion mu veštih lupeža,
stranom kuhinjom i spremištem. Nis hoće li biti nešto da se čovek raz-
ka veranda levo od ulaza zalazila je mrda? — upita mornar milujući le-
među ukrasno šiblje i drveće. S do­ vom šakom svoju ogromno desnu
nje strane nastavljale su se livade, a pesnicu
gore iznad kude počinjala je stara i — Počeo je majski odmor, pa ne
očuvana šuma uz potok, koji je žu- bi smetalo... — poče Lun, ali naglo
borio. ućuta i dade znak mornaru da seđ-
Neko vreme Lun je slušao pevanje nu na klupu od grubih oblika sme-
ptica na ivici šume i u grmlju, a on­ štenu između dva tek olistala đrveta.
da uključi svoj prijemnik. Desetnk Inspektor je počinjao da referiše
minuta čuo je samo šumove automo­ svom šefu Endrijuu. Vajtu. Govorio
bila u vožnji i retko iskašljavanjo je o činjenicama koje su Luna bile
inspektora Frenka Nikolsona. Lun već poznate. A tada glavni inspektor
uze primopredajnik i siđe niz četiri upita:
stepenika verande. Šetao je između — Dakle, uglavnom ništa novo.
drvoreda i osmatrao put u daljini. Zabrinjava me ovaj novi uspeh pro­

11
valnika. Kakvog je porekla nađeni Alan Bulok, koji sada mora da živi
bacač plamena? pod nekim drugim imenom.
— Opet francuski. Takvi su upo« — Kakav je metod saradnje?
trebljavani u Alžiru — odgovori in­ — O dolasku gospodina Adrnara
spektor Nikolson. znam samo ja i oni koje ste vi obave
— Video sam iz raporta da su ka­ stili. Dočekaču inspektora na aero-
rakteristike rada iste kao u prethod­ drumu i smestiti ga u iznajmljeni
nim provalama. Izgleda da je isti čo- stan. Održavaćemo vezu... Konačno
vek na poslu. on j'avlja da ima izvesne ideje. In-
— Sasvim tako. Interpol smatra teresuje ga i grupa »kontragang«.
da se radi o izvesnom Alanu Buloku, — Otkuda taj njegov interes?
koji je bio u padobranskom bataljo- — Kad smo se sreli u Parizu, pri­
nu u Alžiru. On je jedan od najve­ čao mi je o svim sličnim pojavama.
ćih majstora u upotrebi bacača pla­ Poznavao je dobro i podatke o na­
mena prilagođenog za sečenje meta­ šem Avetinjskom odredu. Morao sam
la. Radio je to iz nužde, kada je tre­ da ga ubeđujem da kontragang nije
balo raskrčiti prugu, ili preseći ne­ naša organizacija. Pričao mi je isto-
ki most u alžirskom ratu. Posle je riju nastanka američkih rendžersa
shvatio/da je to strašno sredstvo da južnoameričkih državnih odmetnika,
se dođe do sad rzine čeličnih blagaj­ balkanskih kontrakomita i mnogih
ni i trezora — pričao je inspektor sličnih pojava u istanji kriminala.
Nikolson. Zastupa tezu da je prednost takvih
— Šta još imamo od podataka o grupa zaista velika, jer žive u istoj
tome Buloku? —upita Vajt. sredini i deluju na isti način kao i
— Samo grub opis. Poznat je kao kriminalci. I sam smatra da je taj
čovek koji tiho govori. Lice široko i metod dobar, iako se sukobljava sko­
uglovi usana malo spušteni. A li raz­ ro sa svim zakonima civil izo van ih’
država.
lika od desetinu i više godina mogla
je da ga znatno izmeni. Ne postoje — Mislim da tu ima više roman­
ni njegova fotografija ni otisci prsti­ tične mašte nego realnih osnova, AH
ju. Postoji, kao što već znate, čovek pokušajmo i s tim već slavnim A da-
koji ga je poznavao. To je sada in­ marom. Nikad nisam bio pristalica
spektor Interpola gospodin Arman tih romantičnih i tajanstvenih podu­
Ađamar. hvata. Čak ni takvih kakve preduzi-
ma naš Jazavičar.
— Hoće 1! taj čovek već jednom
doći ovamo? — A li on je za ovih Šest godina
dao mnogo đragocene podatke, Naj­
— Dolazi u ponedeljak. Iznajmili
manje trideset zločinaca nam je ot­
smo mu stan u Sidnej stritu. To je
krio, ili ih je sam likvidirao —- reče
predzadnja uvučena kuća uz trgovi­
inspektor Nikolson.
nu nameštaja. Stan je prizemno i
— To je istina. Ali smešno je to
odvojen od svih ostalih. Gospodin
što se dogodilo s Jazavičarom. Njega
Admar dolazi sa suprugom i ostaće
je znao samo pokojni Slina Meklin.
dok bude trebalo. Kad je on iznenada umro, nije ostao
— To mi miriše na turističku po­ nikakav trag o Jizavičaru. A taj čo­
letu. vek ima blanko odobrenje da će bit!
— Obavešten sam da gospođa Ad­ zaštićen ako ga uhapsimo u trenutku
mar, koja ima svega dvadeset i osam učestvovanja u nekom zločinu. Živi
godina, vrlo uspešno pomaže svome u krugu gangstera i lupeža, a mi ne
mužu. On treba da pregleda našu fo- znamo ko je on. Ima propusnicu do
to arhivu, a posetiće i mnoga mesta naše arhive i može slobodno đa uđe
na kojima bi mogao da se sretne taj u pravu, a mi ne znamo ko je taj čo-

12
va. Vrlo smešna stvar — reče Vajt — Voleo bih da ga upoznam, ma­
i nekoliko trenutaka zavlada tišina. kar u jedinoj rundi — odvrati mor­
Lim pogleda Makfersona i dodađe: nar nehotično stegnu vši čvom ate
— Bilo bi dobro saznati način rada pesnice.
tog J azavičara. Opet nastaviše da slušaju razgovor
— Pa da onda pro§eta§ po zgromi udaljenih inspektora, ali ne otkriše
Nju skotland jarda i da se sva vrata ništa zanimljivo. Lun nešto zabeleži
otvaraju pred tobom. Trista mu kra­ u svoju beležnicu i ustade.
ljičinih inspektora, to bi vredelo! — — Imam dobru ideju — reče za­
usklikmu Makferson. tim.
— Reci je odmah, drago momče.
— Nema tamo trista inspektora.
Tačno ih je pedeset, a uz njih radi Mislim da bi mi trebalo malo akcije,
tehnički aparat od hiljadu i pet sto­ jer se osećarn kao riba u akvariju
tina ljudi. Lep smisao za okrugle — odvrati mornar.
brojeve. A niko ne shvata koliko im­ — Ti poznaješ mnogo momaka u
provizacija i ne jasnosti ima u toj Sohou i u pristaništima. Proturi vest
kraljičinoj službi — dodađe Lun os- da imaš dobar francuski bacač pla­
mehujući se. mena, ali ne znaš kako da ga unov­
čiš. Pazi kome ćeš govoriti, jer bi
Odmah zatim ućuta, jer je inspek­ mogla da te zgrabi policija.
tor objašnjavao kako je reporter — A li ja nemam takav bacač.
Marknič prodro u zlatarnicu odmah — Imamo jedan u skloništu. Opre-
posle pljačke, miću ga kako treba i dobi ćeš ga čim
—- Neko od naših ljudi mora da ga se neko javi. Bandi koja je sinoć
je obavestio odmah posle uzbune. A - provalila u zlatarnicu verovatno će
li čudno je kako je saznao za prona­ nedostajati takav uređaj. Bacač pla­
đeni kamion — reče inspektor* mena je vrlo teško nabaviti — ob­
— Ponekad mislim kako bi mnoge jasni Lun.
reportere trebalo primiti u policiju — Znam kako ću izvesti stvar. Že­
— reče Vajt. lim da vidim Džejn i Markinčove, a
— I dati im dese tor ostruko veće onda odmah plovim svim jedrima —-
plate od naših, jer oni, izgleda, tako reče Makferson i obojica požuriŠe
zarađuju — odgovori inspektor ne prema kući.
bez gorčine. Ugledaše Džejn obučenu u svetio-
—* Taj MarkinČ zaslužuje. Uspeva zelenu haljinu i obasjanu suncem. O-
da otkrije mnogo zanimljivih stvari. na potrča k mornaru i baci mu se u
Uspelo mu je da izdejstvuje zabranu zagrljaj.
da ga pratimo, iako je izvesno da — Hej, striče! Toliko se radujem
poznaje Luna i da se viđa s njim. Već što te vidim! — uskliknu ona dok ju
godinama nas Sikter sa svojim mor­ je mornar očinski razneženo gledao,
narom i taj reporter vuku za nos — — Tek sada vidim da su oue krat­
reče Vajt. ke haljine divna stvar. Stvorene su
— Mislim da m ispravniji od na­ za lepotu, tako mi svih mora i okea-
šeg Jazavičara — smelo izjavi in­ na! — odvrati mornar i pođe oko nje.
spektor Nikolson. Ona pocrvene i preteći otrča svo­
Makferson gum u laktom Luna i jim dugim i vitkim nogama. Meri i
cereći se reče : Artur takođe behu izašli i s\ri zajed­
— Zgodan neki momak taj inspek no uđoše u veliku sobu, gđe je u uglu
tor. Vidiš kako govori o nama. bio postavljen sto za doručak.
— Uz to je nezgodan, jer teži naj­ Još uvek je sve izgledalo kao po­
manje dvesta funti žilavih mišića i četak prijatnog odmora,: iako su svi
čvrstih kostiju — nasmeja se Lun. razmišljali o događajima o kojima

13
Je Lim. jutros saznao i ispričao im. mogli da vide gosta Skotlanđ jarda
A on je u glavi stvarao smeo plan. i njegovu ženu, a to je bio obavezan
Odmah posle doručka Makfersfon deo Lunovog plana.
se spremi da krene. Lun mu iz svog Kad je video kako dva inspektora
automobila donese novi primopre- dolaze koračajući uz lepu Sanet A d-
đajnik i dogovoriše se o šifri i na­ mar, Lun tiho reče:
činu javljanja. — Ovo je izvanredna slika. Gos­
— A ako mi taj bacač plamena ku pođa Admar ima crne oči i platini-
pi neki bezveznik kolekcionar? — ranu kosu.
upita Makferson. — Zašto je to važno? — upita
Pomiriši ga i oceni je li to lupež Džejn lukavo se smeškajući,
ili kakva budala — smejuči se odgo —•Zar ne vidiš da bi s malo truda
vori Lun. ličila na nju? — objasni Lun.
— Da ga namirišem kao ajkula — A gospodin Admar, sa svojim
krv? Ljigavog mu otkopada, naći ću stasom, prosedim zaliscima i gustim
ja prave momke — zaključi mornar obrvama, kao da je stvoren da preda
i ođgega se k svom automobilu. svoju ulogu iz vesnom gospodinu Si-,
Lun se vrati znajući da mu ostaju kertu —- dodade Džejn.
đva mirna dana, a onda počinje ostva
— Ponekad imam utisak da mi
renje plana Razmišljao je kako da
čitaš misli. Da ti nisi veštica? — na­
potisne sve drugo sem uživanja u
srneja se Lun.
prijatnom društvu i okolini. U tome
mu odmah pomože Džejn. Bila je Posle toga ućutaše i nastavile da
ustala i pela se uz stepenice. On po­ slušaju. Inspektor Nikolson je, sre­
đe za njom gleda vući skladne listove ćom, na poslu stalno nosio isto odelo,
njenih nogu i bedra. pa je »prikačeni« mikro odašiljač
— Džentlmen ne ide za damom uz davao potpunu mogućnost praćenja
stenenište — reče ona kao prekorno svakog njegovog razgovora. On je
On se osvrnu i vide kako Artur i pričao o stanu iznajmljenim za gos­
Meri delikatno odlaze na verandu. te. Pokaza se da inspektor i njegova
Sustiže Džejn na vrhu stepeništa i žena odlično govore engleski, što je
uze je u naručje Ona se malo bra­ inspektoru Nikolsonu olakšavalo po­
nila, a onda se prepusti njegovom sao.
snažnom zagrlj aju. Dok su se vozili kroz grad, on za­
ključi:
Vrteći se s njom u krugu, Lun kao
— Pošto se »mestite i odmorit«,
mađioničar stiže da joj »vuče haljinu
i rublje, a zatim je spusti na joS ra­ možemo zajedno na ručak, & tada će­
spre mije ni ležaj. mo razgovarati o svemu. Mogao bih
da dođem po vas kad želite.
—- Kako se usuđuješ?... Mogu naići
Meri ili Artur... — opomenu ga — Biće najbolje da se sastanemo u

trinaest časova. Do tada ćerm> od­
Džejn.
moriti, iznajmiti neka kola i spremi­
— Već sam okrenuo ključ — sme­
juči se reče Lun i zagnjuri lice me­ ti sve što treba za dobar početak po­
đu ;njene čvrste i kao svila glatke sla — odgovori inspektor Adamar.
grudi. Lim pogleda na svoj časovnik, Bi­
lo je petnaest minuta do deset. Dak­
IV le, ostalo je više od tri sata da se po­
čne ostvarivanje plana. Pošto je znao
U času .dolaska inspektora Inter- gde se nalazi iznajmljena stan in­
pola Lun 1 Džejn su bili na aerodro­ spektora Adamara, Lun požuri i obi­
mu Us Del i su da svoja kola parki­ đe kola inspektora Nikolsona, a za­
raju bližu automobila inspek­ tim stiže u Siđnej strdt i nađe po­
tora Frenka NFikolsona, Odatle su godno mesto za parkiranje,

14
Video je kako gosti ulaze i kako Kakav je cilj vaše neobične po-
inspektor Nikolson odlazi nakon de­ sete? — upita inspektor osvrnuvši se
set minuta Odmah zatim Lun izađe prema fotelji.
iz svog automobila, iz prtljažnika uze — Sjedite da razgovaramo — reče
jedan kofer i pođe vratima stana. Po Lun.
zvoni i na vratima se pojavi inspek­ Inspektor za uze mesto motreći na
tor Adamar. Lunov revolver.
— Oprostite, gospodine, zbog za­ — Da li ste čuli o izvesnom Do-
kašnjenja. Inspektor Nikolson je zah- naldu Sikertu? — upita Lun.
tevao da rano snabdemo bife osve- A ko nije čuo? Neki opisi govo­
žavajućim i drugim pćima, ali zbog re da bi to mogli biti vi — odgovori
kvara na automobilu... Mogu li da inspektor.
ostavim piče? — reče Lun uslužno — Brzo shvatate, što mi čini za­
se klanjajući. dovoljstvo Istina, moi izst’ ed je malo
— O, svakako! Samo vi unesite pi­ preudešen, jer ne želim da me za­
će. Takva stvar se nikad ne odbija pamti čovek vaše vrste - osmehnu
—- veselo reče Francuz i .propusti Lu se Lun.
na. — Pa Šta želite vaše ponoćno ve­
U hodniku Lun zastade i upita: ličanstvo? — upita inspektor Ada­
— Ima li nekog unutra kome bih mar trudeći se da Šala ne bude uvred
mogao smetati? ljiva.
— Tamo je moja žena, izvolite — — Preuzeću na nekoliko dana va­
odgovori Francuz i pođe pored Luna šu ulogu. Želim da pronađem tu gru­
u dnevnu »obu. pu provalnika s bacačem plamena.
Tamo ne nađoše nikoga. Vi ćete mi pomoći da nađem Alana
— O, ona je u kupatilu — reče in­ BuJoka — objasni Lun.
spektor Ađamar, jer se čulo šuštanje — Ima mnogo prepreka za takvu
vođe iz hodnika, što je značilo da o- našu sarađnju. Možete skloniti oruž­
na nije zatvorila vrata kupatila. je. jer vam dajem reč da neću pru­
— Ko je to, dragi? — đoviknu go­ žiti otpor dok ne završimo razgovor
spođa Adamar. — reče inspektor sklopivši prste ru­
Tog trenutka inspektor se nađe ku oslonjenih na fotelju.
pred revolverom koji mu Lun beše Lun klimnu glavom i gurnu revol­
uperio pravo u grudi. ver pod pazuho. A zatim poče da ki-
— Recite joj da imate gosta i da ja. Izvadi maramicu i pokri ncs. Bi­
treba da m upozna sa njim. Kao la je to maramica natopljena neutra-
džentlmen ne želim da povredim o- lizatorom. U istom trenutku drugom
sećanja jedne dame — reče tiho Lun, nikom on oslobodi ventil gasne am-
—■ Inače pazite na svaki svoj korak, pule, Gas se prostirao brzo \ bez ši-
jer brzo opalim te ove igračke. štanja. Inspektorove oči počeše da
Nekjolilko trenutaka inspektor Ada kolutaju On je Čuo i video, ali nije
mar je m im o posmatrao Luna. On je mogao da pokrene ni jedan deo te-
poznavao ljude i iz Lunovog pogleda la. Pokuša da govori, ali ni to nije
shvati da je pred njim odličan i mogao. Bio je bezbolno paralisan.
čvrst čovek, s kojim ne bi lako iza* — Ne treba da se brinete, Gas je
šao na kraj ni u borbi bez oružja bezopasan i dejstvo prestaje nakon
Zato posluša i doviknu: Dola sata — reče Lun.
— Zana, imamo zanimljivog gosta U tome trenutku pojavi se gospo­
Obuci se i dođi da vas upoznam! đa Adamar, Bila je u žutoj haljini,
— Dolazim za pet minuta — oda koja je isticala njene vrlo negovane i
zva se gospođa Adamar. lepe obline Tek sada Lun shvati da
Ćulo se kako se zalupiše vrata ku­ će on postići potpunu sličnost sa
patila. inspektorom, ali će biti teško da ma-

15
!o viša i vitkija Džejn Igra ulogu bliizu tajnog Luno.vog skloništa. Za­
Francuskinje. A nije sa mogao nadati robljenici su nezainteresovano ću tali
da inspektor Nikolson, čovek vičan Lun im na časak stavi nekakvu ma­
sku na lice i oni padoše u dubok san*
pcsmatranju i pamćenju likova, nije
Kad su se probudili, otkriše cU
osmotrio ovu lepu ženu tako da je nalaze u luksuznom apartmanu op­
dobro zapamti. Pomisli kako žene sa­ remljenom svim potrebama za život.
da pokazuju mnogo onog što muška­ Čim inspektor ustade, fotoćelija uk­
rac može da zapamti i dugo zadrži ljuči svetio i kroz zvučnik dođe po­
ruka snimljena na magnetofonskom
u sećanju. Mnogo teže se uhvati prvi
automatu:
izgled lica, jer šminka čini čuda, ali
»Želimo dobrodošlicu svojim go­
zato se lako pamti izgled kože, li­ stima. Gospodine Adamar, nalazit«
nija grudi, ili opšti i karakteristični se u skrovištu koje vam stoji na ras­
izgled nogu. položenju. Otkrićete radio i televi­
Gospoda Adamar je prilazila sme- zijski aparat, zanimljivu diskoteku
mešeći se, a onda odjednom zastade sa gramofonom, .izabrane, knjge i
i poče da gubi ravnotežu. Lun skoči sve što vam može zatrebati. U dnu
i prihvati je oko struka, pa je paž­ hodnika je veštačka bašta s baze­
ljivo spusti u fotelju. Njene oči su o- nom. Ne pokušavajte da se probijete
davale strah i iznenađenje. izvan prostorija do kojih možete đo-
preti bez nasilja, jer ćete uvek biti
— Nema razloga da se plašite, gos uspavani na sledeća tri časa. A to bi
pođo Adamar. Ovo je mali trik za vam uskratilo uživanje uz vašu po­
razonodu gostiju — reče joj Lun na štovanu suprugu. Zamislite da ste na
čistom francuskom jeziku. komfornom pustom ostrvu g va­
Odmah zatim pristupi seansi hip­ šom divnom suprugom i iskoristite
noze. Već sama upotreba gasa za pa- vreme za ugodan odmor. Još jednom
ralisanje, čije je đejstvo u vazduhu primite komplimente od vaših Džejn
bilo prestalo, ali se zadržalo u plu­ i Donalda«.
ćima pogođenih, činilo je da hipnoza — Ovo Je kao san. — progunđa
postane vrlo laka. Or* ih pripremi na inspektor Adamar i priđe ležaju na
poslušnost, pronađe kofer gospođe kome je ukočeno sedela njegova žena
Admara i vrati stvari u njih, pa ih za i zbunjeno slušala poruku, čije emi-
tvori. Inspektorov p rtljagje bio ne­ tovanje je i probudilo,
dirnut. Lun sačeka još nekoliko mi­
— šfca s« to događa « nama, dra­
nuta da prođe ukočenost tela inspek
gi? — upita ona.
tora i njegove žene. Pri tome nastavi
hipnotičku pripremu. Konačno, uz — Postali smo gosti nA manje ni
pomoć inspektora ponese samo prt- više nego samog Luna, kralja pono­
Ijag njegove žene. Inspektorov prt- ći. Ispitajmo kako izgleda to gosto­
ljag mu je bio potreban ovde. primstvo — odgovori inspektor se-
dajući pored nje i nežno je grleći.
Nestrpljiva Džejn ih ugleda kako
dolaze i pređe za upravljač. Vreme poče brzo da im teče. Di­
— Dovodim goste — reče joj Lun vili su se roameštaju i uređajima, slu
i otvori vrata da gospođa Adamar šali muziku, spremali ručak i sunča­
sedne napred pored Džejn, a sam se li se pod veštačkim suncem uz mali
smesti uz zarobljenog inspektora In-
terpola čim gurnu prtljag u spremi­ bazen. Nisu slutili da ih na ekranu
šte. posmatra Džejn Vitington spremna
Ne očekujući zapovest Džejn po­ da ga isključi u slučaju da nastane
krenu kola. U jedanaest sati bili su scena nepogodna za gledanje*
16
* postupke i navike. Clim dođe pogo­
dan trenutak, on počo da izlaže svoje
Za to vreme Lun je bio opet stigao predloge i zahteve:
u stan u Sidnej stritu. A li sada je za — Smatram v n o važnim da delu-
svakog drugog to bio inspektor In- jem bez čvrste veze sa vašom poli­
terpola Arman Admar. Valjda na sve cijom.
tu ne postoji još jedan čovek koji bi — Tako je i predviđeno. Samo ću
mogao da iskopira izgled određene ja biti u vezi s vama. Pomoći ću
ličnosti tako brzo i tačno kako je to vam, a dobar đeo vremena proveš-
i ovoga puta učini-o Lun. Istina, on ćemo zajedno — reče inspektor Ni­
je znao mnoge tajne, koje je mogao kolson.
da primeni u prerušavanju. Bio je — U prenosnom smislu, naša veza
postigao čak i to da mu očne jabu­ biće danonoćna - osmehnuvši se
čice izgledaju malo isturene i obrazi nastavi Lun. — Ovd* imate jedan
u liniji produžetka uglova usana ma­ r ,:■opređajril apar si. koj: je naro­
lo opušteni. Postizao je i boju glasa čito ispravljačem p*de$en da bez re-
inspektora Adamara, a kosa, obrve sanja održava r e r j mojim. To
i boja lica bili »u tako podešeni da je i savršen si^te a tokl-v >*i uređaja
ni elektronski analizator ne bi poka­ Pruži mu p 'imopređajnik s mikro
zivao odstupanja. Jednom rečju, kao slušalicom i ugrađenim mikrofonom,
da je čarobnjak oteo telo svoje žrtve, koji nije b n ve'*i od klasične kutije
a sačuvao samo svoj duh i mozak. šibica. Inspektor je s nedovoljno pri­
Kad se pojavi inspektor Nikolson, krivenom skepsom gledao u kutiji­
Lun ga dočeka s nekakvim paketi­ cu.
ćem u ruci. — London je veliki, a radio smet­
— Dakle, to ste vi, inspektore. 2a- nje su mnogobrojne — primeti kao
net vas moli za izvinjenje što ne mo­ čovek koji sa prilično razume u ra­
že da pođe s nama. Oseća potrebu da dio tehniku.
malo spava, a uz to je, verovatno — Do pedeset milja vrlo je selek­
zaključila da ćemo nas dvojica lakše tivan i siguran — odgovori Lun. —
razgovarati ako budemo sami — re­ Pozivni signal je snažan, samo ako
če Lun i zatvori vrata za sobom. spravicu držite tako da ovaj končić
— Gospođa j* vrlo pažljiva — reče dodiruje golu kožu. Aparat daje br­
Nikolson. zu, jasnu i sigurnu vezu tako da po­
red njega telefon postaje prava sli­
— I boji se ručkova u društvu, jer
ka zastarelosti i nepraktičnosti.
Sjena težina ne srne da se povećava — Prosto je čudno koliko ima sa-4
— smejući se dodade Lun. vremenih pronalazaka a kako ih ma­
Zatim pokaza inspektoru svoja ko­ li broj primenjujemo — odvrati in­
la i objasni da ih je iznajmio, ali će spektor neodređeno, pokušavajući da
radije poći inspektorovima. veruje svom sagovorniku.
Treba mi malo vremena da se na­ — Dakle, sistem veze je uspostav­
viknem na vožnju levom stranom — ljen. Pored toga imam brojeve vašeg
zaključi zatim. privatnog, službenog i specijalnog
Uskoro stigoše na Trafalgar skver telefona. A u prednosti ove radio bu­
i svratiš« u restoran kluba »Karđi- bice uverićete se svakog trenutka od
gan«, koji je inspektor brižljivo o- sada. Nego imam jednu molbu —
dabrao radi dobrih jela. Član toga nastavi Lun.
kluba je bio zbog svog rođenja u Kri — Samo izložite vaše želje i ja ću
binu. Lun je pazio da ne napravi preduzeti sve što je u moći Skotland
kakvu grešku kao tobožnji Francuz, jarda — reče inspektor,
ali uskoro se uveri da inspektor vi­ — Stvar je jednostavna, ali u ne­
š i pazi na njegove p reiloge nego na čemu delikatna. Bez pogodne prilike
17
da se o svemu dogovorimo, j*a sam — Mogli bi da mu M a m o doku­
već pređuzeo. jedan korak. Već ie ment koji bi ga zaštitio.
stigao jedan moj pomoćnik i on već — Tako bi mu otišla glavurda, kao
radi — ispriča Lun. trula kruška s grane. Ako ga zločin­
— Vaš pomoćnik?! — iznenadi se i ci zgrabe i pritegnu, njegova je stvar
spektor. — Mi smo spremni da vam kako da ispliva.
stavimo na raspolaganju specijaliste — Ali ne smemo dozvoliti da taj
za sve poslove. čovek strada i ima neprilike. On i
—r A li ovakvog ja koristim odavno ovako mnogo riziku je.
i spada u moju specijalnu ekipu. To — Bez rizika nema uspeh a — opet
je čvrst momak, koji je iz Francuske se nasmeja Lun. — A taj momak je
doneo jednu stvarčicu... Istina, liči malo čudan i ne trpi zaštitu. Ku­
na krijumčarenje — nasmeja se Lun. da krene, želi da stigne na svoj na­
— O čemu se radi? čin.
— Sitnica... Jedan francuski bacač — Ako bude mnogo zavirivao po
plamena, koji je stručno pripremljen podzemlju, verovatno ćemo naći sa­
i ima poneki skriveni deo. mo* njegove posmrtne ostatke — re­
— Čemu taj bacač plamena? če inspektor.
— Pa, vredeće. Provalnici su zbog — Jadni. Teđ... Bila bi to prilična
iznenađenja morali da ostave svoj u gomila ostatka — đođađe Lun.
zlatarnici. Jadnici, kako će bez oru­ — Zove se Teđ? I još kako? — u -
đa? — smejući se objasni Lun. pita inspektor.
— Ali kad ih vi nađete... Pa tada — Ja ga tako nazivam, ali ko zna
im više neće zatrebati bacač plame­ kakvim 6© »e imenom posluMti. Na
na — i sam inspektor se nasrneja. sudu ne bih rvedočlo u njegovu ko­
— Da malo objasnim stvar. Dakle rist. Sve što se traži jeste da se ne
taj moj momak sada negde oko do­ uznemirava čovek koji nudi na pro­
kova, po Sohou i na pogodnim me- daju jedan bacač plamena. To je sve.
st.ima traži kupca za krijumčareni Ali niko ne treba da bude obavešten.
bacač plamena. Trebalo bi da nađe da ga štiti Skotland jard. Neka ga
pravog čoveka prate, ili šta hoće. Jedino ne bi tre­
— Oho! Ideja bi bila odlična da je balo da onemoguće prodaju baca­
London kakav gradić sa nekoliko hi­ ča plamena. Cilj je da to oruđa stig­
ljada stanovnika. Ali ovako.,. — sum ne u prave ruke — završi Lun svoj«
njičavo zavrte glavom inspektor. objašnjenje.
— Shvat&m celu stvar, gospođin**
— Stvar nije jednostavna, ali mo­
Truđiću se da nespretno mešanje po­
mak je vest On će naći put do Ala­
licije ne pokvari vaš plan.
na Buloka. A taj čovek želi baš fran — Ima još nešto o čemu treba da
cuski bacač plamena. Možda nećvmo razgovaramo. Izložite mi podatke o
uspeti da ga upecamo na ovaj ma­
toj bandi. Je li to sada vaš jedini
mac, ali vredi da se pokuša — od­ zadatak? Kakvim snagama raspola­
govori Lun. žete? — nastavi Lun.
— A šta mi možemo da učinimo u Inspektor ispriča sve što j« bilo u
celoj stvari? ^ezi s provalama pomoću bacača pla
— Treba da uspostavimo kontro­ mena, opisa poslednju pljačku i za­
lu nad obaveštenjima. A ko neki a- ključi:
gent ili policajac čuje o čoveku koji — Sve je izvedeno stručno, smelo
pokušava da proda francuski bacač i precizno. Slučajno sam ja počeo is­
plamena, neka stvar prepusti vama. tragu, jer sam bio u Skotland jardu
Ne bi bilo dobro da moj momak pre­ u času kad je počela uzbuna. Inače
spava u zatvoru s tom gvožđarijom radim na jednoj drugoj* vrlo čudnoj
— nasmeja se Lunu •leti,
18
— Bilo bi dobro đa znam o čemu — Smešn-o je, ali njihov način smo
se radi, ako ćete na tome raditi i nazvali: lov pred vikend. Uvek ne­
ovih dana dok sam je u Londonu — kog ubiju posle završenog posla pred
reče Lun, nedeljni vikend. A nikad to ne čine
— Stvar je takva đa je ne mogu u toku samog vikenda — ispriča in­
predati dragome. spektor.
— Je li nešto suviše poverljivo? — Neki razmaženi momci. Vredelo
— Vama mogu sve da izložim. Fe­ bi ih upoznati — odvrati Lun.
nomen nazivamo »Fantomska petor­ Razgovarali su još neko vreme,
ka«. utvrdiše nekoliko dogovorenih pozi­
— Ponešto je pisala štampa. Mi­ va, iako aparat niko nije mogao da
slio sam da je to traganje za senza­ čuje ako nema isti takav i podešen
cijama. Obračuni među gangovima na isti ispravljač. Lunovi aparati su
nisu retki. emitovali nerazumljive zvuke, u koje
— Famotska petorka je nešto dru se na prvom ispravljaču pretvarao
go. Ubija prosto bez plana, ali uvek običan ljudski razgovor, a na prijem­
zloglasne kriminalce. Ponekad je to niku su se nerazumljivi zvuci opet
pravi pokolj. pretvarali u jasan i čist govor. Dogo­
— Nekakvi »vitezovi« pravde? vorene šifre su im trebale u slučaju
— Ne bi im se moglo pripisati mno tajnog emitovanja, kako prisutni ne
go viteštva. Oni uzgred opljačkaju bi shvatili o čemu se radi. Tako j$
svoje žrtve, a plen zadrže za sebe. uzdah: »oh, ova prokleta kostobolja«,
Pored toga prodaju »znak zaštite«. značio: »nalazim se u smrtnoj opas­
— Kakva im je to majstorija? Ka­ nosti«. Kada se na te reči nastavi:
ko izgleda znak? »čini mi se da me u Londonu strašno
— IJvek je drugi. Nekada je to čud boje kosti, ali ovde u ulici (kući ili
na značka, nekada naročita kravata, tačno naznačenom mestu) postaju
ili ko zna kakav predmet, čov ek k o ­ još gori«, onda treba poslati najhit­
ji ga ima ne postaje žrtva fantomske niju pomoć baš na to mesto. Neko­
petorke. »Znak zaštite« se u podzem­ liko sličnih, vesto smišljenih rečeni­
lju sada plaća pet do pedeset hiljada ca, koje nije bilo teško zapamtiti,
funti, što zavisi od ličnosti koja želi Lun ponovi inspektoru i proveri da
da bude zaštićena — objasni inspek­ li ih je zapamtio.
tor Nikolson, a tada zamišljen poću- A zatim, tobože ne baš mnogo za-
ta. interesovano, Lun upita:
Lun je bio čuo o čudnim ubistvima — Negde sam čuo da imate neko­
zločinaca i strahu koji narasta u pod liko svojih ljudi koji žive među zlo­
zemlju Londona tokom posleđnje go­ čincima. Priča se da oni učestvuju i
dine. Ali putovanja i naučni rad dr­ u zločinima znajući đa će u slučaju
žali su njegovo interesovanje na sa­ hapšenja biti zaštićeni. Sta je istina
svim drugoj strani. Znao je đa u Lon od svega toga?
don stiže prava poplava gangstera — Ođve kod nas dobro po­
iz Amerike i sa drugih kontinenata znat je pokušaj $ »Avetinjskim od­
Koza nostra ima u Londonu mnogo redom«, koji je odmah posle rata po
svojih ljudi. Otvaraju se kockarnice, stigao mnogo uspeha, ali je javnost
sve više je provala i napada na ban­ osudila njegovo postojanje. Imali
ke. Svi oblici zločina prosto bujaju smo još jedan takav tajni odred, ko­
u mnogomOionskom gradu. I i nije ji su reporteri opet nazvali »avetinj-
čudo što se uz sve to najfantastični- ski«. Sad postoje pojedinci. Zanim­
je i najobičnije vrste zločina javlja i ljiv je samo jedan, čiji slučaj je ču­
ova. dan. Jedan policajski inspektor niko
— Kako radi »petorka«? *■— upita ne zna koji, poslat je da živi u pod­
Lun, zemlju i radi za nas. Čovek koji je
19
tačno znao o kome se radi, iznenada Rastadoše se uz Lunovu napome­
je umro od srčanog udara. U Skot­ nu:
land jardu ne postoji nijedan doku­ — Dakle, stan u Sidnej stritu nije
ment o ličnosti tog čoveka. Možda je pogodan za susrete. Ja i Zaneta ćemo
to neki aktivni inspektor, ili čak ne­ se tamo nalaziti samo izuzetno. Že­
ki od šefova Skotland jarda, ali mož lim da malo upoznam podzemlje Lon
da je i sam vođa neke p rovaln ik e dona — zaključi tobožnji inspektor
banijle. Po nekim detaljima utvrdio Interpola.
sam da on ima pristup u poverljivu — A li o tome nismo razgovarali.
arhivu i laboratorije Odlično je in- Ima opasnosti... — poče inspektor
formisan o svemu što se događa i začuđeno i pođe za Lunom.
pred uzima u Skotland jardu. Njego­ — Namemo nisam pomenuo takvu
vi iz vest a ii stižu uvek poštom ili te­ mogućnost, jer ne želim da vam na­
lefonski, i uvek su dragoceni. A li mi tovarim odgovornost na vrat — od­
nemamo načina da od njega zabteva** govori Lun.
mo određena istraživanja — pričao — A zar nećete da vas odvedem
je inspektor. do vaših kola?
— Zar ne porazgovarate kad ne­ — Hvala vam na svemu, ali ose-
što javljate telefonom? — upita Lun ćam potrebu da prošetam ulicama,
— Pokušavali smo, ali odgovora pa ću uzeti taksi — reče Lun i od­
da to izlazi iz postojećeg plana* Čudi lazeći mahnu rukom u znak pozd­
se našim zahtevima, koji su, po nje­ rava.
govom, sasvim u suprotnosti sa obe­ Inspektor je začuđeno vrteo gla­
ćanom slobodom njegovog đelovanja. vom odlazeći na suprotnu stranu ka
Zbog pokušaja pojedinih odeljenja mestu gde beše parkirao svoja kola.
da ga angažuju, on bira takav način
saopštavanja da se nikad ne zna je V
li to Jazavičar, ili neki anonimni do­
stavljač Samjuel Makferson se pijano kla­
— Ko je Jazavičar? tio obučen u izbledelo i iz an dalo mor
— Pa čovek o kome govorimo. Do­ narsko odelo. Povremeno je pevušio
bio je to ime i tako ga zovu — objas­ nekakvu pesmicu i išao po lučkm
ni inspektor. krčmama. Dva dana i dve noći radio
Lun se nehotično osmehnu, jer se je to s izvesnim uživanjem, jer je
seti razgovora inspektora sa svojim zapao u nekoliko tuča i oprobao svo­
šefom je iskustvo i efikasnost pesnica. Ali
— Sećate li se našeg razgovora o treća noć mu je već bila dosadna.
kontragangu? — upita u želji da se Prilazeći jednom baru on oseti lako
vrate na razgovor o čudnoj petorki. peckanje na koži u poj>a®u i uđe. Od­
mah potraži toalet i uključi, svoj mi­
— Da u Parizu smo o tome opširno nijaturni primopredajnik. Javi se
razgovarali — odgovori inspektor Ni Lun i upita:
kolson.
— Uspevašli da nađeš on« momke
— Ja mislim da je fantomska pe­ stari?
torka običan kontragang, koji želi — Idem kao brod bez kormila pre­
da pljačka i same gangstere — za­ pušten vetru. Milion mu pustih ostr-
ključi Lun. va, nigde živa stvora za moju robu
U stvari hteo je da podseti inspek­ — odgovori mornar slikovito.
tora na taj susret i još jednom pro- — Treba tragati uporno. I sam
veri nije li se pojavila kakva sumnja sam na tom poslu — odgovori Lun.
u pogledu ličnosti, a ujedno da psi- Obavestiše jedan drugog o mestu
hički deluje na brisanje svake pomi­ gde se ko nalazi i zaključi da Lun
sli o nekoj razlici čak i ako bi §e ne­ preuzme luksuzne i skupe lokale, a
hotično pojavila.

