Pitanja iz predmeta Nomotehnika

(prva parcijala)

1) Šta je nomotehnika?
2) Šta je normativna djelatnost?
3) Koja su posebna znanja nužna u izradi pravnih propisa?
4) Koja su načela nomotehnike?
5) Kako dijelimo društvene norme?
6) Šta su pravne norme?
7) Koja su četiri osnovna značenjska dijela pravne norme?
8) Koji su načini stvaranja normi?
9) Navedite metode formulisanja općih pravnih normi?
10) Koje su faze zakonodavne prakse?
11) Navedite faze zakonodavne procedure pred parlamentom?
12) Koji su dijelovi propisa?
13) Šta je svrha naziva propisa?
14) Šta podrazumjevamo pod predmetom pravnog akta?
15) Koji su osnovni elementi ovlaštenja za donošenje podzakonskih akata?
16) Koje su vrste prelaznih odredbi?
 Skripta – Nomotehnika – prva parcijala

NOMOTEHNIKA
-prva parcijala-

1) Šta je nomotehnika?
Proces stvaranja prava ima poseban značaj i ulogu u društvenom regulisanju, a realizuje se
putem nomotehnike. Osnovna funkcija nomotehnike je pretvaranje pravnog zahtjeva u normu.
Nomotehnika je nauka o izradi pravnih propisa. Ona je posebna naučna disciplina u okviru
pravnih nauka koja ima svoje metode, ciljeve i sistem.
Zadatak nomotehnike kao nauke je da pronađe najbolje načine da doprinese jasnoći normi.
Predmet nomotehnike je tehnika izrade i donošenja propisa, njihova forma, a ne sadržaj.

2) Šta je normativna djelatnost?

Normativna djelatnost predstavlja djelatnost stvaranja normativnih akata koju čine skup
postupaka i radnji koje se provode u toku izrade i donošenja zakona, drugih pravnih propisa i
općih pravnih akata. Realizuje se donošenjem novih i promjenom postojećih zakona, drugih
pravnih propisa i općih akata.
Normiranje je jedan od najvažnijih i najsofisticiranijih djelatnosti u pravu.
U savremenom pravu zakonodavna djelatnost predstavlja najznačajniji oblik normativne
djelatnosti:
• Radi se o propisima manje pravne snage od ustava, ali veće od drugih propisa.
• Uređuju najvažnije društvene odnose.
• Predstavljaju pravnu osnovu za donošenje podzakonskih akata.

3) Koja su posebna znanja nužna u izradi pravnih propisa?

Izrada pravnih propisa jeste specifičan zadatak stručnog karaktera koji traži posebna znanja, i
to:
 Opće obrazovanje - stvaraoci pravnih propisa moraju imati veoma široko opće
obrazovanje i poznavati razne oblasti društvenih nauka,
 Poznavanje pravila jezika (gramatike i semantike) - da bi pravni propisi bili jasni
barem većini građana neophodanje visok stepen poznavanja jezičkih pravila, kako
gramatičkih, tako i semantičkih,
 Poznavanje pravnog sistema i društvenih vrijednosti - svaka norma se nalazi u okviru
određenog pravnog sistema i prilikom normiranja treba se voditi računa o tome da

2
 Skripta – Nomotehnika – prva parcijala

određena norma koja se kreira ne bude suprotna nekoj postojećoj pravnoj normi ili
društvenim vrijednostima,
 Poznavanje javnih politika - pod javnom politikom podrazumijeva se djelatnost
institucija vlasti usmjerena na osmišljavanje, organizaciju, vođenje i regulisanje jedne
oblasti (resora, sektora) u skladu sa ciljevima, potrebama i interesima određenog
društva,
 Poznavanje prava (kao nauke i zakona),
 Poznavanje nomotehničkih pravila.

4) Koja su načela nomotehnike?

Načela predstavljaju okvir za izradu pravnih propisa i predmet nauke koja se bavi izradom
pravnih propisa. Ona osiguravaju uspješnost stvaranja prava i kvalitet izrađenog propisa.
Načela nomotehnike su:
• Načelo zakonitosti
• Načelo jedinstvenosti
• Načelo univerzalonosti
• Načelo jasnoće
• Načelo kvaliteta
• Načelo kvantiteta
• Načelo jednoobraznosti
• Načelo međusobne usklađenosti propisa
• Načelo objavljivanja
• Zabrana retroaktivnog dejstva

5) Kako dijelimo društvene norme?

• Društvene norme dijelimo na:
• Običajne norme,
• Moralne norme i
• Pravne norme.

