J.STIRLING, J.GOWAN: LEICESTER UNIVERSITY

ENGINEERING BUILDING, LEICESTER; HISTORY
FACULTY BUILDING, CAMBRIDGE UNIVERSITY
James Stirling
Sir James Frazer Stirling bio je škotsli arhitekt najpoznatiji po djelima koje je napravio s
partnerom Jamesom Gowanom od 1956. do 1963., i s Michaelom Wilfordom od 1971. do 1992.
Rođen je u Glasgowu 22. travnja 1926. i prije nego sto je počeo studirati arhitekturu na
sveučilištu u Liverpoolu sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu.
Od 1952. Do 1956. Radio je u poznatom arhitektonskom birou Lyons, Israel, Ellis gdje upoznaje
svog prvog partnera Jamesa Gowana, s kojim 1956. Osniva vlastitu tvrtku; Stirling and Gowan

James Gowan
James Gowan rođen je u Glasgowu 18. listopada 1923. i bio je najpoznatiji po svom
postmodernističkom, tj. “inžinjerskom stilu” koji je utjecao na cijelu generaciju britanskih
arhitekata. Studirao je arhitekturu na Glasgow School of Art, poslije čega se pridružuje RAF-u,
tj. kraljevskim zračnim snagama i radi kao radarski operator u Palestini za vrijeme Drugog
svjetskog rata. Poslije rata diplomirao ie arhitekturu na Kingston School of Architecture u
Londonu.
Nakon sto je diplomirao, Gowan se zapošljava kod Phillipa Powella koji je bio njegov mentor na
Kingstonu. S njim je radio na projektima za Skylon i Stevenege New Town, prije nego sto se
zaposlio u tvrtci Lyons Israel Ellis.

Prvi projekt ovog dua bio je Langham House Close na Ham Commonu u zapadnom Londonu.
The Guardian za njihov projekt govori kako “ih je brzo potvrdio kao jedan od najradikalnijih
ureda svoje generacije”. Za taj projekt Gowan je rekao kako je on bio kritika starije generacije,
reakcija na dosadu, jednostavnost i mehaničku prirodu modernog racionalizma, socijalnog
racionalizma te „lijepih, dobro napravljenih stvari“.
Slika 1 Langham House Close

Njihov najpoznatiji projekt bio je University of Leicester Engineering Building.

Zgrada je rani primjer post modernizma i jedna od najboljih zgrada u poslijeratnoj fazi u
Ujedinjenom Kraljevstvu.
Slika 2 University of Leicester Engineering Building

Parcela na kojoj je zgrada trebala biti izrađena je bila smatrana jako nepovoljnom zbog ugla na
kojem se nalazila, ali to se na kraju pokazalo sretnom okolnošću, jer je arhitektima dala poticaj i
izazov da se suprotstave okolnim bezkarakternim zgradama.

Klijent je tražio da laboratorijski prostori budu fleksibilni kako bi se mogli prilagođavati

potrebama fakulteta, ali su u isto vrijeme trebali biti osvijetljeni sjevernim difuzijom svjetlom
zbog osjetljivosti na svjetlost uređaja u laboratoriju. Dio zgrade morao je biti visok bar 30 metara
kako bi se na njega smjestio vodospremnik koji je bio potreban za laboratorije iz hidraulike.
Također, klijenti su smatrali da beton, koji je tada bio popularan element oblikovanja fasade, ne
bi smio biti prisutan jer nije prikladan britanskoj klimi. Iz svih tih zahtjeva, kao i uvjeta lokacije
niće ova zgrada.

Prizemna zgrada ima specifični zupčasti krov koji propušta difuzno svjetlo (podsjeća na
tvorničke, Sheddach krovove), i u njoj se nalaze radionice i laboratoriji. Iznad dvije konzolno
postavljene predavaonice, čiji je izgled inspiriran vojnim nosačima zrakoplova, nalaze se dva
povezana tornja u kojima se nalaze laboratoriji i uredi, i postavljeni su pod kutem od 45
stupnjeva u odnosu na prizmaste krovove prizemne zgrade.