20
Makferson one koje je nekada rado ‘— Mora da će se obradovati, ri­
posečivao. bica moja šarena! — ubaci Mokfer-
— U redu je, dragi dečko — reče son.
Samjuel Makferson. — PokuŠaću još — Momak brzo poteže orf.žje i
neko vreme. Već sam bio natrčao na zbog toga je najuren iz policije. Ne­
jednog bivšeg policajca, pa sam mo­ ma stalno zanimanje, a sada uživa
rao da ga mlatnem po potiljku i da rentu od kuće koju je kupio na ime
nestanem iz okoline Indijskih doko­ neke Rite Aviling, s kojom živi u ve­
va. Pretvarao se da ga zanima moj likoj slozi — obavesti ga dalje Lun.
bacač plamena. — Kuća je staro zdanje od desetak
— Zmašl'i o njemu nešto više? — stanova i nalazi se blizu pruge u
upita Lun. Tornton hilu.
— Imao sam tamo jednog poznani­ — Dakle da otplovim tamo? To be
ka, barmena, koji mi je u pravom tre še pred Krojdonom? ■ — upita mor­
nutku Šapnuo da je taj momak bio nar.
policajac. «— Razvij jedra, staro momče, ot­
— Kako ®e asove taj bivši polica­ vori oči i kaži momku da ti je prvi
put bio sumnjiv, jer ti je neko šap­
jac?
— Zove m Dik Kolins. Suviše la­ nuo da je bio u p o liciji Kasnije si
saznao da nije izdajnik — savetovao
ko je gubio živce i mlatio sitne pre­
stupnike. A kada je učestvovao u ga je Lun.
operacijama s oružjem, potezao je i — Zahvaljujem na divnim saveti-
pucao bez ustezanja. Za dlaku je iz- ma! — uskliknu Makferson i preki­
de vezu.
begao apartman od jtedne sobice s če­
ličnim zvesama — raspriča *e mor­ Bližila se ponoć kad mornar stiže
nar. pred staru zgradurinu. Stajao je ne­
— A fcta ti je rekao pre nego što ko vreme i osmatrao ulaz zanet u
»i ga »mla/tnuo«? misli o momku koga je hteo da po­
seti u nevreme. Zbog toga suviše
— Bio je s nekom devojikom, Re­ kaisno začu šum iza sebe. Oseti pri­
kao je da zna čoveka koji bi želeo tisak revolverske cevi pored kičme
da u svojoj zbirci ima takvu igrač­ i polako diže ruke.
ku. Devojka ga je vukla na drugi^ — Šta tražite ovde u sred noći?
stranu. Govorila je: »Dik, zaboga, os­ — upita ga nepoznati.
tavi tog čoveka. Nije tvoj posao da
Makferson po šumovima zaključi
se brineš o takvim stvarima«. A li oai da napadač nije sam.
»e zakačio i počeo da me ispituje

— objasni Makferson. — Hteo bih da nađem jednog
momka i da ga zamolim za oproštaj
— Sad ću ga potražiti, ft tf nasta,-*
zbog jednog nesporazuma — m im o
t i Šetnju — zaključi Lun. reče Makferson.
Odmah Katim potraži vezu s far
— A ko je taj momak?
«fpektorom Nikolsonom i zamoli ga
za podatke o Diku Kolinmi i radi li — Neki Kolins. Znate li ga?
on za policiju. Nakon dva sata imao — Krenite napred. I ne pokuša*
je Kolinsovu adresu, lane njegove de- vajte kakav trik, jer imam nagle gr­
vojke Rite Avlirug i obaveštenje da čeve u prstima, pa tada nikako da
od izlaska iz policije nije sarađivao promašim, a okinem sasvim sigurno
ni na koji način. — reče napadač kome Makferson još
Pri ponovnom pozivu Lun »aop- nije bio video lice.
Sti Makfersanu podatke o Diku Ko- —v Kuda da idem? — upita mor­
linsu i predloži da mornar poseti čo­ nar.
veka koga je već jednom mlatnuo — Pravo kroz ulaz, a zatim hod­
po glavi* nikom do kraja i u dobri, stari, pro­

21
hladni podrum — zajedljivo odgovo­ bi mu još i lobanja napukla. Mak­
ri napadač, ferson, naprotiv, kao da nije ni ose-
Makferson poslušno izvrši svako tio udarac, nego samo topao mlaz kr
naređenje. Njegov primopredajnik vi niz slepočnicu. A li on nije bio
je bio uključen i on se nehotično os- stvoren da trpi i njegova pesnica ne­
mehnu na pomisao da se Lun sada kako odozdo, kao eksplozija pogodi
dobro zabavlja, ali i strepi, jer je pleksus vatrenog Kolinsa, koji poku­
čak u severnom delu grada. Dok ne- ša da uperi revolver, ali mu sledeći
bi stigao u pomoć, mornar bi bio udarac puče pod bradu i on se sru­
hladniji od mrtve ribe. či na leđa, pri čemu mu revolver
Dok su silazili niz stepenice ka ispade iz ruku.
podrumu, neko je palio svetio. U Makferson vide kako devojka br­
podrumskom hodniku Makfersona zo zgrabi oružje i zato se baci u stra­
obiđe jedna devojka i on prepoznade nu, jer ona odmah opali i ubila bi
onu koju je već b i j video. ga da nije predvideo tu instiktivnu
— Dakle, na pravom sam mestu reakciju. Njegova ruka napipa pra­
tako mi hrpe prženih srdelica i bocc zan sanduk i on ga zavitla na devoj-
vina iz Halforda, Koliko vidim, go­ ku, koja začudo brzo reagova, ali bez
spođica je Hita Avling, a moj nežn^ razmišljanja. Dva kuršuma probiše
revolverás glavom Dik Kolins — sanduk pre nego što je pogodi i od­
rasoriča se Makferson kao da ide na baci. U istom trenutku mornar se,
najlepšu gozbu kao trupac gurnut niz strminu, do­
Devojka je nosila poveliki ključ, kotrlja do njenih nogu, ščepa je i o-
kojim otključa bravu na metalnim duze joj oružje.
vratima Začu se mukli zveket i oni Kad Dik Kölns dođe k svesti, ulo­
se nađoše u prašnjavoj prostoriji uz ge su bile izmenjene. Makferson ih
čije zidove su bili nabacani stari san je oboje držao na nišanu.
duci i odbačeni predmeti. Sve to o- — Šta se dogodilo?! — s čuđenjem
svetljavala ie gola i prašnjava sija­ i grimasom bola upita Kolins.
lica. — Bilo je nesporazuma ne trpim
— Sednite tu desno na neki san­ da me neko mlati gvožđurijom po
duk — zapoveđi Kolins. glavi. Eto, naprsla je i koža na mojoj
Makferson posluša i tek sada pred glavici. To mi kvarii lepotu — žalio
sobom vide stasitog momka u sport­ se mornar.
skoj vetrovki boje banane. Devojka Iz grimase bola Kolinsovo lice se
je imala kratku suknju i plavu ple­ razvuče u smeh.
tenu bluzu, ali del ovala je nekako — Oh, jadna glavica, koja je jed­
ozbiljno i zabrinuto va nešto malo tvrđa od volovske. A
— Neptunovog mi trozupca, ovđe tek kako udaraš, čoveče! Kao da me
mi se ne sviđa — reče Makferson. — s oba kopita ritnula mazga i to iz pu­
Više bih. voleo da smo otišli u vaš nog zamaha. Kad je već sve ovako,
stan ^ oopilj neko piće hajde, otvori karte, koje mora da
— Ti si, glomazna klado, ili lud, sadrže dosta asova — reče pipajući
ili bezobrazan — opomenu ga Ko- vilicu i grlo.
lins. —* Sa mnom se tako ne razgo­ — Da sve pobrišemo? Važi li? —*
vara upita tobože naivno Makferson.
— Osetljivo biće, plankton — uz- — Šta to da pobrišemo? — upita
dahnu mornar. Kolins.
Dik Kolins liutito skoči i revolve­ — Ja sam vas malo mlatnuo da
rom udari Makfersona po tenfbnü bih pobegao. Zatim ste vi meni ras-
Svaki drug’ čovek bi se svalio na tlo krvavili glavu. Devojka je ciljala dat
od takvog udarca, a najverovatnije me ubije, a ja sam zazvonio »top i
okret za sto osamdeset stepenl. Da — E tako! Tražio sam posao i ma­
jia vratim oružje, a vi da obećate da lo zavirivao u barove, pa sam ostao
ga nećete koristiti dok ne porazgo­ bez para. Znam da se bacači plame­
varamo, Ide li taka? — izloži Mak- na teško nabavljaju, a dobro dođu*
fersan. pa mislim...
— Ništa bolje ne bi mogli da tra­ — A zašta dobro dođu? — upita
žimo dok vi držite našu igračku — devojka.
zaključi Kolins. — Idemo gore, zar
— Tako... Može se rezati gvožđe»*.
ne Rita? zapaliti kuća... Uopšte lepa spravio«
Devojka klimnu glavom. Makfer-
— neodlučno odgovori Markferson,
son vrati revolver i pođe pred njima*
Uskoro mi bili u trosobnom stanu — Zato ste vi išli i nudili bacać
vrlo stare i zapuštene kuće, ali taj plamena?
stan je iznenađivao svojim skupim — Šta sam znao da radim? Cuo
naimeštajem i bogatim bifeom. sam da se za bacač može dobiti
Makfersooi i Kolins sedoše u fo­ i svih dvesta funti, samo ako se nađe
telje, a devojka napravi j,ak koktel. pravi kupac.
Potegoše po dobar gutljaj. Tada de­ — A li zašto ste me napali kad sam
vojka primeti da Makfersonova rana se interesovao za vašu ponudu?
na glavi i dalje krvari, pa donese ku­ — Dok sam išao do toaleta jedan
tiju s priručnom apotekom i predio- poznanik mi je šapnuo da ste vi bi­
za da ga previje. li u policiji. Morao sam da stru*
— U ovakvim Slučajevima ja na- gnem...
struiem malo stipse i ostavim da ra­ — A zašto ste se sada vratili? —»
nica sama zaraste — reče mornar. upita Kolins.
— Dobro posluži i hrpica duvana. —* Posle mi se prijatelj smejao f
— Ovoga puta ćemo uraditi kako kaže da ste vi pošten momak i da ne
treba — osmehnu se Rita Avling i petljate s policijom, koja nije zn^la da
brižljivo ukloni vlasi kose, makaza- vas ceni. Pomislio sam da bi ondai
m<a odstrani jedan čuperak i ispra možda...
alkoholom ranu, a zatim postavi fla­ — No, kažite! Sta ste pomislili?
ster.
— Već i »ama vatša ruka leči — — Možda vi znate kome bih. m o-
naSali se mornar. gao da prodam robu. Dao bili vam
deset procenata. Nije malo, na časnu
Jo§ jednom otpi koktela i zamoli reč. Dvadeset funti nisu za bacanje,
da mu se »razblaži« s poviše čistog Ali samo treba da je siguran čovek,
viaikija. Ovoga puta želju čudnog koji neće pokušati da me pređe, ili
#o$ta ispuni Kolins, pa dosu i sebi da sporo plaća... Eto...
malo viskij«..
— Ali ja ne znam takvog doveka.
— Dakle, da kažem kako stvar Samo me je zanimalo kako to da ne­
stoji — poče Makfenson. — Ja sam ko nudi bacač' plamena — nasmeja
siromašan mornar i radio sam na se Kolins.
jednom brodu, koji je nekada pre­
nosio oružj*. Ugrabio sam priliku i — Eh, ribice! Kad čovek nema ni­
iskrcao nekoliko sanduka pušaka šta sem jednog bacača plamena, on
Bio j« i jedan sanduk za kojd sam nudi baš njega. Da imam brod i pare»
mislio sam da je u njemu mitraljez. ja ne bih. prodavao bacač, nego bih
Kad ono: framcusiki bacač plamena. kupio koji mitraljez ili reaktivni
Puške sam rasturio čim su me prog­ bacač. Oni se bolje prodaju — pričam
nali s broda i to samo zbog sumnje. je Makferson,
—* Mnogo »u pogrešili — natmeja A da Ii vi meni verujete? — u*
•e Kolins. pita Kolins.
— Mislim da bih mogao.,, A ima Popiše po nekoliko čaša i Koiins
razloga da vam verujem više nego vi zaključi:
meni. —* Sutra pred veče donesite vašu
— ' Zanima me po čemu je tako. spravu ovamo u moj podrum. Evo
— Ja nemam nikog i ništa me ne vam ključ i ostavite ga u uglu. Na­
vezuje, Kad bih vam podvalio u ne­ vratite prekosutra da Čujete rezul­
čemu, jednostavno bih nestao. A dok tat
me vi ne nađete do Singapura, To- — Kako da nosim preko celog
kija, ili Rio de Zaneira... Ali vi ste Londona? — upita Makferson i radi
drugo. Imate ovu kuću, Čovek ste objašnjenja izvrnu prazne džepove.
rentijer,.. Tu je i gospođica, koja još — Evo vam pet funti za taksi —
uvek vredi najviše... Dakle, ja bih odvrati Koiins i ustade.
vas našao negđe u okolini i zavrnuo Makferson se zahvali, nezgrapno
vam šiju. se pokloni devojci i požuri napolje.
— Ima istine u svemu tome —
složi se Koiins. VI
— A ja mislim dat počastimo gospo
dina i da se više ne viđamo. Šta se Dik Koiins i Rita Avling nisu slu­
nas tiče njegov bacač plamena. To je t ili da siromašni mornar, koji šver­
oruđe provalnika, trezora, a mi smo cu je kradeno oružje, može biti opa­
mirni ljudi — umeša se devojka. san i na neki drugi način, sem što
— Sasvim je tako, Rita — složi se može da navuče na vrat policiju, ili
Koiins — Ali čovek ie u neprilici, zapođene tuču. A najmanje su mogli
pa bih pokušao da mu pomognem. pomisliti da su njegovi grubi prsti
— Tako govori čovek koji veru je mogli da ostave najmoderniji mikro
u dobra dela — pohvali ga Makfer- uređaj za prisluškivanje.
son. Dok je ispijao »razblaženi« koktel,
— Onda, morski vuče? Mislim da Makferson je nemarnim pokretom
ne želite da kažete ime — nasmeja za donju ivicu fotelje prikačio »zrn­
se Koiins, ce« mikrofona, pa je odlazeći slušao
— Ono nije važno. Zovite me Keb. svaku reč izgovorenu u sobi Dika
upravo moja mornarska knjiga gla­ Koiins a.
si na to ime uz prezime Mekdolen — Često te ne razumem, dragi moj
—još slađe se nasmeja Makferson. — govorila je prilično tužno Rita
Odmah zatim pruži svoju prilično Avling. — Često obećavaš da nećeš
iskrzanu mornarsku ispravu, koju odlaziti s ljudima koje nikad nisam
Koiins prelista tobože prilično ne­ videla i ne znam ko su. Ne znam za­
marno ali s dosta iskustva i razume što, ali i tvoje neobjašnjivo intere-
vani a sovanje za taj bacač plamena... Čini
— Dosta Često ste menjali brodove mi se da je u vezi s njima.
— reče zatim — Rita, draga, opet počinješ! Re­
Makferson se zagleda u svoje ru- kao sam ti da ne činim ništa rđavo...
čerde i kao postiđen odgovori: — Suviše dugo sam živela među
— Izazovu čoveka,.. Onda nekog ljudima koji su krali, pljačkali, ubi­
mlatneš... jali i krijum čarili Moja je nesreća
— Ili ti se zalepi kakav deo tova* što mi je otac bio Mark Avling...
ra, pa i kad ie u obliku teških san­ Naučila sam da shvatam.
duka s po deset pušaka u svakom — — A šta to shvataš? — prilično
šalio se Koiins. hladno upita Dik.
— Po pet pušaka . Molim, sada se — Renta od ove kuće... Nas dvoje
pakuje po pet — smejao se i Mak- trošimo deset puta više. Otkuda taj
ferson novac?
— Prestani da se brineš, Rita. Ne­ Kolins. — Sve to nema bas nikakve
ke stvari ne mogu da se promene. veze sa mnom.
— A zar ti ne shvataš da sam u- — Dik, dragi... Kad god te ne vi­
žasnuta patila videći krv na tvom o- dim neke večeri, ja sledećeg dana
delu... Ta kr-v nije bila tvoja. Čija je čitam novine. I.uvek nešto ima.. U-
bila? Ne tražim da mi se poveravaš, vek je to nešto strašno... Nađem i
ali se brinem. Čemu skrivene ma- poneki podatak, opis... čov ek svoje
šinske puške i revolveri? Znam da tajne može od svakog da sakrije, ali
ih ne poseduješ zato da ti služe za od majke i žene... Ja sam ti žena
zabavu. Ponekad nađem da mirišu pred bogom, iako nismo venčani —
na barut. Gde ti pucaš i na koga? pričala je Rita Avling grcajući, a za­
— Hoćeš li da ti kažem ? tim konačno glasno zaplaka.
— Ne, ne želim da znam. Želim
samo da tako ne bude. Jer ja te vo­ — Zabranjujem ti da tako razgo­
lim od onog dana kad su me gadovi varaš sa mnom. Prestani da jadiku-
poslali da te zavedem i udesim da ješ i da pokušavaš da otkriješ ne­
im padneš šaka. Od tog dana živim kakvu moju tajnu. Jer, to je najbolji
samo za tebe. I užasno se bojim da način da me uništiš.., da me izgubiš
te ne izgubim — žalila se Rita. —- ljutito reče Dik Kolins.
— Izgubićeš me samo ako nasta­ — Ćutaču... Trpeću, dragi... Bojim
viš da jadikujeŠ. Znaš da volim sa­ se da ću te ipak izgubiti — još uvek
mo tebe. Nekoliko mojih prijatelja jecajući odvrati devojka.
žive drugačije. Nagli prekidi jecanja govorili su o
— Kako, Dik? Kako žive tvoji pri­ tome da ih prigušuju poljupci. Mak-
jatelji? — potresenim i plačnim gla­ ferson isključi sićušnu slušalicu i za-
som upita devojka. đenu je za ovratnik košulje, odakle
—* Imaju svoje devojke, koje ne je vodila tanka nit sprovodnika do
dosađuju pitanjima. Uz to igraju ša- aparata postavljenog s unutrašnje
rade.... strane ruba pantalona.
— Šta igraju? — prosto zajeca de­
vojka. *
— Njih četvorica i četiri njihove
devojke, upadljive lepotice, vole se Sledećeg dana Samj-uel Makferson
grupno... Menjaju partnere svakog prenio je sanduk s bacačem plamena
vikenda, a nekad i u toku jedne no­ i delovima u podrum Kolinsove ku­
ći. Provode buran život... će, a uveče je dobio stopeđeset funti
— Tebi se to sviđa dragi? i otišao. Vratio se u sklonište i u
— Da nisi ti u pitanju,.. A li ovako drušvu s Džejn i Lunom pratio emi-
ne mogu ni da pomislim. Pričam ti tovanje podmetnutih prislušmih mi­
samo da gnaš koliko živim samo za krofona. Džejn je pratila uređaj po­
tebe. Oni me pozivaju, ali uvek od­ stavljen u bacaču plamena, Lun onaj
bijem. A sada ti cmizdiš zbog toga kod inspektora Nikolsona, a Makfer­
što poslovno odsustvuj em najčešće son razgovore u sobi svojih poznani­
jednom u toku sedmice. Dođi bliže... ka.
Čutali su neko vreme. Čulo se kako On je prvi i čuo nešto zanimljvo,
devojka tiho jeca, a onda iznenada pa pojača zvučnik da čuje i Lun i
upita: Džejn. Bio je to telefonski razgovor,
— Dragi... Reci mi ko je provalio koji je iz svog stana vodio Dik Ko-
u zlatarncu u petak uveče? Tada lins u deset sati pre podne. Bio je
nismo bili zajedno... Kome nedostaje petak.
onaj ostavljeni bacač plamena?
— Da, po-neću sve što treba — go­
— Ti si nemoguća i postavljaš uža­ vorio je Dik Kolins svom sagovorni*
sno glupa pitanja — odgovori t>ik ku, čije reči nisu mogle da se čuju.

25
Kao uvek... Znam jazbinu Blek stave m®My ako se već ne bave nji­
K ida na Vikers Vorksu... Da, pregle­ me — izloži inspektor.
dahu okolinu i ući u jazbinu... Jeste, — A kakav je vaš plan? — upita
m a ču violinu... Pamtim plan i sve Endriiju Vajt.
što je dogovoreno... A što da radim — Otići ću sam do Blek Kida. Pre
& otvaračem ara konzerve? toga obavestiću Adamara o razvoju
Makferson podiže ruku i primeti: događaja. Možda će i on hteti da za­
— Otvatrač za konzerve, to mu je viri tamo — odgovori inspektor Ni-
bacač plamena. Lepo rečeno! kolson*
Lun i Džejn se nasmeja^e, ali ne Četvrt sata kasnije on je zaista u-
rekoše ništa. putio pozivni znak i poče razgovor
Kolins nastavi: s Lunom oslovljavajući ga imenom
inspektora Adamara. Lun m im o sa­
— Da, mislim da je potpuno ispra­
sluša izlaganje inspektora Nikolsona,
van... Onda posle vikenda?... Odlič­
pa tek tada odgovori:
no... Prekimiću vezu, jer 6e se poja^-
viti Rita. Ona je otišla do trgovine... — Ja i moj čovek ćemo zaviriti
Dakle» večeras kod Blek Kida... 01 tamo na Vikers Vorksu. Mislim da
srajtl su^podaci koje šalje Jazavičar sasvim
tečn i A ipak nešto se ne uklapa. Ne
Ostalo što su čuli nije bilo zani­
mogu da otkrijem o čemu se radi. I-
mljivo, a Ritine napomene da je osta
ma nešto neprirodno, proti vurečno..*
vi ako želd ručak i ono što se moglo
A li šta je to? Treba biti oprezan.
naslutiti iz. daljih šumova i reči na-
tera ih da budu delikatni i isključe — A li meni izgleda da se sve u-
uređaj za prisluškivanje. klapa. Iz dva tevora dobdjamo lste
podatke o Kolinsu. Tamo će stići lju­
Uskoro mnogo zanimljivije posta­
di koji su očito bili gangsteri... —
de slušanje jednog razgovora inspek­
poče inspektor da analizira.
tora Frenka Nikolsona sa sv ojim še­
fom Vajtom. — čekajte! -*■ prekide ga Lun. —
prvo ću vam ispričati jedan Kolin-
— Veoma je Interesantno to što
sov razgovor.
jje Dik Koltefo kupio bacač plamena
od čoveka inspektora Adamara. A Ispriča mu skoro doslovice rvaku
»ada isti podatak javlja sam Jiusavi- Kolinsovu reč, koju je bio čuo pre
Čar. CetM opisana čoveka, koji će pola sata.
ße naći kod Blek Kida na Vikers Vor — Pa sasvim se uklapa! —•uzvdk-
ksu, kako javlja Jazavičar, možda nu inspektor KoMos. — Četiri čove­
*u baä oni k obijačke grupe. Ako se ka čekaju Kolinsa dm podu u neku
tamo poj«vi Dik Kolina, biće to do- pljačku, ili napad.
bar znak. — Ipak raianMit© o svemu. Ja. 1
— Kttik» fftojd s praćenjem Dika motf čovek ćemo bM negde tamp, ar
Koldnsa? li nećete nas prepoznati Moraćete
Povukli srno momke, jer Jazavi- da se oslonite na »voje »nage, Mož­
£&r javlja ck bi to moglo da poplaši da bi trebalo da povedet* nekoliko
ostale, Napominje da ni kod Blek čvrstih pomoćnika — savetovao je
Kida ne preduzdmamo ništa i da do­ Lunu
đe samo » zakiteresovani« inspektor — Ja mislim drugačije, jer Jaza­
i vidi te ljude. On misli da se zovu vičar ima argumente. Najradije ću
Tengi, Garet, Gibs i Dod. Prosto za«* tamo otići sam — zaključi inspektor
panjuje t&čnost. '¡Ta četvorica su nam Nikolson.
već pod lupom, jer su živeli u Los Lun nije dalje insistirao, jer ni
Anđelosu. Tamo su, izgleda, pripa­ sam nije bio siguran kako treba da
daj! gangu Moma Pordžesa, koga je se -postupi. M ožda bi hapšenje Ko~
ubila mafija, Došli su ■ov amo da na­ lin&a upozorilo ostale da sa r&zbež«
i nestanu, a prisustvo policajaca bi novne delove da improvizujete ra­
ih opomenulo da su otkriveni i mož­ dio stanicu, koiom bi ste pokušali da
da uopšte ne dođu. s nekim uhvatite vezu i iavite da. se
Zato Lun odluči da porazgovara s nalazite u zarobljeništvu. Dodali bi­
pravim inspektorom Adamarom, ko­ ste da treba uhapsiti inspektora A -
me je bio ostavio mogućnost da pri­ đamara, jer je to izvesni Donald
sluškuje određene razgovore. Siikert. Pogađam li? — dobaci još
I njega i gospođu Adamar nađe uz uvek nasmešeni Lun.
jcontrolni sto, kako sede sa slušalica­ — Vi ste užasni, mesje! — uzviknu
ma na ušima i uzbuđeni prate ono Zana Adamara. — Kako ste sve to,
što se moglo čuti * prisluškivača iz do đavola, otkrili?
sobe Dika Kolinsa i k bacača plame­ — Sve prostorije su kontrolirane
na. skrivenim televizijskim kamerama
— Vi nas mučite, Sikerte. Osuđe­ — odgovori Lun.
ni smo na neaktivnost a neprekidno
slušamo sve to... To je vrlo mučno Francuskinja naglo pocrvene i uz­
za nas — reče Adamar. buđeno promuca:
— Možda ćemo vas jednog trenut­ — Vi ste nas... Gledali ste stalno...
ka uključiti u igru — odgovori Lun. Odvratni ste, mesje!... Kako smo
— A sada mi recit# svoje mišljenje mogli da... A o vama se govori da
a svemu. ste džentlmen...
— Imam čudan utisak da taj Ja­ — Nisam vas ja posmatrao. A o-
zavičar zna više nego što je moguće. soba koja je to činila dovoljno je de­
Ali ovako ograničen i uzbuđen ne likatna da isključi uređaje u nepo­
mogu da otkrijem u čemu je stvar. godnim trenucima. Ipak nismo mogli
Ima nešto čudno... Ali ne znam šta dopustiti da nam se stvaraju nepri­
je to — reče inspektor Interpola ski­ like. Od vas, gospodine, tražim obe­
dajući sasvim slušalice s glave. ćanje da nećete pokušavati da nap­
ravite radio stanicu oštećujući m oje
— Raduje me što se slažemo. Ne­ uređaje — nastavi Lun.
što zvuči krivo. Ali šta. ni meni nije
jasno — dodade Lun. — Izgleda da mi ne ostaje ništa
drugo. Kažite mi samo zašto ste mi
Zatim poćuta nekoliko trenutaka dali mogućnosti da pratim vaše pri­
i ustade. Uključi veliki radio aparat,
sluškivanje inspektora Nikolsona i
iz koga ne dođe nikakav zvuk. Za­ sumnjivog Koljnsa? — upita inspek­
tim zaviri u zadnju stranu televizo­ tor Adamar.
ra i konačno otvori ploču na kontrol
nom stolu. Inspektor Adamar i nje­ — Vi ste ekspert. Možda ćete po­
gova žena »u ga napregnuto pratili vezati neke konce i pomoći da reši-
pogledima. mo zagonetku — odgovori Lun.
— Izvrstan pokušaj, ali unapred — Hm! Jedinstven položaj Jkrimi-
osuđen na neuspeh. Mogli ste to da nalistike... Zatvoreni inspektor Inter
zaključite. Ovde imamo i takvu me­ pola, po zapovesti njegovog veličanr
talnu sobu, u kojoj nema komfora, stva Luna, kralja ponoći, bavi se re-
a najmanje radio 1 televizijskih ure­ šavanjem kriminalnih zagonetki*
đaja. Čim smo vam dali ovaj deo Kakva perfidna reklama za vas, Si-
skloništa, znači da smo znali šta či­ krete! — uzdahnu inspektor.
nimo — govorio je Lun, ali bez lju­ — Vi ste sujetni reče Lun.
tnje. — Smejaće mi se cela Evropa ka­
— Ja vas ne razumem — reče in­ da se čuje u kakvom sam se smeš-
spektor Adamar. nom položaju nalazio. Verovatno ću
— Alfi se zato dobro razumete u morati da podnesem ostavku — db-
radio tehniku. Već ste izdvojili os­ dade inspektor Adamar.
A zašto biste morali da na ve­ Sasvim se slažem. Poslao sam
lika zvona udarate o malo neobič­ dva momka da večeras uzmu bacač,
nom doživljaju ovde? — upita Lun. jer je za nas dragoćen, a teško se na­
— Slaba je nada da to ostane taj­ bavlja. Ako upadnu u policijsku za-
na. A li ja moram i pod ovim uslo- sedu, ništa strašno se neće dogoditi,
vima raditi protiv zločina, aiko me jer ne znaju ništa sem to gde da
ne sprečite. Pratiću sve što budem ostave oruđs — izloži Prompter sa­
mogao da čujem — odgovori inspek­ svim tiho. '
tor i ućuta. — Saglasan sam da se oslobodim
— Dakle, osposobile sve uređaj« Vulfa — kratko se složi inženjer Veg*
Iz kojih ste pozajmili delove, kao i Pri tome se cerio ne izneveravaju-
četvrti sektor kontrolnog stola, jer 6i svoj nadimak da je spadalo. Čet­
će vam zatrebati — zaključi Lun i vrti gangster samo klimnu glavom«
napusti deo skrovišta odvojen za pri — Dakle večeras će nestati inspek­
silno dovedene goste. tor Nikolson, Vulf i momci iz Los
Metalni blok vrata kliznu za njim Anđelosa. Oni su počeli da bivaju
1 uglavi se u ležišta. Lun zatim ode bezobrazni. Sisajđer1) će biti ucve-
iu svoju radionicu i poče da priprema ljen zbog smanjenja družine s kojom
oružje za sebe i Makfersona, jer uve- sarađuje — reče Veg kikoćući sa
če treba posetiti Blek Kiđov lokal. bezobrazno.
Cim završi pripremanje malih gra­ — Ne osećam baš veliku žalost —<
nata velike razorne moći, gasnih reče mirno četvrti član bande i poče
bombioa, nekakvih trik oruđa i alat­ da pregleda svoj veliki automatski
ki, on pozva reportera Markinča, revolver belgijske izrade, sa šarže-
Porazgovaraše o svemu. rom za četrnaest metaka.
— Dakle, još uvek treba da ćutim? Dakle kao što smo rekli, počinjemo
zaključi reporter pitanjem. urnebesno. Vulf će svršiti glavni deo
— Strpi se, oštro pero. Cim bude posla, a mi pazimo na inspektora i
nešto zanimljivo, ja vičem o'ti se. Slu­ samog Vulfa. Kolins ¿e pasti kao slu­
šaj ono što dopire iz mikrofona kod čajna žrtva. Posle toga skupljamo se
inspektora Nikolsona, jer možda ta­ u bungalovu kod Čezingtona. D evoj-
ko najbolje pripremaš svoju veliku ke su već otišle — govorio je Din.
Í senzacionalnu reportažu. A sada do — A šta je s tim inspektorom In-
yidenja! — reče Lun i prekide vezu. terpola? — tiho upita Prompter.
— O tome sam govorio samo tebi,
# jrer se samo na tebe odnosi. A li kad
baš pitaš pred svima, mogu ti reći
Niko od umešanih mije slutio da da te on lično zna i« vremena kad
postoji i drugi centar u kome se ku- si ratovao u Alžiru pod imenom... —•
v a ju mnogi poduhvati. Četiri čoveka poče Din.
spremala su se u jednom luksuznom — Čoveče! — prvi put otkad ga
stanu kod Ridžents parka. znaju uzviknu Prompter sasvim
— Taj blesasti Kolins je stvarno glasno i glas mu čudno i neprijatno
opasan za nas. On je izdvojen, na­ zazvuča. — Ne pominji to ime, jer
stran i nepromišljen. Ponekad mi se ga niko ne zna.
čini da bi on u nekom trenutku s — A zašto ne bi trebalo da ga mi
uživanjem zgrabio mašinsku pušku i znamo? — upade Veg i smešno raz-
sve nas pokosio n.e trepnuvši. A sada mahnu rukama.
ta glupost s prihvatanjem ponude — Znate m oje sadašnje ime i na­
d'a kupi bacač plamena — govorio je dimak. Mislim da je to dosta. I dru­
čovek s tri duboko uspravne brazde
na čelu, koga su njegovi kompanjoni 1) Seasider — primorac na engle­
zvali i Din. skom.
gi imaju svojih tajni — odgovori Bližilo se veče i oni počeše da se
Prompter opet skoro šapatom. spremaju, U torbe staviše kratke
— Na primer? — upita Šutljivi automatske puške podvijenih kun­
Sisajder. daka, proveriše svoje revolvere i
— Pa... Ako treba nešto da se ob­ krenuše.
jasni, onda bi mogli da saznamo ka­ Svetla u gradu već su bila upalje­
ko Din saznaje sve te stvari iz poli­ na, ali Što su više odmicali od centra,
cije — odgovori Prompter. ulice su postajala sve mračnije, a
— Mislim da sam jednom rekao da noć pod oblačnim nebom sve gušća,
imam sigurna obaveštenja direktno
iz najpoverljivijih dokumenata i te- VI
veštaja Skotland jarda. Kako bi i-
nače uspevao da tako dugo čuvam Pošto se provezao «uskim ulicama o-
grupu. Uvek sam urspevao da poli­ ko bara Blek Kida, Dik Kolins bo­
ciju gurnem na pogrešan trag. Mi­ lje osmotri neposrednu okolinu i na­
slim da mogu tražiti poverenje svih đe mesto da parkira svog ostina. Uze
vas — objasni Din i bore na čelu po- torbu s mašinskom puškom i polako
stadoše mu još dublje. pođe ka baru. Uzgred je brižno o&*
— Svakako, Dine — reče Sisajder. motrio nekoliko retkih prolaznika,
— Samo urnebesno, šefe! Ja sam ali ne nađe ništa sumnjivo.
ti uvek verovao, a mislim i ostali. Bar je imao prostoriju u obliku
Sadašnji razgovor je posledica male dva okomito sastavljena pravougao-
nervoze zbog Vulfa i predstojeće ak­ nika. Kolins sede za sto u uglu iz
cije. kog je video oba dela bara. U onom
— Dobro, momci! Ima li neko da levom delu, koji je bio kraći, sedela
nije siguran u to da Vulfa moramcj su četiri muškarca i razgovarali uz
žrtvovati? Slobodno recite. Niko ne piće. Svi ga osmotriše, ali on mirno
zamera. Ni meni nije lako da pred­ stade da čeka devojku koja raznosi
ložim takvu stvar. A li on je dozvolio piće. Dočeka je s osmehom i naru­
da se uhvati na mamac inspektora či konjak s nekoliko kockica šećeri
Interpola. I nikad više neće biti mi­ i čašom selterske vode.
ran. Uvek će za njim ići polica j,Sike Bar nije bio jako posećen. Svega
uhode, sve dok ga ne zgrabe. A za još tri čoveka su sedela svaki za svo­
njim vodi trag do nas — izloži Din. jim stolom, a dvojica su ispijala pi­
— Ne vraćajmo se na ono što je će stojeći uz barski pult. Jednog od
već odlučeno — reče Veg. — Plan je njih Kolins je poznavao. Bio je to
čist, jasan i kida sve tragove. Mo­ inspektor Frenk Nikolson, Kolins je
ramo ga ostvariti bez greške. Ostaje mirno pio svoje piće, ali neprimetno
nam da najurimo i tog Francuza. pogleda časovnik. Još nekoliko mi­
— Znam i gde je stan Aramana nuta i treba da stignu četiri njegova
Adamara — dođade Din. prijatelja. Odluči da im da znak da
nešto nije u redu. Jedan će prtći i
— I imajte u vidu da želim da po­
on će mu kazati da je prepoznao in­
gledam u oči tom njuškalu. Godina­
spektora. Ostatak vremena prepusti
ma mi je za petama — tiho reče
Prompter. se razmišljanju.
Sećao se dana provedenih u poli­
— Imaeeš čast da prvi razgovaraš c iji Nekad je mislio da je to pravi
s njim, ili bar da ga uzmeš na nišan. poziv za njega. Ali vreme je pokaza­
Možda bi voleo da ga staviš pred lo da je njegova naprasita ćud sa­
cev bacača plamena-— umeša se Veg. svim nepogodna za službu u kojoj se
— Hej, Spadalo! Tako će i biti, traži više .strpljenja i vladanja so­
ako me posluži sreća — odgovori bom nego ü svim ostalima. Još uvek
Prompter i ustade. je osećaor ogorčenje što je prosto ot­

29
pušten 1* još mu je rečeno da je sre- da to nije mnogo, jer i deseti deo
ćan što nije došlo do suđenja. plena bio pravo bogatstvo.
Pomisli na način na koji je upo­ A li kakvi su to stvarno ljudi? Ko
znao Dina. Izgledalo je da se to do­ je Din? Gde su se ostali našli s njim?
godilo sasvim slučajno, ali kasnije Je li tačno da su Veg i Sisajder ta-
nije mogao da se otme utisku da ga kode radili u policiji? Prvi je, na­
je Din tražio i našao kao određenu vodno, inženjer tehničke službe, uni­
ličnost Predložio mu je »posao«. Re­ štio neke dokaze i zato je isteran. A
kao je da će se raditi o uništavanju Sisajder je, pomenuo je neko, pro-
najgorih zločinaca. Tako je i bilo... neverio novac od policijskih kazni
A li posle su poginuli i neki sasvim Kolins se nehotično nasmešio na po­
nedužni ljudi. Din ga je tešio. Zbližio misao da je nekadašnji policijski bla­
se i sa ostalom trojicom. Navikao se gajnik postao veliki pljačkaš banaka
na smešljivog Vega, tihog Promptera i trezora.
i ćutljivog Sisajdera. A tada ga prekide dolazak baš tog
Ali o tim ljudima je znao vrlo ma­ čoveka. Sisajder. nemarno uđe, os­
lo. Bilo je pravilo da se niko ne is­ vrnu se okolo i priđe Kolinsu.
pituje. Što se manie zna, manje mo­ — Vidim da držiš znak da nešto
že da se otkrije. Cak nije znao ni nij« u redu — reče on i popravi na-
njihova prava imena i zanimanja. m em o podvm ut rever Kolinsovog
Posle napada na grupe zločinaca i sakoa, što je i bio ugovoreni znak.
pojedine gangstere, koji su senzacio­ — Uz pult stoji inspektor Nikol-
nalno odjeknuli, došlo je i do prvih son. Treba da odložimo napad, iako
pljački. Oteto je zlato s broda koji su ona četvorica na okupu — odgo­
je tek bio pristao, opljačkan je auto­ vori tiho Kolins.
mobil koji je prevozio zlatne šipke — Naši su napolju i sada će ući.
iz Ročestera, provaljen je trezor rob­ Ja uzimam inspektora na sebe. One-
nih kuća u kvartu Deptforda pored svestiću ga olovnom cevlju. Kad vi­
same Temze, opljačkana je banka u diš da su naši na mestu, otvaraj
Stamford hilu i konačno zlatarni­ vatru. Ja od pulta odlazim na vra*
ca pre sedam noći. ta i štitim odstupnicu. To je jedina
izmena. Din ne prihvata odlaganje
Tako je Dik Kolins gazio sve dub­ —* objasni Sisajder tiho.
lje. Već je mogao da nabroji pet lju­ A zatim odlazeći pripreti Kolinsu
di koji su pali od njegovog revolve­ prstom:
ra pri provalama i verovatno najma­ — Uvek đevoj'ke... Bolje bi bilo da
nje deset onih koje je ubio u grup­ na vikend kreneš s drugarima.
nim likvidacijama. Noćas taj broj Zatim ode do barskog pulta i na­
treba osetno da poraste. Ali rastao ruči skoč. Inspektor pomisli nije li
je i-kapital, koji je uložio u kuću za to čovek koji treba da mu pokaže
izdavanje i banke u Sitiju i Ipsviču. zločince. Neprimetno ga osmotri, ali
Ima ih petorica, ali on dobija uvek kako je ovaj bio zauzet svojim sfcc*
tačno deseti deo plena Ko još uče­ čom i čašom vode, on nastavi da po-
stvuje u deobi, to Kolins ne zna. Din smatra lokal, u koji su ulazili ljudi
je nezvanični vođa družine i on o i žene u parovima. Tada naiđoše tri
tome vodi računa Jednom su zapo­ muškarca i sedoše blizu Kolinsa.
čeli razgovor o tome i Din je objas­ Odjednom Kolins nestade iz in-
nio da ostalo ide »zaštitnicima, u spektorovog vidokruga i nekoliko
rezervu za pomoć u slučaju hapšenja trenutaka kasnije zabubnja rafal
poieđinca. ra nlaćanie obaveštenja iz maŠinske puške. Začuše se jauci ra­
policije i kuDcima kao provizija za njenih i vriska preplašenih žena.
pretvaranje napliačkanog zUta i dra Inspektor stavi ruku pod pazuho
gocenosti u novčanice«. Složili su se da izvuče svoj revolver. Video je ka­

