Arthur E.

Powell

ETERIČKI DVOJNIK
I SRODNE POJAVE
Naslov originala

The Etheric Double and Allied Phenomena

by Lieut.-Col. Arthur E. Powell

The Theosophical Publishing House; London

68 Great Russell Street W.C.

Published: 1925.
Reprinted: 1930.

Printed in Great Britain

By the Whitefriars Press, Ltd,. London and Tonbridge

Eterički dvojnik i srodne pojave

Prijevod na hrvatski jezik: I.Š., 2014.

2
 SADRŽAJ

UVOD ....................................................................................................................................................... 4
I. POGLAVLJE: Opći opis .............................................................................................................. 5
II. POGLAVLJE: Prâna ili vitalnost .................................................................................................. 7
III. POGLAVLJE: Središta snaga ................................................................................................... 13
IV. POGLAVLJE: Slezensko središte ............................................................................................. 16
V. POGLAVLJE: Središte baze kralježnice ................................................................................... 20
VI. POGLAVLJE: Pupčano središte ............................................................................................... 22
VII. POGLAVLJE: Srčano središte .................................................................................................. 23
VIII. POGLAVLJE: Grleno središte ................................................................................................... 23
IX. POGLAVLJE: Središte između obrva ....................................................................................... 24
X. POGLAVLJE: Središte na vrhu glave ....................................................................................... 25
XI. POGLAVLJE: Izlučivanje .......................................................................................................... 26
XII. POGLAVLJE: Shema raspodjele .............................................................................................. 29
XIII. POGLAVLJE: Kundalini ............................................................................................................ 30
XIV. POGLAVLJE: Atomska opna .................................................................................................... 32
XV. POGLAVLJE: Rođenje .............................................................................................................. 34
XVI. POGLAVLJE: Smrt.................................................................................................................... 35
XVII. POGLAVLJE: Liječenje ............................................................................................................. 36
XVIII. POGLAVLJE: Mesmerizam ...................................................................................................... 38
XIX. POGLAVLJE: Ljuske i ovoji ...................................................................................................... 40
XX. POGLAVLJE: Medijalnost ......................................................................................................... 41
XXI. POGLAVLJE: Rad Dr. Walter J. Kilnera ................................................................................... 43
XXII. POGLAVLJE: Eteričke sposobnosti .......................................................................................... 46
XXIII. POGLAVLJE: Magnetiziranje predmeta ................................................................................... 51
XXIV. POGLAVLJE: Ektoplazma ........................................................................................................ 54
XXV. POGLAVLJE: Zaključak ............................................................................................................ 58

3
 UVOD

Ova je knjiga napisana kako bi učenicima okultizma pružila svrhovitu sintezu čitavog ili gotovo čitavog
znanja koje se odnosi na eterički dvojnik i na usko povezane pojave, a koje su dane u suvremenoj
teozofskoj literaturi i objavljenim psihičkim istraživanjima širom svijeta.

Ovo se znanje nalazi raspršeno u mnogim knjigama i člancima, od kojih je autor četrdesetak pročitao i
naveo njihov popis na kraju knjige. Pisac želi istaknuti kako je ovo djelo samo kompilacija, prikupljeno
znanje i ništa više od toga. Njegov je posao bio prikupiti i složiti objavljene radove drugih autora.

U takvoj metodi ima mnogih prednosti. U naše užurbano doba samo nekolicina ima slobodnog vremena -
i ako imaju za to sklonosti – u mnoštvu knjiga potražiti razasuto znanje te ga sažeti u harmoničnu cjelinu.
Zato je bolje da se jedan bavi tim poslom i ostalima prištedi vrijeme i trud, a ostali imaju koristi. Ovaj rad
sakupljača rasvjetljuje nove veze između odlomaka prikupljenih iz raznih izvora i pod njegovom rukom
mozaik postupno poprima oblik. Njegov intenzivan rad nuka nas dati pozornost mnogim osamljenim i često
zaboravljenim činjenicama, koje bi same za sebe imale malu vrijednost, ali sakupljene tvore jednu bitnu i
korisnu cjelinu. Konačno, piščev pregled izbliza takvom metodom ne izlaže samo, na određeni način
dosadašnja saznanja, već i otkriva gdje je naše znanje nepotpuno. Prepoznajući takve praznine u znanju,
drugi istraživači mogu svratiti pozornost i učiniti sliku potpunijom.

Sakupljač je uložio sav trud kako bi savjesno iznio proučeni materijal. U mnogim slučajevima upotrijebio je
izvore koje su naveli i spomenuti autori, prilagodivši ih i obuhvativši prema potrebi teksta, kako knjiga ne bi
bila teška za čitanje. Međutim, svaki student može provjeriti navode u izvoru koji su navedeni na
marginama.

Sakupljač će biti zahvalan svakome čitatelju koji ga upozori na netočnosti i propuste u njegovu radu, a koji
su se mogli potkrasti nepažnjom.

Slike i tablice sadržane u tekstu izvorne su, ali ih treba smatrati samo kao obične slike, a ne kao nacrte
pojava koje se žele objasniti.

A.E.P.

4
 POGLAVLJE I.
OPĆI OPIS

Svakom učeniku okultizma poznato je kako čovjek posjeduje nekoliko tijela ili vozila pomoću kojih se može
očitovati na različitim razinama fizičke, astralne i mentalne prirode.

Okultist smatra kako fizička materija postoji na sedam stupnjeva ili stanja gustoće i to:
Atomsko
Podatomsko
Nadeteričko
Eteričko
Plinovito
Tekuće
Čvrsto.

Fizičko se vozilo sastoji od čestica svih ovih stanja; ipak on ima dva potpuno određena dijela: gusto tijelo
sastavljeno od čvrste, tekuće i plinovite materije i eteričko tijelo ili dvojnik kako se često naziva, a sastoji
se od četiri finija stanja fizičke materije.

U sljedećim poglavljima proučavat ćemo prirodu, izgled, funkcije eteričkog dvojnika, njegove odnose s
drugim vozilima, pranom ili vitalitetom, njegovo rođenje, razvoj i propast te njegov odnos s nekim metodama
iscjeljivanja, mesmerizmom, medijalitetom i materijalizacijom, snage koje se mogu izvesti te konačno razne
i brojne eteričke pojave s kojima su stoga u vezi.

Ukratko, vidjet ćemo da dok je eterički dvojnik potreban za život fizičkog tijela, ispravno govoreći, on nije
poseban nositelj svijesti; suštinski je povezan s fizičkim zdravljem, jer prima i raspoređuje životnu snagu
izračenu iz Sunca; posjeduje izvjesne čakre ili središta snage od kojih svako ima određenu funkciju; da
sjećanje događaja u snu za života ovisi poglavito o djelovanju eteričke materije; obavlja važan dio u
određivanju karakteristika fizičkog vozila koje su dosuđene Egu putem reinkarnacije; jednako umire kao i
fizičko tijelo i u svoje se doba raspada, a „dušu“ ostavlja slobodnu za sljedeći stadij u njezinom cikličkom
putovanju; da je naročito povezan s pojavama koje su nam poznate kao vitalizam ili magnetsko iscjeljivanje,
jednako kao i s mesmerizmom kada ga se upotrebljava u svrhe liječenja, anestezije ili transa; da je on
glavni činitelj kod pojava na spiritističkim seansama, kao što su pomicanje predmeta, izvođenje „kucanja“
i ostalih zvukova, materijalizacije svake vrste; da razvitak eteričkih svojstava daje nove mogućnosti i otkriva
mnoge eteričke pojave koje su iznad normalnih iskustava većine osoba; da se upotrebljavajući materiju
eteričkog dvojnika predmeti mogu „magnetizirati“, onoliko koliko se živa bića mogu mesmerizirati
(hipnotizirati); i na kraju da eteričko tijelo omogućuje protok tvari od koje je oblikovana supstanca poznata
pod nazivom ektoplazma.

Eteričkom dvojniku davana su mnoga imena. U ranoj teozofskoj literaturi često ga se nazivalo astralno
tijelo, astralni čovjek ili „Linga Sharira“, ali u novijim knjigama nijedan ovaj termin nije se upotrebljavao za
eterički dvojnik, jer se oni ispravno odnose na tijelo sastavljeno od astralne materije, kod Indijaca je to
Kama. Zbog toga kada se čita „Tajna doktrina“ i starija literatura, čitatelj mora paziti kako ne bi pobrkao
ova dva tijela koja su potpuno različita i danas su poznata kao eterički dvojnik i astralno tijelo.

Ispravan i točan hinduistički izraz za eterički dvojnik jest Prânamayakosha ili vozilo Prâne, u njemačkom
jeziku poznat je kao Doppelgänger, kada se nakon smrti odvoji od gustog fizičkog tijela, poznat je kao
„utvara“, „prikaza“ ili se naziva još „sablast s groblja“. U Raja jogi, eterički dvojnik zajedno s gustim tijelom,
poznati su kao Sthulopadhi, tj. najniži Upadhi Atme.

Svaka čvrsta, tekuća i plinovita čestica fizičkog tijela obavijena je s eteričkim ovojem, zbog čega je eterički
dvojnik, kako i samo ime kaže, savršeni duplikat gustog oblika. On se proteže oko pola centimetra izvan
površine kože. Naprotiv, eterička aura ili aura zdravlja, kako je često nazivaju, obično se proteže nekoliko
centimetara izvan kože, kako je to kasnije opisano.

Važno je naglasiti da gusto tijelo i eterički dvojnik u isto doba mijenjaju svoje osobine, kada se osmišljeno
pročišćuje gusto tijelo automatski se istodobno čisti i eterički dvojnik također.
5
Eteričko je tijelo sastavljeno od svih različitih stupnjeva eteričke materije, ali se omjeri mogu veoma
razlikovati, a to određuju razni činitelji kao što su rasa, podrasa, tip ljudi, a također i individualna karma.

Saznanja koja je sakupljač mogao prikupiti o određenim svojstvima i funkcijama svakog od ova četiri stanja
eteričke materije navode se kako slijedi:

1. Eteričko: Medij obične električne struje i zvuka

2. Nadeteričko: Medij svjetla
3. Podatomsko: Medij „finijih oblika elektriciteta“
4. Atomsko: Medij upotrijebljen za prijenos misli iz mozga u mozak

Sljedeća tablica koju je naveo F. T. Peirce u Theosophy, svibnja 1922., možda je točnija:

Okultna kemija Fizika Primjer

E1 Atomsko Elektronski Elektron
E2 Podatomsko Pozitivna jezgra Alfa čestice
E3 Nadeteričko Neutralna jezgra Neutron
E4 Eteričko Atomski Nastali N
Atomski H
Plinovito Molekularni plin itd. H2N2 ili sastavni plinovi

Eterički se dvojnik pojavljuje u blijedo ljubičasto-sivoj ili plavo-sivoj boji, slabo svjetleći te gruboj ili finoj
strukturi, ovisno o tome je li fizičko tijelo grubo ili fino.

Eterički dvojnik ima dvije glavne funkcije: prva, za upijanje Prâne ili vitalnosti te ju raspodjeljuje po čitavom
fizičkom tijelu kao što je dalje opisano. Druga, djeluje kao posrednik između gustog fizičkog tijela i astralnog
tijela, prenoseći astralnom tijelu svijest osjetilnih fizičkih učinaka kroz eterički mozak i također prenoseći
svijest iz astralnog tijela i viših razina dolje u fizički mozak i živčani sustav.

Osim toga, eterički dvojnik u sebi razvija određene centre, pomoću kojih čovjek raspoznaje eterički svijet i
mnoštvo eteričkih pojava. Ove mogućnosti ili svojstva također će biti opisana.

Važno je utvrditi, kako je eterički dvojnik samo dio fizičkog tijela, on nije sposoban normalno djelovati kao
odvojeno vozilo svijesti u kojem čovjek može živjeti i djelovati. On ima raširenu svijest koja pripada svim
njegovim dijelovima, nema razuma i ako ga se odijeli od njegove guste slike i prilike ne može služiti kao
vozilo uma. Budući da on nije vozilo mentalne svijesti već Prâne ili vitalnosti, ne može se odijeliti od gustih
čestica po kojima prenosi vitalne struje bez da trpi zdravlje. Kod normalnih, zdravih ljudi, vrlo je teško
odijeliti eterički dvojnik od gustog tijela i dvojniku je nemoguće odvojiti se od tijela kojemu pripada.

Kod osoba koje su poznate kao mediji s fizičkim učincima ili kod onih s materijalizacijama, eterički se
dvojnik naprosto odvaja s relativnom lakoćom i njegova eterička materija tvori temelj brojnim pojavama
materijalizacije o kojima se detaljnije opisuje u drugim poglavljima.

Dvojnik se može odijeliti od gustog fizičkog tijela uslijed neke nezgode, smrti, pod djelovanjem anestetika
kao što su eter ili plin ili konačno pomoću mesmerizacije (hipnoze). Pošto je on karika spajanja između
mozga i više svijesti, njegovo silovito odvajanje od gustog fizičkog tijela pomoću anestetika, nužno uzrokuje
neosjetilnost.

Osim toga, tako odvojena eterička materija, obično se obavije oko astralnog tijela te potamni svijest i kod
tog vozila, tako da kada anestetik prestane djelovati obično ne ostane nikakvo sjećanje u mozgovnoj svijesti
o vremenu provedenom u astralnom vozilu.

Na koji se način postupa kada se želi odijeliti eteričku materiju pomoću mesmerizma i posljedicama koje iz
toga proističu, bit će detaljno izneseno u posebnom poglavlju.

6
Loše zdravlje ili živčani podražaj također mogu prouzročiti gotovo potpuno odvajanje dvojnika od njegove
guste slike i prilike; kod ovog posljednjeg svijest postane vrlo slaba ili kao začarana, prema tome je li
odvojena veća ili manja količina eteričke materije.

Odvajanje dvojnika od gustog tijela obično uzrokuje pad vitalnosti u gustom tijelu; dvojnik postaje vitalniji
dok se energija u gustom tijelu smanjuje.

Pukovnik H. S. Olcott u Posthumous Humanity piše: „Kada se dvojnik djelovanjem vješte osobe odvoji od
gustog tijela ono izgleda mutno, razum mu je potamnjen ili je kao u nesvjestici, oči izgledaju kao bez života,
djelovanje je srca i pluća slabo, a često spadne temperatura tijela. Pod takvim uvjetima vrlo je opasno
naglo bučiti ili nenadano uči u sobu zato jer, ako se dvojnik pozove natrag u tijelo radi nekog neposrednog
djelovanja, srce kuca grčevito i može čak uslijediti smrt.“

Veza je između gustog i eteričkog tijela tako uska da se povreda eteričkog dvojnika prenosi i na gusto tijelo;
čudesan primjer toga je pojava poznata kao odjek (eho). Poznato je da se odjek može jednako ustanoviti i
kod astralnog tijela; povreda astralnog odmah se odražava, pod određenim uvjetima, i na fizičko tijelo.

Ipak, odjek će se vjerojatno zbiti samo onda kada nastaje potpuna materijalizacija, gdje je materijalizirani
oblik vidljiv i dodirljiv. Ustanovljeno je kako nema nikakvog odjeka kada je oblik samo dodirljiv i nije vidljiv
ili samo vidljiv, a nije dodirljiv.

Dobro je naglasiti da se ovo izrečeno gore odnosi samo na slučaj kada se materija eteričkog dvojnika
upotrebljava za materijalizaciju oblika. Kada je pak materijalizirani oblik dobiven upotrebom okolnog etera,
povreda ovog oblika ne može naći odjeka na fizičko tijelo, kao što npr. kada se povrijedi mramorni kip ne
može naći odjek na samog čovjeka kojeg taj kip predstavlja.

Također treba naglasiti kako eterička materija, iako nije oku vidljiva, ipak je isključivo fizičke prirode i zbog
toga može osjetiti učinke hladnoće i topline, isto kao i učinke uzrokovane jakim kiselinama.

Osobe kojima je odstranjen ekstremitet katkada se tuže na bolove koje osjećaju na mjestu gdje je nekada
bio odstranjeni ud. Ova se pojava pripisuje činjenici što eterički dio uda nije odsječen zajedno s gustim
fizičkim tijelom te, kako tvrde vidovite osobe, na tom se mjestu još može vidjeti. Zbog toga se mogu izazvati
određeni podražaji u eteričkom tijelu ekstremiteta koji se prenose u svijest.

Ima veliki broj pojava koje se dovode u vezu s eteričkim dvojnikom kao što su izlazak iz gustog tijela,
njegove emanacije itd., ali je poželjnije pozabaviti se time kasnije na točniji i potpuniji način nakon što se
prouči priroda i djelovanje prane ili vitalnosti.

POGLAVLJE II.
PRÂNA ILI VITALNOST

Okultistima je poznato kako postoje barem tri različite i odijeljene sile koje izlučuje Sunce i dolaze na naš
planet. Mogu postojati druge bezbrojne sile, ali one koje mi poznamo jesu ove tri:
1. Fohat ili elektricitet
2. Prâna ili vitalnost
3. Kundalini ili zmijska vatra.

Kao Fohat ili elektricitet podrazumijevaju se sve poznate energije koje se mogu pretvarati jedna u drugu,
kao što su elektricitet, magnetizam, svjetlo, toplina, zvuk, kemijski afinitet, gibanje itd.

Prâna ili vitalnost jest životna snaga čije postojanje još nije priznato od ortodoksnih znanstvenika Zapada,
premda su je neki naslutili.

Kundalini ili zmijska vatra poznata je sila samo malom broju njih. Zapadnoj ortodoksnoj znanosti potpuno
je nepoznata.

7
Ove tri sile razlikuju se jedna od druge i na ovoj (fizičkoj) razini nijedna se od njih ne može pretvoriti jedna
u drugu. Ovaj pojam ima veliku važnost i mora ga se dobro držati na umu.

Nadalje, ove tri sile nemaju nikakve poveznice s Tri velika Izljeva 1, a što su naročiti veliki napori Sunčevog
Logosa. Fohat, Prâna i Kundalini izgleda da su prije rezultati Njegovog života, Njegovih svojstava
manifestacije, bez ikakvog vidljivog napora.

Slika 1. Sunčeve snage

Svaka od ovih manifestacija očituje se na svim razinama sunčeva sustava.

Prâna je sanskrtska riječ koja potječe od pra što znači dalje, naprijed i an što znači disati, kretati, živjeti.
Prema tome, najbliži prijevod za pra-an bio bi životni dah ili životna energija. Pošto za Indijce ne postoji
nego samo jedan život, jedna samosvijest, riječ prâna upotrebljava se za Više Ja, energiju Jednoga, Život
Logosa. Dakle, život svake razine može se nazivati Prâna razine ukoliko je Prâna za svako biće životni
dah.

„Ja sam Prâna...Prâna je život.“ – kaže Indra. Veliki Deva, poglavar hijerarhije života u nižem svijetu. Ovdje
prâna jasno izražava cjelokupnost životnih snaga. U Mundakopanishatu rečeno je da iz Brahme, Jedinog,
proističe Prâna ili Život. Također, prâna se opisuje kao Atma u njezinom izlaznom djelovanju: „Iz Atme je
rođena prâna.“ (Prashnopanishat). Shankara kaže da je Prâna Kriyâshakti, shakti djelovanja, a ne znanja.
Ona se smatra kao jedan od sedam elemenata koji odgovaraju sedam područja univerzuma, sedam odijela
Brahme itd. Oni su: Prâna, Manas, Eter, Vatra, Zrak, Voda i Zemlja.

Židovi govore o „Dahu života“ koji je nazvan Nepesch, udahnut u usta Adama. Ipak strogo uzevši, Nepesch
nije samo prâna, već prâna povezana sa sljedećim principom, Kamom. Njihovo spajanje proizvodi „životnu
iskru“ koja je „Dah života u čovjeku, životinji ili insektu, fizičkom, materijalnom životu.“

Prevedeno u više zapadnjački izraz, prânu je bolje smatrati kao vitalnost na fizičkoj razini, ona je sastavna
energija koja usklađuje fizičke molekule, stanice itd. i spaja ih u jedan određeni organizam. Ona je životni
dah u organizmu ili jedan dio univerzalnog životnog daha koji organizam prisvaja tijekom tjelesnog
postojanja koji mi nazivamo „život“. Bez prisutnosti prâne ne bi moglo postojati nikakvo fizičko tijelo kao
potpuna cjelina, djelujući kao zaseban entitet; bez Prâne ne bi bilo ništa više već skup nepovezanih stanica.
Prâna ih spaja i povezuje u jednu složenu cjelinu, prolazeći kroz razgranato i isprepleteno „životno tkivo“,
ono sjajno zlatno tkivo nezamislive finoće i ljepote koje je satkano od jedinstvenih niti budičke materije,
produženja Sutratme, tkanja unutar kojeg se zajedno grade s grubljim atomima.

1 Vidi opasku na str. 21

8
Prânu apsorbiraju svi živi organizmi, jer izgleda kako je za njihovo postojanje neophodna stalna količina
prâne. Ona nije proizvod života, već naprotiv, njezini su proizvodi svaka živa životinja, biljka itd. Preveliko
obilje prâne u živčanom sustavu može uzrokovati bolesti, a također i smrt, jednako i manjak vodi u
iscrpljenost i u konačnici u smrt.

H. P. Blavatsky uspoređuje prânu, aktivnu energiju koja pokreće sve vitalne pojave s kisikom, uzročnikom
sagorijevanja, plinom koji daje život, aktivnim kemijskim nositeljem čitavog organskog života. Može se
usporediti eterički dvojnik, inertni nositelj života i dušik, inertni plin s kojim je kisik pomiješan i prilagođen
životinjama za disanje i koji obilno ulazi u sve organske supstance.

Činjenica da mačka posjeduje izvanredno veliku količinu prâne, uzrok je pukom vjerovanju kako mačke
imaju „devet života“ i vjerojatno su je zbog toga u Egiptu smatrali svetom životinjom.

Na fizičkoj razini prâna gradi sve minerale i upravljački je nositelj u kemijsko-fiziološkim promjenama u
protoplazmi koje dovode do raznolikosti u izgradnji raznih tkiva biljka, životinja i ljudi. Ova tkiva odaju
prisutnost prâne zbog njihovog svojstva reagiranja na vanjske podražaje.

Stapanje astralne s fizičkom prânom stvara živčanu materiju, a što je u stvari stanica te omogućuje osjet
zadovoljstva i boli. Pod utjecajem misli stanice se razviju u žilice, a prâna koja pulsirajući protječe kroz ove
žilice sastoji se od fizičke, astralne i mentalne Prâne.

Kod atoma na fizičkoj razini prâna teče kroz spirale. U Prvom Kruženju našeg Lanca, Monadski život koji
se izlijeva iz Duhovnog Trojstva (Atma – Buddhi – Manas) oživljuje prvu skupinu spirala, koriste ih struje
prâne i djeluju na gusti dio fizičkog tijela. U Drugoj Rundi, Monada oživljuje drugu skupinu sprala i kroz njih
teče Prâna povezana s eteričkim dvojnikom. U Trećoj Rundi, treća je skupina spirala probuđena
Monadskim životom te kroz njih teče karmička prâna koja omogućuje osjećaje zadovoljstva i boli. U Četvrtoj
Rundi, Monadski život probudi četvrtu skupinu spirala koje postanu posrednici Kame – manasičke prâne,
tako čineći atome prikladnim građi mozga kako bi se misli mogle izražavati.

Normalni razvitak čovječanstva sada je došao do ovog stadija. Neke joga vježbe (njihova uporaba zahtijeva
veliki oprez jer mogu prouzročiti povredu mozga) idu k razvijanju pete i šeste skupine spirala koje služe
kao kanali uzvišenijeg oblika svijesti.

Sedam atomskih spirala ne smije se pobrkati s vrtlozima (vijugama) kojih ima deset: tri su grublje, a sedam
finijih. Kroz tri grublja vrtloga teku struje različitog elektriciteta, dok sedam finijih reagiraju na eterične valove
(titraje) svih vrsta – zvuk, svjetlo, toplinu itd.

„Tajna doktrina“ govori o prâni kao o „nevidljivim“ ili „ognjenim“ životima koji opskrbljuju mikrobe sa
„životnom korisnom energijom“, tako im omogućavajući izgradnju fizičke stanice; najmanja bakterija u
usporedbi s ognjenim životima izgleda kao slon u odnosu na najmanji mikroskopski infuzorij. „Sve što je
vidljivo u ovom svemiru izgrađeno je takvim životom – od uzvišene božanske svijesti prvotnog čovjeka sve
do nositelja bez svijesti koje grade materiju.“ „Manifestacijom prâne, nijemi duh pojavljuje se kao govornik.“

Sva sumirana korisna vitalnost u univerzumu i čovjeku jest prâna.

Atom je također i „život“, a njegova je svijest ona Trećeg Logosa. Mikrob je „život“, ali je njegova svijest
ona Drugog Logosa, prilagođena i izmijenjena od Planetarnog Logosa i od „Duha Zemlje.“

„Tajna doktrina“ također govori o „temeljnom načelu“ okultne znanosti, o tome kako je Sunce spremište
Vitalne Snage i kako od njega izviru vitalne struje koje trepere kroz prostor, kao i kroz organizme svakog
živog bića na Zemlji. Paracelsus je o prâni izrekao: „Čitav mikrokozmos potencijalno se nalazi u Liquor
Vitae, fluidnom živcu... u kojem je sadržana priroda, svojstva, osobine i esencija svih bića.“ Paracelsus ju
je nazivao Archæus. Dr. B. Richardson, F.R.S. zvao ju je „živčani eter“. Lišće vrbe Nasmyth u sebi ima
spremišta sunčeve vitalne energije, pravo je sunce skriveno iza vidljivog sunca i stvara vitalni fluid koji struji
kroz naš sustav u desetogodišnjem ciklusu.

Stari su Arijevci pjevali kako je Surya „sakrivši se iza jogija, haljinom sakrio njegovu glavu kako ga nitko ne
bi mogao vidjeti.“
9
Drži se kako odijelo indijskih asketa, crveno-žute boje s ružičastim točkama predstavlja Prânu čovječje krvi,
simbol vitalnog principa u suncu ili kako se danas zove kromosfera, „ružičasto obojeno“ područje.

Naravno, živčani su centri hranjeni također i od „nositelja hrane“ ili gustog tijela, ali Prâna nadzire energiju
koja djeluje kroz živčana središta i primorava na poslušnost ovog nositelja potrebama Ja, koje je smješteno
u višoj inteligenciji.

Važno je zaključiti da iako su živci u fizičkom tijelu, nije to tijelo koje osjeća. Fizičko tijelo kao nositelj ne
osjeća, ono je samo primatelj utisaka. Vanjsko tijelo prima utjecaje, ali njegove stanice nemaju to svojstvo
da osjećaju zadovoljstvo ili bol, osim lagane budnosti nejasnih i raspršenih osjećaja kao što je npr. opća
umornost.

Prâna prenosi fizičke dodire u unutrašnjost, uzrokujući jake, oštre i specifične osjećaje, potpuno različite
od onih oslabljenih i općih kojima podliježu same stanice. Dakle, uvijek je prâna ona koja priopćava fizičkim
organima osjetilnu aktivnost i koja prenaša vanjske vibracije osjetilnim centrima koji se nalaze u kami, tj. u
samom nositelju koji je neposredno blizak eteričkom dvojniku, a zove se Manomayakosha. Posredstvom
eteričkog dvojnika prâna teče kroz živce tijela i osposobljava ih za djelovanje kao prenositelje ne samo
vanjskih utjecaja već također i pokretne sile koje dolaze iznutra.

Funkcija životnih struja prâne u eteričkim dvojnicima minerala, biljaka i životinja takva je da budi latentnu
astralnu materiju sakrivenu u strukturi njihovih atomskih i molekularnih elemenata proizvodeći „težnju“ koja
Monadi oblika omogućuje pristup astralnom materijalu, s kojim kasnije duhovi prirode grade nesvjesnu
organiziranu masu budućeg astralnog tijela.

Kod minerala astralna materija toliko je malo aktivna da ne postoji primjetno djelovanje iz astralnog u
fizičko. Kod viših biljaka pojačana astralna aktivnost djeluje na eteričku, a kroz nju na gustu materiju. Kod
životinja astralna je svijest mnogo razvijenija, djeluje na eterički dvojnik i posredstvom eteričkih vibracija
podražuje cjelokupnost živčanog sustava koji se kod biljaka jedva zapaža.

Tako od svijesti primljenih impulsa – a to je volja za iskustvom – oživljavaju astralne vibracije; oni sa svoje
strane proizvode vibracije u eteričkoj materiji. Impuls, dakle, dolazi iz svijesti, ali izgradnju živčanog sustava
koju u ovom stadiju svijest još nije u stanju poduzeti, obavljaju eterički duhovi prirode pod vodstvom
Uzvišenih Bića trećeg elementalnog carstva i pod vodstvom Logosa koji djeluje preko Grupne duše.

Najprije se u astralnom tijelu pojavi centar kojem je funkcija primati i odgovarati na vanjske titraje. Iz tog
centra titraji prelaze u eteričko tijelo stvarajući vrtloge koji k sebi privlače čestice gušće fizičke materije; one
konačno oblikuju živčane stanice i skupine stanica koje primajući titraje iz vanjskog fizičkog svijeta prenose
natrag astralnim centrima, tako fizički i astralni centri reagiraju jedan na drugoga te postaju sve složeniji i
djelotvorniji. U prvom je redu s ovim živčanim stanicama sagrađen simpatički sustav od impulsa proizašlih
u astralnom svijetu, onda se izgradi cerebralno-spinalni sustav od impulsa proizašlih iz mentalnog svijeta.

Simpatički sustav ostaje uvijek u izravnoj vezi s astralnim centrima, ali je važno zabilježiti da ovi astralni
centri nisu astralne čakre, o kojima ćemo kasnije govoriti, već su samo sakupljači u astralnom nositelju koji
tvore temelj centrima određenima za tvorbu organa fizičkog tijela. Astralne čakre se oblikuju u kasnijoj
etapi evolucije.

Od tih centara – koje nisu čakre – formira se deset fizičkih organa. Pet od njih prima utiske iz vanjskog
svijeta, na sanskrtskom Jnanendriyas ili u prijevodu „osjetila svijesti“ ili osjetilni centri u mozgu koji su u
konačnici povezani s očima, ušima, jezikom, nosom i kožom; ostalih pet prenosi titraje iz svijesti u vanjski
svijet, Karmendriyas, u prijevodu „osjetila djelovanja“ ili osjetilni centri koji uzrokuju djelovanje, oni su motori
u mozgu povezani s osjetilnim organima ruku, stopala, grla, spolnih i organa za izlučivanje.

Čitatelj mora dobro zapamtiti da je prana koja teče kroz živce potpuno različita od onoga što se naziva
ljudski magnetizam ili živčani fluid, koji nastaje u samom tijelu čovjeka. Živčani fluid ili magnetizam
podržava optok eteričke materije kroz živce ili točnije kroz onaj sloj etera koji obavija svaki živac, na isti
način kao što krv protiče u žilama. Kao što krv donosi kisik fizičkom tijelu, tako živčani fluid pronosi pranu.

10
Osim toga, kao što se čestice gustog fizičkog tijela neprestano mijenjaju i zamjenjuju s novim česticama iz
hrane, vode i zraka, tako se i čestice eteričkog tijela stalno mijenjaju i zamjenjuju s novim eteričkim
česticama, koje tijelo uzima s jedenjem hrane, disanjem ili pranom u obliku zvanom Mjehurići Vitalnosti,
koji će biti opisani kasnije.

Prâna ili vitalnost postoji na svim razinama – fizičkoj, astralnoj, metalnoj itd. Prâna, Jedini Život jest „centar
u kojem je pričvršćeno sedam zraka univerzalnog kotača“ (Hymn o Prâni, Atharva Veda, XI., 4). Međutim,
ovdje ćemo se baviti samo njezinim aspektom i djelovanjem na fizičkoj razini. Osim toga, treba naglasiti da
je Prâna na fizičkoj razini sedmerostruka, tj. postoji u sedam različitih oblika (vidi Sliku 2.a.)

Slika 2.a. Mjehurići vitalnosti – Osnovni fizički atom2

Vidjeli smo da je Prâna potpuno neovisna i različita od svjetla, topline itd., ipak, izgleda kako njezino
očitovanje na fizičkoj razini ovisi o sunčevu svjetlu: kada je svjetlo obilno i Prâna je obilna, a kada nedostaje
sunčeva svjetla onda je i Prâna oskudna.

Slika 2.b. Mjehurići vitalnosti – Snaga Vitalnosti ulazi u atom

Prâna emanira iz Sunca i prodire u osnovne fizičke atome koji u velikom broju lebde u zemaljskoj atmosferi.
Ova snaga Prâne, kako je bilo rečeno „prodire“ u fizički atom, ali ne izvana, ona dolazi iz jedne više
dimenzije, četvrte, radi čega vidovitoj osobi izgleda kao da proističe iz krila samog atoma (vidi Sliku 2.b.)

2
O pojedinostima atoma vidi Okultna kemija, Slika II., str. 5 i dalje
11
Postoje, dakle, dvije snage koje ulaze u atom: 1. Snaga Volje Logosa, koja podržava atom u prikladnom
obliku; 2. Snaga Prâne. Važno je naglasiti da Prâna proističe iz Drugog Aspekta Sunčeva Božanstva, dok
se Snaga Volje izljeva iz Trećeg Aspekta.

Učinak Prâne na atome jasno se razlikuje od učinka elektriciteta, svjetla, topline i drugih izražaja Fohata.
Kada elektricitet jurne kroz atom, skrene ih i prisili djelovati na određen način, osim toga, im dodijeli
posebnu i različiti brzinu titraja. Svaka inačica Fohata kao što su elektricitet, svjetlo, toplina, uzrokuju
oscilaciju atoma u cjelini, veličina oscilacije je ogromna u usporedbi s veličinom atoma; razumije se, ove
sile djeluju na atom izvana.

Učenici okultizma poznaju oblik i ustrojstvo osnovnog fizičkog atoma, najmanje čestice materije koja tvori
fizičku razinu, u kombinacijama tvore one snage koje zovemo čvrstim, tekućim i plinovitim itd. Na slikama
u ovoj knjizi, međutim, osnovni fizički atomi prikazani su samo obrisima.

Slika 2.c. Mjehurići vitalnosti – Atom privlači šest drugih atoma

Vitalna snaga donosi atomu dodatni život koji mu daje moć privlačenja.

Dakle, energija Prâne izbačena iz sunca ulazi u neke atome naše atmosfere od čega oni svijetle. Jedan
takav atom nabijen s dodatnim životom ima šesterostruku moć privlačenja, tako da smjesta privuče šest
drugih atoma. Oni se rasporede u određeni oblik koji se u Okultnoj Kemiji naziva hiper-meta-proto element,
kombinacija materije pod-atomske pod-razine. Ova se kombinacija razlikuje od svih do sada promatranih
jer sila koja ju stvara i drži spojenu dolazi iz Drugog Aspekta Sunčevog Logosa umjesto Trećeg. Ovaj je
oblik poznat kao Mjehurić vitalnosti i prikazan je na sljedećoj slici koja je povećana od one iz Okultne Kemije
na str. 45. Ova mala grupa tvori izrazito sjajnu točku s kojom je označena muška ili pozitivna spirala (zmija)
u kemijskom elementu kisiku i tako tvori jezgru centralnog mjehurića radija.

Slika 2.d. Mjehurići vitalnosti – Oblikovanje mjehurića

12
N.B. – Mjehurić vitalnosti je hiper-meta-proto element na sub-atomskoj razini, po tome je jedinstven,
stvoren i podržan od snage emanirane iz Drugog Logosa.

Mjehuriće zbog njihovog sjaja i krajnje aktivnosti može opaziti, u velikom broju svatko tko upre pogled u
atmosferu, pogotovo na sunčan dan. Najbolji način kako ih vidjeti jest pogled usmjeriti od Sunca,
usredotočiti se na točku udaljenu nekoliko metara s vedrim obzorom u pozadini. Svjetleći mjehurić gotovo
je bezbojan i može se usporediti s bijelim svjetlom.

Već smo zapazili da iako se oživljujuća snaga ovih mjehurića potpuno razlikuje od svjetla, izgleda kako se
bez svjetla ipak ne može manifestirati. U sjaju sunca vitalnost izbija i neprestano se obnavlja, a mjehurići
se stvaraju u nevjerojatnom broju; naprotiv, kada je oblačno zapaženo je veliko smanjenje mjehurića, a čini
se kako njihovo stvaranje preko noći prestaje. Zbog toga, može se reći kako po noći živimo od zalihe
nastale dan ranije i premda izgleda praktički nemoguće da bi ikada trebali biti potpuno izmoreni, ta zaliha
se smanjuje kad uslijedi dugi niz oblačnih dana.

Naravno, dužnost je fizičkog elementala štititi tijelo i asimilirati vitalnost (kako će biti detaljno opisano u
sljedećem poglavlju) u svrhu obnavljanja tijela. Kada je fizičko tijelo budno, živci i mišići su napeti, spremni
na neposredno djelovanje. Naprotiv, kada fizičko tijelo spava, elemental ostavlja živce i mišiće opuštene
kako bi svu pažnju posvetio asimilaciji vitalnosti. Ovim se može protumačiti ogromna okrepljujuća moć sna,
čak i ako je kratkog trajanja.

Elemental radi bolje u prvim noćnim satima, kada je vitalnost obilnija. U dnevnom ciklusu najmanja je
opskrba mjehurića u ranim jutarnjim satima prije zore, to je razlog zašto se u tom vremenu najviše umire.
Odatle i uzrečica kako jedan sat spavanja prije ponoći, vrijedi kao dva prospavana nakon ponoći. Jednako
tako, zimi je oskudnija opskrba nego ljeti.

Nadalje, pošto Prâna nije rasprostranjena samo na fizičkoj razini, već i na svim ostalim razinama, emocije,
inteligencija i spiritualnost imaju najvećeg poticaja za vrijeme vedrog neba, uz veliku pomoć sunčeve
svjetlosti. Može se nadodati, da i boje eterske Prâne do neke stalne mjere odgovaraju relativnim bojama
astralne razine. Zato dobri osjećaji i čiste misli djeluju na fizičko tijelo, pomažu boljem upijanju Prâne i
održavaju ga zdravim i snažnim. Ovako se objašnjava uska povezanost između duhovnog, mentalnog i
emocionalnog zdravlja s fizičkim dijelom, a prisjećamo se i dobro znane izreke Gospoda Bude da je prvi
korak na putu k Nirvani savršeno fizičko zdravlje.

Jednom napunjen mjehurić vitalnosti, ostaje kao subatomički element i ne podliježe promjeni ili gubitku
snage, osim i ako ga apsorbira neko živo biće.

Prije nego započnemo proučavanje vrlo zanimljive i važne teme o apsorbiranju prâne u fizičkome tijelu,
moramo najprije proučiti mehanizam eteričkog dvojnika i procese koji to omogućavaju.

POGLAVLJE III.
SREDIŠTA SNAGA

U eteričkom dvojniku, a tako i u ostalim tijelima, postoje središta snage ili čakre kako ih nazivaju u sanskrtu;
čakra doslovno znači kolo ili vrteći disk.

Čakre se nalaze na površini eteričkog dvojnika, po prilici oko šest milimetara od kože fizičkog tijela.
Vidovitoj osobi izgledaju kao vrtlozi ili tanjurićima nalik udubine koje se brzo vrte.

Snage koje teku kroz čakre bitne su za život eteričkog dvojnika; svi posjeduju ova središta snage, premda
njihov stupanj razvitka ovisi o razvoju pojedinca. Tamo gdje su nerazvijene njihov sjaj je nejasan i mutan,
eteričke čestice kreću se polagano jedva dovoljno da se prenese snaga i ništa više; naprotiv, kod razvijenih
ljudi, čakre pulsiraju i sjaje blještavim sjajem poput malih sunaca. Njihova veličina varira od pet do petnaest
centimetara u promjeru.

13
Kod novorođenčadi oni se sastoje od malih krugova širokih kao kovanica od 3 penija, mali tvrdi diskovi,
jedva se gibaju i slabo svjetlucaju.

Eteričke čakre imaju dvije različite funkcije. Prva je apsorpcija i distribucija prâne ili vitalnosti eteričkom
tijelu, a zatim fizičkom tijelu, podržavajući tako život. Druga se funkcija sastoji u spuštanju u fizičku svijest
svih svojstva koja su povezana s odgovarajućim astralnim centrima. Ako eterička središta nisu dovoljno
razvijena, onda nije moguće prenijeti fizičkom moždanom pamćenju, sjećanje na učinjena iskustva na
astralnoj razini. Mnogi su potpuno budni i svjesni na astralnoj razini i žive aktivnim životom u astralnom
tijelu. Međutim, kada se povrate u svoja uspavana fizička tijela, u mozgu ostaje samo neko blijedo sjećanje
na astralni život, jednostavno zato jer nije izgrađen eterički most nužan u tu svrhu. Kada su eterički centri
potpuno razvijeni, postoji potpuno i trajno sjećanje na astralna iskustva u mozgu (Slika 3.a.).

Slika 3.a. Struktura središta snage – Oblik

Izgled: uleknuće nalik tanjuriću ili vrtlogu na površini eteričkog dvojnika, 5-6 mm iznad površine fizičkog
tijela
Funkcija: prenositi snage iz astralne na eteričku razinu
N.B. – Slična središta postoje kod svih nositelja.

Izgleda kako ne postoji povezanost između aktivnosti ili razvoja eteričkih čakri i moralnih kvaliteta, ova dva
razvoja potpuno su odvojena.

Iako u astralnom tijelu astralni centar odgovara svakom od eteričkih centara, još uvijek je astralni centar
vrtlog s četiri dimenzije i proteže se u potpuno različitom smjeru te dosljedno tome astralni centar nije
uvijek jednakih razmjera s odgovarajućim eteričkim centrom, premda je djelomično s njim podudaran. Dok
se eterički centri uvijek nalaze na površini eteričkog tijela, astralno se središte često nalazi u unutrašnjosti
astralnog tijela (Slika 3.b.).

Slika 3.b. Struktura središta snage – Navala vitalne snage

14
U svakom središtu prevladava jedna od sedam različitih vitalnih snaga.

Ova navala vitalne snage fizičkom tijelu donosi život.

Već smo vidjeli u poglavlju II. kako postoji sedam vrsta Prâne koje su prisutne kod svih čakri, ali u svakoj
čakri postoje i neke različitosti koje prevladavaju nad drugima.

Prâna navali u središte svake čakre pod pravim kutom na njenu ravninu; „strujanje“ bi možda bio točniji
izraz, jer ova snaga prolazi iz astrala na eteričku razinu. Zatim iz središta čakre zrači pod pravim kutom na
ravninu površine eteričkog dvojnika u raznim smjerovima pravocrtno. Broj smjerova jednako kao i kod
prečki kotača, različit je u svakoj čakri.

Slika 3.c. Struktura središta snage – Stvaranje „prečki“

Prvotna snaga provali u središte i razlije se oko prečki kojih je broj različit kod svakog centra.

Prečke dijele čakre na više segmenata, nalik na latice cvijeća pa se zbog toga u hindu knjigama čakre
često opisuju kao slične cvjetovima.

Kao što štapni magnet kada ga se ovije žicom „inducira“ električnu struju u žici pod pravim kutom na os
magneta, na isti način primarna snaga Prâne, kada uđe u čakru stvara ili inducira sekundarne snage u
ravnini čakre. Ove sekundarne snage okreću se oko čakre, prolazeći ispod i iznad prečki, točno kao splet
vrbovih grana koje čine dno neke okrugle pletene košare, prolazeći naizmjenično iznad i ispod rebara koje
se šire iz središta (Slika 3.d.).

Slika 3.d. Struktura središta snage – Stvaranje sekundarnih snaga

15
Svaka od ovih sekundarnih snaga, koje se brzo okreću oko čakri, imaju vlastitu karakterističnu valnu
dužinu; osim toga ne gibaju se pravocrtno već se šire u relativno velikim valovima, koji su višestruki onih
valnih dužina unutar čakri. Valne dužine su izvanredno male i vjerojatno ih je tisuće u jednom valu, premda
još točan razmjer nije utvrđen. Glavni je učinak svjetlucanje i prelijevanje u duginim bojama, kao kod
dragulja ili venecijanskog stakla.

Često se kaže da čakre odgovaraju određenom fizičkom organu, u stvari onom koji im je najbliži, ali kako
smo već napomenuli, čakre se nalaze na površini eteričkog dvojnika, a ne u unutrašnjosti fizičkog tijela.

Tablica 3. Popis čakri i njihova imena

Redni broj Najbliži fizički organi Sanskrtska imena

1. Baza kralježnice Muladhara
2. Pupak Manipura
3. Slezena Svadhisthana
4. Srce Anahata
5. Grlo Visuddha
6. Između obrva Ajna
7. Vrh glave Sahasara
Brahmarandhra
8.
9. Niži organi
10.

Čakre pod bojem 8., 9. i 10. povezane s nižim organima u tijelu, studenti „bijele“ magije obično ne
upotrebljavaju, dok ih pojedine škole koriste. Opasnosti koje proizlaze iz takve prakse toliko su teške, da
bi njihovo buđenje trebali shvatiti kao najveću nesreću.

Priliv vitalnosti koji se slijeva unutar i preko svake čakre potpuno je odvojen i različit od čakre razvijene
buđenjem Kundalinija, a što će biti opisano u Poglavlju XIII.

Sada ćemo proučiti zasebno svaku pojedinu čakru, ispitati njihovu strukturu, izgled, funkcije i svojstva
vezano uz to. Iz razloga koji ćemo uskoro spomenuti, prikladnije je započeti s trećim centrom koji je
smješten blizu slezene.

POGLAVLJE IV.
SLEZENSKO SREDIŠTE

Slezensko središte ima šest prečki i zbog toga ima isti broj latica ili vala. Ovaj centar posebno zrači, sjaji i
nalik je suncu.

Slika 4.a. Slezensko središte – Struktura

16
Opći izgled: „sjajan i nalik suncu“
Funkcija astralnog središta: oživljuje astralno tijelo. Omogućuje svjesno putovanje.
Funkcija eteričkog središta: oživljuje fizičko tijelo, omogućuje sjećanje na astralna putovanja

Ovaj centar jedinstven je po tome što ima veoma važnu funkciju apsorpcije mjehurića vitalnosti iz
atmosfere, njihovu razgradnju i prijenos sastavnih dijelova atoma punih transformirane i specijalizirane
Prâne do različitih dijelova tijela.

Slika 4.b. Slezensko središte – Apsorpcija mjehurića vitalnosti

Mjehurići vitalnosti, nakon što su privučeni prema središtu, rastvaraju se i čestice se snažno kovitlaju
povučene od „sekundarne snage“.

Mjehurići vitalnosti usmjereni su prema središtu čakre.

Slika 4.c. Slezensko središte – Struktura

Ovaj se proces može bolje pratiti uz Slike 4.a., 4.b.. i 4.c.

Mjehurići vitalnosti najprije ulaze u slezensko središte, gdje budu rastavljeni na sedam atoma koji ih tvore,
od kojih je svaki nabijen s jednom od sedam različitih prâna: ovi atomi su zatim zahvaćeni u kovitlac
sekundarnih snaga i brzo se okreću po čakri.

Sedam različitih vrsta prâne imaju sljedeće boje: ljubičasta, plava, zelena, žuta, narančasta, tamo crvena,
ružičasto crvena.

17
Zapazit će se da podjela nije baš onakva kao ona uobičajena kod sunčeva spektra, već radije podsjećaju
na kombinaciju boja na višim razinama, kauzalnog, mentalnog i astralnog tijela. Indigo boja sunčeva
spektra podijeljena je između ljubičaste i plave zrake prâne, dok je crvena boja spektra podijeljena na
tamno crvenu i ružičastu prânu.

Svaka od sedam prečki zaposjedne jednu od grana od ovih različitih atoma i šalje ih u onu čakru ili onaj
dio tijela kojem je potrebna. Ovo se događa samo za šest vrsti atoma: sedmi ili ružičasto-ljubičasti
otpremljen je kroz samo središte čakre i od tamo se raspodjeljuje po čitavom živčanom sustavu. Ovi
ružičasti atomi su izvorni atomi, kojima se u pravom času pridruže ostalih šest te oblikuju mjehurić.

Ovi atomi nositelji ružičaste prâne sigurno podržavaju život u živčanom sustavu i baš je ova vrsta Prâne
koju čovjek može dati drugom čovjeku (vidi u poglavlju XVII.). Ako živci ne dobivaju dovoljnu količinu ove
ružičaste prâne, postaju previše osjetljivi i izvanredno razdražljivi; pacijent je nemiran, a najmanji šum ili
dodir za njega postaje patnja. Odmah nakon što specijalizirana Prâna preplavi njegove živce, on će osjetiti
olakšanje.

Slika 4.d. Slezensko središte – Raspodjela čestica vitalnosti

Postupak:
1. Mjehurići vitalnosti privučeni su u središte
2. Mjehurići vitalnosti rastavljeni su u čestice
3. Čestice vitalnosti u vrtlogu su povučene od sekundarnih snaga
4. Čestice vitalnosti uhvaćene su od odgovarajućih „prečki“ i razaslane na svoje vlastito odredište.

N.B. – Ružičasto-ljubičasti atomi su originalni atomi koji prvi sebi privlače ostalih šest atoma i oblikuju
mjehurić.

18
Premda postoje sedam različitih vrsta Prâne, postoji samo pet glavnih struja, onako kako je to opisano u
nekim indijskim knjigama, jer nakon njihovog postanka iz slezenske čakre, plava i ljubičasta stapaju se u
jednu struju i narančasta i tamno crvena u drugu. Struje napuštaju slezenski centar vodoravno.

Boje struja i njihovo odredište prikazano je u tablici:

Redni STRUJA ODREDIŠTE

broj
1. Ljubičasto-modra Grleno središte
2. Zelena Središte pupka i abdomena
3. Žuta Srčano središte
4. Narančasto-tamnocrvena (i tamnoljubičasta) Središte baze kralježnice
5. Ružičasto-crvena Živčani sustav

Dok se razne vrste pranom nabijenih atoma raspodjeljuje tamo gdje je potrebno, njihov naboj Prâne se
izvuče iz njih, baš kao kod električne struje. Prâna daje život eteričkom dvojniku i kroz njega gustom tijelu,
zdravlje različitih dijelova tijela ovisi većim dijelom od količine raspodijeljene Prâne. Ova činjenica upliva
na uzdržavanje fizičke snage i ozdravljenje, sigurno je od velikog značenja, kako će to biti potpunije
prikazano u poglavlju o liječenju i mesmerizmu.

Atomi, nositelji ružičaste Prâne kod njihovog napredovanja uzduž živaca postupno postaju blijedi i odijele
se od njihovog sadržaja Prâne; kasnije budu izbačeni iz tijela kroz pore ili na drugi način i tako čine ono što
se zove aura zdravlja, plavkasto-bjelkasta emanacija koja je prikazana u knjizi „Vidljiv i nevidljiv čovjek“.

Kod čovjeka snažnog zdravlja, slezena funkcionira tako jako da je broj čestica napunjenih s Prânom mnogo
veći nego što to iziskuju osobne potrebe pojedinca. Neiskorištene čestice budu izbačene u svim
smjerovima od aure zdravlja, zajedno s česticama iz kojih je bila izvučena Prâna. Zdrav je čovjek, dakle,
izvor snage i zdravlja a one koji mu se približe, on stalno, ali bez da je toga svjestan, izlijeva u njega svoju
vitalnost. