24. 3. 2022.

FIZIKA ZGRADE

Građevinska fizika

Uvod – pojam građevinska fizika, područje usmjerenja, utjecaj novih tehnologija i 
materijala, gradnja u prošlosti, utjecaji suvremenog doba.
Prirodni okoliš – klima Zemlje, klimatski elementi i faktori, klima u BiH i klima u 
Hrvatskoj. Čovjek i termodinamika – temperatura zraka, ploha, vlažnost zraka. 
Čovjek i svjetlost – svjetlo, kontrast, boja. Čovjek i zvuk – osjet sluha, zvuk. Čovjek 
i buka – pojam buke i štetno djelovanje buke.

Nastavnici: doc. dr.sc. Valerija Kopilaš, dipl.ing.arh.
viši asistent mr. sc. Dragan Katić, dipl.ing.građ.

GF SVE MO ‐ Preddiplomski studij A+U IV sem ak god 21/22 Fizika zgrade 1

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA
Građevinska fizika se bavi zahtjevima koje trebaju da ispune 
zgrade, odnosno građevinski elementi u vezi s problemima kao što 
su toplotna zaštita, klima u prostorijama, zaštita od vlage, potrebe 
zraka i provjetravanja, prostiranje zvuka, akustika i zaštita od 
požara. 
Posebno se razmatra rješavanje tih uvjeta s aspekta energetskih 
zahtjeva zgrada, a povezano s postojećim propisima o uštedi 
energije.
Građevinska fizika povezuju teoriju i praksu iz oblasti kojom se bavi, 
a to je arhitektura i građevinarstvo i u isto vrijeme povezuje jednu 
prirodnu znanost, FIZIKU u realizaciji zgrada.

Provođenje topline kroz jednoslojni zid Provođenje topline kroz višeslojni zid
2

1
 24. 3. 2022.

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA
Građevinska fizika je usmjerena:
s jedne strane na čovjeka – na područje čovjekove psihofizičke 
ugodnosti,
s druge strane na prirodno okruženje – što je okolina i sva stvorena 
materijalna dobra u prirodi, općenito na prostoru u kojem čovjek živi 
i radi. (Cifrić Ivan)

Građevinska fizika kao pojam pojavljuje se sredinom XX. stoljeća.
Postavlja se pitanje kada se pojavila problematika kojom se bavi 
građevinska fizika?
FIZIČKI FENOMENI
MATERIJALI Objašnjavaju 
Materijalizirani objekt karakteristike objekta u 
odnosu na okoliš i 
obrnuto
3

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA
PRIMJENA NOVIH TEHNOLOGIJA I MATERIJALA
Usporedo s primjenom novih materijala zbivaju se promjene na 
planu tehnologije i izvođenja radova u procesu gradnje. 
Proces gradnje poprima obilježja serijske i industrijske proizvodnje.

Arhitektura „raste” – udovoljava naraslim potrebama društva.
RASTU POTREBE ZA STAMBENIM, RADNIM,...PROSTORIMA
ZGRADE POSTAJU JEDAN OD NAJVEĆIH POTROŠAČA ENERGIJE U 
DRUŠTVU.

Krajem 70‐ih nastupa prva poslijeratna energetska kriza, kada se 
aktivno angažira znanstveno istraživanje u arhitekturi s ciljem 
racionalne uporabe energije u zgradama.

Racionalna uporaba energije u zgradama je jedan od zadataka u 
procesu realiziranja zgrada. 4

2
 24. 3. 2022.

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA
KLASIČNI ENERGENTI – ugljen, nafta i plin opskrbljuju energijom u 
zgradama.
Posljedice su:
‐ ograničenost zaliha i neobnovljivost zaliha
‐ sagorijevanje u procesu konverzije u druge vidove energije 
manifestira se zagađenjem atmosfere, vode i tla.

Suvremeno društvo i problemi koji ga prate doprinose razvoju FIZIKE 

ZGRADE koja se bavi fizikalnim i socijalnim/psihosocijalnim
aspektima.

CILJ GRAĐEVINSKE FIZIKE
Definiranje makro i mikrocjelina i izgrađenog okoliša u kojem 
čovjek boravi, odnosno u kojem nastaje zgrada.
Pri tome osigurati minimalno korištenje energije i ne narušiti 
pozitivne prirodne procese. 5

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA
KAKO SE GRADILO U PROŠLOSTI

„ ...glavna zadaća
graditeljstva je stvaranje
zatvorenih prostora, u kojima
će se zbivati sveobuhvatna
osnova života...”

Škocjanska jama, Slovenija
(Izvor: www.whc.unesco.org)
Citat preuzet iz knjige Pađan 
Zvonko, Arhitektura prirode: 
nastanak i razvoj umijeća 
građenja od prapočetaka do 
pojave čovjeka, Školska knjiga, 
Zagreb, 2005., str. 33

3
 24. 3. 2022.

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA
PRIMJERI IZ NAŠE REGIJE
 Ljudske nastambe su se prilagođavale prirodnim zakonima i specifičnostima
regije. Vernakularna arhitektura je jednostavna, skromna, svrsishodna.
• Selo Lukomir na Bjelašnici karakteristično po arhitekturi nastaloj 50‐ih godina 20.
stoljeća
• Bobovačko naselje sa stambenim zgradama iz 14. stoljeća građenih od kamena i
drveta

Selo Gornji Lukomir na Bjelašnici Bobovačko naselje, stambena zgrada

7
(Izvor: www.konjic.ba) (Izvor: www.kons.gov.ba.)

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA

KOJE POJAVE I PROBLEMI PRATE SUVREMENO DRUŠTVO I UTJEČU 
NA NAŠ ODNOS PREMA OKRUŽENJU?

Nekontrolirana sječa šume Erozija i isušivanje tla

4
 24. 3. 2022.

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA

MIGRACIJE INTENZITET PROMETA
INTENZIVNO NASELJAVANJE 
GRADOVA

POVEĆANJE ZAGAĐENJA

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA
POVEĆANJE POTREBE ZA ENERGIJOM 
– ENERGETSKIM RESURSIMA

UTJECAJ NA MIKROKLIMU 
GRADA

POVEĆANJE TEMPERATURE

PRLJAVE TEHNOLOGIJE –
ZAGAĐENJE OKOLINE

ISCRPLJIVANJE PRIRODNIH 
ENERGETSKIH RESURSA (FOSILNA 
GORIVA – DRVO, UGALJ, NAFTA) 10

5
 24. 3. 2022.

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA

JEDAN OD ODGOVORA NA UTVRĐENE PROBLEME I POJAVE

PRIHVATANJE NOVIH KONCEPATA – KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA, 
ŠTO UKLJUČUJE I PITANJE ISTRAŽIVANJA ALTERNATIVNIH IZVORA 
ENERGIJE
11

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA

• OVAKVI UVJETI PRIDONIJELI SU RAZVOJU 
GRAĐEVINSKE FIZIKE KAO POSEBNOG POLJA 
DJELOVANJA PROJEKTANTA, USMJERENOG NA 
FIZIČKE FENOMENE KOJE NEKA ZGRADA ISPOLJAVA 
ILI IM JE IZLOŽENA (TOPLOTA, ZVUK, SVJETLOST, 
POŽAR…)

• MOTIV ZA RAZVOJ OVE GRADITELJSKE ZNANOSTI JE 
BILA SVJETSKA ENERGETSKA KRIZA SEDAMDESETIH 
GODINA PROŠLOG STOLJEĆA.

12

6
 24. 3. 2022.

UVOD – POJAM GRAĐEVINSKA FIZIKA

Građevinska fizika obuhvaća:

Praćenje klimatskih promjena
Djelovanje okoline na ljudski organizam
Zaštita od vremenskih utjecaja
Analiza toplinskih vrijednosti
Klima unutarnjeg prostora
Analiza toplinske ugodnosti
Vlaga u prostorijama
Kvalitet zraka i provjetravanje
Emisija građevinskih materijala
Štetni mirisi, higijena, kemijska i biološka analiza
Štete na materijalu i konstrukcijama
Razvoj novih materijala
Građevinski sustavi i sklopovi
13

PRIRODNI OKOLIŠ
KLIMA ZEMLJE
Klima ili podneblje je skup meteoroloških pojava koje u određenom 
vremenskom periodu čine prosječno stanje atmosfere nad nekim 
dijelom Zemljine površine. Klima bitno određuju prirodni okoliš. 
Klima: prosječno stanje atmosfere nad određenim mjestom u 
određenom razdoblju (uzimajući u obzir prosječna i ekstremna 
odstupanja), 30‐godišnji nizovi Klima = skup svih klimatskih 
elemenata 
• Makroklima – odnosi se na veći geografski prostor (prostrana 
ravnica, stepa, ocean...)
• Mezoklima – odnosi se na klimu manjih izdvojenih geografskih 
jedinica (riječne doline, jezero, šumski kompleks,...)
• Mikroklima – odnosi se na određene prostore (trg, šuma, 
pećina...a poseban vid je kriptoklima zatvorenih prostora) ‐
prizemni poremećeni sloj (1,5 – 2 m) do 100 m → mikroklima –
direktna motrenja u određenom vremenu zbog praktičnih 
14
potreba

7
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
KLIMATSKI ELEMENTI I FAKTORI: 
a) klimatski elementi: radijacija (kratkovalna i dugovalna), 
temperatura (zraka i površine Zemlje), tlak zraka, smjer i 
brzina vjetra, vlaga zraka i evaporacija, naoblaka i trajanje 
sijanja Sunca, padaline, snježni pokrivač 
b) klimatski faktori: zemljina rotacija i revolucija, geografska 
širina, atmosfera, nadmorska visina, raspodjela kopna i mora, 
morske struje, udaljenost od mora, jezera, reljef, vrste tla i biljni 
pokrov, rad čovjeka

• klimatski elementi mijenjaju se pod utjecajem klimatskih 
faktora 
• ATMOSFERA = plinovit zemljin omotač
OKOLIŠ je naziv za uvjete prirodnog okruženja (voda, zrak, tlo, klima živa bića i 
njihovi međusobni odnosi...to je okruženje u koje čovjek nije intervenirao. 
15
(Cifrić Ivan)

PRIRODNI OKOLIŠ
Klimatski element radijacija, ZRAČENJE SUNCA
Svi procesi i pojave u atmosferi su posljedica Sunčevog zračenja koje 
pada na određenu površinu. Sunčeva energija je glavni uzrok svih 
energetskih promjena u atmosferi. 
Ukupna vrijednost sunčevog zračenja koje dospijeva na gornju 
površine Zemljine atmosfere je poznata kao solarna konstanta i ima 
vrijednost 1.355W/m². Na Zemljinu površinu pada manja snaga od 
navedene koja ovisi o niz faktora.
Raspodjela Sunčeve radijacije na površini Zemlje
Sunčevo zračenje pada na Zemljinu površinu kao direktno i difuzno.
Direktna radijacija je dio radijacije koji se uspije netaknut probiti 
kroz atmosferu do Zemljine površine
Difuzna radijacija je dio ukupnog zračenja nastalo kao posljedica 
difuzne refleksije u atmosferi. Pri upadu direktnog zračenja jedan 
dio će se reflektirati i ponovo vratiti u atmosferu, tj. reflektirani dio 
ovisi o karakteru površine. 16

8
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
Trajanje sijanja Sunca različito u prirodi i u gradovima. Izražava se u 
satima sijanja Sunca (dan, mjesec, godina).
• Primjer: trajanje sijanja Sunca u srednjoj Europi u zimskim 
mjesecima ‐ ovisnost o magli, geografskoj širini (razlika između
sjevera i juga) i reljefu.
• Gradovi ‐ utjecaj polutanata na smanjenje trajanja sijanja Sunca 
(industrija, promet, kućna ložišta i dr.) češća maglovitost, 
naoblaka, smanjivanje globalne radijacije.
INSOLACIJA – osunčanje; trajanje obasjavanja 
Suncem

17

PRIRODNI OKOLIŠ
Osunčanje u svrhu turističkih ponuda
Hvar slovi za najsunčaniji otok, godišnji prosjek sunčanih sati 
iznosi 2726 sati.
Najsunčaniji su dijelovi Hrvatske vanjski otoci srednjeg Jadrana 
(Vis, Lastovo, Biševo i Svetac) i zapadne obale Hvara i Korčule s 
više od 2700 sunčanih sati godišnje. Srednji i južni Jadran imaju 
više sunca (2300 do 2700 sati) i manje naoblake od sjevernog 
(2000 do 2400 sati). Trajanje sijanja Sunca smanjuje se od mora 
prema kopnu i s porastom nadmorske visine. 

Ljubuški s 2600 sunčanih sati je najsunčaniji grad u BiH.

Ljubuški najsunčaniji grad u

BiH. Kravice godišnje posjeti
200 000 turista.

18

9
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
Utjecaj zgrada na raspodjelu insolacije:
• višestruko reflektiranje i apsorbiranje Sunčevih zraka
• visina i raspored zgrada
• visoke zgrade: smanjivanje prirodnog ventiliranja, 
ulice su veći dio dana u sjeni
Trajanje insolacije na Zemlji ovisi o duljini dana.

19

PRIRODNI OKOLIŠ
ALBEDO ‐ koeficijent refleksije Sunčeve radijacije s podloge
• praksa: izražava se u postotku koji pokazuje koliki je dio radijacije 
reflektiran od nekog tijela (npr. potpuno bijelo tijelo: 100%, 
crno: 0%)
• u prirodi: varijacije albeda između 0% i 100%
• ovisnost o vlažnosti podloge: vlažnija podloga, manji albedo

20

10
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
Zemljina rotacija i revolucija utječu na insolaciju.
Rotacija Zemlje oko osi – smjena dana i noći
Revolucija je kretanje Zemlje oko Sunca.
Kada se Zemlja nalazi u položaju u kojem je 
najviše nagnuta prema Suncu ili od njega, tada 
kažemo da je u suncostaju (solsticiju), a kada je nagnutost gotovo 
jednaka nuli tada kažemo da je u ravnodnevici (ekvinociju). 
Dospjelo Sunčevo zračenje na određenu površinu utječe na tokove 
materije i energije i upravo to dospjelo zračenje zanima građevinsku 
fiziku.

21

PRIRODNI OKOLIŠ
Klimatski element temperatura zraka i površine Zemlje 
Temperatura zemljišta se određuje mjerenjem na raznim dubinama. 
Tijekom dana se toplota u zemlji akumulira, a tijekom noći zemlja 
odaje akumuliranu toplotu u zrak.
Dva mjesta na skoro istoj geografskoj širini ovisno o tome da li su na 
kopnu ili na moru mogu imati različite godišnje tokove temperature. 
Budući da je temperatura u neposrednoj vezi s atmosferskim 
tlakom, vlažnošću zraka, oblačnošću, zračnim strujanjem, to će 
utjecati na temperaturu zraka određenog mjesta.

Mjesečne srednje temperature, količine i padaline,

Pregled vremena u 2011. godini. 22
Federalni hidrometeorološki zavod, BiH

11
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
Klimatski element tlak zraka, vlažnost zraka
Tlak zraka je posljedica njegove mase i gravitacijske sile koja ga 
drži na okupu u vidu atmosfere. Značaj atmosferskog tlaka je u 
tome što on utječe na zračno strujanje.
Vlažnost zraka ili atmosferska vlaga predstavlja sadržaj vodene 
pare u zraku, odnosno određuje prisustvo vodene pare u zraku.
Kada čvrsta faza (led) prelazi direktno u stanje vodene pare bez 
prolaska kroz prelazno tečno stanje, naziva se sublimacija.

Većina se vodene pare formira

isparavanjem s vodenih
površina na uobičajen način.

23

PRIRODNI OKOLIŠ
Najvažnije fizičke značajke vlage u atmosferi su:
• zasićenje,
• točka rosišta,
• deficit saturacije, Zasićenje
• latentna toplota isparavanja, Zrak je zasićen (saturiran) ako 
• apsolutna vlažnost, sadrži maksimalnu količinu 
• relativna vlažnost. vodene pare koju može primiti 
pri određenoj temperaturi i 
tlaku. Kad je ta količina 
postignuta dolazi do 
uspostavljanja procesa
kondenzacije. Tada kažemo da 
je vodena para u
zasićenom stanju, odnosno da 
je zrak zasićen vodenom parom.
24

12
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
Rosište je temperatura pri kojoj vodena para počinje 
kondenzirati.

Pri rosištu ili nižoj temperaturi kondenzacijom stvaraju se 
kapljice vode i na bilju se pojavljuje rosa, ili se stvara mraz, 
ovisno o tome da li je rosište više ili niže od 0 C.

Deficit saturacije je razlika između tlaka saturirane vodene pare 
pri temperaturi zraka t i stvarnog tlaka (nesaturirane) vodene 
pare. Deficit saturacije ili zasićenja ukazuje na dodatnu količinu 
pare koju bi mogao primiti zrak na temperaturi t, prije nego što 
postane saturiran. Deficit saturacije značajan je kao pokazatelj 
mogućnosti isparavanja ali i padavina. Što je on veći mogućnost 
isparavanja je veća, a mogućnost formiranja i pojave padavina 
manja.
25

PRIRODNI OKOLIŠ
Relativna vlažnost zraka pokazuje koliko se vodene pare nalazi u 
zraku prema maksimalnoj količini koju bi zrak mogao sadržavati 
pri jednakoj temperaturi.
PRIMJER: Relativna vlažnost 50% znači da se u zraku nalazi 
polovica količine vodene pare koju bi zrak uz istu temperaturu 
mogao sadržavati.

Prikaz relativne vlažnosti u odnosu na doba dana.

U jutarnjiim satima je više vlage nego u podne. 26

13
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
Relativna vlažnost se
mijenja tijekom dana.

Apsolutna vlažnost zraka se određuje omjerom mase vodene pare 
u volumenu zraka. Dobije se primjenom jednadžbe:

Apsolutna vlažnost izražava stvarnu količinu vodene pare u zraku, 
koja je direktno proporcionalna temperaturi. Zrak pri određenoj 
temperaturi i tlaku može da primi točno određenu količinu vodene 
pare. Tu najveću dozu označavamo kao maksimalnu vlažnost.
27

PRIRODNI OKOLIŠ
Vjetar je pojam kojim označavamo pokretanje zračnih masa sa 
mjesta veće gustine ka mjestu manje gustine. Gibanja zraka su 
vektorske veličine koje opisuju smjer i iznos gibanja čestica 
zraka. 
Razlikuju se vodoravna i uspravna strujanja zraka. 

Smjer se izražava se pomoću 
zemljopisnih strana svijeta, može 
se prikazati u stupnjevima.
Grafički prikaz smjerova zove se 
ruža vjetrova.

Intenzitet vjetra izražava se u

jedinicama brzine (km/h). 28

14
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
Jačina i smjer vjetra se određuju ružom vjetrova koja se obično 
dijeli na 8 ili 16 dijelova, u stupnjevima (0 do 360°). 0 znači 
izostanak vjetra
Bura je tipični vjetar Jadranskog primorja 
koji nastaje u obalnom moru uz koje 
planinski lanci dijele topliji zrak od 
hladnijeg (nad kopnom). Bura je pretežno 
suh, jak i hladan vjetar koji puše sa SI, a 
na udare doseže brzinu i do 50 m/s (na
smjer i brzinu odlučujući utjecaj ima oblik 
kopna).

Jugo uvjetovan općim južnim strujanjem 
nastalim zbog Sredozemne ciklone. To je 
topli i vlažni vjetar, koji se javlja uz oblačno 
i kišovito vrijeme. Puše po nekoliko
dana ujednačenom brzinom oko 10 m/s. 
Njegovim dolaskom postupno padne tlak, 
te poraste temperatura i vlaga.  29

PRIRODNI OKOLIŠ
Latentna toplota isparavanja je količina toplote apsorbirane jedinicom
mase supstance, bez promjene u temperaturi, pri prelasku iz tečnog u
plinovito stanje.
Evaporacija predstavlja prelaz vode iz tečnog (ili čvrstog) stanja u
vodenu paru (u plinovito stanje).

30

15
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
Oblaci su jedan od stadija kruženja vode u prirodi. To je važan 
klimatski element koji direktno utječe na dnevne temperature, 
distribuciju Sunčevog zračenja i osvjetljenja. Dejstvo oblaka je 
nekada pogodno (smanjuje Sunčevo zračenje, a time i 
temperaturu), a nekada doprinose stvaranju sparnog zraka.

31

PRIRODNI OKOLIŠ
KLIMA ZEMLJE
Po Koppenovoj klasifikaciji klime na Zemlji se razlikuju:

A Tropska klima
B Suha klima
C Umjerena klima
D Snježno šumska klima
E Polarna klima

32

16
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
BIOMETEOROLOGIJA
Prati odnose, dinamičku promjenu u atmosferi i njeno biološko 
dejstvo. Na ljudsko tijelo djeluju uvijeti iz okoliša:
‐temperatura (niska i visoka – javljaju se zdravstvene posljedice 
kao kolaps, sunčanica, ohlađivanje pojedinih dijelova tijela‐koža 
se smrzava na ‐5°C do ‐10°C.)
‐vlažnost zraka
‐vjetar
‐osunčanje
Tijelo procesom termoregulacije nastoji održati konstantnu 
unutarnju tjelesnu temperaturu od 37°C bez obzira na 
temperaturu okoliša.
Pri tome je bitna tjelesna aktivnost, jer u unutarnjim uvjetima su 
manje aktivnosti i reguliranjem mikroklimatskih uvjeta se postiže 
tjelesna ugodnost. 33

PRIRODNI OKOLIŠ
KLIMA U BiH
• Bosna i Hercegovina sadrži široki spektar klimatskih podneblja do
kojih su doveli razni uvjeti: dinamičan reljef, planinski masivi,
hidrološka mreža, cirkuliranje zraka, utjecaj Jadranskog mora i dr.
• Pored ovakve šarolikosti
ipak se mogu izdvojiti tri
glavne temperaturne zone

TOPLA ZONA – zime blage, ljeta vruća

UMJERENA ZONA – ljeta topla i zime umjereno hladne
HLADNA ZONA – ljeta vedra, zime veoma hladne.

Tipovi klime u BiH 34

17
 24. 3. 2022.

PRIRODNI OKOLIŠ
KLIMA U BIH

Prostorna raspodjela
srednjih godišnjih
temperatura zraka u BiH

35

PRIRODNI OKOLIŠ
KLIMA U HRVATSKOJ

36

18
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I TERMODINAMIKA
Psihofizika je znanstvena disciplina koja se bavi
proučavanjem odnosa između intenziteta podražaja i osjeta.
Otac psihofizike je Gustav Fechner1.
Osjetni organ je podražen i prima podražaj iz okoline. Nakon
toga osjetne stanice (receptori) pretvaraju te podražaje u
oblik živčanog impulsa kojeg prenose po tijelu do senzornog
područja u mozgu.

7 VRSTA OSJETA (ČULA)

-njuh
-osjeti položaja i pokretanja
-kožni osjeti
-okus
-vid
-sluh
-osjet ravnoteže

1. Fechner, Gustav, njemački filozof, 1801.-1887. godine, utemeljitelj psiofizike. Prema Fechneru, 37
duh i tijelo, iako odvojeni entiteti različite su stvari iste stvarnosti, Hrvatska enciklopedija.

ČOVJEK I TERMODINAMIKA
Termodinamika je znanost o toplini koja proučava izmjenu topline i 
mehaničkoga rada između sustava i okoline.
Građevinska fizika proučava područje fiziološke ugodnosti prostora, s 
tim u vezi se analiziraju:
‐ Temperatura unutarnjeg zraka,
‐ Temperatura unutarnjih površina vanjskih ogradnih ploha,
‐ Vertikalni gradijent temperature zraka (promatranog unutrašnjeg 
prostora),
‐ Vlažnost unutarnjeg zraka (relativna vlažnost u %, odnosno 
parcijalni tlak vodene pare u Pa),
‐ Brzina strujanja zraka,
‐ Sastav zraka, posebno količina kisika, ugljičnog dioksida, raznih 
plinova,
‐ Osvijetljenost (lux), klima boje svjetlosti,
‐ Definiciono područje čovjeka (ljudskog uha) prema akustičnim 
informacijama. 38

19
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I TERMODINAMIKA
Temperatura unutarnjeg zraka.
Čovjek s okolinom razmjenjuje energiju i to toliko intenzivnije ukoliko 
je razlika veća. Tako će ugodna temperatura imati široki dijapazon.

Operativne temperature 
prostorije.
(Izvor: Danijels, 2009., str. 37.)

39

ČOVJEK I TERMODINAMIKA
Temperatura unutarnjih površina vanjskih ogradnih ploha treba da 
bude u skladu s tkz. fiziološkim gradijentom temperature čovjeka. 
Temperatura pojedinih dijelova tijela čovjeka u mirovanju je različita: 
pri temperaturi okoline od 20°C temperatura nogu je oko 26°C, ruku 
29°C, itd.

Temperatura pojedinih dijelova ljudskog tijela: a) srednja površinska temperatura 
odjevenog čovjeka b) srednja temperatura kože neodjevenog čovjeka 1. 
temperatura nogu, 2. temperatura ruku 3. temperatura tijela 4. temperatura glave 
5. rektalna temperatura 40

20
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I TERMODINAMIKA
Vertikalni gradijent temperature zraka (unutrašnjeg prostora)
Određuje se tako da bude inverzan fiziološkom gradijentu kako bi 
došlo do takve razmjene toplote čovjek‐okolina pri kojoj će se čovjek 
osjećati ugodno.  Smanjenje intenziteta reakcije na neki podražaj koji 
se postupno odmiče od osjetilnoga centra naziva se fiziološkim 
gradijentom. Fiziološkom gradijentu „hladne noge‐vruća glava” treba 
postaviti temperaturni gradijent okoline „topli pod‐hladan strop”. 

Temperaturni gradijent prostora: 
1. idealno grijanje 2. radijatorsko 
grijanje (uz vanjsku stijenku) 3. 
radijatorsko grijanje (uz 
unutarnju stijenku) 4. grijanje 
kaljevom peći 5. podno grijanje 
6. grijanje toplim zrakom

41

ČOVJEK I TERMODINAMIKA

Odnos temperatura zrak i poda prema  Kriva ugodnosti (za podove).
različitim osjećajima ugodnosti čovjeka, za 
dužinu boravka od 4 sata.

42

21
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I TERMODINAMIKA
Vlažnost unutarnjeg zraka (relativna vlažnost u %, odnosno
parcijalni tlak vodene pare u Pa)
Zrak u prostoriji mora biti dovoljno vlažan, tako da ga ne
osjećamo suhim, ali ne toliko da bismo ga osjećali kao teško
vlažan. Područje ugodnosti kreće se od 35% do 75%.

Strujanje zraka
Strujanje zraka je vrlo bitan element kriptoklime. Ono
doprinosi osjećaju svježine. Međutim suviše velika brzina
strujanja može dovesti do osjećaja neugodnosti. Optimalne
brzine strujanja zraka su od 0,1-0,2 m/s.

43

ČOVJEK I TERMODINAMIKA
Sastav zraka, posebno količina kisika, ugljičnog dioksida,
raznih plinova
U odnosu na specifične mirise (koji mogu potjecati od
materijala u tehnološkom procesu, opreme, ljudi) mora se
osigurati dovoljan volumen po osobi.
Intenzitet mirisa

Potrebna količina svježeg zraka za ventilaciju prostorije u funkciji specifičnog

volumena i intenziteta mirisa, izražena u m3/na sat po osobi. 44

22
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I SVJETLOST
Osjet (čulo) vida. Organ koji prima svjetlost u obliku 
elektromagnetskih podražaja naziva se oko (elektromagnetski 
receptor). Svjetlo je osjećaj koji nastaje podražajem očnog 
živca u oku. Čovjek svjetlost percipira okom, bilo da dolazi direktno 
od svjetlosnog izvora, bilo da je reflektirana od neke površine.
Pri statičnom promatranju (kada čovjek ne pomjera glavu ni oko) oko 
ima određeni prostorni dijapazon prihvatanja svjetlosti, u vertikalnoj 
ravnini definiran kutom od oko 120°, a u horizontalnoj oko 190°.

Kontrast
Da bi čovjek mogao uočiti neki predmet onda ovaj mora biti u 
određenom svjetlosnom kontrastu prema svojoj bližoj i daljoj okolini.

Blještanje
Pod blještanjem se podrazumijeva nepoželjni kontrast. Blještanje 
može biti kratkotrajno i postojano.
45

ČOVJEK I SVJETLOST
Pojava vezana uz svjetlost - boja
Da bi se kod čovjeka uopće pobudio osjet vida, neophodno je da u
njegovoj neposrednoj blizini postoji određeni izvor svjetlosti. Svjetlo
je zračenje elektromagnetskih valova s određenim valnim duljinama
od djelića nanometra pa sve do nekoliko kilometara. Dio u kojem
perceptivno sudjeluje ljudsko oko iznosi između 380 i 750 nm, a u
njemu se nalaze određene valne duljine od kojih ljudsko oko svaku
prepoznaje kao neku od boja. Navedeni raspon u kojem se mogu
raspoznavati boje još se naziva i vidljivim dijelom spektra svjetlosti.

Vidljivi spektar svjetlosti. Na slici je vidljivo kako se ispod 380 nm nalazi područje
ultraljubičastog svjetla koje je štetno za ljudsko oko, kao i infracrveno svjetlo koje
se nalazi iznad spomenutih 780 nm. Područje između sadržava boje koje 46
Ljudsko oko vidi i raspoznaje, ovisno o određenim frekvencijama.

23
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I ZVUK
Osjet (čulo) sluha, jedno od najznačajnijih čovjekovih osjeta preko 
kojeg dobiva informacije o svom okruženju. Čovjek zvučne 
informacije prima uhom. Zadatak uha je da mehaničku energiju 
zvučnih vibracija prihvati i prenese u centar u mozgu.

Uho se sastoji od tri osnovna dijela: vanjsko uho, srednje uho i unutrašnje uho. 
Osim transmisije zvučne energije slušne koščice imaju i zaštitnu ulogu koje se u 
slučaju visokog zvučnog tlaka (iznad 60dB) stežu čime se smanjuje protok pridošle 
zvučne energije. Receptorne stanice su smještene u unutarnjem uhu. 47

ČOVJEK I ZVUK
Zvuk je mehanički val, a uho je mehanoreceptor koji prima zvuk. 
Zvuk kao mehanički val ima amplitudu i frekvenciju. Amplituda je 
glasnoća zvuka i mjeri se u decibelima. 
Čovjek čuje 0‐140 dB (deci Bel).
70 dB – opasna zona oštećenja sluha 110 dB – trajno oštećenje 
sluha 140 dB – prag boli 150 dB – sluh je trajno i nepovratno 
izgubljen

Frekvencija je visina tona i mjeri se u hercima (Hz). Zvuk u rasponu 
od 16 Hz do 20 000 Hz je u rasponu u kojem ga čuje ljudsko uho.
Zvuk s frekvencijom ispod 16 Hz označen je kao infrazvuk, a zvuk s 
frekvencijom iznad 20 000 Hz kao ultrazvuk.

Čovjekov glas je visine 80 – 1 100 Hz.

48

24
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I ZVUK
Binauralno lokaliziranje
Osim što prima i razlikuje glasnoću zvuka i visinu tona organ sluha, 
uho, obavlja i druge zadatke:

‐Uho reagira na vrlo niske intenzitete vanjske pobude, zvučnog 
tlaka, pa je najniži impuls označen kao prag čujnosti 2x10 ‐5 Pa.

‐Opseg frekvencija na koje uho reagira je 20 oktava. To omogućava 
razaznavanje izuzetno širokog spektra zvučnih pojava u prirodi.

‐Uho je u stanju da registrira veoma male promjene zvučnog tlaka i 
frekvencija.

‐Uho je u stanju da odredi smjer i udaljenost zvučnog izvora. Ova 
karakteristika je poznata pod nazivom binauralno lokaliziranje. 
49

ČOVJEK I ZVUK

Prag čujnosti i prag bola
(Izvor: Parkin, 1969, str. 6) 50

25
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I BUKA
Buka je pojam koji se pripisuje zvuku što ga čovjek doživljava kao 
nepoželjan. Sve ono što što vrijedi za zvuk u fizikalnom smislu 
vrijedi i za buku. 
Obzirom na porijeklo, buku možemo podijeliti na buku prirodnih 
izvora i onu koja potječe od čovjeka.

ZVUK BUKA

Porijeklo buke. 51

ČOVJEK I BUKA
Štetno djelovanje buke na čovjeka može se pratiti obzirom na 
glasnoću zvuka (dB) i visinu tona (Hz).
Buka utječe štetno na pojedine dijelove ljudskog tijela, obzirom na 
frekvencijski sastav.
U pojasu niskih frekvencija (oko 0,5Hz) kakve se javljaju pri kretanju 
broda, aviona, vjetra, vode izaziva „morsku ili zračnu” bolest 
(glavobolja, gubljenje ravnoteže, osjećaj povraćanja...).
U pojasu visokih frekvencija (iznad 1.000 Hz) buka oštećuje 
unutarnje uho i smeta rad mnogih organa.

Posebne probleme buka može napraviti u radnim prostorijama, u 
radnom okruženju zbog djelovanja i rada raznih strojeva. 

Buka je danas i u buduće jedna od najštetnijih pojava u društvu, 
kompleksna po svojoj pojavnosti i načinu djelovanja na čovjeka.
52

26
 24. 3. 2022.

ČOVJEK I BUKA
Zvučna zaštita 
Zvučna zaštita se odnosi na zaštitu od buke i vibracija.
Zgrada i građevni dijelovi trebaju biti projektirani na način:
-da se u unutarnjim prostorima postigne mir potreban za život
i rad
-da zgrada sa svojom djelatnosti nije ometajuća prema okolini

53

Literatura:

Cifrić Ivan, Leksikon socijalne ekologije, Školska knjiga, Zagreb, 
2012. godine

54

27