80
ko i tri poslednja gosta vade revol­ je prvo jedan, a zatim ona trojica.
vere. Ali tada mu nešto eksplodira Lun i Makferson, pošto proveriše da
u glavi. Tog trenutka iza ugla, iz su im maske u redu i da ih ne mogu
drugog dela bara, pojavi se Dik K o- prepoznati ni inspektor ni Kolins,
lins. Zabezeknuto pogleda inspekto­ dogovoriše se da i sami uđu u bar.
ra, koji beše pao i iz čije velike ra­ Ali u tom trenutku začuše pucnjavu
ne umesto oka je navirala krv. Iza i iz prijemnika i iz zgrade.
njega ja stajao Sisajder s revolverom ■— Tamo je počela gužva! Idemo!
u ruci. — uskliknu Makferson potržući svoj
»A rekao je da će ga onesvestiti«, ogromni feolt.
pomisli s čuđenjem. — Mislim da smo zakasnili. Sada
ne znamo kako i zašto upadamo. Če­
Kao da je to bio instikt, on pogle­ kajmo koji trenutak — upozori ga
da prema Dinu i Vegu, koji su pre­ Lun.
tili prisutnim^ terajući ih da da dignu Videše kako četiri čoveka istrčaše
ruke, okrenu se zidu i miruju. U tom iz bara i kako okrećući se pucai u
trenutku Dinovo mesto zauze Prom- vrata da spreče eventualnu poteru.
pter, a ovaj dade znak Kolinsu da Za njipaa se nije pojavljivao niko.
ide prema vratima, pa i sam pođe Lun i Makferson su samo čuli preko
za njim. Kolins posluša, ali se osvr­ svog prijemnika kako još uvek hi­
nu. Vide kako ga Din uzima na ni­
sterično kukaju žene Neko je vikao:
šan, ali za delić sekunde kasno. Kur- — Zar ovde?!... Toliko mrtvih!...
šurni mu se zabiše sa strane u izo­ Ja sam propao!
krenuto telo.
Verovatno je to bio vlasnik bara.
— Dine!... Izdajico... Ubijaš me... Lun odlučno pokrenu motor i po­
Dine! — vrisnu prekidan pogocima če da prati crni voksal, koji se naj­
kuršuma dok je pokušavao da okre­ većom brzinom udaljavao prema Viz
ne cev mašinske puške. liju. Negde u daljini Čule su se po­
A li tada ga pogodi zadnji kuršum, licijske sirene, a iza ugla jedne ob­
koji dođ« od barskog pulta. Kolins ližnje ulice zviždao je policajac ma-
8$ čudno sklupča i poče da tetura, Sući svojom palicom.
* zr&tim se prevali preko već mrtvog — Taj vrag vozi kao sotona — re­
inspektor». Nikolsona. če Lun viđeći da voksal izmiče pre­
ma šumi na Vizi Komanu.
*
— Da im pripucam u točkove, ako
dođemo u takvu priliku? — upita
Lun je bio maskiran u vozača tak­
Makferson.
sija, a Makferson u starog, tromog
trgovca iz provincije. Imali su i tak­ — Izgleda da nećemo stići <ta to
ve dokumente, koji su im omoguća­ učinimo. Ipak pripremi taj topčić —
vali da u slučaju potrebe nastave ig­ složi se Lun.
ru, Stigli su blizu ulaza u bar Blek — Daj malo vetrat Punim jedri­
Kida i smestili se osmatrajući goste ma, sinko! Bar ti umeš da presti-
koii su pristizali. Još pri prvom pro­ gneš i sam uragan Paru... Ovaj,
lazu ugledali su kako dolazi inspek­ gas! Vetra, ili bilo kakvu snagu, ali
tor Nikolson, pa su slušali sve gla­ stigni te pacove! — bodrio ga je Mak
sove oko njega. Primetil'i su i dola­ ferson neprekidno.
zak Dina Kolinsa, koji je ulazio u Ali voksal beše nestao. Preostade
lokal baš kad su oni završili drugi im samo da stanu i slušaju istragu,
krug vožnje po okolini i našli mesto koja je počinjala nad mrtvim inspek
da parkiraju kola. torom i Kolinsom, a zatim nad če­
Videli su i manevar, četiri čoveka, tiri ubijena gangstera, što je dopi-
koji su stigli u crnom voksalu. Ušao ralo samo u slabim fragmentima
at
Lim pozva Markinča i ovaj brzo Blek Kida. Eto, imaćeš posla, škra­
odgovori da već sluša. balo — reče na kraju Lun.
— Ispričaćeš mi ono što si video, — Prava lavina događaja! Odla­
čim ne bude važno pratiti šumove o- zim! — do viknu reporter i prekide
ko mrtvog inspektora — reče repor­ emitovanje.
ter i prekide vezu. Lun i Makferson povezoše se po­
Lun razmisli nekoliko trenutaka, lako obilazeći oko Vizli Komona Tra
a zatim zaključi: žili su javnu govornicu, a uz to su
— Treba da požurimo u Kollnsov se nadali da će negde ugledati crni
stan. Pogledaćemo šta je sa bacačom voksal.
plamena i Ritom Avling. Ni sa jed­ Govornicu uskoro nađoše i javiše
nog mesta ne dolaze glasovi. dežurnom u Skotland jardu da po-
Baš u trenutku kad je okretao ko­ sete kuću Di'ka Kolinsa i dovedu u
la, on oseti impulse iz inicijatora na vezu ono što t^jno nađu s onim što
svom pojasu. Zato zaustavi i uključi se dogodilo u baru Blek Kida.
prvu vezu, jer je broj impulsa govo­
Policajac pokuša da nastavi raz­
rio da zove Džejn.
govor, ali Lun spusti slušalicu i vra­
— Čujem te, draga — javi se Lun.
ti se u kola.
«— Imam važno obaveštenje. Desi­
lo se da sam napustila kontrolnu so­ — Pretpostavljam da su ubice i*
bu, Jednostavno sam se kupala... — crnog voksala odlučile da napuste
poče Džejn. grad. Ako je tako, onda se kreću dru
— Nisu valjda inspektor i žena za- mom ka Stok Vudu i bregovima oko
kuvali nešto neprijatno? Čurč Kubama. Da prođemo malo o-
— Nisu oni. Pokušavali su samo nim pravcem? — obrati se on Mak-
da stupe u vezu sa mnom. Javili su fersonu.
da se događaju strašne stvari. Od­ — Odvezuj i plovi, hiljadu mu gu­
mah sam preslušala snimke... — go­ sarskih napada! Plovi, sinko, da neg­
vorila je Džejn Vitington uzbuđenim de nađem kakvog momka krvavih
glasom, šapa, pa da ga zveknem po onom
— Mi. smo slušali oko inspektora što on naziva glavom, a gqre je od
Nikolsona. O tome sve znamo. Ima majmunske zadnjice l — složi se soč­
li šta drugo? no mornar.
— Prvo se čulo da neko odnosi Toga trenutka nisu slutili da ih
bacač plamena... A zatim... Stvar je iz tamne aleje gledaju četiri para o-
jeziva! Neka žena je vrisnula... Da­ čiju. Tamo je u senci drveća, gur­
vili su je i silovali, a zatim se čuo nut u samo šiblje, stajao crni voksal.
poslednji jauk. To je u stanu onih — Ko može biti u tim kolima? —
Kolinsovih — izloži kratko Džejn. upita Veg.
— Sve ćemo ponovo preslušati ja — Neko je iznajmio taj taksi. Bio
i Sam. Javi se Adamarovima i poku­ je za nama u trenutku kad smo kid-
šaj da ih umiriš. A ti ne uzimaj stva nuli iz bara. A ovo je treći put za
ri tako k srcu. To su obračuni među pola sata da prođe blizu nas. Treba
zločincima — zaključi Lun. videti ko su ti momci — izloži Din.
Odmah zatim odmah pozva repor­ — Pratimo ih! Noć je i neće moći
tera Artura Markinča i javi mu da videti da su to naša kola, ako su m s
se dogodilo ubistvo u kući Dika K o- pratili od bara — predloži tiho Prom
linsa, koji je poginuo u baru. pter.
— Ja ću sada s javne govornice Voksal kliznu iza aleje i pođe za
pozvati Skotland jard. Obavestiću Lunovim automobilom prerušenim
dežurnog o tome drugom ubistvu i u taksi. Bilo ga je lako pratiti zbog
izvesnoj vezi sa pokoljem u baru svetleće oznake na krovu.

82
— Neko nas prati — odmah pri- Nađe mesto da se okrene, a zatim
meti Lun. izabra jedan ulaz u šumu. Pošto ga
— Da nije polici j a f — upita Mak- osvetli pokretnim reflektorom, on
ferson. bez svetla potera sve dok ne začu
— Još ne znamo. Izići ćemo na grebanje grana po krovu. Ugasi mo­
drum i voziti m im o. A k o je policija, tor i odmah pozva Džejn. Kad se o -
nema razloga da se uznemiravamo. na javi, obavesti je da imaju kvar
Oni će nas obići i zaustaviti — od­ na kolima.
govori Lun. — Uzmi kamion s ugrađenim po­
— Eh, ne volim kad se nađem pred lugama za spuštanje utovarne rampe
policijom . To je kao delfin na suvu i preudesi se u muškarca, iako to
pred mačkom. Ne m ožć da zapliva, baš nije lako — dodade smejući se.
a mačka počinje da grize — gunđao Objasni joj gde da dođe i na ka­
je M akferson dodajući jednu suviše kav znak će naići. Ona odgovori da
sočnu psovku. odmah kreće. Lun prekide vezu i
Uskoro se nađoše na putu k oji je posla Makfersona da uz asfaltnu tra
vodio ivicom šume. Kola iza njih ku razbaca nekakve opiljke lima. G-
dadoše znak da prestižu i Lun pođe vaj to učini i kada naiđe prvo vozi­
više levo da propusti. Kad se nađoše lo on i videše kao opiljci jasno svet-
uz njihov desni bok, Lun i M akfer­ le. B o je to znak za Džejn.
son prepoznaše kola koja su poku­ Morali su da čekaju još čitava dva
šali da prate. U istom trenutku shva- sata dok se nije pojavio veliki ka­
tiše šta će se dogoditi i Lun naglo mion, koji skrenu na parkiralište
zakoči. pedeset jardi dalje. Lun potera ošte­
Rafali iz mašinskih pušaka rado- ćeni automobil. Iz zadnjeg dela ka­
bovaše po Lunovim na izgled ob ič­ miona spustiše se dve šine, na koje
nim, ali u stvari dobro oklopljenim Lun natera točkove svojih kola. Od­
kolima. Stakla poprskaše, ali čelične mah zatim šine se podigoše i uvuko-
ploče su već bile sunule u vi* i do­ še vozilo pod ©iradiu, fcoja opet »kliz­
čekaše kuršume. nu i sakri utovarena kola.
— Vatreni m om ci! — uz viknu Lun* — A sada vozi nazad — javi Lun
— Pocrkali! L jigavi strvinari! Ri­ đevojei, koja je ličila na mršavog
be šakali! Ne stigoh ni da im se pred mladića ogar avijena lica i s velikim
stavim! — psovao je m ornar zureći kačketom na glavi.
u čeličnu ploču, koja je iskočila uz
razbrijeni vetrobran. Makferson je nezadovoljno gun­
Lun »pusti ploču i ostade nepom i­ đao.
čan posmatrajući kola napadača, ko­ — Nikad nam nisu tako brzo iz­
ja su se udaljavala. Učinu mu se da makli slični pokvarenjaci — reče
odjednom nastadoše, a drum je bio glasnije.
prav. — Pom isli na dobar biftek i bocu
— Ili su skrenuli iza nekog zaklo­ vina, pa će ti biti lakše — smejući
na, ili su ugasili svetla i pritajili se se reče Lun.
uz sami put — zaključi on konačno. — O, pa to nije loš predlog, tako
— H ajdem o tamo, ako su gume mi najlepšeg zubaca iz španskih za-
čitave. Nađimo te sinove morskih liva ! Napred, do velikog, sočnog b if­
pasa! Vetra jedrima, Donalde !— od­ teka! — brzo dodade,M ekferson m e-
vrati Makferson naglo živnuvši. njajući svoje turobno raspoloženje.
— M nogo je bolje da misle kako Lun se ugodnije namesti na sedi-
smo pobegli. Pored toga m oram o se štu i ostade tako ćuteći i razmišlja­
skloniti ovako izbušeni, jer će poli­ jući. Pažnju mu privuče M akferso-
cija biti vrlo radoznala — odgovori novo hrkanje i brujanje sve većeg
Lun i pokrenu kola. broja vozila oko njih. To je bio znak
33
da zalaze dublje u grad. Trebalo je bio obavešten znatno bolje od Skot­
još dobrih tri četvrt sata dok se ne land jarda i policije zajedno. Šefovi
nađu u skloništu, iako je Džejn v o ­ su se međusobno optuživali za slabu
zila spretno i dosta brzo. Nije joj saradnju, a zatim su napadali inspek
smetalo što sedi za upravljačem glo­ tore za površnost i sporost.
maznog kamiona, jer je ona vešto Usred takve psihoze stiglo, je pis­
vozila i traktor, vučni transporter, mo »Jazavičara«. On je obaveštavao:
ili trkačku mašinu prileglu uz asfalt.
Njen duh naučnika nije isključivao »Nepobitno sam utvrdio da je po­
duh sportstkinje, uvek živ i snažan ginuli Dik Kolins bio nekada u po­
u toj izuzetnoj ženi. licijskoj službi, ali posle isterivanja
je bio ogorčen i postao je član jedne
A li na jednom mestu ona zausta­ čudne družine. Sve govori o tome
vi. Iziđe i podiže oiradu. da je bio član kontragang petorke.
— Hej ti glomazni gusaru! Ustupi Ali izgleda da su ga likvidirali baš
mi mesto i prihvati upravljač ka­ članovi kontraganga, koristeći prili­
miona! — pozva ona u mrak pod ci- ku kad je on već obavio dobar deo
radom. posla oko uništenja Tangija, Gareta,
Lun gurnu Makfersona. Gibsa i Doda. Izgleda da oni nisu
— Ko, šta?... Milion mu... — pro- platili »zaštitu«, pa im je priređena
gunđa mornar. zamka. Ima znakova da su momci
kontraganga, koji rade i kao »zašti­
— Hajde, stari. Džejn hoće da je tnici«, ujedno i obi jači trezora u zla­
zameniš — smejući se reče Lun. tarnici Istražujem u tom smislu, a
— A, tako? razumem... Ali zato ću vaši ljudi treba da imaju u vidu ove
tražiti dupli biftek — gunđao je mor podatke i tako usmere istragu, ako
nar pružajući ruku da povuče Džejn ocenite da su moja zaključci tačni
A zatim sam siđe i abiđe kamion. Vaš Jazavičar«.
Uskoro je vozio čas preteći nekom
— Ovo je prosto fa n ta stig^ | g ^
vozaču koji mu preseca put, a čas uz viknu Endrju Vajt, pošto p#0Č$t4
mašući kakvoj devojci koja čeka da pismo trojici inspektora zaduženih
pređe ulicu. da preuzmu posao poginulog Nikola
sona. — Imam utisak da nam Jaza-*
VII vičar daje tačne podatke, ali uvek
ostaje nešto neobjašnjivo. Čak mi se u
Štampa je bila nešto umerenija u nekim slučajevima čini da nas usme-
svojim napadima na policiju zbog rava na gangstere koje je osudio
sve češćeg i krvavijeg vršljanja gang kontragang, a ne može sam da oba*
stera po Londonu, jer su novinari vi likvidaciju. Zar nije tako bilo sa
imali obzira zbog smrti inspektora Sanđermanom, Džeplinom i Egom.
Frenka Nikolsona. Ali nisu prećutali Zatim na isto miriše ukazivanje na
činjenicu da je jednom nađeni trag Tarnera, Beneta i Oklovskog. U oba
izgubljen baš tom tragičnom smrću. slučaja gangsteri nisu hteli da plate
Jedan list je pisao: »zaštitni znak«.
»Čemu hiljadu i po službenika
Skotl-and jarda? Čemu brigade poli­ Inspektori su ćutali, a kad je Vajt
cajaca? Čemu ogromni aparati, op­ prestade da govori, jedan inspektor
rema i troškovi kad jedan marljivi upita:
inspektor odlazi u jazbinu sam i bez — Ko će uspostaviti vezu s inspeM
ikakve pomoći«? torom Interpola A dam arom?
Skotland jard nije davao nikakve — Za sada ću ja lično preuzeti bri
izjave, ali su šefovi i inspektori za­ gu o njemu — odgovori Vajt.
panjeno čitali izveštaje reportera Ar Odmah zatim ponovi zadatke istra
tura Markinča. Taj čovek je o svemu ge i otpusta inspektor«, a sam krenu
84
do arhive, gde je hteo da pogleda grupa naših stručnjaka želela da ču­
podatke prikupljene o ubijenom Di­ je vaše mišljenje o nekoliko stvari.
ku Kolinsu. Vaš poštovalac Vajt«.
U hodniku srete poznanika, ugled­ Lun zatim pogleda posetnicu, na
nog bankara Hartlija. kojoj je pisalo:
— Helo, Stene! Kakva nužda do­ ENDRJU VAJT, savetnik
vodi u ovu kuću briga jednog boga­ A li ga začudi što je na poleđini
tog džentlmena, bankara i izvozni­ pisalo:
ka? — srnejući se upita Vajt. »Tražio sam vas ovde. Molim vas
— O, pa ja sam često ovde. Pomoć da se javite telefonom«.
i zaštita policije postaju sve neophod Te dve poruke bile su protivureć-
niji poslovnim ljudima. Ponekad ne i, posle pola sata razmišljanja,
treba proveritd podatak o novom Lun je imao svoj plan. Odmah se ja ­
partneru... Pa, razumeš već. Kad ćeš vio višem inspektoru i savetniku En
nas posetiti? Filiza se raduje kadgod drjuu Vajtu i rekao da ga hitni po­
vidi tebe i Suzan — raspriča se slovi odvlače i da će ga posetiti tek
bankar. sledećeg dana. Zatim je pozvao Mak
— Rado ću doći. A li ovih daina i- fersona, nabrojao mu nekoliko pred-:
mamo mnogo briga. Video si u no­ meta koje je trebalo da donese i re­
vinama. Nisam bio ni na vikendu. kao mu da dođe čim stigne. Sam je
Kako ste se proveli ti i Filiza? otišao do svojih kola i odvezao se na
— Ona j« bila kod svojih, a ja sam mesto sastanka s Makfersonom.
bio s društvancem. A li to nije za uši — Ti treba da, uđeš u stan kroz
jednog inspektora Skotland jarda — prozor iz dvorišta. Ostavio sam ga
smejući se odgovori bankar Sten otvorenog. Unećeš i deo potrebnih
Hartli i ode dalje. stvari, a ostalo ću doneti ja kad se
V ajt se osvrnu za njim i pomisli: vratim — izloži mu bez mnogo de­
»Lako je njemu da poziva... Bogat­ taljnih objašnjenja.
stvo, lepa žena, ljubavnice... A nekad — I tako, ja kroz prozor, a ti na
je počeo kao policijski pripravnik«. vrata? Lepo ti postupaš sa starim
Četvrt sata kasnije iziđe s name- mornarom. Pa ja sam kapeta brodatk
rom da potraži tog francuskog in­ trista mu pobunjenih mornara —
spektora Interpola, čija akcija je ne­ gunđao je Makfersofi odlazeći.
kako čudno brzo usmerena na pravo Lun je znao da, ako su tačne nje­
mesto, na pravog čoveka. I samo Za­ gove pretpostavke, neko želi da ga
hvaljujući sticaju nesrećnih okolno­ napadne. A taj sigurno osmatra kre­
sti dogodilo se da Dik Kolins pogine. tanje oko stana u Sidnej stritu. Po-
»Možda se to dogodilo baš #zato kupovao je hrpu novina i vratio se
što su ostali zločinci osetili da je K o­ u stan. Svaki posmatrač bi zaključio
linsu »prikačen rep«. Možda su shva da še inspektor Interpola sprema da
tili šta je značila »ponuda bacača pla dobro prouči sve novinske izveštaje
mena«, razmišljao je prilazeći svojim o ubisfcvima i da ne sumnja u poru­
kolima. ku.
* *

Bilo je već jedanaest sati kad Lun Za to vreme četiri elegantno obu­
stiže u stan u Sidnej stritu. Pogleda čena čoveka srela su se u suncem
sandučić za pisma i nađe jedan ko- obasjanom Ričmond parku. Svaki je
vert i jednu posetnicu. Otvori ko- došao svojim kolima i kao slučajno
veiat i poče da čita sa papira koji je našli su se blizu manjeg jezera.
imao zaglavlje Skotland jarda: — Ovaj susret je bio neophodan,
»Molimo vas da večeras u dvade­ iako je neuobičajen — poče odmah
set časova budete u stanu, jer bi namršten Din. — Treba raditi brzo,

39
jer policija ima dosta podataka. Isti­ tajnost i ćuteći napustiše mesto su­
na, nijedan nas ne ugrožava, ali ko sreta. Svaki od njih imao je po jedan
zna na šta mogu da nabasaju. stančić iznajmljen pod lažnim ime­
— Da li je otmica tog Francuza nom. Vesto falsifikovani dokumenti
baš sada neophodna, — upita ćut- već dugo su im omogućavali da pre­
Ijivi Sisajder. ko tih stanova održavaju vezu, pri­
— Nizašta na svetu ne bih propu­ maju poštu i da tamo dovode svoje
stio ovu priliku — tiho odgovori prijateljice. Gde stalno žive i šta su
Prompter. — To je čovek o kome go­ im prava zanimanja, jedan o drugom
dinama maštam. Našao sam momke nisu znali. Bili su to ljudi već sa­
k oji će mi ga u toku noći predati Bi­ svim navikli na čuvanje tajni, oprez­
ću srećan kad mu pogledam u oči. nost i intrigu. Zato Sisajder i Veg
— Imam osećaj nekakve skrivene pročitaše listiće tek kad se nađoše
opasnosti — bez razloga upade Veg. daleko od parka.
— Stvarna opasnost ne postoji. Mi Na njima je pisalo:
čak ne znamo ništa određenije jedan
o drugom. Uvek smo nastupali pri­ »Budite kod mene u dvadeset i
lično vesto maskirani. Devojke o na­ tri časa. Treba da razgovaramo s Di­
ma imaju sasvim pogrešne podatke. nom. Prompter«.
Uvek smo mi njih zvali, a one su bi­ N ije bilo čudno što su pomislili da
le zadovoljne obećanjima i poprilič­ je počelo nešto teško i opasno. Pri­
nim poklonima. Veruju da tako po­ prema i ubistvo Dika Kolinsa izgle­
stupamo iz straha od sopstvenih že­ dalo im je potrebno i opravdano. Ali
na. O kakvoj opasnosti može biti re- sada im je postalo jasno da je taj
či? — govorio je namrgođeni Din. događaj pokrenuo , sumnje, nepove-
— A li biće neophodna krajnja oprez renje i strahovanja, što je bilo logi­
nost. Nekoliko nedelja nećemo pre- čno i neminovno. Ovejani gangster
duzimatd nikakve akcije. Na viken­ Prompter je nešto namirisao. Šta je
dima ćemo biti zajedno. Za to vreme to s Dinom? On je predložio da se
treba da se prikupi noyac od svih ukloni Kolins. Zašto? Nema li on još
naših poduhvata. zadnjih misli? On drži u svojim ru­
— To js u redu — složi se Sisaj­ kama sve veze sa krijumčarima zla­
der. ta i dragocenosti. On ima obavešte-
— A li večeras treba da mi pomog­ nja iz Skotland jarda. On je o sebi
nete da uklonimo telo Armana Ada- najviše pričao, ali stvarno koje mu
mara. Ostavićete mi vremena do je­ je pravo ime i zanimanje? Nije li ne­
dan sat posle ponoći, a onda budite ke večeri pomenuo da zna Prompte-
u mojoj radionici u Čizviku. Svd zna­ rovo pravo ime? Zna li imena osta­
te to mesto — predloži Prompter. lih?
— Dovoljno je da dođe jedan od, Tako su se redala ta i slična pita­
nas — primeti Din. — Izaberi ko nja u glavama Vega i Sisajdera, za-
hoćeš da ti pomogne* golicanih onim listićima. A kad jed­
Prompter poćuta, a onda zaključi: nom počnu sumnje, onda i ne pre­
— Budi to ti, Dine. staju. Svakome se u mislima usidri­
— Prihvatam, iako moja žena že­ la slaka smrti Dika Kolinsa. Pa i ime
li da večeras primimo neku posetu. j'adnog Vulfa saznali su od Dina. To
Računam da ću u ponoć biti slobo­
dan — zaključi Din. sećanje na izvor upoznavanja imena
Dok su dalje šetali Prompter ne- preko i odlučnog Vulfa samo pojača
primetno stavi već pripremljene li­ sumnje i strepnju.
stiće papira u ruke Vegu i Sisajde- Bio je to dan nekakvog iščekiva­
ru. Oni shvatiše da Prompter želd nja. Nekakvo zatišje pred bi^ru.
*6
* vog iskidati i potrpati u džepove —
smejući se odgovori vođa napadača.
Kad zvono na ulazu oglasi da sti­ — A tako? A ko je taj gospodin?
žu najavljeni posetioci, Makferson — upita Lun dobro se zabavljajući.
se brzo povuče u spremište u hodni­ — Ni sami ne znamo. Sve je ugo­
ku. Iznutra učvrsti vrata tako da voreno preko našeg udruženja — ta-
može lako izići i preseći put posetio- kode dobro se zabavljajući odgovori
cima U uhu je imao sićušnu sluša­ gangster. — jedino znamo da će nas
licu, te je mogao da čuje svaku reč u iza Tvikanama dočekati kola. Tamo
ostalim prostorijama, snabdevenim vas predajemo i uzimamo salatu.
mikro prisluškivačima. — Kakvu salatu
Lun otvori vrata. Bio je u sobnom — Pa da, vi ste Francuz. Vi ne
ogrtaču i papučama od meke kože. znate šta je salata. Tako zovemo le-
— Koga tražite? — upita on pr­ pe, šuštave novčanice.
vog čoveka i ođmeri ostalu dvojicu. — Onda da se obučem?
— Dolazimo u vezi sa porukom go­ — Samo mirno. Mi ćemo vam đo-
spodina Vajta. Možemo li unutra? — neti odelo i cipele. Ne želimo da is­
odvrati nepoznati. probamo trikove jednog uvaženog
— Uđite, gospodo. Oprostićete što inspektora Interpola — opomenu ga
nemam posluge i sasvim sam sam u vođa gangstera.
stanu. A li nekako ćemo se snaći da — Ja isto tako ne želim da budem
popijem o po čašicu. Bar je dobro vaša meta. Zato se neću protiviti.
ena-bdeven zahvaljujući jadnom in­ Pretresate me i videćete da nemam
spektoru Nikols'onu — pričao je Lun oružja — odgovori Lun.
uvodeći ih u veliku sobu za dnevni Jedan gangster mu priđe sa strane
boravak. i pretraži prilično vesto i brzo svaki
Zatim pođe pred njima. Znao je da deo Lunove odeće. Vođa napadača
oni sada treba da povade revolvere ga je držao na nišanu, a treći zloči­
i da će se naći pred cevima čim se o- nac donese već spremljene cipele i
krene. A li on odmah pođe k bar­ sako, ostavljene na vidnom mestu.
skom pultu i poče da sprema piće. — Ogrtač vam ne treba za tih pe­
Tek tada se okrenu i ugleda tri re- deset jardi do automobila — smeju­
volverske cevi. ći se reče gangster.
— Ne pokušavajte otpor — reče — A zar nećete popiti koju čaši­
prvi napadač. — Sednite i m im o sa­ cu. Nekako mi je neprijatno da go­
slušajte. sti... A li vaša volja — reče Lun.
— Cudnd su ljudi, Francuzi. Misle
Lun se spusti u najbližu fotelju.
na etikeciju i kad idu pod led —
Jedan napadač se izdvoji i brzo obi­
progunđa vođa gangstera, ali željno
đe ostale prostorije. Vrati se i javi
pogleda prema bocama.
da je sve u redu.
Lun uzdahnu, zatim opet tiho na­
— Vi ćete se spremiti i poći s na­
puni pluća vazduhom, zadrža disanje
ma — nastavi vođa napadača.
i neprimetno pomeri papuče od me­
— Ali ja sam inspektor Interpola ke kože jednu uz drugu, čvrsto pri­
Vi nemate razloga da me uznemira- tiskujući podlogu. Bio je to trenutak
vate, a nemate na to ni pravo. Šta ispuštanja gasa, čije delovanje je bi­
misli taj Vajt? — protestvovao je lo neobično brzo Gas je uspavljivao
Lun. ljude, ali se u vazduhu brzo širio i
— Taj jadnik iz Skotlamđ jarđa odmah zatim jedinio s kiseonikom
nema pojma da smo mi ovde. Neko stvarajući bezopasne i jedva vidlji­
nas je poslao da vas dovedemo. To ve oblačiće.
za nas vredi tri hiljade funti i mi će­ Sva tri gangstera sklopiše oči kao
m o ih dobiti, makar vas morali mrt­ da se radi o običnom treptanju. A li

37
više ih ne otvoriše i samo popađoše Stvar je sigurna. Vakcinu ćete dobiti
na tlo. Lim pokupi njihove revolve­ od gospodina Endrjua Vajta u Skot-
re, isprazni ih i vrati u kubure pod land jardu. Je li vam jasno?
pazuhom svakog od-njih. Zatim zov­ — Pa zašto nas odmah ne predate
nu Makfersona, koji se odmah po­ tamo? Zašto ta užasna groznica?...
javi. Mi smo otmičari i imamo grehove...
Svukoše ih do pojasa i vezaše. Lun A li ta vavra... varvar... kako se već
dohvati iz jedne fioke nekoliko če­ zove... — mucao je vođa.
ličnih pojaseva, na kojima su bile — Va-ra-ra! Groznica varara! —
ugrađene nekakve pljosnate i ovalne upade Lun mršteći se na Makferso­
kutije. Na krajevima su bile paten­ na, koja je okretao lice da sakrije
tne brave. srneh.
— Gospodine inspektore... Zašto
— Lepo će im pristajati ovi »poja-
da nam date klice te var...? — pro­
sevi nevinosti« — nasmeja se Lun.
muca gangster koji je pretresao Lu­
— Bolje bi im pristajao debeo la­ na i vilice mu otkazaše poslušnost
nac i zarđalo sidro o vratu, naravno da izgovore reci do kraja.
uz skok u duboko more — odvrati — To je neophodno. Hoću da se
Makferson. dočepam vašeg poslodavca. Hoću da
Lun poče da sprema i jedan špric mi diisoiplinovano pomognete — od­
za injekcije. Napuni ga destilisanom govori Lun.
vodom iz ampule i sačeka da se — Mi ćemo to učiniti i bez kuge
gangsteri os veste. — upade.vođa izbegavajući da izgo­
— Šta?L. Kako se to dogodilo? vori ime čudne bolesti.
Prokleti trikovi! — zakuka vođa — Ne možemo rizikovati. Vama
gangstera. klice, vi slušate kao svi kojima je u
— Tišina! Hoću da čujem kako pitanju život. Posle dobijete vakci­
pliva ribica u a'kvarijumu, vi jadni nu, siguran zatvor, ali i spašavate se
morski račići! — opomenuga Mak­ od smrti. Ima još jedno obezbeđenje
ferson. — nastavi Lun.
Gangsteri su zurili u Makfersona — Još nešto?! — promuca gang­
smatrajući da je on bio uzrok nji­ ster najniži rastom, koji je do sada
hove nevolje. Lun sede pred njima ćutao.
držeći pojaseve i poče da govori: — To su ovi pojaseva. U stvari ra­
— Saslusaćete malo naučno pre­ di se o teledirigovanoj bombi, kojia
davanje. Ovde u špricu imam jaku je u stanju da raznese creva i najve­
koncentraciju klica varara groznice. ćem slonu. Prikopča se oko pojasa
To je neka vrsta neizlečive kuge. i izdaleka se pusti naročiti signal.
Gangsterima se naježi koža po će­ Bomba sigurno eksplodirat Ona ot­
lom telu. pali i ako se nasilno otvara brava,
— A li ja to a m i vakcinu. Dakle, ni ili ako se preseče metalna traka od
je sasvim neizlečiva, iako jedino ja ljutog čelika. Dakle, samo ovaj ključ
ledim kugu, od koje do sada niko oslobađa od opasnosti — pričao im
nije izlečen — nastavi Lun. — Ubri- je Lun.
zgaću vam klice. Inkubacija... To je Pri tome je nekakav ključić stav­
vreme od časa kad čovek dobije kli­ ljao u prorez teleđiirigovamh po jas­
ce pa do trenutka kad oseti da je bo­ nih mina i okretao. Makferson ih je
lestan. E ta inkubacija traje kod va- prihvatao i pritezao oko već izmere-
rare tačno dve stotine sati, ili oko nih pojaseva zarobljenika.
osam dana. Ali, ako vam u roku od — One eksplodiraju posle četrde­
četrdeset i osam časova ubrizgavam set i osam časova, čak i bez radio sig
vakcinu, kuga se ne pojavljuje. nala. A nema sile i umetnika koji bd
9t
mogao da vam ih skine, sem mene, daćete me nepoznatom čoveku sa­
ili ovog momka ovde — nastavi da svim lepo upakovanog. Uzećete pare
objašnjava užasnutim ljudima. i otići. Moj drug će paziti izdaleka.
Orni prestravljeno pogledaše na­ Ako pogrešite, eksplodiraće pojasevi.
mrgođenog Makfersona, a već su bi­ Ako sve prođe u redu, sutra uveče
li osetili snagu njegovih ruku oko ćete se javiti u Skotland jard. Tra-
svojih pojaseva. žićete gospodina Endrjua Va-jta —
— Dvostruko vezano, momci! Ni­ objasni im Lun.
kada niste bili u čvršćem zagrljaju — Zašto da se ne javimo još no­
smrti — tobože poverljivo im doba­ ćas? — upita gangster.
ci mornar. — Jer to ne odgovara mojim pla­
Lun nastavi da govori: novima. I ne postavljajte pitanja,
— Gospodin vam je tačno rekao. nego slušajte naređenja — oštro od­
Vi ste U našim rukama. Ako ne do­ vrati Lun.
bijete vakcinu, raspadate se od ku­ Izašli su držeći prazne revolvere
ge nakon desetak dana. A li md nis­ u džepovima svojih ogrtača. Lun po­
mo tako zli. Mnogo je lepša smrt od đe pred njima. Smestiše se u kola i
ovih bombi, koje raznose creva u sačekaše da vide kad će doći Mak-
trenutku i od čoveka ostane samo ferson. Ali on nije izlazio.
neki okvir. Ovaj momak će dati sig — Krećimo — reče Lun.
na! da eksplodiraju, čim primeti da —*• A li nema onog što ima signale
niste fer. A u slučaju da nas dvojica — reče vođa gangstera.
nastradamo, vi ćete poginuti od po­ — Već je na svom mestu. Ja sam
jaseva. ga video. On nije izašao na vrata —
— Zašto onda klice — upita vođa objasni Lun.
gangstera. Pri tome u kopči svog pojasa po­
— Možda će nam se žuriti. Kadio jača zvučnik i gangsteri začuđeno
signalom mogu da se isključe pojas­ pretmuše. Čuo se glas nevidljivog
ne bombe. Onda posle četrdeset i o- čoveka:
sam časova mirno možete prerezati — Ja sam tu, momci! Pratim vas
metal i baciti pojaseve. Ali mi mo­ bez greške i čujem svaku reč.
ramo da vd.s privedemo policiji. Po­ — Kako?!... Gde je taj ogromni?...
treba za vakcinom dovešće vas pra­ — Ostavite se mučnog posla da
vo u Skotland jard —* objasni Lun. razumete. Tu sam i krećite. Pratim
Znao je da je efekat potpun. Gang vas i i slušam — dodade Makferson
steri su bili dovoljno zaplašeni i sa­ On je iz svojih kola gledao gang­
da su se osvešćivali u toj jezivoj sterska i bio spreman da ih prati, a
stvarnosti. oni će voziti tako da on nema smet­
Na Lunov znak Makferson ih od- nji. Mogao je da drži veliko i bez-
veza. bedno odstojanje, jer je Lun pričao
— Obucite se i pričajte — naredi kojim ulicama se kreću.
Lun. U deset časova vezanog Luna gan
— Dobili smo pismo da dođemo o- gsteri predadoše čoveku koji je tiho
vamo u dvadeset časova, da vas uh­ govorio, a u jedanaest se ovaj zau­
vatimo i nasilno odvedemo kod stavi u garaži svoje radionice u Čuz-
Tvikanama. To je sve što znamo viku. Odmah zatim pojaviše se Veg i
Pismo je od »gazde« — zbunjeno ob­ Sisajder.
jasni vođa gangstera.
— Onda ćete tako i učiniti. Od- VIII
vešćete me tobože pred cevima re­
volvera uperenih kroz džepove va­ Na jednom kraju grada trojica
ših ogrtača. U kolima ćete me vezati gangstera su odvlačila Luna u zadnji
na način koji ću vam objasniti. Pre- deo podrumske radionice u Čizviku;
89
a na drugom, u zgradi kockarnice od Donalda i mene«, pomisli zatim.
kod Viktor ij a parka, šest člamova .U zadnjem delu podrumske radio­
novog ganga preseljenog iz Čikaga, nice Lun prepoznade sanduk s baca­
većalo je o jednom obaveštenju. Te­ čem plamena. Sada je bio siguran da
lefonski im je javljeno da tri člana se pred njim nalaze pravi ljudi.
kontraganga mogu naići u radionicu Prompter ponudi Sisajdera i Vega
Baka Bar ton a u Čizviku. Četvrti će da sednu na stare i umašćene fotelje,
stići tek u dva sata posle ponoći. a sam privuče nisku stolicu i sede
— To bi moglo da bude zamka — pred Luna. Zagleda mu se u oči i
reče jedan od gangstera. poćuta. A zatim tiho izusti:
— A li bi moglo i da ne bude. Mo­ — Dakle, Adam are? Opet smo se
ramo ukloniti tu preostalu četvoricu, sreli. A li ovoga puta to su poslednji
jer nako ne želi da plaća »zaštitni časovi tvoga života.
znak«. Prosto je sramotno da mi pla­ — Ja vas nikada nisam sreo — od­
ćamo nekakvim londonskim mangu­ vrati Lun već oslobođen poveza na
pima. Mi koji smo nikli na tlu Čika­ ustima.
ga i naučili kako se radi od najvećih — Lažeš, gade! Sećaš li se kad si
veštaka — pričao je drugi. me uhapsio u oazi Beni Abes u al­
— Onda da pošaljemo momke da žirskoj Sahari.? Tada sam u jednoj
zavire u tu radionicu A ko nađu tu obližnjoj dini imao dvesta miliona
trojicu, neka ih mlate, a zatim ne­ franaka u zlatu. Nisi hteo da me pu­
ka sačekaju četvrtog. Dobro bi bilo stiš i predao si me kao dezertera.
da ga uhvate i ispitaju. Treba da Dine su se izmenjale pod udarcima
znamo ko su svi ti momci — složi vetrova u toku nekoliko meseci. I,
se treći. kada sam pobegao, nisam umeo da
Odlučiše da jedanaest dobro op­ nađem zlato. Zbog toga sam te tada
remljenih revolveraša opkole radio­ osudio na smrt — pričao je oštro i
nicu. Ako naiđu na otpor neka dignu preteći, ali sasvim tiho Prompter.
jazbinu u vazduh. Snažne plastične — Nikad nisam bio u Sahari —
bom be bile su odavno spremne za m im o odgovori Lun.
slične prilike. Jedan od gangstera
— A li ja te se dobro sećam. Uop-
ustade.
šte se nisi mnogo izmenio za ovih
— Idem da dadnem momcima u-
nekoliko godina. Samo si posedeo
putstva. Sam ću ih izdalje nadzirati.
na slepočmeama. To je možda od tvo
Ostanite mi zdravo — «zaključi odla­
je mržnje prema meni. Godinama me
zeći. progoniš. Umakao sam ti svaki put,
Za to vreme Samjuel Makferson
a »ada si opet tu. Ovoga puta ću te
’j e bio pomailo . nervozan. Opipavao
sprž&ti. Podmetnuo si m i taj bacač
je /s v o je ogromne koltove, milovao
plamena preko Vulfa... odnosno K o-
male ručne granate, razorne m oći i
linsa. A sam si se upecao. Isprobao
opravljao slušaMcu/ svog primiopre-
sam tu spra vicu. Njome ću te noćas
dajnika. Čuo je svUku reč u skloni­
spržiti — pričao je Prompter očito
štu. Tiho je preneo obaveštenje o
uživajući.
svemu u sklonište, gde su ih slušali
inspektor Anmto Adiamar i njegova — Protestvujem! To prelazi mere!
žena, a pored toga Džejn Vitington, Ja nisam pretpostavljao da ću zapa­
koja ih je ujedno snimala na mag­ sti u ovakve neprilike — tobože uv-
netofonskim uređajima. ređeno reče Lun.
Makferson se nasmeši pri pomi­ Tri gangstera se slatko nasmejaše.
sli u kakvom je čudnom položaju — Eto, Prompteru, čovek protest-
inspektor Adamar, k oji neprekidno vuje. Nije pretpostavljao posledice.
prati, doigađaje, a nije u stanju da se Zar mu nećeš to uzeti u obzir? —
umeša. »Neka momak nešto nauci smejući se reče Veg.

