Sveučilište u Splitu

Sveučilišni odjel zdravstvenih studija

Sestrinstvo

Ivana Bešlić

Zdravstveni problemi mladih-psihosocijalni problemi

Split,2022.
UVOD

Psihološki i socijalni problemi, posebno oni koji uključuju probleme emocionalnog doživljavanja i
ponašanja, kao i problemi vezani za školu, su uobičajeniji tokom adolescencije, nego za vrijeme bilo
kojeg drugog perioda djetinjstva.

Mladi pokazuju najveće promjene u svom ponašanju tijekom prvog razreda srednje škole.

Prolaze kroz veliki broj kognitivnih i bioloških promjena koje stvaraju predispoziciju za izgradnju
novog identiteta samostalne i odrasle osobe. Proces formiranja novog ''ja'', u većini slučajeva nije
jednostavan i ispunjen je čestim preispitivanjima dosadašnjih načina funkcioniranja, vlastitih odnosa,
društvenih pravila itd., promjenama u ponašanju, impulzivnosti u reagiranju na situacije koje njima
nisu prijatne, emocionalnim ispadima i sl.

Naravno, svaki adolescent prolazi kroz određeno razdoblje kod formiranja novog ,, ja ,, ,ali ukoliko
potraje to razdoblje najbolje je potražiti stručnu pomoć.

Najčešći problemi koji mladi imaju tokom odrastanja su depresivnost, anksioznost, poremećaji
prehrane, školsko postignuće.
ŠKOLA

Škola obuhvaća veliki dio života u adolescenata i vrlo je važan za daljnji razvoj mladih. Zbog
navedenog, teškoće u bilokakvom području funkcioniranja, često se odražava na školski učinak,
odnosno manifestiraju se kao problemi vezani za školu.

Najčešći problemi su:

 Strah od odlaska u školu

 Apsentizam bez dozvole (bježanje iz škole)
 Loše akademsko postignuće
 Potpuno odustajanje od školovanja

Strah od odlaska u školu razvije između 1% i 5 % adolescenata. Taj strah može biti generaliziran ili
vezan za određenu osobu ili situaciju.

Ispoljava se kroz odbijanje odlaska u školu ili kroz različite fizičke simptome koje adolescenti nerijetko
razviju.

Razlozi izbjegavanja škole mogu biti različiti.

Najčešće je to kombinacija nekih od sljedećih faktora:

 buntovništvo i potreba za nezavisnošću

 psihosocijalni problemi
 porodični konflikti
 poteškoće u učenju
 poremećaji u ponašanju
 izloženost bullyingu ili nekom drugom vidu međuvršnjačkog nasilja

Adolescenti koji imaju izražene probleme u školi bi trebali proći kroz evaluaciju psihosocijalnog
statusa, strategija i sposobnosti učenja, kako bi im se obezbijedila adekvatna podrška i tretman za
specifične probleme.
ANKSIOZNOST

Anksiozne poremećaje karakterizira snažan strah ili zabrinutost koja utječe na sposobnost
funkcioniranja, i disproporcionalna je u odnosu na realne okolnosti. Često se manifestira i kroz fizičke
simptome ( umor, abdominalni bolovi, glavobolje, nesvjestice i sl. ) .

Anksioznost sama po sebi je normalan dio razvoja, i prirodna datost organizma. Mala djeca osjećaju
strah kad se odvajaju od majke, nešto starija osjećaju neugodu kad moraju da izlažu u školi pred
vršnjacima, i odrasli osjećaju blagu uznemirenost u nepoznatim situacijama ili situacijama u kojima će
biti procjenjivani za nešto.

Ipak, prisutnost teškoća nije dokaz poremećaja. O poremećaju govorimo tek kad manifestacije
anksioznosti postanu tako izražene da snažno utječu na funkcioniranje osobe ili izazivaju snažnu
uznemirenost i izbjegavanje.

Kad je u pitanju uzrok anksioznih poremećaja, studije ukazuju na to da genetika ima određenu ulogu
u razvoju ovih poremećaja, kao i specifičnosti tokom odgoja. Anksiozni roditelji češće imaju anksioznu
djecu, zbog toga što probleme predstavljaju puno težim nego što to oni jesu.

Najčešća manifestacija anksioznog poremećaja je odbijanje odlaska u školu. Većina djece koja
odbijaju da idu u školu imaju separacijsku anksioznost, socijalnu fobiju, panični poremećaj, specifičnu
fobiju ili kombinaciju navedenih strahova. Nekad je u pitanju i izloženost nasilju ili bullyingu.