Forma je bogata bojama i teksturama ali i jednostavnim oblicima. Zgrada je funkcionalna jer ima
funkciju - fakultetska zgrada. Na prvi pogled izgleda improvizirano, kao kolaž, ali kad se bolje
pogleda shvati se da svaki element ima svoj razlog oblikovanja, zašto izgleda upravo tako.
Fasadu od crvene opeke arhitekti uzimaju iz svoj prijašnjeg projekta – stambeni kompleks na
Ham Commonu - ali ono što je posebno kod ovog projekta je upotreba stakla, tj. različitih vrsta
stakla. Staklo kao transparentni i puni element. Četiri su elementa fasade – dva po dva izgledaju
isto: crvene pločice i cigla, te transparento i netransparentno staklo; transparentno na sjeveru
zbog potrebe za sjevernim svjetlom, prava razlika se moze vuočiti tek po noći kada se upali
svjetlo iznutra. S druge strane, elemetni crvene opeke i pločica podsjećaju na lokalnu estetiku
Viktorijanskog doba.

Partnetstvo ove dvojice arhitekata završava zbog nesuglasica pri projektiranju njihovog
slijedećeg projekta, University of Cambridge History Faculty Library (Zgrada knjižnice fakulteta
povijesti na sveučilištu u Cambridgeu). Gowan je smatrao recikliranje elemenata izgradnje
njihovih prijašnjih projekata nije prikladno za zgradu knjižnice, a Stirling se s njim nije slagao.

Poslije raskida Gowan nije nikada postigao istu razinu popularnosti kao njegov bivši poslovni
partner, ali je bio priznat kao jako utjecajni profesor na Architectural Association School of
Architecture na Heriot-Watt Sveučilištu i Royal College of Art, te je utjecao na novu generaciju
arhitekata poput Richarda Rogersa, Petera Cooka i Quinlana Terryja. Umire 12. lipnja 2015. u
Londonu.

S druge strane, James Stirling poslije ovog projekta postaje sve više i više popularan. 1964.
godine počinje izgradnja Stirlingovog prvog samostalnog projekta, knjižnice fakulteta povijesti u
Cambridgeu.

Slika 3 History faculty library building, University of Cambridge

Stirling je htjeo da u fokusu građevine budu tornjevi s dizalima i stubištima, ali je prava
centralna točka ove zgrade knjižnica. Vidljiva je iz svakog dijela građevine i ima stakleni krov.
Iz vanka cijela zgrada podsjeća na otvorenu knjigu, a krov knjižnice podsjeća lepezaste stranice
te knjige. Prostor se otvara radijalno u prostor, a iz sredine, u dva okomita smjera, se pružaju
uredi i prostori za profesore. Stakleni krov pridržavaju metalne grede kojima se profili smanjuju
što se visina konstrukcije povišava.

Iako se studenti arhitekture dive ovom kompleksu, ljudi koji u njemu rade nisu njime oduševljeni
zbog problema s drenažom i propuštanjem vode. Skupe modifikacije su bile potrebne kako bi
zgrada uopče postala moguća za korištenje i 1984. fakultetsko vijeće ju je skoro cijelu srušilo.
Rekonstrukcija je započela 2004. godine i predvodio ju je John McAslan, koji je za zgradu rekao
da je njen glavni problem to što „curi, pre svijetla je, u njoj je pre vruće ljeti, a pre hladno zimi.“
Sterling je pokušao napraviti ekološki održivu strukturu, ali u svom naumu nije uspjeo.

Stirlingov partner 1971. Godine postaje Michael Wilford, koji s njim radi još od 1960-ih. 1970-
ih mijenja svoj arhitektonski pristup i prije pojave racionalizma i brutalizma u njegovom
kasnijem radu, Stirling postaje jedan od glavnih predstavnika eklektične postmoderne. Nova
državna galerija u Stuttgardu (Neue Staatsgalerie Stuttgart) je jedno od njegovih najvažnijih djela
iz tog perioda. 1978. Godine Stirling dobija nagradu Alvar Aalto, potom Pritzkerovu nagradu
1981.
Njegova ostala poznata djela uključuju Muzej Arthur M. Sackler, Sveučilište Harvard, Berlinski
znanstveni centar za društvena istraživanja, Clore Gallery- proširenje Galerije Tate u Londonu,
UK, te mnoge druge.
Umire 25. lipnja 1992. godine u Londonu.
Nagrada Kraljevskog Instituta britanskih arhitekata za izvrsnost (RIBA award), najprestižnija
britanska arhitektonska nagrada, od 1996. godine po njemu nosi ime Stirling prize.

IZVORI

https://www.architectural-review.com/archive/engineering-building-at-leicester-university-by-
stirling-and-gowan
https://archeyes.com/engineering-building-leicester-james-stirling-james-gowan/
https://www2.le.ac.uk/offices/press/for-journalists/the-engineering-building-roof-project-1