#0
— Nisam pretpostavljao đ£*ši ta­ še. Za njima dođoše druga i nekoli­
kav kukavica, Adamare — nezado­ ko ljudi iziđoše. Brzo opkoliše radio­
voljno reče Prompter. nicu. Trojica s mašinskim puškama
— A li ja nisam nikakav Adamar. ostadoše kod zadnjeg izlaza i blizu
Ja sam običan glumac 2i.l Morton. niskog prozora. A ostala osmorica
Inspektor Adamar me je angažovao priđoše ulazu. Naglo gurnuše na str­
da po nekoliko sati. dnevno igram nu vrata i uspeše da ih izvale. Od­
njegovu ulogu, jer smo slični rastom, mah prasnuše. unutra mukli pucnji.
a ja umem da se maskiram — od­ Odgovoriše im drugi.
govori Lun tobože iznerviran. — To je Ađamarovo maslo! — uz-
— Pričate priče. Ne veru j em da viknu Veg i uze zaklon. Lun se ve­
se Prompter vara — dobaci mu Veg. zan sko trlja iza sanduka s bacačem
— Ali ja mogu da dokažem! Evo, plamena. Ruke mu se nađoše slobod­
ispljunuću uloške koji mi menjaju ne i on brzo oslobodi noge,- a zatim
izgled obraza. Očistiću obrve od do­ poče da barata oko peševa svog' sa­
dataka i obrisati boju kose. Kad ski­ koa.
nem svu šminku, onda kažite jesam — Za mnom! Ovd* imam skriveni
li ja Adamar — tobože užurbano reče izlaz— pozva Prompter Vega i Ši­
Lun. šaj dera.
Prompter je buljio u njega videći — Šta ćemo sa glumcem? — upita
kako se čovek pred njim menja. Lun Veg.
ispljunu uloške od ružičaste gume i — Opali mu koji kuršum u sla­
obrazi mu poprimiše drugi izgled. v u ! — odvrati Prompter podižući je­
— To je nemoguće! Pa to je da dan kapak skriven tepihom i upa­
čovek izgubi razum — prosto jeknu dajući u otvor.
Prompter. Za njim se stušti Sisajder* a Veg
Zgrabi bocu viskija i nasu u veli­ nanišani na Luna. A :i ne stiže da
ku čašu. Otpi dobar gutljaj, a osta­ ppali, jer nekakvo tanano seeivo
tak pljusnu Lunu u lice. Ovaj sklopi zviznu kroz vazduh i pogodi ga u-
oči. Prompter nađe krpu za brisanje sred udubljeni a pod jabučicom na
čaša i njome vgrubo pređe preko od dnu vrata. On ispusti oružie i ruka­
viskija m okrog Lunovog lica i kose. ma pokri sečivo, čudno i šuštavo
Na krpi ostadoše dlake obrva i boja. jeknu i pade nnužnak. Promnter i
A odmah zatim kao čarolijom nesta­ Sisajder su već bili nestali u otvoru.
de lika Aramana Adamara. Umesto — Ne nucajte, predajemo sef —
njega sedeo je na sanduku čovek za* doviknu Lun.
mršene kose i nepoznatog lika. Paljba prestade i prvo trojica, a
zatim još dvciica gangstera uđoše u
— Lisac mi je opet podvalio! —
zadnji deo radionice. Držali su otko­
zakrklja Prompter neprijatnim gla­
som. čene revolvere i ugledaše otvor na
podu.v
Veg se cerio, a Sisajder ćutao po-
Tuđa su pobe.?li. Ja sam lik­
smatrajući događaj.
vidirao ovog ovde. Bili su me zaro­
— Sad je Adamar, sad nije! Pred bili — pričao je Lun.
nama je veštac, glumac! — smejao U međuvremenu bio je spremio iz­
se Veg. nenađenje uspavliajućim gasom,, pa
— Skupo će ga ovo koštati! — od­ zadrža disanje. Gangsteri pooo.iic? k
vrati Prompter i otetura se do boce njemu, ali popađoše ne shvatajuci
s pićem. šta se dogodilo
U tom trenutku Makferson se sme Gore se začuše pucnji Lun poj.ača
jao u zaklonu garaže, ali naglo pri- svoj zvučnik u kopči opasača, jer ni­
leže bolje u zaklon. Jedna kola kliz­ je imao slušalicu u 'u ’iu. Čulo se Ka­
nu še bešumno pred garažu i stado­ ko Makferson dovikuje:
41
— Podignite ruke, pasiji sinovi! napuštaju kola i ulaze u neku kuću.
Dole imam jednog momka! Vrata »u lupnula, čuo se zvuk pre­
Odgovoriše mu pucnji. A tada za­ kidača i konačno Sisajđerov glas:
pu čaše revolveri iz dvorišta. — Evo, to je moj stan o kome ni­
— Ovde se ne zna ko koga napa­ ko ne zna, Ti sd prvi poznanik koga
da. Još neko stupi u igru — reče dovodim ovamo.
Makferson kao za sebe. — Napadači — Dobro je što je tako. Moramo
beže. biti izuzetno oprezni dok ne saznamo
— Dvojica »u pobegla podzemnim šta se dogodilo sa Vegom i je li mr­
hodnikom. Pokušaj da ih sprečiš — tav onaj glumac koji nas« je video i
doviknu mu Lun i pođe ka izlazu. zapamtio. Adamr se pokazao dora­
stao svom poslu — tiho reče Prom­
— Eno ih već beže u jednom auto­ pter.
mobilu. Ne mogu da ih gonim, jer i — Da telefoniram Dinu, ako je u
novi napadači pucaju na sve strane svom stanu za vezu? upita Sisajder.
— odgovori Makferson brišući lice — Ne verujem da ćemo ga tamo
okrvavljeno kuršumom koji mu je zateći, jer on mora da je na putu.
rasekao kožu na levoj vilici. Dovoljno je oprezan i primetiće d>a
Lun se osvrnu, ubaci nekoliko ceo Cizvik vrvi od policije — odgo­
bombica s jačim gasom za uspavlji- vori Prompter.
vanje i požuri napolje, On i Makfer­ — A šta je značio tvoj manevar s
son pozu riše da se uklone s popri­ pozivom da dođemo Veg i ja a da to
šta, jer je trebalo obaviti druge p o ­ Din ne zna?
slove. — Imao sam razloge. Tebe sam
— Ovo je pravi zaplet koruopaca dugo posmatrao. Misliim da ne bi mo
na orkanom iskidanoj p a lu b i! Hi­ gao da izdaš ljude s kojima radiš.
ljadu mu saborta i eskapada! Šta se — Nikada to ne bih učinio.
to događa, momče? — gunđao je — Onda se zakunimo jedan dru­
Makferson sustižući Luna i pazeći gome na vernost i čuvanje tajne.
da odnekud ne dođe napad. — Kunem ti se, Prompter, da biK
*— Dok su me vodili, uspeo sam radije poginuo nego da izdam. Ja
da tim momcima prikačim »slušali­ sam takav... Zbog toga mi je teško o-
ce«. Sada ćemo moći da ih pratimo no što se dogodilo s Vulfom. Jad­
— odgovori Lun sedajući za uprav­ nik... Bio je brz i voleo je da ubija...
ljač kola kojima je stigao Makfer­ Ali bio nam je veran i siguran part­
son. ner — protivno svojoj navici suvi­
Brzo se uđaljiše s poprišta, na koje še dugo je govorio Sisajder.
su već pristizali prvi policijski auto­ — Mislim da nam je Din podva­
mobili. Lun u hodu promeni boju lio. Suviše smo slušali sve što bi pre­
kola, stavljajući u pogon prskalice dložio. Suviše smo uspeha s njim po­
stigli, pa više nismo umeli kritički
za tečnost kojom se to postizalo. Na
da razmotrimo njegove predloge.
sledećem uglu pokrenu uređaj za
— I to osećaš da nije trebalo u-
automatsko menjanje broja automo­
biti Vulfa?
bila. Kad iziđoše iz senovitog drvo­
— Osećam to... Još više, grize me
reda, već niko ne bi prepoznao malo
savest i smatram da smo ga izdali
pre viđeni autom obil
Gutali su neko vreme, a tada Si­
sajder upita:
Odmah posle bekstva iz .radionice — I šta je značio tvoj poziv?
Prompter i Sisajder su se negde du­ —- Izabrao sam Dina da dođe i
go vozili, 9 onda zvuci koje je Lun pomogne mi da se oslobodim leša
slušao sedeći u kolima na jednom inspektora Adamara. Ali sam pomi­
parkingu pokazaše da ova dvojica slio da bi se »n možda oslobodio i

42
mene. Nešt*o bi izmislilo i verovatno — Ostao sam sam... Zlata je bilo
uklonio i vas dvojicu — objasni mnogo... I nije čudo što se javila že­
Prompter. lja. A kad je jednom počela da živi
— Ti ozbiljno sumnjaš u njega. u m ojoj glavi,.. Znaš kako ide.
— Imam razloga. Već nekoliko me
— Kakve šanse si imao da se spa-
seci neprimetno raste deo plena ko­
seš?
ji nam Din duguje. Radi se o preko
osam stotina hiljada funti. To je ve­ — U oazi je tada bilo izbeglih
liko bogatstvo. Covek lako može da Francuza, trgovaca, krijumčara, skri
pomisli kako bi lepo bilo zadržati venih partizana i ko zna koga još. A
taj novac. niko nije držao oazu u svojim r ru­
— A li to je užasno, Prompteru! kama, jer je to zbog udaljenosti od
centra bilo teško. Tamo sam se pre­
— Jeste dragi, prijatelju. Zato nas
svukao, uzeo drugo ime i tražio na­
dvojica treba da se držimo zajedno.
čin da odem iz oaze, ali sa zlatom. A
Potražićemo i Vega, ako je ostao živ.
onda se pojavio poručnik Arman A -
Spadalo je čovek koji ne bi izdao.
damar sa dva Arapina. Zgrabio me
— Šta li je sa njim? je i tražio zlato. Rekao sam da je
— Sazna6emo već ujutro. A sada propalo, ali mi nije verovao,
ću ti ispričati o sebi. Ziveo sam kao — Nisi uspeo da mu pobegneš?
mladić u Francuskoj. Bio sam bez
para i policija me gonila. Skrivao — Pokušao sam što je on i čekao !
sam se pod imenom Alan Bulok. A predviđao. To je uzeo kao izgovor
Čovek se najbolje mogao sakriti u za optužbu da sam dezerter. Odveo
Legiji stranaca. Javio sam se i do- me je u pustinju, gde je došao heli­
spao u pakao Sahare. Posle su me kopter i pokupio nas. Posle mi je
prebacili u padobransku školu i po­ suđeno. Mnogo sam pretrpeo... P o-
stao sam specijalista za diverzije uz begao sam iz zatvora u gradu Alžiru.
upotrebu bacača plamena. f I otad mi je Adamar za petama. O-
— Dakle tamo si ispekao zanat? sećam da i sada plete mrežu oko me­
ne. Zato sam tako želeo da ga po­
— Jeste. O svemu tome pričaću ti stavim pred cev bacača plamena —
drugi put. U našem padobranskom završi Bulok, odnosno Prompter svo­
bataljonu oba vesta j ni . oficir je bio ju priču.
Araman Adamar. Taj uglađeni čo­
vek j« Dio opasan. Jednom sam uče­ — A kako ti je pravo ime? — u-
stvovao u grupi koja j« bila bačena pita Sisajder.
u Saharu da presretne pobunjenički — Ovde sada živim pod imenom
karavan. Imali smo obaveštenje da Bak Barton. Ono više ne vređi, jer
karavan nosi zlato poslato s juga će posle otkrivanja m oje radionice
Afrike. Vrednost je bila dvesta mi- za opravku gasnih uređaja policija
liona ondašnjih, odnosno starih fra­ dići hajku za Bakom Bartonom. A
naka. pravo ime mi je Edvin Bičer. Majka
— I uspeli ste da se dočepate tog mi je bila Francuskinja, a otac tr­
zlata?! govac iz Ipsviča. Otac je pozajmio
— Usepli smo uz ogromne gubitke. mnogo novca. Bilo mi je četrnaest
Ali nas trojica smo poneli plen i iz­ godina. On je tada proglasio ban-
makli, U susretu s pobunjeničkom krotstvo, a novac je već bio prebacio
patrolom jedan je poginuo, a drugi u Francusku. Pobegao je od suđenja,
ranjen Probijali smo se prema oazi ali je u Francuskoj uhapšen i umro
Beni Abes na konjima koji su tako- je u zatvoru. Ubrzo se razbolela i
đe bili iznemogli. Moj drug nije iz­ majka, a ja sam ostao na pariškim
držao. Nastavio sam sam i blizu oa­ ulicama... Posle je išlo kako je išlo.
ze sakrio zlato. Postao sam ov o što jesam — opširno

43
objasni čovek koga su znali kao Bu- ja mogli su se dobro prodavati. To
loka, Bartona i Promptera, a stvar­ smo i uzimali. Jednoga dana blizu
no je bio Edvin Bičer. skladišta oslovio me je Din. Onako
— Uzgred si u životu morao po­ namršten rekao mi je da smo otkri­
nekog i da ukloniš? — upita Sisaj­ veni i da odmah damo ostavku i da
der odemo. On zna način kako da nas
— Bilo je toga... Jedan čuvar za­ zaštiti od istrage.
tvora platio je životom pokušaj da — Vrlo čudno — primeti Bičer.
me sustigne pri prvom bekstvu u — Rekao je da zna za neki šverc
Alžiru Posle sam morao da se od- firme i da će tražiti da se protiv nas
branim od dva Adamarova policaj­ ništa ne preduzima. Bili smo srećni
ca. Bio sam brži... U nekim prova­ i razbežali smo se. Ja nisam znao kuda
lama došlo je do obrta i poneko je da krenem, jer moja porodica mije
poginuo od mog revolvera. To i više htela da zna o meni, jer se sma­
provale dovoljno je da nekoliko pu­ tra starom i slavnom. Jedino me je
ta budem obešen j streljan. majka pomagala, ali mesec dana pre
— Dakle, treba nam još jedna za­ mog susreta s Dinom ona je umrla.
kletva — tiho dodade Sisajder. Otac je otišao na imanje na obali
— Kakva? — upata Bičer. Kornvala To je kod Peranporta. Još
— Ja ti se kunem da neću živ pa­ za vreme mog boravka u zatvoru
sti policiji u ruke Sedeo sam u za­ poručio je da ne želi više nikad da
tvoru i znam kako je biti osuđenik. me vidi.
Kako ti gledaš na to? — Kako je samo mogao?! — upita
— Zaklinjem se i tebi, a samom Bičer.
sebi sam se da^no zakleo, da me ži­ — Zato mu se nisam ni javljao.
vog neće imati u rukama ni Ada- Din mi je pozajmio novac da vratina
mar, ni bilo koja r>oličija sveta. sumu koju sam bio dužan. Posle je
— Onda smo složni. Red je na me­ zatražio da pristupim kontragangu.
ne da ti ispričam o svom životu On Davao mi je novac.. A jednog dana
je jednostavniji od tvog. Zovem se me je doveo k tebi, Vulfu i Vegu.
Metju Balfur Radio sam u Skot- Ostalo znaš... Provale, ubistva... I
land jardu Bio sam administrativ­ eto me tu — tužno završi svoju pri­
ni poverenik i vodio sam blagajnu ču Metju Balfur.
za specijalne nsmene Radilo se o — Ko ti je dao nadimak Sisajder?
plaćanju informacija i dostavljača. — upita Bičer.
Bila ie to prilika da čovek uzme — Odmah me je tako nazvao Din.
nešto i za sebe .. Mladost i mala On je znao da Je moja kuća tamo na
plata . Ali jednom se sve otkrilo i obali kod Peranporta i oslovio me
ja sam osuđen na šest meseci zat­ sa Primorac. Posle je ostalo. Tražio
vora Naravno izbačen sam iz Skot- je da nikom iz našeg kruga ne ka­
land jarda Posle zatvora zaposlio žem ime, naučio me mnogim stva­
sam se u skladištu nekog bankara i rima i uvlačio u svoje poslove. Ta­
.trgovca Stena Hartlija — pričao je ko sam postao član petorke, ali ni­
Sisajder, odnosno bivši činovnik kad nisam znao prava imena i za­
Skotland jarda Metju Balfur. nimanja ostalih. Sada znam o mrt­
— Ali zatvor te je ogorčio, ali nije vom Kolinsu i tebi — zaključi Bal­
opametio? — upita Edvin Bičer. fur.
— Sasvim tako... Ukazala se pri­ — Ovo je bila teška noć. Treba da
lika da ja i nekoliko momaka pot­ se odmorimo. A jednog od narednih
kradamo skladište. Firma Hartii je dana srešćemo se s Dinom. Tražiće-
izvozila mnoge stvari, ali bilo je i mo da nam sve kaže. Uzećemo svoj
legalnog izvoza. Revolveri i munici­ novac i odlučiti šta dalje. Možda bi
44
Australija ili Južna Amerika bile dan od četvorice obijača oko Baka
pogodne da se nađe neko mesto za Bartoa«.
nas — reče Prompter. — Barto sam ja poginuo je
— A kako misliš da izvedemo to Veg, a četvrti je glumac Morton.
sa Dinom? — upita Metju Balfur. Nije li napolju bio inspektor Arman
— Tražićemo da nam objasni neke Adamar? Nije li nam on podmetnuo
stvari, a onda ćemo videti. Možda svog čoveka, a sam nas pratio i spa-
će biti najbolje da ga razoružamo i sao ga u poslednjem trenutku? Upo­
vežemo Držačemo ga tako dok ne treba uspavljujućeg gasa, o kome
dobijemo novac i ođmaglimo — od­ pišu novine, dolikuje samo stručnja­
govori Bičer. cima. Ne verujem da postoji neki
Uskoro se iz njegovog skroviŠta glumac Zil Morton — govorio je raz­
nije više ništa čulo. mišljajući Edvin Bičer.
A sledećeg jutra zapanjeno su či­ — Neprilika ima na pretek. Uvek
tali novine, u kojima nađoše opis je sve išlo bez mnogo komplikacija,
smrti njihovog kompanjona Vega. a sada kao da je sam đavo umešao
Policija je uspela da u kartoteci na­ svoje prste. Mi sumnjamo u Dina,
đe podatke o njemu. Zvao se Bazil on se čudno ponaša, pojavljuje se A.-
Ris, a bio je inženjer i nekad je ra­ đamar... Zatim dolaze napadači koc­
dio u Skotland jardu. karskog ganga, neko izvlači svog to­
— Uz tebe ovo je treći momak božnjeg glumca. Od početka provale
koji je nekad radio u policiji, a na­ u zlatam-icu palo je jedanaest mrt­
šao se u našoj grupi — iznenađeno vih fo licija kao da luta u m af1 4...
primeti Bičer. Da li je sve to zamesio Adamar? —
— Samo je ostala tajna ko je Din. nastavio je glasno da razmišlja i
Mislim da ćemo to ubrzo saznati — Metju Balfur.
reče Balfur. — Ostaje nrrr 4a se dočepamo
— Mnogo zagonetnije je to ko je Dina i dobijemo svoj novac. A onda
poslao momke na m oje sklonište. ćemo zajedno otići što dalje od Lon­
Miriše mi na Dina — izreče Bičer dona — zaključi Bičer.
svoju sumnju. — Ako ga n . Sumnjam u
— To nije moguće!... A ipak... Ka­ to, a pokazalo se dx on niie r 3 ’v$u.
ko su saznali za sklonište? — pitao ]V>ožda *Vmo morati sami da obijemo
se Balfur. neki trezor i domognemo f t plena.
— Mnogo je nej-asnlK stvari. Osta­ — A kako da prodamo zlato. To je
je pitanje ko je bio »treći čovek«. bio D ircv posao Jedino njega treba
— Kakav »treći čovek«? da nađemo.
— Čitaj pažljivije. Momke koji su — Izgleda da ie tako Ali moramo
nas napali napao je neko drugi. Je­ biti oprezni.
dan čovek je bio napolju i pucao je
na napadače. Ranio je dvojicu. *
— Pa to je mogao biti Din! — Ceo razgovor, pored Luna, pratio
usklikiDu Balfur i lice mu se neho­ je i inspektor Interpola Arman Ada­
tično ozari. — E tj, branio nas je k o­ mar sa svojom suprugom. On je us­
liko je mogao. ta jao i ljutito šetao po sobi. Prilazio
— Pre nego Sto se oduševiS, pro­ je stolu i nešto beležio. Konačno uz-
čitaj ovo ovde — pokaza Bičer jedino viknu:
mesto u novinama. — Taj Dio je ključ svega! N je g ,
Balfur polako i glasno pročita: treba zgrabiti!
»Ostaje zagonetka ko je bio čovek — Sasvim se slažem s vašim mi-
napolju, uz čiju pomoć je nestao je­ šljinj :m — začu se glas sa vrata.
49
Č jvek koji je to reka» stajao je — Ne m oju ni da razmišljam kako
prekrštenih ruku. a oni nisu rrim e- treba zatvoren ovde i slušajući sve
tili kad je ušao. te glasove ^ vaših m ik;o špijuna.
— Ko ste vi? — upita Ađamar. — Želite li da budete slobodni i da
— Pa već smo se upoznali. Zovem ili vi&» ne slušate? — upita Lun.
se Donald Sikert. — Ne znam šta da kažem... Ipak,
— Lun?! To nije taeno. Ili... Dru­ želim da m« oslobodite r-davde — ■
gačije ste izgledali pri ranijim su­ konačno se odluči inspeHor Adamar.
sretima — upade Zanet Adamar.
— Niste valjda očekivali da se — Onda ću ja vas prisluškivati —
pred jednim inspektorom Interpola s m e ju ': se reče Lun.
pojavim u svom pravom liku. Pone­ — Mislim da nećete uspet. Sigur­
kad i sam zaboravim kako stvarno no ste našli način da mi negde »pri­
izgledam — srnej ući se odgovori kačite« mikro uređaj. Ali ja ću zna­
Lun. ti način da se zaštitim — odgovori
— Shvatam. Zaista ste majstor u inspektor.
ovim avanturama — reče inspektor — Stvar je u redu. I ja shvatam
Adanrjar — Ali ;a r ae viđi*c da lju­ da sam preterao s vašim zadržava­
di ginu kao muve? njem *>vde. Odmorite se, pa ćete no­
— Zato vas drž:m ovde, da ne po- ćas biti slobodni — zaključi Lun i
đelite sudbinu jadnog inspektora povuče se iza jedne zavese.
Frenka Nikolsona. Pored toga poka­ Začu se lako zujanje. Inspektor
zalo se odlično da jedan stručnjak potroa i zaviri iza zavese, ali tamo
vašeg kova prati razvoj događaja i nije bilo nikog. Mukli zvuk zida go­
sagleda celu stvar — nastavi Lun. vorio je da je masivan i od metala,
— Suviše sam »sagledao« zatvo­ ali bez ikakvog otvora, il'i skrivenih
ren ovde i sasvim nemoćan. Treba vrata.
naći tog urnebesnog momka... Pola sata kasnije inspektor Ada­
— Din je glavni vođa. Ali ko je mar i njegova Zaneta osetiše neodo­
Din? Ko je Jazavičar? Kako da ih ljivu pospanost. Čim san postade
nađemo? Pitanja je, kao što vidite, čvrst, pojaviše se Lun i Džejn V i-
vrlo mnogo. tington.
— A vaša čudna pitanja rešava — Prvo ćemo ugraditi inspektoru
jedno po jedno. Zar ne možete đa ot­ uređaj — reče Lun i uz pom oć Džejn
krijete mesto sa kojeg čujemo Bu- prenese Adamara na jednu fotelju,
loka? Navikao sam da tako nazivam čiji je naslon bio pogodan da mu se
tog Edvina Bičera. glava nasloni kao na zubarskoj sto­
lici.
— Prompter-Bulok-Bičer nije sam, Lun donese nekakvu mašinu a
Sisajder, odnosno Metju Balfur je ultrazvučnom bušilicom, otvori in­
takođe opasan. Ćuli ste zakletvu da spektorova usta, stavi metalni okvir
se neće dati živi.
među njegove zube i poče đ& ih is­
— Pored topa vi hoćete da oni na- pituje.
C\ Dina, jer nemate n ik a ^ e ideje — Ima jedan opravljen zub, koji
ko bi to mogao da bude - prekide je bio prilično oštećen. Mesto je sa­
ga inspektor svim pogodno. Smesti će se ! oscila-
— imate li je vi? tor i baterijica — reče Lun i poče da
— Nemam... N'šta ne g o v /ri o nje­ buši inspektoTOv zub.
mu. Džejn mu dodade sićušni uređaj i
on ga smesti u rupu stvorenu u in-
— Ipak postoji jedan trag.
spektorovom kutnjaku. Džejn,
— Ja ga ne vidim. kao uvežbana asistentkinja, pripre­
— Razmišljajte. mi cement za blombu. Lun je postavi
1 sačeka da se stabiTizuje Premaza Džejn zamahnu na nje*a jastučl-
je sredstvom ubrzavano stvrdnjava- će n s fotelje. Sme^ali su se dok je
nje i konačno skoro nevidljivom bu­ Džejn uzimala gotovu protezu i vra­
šilicom otvori tri golim okom n evid ­ ćala je u usta inspektorove žene.
ljive rupice, koje su olakšavale pre- — Oni će promeniti sTraki đeo o-
nos zvuka do uređaja. dela, veruj ući da smo im tamo sa­
Za to vreme Džejn je pregledala krili uređaje, ali neća ni pomisliti
zube Zanet Adamir. da menjaju zube — sniejući se za­
ključi Lun
— Ovde će ići lakše, Ima pokretnu
đelimičnu protezu na levoj strani do Pošto se vratiše u drugi deo svog
le — javi zatim i izvuče parcijalnu skloništa, Lun isproba prijem pomo­
protezu. ću ugrađenih mikro uređaja. Ćulo se
prvo samo kako dva »pacijenta«
Lun proveri rezultat svog rada na smireno dišu. Uskoro se oboje pro-
Adamarovoim kutnjaku, pa dade budiše.
znak da mu Džejn pomogne da ga
— Već je šesnaest časova. Gladan
vrate na ležaj. Zatim su ćaskali o
sam — reče inspektor,
Makfersonu, koji je odbio da se pro­
•— Spremiću obed. Ovde žena ima
budi i hrkao u svom odeljenju na
od Čorja dobro Sa. k rv a. I sve je bes­
kraju skloništa, a Lun je radio na
platno. Uštedećemo funte koje bi po­
delimičnoj protezi uzetoj iz usta le-
trošili da nismo bili zatočeni u ovom
pe Francuskinje.
malom raju — reče Zanet.
— Pripremio sam i jednu fcalu.
— Imaj u vidu da nas, možda, do­
Posle približno dvadeset dana oksi­ maćini slušaju — opomenu je in­
dacijom će se uspostaviti kontakt u spektor.
mikro uređajima i oni će dobiti moć
— Pa neka... T ro /e ii smo ovde
prijema. Tako će udaljeni Adamar
vrlo ugodno. Lun nam noć a podneti
čuti svaku reč svoje žene, a neće
račun Vidite ]i nas? — mahnu ona
znati kako se to događa. I ona će
{ukom odlazeći ka frižideru.
slušati njega. Tek tada će shvatiti da
se nešto dogodilo s njihovim zubima *
pričao je Lun. Te večeri inspektor Adamar i nje­
— To bi m oglo da ima kobne po­ gova žena opet neočekivano zaspaše,
gled ice za njih. Zamisli da gospodin Kad se probudiše, bili su u neka­
pc&eti neku prijateljicu... — reče kvom automobilu, sasvim obučeni.
Džejn. Pored njih je sedeo glomazni Mak-
— Ili da gospođa potraži ljubavni­ ferso:t, a na pred * 1 bili Lun i Džejn.
ka — nasmej!a se Lun. — Tako da­ Ali njihov izgled je bio savim druga­
leko ne idem u šali.' Baterije će do čija nego što su ga znali Zanet i A r-
tada toliko os^ b ^ i đa će prijem biti man Adamar.
moguć samo na odstojanju od deset — Ko ste vi i gde se mi nalazimo?
do trideset ja rd i A na toj udaljeno­ — upita inspektor.
sti neće jedno drugo varati. — Ko nas je obukao? — upita
— Idi, Donalde, s milim bogom! Zanet.
— nasrnej'a se Džejn. — A nemam li — Došao je trenutak da se rasta­
ja u nekom zubu kakav prislušni a- nemo. Vas je obukla Džejn, a ja i
parat? moj drug g>-pod;na — odgovori
— E, tvoji zubi su suviše zdravi i Lun. — Vaš prtljag je u stanu u
lepi da bih mogao da ih bušim — Sidnej stritu. Ali bolje je da svratite
smejao sj Lun. — Ali neki dobar u hotel i da od gospodina Endrjua
oscilator oko srca i još ponegde si­ Vajta iz Skotland jarda zatražite da
gurno im ai vam se pitljag donese tanio.
47
— Ja ću sve ispričati kolegama iz LtTN JE JOS UVEK U LONDONU
Skotland jarda — reče inspektor — LUN SE UMEŠAO U ISTRAGU
Adamar. OKO KONTRAGANGA I PROVA­
— To je vaša dužnost. Oprostite LE U ZLATARNICU — INSPEK­
zbog zadržavanja — odgovori Lun. TOR INTERPOLA U GOSTIMA
— Oprošteno vam je, a ujedno za­ KOD LUNA — KRALJA PONOCl
hvaljujemo na gostoprimstvu. M i­ NA TRAGU ZLOČINCA
slim da smo doživeli nešto lepse i
zanimljivije nego da smo bili slobod­ Reporter Artur Markinč je kao i
ni — reče Zanet Adamar. uvek bio najbolje obavešten o Luno-
— Moram da se složim sa svojom vim podvizima. Nije ispredao sen­
suprugom, iako u pojedinostima i- zacije. ali same činjenice su bile do­
mam primedbi — smejući se dodade voljno senzacionalne. Reporter n re
inspektor. — Malo me muči i pomi­ skrivao svoje simpatije za Donalda
sao da ću možda svojim iz vest aj em Sikerta i vesto je opet utkao »zahtev
Skotland jardu pomoći da vas jed­ javnosti« da se Lun jednom oslobodi
nom uhapse. potera policije i proživi ostatak ži­
— Nadam se da nećete uspeti — vota kao genijalni naučnik i zasluž­
reče Džejn. ni građanin.
— Ribu ostavljenu u moru, teško U Skotland jardu su psovali Do­
je opet naći Ona ne ostavlja trag — nalda Sikerta i bili zabrinuti zbog
umeša se Makferson svojim basom. saznanja da je on u stanju da prati
— Znam da nećemo uspeti da im rad svakog inspektora podmećući
naškodimo, Armane. To ne bih vo- mu svoj miikro uređaj za prisluški­
lela — reče Zanet. vanje. A li nisu propuštali da koriste
Svi se nasmejaše, a Lun zaustavi. rezultate Lunovog istraživanja i p o­
dataka koje im je doneo inspektor
— Hotel je onđe — pokaza im ■» svi
Interpola. Desetina agenata i inspek­
se rukovaše.
tora razletelo se da ispituje okolinu
Odlazeći inspektor i Zanet su se u kojoj su živelii i kretali se Dik K o-
osvrtali i mahali rukama. Odjednom lins i Bazil Ris. Raspisane su poter-
im se učini da je automobil u trenut­ nice s opisima Dina, Edvina Bičera i
ku nestao Bila su to velika zelena Metjua Balfura.
kola, a sada u povorci vozila nije
bilo nijednih zelenih. Smatralo se velikim uspehom Skot
land jarda to što su pronađene i če­
— Kada skrenu še? — upita je in­
tiri devojke koje su se sastajale s če­
spektor.
tvoricom gangstera. One su otkrile
— Samo su iščezli Možda je to mesto na kojem su se sastajali. Bio
zbog promene vrste uličnog svetla je iznajmljeni bungalov kod Česing-
— odvrati Zanet. tona. A li policija je tamo stigla su­
U kolima koja beHu postala svetio- više kasno. Nade da će naći otiske
gangstera rasprsnuo je plamen u
siva Lun, Džeja i Makferson su se kome je bungalov dogorevao. Neko
sm ijali slušajući te reči preko zvuč­ ga je bio zapalio.
nika velikog prijemnika u kolima. Ni Lun nije mogao dalje u svom
Lun okrenu dugme i poče prijem istraživanju. Čuo je zadnji dogovor
muzike, Bičera i Balfura, k a ’ a su zaključili
da se sklone. Presvukli su se usvoja
IX najbolja odela i odneli sve što bi ot­
krilo nešto o njima. U starim odeli-
Jutarnji listovi su izvikivani sen­ ma su ostali mikro uređaji za prislu­
zacionalnim naslovima: škivanje.
Svi tragovi su opet bili pokidani. smo saznali od vas, jer ste čuli ispo-
Lun je mogao da prati i sluša samo vest dvojice gangstera jednog dru­
inspektora Interpola i njegovu ženu gom — pričao je Vajt.
Saznao ie da se vodi istraga oko — To je Lunova zasluga — reče
skladišta trgovca i bankara Hartli- Adamar.
ja, ali tamo se o Dinu nije ništa zna­ Vajt na to ne odgovori ništa, ali
lo, a o mrtvom Kolinsu vrlo malo.
nastavi:
Bilo je jasno samo da Din i dalje de-
luje, jer prodaja »zaštitnog znaka« — Ne bih se čudio da ovih dana
vlasnicima kockarnica, javnih kuća i čujemo kako su negde nađena dva
sumnjivih trgovina kao da je bila lesa i da to budu Bičer i Balfur. Sve
još življa. ukazuje da će tajanstveni Din mora­
ti da ih ukloni i da se oslobodi jedi­
— Znaci da Din ima i druge svoje
nih svedoka koji ni sami ne znaju
bande — rekao ie inspektor Adamar
njegov pravi identitet.
Lun je znao da je to tačno. Zani­
— A da li su ona tri smešna mom­
malo ga je »amo ono što je u Skot-
ka otkrili makar nešto ozbiljno? —
land jardu Adamar čuo, od Endrjua
upita Adamar pokušavajući da se ne
Vajta.
smeje.
— Devojke su izjavile da teško — Uz njih sam i ja postao smešan.
mogu dati opis četvorice zločinaca Jeste li videli ono mnoštvo karika­
— pričao je Vajt. — Oni su se mas­ tura kako ja tobože skidam »pojas
kirali na naročit način. A za vreme nevinosti«, ili kako dajem vakcinu
terevenki 0 tim devojkama u bun­ da spasem gangstere od barara groz
galovu nikada nfije bilo dovoljno niče?
svetio. Umesto običnih žarulja, svu­ — Va-ra-ra! — ispravi ga inspek­
da su bile stavljene samo tinjalice. tor Adamar.
Devojke su . mislile da je to samo I sam Endrju Vajt se nasmeja. O-
zbog »šarada«, da se one ne ustru­ pet poče da priča o smešnom dolasku
čavaju kad meniaju partnere. Dobi- trojice gangstera, koji su izjavili da
jale su velike poklone od ljudi koje /eto dolaze i da im se odmah da vak-
stvarno nisu dobro ni upoznale. cina.
— Veoma efikasan sistem skriva­ — Rekao sam im da ne znam ni o
nja — primeti Adamar. — Ali kako kakvoj vakcini, a oni su to shvatili
su *e upoznali s devojkama? kao učenu i prestrašeno su obećavali
— I to je razjašnjeno. Svaki je i- da će reći sve. Preklinjali su da ih
mao dosta novca i pojedinačno se u- oslobodimo pojaseva i urlali za vak-
poznao 8 devojkom. Posle su ih do­ cinom.
vodili na zajedničke vikende. A li oni Dalje je pričao kako se javio nepo­
su se stalno kretali prilično maski­ znati glas i objasni da momcima tre­
rani. Veruje se da Bičer i D ’n nos? ba dati injekcije destilisane vode i
perike, ali je nemoguće da to čini i reći ini da je Lun poslao vakcinu.
Balfur. Možda su perike imali i K o- Isti glas je javio da su pojase vi neu-
lins u Ris. Opisi se nikada ne slažu tralisani i da se mogu preseći, ali da
Ne postoje fotografije Dina i Bičera se ne otvaraju, jer će svakako ek*~
Jedino se zna pravi izgled već poginu plođirati. ¡Stručnjaci su u blindiranoj
lih. Pronašli smo i fotografije Met- komori alatima vođenim mehanič­
jua Balfura, ali one su od pre pet kom rukom s odstojanja i za oklopa
godina i v ero vat no se izmenio. Malo pokušali da ih ispitaju i rastave. Ali
šminke i naočari čine pravo čudo. svaki pojas je eksploađirao.
Srećom imamo i njegove otiske iz — Zamislite samo to vražje oružje
kartoteke. Jedino njega možerno da i šta bi se moglo njime postići — re­
gonimo znajući koga tražimo. I to če zatim Endrju Vajt. — Hiljade ro­
49
bova mogao bi čovek držati u po­ Evo nekoliko podataka koje treba
kornosti samo iz jednog centra pre^- da izdvojite i da ih temeljito ispita­
teei im eksplozijom pojasa. Vojni te :
stručnjaci i agenti bezbednosti već — Da li je Jazavičar nekada dao
ispituju tu čudnu, a tako jednostav­ bilo koji podatak o Prompteru, ali-
nu ideju. jas Edvinu Bičeru, Vama bolje po­
Slušajući izlaganje Endrua Vajta, znatom pod imenom Alan Bulok?
Lun se smrači Nije pretpostavljao — Treba staviti pod lupu skladišta
da taj jednostavni pronalazak može bankara i izvoznika Sten Hartlija.
dati ideju vojnim starešinama da — Kakve su veze vlasnika prodav-
razmišljaju o njegovoj upotrebi. Jer, nice i skladišta sira Patrika Brauna
zaista tim pojasom bi se i zaroblje­ i zlatara Filipa Adamsona? Koje su
nici mogli naterati da ratuju protiv im veze i poznanstvo i ne krije li se
svojih snaga. Mogli bi se ljudi nate­ Din u tom krugu?
rati na očajničke korake u svakoj — Sta sada javlja Jazavičar? Može
prilici. Nešto smešno i u određenom U pomoći da se nađu Din, Prompter
trenutku korisno, odmah se izvrgava i Sisajder? Može li se zagonetka Ja-
u pretnju čovekovoj ličnosti. zaviČara detaljnije osvetliti, jer iz­
— A čiji su ljudi bila ta trojica? — gleda da taj Čovek nešto znači u
upita inspektor Adamar. svim međusobno povezanim aferama:
»zaštitni znak, kontragang i banda s
— Pripadaju neindifikovanom gan
bacačem plamena«.
gu, o kome ni oni sami mnogo ne
— Drugačije praćenje i posmatra-
znaju. Priznali su otmice đevojaka,
nje četiri devojke, prijateljice bande
koje su, kako oni veruju, odvođeme
s bacačem plamena, moglo bi da ot­
u belo roblje. Izgleda da je Din u
krije neki nov trag. Možda policaja
ime »znaka zaštite« naručio otmicu
ne uspeva da nađe šta to one znaju
i uputio momke na Bičera. Istraga se
a ne shvataju važnost podataka?
nastavlja, kako to kaže mnogo upo­
— Treba tačno utvrditi ko se od
trebljavana a ipak istinita fraza —
pomenutih međusobno poznaje. Zna­
zaključi Endruju Vajt,
ju li devojke Adamsona ili Brauna?
Sve ostalo što su razgovarali bilo Da li su ta dva oštećena vlasnika
je sasvim nezanimljivo za Luna, sem poznavali nekog od poginulih člano­
utoliko što je shvatio da policija ne­ va bande, ili Metjua Balfura? Da li
će skoro uspeti da nađe Dina i preo­ su devojke znale nekog od članova
stala dva člana opasne bande. bande pod pravim imenom i ne zna­
Pnsle Hugog razmišljanja Lun seđe jući da ih viđaju u »Šarada seansa­
za sto i na pisaćoj, mašini otkuca ma«? Sličnih kombinacija ima više,
pismo za inspektora Aramana Ada- pa ih treba podvrći ispitivanju. Ako
mara. devojke nisu puštene iz istražnog
zatvora, pokušajte da to izdejstvuje-
»Poštovan! \ cenjeni inspektore, te kod gospodina Vajta.
Izuleđa da Vaša pomoć u razreša» A na kraju: ne čudite se što $nam
Vašu novu adresu. To Vam ne može
v&nju zagonetke pljačkaša trezora škoditi. Ali nije dobro što je znaju i
treba da se nastavi. Policija neće us­
u Skotland jardu* Vi znate da je Din
peti zato što ima suviše Činjenica iz imao uvek odlična obaveštenja iz
kojih teško može da odabere prave. samog Skotland jarda. Imam maglo­
Zato Vam predlažem da isposlujete viti zaključak da Jazavičar radi i za
«aglasnost i pomoć Skotland jarda gangstere, i za kotragangstere, i za
da sami nastavite istragu. Sa svoje policiju* i protiv svih samo kad to
strane učinuću sve što mogu da us- njemu odgovara. Ne ljutite se što
pete* Vas molim da promenite mesto bo­

so
ravfca koje znaju u Skotland jardu. shvatio je da Din često preko nedelje,
Pomislićete: »Lun želi da sačuva kad nije sa ženom, posećuje taj klub
»svog« inspektora«. To je tačno. Je­ Jer, pričao je tada, ne privlače samo
dino preko Ves mogu da istražujem, jela ljude u taj klub. Tamo se, pod
jer otkad se saznalo da sam povezan izgovorom da odlaze zbog dobrog je­
s ovom aferom, priličan broj inspek­ la, skupljaju i usamljene dame željne
tora i policajaca misli i o meni. Su­ poznanstva s muškarcima kojima ne
sret sa njima mogli bi da me bace u smeta što su cene u tom klubu astro
neprilike. Vaše iskustvo i Vaše spo­ nomske.
sobnosti, siguran sam, učiniće da ne - — To je na uglu Nju Oksford stri-
odbijete moju molbu za dalju sarad- ta. Osmatracemo prilaz i posetiti to
nju. Kad zatreba ja ču stupiti u ve­ mesto nekoliko puta — rekao je na
zu s Vama, bez obzira koliko brižlji­ kraju Prompter. — Sada, pošto ne
vo i vesto budete tajili svoje novo sme da potraži. Helen Meklin i pošto
skrovište. je izgubio vikende sa »šaradom«,
Primite moje pozdrave, Donald tražiee žene u tom klubu.
Sikert«. — Dobro smo obučeni, a mislim da
su nam maske uspele — odgovori
Bilo je to pismo koje je, kada ga Sisajder. — Ne rizikujemo mnogo a-
je primio, inspektor Araman Ada- ko pros vrij amo po Sitiju i svratimo
mar pročitao mnogo puta. Nije mo­ u taj klub. I dokumenti su nam od­
gao da se otme osećanju da ga Lun lično falsifikovani Pokazalo se dob­
prati i sluša. On i Zanet su prome- ro što imaš poznanika i pored Dina.
nili svaki deo odela, ali, izgleda, ni­ Bili su iznajmili sobe u d-va sused-
su se oslobodili nadzora čudnog kra­ na hotela u Sitiju, a nalazili su se
lja ponoći. napolju i kretali se često na odsto­
O tome aru sada raspravljali njih janju jedan od drugog, da bi se tako
dvoje tihim glasam, ali Lun je čuo uzajamno štitili. Često su tako sedeli
njihov zaključak, koji je izrekla Za­ i u klubovima ili drugim noćnim lo­
net: kalima,
— Konačno, on nema nameru da Ruka blizu revolvera, sanjivi iz­
nam napakosti, a kao saveznik je iz­ gled. koji je bio u stvari napregnuto
vrstan. posmatranje svega oko sebe, zadržava
— I lep čavek, dovoljno tajanstven nje u bibliotekama, gde policajci sko
1 duhovit da se brzo dopadne ženama ro nikad ne traže zločince, vožnja u
*— zadirkivao ju je muž. skupim kolima uzetim na nova laž­
— Ne poričem — smejući se od­ na imena i izbegavanje svih sumnji­
vrati Zanet. — Ali Džejn Vitington vih lokala, kockarnica i mesta na ko­
je suviše jaka suparnica. Videia sam jima policija pažljivije osmatra bila
ja i tebe kako se nehotično oblizu­ su pravila koja nisu kršila tih dana.
ješ kad god si je video. Naročito je Edvin Bičer umeo da
postavi ta pravila i da ih se pridrža­
* va s čudnom nepokolebljivošću.
Tako su prošla dva dana. Treće
Dok su hiljade policajaca tražile večeri su počeli da motre na »Svit--
Edvina Bičera i Metjua Balfura, oni -tut klub«, ali posle dalje četiri noći
su tražili Dina. Njihovi izgledi da ga počeli su da gube nadu.
nađu bili bi hiljadama puta manji, Peta noć su g& iznenada ugledali.
nego izgledi da njih nađe policija, da Upravo sreli su ga na izlazu iz res­
lukavi i oprezni Edvin Bičer nije i- torana. Izgledao je malo drugačije u
mao dobro pamćenje, Ssćao se Dino- večernjem odelu i ukrueena koraka,
ve priče o prilikama koje vladaju u dok mu je mlađa lepotica formalno
»Svit-tut klubu«. Iz njegove priče visila o desnom laktu.

51
Odmah su stupili u akciju. Edvin vera pod rebra, a Balfur zauze mesto
Bičer mu je stao uz levi bok i, po­ vozača.
digavši desni džep svog tamnoplavog — Vozite prema Abej Vudu. Tamo
sako tako da je Din osetio cev re­ imam tajni stan. Tamo je i sav no­
volvera, rekao: vac. ček a o sam samo na vas, pa da
— Sreća što smo se sreli! Primate iz luke krenemo na more — reče
11 nas a društvo? Din.
— I ja sam tu, iza tebe. I tu ću o- — Ne računaj na to da ćeš nam
stati, dragi prijatelju. Znam da se umaći, ili da nas možeš nasamariti
raduješ susretu, kao i mi — skoro — opomenu ga Bičer.
vedro dodade inače uvek čutljivi — Šta ti je, Prompteru? Pa ja
Metju Balfur. znam da su, zbog toga što su se ume-
— O, prijatelji! Svuda sam vas šali Adamar i Lun, stvar tako zaple­
tražio Hitno ste mi potrebni — od­ tene da izgleda kako sam ja za sve
govori mirno i samouvereno Din. kriv. Ako mi ne verujete, pripucajte
A zatim se okrenu k devojci: kad god vam je volja. Inače mi je
— Veoma mi je žao što moji pri­ dojadilo da bežim i da budem bez
jatelji moraju sa mnom da obave hi­ prijatelja — odgovori Din.
tan posao. Molim te sačekaj me pola Put do Abej Vuda, a zatim obalom
sata. Temze do Vest strita prošao je bez
— A ove dve narukvice, koje si incidenta. Nađoše se pred starom,
doneo da jednu odaberem? Hoćeš li visoko podignutom jednospratnicom.
da ih uzmeš? — upita devojka. — Tu smo. U kući nema nikoga i
— Neka ih kod tebe, draga Lili. možemo na miru da uzmemo skri­
Kad se vratim odlučićeš koja ti se veni novac — reče Din.
više sviđa — odgovori Din i blago se — Za svaki slučaj ćemo te vezati.
oslobodi stiska devojčine ruke. Daj ključeve — naredi Bičer.
— Čekam te nestrpljivo, dragi! — — Evo ruke, pa vežite. Ključevi
reče ona odlazeći i oduševljeno mu su u mom levom džepu — bez otpo­
se smešeći. ra prihvati Din.
— Idemo, momci — reče Din kad Bičer mu naredi da stavi ruke na
ostadoše sami. naslon prednjeg sedišta, a Balfur mu
— Malo smo nervozni, pa pripazi ih veza tankim i vrlo čvrstim koma­
da ne bude iznenađenja, jer bi sva­ dom konopca, spremljenim za slične
šta moglo da se dogodi — opomenu potrebe, već pri opremanju novog
ga Bičer. automobila.
— Nema iznenađenja. Ja znam da Skoro veselim korakom Din ih po­
se čudno osećate. Neke činjenice su vede slabo osvetljenim prilazom.
protiv mene. Ali ja ću vam sve do­ — Ja ću otključati, a ti ga Sisaj~
kazati. Još večeras imaćete sav no­ deru napuni olovom pri prvom iz­
vac. Odlazimo zajedno ne samo iz nenađenju, ako ja to ne bih stigao
Londona nego i sa ostrva — šaputac da učinim — reče tiho Prompter i
je mirno Din. poče da otključava vrata.
Bio je *o čovek zaista jakih živa­ U kući je bilo tiho. Popeše se Ši­
ca. A li Bičer i Balfur »u ga suviše rokim stepeništem u hol, a odatle u-
dugo tražili i suviše dugo su razmi­ đo-še u prostran i bogato namešten
šljali da bi sada uspeo da ih prevari. salon.
Oni bi mu odmah sasuli po nekoli­
Bičer pomeri sliku i ugleda jedan
ko kuršuma u leđa da nije bio skuoo
jard1) širok i dva i po jarda visok
cena zverka, Samo on je znao kako
da dođu do svog ogromnog plena.
Pratili su ga do svojih kola. Bičer *) Jard — engleska mera za dužinu,
sede uz njega i osloni mu cev revol­ 0,9144 m
02
trezor s krugovima za šifru i bra­ — Kamo ključevi? — upita Bal­
vom. fur.
— Odvežite mi ruke da otvorim, — Eno ih pred trezorom. Brzo! On
jer vi bi dugo petljali oko toga — je ugradio trezor umesto lifta. Lepo
reče Din.. smišljeno za bekstvo u svakom slu­
— Pokušaj tako vezan. Uz to ćemo čaju. Podlac je lukaviji nego što smo
te držati na nišanu. Dok ne vidimo, mogli verovati — reče Bičer i ljuti-
ništa ti ne verujemo — odgovori tito opali još nekoliko grietaka u m e­
Prompter. talnu ploču, koja im je lako odole-
Din se osmehnu i vedro priđe u- vala.
zidanom trezoru. Onako vezan ru­ Trže ih zvonjenje telefona. Bičer
kama uze ključeve od Bičera i po­ podiže slušalicu i začu Dinov glas:
desi brave, a onda namesti šifru. — Hej, momci! Zaleteli ste se pro­
Teška vrata trezora se otvor iše, ali tiv vašeg Dina. Sad mi je mirna sa-
unutra su bili odeljci takođe obezbe- vest. Bio sam u pravu što sam vas
đeni vratima od tajnih čeličnih plo­ otpisao. S bitangama ne treba dugo
ča i s brojčanicima šifri. biti u društvu. Umrećete za nekoli­
ko minuta.
— Suviše mnogo para leži ovde.
— A kako ćeš to izvesti, Dine? —
Trebalo bi, što se kaže, da bude de­
upita Bičer.
vet brava, ali samo su još ove —
— Lift me je odneo s novcem na
pričao je Din.
sigurno mesto. A li ovaj divni stan,
On kroči napred i stade u trezor. ovo moderno skrovište, ne želim da
— čim otključaš, odmah iziđi, jer izgubim. Zato ćete umreti. Ne poku­
ne želimo da potegneš kakav skri­ šavajte da telefonirate policiji, jer
veni revolver, pa da te ubijemo pre baš sada kidam vezu — zaključi Din
nego što nam objasniš nekoliko stva­ — Hej, Dine. čoveče! — viknu Bi­
ri — reče Metju Balfur. čer
— Kakve bih šanse imao protiv A li signali telefona su bili nestali.
vas dvojice. Vidite da su na prozo­ On unezvereno poče da se osvrće.
rima teške rešetke, a vrata su čvrsta Gledao je pas u tavanicu, čas u još
kao i ovaj trezor — reče Din ne ok­ uvek otvorena vrata trezora, a čas u
rećući se. masivna vrata.
Ali u tom trenutku je držao ruke — Nijedan ključ ne ulazi u ovu
na maloj poluzi, a pogled na hromi- bravu — reče Balfur. — Otkud ta
ranoj ploči na jednim od vrata odelj užasna vrućina?
ka. Ploča je služila kao ogledalce. I Bičer oseti vrućinu i brzo skiđe
Bičer i Balfur instiktivno kliznuše sako. Pri trica vratima i opali u nju
pogledima po sobi, ali brzo opališe. dva poslednja metka iz šaržera. O-
Jer, dogodilo se nešto o čemu nisu pet napuni revolver i viknu:
mogli ni sanjati. Jedna metalna plo­ — Pucaj i ti, Sisajđer\i! Ovde oko­
ča spustila se brzinom kuršuma i lo i brzo. Ugušiće nas taj zlikovac!
zatvorila Dina u trezoru. Ili bolje razbij okna!
Balfur pri'trča prozorima i razbi
Kuršumi su se odbili od ploče. jedno okno, a onda uzviknu:
— Nećeš pobeći, Dine! Imam pat­ — Ovo su lažni prozori. Iza njih
ronu eksploziv i isteraću te iz mišije je zid! Čuje se samo zujanje ventila­
rupe! — viknu Bičer i zatim oslušnu. cije.
čulo se nekakvo zujanje, kao da — Gas... Osećam miris gasa! —
se kreće lift, a onda opet zavlada ti­ jeknu Bičer.
šina. Metju Balfur potrča k vratima, Njihovi pištolji gru-nuše u vrata,
ali brava je bila škljocnula i nije se ali to izazva paljenje još retkog gasa
mogla pokrenuti. Slaba eksplozija ih baci na tle i uga^-

53
si svetio. Vrući vazduh za zagrevanje Meklin pristala je da primi inspek­
je pristizao, a sa njim i plin. tora Interpola Aramana Adamara.
Smrt je ipak bila brza i bezbolna Njen dvosobni stan je ličio na neki
Jednostavno obojica izgubiše svest i način na nju samu. Sve je bilo izu­
izdahnuše pod velikom koncentraci­ zetno, ali je imalo nekakvog sklada.
jom plina. Po kaučima su bili razbacani izvan­
U podrumu Din je ivicu uređaja redno meki jastuci od skupog mate­
za grejanje bio prestrugao veze. Otrg rijala koji su imali nepravilne, čud­
nutu cev za plin bio je smestio u ne oblike. Fotelje su bile vrlo široke
otvor za usisavanje vazduha. Tu kom i udobne, a svetla raspoređena tako
binaciju je davno spremio za slučaj da daju puno senki i svetlih mesta u
da u stan dovede momke koje treba dobro složenim bojama. Iz jednog
ukloniti. Sada zatvori plin i pope se ugla buljila je izvanredno načinjena
do hola, pa zalupi vrata, a onda se sova u sliku muškarca i žene u zagr­
opet vrati u »Svit-tut klub«. Nađe ljaju, koja je bila u suprotnom.
devojku i pozva je da krenu. Adamar je nehotično razgledao in­
— Dugo si ostao, Tomi — reče ona. teresantni stan čekajući da se Helen
— Mnogo sam zgresio prema tebi, vrati, jer je bila otišla da iz spremi­
draga. Zato zadrži obe ogrlice — sme šta donese piće, pošto je bar bio
jući se reče Din. prilično ispražnjen. Pojavila se ona­
— Oh, znala sam da si divan. Kad ko dugonoga i obuvena u papuče s
sam te prvi put videla, rekla sam: visokim potpeticama. Umela je da se
»Taj gospodin Tomi Ivel je pravi kreće zavodljivo izazivački. Kosu je
muškarac!« — umiljavajući se šapu- bila stegla trakom od crnog šamota,
tala je đevojka. zbog čega je podsećala na zlatni slap
— Znači treba to i da opravdam. koji joj se od potiljka rasipa niz le­
Idemo na jedno tiho mesto — odgo­ đa. Bela haljina, bar je ona to sma­
vori Din, trala haljinom , bila je toliko kratka
— Da, Tomi... Idemo u krevet. To da je veoma malo skrivala jedan de-
je mesto za nas ove noći — odvrati lić njenog rublja načinjen od crne
bestidno devojka. svile. Igra senki u stanu je bila tak­
va da Francuz nije siguran da li ona
* uopšte nešto ima ispod haljine na
sebi.
Nakon tri dana s jednog brodića — Dakle, gospodine inspektore, šta
ugledali su kako, uz desnu obalu, na želite od mene? — upitala je sedaju­
dve milje od Erita, plivaju Temzom ći i prekrštajući noge, pri čemu se
dva lesa. još više istakoše njene izvanredno
Policija je brzo utvrdila da su to građene butine i listovi.
leševi Edvina Bičera i Metjua Bal- Adamar oseti da ga napušta po­
fura. slovni dah i da ga zahvata uzbuđe­
— Din je uklonio dva najopasnija nje, koje u sebi odmah osudi i nazva
raan Adamar u razgovoru s Endr- nepoštenim. Ali time nije uspeo da
juom Vajtom. se primiri. Zato pokuša da se spase
Slušajući ga iz daljine Lun je samo prelazeći neposredno, bez ikakvog
klimnuo glavom. Mislio je: »Ostaje objašnjenja, na postavljanje pitanja:
Din, taj čudni, opasni čovek. To je — Šta znate o čoveku koji je nosio
zločinac koji uživa da ubija«. nadimak Din?
X — Mnogo i ništa... Bio je strast­
ven, hirovit i neobuzdan... Voleo je
. Tek posle intervencije iz‘N
Skotland da savlada partnerku...
jarda, začinjene prikrivenim pret- — Ljubavni detalji nisu presudni,
njama, maneken i starleta Helen Mene interesuju činjenice druge vr­
54
ste — prekid« je iaispektor Adam&r. — Počnimo ovako. Ja se svlačim i
— A ja sam mislila da nešto mo­ nemam teškoća, ali kako imam tes-
žete otkriti samo iz činjenica koje su ne čizme od meke kože. St a biste vi
mene interesovale, pa sam ih zato učinili?
pamtila. Čovek se najpotpunije is­ — Pomogao bih vam da ih skine-
kazuje u odnosima sa ženom — od­ nete. Muškarac je dužan... Uostalom
vrati Helen Meklin. nisam nikad zapao u priliku da se
— Siguran sam da ste inteligentna mučim sa ženskim čizmama, Bile su
žena. Zato pričajte ono Sto smatrate to, možda, samo lake večernje cipe­
da je važno — popusti inspektor. le — odgovori Adamar.
— Taj Din je za mene bio i ostao — Tako čine svi muškarci. Oni po
zagonetka. Svaki od ostale trojice mažu oko čizama. A Din nije bio ta­
prijazio mi je na svoj način. Ali Din kav. On me je uzimao ne dozvolja­
je bio zagonetka. vajući da skinem čizme.
— U kom smislu?
— Je li to detalj koji vas je pođ-
— Podsečao me je na nekoga i ne­
sećao na nekog?
što, anikad nisam mogla da se setim
0 čemu se radi. Njegov glas... ili ob­ — Počelo je time. Ali bilo je jo3
lik njegovog tela... ili način na koji nečeg... Ipak nam je potreban potpu­
je to radio... Možda su to bile neke niji eksperiment — odgovori devoj-
reći. ka i lakim pokretom poče da svlači
— Hoćete da kažete da prvi susret haljinu.
1 njim nij* bio prvi Sreli ste ga neg~ Inspektor je zurio u nju.
de i zaboravili gde i kada? — Sta činite? — upita zbunjeođp
— Ba5 to! Možda sam bila pijana... ali pogled mu pođe po njenim lepim
Možda je to bilo u nekoj »Jaradi«... grudiima i suvi&e izazovnom teki*
Ne mogu da se setim. koje sada nisu sputavale čizme.
— Zar niste pokuftali da se setite — Pokažite mi kako biste vi prifl-
tvojih intimnih susreta. Možda bi li ženi u ovom trenutku — reče He­
na taj način.., len i oslonjena o jednu ruku mazna
— Pokušavala sam. To nije lak se pomeri na otomanu.
način. Zar vam se nije desilo da za­ — Ali... ovaj... Ja sam čovek dru­
pamtite ženin trbuh, način na koji se gih «hvatanja...
kretala i još poneki detalj, ali se iz­ — Plašite li se da pokažete kafloo
gled njenog lica izgubi iz sećanja? biste mi prišli? — tiho i j&avodničM
— Nije mi se dešavalo — odgovo­ upita Helen Meklin.
ri inspektor i nehotično oseti navalu — Pa... Seo bih pored vas... Pomin
krvi u lice. lovao bih vas i...
— E, vidite, to se nekim muškar­ — Pokažite... Malo «meHJ»...
cima dešava. A dešava se i ženama... Inspektor Adamar oseti da je pre­
Naravno, ako je broj poznanika ve­ šao crtu sa koje je još mogao da s«
liki. A jedna manekena, starleta i povuče. Nekako čudno, uzdrhtalo se
dvostruka studentkinja ima poprili­ osmehnu i zagnjuri lice među njent
čno susreta u životu. grudi.
— Da se vratimo na razgovor o
Izlazeći iz kuće odluči da više m
Dinu.
ispituje ovu devojku i zaključi da n*
— O njemu i razgovaramo. bi vredelo da istražuje ni kod osta­
«— Pokušajte da se setite... lih. Drugo su bile lake žene, koje su
-t- Pa ja to pokušavam i sama i se nudile iz interesa. Sve ostale su
sada uz vas. Jedan trenutak je bio... zahtevale da budu osvojene, a naro­
Da izvedemo eksperiment? čito one koje je u svom životu u p o­
Kakav? znao izvan svojih službenih, podu­

35
hvata. Ali ova devojka ga je prosto Endrju.om Vajtom i zatekao je njenu
hipnotisala. Već posle nepunog sala poruku 13a je otišla u kupovinu.
oci početka sastanka sa njom, grlio Ali bio je već pao mrak, a nje nije
je devojku koja se nedavno bacila u bilo. Adamar je postao nervozan. Tr­
naručja gangstera i ubica. »Jesmo li že ga zvonjenje telefona. Nepoznati
rni Francuzi zaist oliko slabi prema glas je javljao:
ženama?« pitao se pokušavajući da -*• Prenosim poruku od Dina.
nađe u tenu i izgovor zbog ovog pada — Kakvu poruku? — sa strepnjom
A kad je posle ručka došao u ho­ upita inspektor.
telsku sobu, zazvonio je telefon. — Vaša supruga je u gostima kod
— Koga tražite? — javi se Ada- Dina. On želi da je zadrži sve dok
mar. ne bude siguran da mu niste na tra­
— Ovde Sikert! Vas tražim — javi gu — odgovori nepoznati
se Lun. — Ali ja odlazim na kontinent
— Kako ste saznali moje ime i Noćas sam hteo da napustim London
mesto stanovanja? — upita prenera­ Vratite moju ženu, koja nema ništa
ženo inspektor. sa istragom! — uzbuđeno reče Ada­
— To je moja tajna. Važno je ono mar.
što želim da vam kažem Mislim da Ali telefonska veza se prekide. A -
treba da istražujete oko muškaraca. damar pokuša da zadrži vezu. Zvao
Vaš susret sa Helen Meklin vas dis- je i tresao slušalicu, lupkao po pre­
kvalifikuje kao čoveka koji može da kidaču i uzalud očekivao. Prvi put
savlada neke prepreke u ispitivanju u životu osećao se nemoćan, priteran
žena — smejući se reče Lun. u ćošak, nadigran i uplašen. Voleo je
— Idite do đavola, Sikerte! Ne sa­ svoju živahnu, vedru i lepu ženu,
mo da nisam savladao prepreke, ne­ mlađu od njega tačno dvadeset go­
go sam se glavačke strmeknuo preko dina. Pomisao da je ona sada u ru­
prve i našao se pravo u.. kama ljudi koji organizuju »šarade«,
— Ne treba da mi objašnjavate. ljudi koji ubijaju lako i bez griže
Eksperiment je bio opasan — preki­ savesti, gonila ga je da krši ruke i
de ga Lun steže vilice tako da mu škripe zubi.
— Prokleti gadovi! Zgrabiću vas
— Koga vi uspevate da prislušku­ jednoga dana tako.... — govorio je
jete? Mene, ili nju? — upita inspek­ kroz stisnute zube.
tor pokušavajući da se smiri.
A onda jurnu prema telefonu, ko­
— Ostavimo sve to. Hoćete li po­ ji je zvonio:
četi istragu bez eksperimenata? —
nastavi Lun — Ko je tamo? — upita nestrplji­
vo.
— Ne, dragi gospodaru noći! Od­
mah ću sastaviti potpun izveštaj za — Slušao sam jedan vaš razgovor
Vajta i otići iz Londona1 Ovde se o- i žurim da vas umirim — odvrati.
sećam izložen... Nemam svojih taj­ Lun, koji je bio pozvao.
ni. . Ne mogu da radim s osećajem ^ — Zaboga, Sikerte, šta to činite?
da sam pod neprekidnom prismot­ Zanet... Nije li to vaša igra da me
rom Izgubili ste svog ličnog inspek­ zadržite?
tora1 — ljutilo uzviknu inspektor — Nije moja igra. Sreća je što sam
Adamar i tresnu slušalicu u ležište saznao da je oteta. Otmičari nisu iz­
na aparatu. makli mojoj kontroli. Imajte hrab­
Iste večeri bio je spreman da oK rosti i strpljenja. Još ove noći poku-
putuje. Čekao je da se vrati Zanet, šaću da je oslobodim — hrabrio ga
koja je bila izišla da kupi nekoliko je Lun.
sitnica za uspomenu iz Londona. Ona — Ali kako su Saznali gde je Za­
je bila izašla još dok. je on bio sa net? Kako su je oteli?
56
— Skotlanđ jard vas je stavio pod stvari i uhođenjem saznajete, ono što
prismotru. Vajt igra neku igru. Mi­ kažete da čujete?
slim da je posređi Jazavičar, Šta ste — Ponoviću jednu šalu koju ste
saznali kao odgovor na moje pismo? sinoć pričali Zanet. Bio je to poli*
— Sada počinjem da shvatam V aj- tički vic... '
ta. On je rekao da ima jednu ideju. — Dosta! Znam da me čujete, ali
Utvrđeno je da je Jazavičar u jed­ mislim da ću poludeti ako uskoro ne
nom izveštaju, još pre dve godine saznam kako to činite — zaključi
pomenuo stručnjaka za obijanje tre­ Adamar.
zora pomoću bacača plamena. Rekao — Saznaćete da nije ništa natpri­
je da treba da otkrije njegovo ime i rodno i da je prilično jednostavno.
mesto stanovanja, ali ga više nikada A sada hrabro i do viđenja! — za­
posle toga nije pomenuo. vrši Lun i prekide vezu.
— A je li pomenuo nekog od svo­ Inspektor žurno izađe iz hotela.
jih kasnijih saradnika? Primeti da jedan muškarac pođe za
— Jednom je javio da Kolins mo­ njim, pa ga sačeka zaklonjen uz dov­
že postati zločinac, ali je to nakon ratak. Zgrabi ga za grudi i udari
dva meseca demantovao i izvestio da pesnicom po vilici.
mladić pošteno zarađuje i da je obez- — Govori ko si i za koga radiš! —
bedio sebi rentu od nekog malog viknu inspektor ne obraćajući paž­
nasledstva. nju na to što se nekoliko prolaznika
— Dakle, Jazavičar i Din mogli bi zaustaviše i počeše da posmatraju
da budu jedno isto lice — upita Lun. scenu.
— Sada sam uveren da je tako. — A li ja... Molim vas, gospodine
Zar je na tu kartu igrao Vajt žrtvu­ Adamar... Ja sam iz Skotlanđ jarda...
jući mene i Žanet? upita rezignirano Vaše obezbeđenje — tiho je mucao
Adamar. zbunjeni agent.
— Pravi Francuz bi rekao: »Eh, — Idite do đavola! — odvrati A -
pokvareni Englezi«! Uzviknite i vi damar i grubo ga odgurnu.
to, ako vam od toga može biti lakše Jedan policajac je trčao k njima,
Verujem da ćete postati vatreniji ali ga prebijeni agent susrete i nešto
pristalica Generala.1) Ali zapamtite mu reče. Policajac odustade od pro­
da se ja ne slažem sa Vajtom — od­ ganjanja inspektora Interpola, koji
govori Lun. — N jegov plan je bio požuri ka mestu na kome je bio na­
smeo, ali ne i korektan. Trebalo je šao mesto za parkiranje. Blizu kola
da bolje obezbedi Zamet. primeti još jednog agenta i opsova
— Odmah idem da ga potražim, ulazeći u kola.
ako nemate ništa drugo da mi saop- Njegov susret sa inspektorom sa-
štite — reče Adamar. vetnikom Vajtom počeo je vrlo ne-
— Javiću se kad nešto doznam. diplomatski, ali se nastavio u smire­
Prisluškivanjem Zanet znam da nije nijoj atmosferi, kako bi glasio izveš-
povređena, niti u trenutnoj opasno­ taj nekog reportera.
sti — dodade Lun. — Tačmo je, gospodine, podmetnu­
— Kako da vam verujem da je li smo neke podatke koji su govorili
čujete? — upita Adamar. da ćete uskoro otkriti Dina i da sada
— Pa isto kao što sam je čuo dok želite da slavu sami poberete. Jaza­
je bila slobodna, ili kao što čujem vičar je naleteo i pokazao da su on
vas — odgovori Lun. i Din ista osoba. Otkriti jednog, ot­
— Suviše ste mi neshvatljivi. Da kriti obojicu — pričao je inspektor
li vi mene stvarno možete da pri­ Vajt.
sluškujete, ili samo pogađate neke — Kakva logika! — ne mogade a
da se ne podsmehne inspektor Ada­
1) Autor misli na generala De Gola mar,

57
— Ima tu logike, Možda su Jaza- seta po aleji između drveća nežnih
vicar i Din zajedno, a ipak nisu isti boja i do jezerca. A tada se s njom
čovek. Zato kažem da otkriti jednog Izravna jedan mlad čovek i smešeći
znači otkriti obojicu — odvrati Vajt se osmotri je sa strane.
i sam se smejući. — Zašto sami, bebice? Da vam se
— Ali Zamet je sada tabak: kod pridružim u ovoj šetnji? — poče da
zlikovaca. Oni će je ubiti — tiho re­ govori.
če Adamar. Ona ga samo oštro odmeri, okrenu
— Sve dok ih ne otkrijemo oni će glavu na drugu stranu i požuri. A li
je poštedeti. A tada ćemo biti oprez­ tada se nađe pored drugog, takođe
ni — odgovori Vajt mladog čoveka, koji joj se obrati:
— Nadam se... Ali još više se na­ — Kuda tako žurno? Život je lepši
dam u Luna. On već zna da je oteta kad se uživa polako. Jeste li slobodni
— reče Adamar. večeras?
— Vrlo čudno — primeti Vajt. — — Ostavite me na miru, mesje! —
On prisluškuje naše inspektore. Pra­ ljutite uz viknu Zanet.
ti sve i zna sve. Nije Ii on Jazavičar, U tom trenutku onaj prvi je susti­
Dim i Lun. Ono Din zvuči slično... Čo že i uze je pod ruku.
veku se nameće misao... — Dama je pod moj,om zaštitom
— Nema šta da se nameće. Ja sam — reče drugom napadaču. — A li mo
ubeđen da je Lun u igri da pomogne žemo svi zajedno na po jedno piće,
hvatanje tih zlikovaca. I nije prvi pa neka lepotica izabere.
put da ga vi iz Sktftiand jarda ne­
Ona se otimala spremna da viče u
pravedno sumnjičite — iskali Ada-
pomoć, ali se odluči na nešto drugo.
xnar svoju ljutnju.
Naglim zahvatom izbaci drznika iz
Ali taktični Vajt odfoi da to prime-
ravnoteže, i on leđima tresnu na sta­
td i samo nastavi:
zu.
— Ima nešto drugo što govori da
Lun nije Din. — Oh, divlje mačke! Takve volim!
— A šta to, na primer ? — dobaci mladić teško ustajući.
— Pa mi ionako ne u spe vam o da — Možemo li se izmiriti i složiti?
ga uhvatimo. Dovoljno vesto se go­ reče drugi bezobrazno je odmerava-
dinama krije, pa mu ne treba da bu­ jući kako popravlja svoju haljinu i
de Din — odgovori Vajt pomirljivo. dohvata ispuštenu torbicu.
— Ostajem pri mišljenju da treba A tada priđe muškarac četrđeset-
iskoristiti Lunovu pomoć. On želi da tih godina i upita:
oslobodi London jednog urnebesa, — Šta se ovde dešava? Da li vam,
urnebesa zločina. gospođice, dosađuju ovi mladići?
Negde daleko Lim se smejao ovom
dijalogu; ali morade da prekine slu­ — Gubi se odavde starkeljo! — za-
šanje i poveri ga uređaju za magne­ preti mu mladić koji tek beše ustao.
tofonske snimanje, a sam poče da is­ Bez odgovora pridošlica ga izne­
tražuje šumove i razgovor oko Za- nada udari niskim udarcem. Dok se
net, koji su bili suviše mukli i nera­ mladić gr čio s rukama na želucu, do­
zumljivi. Lun oceni da su to smetnje tle čovek pođe ka drugom mladiću.
zbog poveza, ili flastera k oji ona ima A li ovaj nije čekao obračun, nego o-
preko usta. trča dovikujući:
* — Srešćemo se opet, bebice. Tada
ćete biti mekša!
Toga popodneva Zanet je obilazila — Kakvi prostaci’ — reče nepo­
prodavnice suvenira i modnih deta­ znati. — Gospođice, otpratiću vas do
lja za žensku garderobu. Nađe se kod izlaska iz parka. Ovuda se smuca
Sent Džejms parka i po-žele da pro- mnogo besposličara i napasnika. Na-

§8
grdili su lice Londona. Nekada ni — A sada budite mirni — reče, na­
običan dripac nije pokušao da oslovi padač i iznenada joj stavi dlan na
damu koja mu nije predstavljena. A usta.
sada... Dozvoljavate li? Zanet oseti lepljivost i stezanje fla­
— Hvala vam, gospodine — odgo­ stera, Kad je on skinuo ruku, ona
vori Žanet još nesigurna da li da od­ nije više mogla da vikne. Njegove
bije ili da prihvati zaštitu. ruke je primoraše da se spusti na
A li muškarac je bio ozbiljan i pre­ pod automobila. Napadač joj zatim
đe joj s leve strane. Nije govorio vi­ spremno omota tanak konopac oko
še ni reči i ona neodlučno pođe ka tela, čime joj ujedno veza obe ruke.
Vestminsteru. Automobil poveća brzinu, ali Za-
neta nije mogla da vidi kojim uli­
— Ako želite taksi, stanica je tu
cama prolazi.
desno — reče nepoznati kad se na­
đoše blizu ivice parka. XI
Nije pokušavao da iskoristi inci-
denit i sklopi poznanstvo, zbog čega Zanet oseti kako se kola zaustavi-
Zaaietinog nepoverenja nastade. še i kako joj se oko glave omotava
— Da, uzeću taksi. Bili ste ljubazni nekakvo ćebe. Vrata automobila se
i j>a vam se zahvaljujem na zaštiti otvoriše i nečije ruke je izvukoše,
— reče ona. ali odmah zatim ona oseti da je spu­
Nepoznati isprednjači i nekud mah štaju na meko sedište drugog auto­
nu rukom. Jedna kola priđoše i zbu­ mobila.
njena žanet pođe k njima. Navikla — Zaslužili ste svojih hiljadu fun­
na pariške taksije, nije primetila da ti. Gazda vam šalje »znake zaštite«
ovaj automobil to nije. Tek kad je bez plaćanja i dodaje dvesta funti
ušla i sela na zadnje sedište, nepo­ reče neko. — Evo, ovde je hiljadu i
znati i sam naglo upade, & kola kre­ dve stotine funti.
nuše. Ona htede da viče, ali pokreti — Vaš gazda je galantan. Kažite
jo j *e ukočiše i glas zamre. Oštrica da ćemo uvek biti spremni da uči­
jednog dugog noža oslanjala joj se na nimo ono što bude zahtevao — odgo­
trbuhu. vori stariji otmičar.
— Samo jedan uzvik ili nepromi­ — Bos poručuje da se za neko vre-
šljen pokret i ova stvarčica će vam me sklonite iz Londona. Ali to ostaje
iaeokati creval — reče nepoznati. vama na volju — zaključi čovek koji
beše preuzeo Zanet.
— K o ste vi? Šta hoćete? — pro­ Ona oseti kako je on pažljivo spu­
muca Zanet. sti sa sedišta na pod kola, a zatim je
— Kao žena inspektora Interpola pritegnu nekakvim gurtnama tako
mogli bi da znate da u ovakvim pri­ da nije mogla ni da se pokrene. Od­
likama treba biti oprezan. Mogli bi mah zatim kola naglo krenuše i još
da izgubite život kao muva! A ako dugo su se kretala čas među drugim
budete poslušni, ništa vam se neće vozilima a Čas po mirnijim ulicama,
dogoditi — odgovori otmičar. Konačno se začu lupanje metalnih
U tom trenutku se okrenu i ona vrata neke garaže i ruke nepoznatog
prepoznade mladića koji je nasrtao je oslobodi še gurtni. Ugledala j e lice
u parku i pobegao kad se umešao tog čoveka kad ju je izvukao iz kola,
stariji muškarac. Ona shvati njihovu oslobodio ćebeta i postavio na noge.
igru. Pratili su je, inscenirali nastup — Ići ćete sa mnom niz ove ste­
napadača i zaštitnika, kako bi je la­ penice, pa hodnikom do prostorija u
ko doveli do automobila. kući. Biće vam lepo ovde — reče on
— Upalu sam u klopku sasvim na­ obuhvatajući jednom rukom oko
ivna — reče Zanet i uzdahnu* struka i vukući je.

Ona nije mogla da izgovori ni re- sluškuje i saaa i ko zna koga sve. O
či zbog flastera i klonulo pođe niz tome postoje tačna obaveštenja.
osam stepenika, koje je osvetljavalo — A li kako ste ih vi dobili?
slabo svetio. Nađoše se u nekom pod — Ispitujete me kao da ste Luno-
rumu, a onda je gangster uvuče u va pomoćnica Džejn Vitington. A li
neku vrstu metalnog ormana, koji je nećete dobiti odgovor dok ne pogle­
bio ugrađen kao lift. Popeše se ne­ dam šta skrivate.
koliko jardi i kada se metalna ploča Din nije ni sam verovao da gospo­
ukloni oni izađoše. Zanet s čuđenjem đa Adamar baš ima prislušni uređaj,
zaključi da izlaze kroz nekakav sef, ali to mu je bio diobar izgovor da
čija čelična vrata nepoznati zalupi malo bolje pogleda lepotu ove Fran­
za sobom. cuskinje. A pikantnosti su bile ono
On zatim namesti sliku iznad sefa što je odgovaralo karakteru jednog
i povede Zanet do fotelje. Ode nekud pokvarenjaka. Zato joj veza ruke
napolje i vrati se s bočicom neke teč- iza leđa i poče da je svlači.
nosti. Zanet oseti miris benzina. Ne­ — Zar niste džentlmen? Zar ne bi
poznati joj pokvasi flaster na ustima, mogli da me ostavite da sama ski­
a zatim reče: nem odeću i ogrnem se nečim? — u-
— Pažljiv sam sa ženama. Ovako p,ita hrabra Zanet podrhtavajući ce-
nećete osetiti bol pri skidanju flaste­ lim telom.
ra. — Ovako sam sigurniji. Sve ću po­
Ona je dišala punim plućima i slu­ gledati sasvim sam. A vi nema čega
šala ga osetivši odjednom nekakav da se stidite, jer ima šta da pokažete.
drugi strah. Nije ga bila definisala, — Gade! — izusti Zanet i od lju-
ali bio je to strah žene od dodira než tine sklopi oči.
nosti muškarca koga ona ne želi i Oseeala je kako joj Din čepa ode­
koga se gnuša. Zan'et je bila hrabra ću i kako ostaje sasvim gola. Ali on­
mlada žena, ali je prvi put osetila tu da se zaprepasti primetivši u jednom
vrstu straha. Otrgnuvši joj flaster s trenutku da i nehotično uživa u tom
usta nepoznati je još uvek držao jed­ činu. Din to oseti i vide, pa poče da
nu ruku na pregibu njenog vrata i je miluje vičnim pokretima. Dok je
ramena. to radio jednom rukom, drugom joj
Bili su to momenti kad je Lun o- od veza ruke. Osećao je da joj nabre-
pet mogao čistije da čuje šumove i ko,še grudi i da joj celo telo postade
govor. Svaku r4č snimiJi su magne­ podatno...
tofonski uređaji, jer je Lun imao na- A posle toga, dok su ležali jedno
meru da inspektoru Adam aru što pored drugog, on joj je prebirao po
pre pruži uverljive dokaze da njego­ kosi 1 govorio:
va žena nije mrtva ili povređena. — Na vama nema ništa opasno za
mene, ali vi ste ćeli jedna opasnost...
Zanet se izvi telom da se oslobodi
Toliko strasti i uživanja, a uz to mrž­
dodira otmičara.
nja!... Sada ću ukloniti ostatke vaše
— Vi ste zloglasni Din, zar ne? — odeće. Tu u fioci ima ženskog rublja.
upita ona pri tome.
On ustade i priđe vratima, koja
— Pitanje je zanimljivo. A li pla­ kao da se sama otvoriše. Vrati se na­
šim se razgovora s vama pre nego kon nekoliko minuta i nađe Zanet
što ispitam vašu odeću i otklonim obučenu u prozirnu kratku košulju
svaku mogućnost da negde skrivate za spavanje. Oblačila je i nekakav
prislušni uređaj onog zlog duha po­ dugi ogrtač, isto tako proziran i ne­
noći — reče Din. moćan da sakrije telo od pogleda.
— Otkud vam takva pomisao? — Ovo je toliko rafinirano.v Mr­
— Znam da je Lun prisluškivao u- zim vas, pođlače! ■ — reče ona vukući
bij<enog inspektora Nikolsona. Pri­ deo jednog pokrivača od teškog ma­
60
terijala da njime prlkrije nagost. smeta da Često idem bez njih. A kad
Din se smeškao odlazeći ka jed­ sam bez naočara, još jedna razlika
nom zidu, sa velikim triptihonom. čini da me ljudi ne prepoznaju.
Svaki od tri dela slike bio je u stvari — Vi ste, izgleda umetnik u ma-
zaklon jednog dela bifea. On izvadi skiranju.
led iz lednjaka, a zatim probra pića — Tome sam naučio i mnoge svoje
i načini koktel. Donese posudu i čaše momke.
na sto blizu Zanet i sede u fotelju. — Koje ste ili sami smakli, ili gur­
— A sada da popijemo po čašu. nuli u vatru.
Razgovarajmo da prekratimo vreme. — A, nikako sve! Samo one koji
Dok budete ovđe sasvim sami, ne­ su postali smetnja. To sam morao da
moćni da dozovete pomoć, ili da po- učinim.
begnete, uverićete se da je i samnom — Niste završili priču o tome kako
lepše nego kad ste sasvim sami — uspevate da se o svemu obavestite u
govorio je posmatra;jući Zanet. Skotland jardu.
Mislio je da će se ona neko vreme — Tačno, prekinuli ste me svojim
opirati, A li Zanet je nosila u sebi zlobnim upadicama — nasmeja se
ogromnu radoznalost, a malo pred­ Din. — Mnogi u Skotland jardu me
rasuda. Sada kada se sve to dogodi­ u tom izmenjenom izgledu znaju kao
lo, bila je hrabrija. Trebalo je naći jednog od svojih službenika. A oni
način da se ovaj čovek nadmudri. imaju više takvih o čijem radu zna
Opiranjem ta prilika će se teže naći. nešto pobliže samo mali broj ljudi.
Zato ona pređe u fotelju i prihvati Takvi imaju propusnicu i blanko' o-
čašu. dobrenja da se služe određenim, pa
— Dakle, Dine? — reče ona upit­ i najpoverljivijim dokumentima i iz­
no. vest aj ima.
— Eto, spojili smo ugodno sa ko­ — A kako ste dobili ta odobrenja?
risnim i neizbežnim — odgovori Din. -T- Jednom je odlučeno da se među
— Kako ste saznali gde stanujemo zločince, švercere i uopšte u podzem­
Adamar i ja? lje pošalju neki sposobni detektivi
— U policiji, upravo u Skotland i inspektori iz Skotland jarda. Ja
jardu. sam bio na specijalnom poslu, pa
— A kako dolazite do podataka? sam prihvatilo jedan od takvih.
Imate tamo člana svoje bande?
— Ah, ne! Jednostavno odem sam. — A na kom poslu ste bili?
Uđem kao ugledan građanin, koji — Nećete razumeti, a neću ni da
uvek ima neki konkr'etan posao kod vam kažem. Skotland jard mi je iz­
kojeg inspektora Skotland jarda. A dao specijalna ovlašćenja, koja sam
onda u . toaletu, ili kakvom kutku deponovao kod svog advokata u za­
zgrade, promenim izgled. Moje vi­ pečaćenom dosijeu. Ako zapadnem
soko čelo nije tako grubo, ali mogu u nepriliku sa policijom, advokat
satima da ga držim namršteno. Evo zna šta da radi.
kako izgledaju uzdužne bore na n je ­ — A kako vas plaćaju? Zar nema­
mu. Kada dodam izvrsno rađenu pe­ ju vaše ime?
riku, onda sam kompletan. — Nemaju. Covek koji me je dr­
— Ali ja ne vidim da vam je čelo žao na ličnoj vezi iznenada je umro.
baš visoko. Moja prava su ostala. Skotland jard
— Jeste, ali tu je i perika, ali sa­ uplaćuje određene same na razne
mo delimično. Imam još dosta sop- račune i pod šifrom. Ja lako uzmem
stvene kose. Kutija s premazom za taj novac bez opasnosti da zapadnem
lice pomogne mi da dobijem tamniji u neprilike, ili da se otkrije moj iden
ten. Svi me znaju da nosim naočare. titet. Cak ne moram da rizikujem i
Imam mali astigmatizam, koji mi ne da sam idem po novac. Ako ispisem

61
ček i dam šifru, bilo ko uzme moju —•. Dakle, vaša teroristička grupa
platu. je prodavala »zaštitni znak«?
— Tako je Skotland jard umesto — -J a sam došao na tu ideju još
zamke za gangstere stvorio zamku kad sam stvorio kontragang.
za sebe — nasrneja se Zanet. — I kontragang je vaš »biznis«?
— Sasvim tako! U početku sam ra upita Zanet i oči joj nehotično otkri-
dio kako treba. Postao sam član onog Še divljenje, koje nije promaklo lu­
što vi Francuzi zovete »milje«. Po­ kavom Dinu.
vezao sam se ša nekoliko sumnjivih — Kontragang je bio moja prva
družina. A kako su se menjali oblici tvorevina. Mislio sam da tako činim
udruživanja u podzemlju, tako sam i usluge pravdi. Likvidirali smo neke
ja napredovao. Jednog dana našao zločince. Pre svega bile su to više­
sam se na čelu grupe koja se bavila struke ubice. Posle sam pomislio da
obijanjem, pljačkama i krijumčare­ je bolje izabrati žrtve.
njem. Sam sam je preuredio i stvo­ — A kad se već bira...
rio odličan gang. — Tačno! Birali smo one kcfji sme­
— Dakle, Jazavičar je postao ban­ taju... A posle smo prodavali »zaštit­
ditski vođa? ni znak«, k oji je nekim momcima o-
— A, vi znate i za službeni nadi­ siguravao život i isključivao ih iz iz­
mak pod kojim me vode. Znači, tre­ bora.
ba da budem oprezan, jer tamo već — Vi ste genijalni! Hoću da ka­
nešto sumnjaju. Upravo, j-a znam da žem, genijalan zločinac.
su Lun, vaš muž i V ajt složni u za­ — Tako i sam mislim. Ja se zloči­
ključku da uhvatiti Jazavičara znači nom bavim kao umetnik. Zato sam
uhvatiti Dina. Sinoć sam to Čuo tač- osnovao kontragang i lično učestvo­
no u dva časa posle ponoći, kad sam vao u njemu. Ista grupa je imala u-
preslušavao traku službenog magne­ slove da provaljuje trezore.
tofona savetnika V ajt a. — Da, imali ste zloglasnog Buioka.
— A koje je vaše pravo ime? — Slučajno sam ga otkrio. ~Veo
— To nikada nikom nisam pove- sam da ga predam policiji, ali sam
rio. Neću ni vama. Imena imam više, promenio mišljenje i uveo ga u svoju
Osnovno i javno ime važi kao ime grupu, koja se sastojala samo od
uglednog i bogatog čoveka. Uskoro bivših policajaca. Hteo sam do kraja
ću se povući na svoje poljsko dobro. da se srnejem podvaljujući policiji.'
M oji poslovi prelaze u ruke drugih i Ti momci su brzo postali pravi i od­
bez rafera. A li ja odnosim carski plen lični kriminalci — smejući se pričao
— hvalisao se Din. je Din.
— A gde se sada nalazimo? — upi­ — Vrlo, vrlo interesantno! — uz-
ta Zanet. viknu Zanet. — Imali ste povlašćen
— To mogu da vam kažem, jer ću i izuzetan položaj u Skotland jardu
uskoro napustiti ovo sklonište, a ni- i platu za sve to, zatim ucenjivačku
ko ga ne može dovesti u vezu sa m o­ družinu koja pljačka gangstere i, na
jim pravim identitetom. Odavde sam kraju, provalničku grupu.
već preselio nagomilano zlato i no­ — Zaboravljate kontragang. Ono
vac, koje sam držao i skrivao u jed­ što je sport za ostale ljude, to je bio
noj kući u Č iz viku. Za tu kuću su kontragang u mojim tajnim poslovi­
znali moji kompanjoni. ma. Čist sport! Neka vrsta rekreaci­
— Da li vi kidate sa svojim veza­ je — smejao se Din.
ma koje ste stvorili u podzemlju? — Verujem da to nije sve, jer tak­
— Činim to sistematski. Juče sam vom organizatoru...
konačno prodao »zaštitni znak« i u- — Vi ste izvrsna žena! — Poga­
zeo pedeset hiljada funti. đate, nije bilo sve. M ojim momcima
62
sam davao dobar deo plena, ali“dosta — Gae ćete me držati? Ovde?
sam zadržavao na ime pretvaranja — Da. Tu postoje svi uslovi. Pro­
plena u novac. A to sam činio sasvim zora nema...
sam. Zatim, svi su mislili da postoje, — Ali ja ih vidim, iako su rešetke
kako je to u ćelom svetu, viši šefovi vrlo masivne.
i zaštitnici, koji uzimaju svoj deo. A — To je više ukras. Iza rešetaka je
taj »viši« bio sam ja i nije bilo dru­ betonski zid debeo tačno jedan i po
gih. jard. Ostali zidovi su jard i četvrt
— Kako to da vas policija, ili Skot Odavde ne bi prodro ni zvuk topov­
land jard, nisu pre otkrili? ske paljbe — hvalisao se Din.
— Nisu mogli. Teoretski i prak­ —- Znači, ovo je prava tvrđava? —
tično to je moguće. upita Zanet.
— A li sada su vas ozbiljno polju­ — Građena je po m ojoj zamisli, a
ljali. sam sam sa jednim genijalnim kon­
— Naprotiv. Izgubio sam četiri struktorom završio sve uređaje. On,
čoveka i nastala je galama. Istina, jadnik, nije ostao živ.
bilo je trenutaka u kojima sam mo­ — Ubili ste ga da nestane svedok
gao da zapadnem u neprilike. Ali o- izgradnje vašeg skloništa?
pasnost uzbuđuje. Nikada nisam bio — To je gruba reč,. Desila mu se
sasvim izvan opasnosti. Zar nisam nezgoda — nasmeja se Din.
mogao poginuti u pucnjavama i dvo­ — Nismo završili započeti deo raz­
bojima kontraganga? govora o tome gde smo sada.
— A ja sam mislila da vas akcija — Mogu slobodno da vam kažem.
Luna prilično ugrožava. Blizu je Temza, onaj meander kod
— Bilo je trenutaka... Taj čovek Abej Vuđa. Kuća je lepo uvučena i
nije fer. On se služi savršenom teh­ nalazi se u Vest stritu broj trista de­
nikom. Ima neopravdanu moć, jer je vetnaest. Držim je u zakup pod ime­
naučnik i konstruktor. Uspavljujući nom koje ne upotrebljavam u osta­
gasovi, mikro oružja velike moći, lim 1prilikama — pričao je Din.
prislušni uređaji fantastično maleni — Pričajte mi o onom delu vašeg
i pogodni... Koliko trikova i veštine! života kad igrate ulogu uglednog gr a
Da j:a to mogu, vladao bih Londo­ đanina kraljevine — reče Zanet.
nom... Možda bih vladao i cei im — Lepa žena, bogatstvo, nekretni­
svetskim podzemljem — maštao je ne, poslovi, društvo i ugled i pošto­
veliki zločinac pred lepom zaroblje­ vanje... To mi dođe kao neki predah.
nicom. — Mislila sam da vam je predah
— Ipak, verujem da će vas Lun gangsterska avantura. Uvek nastu­
pronaći — izazivala je Zanet. pate pred vikend.
— Vi ga cenite? — Tada je najbolje. Sve snage dr­
— Veoma. Bila sam njegova zarob žave prosto su paralisame za vrema
ljenica, ali on je postupao drugačije. vikenda. Na putevima je krkljanac,
Mislim da će vas on ščepati. na ulicama gužva, na izletištima
— Vaše reči mi daju jednu ideju. mnoštvo sveta .. Naibolie doba za ak
— Kakvu? Opet nešto podlo... ciju smejući se reče Din.
— Naprotiv sasvim plemenito. Ja — Kako vaša žena ne prime'ti da
vam garamtujem da ste van svake ste odsutni?
opasnosti, ali ostaćete moj'a zaroblje­ — Postoje hiljade izgovora, a na­
nica sve dok me Lun ne otkrije. Na­ ročito za čoveka koji ima tako raz­
ravno, vi se za to vreme nećete opi­ granate poslove kao ja. A sporazu-
rati zajedničkim uživanjem. meli smo se da ona vikend provodi
— Ali ako se ja ne slažem? kod svojih roditelja a ja da se »od­
— Morate. Ideja mi se sviđa i ja morim« na pecanju ribe, ili igrajući
ću je ostvariti. golf.
ft
— Da li ste to i činili ? Izmoren i klonuo Dm se u jednom
— Vrlo retko. Pronašao sam bolji trenutku trže.
sport. Pričaću vam nešto o »šarada- — Vreme je da obavim važan po­
ma«, ili »rokadama««, kako ih neki sao. Odmaraj se, divina robinjo — re­
zovu... če zatim.
— Već sam čula o tome. Četiri de- Ona hteđe da ga opet ogrebe, ali
vojke su dale iscrpnu sliku tih ga­ klonulo se vrati na ležaj. Din iziđe i
dosti — prekide ga Zanet. za njim se zatvoriše teška vrata. Za­
— A li vi se manje užasavate našeg net utonu u pijani san, pun čudnih,
doživljaja večeras — pođsmehnu se iskrivljenih slika.
Din.
— To je drugo... Ne gledam svog *
muža u zagrljaju neke druge... A ni
on mene nije gledao. Ne zna o tome — Ne mogu ovo dati inspektoru
ništa — zbunjeno odgovori Zamet. Adamaru — reče Lun Makfersonu.
— Hm! Moral ne postoji. Ljudi su A li zato ćemo još noćas osloboditi
nešto.izmislili. Postoje jaki i njihova njegovu ženu iz tog sramnog polo­
volja !— reče Din. žaja.
— Teorija zločinaca. Hitler je isto — Izgleda da se ona nije baš loše
tako mislio — smejući se reče Zanet. osecala. Znam i neke momke, koji
— Tačno! On je grešio u drugom. su inače vrlo fini, a koji su se »ok­
Stvarao je ubice, a progonio je obi­ liznuli« u naručje žena iz Dinove
čne kriminalce. Kakva glupost! Ume vrste — reče Makferson turobno.
sto pete kolone trebalo je da stvori Lun nije obraćao pažnju na mor­
gangove širom sveta. Mala grupa narove rečd, nego nastavi:
ljudi, tamo s nekog ^talijanskog os- — Ona je upala u nepriliku, ali
trva, povezana u Mafijuf ošvojila je nam. je otkrila mnoge stvari.
više vlasti u svetu negoj Hitler sa — Ja ne vidim ništa /važno. Sve
svojom armijom. Ko prvi poveže to o Dinu smo znali. Jedino saznali
gangsterske družine širom sveta, i- smo gđe je njegova jazbina. Idimo
maće nečuvenu snagu — raspriča se tamo i ščepajmo tog momka — od­
Din i pogled mu postade zamišljen. govori Makferson.
— Važno je da vas policija ili Lun U tom momentu uđe Džejn i sme­
zgrabe i onemoguće — reče Zanet. jući se reče:
— Trebalo bi da vas svučem i dob­ — Zar ćemo ostaviti trpezariju o -
ro išibam. A li mislim da je bolje da nako neurednu? Treba li da ja pre­
nešto popijemo, a onda ćemo videti nesem sve to posuđe do mašina za
— zaključi Din. pranje i sušenje?
Zanet je pojkušavala da se neopi- — Oh, ja imam silne grčeve u sto­
je, ali ubrzo je prekoračila granicu. maku — odgovori Makferson drže­
Sve ovo bilo je strašno, ali novo. Že­ ći ruke na trbuhu i savijajući se
na inspektora Interpoia ima pravo ko njih.
na jedno ovakvo iskustvo, pa makar — Hajdemo, stari! Ne vredi izvr­
ono vodilo i kroz zagrljaje ubice Di­ davati. Džejn je obavila najvažnije.
na. Ta pijana misao je uzbudi i ona Večera je bila odlična — reče Lun.
•e pretvori u ženu gladnu uživanja. — Zato i ne mogu da ustanem —
— Vidi se da si žena muža starijeg smejući se odvrati Makferson.
dvadeset godina — reče Din u jed­ Dok su odlazili Lun upita:
nom trenutku.
Zanet ga izgreba noktima po go­ — Šta ćeš raditi večeras, Džejn?
lom telu Ali* kao da je tako htela da Nas dvojica izlazimo.
ga uništi, svim svojim bićem razbuk­ — Eh, mudrog li pitanja! Opet ću
tavala je njegovu strast. morati da slušam i pazim na vas dvo
jicu — odgovori ona i ode prema — Hulje! Taj Iftn... Žviznuču ga
vestačkoj baš ti s bazenom. po tintari tako da se ne osvesti nede-
Kupala se dok su njih dvojica pre­ lju dana, čim ga susretnem! Pa trista
nosili sudove i stolnjake do automat­ devetnaest je prostor ograđen za iz­
skih mašina. Kad su izašli požurila gradnju —* reče zatim ogorčeno.
je ka kontrolnom stolu. Veliko sklo­ — Da, stari druže. Navezli su nas
nište pod dnom jezera utonilo je u na plićak — složi se Lun. — Din je,
tišinu. Džejn je volela to čudno car­ izgleda, lukaviji nego što smo mi­
stvo tišine i udobnosti, njegove la- slili. Pretpostavio je da ipak nekako
baratorije i radionice, bibloteku i slušamo.
veštačke bašte. A li časovi kada je u — Do đavola i njen lažni zub! Do
njemu bila sam postajali su joj teški, đavola ta francuska... — poče da
psuje mornar.
XII
— Našla &e u prilikama koje su
Yerujući da če to veče biti odluču­ strašne. N ije imala nikakve m oguć-
ju ć i u otkrivanju Dina i njegove sti da se brani. Moramo naći kod se­
bande, Lun i M u^erson su stigli u be malo razumevanja i oproštaja za
Vest strit svojini ^ lič r t o opremlje­ sirotu gospođu Adamar — prekide
ga Lun. — Vratićemo se da pogleda­
nim i oklopljenim Kolima. Pored to­
mo taj teren, jer od ograde se vidi
ga ispod odela su imali oklope ople-
tene od najfinije čelične žice, savit­ samo da tamo stoje mašine i da se
kopa.
ljive kao da su od svile, ali neproboj­
— A hoće li tamo biti bar neko da
ne za vatreno oružje. Nosili su lej-
ga lupim po vilici? — upita Makfer-
•¡zser i. ultrazvučni vibrator, kojim su
son.
se mogli rušiti zidovi pravih tvrđa­
va. Njihovi džepovi bili su puni ip$i- Lun mu ništa ne odgovori, nego na
skveru okrenu kola i vrati se do vi­
liih ručnih granata, gasnih bombiga
soke ograde od dasaka. Stade blizu
i mnogih drugih oružja malih po ve­
ulaza i pozva Makfersona da pođe
ličini i težini, ali koja su imala og­
za njim.
romnu razornu moć.
Stara ulica na kraju grada bila je
*
prilično tiha.
— To mora da je u blizini. Proći
— Alo, ovde partner iz pogodbe za
ćemo njome da osmotrimo broj trista
noćas — zvao je Din s parnog tele­
devetnaest — reče Lun.
fona smeštenog u svom podrumu. —•
• Osećam nekakav elektricitet u
Jesu li vaši momci tamo u Vest stri-
rukama, kao na brod^i pred buru. Na tu?
dam se mili on mu kopnenih miševa,
— Sve je uređeno. Čekaju već od
d#' ćemo se malo provesti — ¿mrmljao
momenta kad ste javili da treba da
je mornar Samujel MakfersOn.
:Uz sve pronalaske, mikro oružja, pođu, Njima niko neće umaći. Jasno
im je rečeno da pokušaju hvatanje,
lef^ere i ultrazvučne vibratore, Mak-
ali da ne puste nikog živog.
fersonove pesnice i njegovi starinski
kcđtovi često su izdržali i najtežu — Pazite da stvar bude uređena
borbu. Zato je on u njih imato naj- kako treba, jer ja vas znam, a vi me­
poverenja i često |se mrštio na ne ne znate. Promašaj znači da ste
ono što je bilo jale,. brže i efi­ prokockali svoju sopstvenu glavu —
kasnije, a kao dete s§y radovao kad zaključi Din i spusti slušalicu.
bi njegove glomazne pesnice našle Odmah zatim pope se u kuću i us­
punu primenu. kim stepeništem stiže pod krov. Po­
A li sada se odjednom opustio na diže kapak i osloni, se na ivicu otvo­
seđištu. ra. Ulica je zavijala i on je nacfcrista
Jardd video prazan prostor ograđen Makfersonove pesnice u istoj se­
visok om ogradom. Znao je đa negđe kundi svališe dva najbliža napadača,
iza te ograde najmanje petnaest re- čiji suviše krati\ i životinjski ropci
volveraša čekaju žrtve. pokaza&e da od njh više nema ništa,
Dok je čekao razmišljao je kako li jer odmah im je krenulo mnogo ko­
Lun ipak čuo svaku reč razgovora. stiju da bi skoro opet ustali.
Din se prisećao svake reci izgovore­ — Svi na palubu! Na topove, gu­
ne pred Žanet. Pričao joj je ono što sari! — vikao je mornar bez smisla,
je znao da policija dobro shvata i po ali oduševljeno.
vezuje. Pazio je da mu se ne otme Lunove pesnice pretvorile se U
kakav podatak koji bi mogao dovesti nešto slično brodskom prepeleru, ko­
Luna ili policiju na njegov trag. Za­ ji grabi, kida i lomi sve što mu dođe
dovoljno zaključi d«a nema greške. na dohvat. Lanci olovne batine zviz-
A tada se začuše prvi uzvici. nuše u prazno.
Jedan snažan gangster stiže da se
* baci Lunu u noge i obuhvati ga tako
da se nađoše na zemlji. A li blizu sq
Lun podiže jedno stopalo, Makfer- ne nađe niko da mu pomogne, jer
son podmetnu skrštene ruke i lako Lun je već bio sasvim onesvestio
ga podiže toliko da ovaj pogleda pre­ jednoga, a odbacio i povredio dvoji­
ko ograde do širokih tabli obojenoh cu napadača. Preostali jadnik pred
lirria slavljenog u metalne okvire. Makfersonom baš je poleteo uvis za­
Već u prvoj sekundi primetio je po­ kačen mornarevim udarcem odozdo
kret s druge strane ograde desno i prema gore. Kad je pao na zemlju
levo. već je bio bez svesti, bez vazduha u
— Tiho! Zaseda! — šapnu Mak- grudnom košu i s dosta naprslih ko­
fersonu, sagnuvši se i spreman da stiju.
•koči na zemlju. Petorica napadača iz drugog tala­
A li već je bilo kasno. S obe stra­ sa naglo ustuknuše videći katastro­
ne padoše table iz donjeg reda ogra­ falni poraz svojih drugova, koji su
de. Unapred podešene za napad, tab­ svi već ležali na pločniku.
le su sada bile široka vrata za napa­ — Paljba! Precizno i bez poštede!
dače. — naredi jedan od te petorice.
U trenutku kad Lunove noge do- Pet revolveraća zagrmiše prema
takoše zemlju, sedam snažnih ljudi Lunu i Makferaonu, koji se baciše na
baciše se na njih dvojicu. I pored sla­ tlo pazećd da sklone nezaštićene de-
bog svetla Lun i M&kferson prdaneti- love tela, a pre svega lice. Osećali su
Se da oni u rukama drže olovne cevi kako kuršumi pogađaju, jer oklopi
prevučen« gumom ili tkaninom. Dvo su bali neprobojni, ali «t bili savit­
jica su imala dvostruke lance od bi­ ljivi.
cikla, iU motocikla. Gangsteri su vatali zaklone na tlu
— Hvala Neptun/u! Urnebesno i zadržali se na odstojanju. Pucali su
momci za *voga ušljivoga psa Dina! ne misleći da ujedno pogađaju i svo­
Dođite u mornarski zagrljaj — vikao je onesveSćene drugove, koji su le­
je Makferson oduševljeno dok se br­ žali oko Luna i Makfersona.
zo stvarao krug oko njih. A tada progovorile odjednom oba
Iz kruga zamahmuše oružja i pru- Maftfersomova kolta kalibra pola in­
žiše se ruke. ča. Ova džepna »artiljerija« prosto
AM tada kao da centar kruga eks­ nije dozvoljavala da se čuje Lunov
plodira. Tu eksploziju borbe gledalo automatski revolver.
je još pet ljudi, koji su trčali od da­ Iz daljine Din je gledao i slušao
ljih otvora m ograd i okršaj s toliko uzbuđenja da bi i sam
jurnuo tamo d,\ nije bio na kravu. Din je gledao još neko vreme kako
A li silazak bi značio gubljenje vre­ kola medicinske pomoći skupljaju
mena i mogućnosti da se vidi kraj mrtve i ranjene i kako sevaju fleše­
slavnog kralja ponoći. vi policijskih tehničara. Već su sti­
Precizni kuršumi - dva strelca, ko­ zali i dežurni novinari, a sa okolnih
jima nije bilo ravnah u Londonu, prozora pojavljvali su se radoznali.
nalazili s>u se i ranjavali napadače. Policajci su išli po obližnjim kuća­
Paljba je slabila, jer jedan gangster ma i tražili svedoke događaja.
pobeže iza ugla, a drugi se vukao ra­ Lj'utitim pokretima Din se spusti
njen prema otvoru u ogradi. Ostali na tavan i pođe niz uske stepenice.
su bili ranjeni ili mrtvi.
Din ugleda Luna i Makfersona ka­ Osetdvši dodir Žanet se probudi.
ko ustadoše i lako potr čaše prema Din je stajao pored širokog otomana
svom automobilu. Video je kako i posmatrao je odsutno.
automobil krenu i naglo za vi iza ug­ — Šta je?... Šta se dogodilo? — u-
la prema Belvederu. Obalom Temze pita Zanet još uvek mamorna od pića
su zavijale sirene policijskih auto­ i ima,
mobila. — Taj ponoćni vampir je bio upao
— Prokleti vampiri! Kako su us­ u m oju zasedu reče Din.
peli da ostanu živi? — mrmljao je Zanet se prenu. Dinove reči je pri­
ljutilo Din, opreznije se namestivši lično otrezniše, ali joj ne vratiše pot- *
na krovu i posmatrajuči kako poli­ rebnu opreznost.
cija stiže na mesito obračuna. — Ne verujem da si ga pobedio,
Din je gledao jedan od svojih ret- prljavi ubico! — viknu ona motreći
kih poraza. izraz njegova lica.
Za to vreme Lun je razmišljao gde — Nekim čudom... A ti se raduješ
li može biti Dinovo skrovište. Prora­ gaduro? — odvrati on i spopade ga
čuni uređaja koji je zamenjivao go~ nastup Ijutine.
nimetar pokazivali su da to mora Izmahnu pesnicom i udari je po
biti negđe u ovom kraju," ali je mo­ licu. Ona iauknu i zagnjuri glavu u
glo biti i na drugoj obali Temze. Tre ugao otomana. Din ju je udarao po
balo je mnogo vremena da se to tač- leđima i zgrabi je tako da ona par1*
no utvrdi, a uz to je trebalo da se s otomana.
čuju glasovi ild snažni zvuci oko za­ — Ubiću tog Sikerta! Neću se po­
robljenice. vući dok ne vidim mrtvog Luna! Sta
— N ije lako s tim razbojnikom — jaću nogom na njegovom lešu! — pre
reče Lun. tio je tresući jadnu ženu.
— Dali smo mu prvu lekciju! Ali Ona oseti da joj je slomljena deli-
smo ih naboli na osti; samo su se mična proteza i pijunu je na pod s
praćakali. Devet mu orkana, ovo je dosta krvi. Din je pusti i pogleda u
vredelo! — zadovoljno je brundao zube koje je ispljunula.
Makferson zavijajući raskrvavljene — Trula si, lepotice! Jesi li spava-»
zglobove svojih ogromnih pesnica. la i s Lunom? A ja se oduševio tvo­
A to se događalo retko. Udarac ko­ jom lepotom i strašću!? — psovao je
jim bi Makferson povredio očvrslu Din još uvek razjaren i nesvestan,
i kao đon čvrstu kožu morao je zna­ postupaka. — Neka si ispljunula te
čiti smrt ili najteže povrede za pogo­ tvoje trule zube. Trebalo je da is-
đenog. pljuneš i truli jezik !
Policijske patrole pozvaše pomoć. — Nisu m oji zubi truli, zlikovče!
Uhvatiše ranjenog gangstera i poče­ T<y je proteza! Bila, sam povređena u
še poteru za jednim neozleđenim od automobilskoj nesreći! — odvrati Ža
dvanaestorice napadača. net uvređeno.
Sujeta lepe žene čak i sada ju je da mešto sa koga se Din javlja. Ono
gonila da brani svoj ugled lepotice se moralo nalaziti na prostoru od
i pred ovim ubicom i nasilnikom. Dagenama na drugoj obali Temze pa
Din se odjednom smiri i sede. do Abej Vuda i Darent rivera na
— Kažeš da je proteza? — upita ovoj.
skoro tiho. — Da nije to tvoja maj­ Ipak, bio je to suviše veliki pro­
storija, Lunova špijunko? stor da bi se mogao brzo ispitati.
Odmah zatim on uze bocu s pićem — Ohrabrićemo jadnog inspektora
i pljusnu po onom što je Zanet ispi]u Adamara, ali slabi su izgledi da nje­
nula. Uze protezu i ponese je pod govu ženu brzo oslobodimo — reče
svetio. Gledao ju je brižljivo, a onda Lun svom drugu.
poče da govori:
— Izmakao si mi, Sikerte! A li na­ — Valjda će policija nešto otkriti
žao sam tvoju špijunsku majstoriju! posle ove noćašnje gužve. Zar mi
Nikada me nećeš uhvatiti, a ja ću te­ treba sve da učinimo? — odvrati
be naći! Cvilićeš pred veliktrii Di­ Makferson trudeći se da ne izgubi
nom, ti ponoćni vukodlače. I nećeš dobro raspoloženje 2bog doživljenog
okršaja.
više slušati tvoju špijumku iz Fran­
cuske. Držaću je u ropstvu sve dok — Din je jedan od najprepredeni­
ne saznam da\ svi odustaju od poku­ jih zločinaca koje je svet imao —
šaja da me otkrijete! Kaži Adamaru zaključi Lun u trenutku kad su pre­
da mu je žena dobra i stravstvena. lazila mast preko Temze.
Ostala je bez proteze, alii još vredi. Ostatak puta razmišljao je o toim
Ha-ha, veličanstvo noći!... šta sada da se preduzme. Gde da po­
Din je još neko vreme pričao be traži opasnog zločinca, čiji su podu­
smdislice i psovao Luna, a onda izi­ hvati obeleženi sve većim brojem
đe noseći protezu. U podrumu ju je leševa. Lun je znao da neće moći da
polako lomio i konačno nađe mikro napusti traženje, jer ne bi mogao da
uređaj. Posmatrao ga je sa zavdšću, se skoncentriše na svoje naučne opi­
a onda ga na metalnoj ploči izmrvi te. Ne bi mogao da zaboravi na to da
brižljivim udarcima čekićem. Sve de- Din negde sprema novi zločin. Još
levo pokupi, pa kao da su kužni, manje bi mogao da zaboravi Zanet
odvrnu gasni plamenik i uperi pla­ Adamar, koja robuje Dinu, koji ume
men u ostatke delimične proteze Za­ da zloupotrebi svaku njenu običnu
net Adamar. ljudsku slabost.
Odmah zatim pođe u podrumski
prostor, vesto skriven zidom od be­ X III
tonskih blokova. Pokrenu ga i nađe
se u nekakvoj garderobi s kupatilom. Sledeča tri dana novine su bile pre
Promeni odelo, skloni periku, stavi pune izveštaja i detalja o događaji­
naočare i krenu. ma. Saznalo se i o otmici Zanet Ada­
Podzemnim hodnikom dođe do ga­ mar. Novinari su izmislila naslove u
raže i sede u svoja kola. Iziđe mirno kojima su nepoznatog zločinca naz­
i pođe uz obalu Temze. Bila je prošla vali: »Fantom Din«, Dakle, fantom
polovina jedine uzbudljive noći. Urnebes je postigao urnebesno uzbu­
đenje u ćelom mnogamilionskom gra
* du.
Policija je objavila onaj zamršeni
Lun je bio čuo svaku reč razjare­ posao saslušavanj a svakog čoveka ko
nog Dina od momenta kad je upao ji se mogao dovesti u vezu s aferom
kod Zanet. A li vreme od trenutka fantoma Dina. Lun je dobrim delom
kad je shvatio da je Din otkrio m i­ pratio sve rezultate, bar one koje je
kro uređaj bilo je kratko da se odre­ čuo i o kojima je govorio inspektor

08
Interpola, koji nije mogao da bez svo vom čoveku od strane bankara Ste-
je otete žene napusti London. Istina, na Hartlija izvestan znak da poslov­
on se trudio da prikrije svoje anga- ni čovek dobro naslućuje sumnjivog?
žovanje u istrazi, ali je neprekidno Bivši policajac, kasnije zloglasni
tražio. Vulf, sada poginuli Dik Kolins prote-
Stekao je i čudnu naviku da govo­ ran je iz skladišta bankara i trgovca
ri sam sa sobom. Pričao je »sebi« Hartlija jer je otkriveno da krade.
glasno sve ono što je smatrao da je Din ga je spasao pretnjom bankara.
važno, jer je živeo u ubeđenju da Pitanja: Čime je to Hartliju mogas
sve to na neki čudan način čuje i da preti Din? Je li Kolinsa otpusti«
Lun. Ponekad se zbog toga čudno o- »amo što je naslutio kakav je to čo­
sećao. Činilo mu se da p očin e da ve- vek, ili je Hartli imao neki drugi m z
ruje u natprirodnu moć Donalda Si- log?
kerta. I pitao se nije li. kralj ponoći Interesantna pojava: Ime bankar«
stvarno samo neki duh, neka natpri­ Stena Hartlija javlja se više puta. 1
rodna sala. u nekakvoj je vezi s osobama koje srd
A li ta inspektorova navika je po­ opet u nekoj vezi sa zločinima fan­
mogla da Lun skupi nekoliko obave- toma Dina.
Štenja od kojih su mu neka posebno Zaključak: Upoznati bankara i tr­
privukla pažnju. On ih je pore­ govca Stena Hartlija i njegovu oko»*
dao i napisane na list hartije ponav­ lunu. Možda on zna nekog ko bi
ljao mnogo puta. Razmišljao je nad njt mogao biti Din«.
ma kao igrač šaha nad čudnim šahov Nad ispisanim listom hartije Lun
skim problemom, koji zahteva mat je počeo da smišlja plan delovanja.
u tri poteza, a on vidi rešenje u tro­ Setio se razgovora inspektora A da-
struko više poteza. Povezivao je či­ mara sa Helen Meklin. U jednom tre
njenice i tražio tačku gde se one do­ nutku ona je rekla da nečeg ne može
diruju i ukrštaju, kao Čovek koji re- da se setii. Bilo je to nešto u vezi s
šava teške ukrštene reci. Dinom. On ju je podsećao na nekog
Konačno je nekoliko činjenica pre­ koga je negde brzo upoznala i zabo­
pisao na poseban papir i poredao ih ravila.
ovim recima: S osmehom Lun se odluči da upo­
»Zlatar« Filip Adamson je naplatio zna Helen Meklin, ali na naročit na­
štetu od osiguravajućeg društva, alii čin, a zatim da pokuša nešto s njom.
nije obnovio zlatarnicu, jer je ban­ Jedna sumnja ga je podsticala da to
kar Sten Hartl zatražo da mu se vra­ učini neođLožno.
ti kredit od pet hiljada funti. N ije bilo teško ostvariti tu zami­
Pitanja: Zašto je Hartli zatražio sao. Starleta koja postaje zloglasna
povraćaj svog novca bal sada posle brzo nađe i neku ulogu u filmu. Lun
zlatarove nesreće? Nije li zlatar A - je angažovao malu ekipu filmskih
damson postao sumnjiv vestom ban­ radnika i poslao svoju poruku star-
karu? lett Zvao jti je na probno snimanje
Posle provale vlasnik trgovine si­ za izmišljenu ulogu u izmišljenom
rom našao se u teškom položaju, jer filmu. Poslao joj je i na brzinu napi­
mu je bankar Hairtli uskratio obeća­ sani sinopsis s nekoliko scena za nju.
ni kredit, a ni druge banke sada ne U iznajmljenom ateljeu Lun je ig­
žele da kreditiraju trgovca čiji su rao ulogu filmskog režisera iz Čine-
magacdni bila polazna tačka provale. ćite. Pošto je upitao starletu da li go­
Pitanja: Da li je trgovac sira Pat- vori italijanski, nastavili su razgovor
rik bio i inače pred propašću? Može na engleskom. Ona je bila uzbuđena
li se sumnjati u njegovu vezu s pro­ i oduševljena, ali nije zaboravila dai
valnicima? Je li odbijanje kredita o­ zatraži ugovor radi nadoknade za iz­

m
gubljeno vreme u taku probnog sni­ V i ste vrlo oprezni. Pazi ću da ni
manja. nehotično ne osvojim vaše srce —
— O, svakako, gospođice Meklin smejući se zaključi Helen.
— odgovori Lun. — Ža tu sitnicu ni­ A u sebi je mislila: »Ako Italijan
je potreban ni ugovor. Imaćete razu- odoli mojim dražima, onda sam ja
mevanja za naše interesovanje da obična krava«.
nađemo pravu glumicu i primičete Odmah je skrenula razgovor na
mali avans odmah. film. Pokazalo se da ona razume po­
Odmah zatim on ode u drugu pro­ sao, ali dma mnoštvo pitanja koja tra
storiju i vrati se sa kovertom, uz ko­ že odgovor.
ju je stajao lep karanfil. Galantno — Trebaće još mnogo sati da se o
pruži cvet i koverat devojci, koja svemu objasni. Već ste umorni, pa
malo zbunjeno zaviri u koverat. Ta­ vas ne smem mučiti dalje — reče
mo je bilo dvadeset funti. A li nije Lun.
samo vrednost novca bila ono što ju — Nisam umorna, ali vama je po­
je obradovalo. Takvo brzo plaćanje treban odmor — odvrati Helen. — A
otvorilo je nadu da se svidela režise­ potrebno je i da razmislite o mom
ru. Već je računala da treba da pazi uspehu. Možda me nećete zvati na
pri ugovoru, jer ima šansi da postig­ nastavak snimanja.
ne povoljniji aranžman.
U toku snimanja pokazalo se da
— A ja mislim obratno. Ali da po­
Helen Meklin može stvarno da igra gledamo jedan razvijeni film. Neće
u filmu. Bila je neotkriveni talen at. trajati dugo — reče Lun.
Lun je sve vreme koristio pauze da U sobi za projekcije gledali.su od­
razgovara s njom o najrazličitijim lomke iz scena u kojima je Helen s
temama. Uverio se da iza mondenske jednim starijim glumcem igrala ulo­
nastranosti i prividne površnosti sto­ gu mlade zavodnice koja treba da
ji osoba puna duha, ali bezobzirna. skršd srce sredovečnom političaru.
Bila je to devojka spremna da poga­ — Oh, n ije dobro — reče Helen.
zi sve norme da bi postigla neki cilj. — Naprotiv, izvrsno ste igrali. Mi­
A bila je i dovoljno lukava. Usred slim da sam rešio svoj problem —
jednog razgovora ona upita tobož­ reče Lun.
njeg režisera Alda Vaza rij a:
— A k oji je vaš problem?
Sigurno ste u Londonu prilično
usamljeni? — Pa nisam imao devojku za glav­
— Nisam, gospođice. Ovde imam nu ulogu. Posle ovoga traži ću da se
poznanika i dragih prijatelja — od­ menja scenario. Vi ćete obogatiti će­
govori Lun, lu zamisao. Ja vam čestitam, gospo­
- -— I prijateljica? — upade Helen đice! Vi ste dvadeseta glumica s ko­
zavodnički smešeći i trepćući očima. jom probamo, ali ste najbolja! — za­
— Izbegavam žene, jer ih suviše ključi Lun i pružio joj ruku.
volim — odvrati Lun. Ona je uzbuđeno steže i nehotično
— Znači, ne spajate korisno s ugođ prigrli. Uzbuđenje ju je opravdalo.
tiim? Lun je osećao kako se njene čvrste i
— Kada b i to bilo moguće... A li upadljivo lepe grudi dižu i spuštaju
režiser nezavisan od žena, naročito pod njegovom rukom.
glumica, ima m nogo više šansi.- Jer — Noćas neću uspeti da sklopim
kad glumica osvoji režiserovo srce, oči. Uzbuđena sam. Radoznala sam
onda je on njen rob. Ne može da bi­ da saznam nešto više o tom filmu.
ra glumicu, jer j>e izabrao ženu — ob Ne ostavljajte me samu noćas — pro
jasni Lun, ali ju je pri tome gledao šaputa ona tiho.
na način koji je govorio o nekakvom Još uvek je držala Lunovu ruku
posebnom interesovanju na svojim grudima.

n
— Ako vi to dobrovoljno prihva- —: Da se spremim za njega. Šteta
tate, onda je i moj drugi problem je što nemam svoju garderobu i
rešen — nasrneja se Lun i otrže ru­ stvari ovde — odgovori devojka.
ku da bi je potapšao po licu i taiko Lun je znao šta će se dogoditi. Ona
se spasao iz neugodnog položaja. je htela da se iz kupatila vrati gola
i vidi utisak koji će na ovog muškar­
— A koji je drugi problem? — u-
ca ostaviti sva njena lepota. Morao
pita Helen i tobože stidljivo obori
je to da spreči.
svoje duge trepavice.
— Imam jedan zahtev, koji ćemo
— Izabranu glumicu držim uvek stvoriti sledeće večeri — reče on da
pod nadzorom. Had i disciplina do bi je zaustavio. — Moramo vas vide-
završetka filma, a onda dolaze rado­ ti bez ođeće, ali pod okolnostima pra
sti i uživanja — odgovori Lun. ve režije scene. Pripremite prikladnu
— Valjda snimanje ne6e trajati ja­ kućnu i drugu garderobu i pazite da
ko dugo — reče Helen šaljivo. to ispadne kako treba.
Lun joj zapreti prstom i povede je Ona se spusti u fotelju naspram
napolje. Prvi deo plama je bio ostva­ njega. Shvatila je da bi pogrešila ako
ren. Do posle pola noći Lun i Helen posle ovih reči izvede svoju zamišlje­
su bili zajedno, prvo na večeri, a on­ nu igru. Zaključi da je tako bolje,
da u nekoliko noćnih barova i vari­ jer će se sleđećeg jutra komačno pre­
jetea. Za to vreme Lun je us-peo da seliti u apartman. Doneće svoje rub­
joj ulije uverenje da ne sme tražiti lje i haljine, A onda...
ljubavnu vezu s režiserom, niti dru­ Kad je Lun otišao, ona je još dugo
gim ljudima iz ekipe, sve dok se film maštala. Imaće svoga režisera, koji
ne završi. A li njegov prirodmi šarm, će je uvesti u svet filma. Ćinečita...
muška lepota i, možda, baš to stav­ A onda Holivud... Umesto odvratnih
ljanje ograda mogli su da poruše ono »šarada« između četiri para, velik#
što je gradio. »šarada« šdrom sveta...
Složili su se da se oma preseli u Usnula je kasno. Napolju je već
apartmam, jer će se tako zaštiti od bilo svetio.
radoznalica zbog afere u koju je bi­ *
la upletena. Zaključili su da nekoliko
dama drže u tajnosti vest o njenom Probudio je Lun telefonskim pozi­
angažovanju, jer treba da se pripre­ vom. Brzo se spremila i otvorila mu
vrata svojeg apartmana.
mi velika i smišljena reklama.
— Treba da idemo do jedne banke.
Lumov apartman je bio pored nje­ Ugovorio sam posetu bankaru kod
nog i na spratu u čijim basmoslovmim koga treba da otvorim novčane ater#
skupim sobama skoro i mije bilo dru­ dltive. Radi se o krupnom poslu. Za­
gih gostiju. Dok su se peli na sprat tim ćete otići da preselite svoje stva­
hotel Zvezda Vindzora Helen je po­ ri ovamo — reče Lun.
stavljala mmoga pitanja, tražeći čvrst
razlog da režiser os?tame još neko vre On je zaista bio ugovorio sastamaic
radi dogovora velikim novčanim
me s njom.
transakcijama, ali bio je važan izbor
Lun morađe da ode u njen apart­ bankara. Bio je to Sten Hartli.
man. Ona >ga smesti u fotelju, a za­ Prim io ih je u svom velikom ka­
tim reče: binetu u Sitiju. Lum je pažljivo mot­
— Morate mi odgovoriti na jedno rio na utisak koji će ostaviti. U je d -
pitanje. Moram biti sigurna da sa­ mom trenutku učinilo mu s e , da iza
fevam zadovoljavam vašu predstavu bankar ovih na očara vidi neobično
o glumici koju tražite. treptanje i iznenadan trzaj lica. AB
— Da čujem to pitanje — odgovori to je bio deo sekunde. Mir na lica
Lun. magnata bio je nepomućen. Galamt-

n
no je poljubio ruku Helen Meklin i ćemo doživeti radost — slatkorečivo
poveo je do fotelje, a onda ponudi dodade bankar pružajući posetnice
Luna da sedne. sa svojom adresom.
On sam nije seo pored njih, nego Na drugoj strani već je bilo od­
iza svog stola. štampano:
Dok još nisu započeli poslovni raz­ »Pozivamo vas da večeras budete
govor; Helen reče: gost naše porodice i očekujemo Vas
— Imam utisak da sam vas već do dvadeset časova«.
negde videla, gospodine Hartli. Posetnica je govorila da je kuća
— Ja se ne sećam, a ne verujem izvan grada, u pošumljenim brežulj­
da bih zaboravio takvu lepotu — ga­ cima kod Bromlija.
lantno odgovori Hartli. — Bićemo tačni, gospodine Hartli
— Vaš glas... nešto poznato u nje­ — reče Lun i povede Helen Meklin
mu — nastavi Helen Meklin. iz ogromnog Hartlijevog biroa.
— Moguće ie, divna gospođice. De­
šavaju se prijemi, izleti, putovanja... *
A ja sam ucveljen što sam nečim
podsvesno ostao u vašem sećanju, a Čim je bio siguran da su posetioci
nisam dovoljno primećen i zapam­ otišli, Sten Hartli pozva Skotland
ćen. Ostajem u nadi da ćemo to jed­ jard. Tražio je savetnika inspektora
nom popraviti uz pomoć gospodina Endrija Vajta. Podseti ga da je čet­
Vazarija, čije prisustvo je pravi do­ vrtak i da ga traži na večeru.
gađaj za našu banku — odgovori — Pozivnicu sam poslao po svom
Hrt li. momku iz banke. Ali imam i jednu
Helen oseti prebacivanje što nije molbu, pa sam zato i posebno zvao
zapamtila tako uticajnog i bogatog — nastavi bankar.
čoveka, pa ućuta. Lun započe razgo­ — Samo kažite, gospodine Hartli
vor o novcu i transakcijama. Bankar — reče Endrju Vajt.
prihvati za tobožnjeg režisera i kom­ — Ovde se pojavila opasna vara­
paniju za snimanje filmova vrlo po­ lica. Predstavio se kao režiser Aldo
voljnu listu trosko v$ oko manipuli- Vazari. Već sam zvao Ćinećitu, još
sanja novcem. Lun zaključi da će ja­ čim je on najavio odlazak. Tamo niko
viti da se upute akreditivi i potrebna ne zna o režiseru Vazariju. Pozvao
sredstva na Hartlijevu banku, a za­ sam ga na večeru, a vi učinite što
tim ustade: smatrate potrebnim. S njim je i neka
— Pretpostavljam da imate mnogo devojka. Zove se Helen Meklin... —
posla — reče zatim. pričao je Hartli.
— Helen Meklin?! — uz viknu Vajt.
— To je istina. A li želim da budete
— Pa to je bila devojka fantoma Di­
gost u m ojoj kući. Danas je četvrtak, na. Da to nije on?
dan kad moja supruga i ja primamo
— Na vama ostaje da stvar ispi­
goste na večeru i malu kućnu zaba­
tate i da pređuzmete potrebne mere.
vu. Pozivam vas da uveličate naše To dvoje dolaze u moju kuću — za­
malo, društvo — reče Hartli. vrši Hartli.
Lun upitno pogleda Helen. Ona
— Svakako ćemo učiniti što treba
klimnu glavom u znak saglasnosti. — odgovori Vajt i prekide vezu.
— Vaš poziv je čast za mene, a ve­
rujem da ga prihvata i gospođica *
Meklin — reče Lun.
— Dođite, svakako. U vremenu od — Lun je bio zaustavio kola i pre­
devetnaest časova, pa do večere u ko primopredainika u kolima slušao
dvadeset, kad god stignete ni^te za­ je zajedno sa devojkom čitav razgo­
kasnili. A li što vas pre vidimo, pre vor.
— Šta?!... Kakve su to reči?.,. Pa Još jednom je dokazala svoju do-
to govori... setljivost i sposobnost da posmatra i
— Ko govori? — uzbuđeno upita zaključuje.
Lun. — Blizu smo. Ovde izlazite — re­
— To je on... Din! Sad sam se se- če Lun mirno.
tila. Jednom sam bila u Vindzoru — A li jednom ćemo probati onu
na velikoj dobrotvornoj zabavi. Ta­ scenu? Nećete zaboraviti obećanje
mo sam upoznala nekog bogotaša... da ocenite mogućnost i moje glume
Bila sam pripita... I zaboravila sam i stvarni izgled mog tela?
tu noć sa njim. Posle sam upoznala — Neću zaboraviti. A šta ću uči­
Dina. Čudila sam se otkud me pod- niti zavisi od mnogih stvari — os-
seća na nekog... Ali šta vam ja to pri mehnu joj se Lun otvarajući joj vra
čam. Vi ne razumete — uznemireno ta rukom pruženom preko njenih ko-
je govorila. lena i butina golih zbog vrlo kratke
suknjice.
— Sasvim va« razumem — reče
Lun. Ovakve prilike su ga uveravale
— Ali taj čovek... Hartli, ili D in.. da su u pravu oni što kažu da jedini
ili... On kaže da vi niste nikakav re­ muškarac mora da izdrži suviše pro­
žiser. vokacija- Isuviše je lepo gledati ono
— Pa i nisam. Ja sam inspektor što pokazuju te suknjice. A Helan
Skotland jarđa. Od ovog časa vas Mekhn je imala šta da pokazuje. I
treba štititi. Din 6e pokušati da vas njen primer je govorio da nikada vi­
ubije i ukloni opasnog, ili najopasni­ še u i storiji čovečanstva muški rod
jeg svedoka. neće uspeti da toliko pokori oslablje­
ni ženski rod da joj nametne nabo-
— Najradje bih vam iskopala oči... re, velove i zastore. Žena je stekla
Ali volela bih i da izvedemo onu sce­ pravo da pokazuje ono lepo što ima.
nu predviđenu za večeras — reče de- I ona će to pravo čuvati.
vojka. Helen nije odlazila.
Lun joj ae divio. Rušenje iluzija i — Da li ću vas nekad videti? —
takav grubi pokret u njenom životu upita ona i grudi joj se snažno podi­
nisu je naterali u histeričan plač, ni­ goše zbog prigušenog uzdaha.
ti su joj »kršili samouverenost. — Možda hoćete. Vi ste lepi. Lep-
— Idite u Skotland jard i sve is­ Ši ste nego što shvatate. Ali ne stra-
pričajte Endrujiu Vajtu. Ja ču vas ćite to jeftino. Nisu dobre »šarade«
odvesti u blizinu zgrade. Tražite za­ s gangsterima. Srešćete čoveka koji
štitu sve dok ne bude uhvaćen Din će vas voleti. To je ono pravo. A sa­
— reče Lun i pokrenu kola. da srećno, Helen! — zaključi Lun.
Bio j« radostan Sto je neprimetno — Nikada me više hulje neće uvu­
prikačio Hartliju svoj mikro uređaj ći u svoj-e gadosti. Dosta mi je toga
još pri rukovanju, a zatim ostavio možda sam dobila više time što sam
drugi vl fotelji. Sada će moći da pra­ vas srela nego da ste bili pravi ve­
ti zločinca. Iz misli ga trže iznenad­ liki režiser — odvrati Helen Mekim.
no pitanje Helen Mekim: Posle toga ona zgrabi Luna i po­
ljubi ga pravo u usta. Celim telom
— Zar ste vi stvarno inspektor
se nekoliko trenutaka pripijala uz
Skotland j ard a? njega, a u uskom prostoru kola niti
— Pa rekao sam da jesam. je ona mogla sasvim da se priljubi,
— Ali niste... Srećna sam što sam niti on da se povuče. Kad je izišla
srela Luna, kralja ponoći, pa iako su znao je da se oslobodio još jedne o-
nestali snovi o režiseru Vazariju — pasnosti.
reče ona i pogleda ga s puno ushiće­ Misli mu pođoše dalje. Trebalo se
nja i divljenja u pogledu. spremiti za večernji susret s Dinom.
73
Ove noći trebalo je izazvati Dina da riznicu. A tamo posluga i susedi zna­
načini sudbonosnu grešku, ali takvu ju samo za galantnog i bogatog To-
koja će ga uništiti. mia Ivela, o kome se govorilo da će
postati zet lorda Kamera.
* Zamišljao je sliku iznenađene Fi-
lize, koja će primiti goste i tražiti ob
Ali Din je bio oprezniji nego Sto jašnjenje što njen suprug još nije sti
je i posle svega bilo moguće povero- gao. Endruju Vaijt če pomodreti od
vati. Znao je da ne može biti sigu­ pomisli da je bio prijatelj pravog
ran ko je čovek što je doveo Helen Dina, fantoma Dima.
Meklin. Verovatno je to neko od sarad
U takvom raspoloženju on se ogle­
nika Vajta i Adamara. Ali može biti da u ogledalu. D od ade periku na vi­
i Lun. A to je najopasnije Din se se- soko čelo i ukoloni naočare. S neko­
ti mikro prisluškivača i brzo ustade. liko poteza provuče zaliske kroz na­
Iz sefa izvadi dva automatska revol­ ročitu mašinicu, od čega mnoge vla­
vera i jedan neseser, u kome je bila si pobeleše. Dobi izgled savim druga­
najnužnija oprema. Pređe u ličino ku čijeg čoveka. Taj izgled mu je bio
patilo iza biroa, gde je držao i malu potreban samo ovog dana. Već sutra
garderobu. Oslobodi se svakog ko­ će uzeti izgled još prilično mladog
mada odela i obuće, pa uze sve novo. Ivela. To lažno ime upotrebljavao je
Odmah zatim napusti zgradu. samo kao gospodin koji traži uživa­
U džepu je imao nekoliko čekova ko nja. Ono nikada i nigđe i nije dola­
je je trebaio naplatiti u ne baš veli­ zilo u vezu sa bilo kojom vrstom nje­
kim iznosima, ali u devet banaka. To govih poslova.
je bio poslednji korak u mnogim već »A sada da poseti Zanet Adamar.
izvršenim pripremama. Plen, mnogo Provešću nekoliko noći 8 njom. K ri­
novca davno odvojenog i novac koji jući od nje snimiču na magnetofon
je vesto usmerio da ga sada prikupi i ugrađenim fotografskim aparatom
Činili su basnoslovno bogatstvo. sve naše razgovore i zagrljaje. A on­
Kad je izišao iz poslednje banke, da ću sve to poslati Adamaru s oba-
bio je već kraj rada. Banke su se za­ ve&tenjem da se ona nalazi u kući
tvarale i on se doveze do jednih ko­ koju sam zauvek napustio«, mislio
la ostavljenih pre nekoliko dana u je vozeći ka prizemlju garaže.
garaži kod Čerink krosa. Pope se svo Isplati račune i pođe preko Tem -
jim redovnim kolima uz zavojiti put ze. Uskoro se nađe u Vest strttu. Već
do osmog sprata garaže. Tamo pre- je usporavao prema kući broj dvesta
mesti kofer i nekoliko torbi u ona pet, kad ugleda policijske automobi­
druga kola, u kojima je takođe bilo le. Odmah je shvatio.
za rezervu ostavljenih stvari i po­ Policija je pretraživala ceo kraj.
prilično novca. Mnogobrojni policajci i agenti raspi­
Sedeo je u kolima nekoliko trenu­ tivali su se kod nastojnika velikih i
taka paleći cigaretu. Sada je znao da vlasnka malih kuća. Konačno su na­
je porušio egzistenciju Jazavičara šli jednu kuću iz koje se niko nije
Nestaje fantom Din, prasnuće ruše­ javio. Odlučili su da je komisijski
nje banke i trgovačkih poslova fir­ otvore.
me Sten Hartli i London će odahnuti Tako su po Lun ovim uputstvima
od velikog zločinca. inspektor Adamar i osamdeset poli­
Smešio se jednoj pomisli. Sada po­ cajaca i detektiva otkrili kuću. Ada­
činje da živi Tomi Ivel. Zamak u So- mar je upao sa nekoliko policajaca
mersetu, okrenut licem prema Bri- i nažao Zanet.
stolskom zalivu, primiče ga u svoje Ona mu se plačući privijala na
okrilje. Tamo je već preneo pravu grudi,

74
— Jesi li povređena, draga? — pi­ Na ogledalu ispita zub i otkri da
tao je Adamar. je blomba nova i da ima jedva vid­
— Nisam... Samo moja parcijalna ljive rupice. Sada je znao kako ga je
proteza... A znaš šta je bilo u njoj? Lun slušao ćelo vreme. Tajne je ne­
— Ne znam... Ne razumem pitanje. stalo, a raspoloženje se vratilo.
— Lunov mikro prisluškivač! On Za to vreme Džejn je tražila vezu
ga je tamo stavio dok smo spavali. s Lunom i on joj se javi:
Inspektor Adamar se ukoči. Neho­ — Dolazim, draga. Već sam blizu
tično mu jezik u ustima pođe po zu­ — odazva se i opet nastavi vožnju.
bima. Još pri odlasku iz Lun ovog Dok se Lun vraćao u svoje skloni­
skloništa bio je osetio malu promenu šte, drumom pored Temze prema Re-
na zubu. Mislio je da se javlja oset- dingu jurio je zeleni automobil. U
ljivo st zato što se već popravljani njemu je bio čovek koji je sada no­
zub i dalje kvari. I sam je bio video sio ime Tom i Ivel. Bio je to fantom
jednu stomotološku izložbu. Tamo je Din, jedan od najvećih i najčudnijih
pokazano kao se može u zub ugra­ zločinaca u istoriji Engleske.
diti oscilator s baterijicom, koji slu­ Ovim bekstvom kidao je skoro sve
ži za ispitivanje kvarenja zuba. Zar opasne niti koje su ga vezivale za
se tako ne može ugraditi i minijatur­ prošlost. Ostajala je samo jedna čvr­
ni uređaj, čija je proizvodnja sasvim sta i neraskidiva nit: mržnja. Bila je
od dana pronalaska integralnog sklo to mržnja prema Lunu, kralju pono­
pa mikro dimenzija. ći. Mržnja prema čoveku koji ga je
— Nadam se da nas on ipaik čuje, otkrio i pobedio.
jer nismo pogubili sve zube — reče Pola svog bogatstva bio je spreman
srećni Adamar i povede ženu ka iz­ da žrtvuje da bi se osvetio Lunu. Sa­
lazu. da je stvarao plan kako da to postig­
Lun ga nije čuo, jer nije bio uklju­ ne. Znao je da treba proučiti Luna,
čio svoj uređaj, ali Džejn je odušev­ shvatiti oblasti njegovog naučnog in-
ljeno tumačila razgovor »hvatajući teresovanja i privući ga u zamku. A
da je Zanet oslobođena. A li nakon onda? Onda udariti iznenada i bez
četvrt sata, kada je začula razgovor oklevanja, bez milosti!
između Adamara i Vajta, ona zaklju­ Dakle, imao je Tomi Ivel svoj ve­
či da se u kući Stena Hartlija spre­ liki zločinački cilj. Ime nije menjalo
ma hapšenje fantoma Dina. Uz to Čoveka. Ime nije ništa menjalo. Z lo­
Vajft reče: činac Sten Hartli bio je to i kao Din,
— Zagonetna je ličnost lažnog re­ ostao je to i kao Ivel.
žisera. Pogledaćemo ko se krije pod — M im o ću preneti bogatstvo pre
tom maskom. ko Okeana i nastaviti da živim i u -
— Ne verujem da ćete uspeti da živam tek kad tebe vidim poniženog
uhvatite Luna. On će otkriti zasedu i mrtvog — glasno je govorio sam u
koju mu spremate. Lun ne sme upa­ kolima, kao da je Lun pored njega,
sti u zasedu tamo u kući Hartlijevih, ili kao da je mogao da čuje.
odnosno u jazbini fantoma Dina — Na nesreću ovoga puta Lun nije
reče inspektor Adamar. mogao da čuje Ivelove pretnje. A to
Isfcu misao ponovio je u istom tre­ je bio spas za begunca.
nutku samo da je naglasi. Nadao se
da neko od Lunovih prijatelja sluša, X IV
a možda čuje i o<n sam. Pravo lice fantoma Dina bilo je ot­
Vrativši se k svojoj ženi Adamar kriveno. Ono što se zatim dogodilo
primeti da ga detektivi nadziru. A li odgovaralo je njegovom nadimku i
nije se ljutio. Ponavljao je glasno da stvorilo je pravi urnebes1-. Prevareni
se sprema zaseda Lunu. To je pričao
i sa Z an et *) Din — galama, urnebes, engl.

75
partneri jurili su da spasu što se mo­ rim parkom punim izabranog drve­
že od onog što su poverili Hartliju. ća. U dvorac iznad Vašvorta dolazile
Policija ga je gonila, ali tražili su ga su grupe gostiju. Uživanje je tupilo
i mnogi zločinci, koje je nasamario svaki interes za velike novinske sen­
i k oji su mu plaćali ogromne sume zacije.
za »znak zaštite«. Hartlijeva žena Fi
liza tražila je hitno poništenje važ­ A onda je Tomi Ivel obavesttio
nosti braka, jer je bila prevarena. poznanike da putuje svojom jahtom
Morala je da čeka suđenje i dokaže po Sredozemlju i da će dovorac biti
svoju nevinost. otvoren za goste prvih dana septem­
bra. Sklopio se automatski krov nad
Sada se znalo sve o fantomu Dinu. njegovim privatnim helikopterom.
A li to nije bilo tako mnogo. Istina, Autom obili su smešteni i zaključani
policija, i Skotland jard imali su u garaže. Kočija je prekrivena i stav
umnožene njegove otiske prstiju, ali ljena u spremište, a konji su poslati
samo dve vrlo slabe fotografije, koje na slobodnu pašu u obližnje ograđe­
su bile snimljene pre tri godine. Sten ne livade. Posluga je dobrim delom
Hartli je sistematski i uporno izbe- raspuštena i ostalo je samo pet naj>-
gavao fotografiranje, a ¿pš sistemat- poverljivijih osoba, kojima je pover-
skije uništavao je svaku koja je po­ ljivost carski nagrađena.
stojala. U albumima njegove žene
bilo je nekoliko praznih mesta na ko Samo upravnik Bekl i sobar Velter
jima se nekad bile grupne fotogra­ znali su tajnu jednog krila dvorca.
fije, a u grupi je bio i Sten. I kod Tamo se sklonio kukavi fantom Din
Filizinih roditelja albumi su bili oš­ sa tri izabrane devojke iz Bristola
tećeni i nedostajalo je nekoliko fo­ koje su pristale na dobrovoljno zato­
tografija. Sve je to pokazivalo da je čeništvo i skrivanje uz svog ljubav­
on bio dovoljno oprezan i da je oče­ nika. Zasute zlatnom kišom, one su
kivao mogućnost da bude otkriven. s radošću trpele haremski život u
dvorcu.
A li dve ne baš prikladne fotogra­
fije ipak su punile listove. Dobila ih Ovo zatočeništvo olakšavalo je za­
je policija cele zemlje i Irske. Inter- klonjeni i cvećem opkoljeni bazen za
pol ih je zajedno sa snimcima oti­ kupanje podignut na visdnl donje i-
saka prstiju razaslao širom sveta. Po vice krova na zamku, a nad doziđa^-
tera je bila opšta i dobro organizo- nim visokim kolonadama. Devojka
vana. Ali u prve dve nedelje nije da­ su bile prihvatile zahtev da budu ti­
la nikakav rezultat. Svakim danom he u bazenu i dok su oko njega. A
smanjivala se mogućnost da fantom neobuzdane terevenke trajale su u
Din bude nađen i otkriven. Nije bilo centralnoj dvorani tog krila dovorca.
čudo što je tako, jer fantom Din nije Tamo je ludovao i »sm em i« i Šar­
više bežao. On je bio već pobegao i mantni Ivel.
sklonio se u svoj« malo carstvo, već Opreznost toga čoveka ndj* imala
dobro uređeno. granice. Čekao je da prođ« i sasvim
Niko neće posumnjati da je čovek se stiša bura podignuta u Londonu.
koga zna već dve godine neko drugi. A bura se stišavala. Napori policije
Din je promenio mesto boravka, a To su slabili i naglo se smanjivao broj
mi Ivel je bio poznat u okolini Vaš- onih koji su radili na slučaju fanto­
vort. Imao je poznanika i poznanica ma Dina.
od Svit-tut kluba u Londonu do mno Samo jedan čovek nije prestajao
gih mondenskih bonvivanskih dru­ da misli na fantoma Dina. Bio je to
štava u Bristolu i Karđifu. Lun. A li i Din je mislio na kralja po­
Bio je kraj maja, najlepše vreme noći. U dosadnim časovima izležava­
da se živi u dvorcu okruženom sta­ nja kovao je planove osvete. To mu

76
je pomagalo da trpi zatočeništvo i da slušaju ploče. Lunov šarm i na­
skrivanje. čin na koji je postupao s njom spre-
Tri devojke su teže podnosile u- čile su je da odbaci sve konvencio-
samljemost. Postajale su čangrizive, nalnosti i baci mu se u naručje. Uži­
ljubomorne jedna na drugu i razdraž vala je u njegovom prisustvu i no­
ljive. Sve češće su se opijale i tada vim osećamjima koja su je ispunja­
su pokušavale da izađu. Ali sva vra­ vala.
ta su bila brižljivo zatvorena, a po­ U jednom trenutku pomenuše hip­
nekad bi se pojavio gospodar Ivel s nozu. Filiza je bila nesvesna da je to
jahačkim bičem u ruci. Tada su se učinio gost sa određenom namerom
devojke brzo smirivale. — Nikada nisam prisustvovala se­
— Došle ste u harem, pa se tako ansi hipnoze. Čitala sam o tome, ali
ponašajte, lepotice! — viknuo bi i mislim da se ipak radi o nekom tri­
bič bi se ovio oko tela neke od njih. ku, a ne o onom što se priča da hip­
A li posle toga bi im podelio po ko­ noza pruža. Zar vi ne mislite tako?
ji prsten ili narukvicu pozamašne — rekla je Filiza.
vrednosti. — Hipnoza je i u domenu mojih
proučavanja. Medicina se već uspeš-
*
no koristi njome. I ja sam postižem
dosta. Mogu i vas da hipnotišem —
I Lunu je bilo potrebno da prođe odgovori Lun.
neko vreme kako bi mogao da se — Oh, gospodine Kalen! Hoćete li
približi bivšoj gospođi Hartli. Repor­ ml pokazati kako to izgleda. Prizna­
ter Artur Markinč je preko jednog jem da imate izvesnu magnetsku
svog prijatelja uspeo da Luna upo­ moć — smejući se dodade Filiza.
zna sa erlom Filderom Vendom. A
— Odredimo program hipnoze.
Lun je brzo uspeo da ga eri Vend po
zove na svoje imanje kod Rakman- , — Predložite ga vi, jer ja ne znam
svorta. šta treba da se učini.
Povređena đvadesetđevetogodišnja — Vi se nećete sećati što činite
žena je izbegavala društvo. I u kući pod hipnozom. Potrebni su dokazi da
je nosila tamne naočare slične maski. ste nesvesno izvršili neku složeniju
Istina, negovala je svoju lepotu i na­ radnju. Na primer, vi ste u toj div­
de. Spremala se za putovanje u Ev­ noj haljini, kad se probudite bićete
ropu, čim se završi suđenje koje se u onoj koju najviše volite. Ja ne
odnosilo i na nju. znam koja je, a vi to znate.
Prva dva dana izbegavala je i go­ — Valjda nećete gledati dok se
sta, tobožnjeg profesora Dika Kale- presvlačim?
na. Ali trećeg dana je radoznalo slu­ — Neću. Vi ćete sami otići u svoju
šala njegov razgovor sa starim Ven­ sobu. A li zar bi vam bilo neugodno
dom. Njen otac je to pmmetio i pred­ čak i da gledam? — smejaću se od­
ložio je da prošeta s gostom po vrtu govori Lun.
i šumi. — Možda mi ne bi bilo neugodno,
Prva prepreka je bila prevaziđena. ali bih više volela da budem svesna
Već posle dva sata dala je Lunu pri­ u tom trenutku — takođe se šaleći
liku da je se dotakne. Lica su im se reče Filiza.
našla jedno prema drugom. Skinula — Onda pokušajmo hipnozu — re­
je naočare. Njene lepe zelene oči su če Lun i sede prema ženi, čije ze­
kazivale žudnju. Usne su im se spo­ lene oči su upijale svaki njegov po­
jile i radost žene se Rasplamsala. gled.
Uveče je obukla najlepšu haljinu Bila je izuzetno dobar medijum.
i u svom malom salonu primila Luna Odmah je zapala u stanje hipnoze i
77
ukrućeno, kao mesečar pošla i pro- i odnosima ove lepe žene sa čudnim
menila haljinu. Bila je to haljina vr­ zlikovcem. Ali nije saznao ništa što
lo širokih rukava i najdubljeg mogu­ bi pomoglo da otkrije skrovižte ođ-
ćeg izreza, sasvim bele b oje i prozir­ beglog gangstera.
na. Ispod svilene tkanine bio je deo Pažljivo je oslobodio ženu hipnoze.
od nekakvog srebrnastog tkanja. Ona ga je začuđeno gledala, a onda
Vratila se i sela, a Lun je nastavio osmotri svoju haljinu.
hipnozu i postavljao pitanja: — Kako se to dogodilo? Pa to je
— Znate li gde je sada Sten Hart- stvarno moja najlepša i najmilija
li? haljina — reče ona. — Mislim... Op­
— Ne znam — odgovori tiho Filiza. rostite, ali sposobnost da se nfcko hip
— A gde bi mogao da se krije? notiše može da bude i zloupolreblje-
— Ne znam. na...
— Pokušajte da se setite. — Može, ali nije — smejući se od­
— Skrivao se svuda. govori Lun.
— Jeste li često bili s njim? Nekoliko trenutaka Filiza je ćuta-
— Nisam... Retko smo se viđali. la zamišljena, a onda okrenu na šalu
— Jeste li sumnjali da vas vara? i rumeneći dodade:
— Znala sam da je hulja.
— Šteta.
— I vi ste imali ljubavnike?
— Imala sam nekoliko.., Lun je shvatio da ovakva igra ne
srne dalje da se nastavi. Jer, igranje
— Da H vam je neko Stenovo pu­
tovanje bilo čudno? vatrom... A vatra je bila u jžflnom
i u drugom. Filiza je bila suviše lepa
— Našla sam avionsku kartu za let i suviše poželjna žena. Srećom pred­
u Bristol. viđeno vreme Lunovog boravka u
— Zašto je bilo čudno putovanje u gostima bilo je isteklo. On reče da
Bristol? se nada d* će opet videti Filizu i na­
— Tamo nije imao poslove. pusti imanje Vendovih kod Rikmian-
- Je li pominjao nešto iz tog kra­ svorta.
ja ? Odneo je samo jedan suviše neod­
— Našla sam jednu fotografiju. ređeni podatak: možda je fantom
— Šta je bilo na njoj? Din negde u Somersetu, ili određe­
Neki dvorac u brdima. nije oko Vošvorta. Na karti se videlo
— Kako se zvao? da u tom kraju ima na desetak dvo­
— Ne sečam se imena dvorca. raca. Ali elimmisao je jedno pitanje,
— A gde se nalazio? na koje je morao imati odgovor.
— U Somersetu. Sada je znao da Fil'iza ne ma gde je
— To je pokrajina. A li bliže odre­ njen muž i nije u dogovoru s njim.
đeno gde je bio?
— Mislim kod nekog gradića... *
— Setite se tog gradića.
— Ne mogu... Sledeće večeri Lun je pratio kre­
— Uložite više napora! K oji je to tanje Helen Meklin i uspeo da joj
bio gradić? priđe.' Ona se toliko obradovala da
Filiza se mučila. Telo joj se kočilo. nije mogla da se snađe. Pristala je
Ali u jednom trenutku konačno izu­ da izmakne pažnju agenta, koji je
sti: još uvek bio obavezan da je štiti. A
— Vošvort... Da, rekao je V ošv ori umela je da to izvede otklanjajući
— Gde je to? svaki rizik.
—* N© znam. Sastali su se na parkiralištu kod
Još čitavih pola sata Lun je postav Nacionalne galerije i Lun ju je po­
ljao već^ smišljena pitanja o prošlosti vezao prema Severu. Na putu iza
VlnSmurhila m latio se ugodan izlet­ — Ssđmte, Heten. Fočećemo d f
nički motel. Njegov najlepši bunga­ uklanjamo ono ito nas odvaja — ftif
lov bio je prava mala vila među sta­ stavi Lun.
rim hrastovima. Lun i Helen se sme- — Slušam vas, Donalde — reče He
stile u bungalov, ali njihova pred­ len zauzevši mesto u dubokoj fote­
stava o smislu ovog susreta nije bila lji. Prekrstila je duge noge, koje js
jednaka. Lun nije mogao da zaboravi bilo prijatno gledati,
da je ova zanesena devojika bilA lju­ — Nepodnošljiva mi je misao da
bavnica zloglasnog razbojnika, a u- vam preti stalna i grozna opasnost
Jedno j« popadala svim njegovim u- od Dina — poče Lun lukavo.
bicama. I nikada ne bi dozvolio da — Ja se ne plašim.
te s njom nađe u usamljenom .bun­ — To znam. Vi ste suviše hrabra
galovu, naročito uređenom za ljubav devojka. Ali možda ste i neoprezna.
ničke susrete. Ali morao je da razgo­ Treba ukloni/ti tu stalnu pretnju.
vara s tom devojkom, koja je, mož­ — Valjda će ga policija zgrabiti.
da, znala neki podatak o Dinu, kome Gon# ga ürom kraljevine i žirom
nije pridavala važnost. Tek Lun je sveta.
tnogao da ga ooend. — Ali on je pokazao toliko lukav-
Naprotiv, Helen MekHn je trepe­ stva i toliko veštine da su mali iz­
rila od sreće. To Sto ju je sada Lun gledi da bude uhvaćen. Gde li bi
potražio i doveo na ovaikvo mesto mogao da $e skriva? Pričajte mi o
bilo je za nju znak da joj se ostva­ njemu. Setite se svake izgovorene re
ruje želja. Maštanja o Lunu uključi­ či. Naročito pričajte o njegovim pu­
vala «u ljubav* Qfca je znala mnogo tovanjima. Da li je pomenuo neko
o Lunovim pođvteima. Znala j« celu mesto u Londonu; ili izvan njega? Da
njegovu životom priču od trenutka H je govorio, naprimer o Komovalu,
kad mi ga kao siroče najveći gang­ ili Dorsetu, o-Irgfeój ili Hebridima?
steri sveta spremali za svog najopas­ izlagao je Luh.
nijeg izvrftioca zločina. Znala je kako Neko vreme fitelen je s nedovolj­
SU ga mnoge veStdne, koje je naučio nim interesovanj em odgovarala na
od najboljih majstora sveta, zatim pitanja. Ali kad je Lun opširnije iz­
učenje jezika i pohađanje Škola pri­ ložio potrebu da se sva unese u taj
vukli svojtom magnetskom «nagom razgovor, da jednom zauve/k završe
na stranu pravde. Tako je postao naj dijalog o Dinu i da ga zatim zaborav
v#ći progonitelj zločina. Znala je i o ve, ona pokaza razumevanje i poče
divnoj Džejn Vitinigtan, kojoj je Lun da priča. Sećala se svakog susreta u
poklonio svoju nepodeljenu ljubav. mračnom bungalovu pod tinjalicama.
Ali Helen ne bi b.il’% mlada i lepa že­ Nije skrivala »Sarade«. Sećala se sva
na ako ne bi uz to maStala i o tome ke Dinove reči koja je uopšte bila'
da potisne biio koju isto toliko ili doprla do njenog pamćenja.
ili čak Još lepftu ženu.
Lun Rife prekidao sve dok nij«
— Sad smo tu — sva ozarena x*6e rekla:
Hel — Jednom je pričao da bi umesto
I treba da poruSimo jedan ne­ bungalova trebalo imati veliki dvo*
vidljivi zid koji se isprečio između rac okrenut k moru i usamljen. »O*
nas — veSto poče da govori Lun, vo­ pnemili bi ga s dosta brzih automo­
deći stvar odmah na put koji je bio bila, helikopterima i konjima. Na o-
najbolji. bali bi stajala usidrena velika jahta«,
pričao je ležeći pored mene. Rekla
— Sruiimo ga svom snagom i za- sam mu da bi to bilo lepo i pitali"
uvek r*> složi se Helen, misleći m St* bi tamo radio i kako bi živeo,
nešto sasvim drugo. »Imao bih neku vrstu harema, é\l:

n
bih dovodio i birano društvo«, odgo­ kragna đo uz sami vrat skrivali m
vorio je srnejuči se kao da već vidi ćelo telo tako da se ono suviše isti­
taj dvorac. calo. A pojas haljine bio je samo jed
— Je Ii pomenuo neki kraj, neko nom provučen i pretio je da se raz-
mesto u kom b i želeo da ima dvo­ veže posle prvog življeg pokreta.
rac? — upita Lun. To se desilo kad se ona tobože slu
— Bekao je da je video nešto slič­ čajno okrenula da vidi je li zatvo­
no na obali Bristolskog zaliva. Se- rila vrata od kupatila. Skutovi ha­
ćam se da je pomenuo Bristolski zar- ljine su se razišli i njene grudi su pr­
liv — odgovori Helen. vo bljesnule, a tada se ukazalo ćelo
Sve ostalo što je ispričala nije pru golo telo zanosne devojke.
žalo ni najsitniji podatak koristi da Ali tada je zazvonilo. Lun je po­
bi se otkrilo novo sklonište fanto­ žurio da pogleda ko dolazi. Ljutito
ma Dina. je munuo Makfersona i šapnuo:
Lun neprimetno pogleda na sat. — Toliko kasniš... A ja sam u ne­
Svakog trenutka trebalo je da stigne prilici.
Samjuel Makferson, koji je znao gdp
če Lun biti i koji je u motel došao — Eh, što ja nisam u takvoj nepri­
još pre njih dvoje. A li mornarova lici — smejući se odgoVori Makfer­
shvatanja o mnogim stvarima bila su son takođe šapatom.
izuzetna. Bio je video izazovnu He­ Kad Makferson uđe, Helen brao
len, njen lomni hod, svežinu i čulnost popravi haljinu i veza pojas. Ali pri
u san a. . . Mislio je neka njegov drug svakom njenom koraku skutovi su se
ostane malo duže s tom lepoticom. otvarali toliko da su otkrivali skoro
Možda to želi. celu dužinu njenih nogu. Makferson
Zato je Lun sada morao da odugo­ napravi grimasu kao da ga hvata
vrtoglavica.
vlači pitanja, da izlaže svoje mišlje­
nje o nekim mogućnostima i traži da — Na recepciji su poznali gospo­
Helen kaže šta misli. Ona je neko đicu Mekim i javili policiji da je s
vreme rado učestvovala u svim tim nekim muškarcem. Ja sam bio u bli­
razmatranjima, a zatim iznenada re­ zini i čuo. Policija može doći svakog
če: trenutka — pričao je mornar tobože
hvatajući vazduh.
— Sada ja moram u kupatilo. Žu­
dim za dobrim tuširanjem, kao cvet — Moramo odmah otići — reče
za row m . Lun i okrenu se ka Helen — Čeka-
ćemo u kolima dok se obučete.
Ustala je i izašla. Lun je u sebi
psovao Makferson a i razmišljao o Helen Mekim nezadovoljno uzdah­
tome kako je svaki muškarac slab nu i $ođe opet ka kupatilu. Ali bila
prema ženama pre svega zbog svoje je brz$ i već nakon tri minuta poja-*
sujete. Izbegavati Helen značilo je vila se sa svojom velikom torbom,
biti čvrst i pošten čovek. Značilo je koju Makferson prihvati i položi na
biti veran divnoj Džejn Vitington. sediište pored sebe.
A li to je značilo za njega. A Helen — Ja ću ostati da platim. Ostavite
če to shvatiti drugačije. »To je suje­ me kod ulaza u recepciji, a vi kidaj­
ta. Čovek ne želi da lepa žena, pa i te. Moja kola su u blizini — reče
kad je osramoćena, o njemu misli da Makferson.
je slabić«, mislio je čujući kako lup- Na izlazu iz motela ostaviše mor­
miše vrata kupatila. nara, a sretoše policajska kola, koja
Ona se pojavila obučena u haljinu su dolazila sasvim slučajno. Lun po­
sličnu onima koje oblače japanske veća brzinu. Helen se osvrtala da vi­
gejše. Dugi i vrlo široki rukavi*~širo- di je li ih policija primetila i da li ih
ki preklopi haljine bez dugmadi i prati.
Luni se neprimetno smeškao. Dak­ govim ličnim zahtevima, bio je pra­
le, bez komplikacija je obavio i taj va tvrđava. Moglo mu se prići samo
deo posla. Da li baš kako treba?«, na glavnu kapiju. Prilazi od šume
pitao se još jače se smeškajući. bili su zatvoreni ogradom od bodlji­
— Nečemu se smejete — primeti kave žice, a neposredno oko dvorca
Helen. — Sta vam je smešno. protezao se zid visok četiri jarda, na
— To Št6 nemam sreće — odgovori k oji su bili ugrađeni metalni nosači
Lun. i ispletena žičana ograda. U slučaju
— Tome baš ne bi trebalo da se nužde u tu ogradu se mogla pustiti
gmejete — reče Helen prilično hlad­ struja, a prekidači su bili u krilu ko­
no. je je skrivalo Stena i tri njegove »o-
Lun je pomilova iznad kolena. Sa­ daliske«. Pored toga, iz dvorca su
da to više nije bilo opasno, a ukla­ kroz podrume vodila tri prolaza za
njalo je devojčino nezadovoljstvo. bekstvo Prvi je bio povezan sa han-
Ona se lako osloni na njegovo rame. garom u kome je bio smešten heli­
To milovanje njegove ruke bilo joj je kopter. Dobro podmazani uređaji o-
prijatnije nego mnogi zagrljaji i pi­ mogućava-li su da se pritiskom na dug
jane noći. Shvatila je da ljubav daje me krov pomeri i helikopter uzleti.
lepotu zagrljajima, oplemenjuje ose- Da se izbegne slučajnost postojala
ćanja i znači vrhunac uživanja. Seks su i ručna vitla, kojima je jedan- čo­
bez ljubavi je kao kupanje u ustaja­ vek za manje od pet minuta mogao
loj bari punoj žabokrečine u upore- da ukloni krov. Drugi prolaz vodio,
đenju s bistrim i blagim talasima mo je do šume, treći do useka ka reči-
ra. ci, a četvrti do odvodnog propusta na
— Kako ć#mo se opet sresti? — u- putu kojim se pelo ka dvorcu.
pita ona. Izlazi su bili sagrađeni da se njima
umak ne u slučaju nužde, ali i zato
— Ljubav 6e odlučiti — odgovori da posluže za ulazak u dvorac kad čo
Lun neodređeno. vek želi da to učini neorimećen. Ne­
ki šematski način mišljenja gonio je
* fantoma Dina da i svoje blago sa­
krije na četiri mesta u dvorcu. Sva
Sledećeg jutra Lun i Makferson su mesta su bila u samim temeljima i
•e vozili preana zapadu. Pravac je do njih se moglo stići iz podruma,
bio Bristol, od kojeg će skrenuti uz koji je imao osam prostorija poveza­
obalu Someraeta. nih hodnicima koji su na tlu ispisi­
— Miliončič mu zavoja i raskrsni­ vali slovo H. Stepeništa iz dvorca bi
ca! Kako zamišljaš da nađeš tog ur­ lo su dva i ona su dopirala do sred­
nebesnog fantoma? Nije zemlja more, njeg, kratkog hodnika. Na četiri kra­
pa da čovek mora da stoji na brodu, ka bile su po dve. prostorije, a iz sva­
a brod na površni. Covek na zemlji ke krajnje se moglo u podzemnr pra-
je kao paoov, hiljadu mu glodara, pa laz i dalje.
se zavuče u rupu. Kako sada da na­ U samom dvorcu Sten Hartli je
đeš rupu? — gunđao je mornar. stvorio sistem prolaza iz jednog kri­
— Ako čovek ima strpljenja, a po­ la u drugo negde hodnicima, negde
duži se svojim sivim ćelijicama moz­ kroz povezane sobe, a negde kroz
ga, onda nešto i postigne — odgovo­ potkrovlja Nekoliko prikrivenih ta-
ri Lun.'" petnih vrata i opet četiri tajna pro­
XV laza iza pokretnih ormara, ogledala,
ili polica s knjigama, omogućavali
N$ko vreme je Sten Hartli imao su da čovek stigne u neku sobu, dvo­
sigurnosti. Dvorac, preuređen ranu, ili kupatilo neprimećen kao
pre nekoliko meseci prema nje­ duh, pa da isto tako nestane iz njih.

81
Očito mašta velikog zlikovca nije bi­ izj^za | proučavao svoj lični i dobro
la oskudna, niti lišena romantike. ¿K nvM i Plan svih tih majstorski iz*
Ali ona se nije iscrpljivala svim tim vedenh zamisli. Radove su izvodile
»m išjim « prolazima. Dvorac je bio mnoge grupe i niko živ, sem.Hartlija,
snabdeven oružjem, u koje su se po­ nije znao sve tajne dvorca.
red revolvera ubrajale tri lovačke Obilaženje bi ga umirilo, jer mo­
dvoce.vke, četiri mašinske puške i gao se braniti od više desetina ljudi
laki mitraljez postavljen u potkrov­ i izmaći pravoj vojsci napadača. A
lje tako da može da tuče glavnu ka­ kasnije se opet mogao vratiti da od­
piju i veliki deo dvorišta i vrta. nese sve svoje blago, pored koga je
No i to nije bilo sve. Postojala je u Bostonu i Kardifu imao zamašan
>prva« dvorana za iznenadne goste. konto u bankama. A li monotoni sati
Nalazila se s leve strane glavnih su vraćali nemir i on je ponovo po­
vrata, iznad kojih su bila dva kube- činjao kao duh da osmatra i luta sam
ta niža od krova i bogato ukrašena s jednog kraja na drugi i od krova
lepim bakarnim krovom poduprtim do podruma dvorca.
figurama klasnim od kamena. U Njega je sve više zahvatala p a n i­
tom levom kubetu bio je podešen ka progonjenog, a udružena s njego­
otvor za osmatranje, kroz koji su se vim urođenim nepoverenjem i oprez-
lepo mogli videti gosti koji Čekaju nošću, pretila mu je ludilom. Spaša­
da ih neko primi. Dobro zaklonjeni valo ga je maštanje o tome da se vra­
otvori pružali su čak i mogućnost da ti u London, stvori nove gangsterske
se odatle puca na posetioca. Skrive­ bande i okruži se na sve spremnim
na mašinska puška bila je na dohva­ revolverašima, a onda da traži i uni­
tu. šti Luna.
čita v taj sistem obezbeđenja dvor­ Tako je živeo fantom Din dok j«
ca omogućavao je Hartliju da svuda Lun tražio njegovo sfcrovište.
stigne i sve vidi Posebno je mogao
da neprimetno nadzire poslugu i ču­ Lunu je trebalo četiri dana da kao
je svaku reč koju neko izgovori u nj i tobožnji kupac imanja sazna sve o
dvorcima oko Vošvorta i gore u brdi
hovim prostorijama.
ma Somerseta. Saznao je da je neki
Ali, i pored svega toga, već posle Tomi Ivel pre dve godine kupio je ­
prvih sedam dana Hartlija je počeo dan dvorac. Opis novog gospodara
da napušta osećaj sigurnosti. Počeo mogao je da se odnosi i na maskira­
je da uhodi svoje tri devojke i da nog Hartlija. Još dva dvorca su bila
neprimećen sluša njihove razgovore. promenila vlasnika, ali oba ta Čo­
Osmatrao ih je i dok spavaju, ili dok vek a bili su stariji, jedan od njih
se kupaju u svojim kupatilima. Već isuviše poznata ličnost. Ipak, ni njih
su pričale o duhovima, jer su neko­ Lun n ije isključio, ali je prvo krenuo
liko puta čule čudne šumove. Uho­ da poseti Ivela.
dio je i poslugu naročito proverava- — Mislim da sam navlačio sva­
jući upravnika Džordža Bekla i svog kakve kože, bio sve od mornara do
sobara Cirila Velerta. Oba je bio kapetana broda, od narednika do ge­
brižljivo izabrao, više puta vešto pro nerala i od belog do kao ugljen cr­
veravao njihovu odanost i konačno nog dripca. Hej, momče, šta ti sve
ih naoružao revolverima i lovalčkim nećeš navlačiti na svog jadnog mor­
puškama. Bili su nepodm itljivi i o~ nara?! O’Neptune, spasi me kame-
dani, ali on je ipak uhodio obojicu. leonstva, pa makar me gurnuo u naj­
Isprobavao je prolaze, funkcioni­ veće bure i orkane! Tako mi svih
ranje brava na mnogim metalnim i mora i okeana, jednom 6u stupiti na
teškim vratima u podrumima i pro­ svoj brod i nikada moju nogu neč«
lazima, osmatrao prikrivenost tajnih isprljati ništa drugo sem brodskog
katrana i boje. Gazieu samo paliibom diti posluzi da sluša i gotovo, vrata
i brodskim prostorom, kunem se su otvorena — reče Makferson.
svim ribama u svim morima! — gun­ — Fantom Din n ije baš mačji ka­
đao je Samjuel Makferson vozeći šalj, stari moj druže. Tako lukavog
obučen u beli bolnički mantil. neprijatelja još nismo imali. Možda
— Šta je to tako neprilično, kape­ je u dvorcu čopor njegovih vukova
tane? — smejuei se upita Lun dok sličnih »brzopoteznom« Kolinsu. Čak
su se vozili uz reku od Vošvorta. je moguće da je tamo i sam Sten
— Zar nije? Jadni Samjuel Mak­ Hartl'i. Ući ćemo m im o kao medicin­
ferson, mornar i kapetan broda, sada ski stručnjaci za preventivu, a ostavi
je obični rendgentski tehničar. I šta ćemo nekoliko poslušnih spravica po
mu je to rendgentski tehničar? Nika­ dvorcu. Posle ćemo znati šta se tamo
da nisam mogao da shvatim kako se događa — objašnjavao je Lun.
fotografije ljudski kostur a da se ne
Ovakvi njegovi razgovori sa Mak-
skine koža i ostalo. Sada treba ja
fersonom, koliko god ličili na ubija­
sam da to isto radim. O nebesa! —
nje vremena, bili su stvarno prava
brundao je Makferson svojim basom.
brižljiva priprema za akciju.
— Moraćeš da zabaviš poslugu da bih
Tako su do dolaska pred kapiju
ja mogao da bacim pogled na dvo­
dvorca pretresli sve mogućnosti i
rac. čuo si da se govori da je Tomi
ponovili svoj plan i uloge. Autom o­
Ivel otputovao na krstarenje svojom
bil je imao tri sirene. Jedna od njih
jahtom po Sredozemlju. To miriše na
je bila onakva kakvu imaju polica]-
Dima. Treba znati da li da potražimo
ska kola i kola za spasavanje. Lun
tu jiahtu — objašnjavao je Lun.
reče Makfersonu da kratko upotrebi
— A kako krivousti i poderani dok baš tu sirenu.
tor Džekil misli da zaviri u dvorac?
Prošlo je dobrih pet minuta dok se
— upita mornar.
nije stazom od dvorane do spoljne
Podsmevao se Lunovom izgledu, kapije dogegao čovek s lovačkom
koji je zbunjivao čak i samog Makfer puškom o ramenu.
sona. Čovek star trideset i devet go
— Šta želite? — upitao je Džorđž
dina ličio je na pedesetogodišnjaka,
Bekl.
koji je mnogo propatio. Lunova ko­
sa bila je skoro sasvim »eda, lice Lun iziđe iz automobila, popravi
bleđo i obeleženo velikim ožiljkom, skut svog belog lekarskog mantila i
koji je vukao lice i krivio usta. Zbog priđe kapiji.
toga je i Lunov glas bio izmenjen, a — Dolazimo zbog preventive — re
on je umeo tako da se pogrbi da je če osmotrivši čoveka s puškom.
izgledao znatno niži. — Kakve preventive? — upita
— Potražiću kupatilo da s* umi­ kratko upravnik dvorca i takođe pa­
jem, & zatim ću se »zagubiti« i malo žljivo osmotri sabeseđnika.
zaviriti okolo. Sve zavisi od toga Šta — Treba da vas i sve stanovnike
ćemo zateći. Možda će nam dozvoliti ovde fluorografišemo.
da kao radoznali posetioci obiđemo — Sta da?... Kažite to razumlji­
dvorac. Ako bude pogodno, malo vije.
grupne hipnoze takođe može da se
primeni — pričao je Lun. — Zar nikad niste fluorografisani?
— Toliko muka oko jednog obič­ — Kažem vam da kažete razum­
nog zavirivanja u nekakvu staru ljivije.
zgradurinu!? Zbog toga smo unaka­ — Fluorografisanje je naročita vr­
zili svoja lepa kola znacima crvenog sta snimanja s ciljem otkrivanja bo­
krsta i bolničkim barjačićem. Treba­ lesti pluća. Može to biti tuberkuloza,
lo ie Jednostavno doći, gromko nare­ maligani izraštaj, ili neka druga bo-

U
Jest. Otkrivanje bolesti pre nego Sto i podešena tri stepeni-
je ona uzela maha vrlo je važno — ka, stvarajući tako pravu kabinu za
pričao je Lun kao da drži predava­ snimanje pluća.
nje, — Izvolite i sedite ovde dok ne po­
— Ali nama to ne treba. Ovde su zovem svu poslugu — reče upravnik
svi zdravi, a i nema nikog sem poslu­ Lunu.
ge *— reče upravnik dvorca. — Molim da požurite, jer i nama
— Ne možete odbiti snimanje. Za­ se žuri. Treba da obiđemo sve usam­
konom su obavezani svi građani kra­ ljene kuće gore do Brendon Hila —-
ljevine da se podvrgnu snimanju. To reče Lun. Biće potrebno da se zatim
je za vaše dobro, čoveče. negde i umijemo.
— Nemam ovlašćenja da dozvolim Upravnik ne reče ništa, nego iziđe.
takvo snimanje. Kroz prikriveni otvor Sten Hartli
— Pročitajte ovo uputstvo i vide- je posmatrao čoveka, čije ožiljkom
ćete da ćete morati. Plaćaju se i tro­ iskrivljeno lice je bilo bledo i m im o.
škovi ponovnog dolaska u pratnji or­ Lun je brisao lažne naočare od obič­
gana izvršenja. nog stakla, a onda ih opet postavi 1
— Šta su to organi izvršenja? poče da razgleda slike duž zida. Ni­
— Ne volim da se služim rečju po­ čim nije podsećao na lepog i visokog
licija. A retko mi se dešava da neko lažnog filmskog režisera. A li oprez­
odbije ovakvu vrstu lake i brze le- ni Din je pratio svaki njegov pokret.
karske kontrole. Prosto me čudi — Tek kada se posluga okupi i poče
zaključi Lun i načini pokret ka ko­ snimanje, Din se primiri i brzo pode
lima.. u potkrovlje. Cučnu pored lakog mit
— A koliko bi to trajalo? — upi­ raljeza i poče da kroz prozor posmat-
ta upravnik Bekl. ra snimanje posluge. Dok je Makfer­
— ' Oko tri minuta po čoveku: Mo­ son snimao Din nije mogao da ga vi­
rate dovesti i decu objasni Lun. di, ali je video Luna, koji je rado­
znalo pregledao cvetnu aleju i kao
— Ovde uopšte nema dece. Čekaj­ nehotično se udaljio duž jednog kri­
te dok pozovem nadzornika imanja, la dvorca. Din ga izgubi iz vida, ali
koji je u Vašforđu. Telefoniraću mu se odmah zato umiri, jer se Lun opet
i pitati da li da dozvolimo to floro... pojavi u njegovom polju. Držao je
fluro . .. čašicu sitnog šljunka i jedan po je ­
— Bolje je i to, nego da dolazimo dan komemčić bacao okolo.
drugi put — složi se Lun. Ovoga puta Lun je imao sreće, jer
Sten Hartli nestrpljivo sasluša up­ je iz vidnog polja lukavog i opreznog
ravnike vo objašnjenje razloga pose- Dina izišao da bi kroz otvoreni
te. prozor na spravu ubacio »zrnce« za
— Treba to brzo obaviti — reče prisluškivanje.
Hartli. — A li prethodno uvedite tog ' — Završeno snimanje! — objavi
iekara u prvu sobu za goste. Želim Makferson.
da ga pogledam, ali on neće znati da — A sada da ispišem© podatke ©
sam tu. Ni reči o meni i devojkama. svakom — reče Lun i prihvaiti neka­
— Pa to se razume. Jednom kaza­ kvu listu od Makfersona.
no uputsvo za mene je svetinja, sve Odmah zatim on pođe ka verandi
dok ga vi lično ne izmenite — odvra­ dvorca. Din požuri da proaneni mesto
ti upravnik i požuri napolje. i posluša lekarev razgovor sa poslu­
Usikoro se kola nađoše pred samim gom. Lun je postavljao prava lekar-
■ulazom u dvorac. Makferson poče da ska pitanja i koristio vreme da os­
^razvija zaštitno platno nad otvore­ motri i ocem svaku ličnost. Najćut-
nim zadnjim spremištem. Postavljao Jjiviji se pokazaše Džorđž Bekl i so-
bar Cirii V elert Lun beše primetlo ma, u bad ukoso pod njih po j edna
mala ispupčenja pod njihovim blu­ »zrnce«.
zama i zaključi da imaju revolvere. U trenutku kad je ulazio u kupa­
— A ko još ovde stanuje? Ima li tilo primeti ga Din kroz otvor na ta-*
odsutnih? — upita Lun. vamtei. Zgranut pojavom samog le-
— Zašto pitate? — upita BekL kara u hodniku podalje od’ kupatila,
— A ko neko nije bio ovde, a nije on zaslade da razmisli. Sumnja pla­
ti ovoj godini snimao pluća, treba da nu brzinom eksplozije i Din potrča
dođe u ambulantu u VoŠvortu. To je ka prvom spratu. Morao je da prođe
vrlo važiio — odgovori Lun. obilaznim putem i otvori nekoliko
— Nema takvih — odvrati BekL vrata.
— A ko su vlasnici? — upita Lun. Zbog toga stiže kasno da pri za-
— Vlasnik, gospodin Ivel, na svoj stanku u jednoj dvorani ugleda Mak
način i kod svog stalnog lekaira kon- fersoma kako ulazi u kola.
troliše zdravlje. Njemu nije potrebno »Lun i Mornar... Makferson, glo­
ovakvo snimanje pluća. N jegovo mazni i mnogo puta opisivani Lunov
zdravlje nadzire više slavnih lekara drug...« javi se pomisao.
— odgovori upravnik. T og trenutka iz dvorca izađe i to­
Sten Hartli se zadovoljilo osmeh- božnji lekar preventivne službe. Ste­
ELU. penište ga natera da zauzme prirod­
— Dobro, gospođe i gospod» — nije držanje tela. Fantom Din odmah’
zaključi Lun. — Još samo da se neg- shvati da je pred njim maskirani
de umijemo i ml odlazimo. čovek. A samo Lun je mogao tako
brzo otkriti njegovo skrovište. Poli­
— Ja ću v*g odvesti do najbližeg
cija bi drugačije nastupala.
umivaonika — reče »obar d r i l V e­
»Sada ćemo videti tvoju mađijsku
lert.
moć, ponoćno strašilo«, mislio je Din
Lun pođe pred njim, adi u prvom sumanuto se probijajući ka potkrov­
hodniku se naglo okrenu i tako «koro lju.
sudari sa sobarom. Kad je prilegao uz laki mitraljez,
— Da Ti može da se pogleda dvo­ automobil sa znakom Crvenog krsta
rac? Sigurno ima mamenitostd, ili je kretao.
slika poznatih majfstora — reče Lun Dugi i iznenadni rafal odbi se od
i vešto ubaci zrnce sićušnog mikro­ specijalnih stakala na automobilu,
fona s primopredajnim kolom u dže- ali ona isprskaše. Međutim, uređaj
pić sobairove bluze. za podizanje oklopnih ploča izbaci ih
— To je strogo zabranjeno. Gospo­ automatski.
đin Ivel nikada ne dozvoljava turi­ — Fantom se baš urnebesno javlja
stima, ili ljudima k oji nisu iz njego­ — reče Makferson vrteći glavom
vog užeg društva, da posećuju pro­ zbog jednog kuršuma, k oji bese pro­
storije dvorca — odgovori sobar. šao kroz otvor pored leptir stakla i
— Ah, tako — tausti Lun i ode u oštetio upravljač među njegovim ša­
prostrano kupatilo. — Umivao se kama.
razgovarajući sa ćutljivfen sobarom
— Nazad ka vratima! — uzviknu
i započe hipnozu. Lun.
Sobar se spusti na belu klupicu
pod prozorom kupatila, a Lun iziđe — Nećemo moći uz stepenište —
i otrča hodnikom da pogleda najbli­ odvrati Makferson.
že prostorije. Svuda naiđe na zaklju­ Gume pod automobilom ispustiše
čana vrata, pa požuri da »obara oslo­ vazduh i kola su se mučno vraćala da
bodi hipnoze. Vraćajući se pored dvo iziđu ispod vatre mitraljeza. Drljala
je dvokrilnih vrata, koja su pokazi­ su i kidala gume ha pločniku i sila­
vala da se radi o važnim prostorija­ zila na širinu posutu šljunkom, ali
85
snažni motor nije izdao. Kola se do- - Hej, Dine! Predaj se i dođi ova­
teturaše pod verandu i udarci kur­ mo! — zvao je Lun probijajući ¿e
su ma prestadoše. prema hodniku, koji je vodio u du­
— Obučimo zaštitne ogrtače i na- binu dvorca.
padnimo! — reče Lun skidajući beli Kao odgovor dođe novi rafal ma-
mantil i oblačeći nekakav svetlucavi šinke.
i teški ogrtač sličan ženskoj haljini. Ocenivši da je Din na spratu dvor
Bio je to pravi oklop od mikroskop ca, Lun i Makferson uštrcaše širo­
skih tankih čeličnih niti, legiranih kim stepeništem i upadoše u jednu
po najnovijim otkrićima. Od istog ma dvoranu. Bilo je to mesto na kome
terijala Lun i Makferson su imali ih Din sačeka sa ponovo napunjenom
oklope koje su oblačili ispod odela, mašinkom. Dok su oni išli oprezno
ali sada ih nisu imali na sebi. napred, on je ciljao u njihova leđa.
— Dakle, pacov je izgubio živce i A tada mu se lice zlurado razvuče
ciknuo — reče Makferson mučno ob­ i on pritisnu oroz nišaneći prvo samo
lačeći svoj oklopni ogrtač u teskobi Luna. Posle prenese vatru na Mak­
kola. fersona, ali tada razrogači oči. Oni
— A ta njegova cika je nešto su­ nisu padali. Samo se povukoše u za­
više urnebesna — smejao se Lun. klone iza smeštaja. U polumraku
— Tako se oglašava pacov, fantom, dvorca iza spuštenih zavesa ličili su
morska zmija i kučkin sin Din — ot- na duhove, koje ne ranjavaju smrto­
peva mornar i ispade iz automobila. nosni kuršumi.
Lun pođe za njim i oni utrčaše u Dina uhvati panika. Zaključi da
hol. Sa strane im Bekl i Velert do- treba bežati i tiho se odšulja prema
viknuše da stanu. Lun je nosio ne­ potkrovlju. Otuda je pucao revolve­
kakav duguljasti predmet i probi se rom i mašinskom puškom da bi pri­
ispred Makfersona. vukao poteru na tu stranu, a zatim
— Cučni! — naredi mu znajući šta skrivenim stepeništem ®trča u pod­
se može dogoditi ako ona dvojica o- rum.
pale iz svojih lovačkih pušaka.
U njegovim rukama duguljasti pred Stavljajući reze i zaključavajući
met naglo škljocnu i pretvori se u sve prolaze za sobom, Sten Hartli,
štit sličan kišobranu. A tada opališe zloglasni fantom urnebesa zaustavi
lovačke puške, jer se negde odozdo se u jednom podrumskom hodniku.
začu Dinov uzvik: Primeti da je nehotično pošao prema
— Pucajte, budale! To su ubice! izlazu koji vodi do hamgara sa heli­
Pucajte! kopterom. Uđe u prvu prostoriju na
tom kraku hodnika i stade da pre­
Sačma se rasu po Lunu i Makfer-
dahne i razmisli. Znao je da ga ne
sonu, a negde sa galerije nad holom
može sustići ni čitava vojska poteire,
zatokota mašinska puška.
ier su iza njega ostale mnoge vrlo
— Predajte se i dođite dignutih
čvrste prepreke.
ruku! — pozva Lun Bekla i Velerta
A li oni odgovoriše pucnjima iz lo Šta da čini u trenutku kada gubi
vačkih pušaka. Sada su ih brzo puni- svoje najsigurnije sklonište. Pogleda
li. Lun ispod napuklog štita gurnu na sat. Balo je trinaest časova. Mo­
malu granatu, koja eksplodira blizu rao je da napusti svoj dvorac be*
Bekla i Velerta. Udar ih obori, a ta­ ručka i bežeći od dva čoveka, koje
da Makferson ju m u na njih. Ujedno ni kuršum ne probija.
je pucao ka mestu sa kog je gađala Ali sada nije više verovao da je to
mašinska puška, koja za trenutak natprirodna moć njegovih gonilaca.
umuče. Mornar zgrabi ošamućene Znao je da postoje prilično usavrše­
momke i po jednim udarcem po po­ ni oklopi, a Lun nije prvi put upo-
tiljku smiri ih za neko vreme. trebio sredstvo kaje ga Štiti od sva­

86
kog kursu ma. Din se grizao što je bio — Stavi slušalicu i držimo vezu.
brzoplet. Trebalo je uvrebati priliku Ja ću ispitati sprat i potkrovlje, a ti
i pucati u lice, u nezaštićeni deo te- prizemlje. Osmatraj prolaz ka podru
la, Da li će mu se opet pružiti prili­ mu i oba izlaza — reče Lun i sam
ka kakvih je danas imao nekoliko? stavljajući slušalicu sličnu zrnu pa-
»Skrivaču se i sačekati do mraka, šulja u uho.
a onda helikopterom preko vrhova Sada su se njih dvojica međusobno
Bramdon Hila i dalje do Norton Fic- čuli i mogli su da dođu jedan dru­
varena. U Tauntonu iznajmiću auto­ gom u pomoć. Lun poče da pretra­
mobil... Poneću i deo ovde skrivenog žuje, a onda stiže do potkrovlja. Na­
plena. Kad otkriju kuda sam pobe- đe laki mitraljez i osmotri okolinu
gao, misliće da sam ođneo sve bogat­ s tog mesta.
stvo... A li ako otkriju helikopter i Razmišljao je da li da odatle osluŠ
oštete ga, ili onesposobe?... Moram kuje. Ubačeni prislušni uređaji ne­
požuriti«, razmišljao je grozničavo. prekidno su emitovali. On uključi i
to područje i poče da sluša drugom
Ovori «krovište u kojemu je bio slušalicom. Sede i poče da razgleda
sef i otključa ga okretanjem šifre na okolinu, Pogleda k nebu, po kome su
brojeaniku. Novac je bio u torbama, plovili oblaci. Trebalo je požuriti s
a kolekcija dijamanata i skupog na­ hvatanjem, jer se može pojaviti po­
kita u velikoj kožom obloženoj ku­ licija. Sigurno su se prvi rafali iai-
tiji. Ponese dve torbe i kutiju vezane traljeza daleko čuli.
tako da ih prebaci preko ramena. A tada do njega dopre Makferso-
Zatim napuni svoju mašinsku pušku rnov poziv:
i proveri revolver, pa krenu kroz — Video sam kroz veliki prozor...
podzemni hodnik ka hangaru. Tamo je neka građevina, čiji se krov
otvara!
* Lun pogleda na sve strane. Zaista,
krov onog hangara je bešumno klizio
Lun i Makfenson su već bili skupi­ i otvarao prolaz. Začu. se zujanje ne­
li poslugu i pronašli tri preplašene i kog motora.
pijane Dinove devojke. Raspitaše se Lun je grozničao razmišljao šta da
0 rasporedu prostorija u dvorcu i ob- uradi. Već je shvatio da to mora da
jiasniše da je njihov gospodar stvarno je helikopter, jer samo to može bit
zloglasni gangster Hartli, poznati i razlog da se izgradi pokretni krov
kao fantom Din. na ogromnom hangaru. A li da bi čo-
— Prokleti gad! A ja sam hteo da vek izišao iz dvorca i stigao do han-
poginem za njega — reče upravitelj gara, dok bi provalio u njega i omeo
Džord Bekl. uzletanje, treba da prođe čitavih pet,
— Ko je mogao pomisliti!? — Izu­ ako ne i svili deset minuta. Do han-
sti tiho sobar Veler i spusti pogled gara je bilo daleko najmanje tri sto­
k zemlji. tine jardi.
Lunova ruka se spusti na mitra­
Lun zaključi da je najbolje parali-
ljez.
sati poslugu i zato neprimetno upo­
Brzo dopuni okvir brena, popular­
trebi gas za uspavljivanje.
nog lakog mitraljeza još iz drugog
— Seđmite gde ko hoće —• reče im svetskog rata Proveri ga kako funk
1 zadrža disanje. cioniše i postavi se tako da drži na
Uskoro svi prisutni sklopiše oči. nišanu krov hangara.
Spavali su dubokim snom. Makfer- Čim se helikopter pojavi iznad po-
son je osmatrao veliki hol i stepeni­ merenog krova, dugi, sigurni rafal
šta koja su m oba krila vodila k nje­ odjeknu nad vrtom dvorca. Helikop­
mu* ter se pope još desetak jardi, a onda

n
naglo' sfiTizhu u stranu i surva se na Otkačiše i prenesoše radio uređaje,
zemlju raznu opremu i oružje iz oštećenog
Lun vide da Makferson već trči automobila i smestiše u drugi. A za­
¿tazom prema hangaru i drži koltove tim krenuše. Na putu sr etose poli-
u obe ruke. Lun i sam štrca niz uske cajska kola. Lun požuri da im da
stepenice, a zatim dalje do prizemlja znak da stanu, jer je očekivao da će
Nesvesno je pored sebe nosio bren, isto učiniti policajci.
držeći ga kao vojnik pri jurišu. — Šta se događa gore u brdima?
Stigao je da vidi kako Makferson — upita policajac.
izvlači nečije telo iz olupine helikop­ — Nosimo poruku upravnika na
tera. Prepoznao je čoveka koga je imanju nekog gospođina Ivela. Tele­
već jednom sreo kao bankara Hart- fon im je oštećen. Upravnika Džordža
lija. Bekla i ostalu poslugu napao je ne­
— Je li živ? — upita Lun. ki fantom. Kažu: fantom Din, a to je
— Nekako mu glava suviše čudno Toni Ivel... Vrag će razumeti šta to
stoji — reče mornar. znači. Sigurno je samo da je tamo
Lun pregleda onesvešćenog ranje­ mrtav gangster koga goni policija
nika. Srce je još kucalo, ali agonija — ispriča Lun.
je bila potpuna. Bilo je više lomova — To je događaj..; godine! — jed­
na telu, ali lom vrata u visini ključ­ va uzviknu policajac.
nih kostiju bio je najteža povreda. Odmah zatim on ulete u srvoja ko­
— Mislim da neće živeti do dola­ la i vozaču reče da požuri ka dvor­
ska policije — reče zatim. cu. Javljao je radiom ostalim patro­
— Nije baš ni nama čist vazđuh lama i policijskoj stanici u Vošvortu
u ovim brdima — reče Makferson. — veliku novost godine. A zatim shvati
Uništena su nam kola, a tamo je to­ da je trebalo bar da legitimi&e do­
liko vrednih stvari. Bar da smo ra­ nosioca vesti. Zam oli da to učine os­
nije našli ovaj helikopter. tale patrole.
Lun osmotri kofer i primeti torbe Za to vreme Lun je već skretao ka
i kutiju. Izvuče ih odjednom, jer su obali. Na jednom mestu nađe podes­
bile vezane jedna za drugu. Otvori no mesto da skloni kola. On i Maik-
prvu 1 ugleda paket novčanica. ferson dadoše se na posao da uspo­
Znao je šta bi moglo da se nalazi u stave vezu sa Džejn, hemijskim sred­
skupo opno j kutiji, pa zato i ne pogle­ stvom promene boju kola i preure­
da u nju. de broj i da podese svoj izgled pre­
— Treba potražiti Dinova kola. ma rezervnim dokumentima. B ilo je
Prenećemo ono što ima u našim ko­ još mnogo sitnih poslova, koji su
lima. Ovde ima nešto o čemu tek kas značili ostvarenje jednog brižljivo
nije treba odlučiti — reče Lun. zamišljenog plana. Jer Lun je znao
Obojica krenuše ka garažama. O- da čitavim Somersetom i duž njego­
biše vrata i upališe nova kola tobož­ vih obala vrve policijske potere.
njeg Totnija Ivela Instrumenti po-
kazaše da je tank pun benzina. Dok — Traže se Lun i mornar Samjuel!
je prenosio Hartlijeve torbe do novih — šalio se. Lun radeći oko kola na
skrovitom mestu.
kola, Makferson zaviri u jednu i uz­
viknu: — Tako mi Neptunovog trozupca,
— A ja sam bio zabrinut ko će pla ja vidim samo jedinog od njih! —
titi štetu što smo je pretrpeli! Ovo su šalio se Makferson.
druga oštećena kola, a mi: nismo fi- Te večeri u maloj luci Minhida
nansijski magnati! Moj brod se jedv^ ukrcao se stari ribar na putnički
održava na površini! brod za Kardif. A drumom prema
— Treba brzo da radimo upozori Bristolu kretala su se jedna tanan o-
ga Lun. siva kola, u kojima Je bio stasit d i-
cir kraljevske ratne m ornarice^a(.Pu — Dok mi hvatamo razbojnike i
tu do luke u Bristolu. Nekoliko po­ Luna s njegovim grubim mornarom,
licijskih patrola ga je zaustavilo, ali piloti hvataju stjuardese — gunđao;
samo toliko da objasne nužnost kon­ je jedan policajac stojeći uz detek­
trole i zamole oficira za izvinjenje tiva u civilnom odelu-
Stari ribar bio je Samjuel Makfer­ — Trebalo je da učiš kak.< se dr­
son, a lepi oficir ratne mornarice ži palica avionskih komanci.. a ne
njenog veličanstva Lun, kralj ponoći kako se gumenom palicom čovek
Sledećeg dana jedna elegantna mlatne po glavi —* smejao se detek­
stjuardesa čekala je na londonskom tiv uzdišući zbog pomisli na čarobnu
aerodromu. Prvi je stigao avion iz stjuardesu.
Kardifa. Iz njega se iskrcao snažan
muškarac u škotskoj narodnoj noš­ Odmah zatim oni se trg ose. Tre­
nji. Bio je to Samjuel Makferson. balo je motriti na putnike, a ne na
— Džejn, lepotice, je li sve u redu? lepe stjuardese i pilote. Trebalo je
upita on šapatom dok je ljubio u čelo uhvatiti tog čudnog Sikerta.
tu divnu devojku. Tobožnji pilot primi na službenom
— Policija motri. Tvoja kola su šalteru svojih pet kofera i prenese ih
ona kojima sam ja stigla, a Donal- u kola, a onda otvori vrata stjuardesi
dova sam još sinoć parkirala pred i sačeka da ona sedne. Jedan kolpor­
izlazom za aerodromsko i letačko o- ter je žurio s novinama i kraj pilota
soblje. Ne znam kako je to izveo, ali poče da viče:
Donald putuje kao premešteni pilot — Senzacija! Posle smrti fantoma
i u letačkoj uniformi. Ne znam kako Dina, u dvorcu nađeno ogromno bo­
mu je to uspelo — ispriča Džejsn. gatstvo u novcu, zlatnim polugama i
— Kivan sam na te pilote, koji za­ nakitu’ Lun, kralj ponoći još uvek
vode mlade stjuardese — reče Mak­ nije uhvaćen! Policija steže obruč
ferson uzimajući ključeve od kola, oko Luna!
— Pazi, ćerčice, oprezno s tim pilo­
— Daj novine, momče! — viknu
tom.
Lun. — Da ti ne preteruješ s tirh iz­
Džejm mu pripreti i ode na služ­ vikivan] em?
beni ulaz. Pokaza svoj nalog i vra­
tar je propusti i ne pogledavši doku­ — Izvolite! — odvrati mladić i
ment. Zurdo je u njeno divino izvaja­ trčeći dalje nastavi da viče: — Lun
ne noge. kralj ponoći u obruču policije! Čitaj­
A četvrt sata kasnije jedan pilot, te kako je fantom skršio vrat! Lun
i jedna stjuardesa uđoše u automo- obara helikopter! Policija stiže kas­
no! Lun u obruču...

KRAJ
ZABAVN I ROM ANI

B roj 1 3

= llllll!lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

sledeća sveska

You might also like