Neka djeca mogu uspješno da verbaliziraju svoju zabrinutost, dok druga djeca svoju neugodu
izražavaju u somatskim terminima (pr. ''Ne mogu da idem u školu, jer me boli stomak''). Fizički
simptomi nekad znaju da zakompliciraju procjenu.

Rani tretman anksioznih poremećaja je od velike važnosti jer omogućava kontroliranje anksioznosti i
preveniranje problema koji se mogu razviti iz toga.

Danas se najučinkovitijom za anksiozne poremećaje smatra kognitivno - bihevioralna terapija. Ali

važno je da roditelji budu uključeni u terapijsku proceduru
DEPRESIJA

Depresija podrazumijeva niz simptoma kao što je intenzivan osjećaj tuge i gubitak interesa za
uobičajene aktivnosti. Djeca i adolescenti sa depresijom mogu biti tužna i nezainteresirana, ali sa
druge strane i pretjerano aktivna, agresivna i iritabilna. Imaju česte emocionalne ispade, i nerijetko su
ljuti.

Tuga i nezadovoljstvo su uobičajene ljudske emocije, koje se javljaju kao reakcija na određene životne
događaje.

Za djecu i adolescente, to može biti smrt roditelja, razvod, teškoće u prilagođavanju na školu,
teškoće u nalasku prijatelja i sl. Ukoliko one potraju, mogu dovesti do poteškoća u svakodnevnom
funkcioniranju.

Danas se procjenjuje da se depresija javlja kod 2 % djece i 5 % adolescenata. Uzroci depresije su

kombinacija nasljednih faktora i životnih događaja. Nekad je dio problema neki drugi poremećaj.

Ozbiljnost depresije može varirati i obično obuhvaća više aspekata funkcioniranja: spavanje, apetit,
školsko postignuće itd.

Neki od simptoma su

 osjećaj tuge ili iritabilnosti,

 nemogućnost uživanja u uobičajenim aktivnostima,
 osjećaj odbačenosti od strane drugih
 umor
 okrivljavanje sebe
 problemi u koncentraciji i donošenju odluka

Procjena mora biti napravljena od strane stručnog osoblja, i za većinu djece i adolescenata će
zahtijevati uključivanje u psihoterapiju.
POREMEĆAJI ISHRANE

Poremećaji ishrane podrazumijevaju probleme u načinu ishrane ili prisutnost ponašanja vezanih za
ishranu koje utječu na proces unosa ili apsorpcije hrane, koji utječu na fizičko zdravlje ili
psihosocijalno funkcioniranje osobe.

Najčešći poremećaji ishrane su:

 Anorexija nervosa, koju karakterizira izraženo nastojanje da se ostane mršav, morbidan stah
od debljine, iskrivljena slika tijela, stroge restrikcije unosa hrane koje dovode do značajno
niske tjelesne težine i ugroženosti zdravlja. Može i ne mora uključivati povraćanje.
 Prejedanje je karakterizirano ponavljajućim epizodama u kojim ljudi unose velike količine
hrane, pri čemu je posebno značajan doživljaj gubitak kontrole.
 Bulimiu nervosa karakterizira ponavljajuće epizode prejedanja praćene nekim vidom
kompenzatornog ponašanja kao što je povraćanje, zloupotreba laksativa i diuretika, post ili
intenzivna vježba.
 Restriktivni unos hrane, izbjegavanje hrane ili restrikcija unosa hrane koja rezultira
pothranjenošću, teškoćama u psihosocijalnom funkcioniranju, značajnim gubitkom kilaže. Za
razliku do anoreksije ili bulimije, ne uključuje zabrinutost u vezi sa tjelesnim izgledom ili
težinom.

Poremećaji prehrane su posebno česti kod djevojaka, premda se javljaju i kod muškaraca. Tretman
obično uključuje psihoterapiju i uključenost svih članova porodice.
ZAKLJUČAK

Svaki adolescent tijekom odrastanja prolazi kroz određene probleme koji su normalni kroz samo
odrastanje, to najčešće prolaze od prvog razreda srednje škole pa nadalje dok ne formiraju svoje ,,ja,,
.

Najčešći problemi kroz koje prolaze mladi su problemi sa školom, anskioznost, depresivnost te
poremećaji prehrane.

U određenim su problemima veću sklonost pokazali muškarci nego žene adolescenti.

Također se pokazalo da veliku ulogu u rješavanju tih problema imaju roditelji i obitelj te veliku ulogu
imaju također i prijatelji te samo okruženje.

Ukoliko se pokaže da se određeni problem odnosno razdoblje u kojem se mlada osoba nalazi potraje
duže potrebno je potražiti stručnu pomoć