6) Šta su pravne norme?

Pravne norme zahvaćaju samo one društvene odnose koji su toliko važni za opstanak društva
i u kojima nastaju toliko snažni međuljudski sukobi, a ujedno se mogu izvana kontrolisati, da

3
 Skripta – Nomotehnika – prva parcijala

ih je potrebno i moguće usmjeravati organizovano i fizičkom, prvenstveno državnom

prisilom.
Pravna norma je zahtjev (legitimno traženje + sankcija) koji usmjerava jedan za društvo
važan, snažno konfliktan i izvana kontrolabilan odnos, redovno nosi fizičku sankciju i veću
mjeru heteronomije, obično je pisana, a stvara je i sankcioniše, na organizovan način, lako
odredljiv subjekat, državni ili društveni. Takvi specifični pravni odnosi u pravnim naukama
nazivaju se materijalni izvori prava.

7) Koja su četiri osnovna značenjska dijela pravne norme?

Pravna norma ima četiri osnovna značenjska dijela:
Hipotezu - početni dio pravne norme koji navodi (1) subjekte (stanovnike, građane, organe
uprave, pravna lica) kojima je norma upućena, tzv. adresati norme i (2) situaciju u kojoj se oni
moraju naći da bi se na njih primjenilo traženje iz pravne norme.
Traženje - subjektima iz hipoteze postavlja se pravna obaveza da izvrše određenu radnju,
činjenje ili nečinjenje.
Određenje delikta - dio norme koji spominje neizvršenje obaveze, odnosno radnju suprotnu
obaveznoj radnji ili zabranjenu radnju koja je uslov za primjenu sankcije. Delikt kao
neizvršenje obaveze može se napraviti činjenjem ili nečinjenjem i
Sankciju - završni dio norme kojim se jednom državnom organu pripisuje obaveza i
ovlaštenje da prisili na izvršenje obaveze subjekta pravne obaveze ili da mu izrekne određenu
kaznu zbog počinjenog delikta.
PN = H + T + D + S

8) Koji su načini stvaranja normi?

Norme se mogu stvarati (1) spontano, stihijski - u dužem vremenu i bez posebno donesene
odluke i plana usljed čega su tako nastale norme, po pravilu, nepisane i nedovoljno precizne; i
(2) svjesno i planski - i tada su, po pravilu, pisane, kodifikovane i precizne u formulacijama.
Spontano stvaranje prava je karakteristika običajnog prava. Nastaje dugim vršenje,
ponavljanjem određenog ponašanja. Običajno pravo je i demokratskije jer ga stvara rasuta
demokratska masa, provjerenije je i prilagođenije društvenim odnosima. Nedostatak
običajnog prava je što ne uvažava dovoljno dinamičke promjene u društvu.
Plansko stvaranje prava ima različite izraze:
(1) pripremnu fazu,
(2) fazu stvaranja prava

4
 Skripta – Nomotehnika – prva parcijala

Pripremna faza se sastoji u:

• utvrđivanju potrebe za pravnim regulisanjem,
• određivanjem cilja norme,
• utvrđivanjem kauzalne veze između norme i društvenog života.

9) Navedite metode formulisanja općih pravnih normi?

Metoda je postupak i/ili više postupaka u izvođenju određene radnje ili procesa. To je planiran
ili unaprijed smišljen postupak za postizanje određenoga teorijskog ili praktičnog cilja.
Metode koje se koriste u normiranju su:
• Metoda apstraktnog normiranja - Iz mnoštva konkretnih pravnih odnosa izvode se
apstraktna i opća pravila ponašanja koja tim tipičnim odnosima odgovaraju i u njima
se formulišu zahtjevi usmjereni na njihovu zaštitu
• Metoda načelnog normiranja – normiranje pomoću principa - Predstavlja postupak
stvaranja normi višeg stepena općenitosti, najopćenitijih pravila kojima se obuhvataju
društveni odnosi.
• Taksativna metoda - se sastoji u tome da se potpuno i precizno navedu u pravnoj formi
svi slučajevi na koje se ta norma odnosi.
• Metoda primjeričnog normiranja - sastoji se od propisivanja pravila ponašanja za
nekoliko tipičnih slučajeva koji se u normi izričito, ali kao primjer navode, s tim sa se
ta norma primjenjuje i na sve slične slučajeve koji nisu navedeni. Takve slučajeve
treba tek utvrditi pomoću analogije (sličnosti).
• Metoda kazuističkog normiranja - koristi se kod stvaranja općih pravnih normi koje se
odnose samo na jedno konkretno pitanje ili za određenog pravnog subjekta.
• Metoda precedentnog normiranja – je oblik kazuističkog metoda. Odnosi se na
stvaranje pojedinačne pravne norme za jedan konkretan slučaj, a zatim se toj normi
daje funkcija opće pravne norme tako što se ona obavezno primjenjuje na sve takve
slučajeve.
• Metoda „red po red” (The line by line method) – nije metoda normiranja, nego metoda
kontrole normiranog. Sastoji se u kritičkoj ocjeni teksta koju vrši ovlašteni subjekt
detaljno, idući od rečenice do rečenice. Ima za cilj da se uklone nedostaci u tekstu koji
se ogledaju u nepreciznosti, nejasnoći, nedorečenostima, nelogičnostima itd. sve u
cilju da se poboljša kvalitet teksta normativnog akta.

10) Koje su faze zakonodavne prakse?

5
 Skripta – Nomotehnika – prva parcijala

Zakonodavna praksa obično ima sedam faza:

1. plan normativne djelatnosti,
2. utvrđivanje građe za pojedini propis,
3. izrada teza,
4. izrada prednacrta,
5. sastavljanje obrazloženja,
6. rasprava o propisu i njegovo donošenje,
7. priprema za objavljivanje.

11) Navedite faze zakonodavne procedure pred parlamentom?

Faze zakonodavne procedure pred parlamentom su:
• Podnošenja zakona
• Prve komisijske faze
• Prvog čitanja
• Javne rasprave
• Druge komisijske faze
• Drugog čitanja
• Promulgacije

12) Koji su dijelovi propisa?

Dijelovi propisa su:
• 1. naziv propisa,
• 2. uvodni dio (osnovne odredbe),
• 3. glavni dio (sadržinske odredbe),
• 4. kaznene odredbe,
• 5. prelazne odredbe i
• 6. završni dio (završne odredbe).

13) Šta je svrha naziva propisa?

Naziv akta ima za cilj njegovu diferencijaciju od svih drugih propisa. On ima dva dijela koji
određuju vrstu akta i sadržaj akta. Vrsta akta označava mjesto konkretnog akta u hijerarhijskoj
ljestvici pravnog sistema. Sadržaj akta upućuje na materiju koju taj akt obuhvata. Nekad
naziv ne može sadržavati sva pitanja koja su predmet regulisanja, nego se u nazivu akta
koncizno izražava srodansadržaj predmeta.

6
 Skripta – Nomotehnika – prva parcijala

14) Šta podrazumjevamo pod predmetom pravnog akta?

Sastavni dio uvodnog dijela je i predmet pravnog akta. Predmet - definisan jednim članom
koji se nalazi neposredno iza naziva (ako nije naveden pregled sadržaja) i on upućuje na to šta
se pravnim aktom reguliše. Dobra formulacija predmeta je kratka i ne sadrži popratne
informacije i detalje o sadržaju svakog dijela, poglavlja ili odjeljka pravnog akta. Najčešće se
u nazivu pravnog akta ne može navesti sve ono šta je predmet regulisanja određenog pravnog
akta, pa se to onda navodi u prvom članu. Njime se relativno detaljno navode najznačajnija
pitanja i instituti koji su regulisani tim pravnim aktom.

15) Koji su osnovni elementi ovlaštenja za donošenje podzakonskih akata?

Osnovni elementi koji su potrebni za dobru klauzulu o ovlaštenjima:
 Identificiranje ovlaštenog organa - ime ovlaštenog organa, izbjegavati bezlične oblike
kao što su „…podzakonski akt bit će donesen” i neodređene formulacije kao
„…nadležno ministarstvo donijet će.”
 Precizirati obim podzakonskog akta - izvedeni propisi i treba da pokrivaju
organizaciona i proceduralna pitanja, a ne materiju koja podliježe temeljitoj kontroli
parlamenta, osim ako to zakonom nije izričito predviđeno.
 Rok za donošenje - vremenski raspored za provođenje zakona i trajanje prijelaznog
perioda tokom kojeg mogu biti potrebni posebni aranžmani.

16) Koje su vrste prelaznih odredbi?

Postoje dvije vrste prijelaznih odredbi:
 Odredbe koje odgađaju stupanje na snagu pojedinih odredbi novog propisa, općenito
ili u određenim slučajevima. Ovo nije poželjan metod.
 Odredbe kojima se utvrđuju zasebna pravila koja će se primjenjivati samo tokom
prijelaznog perioda.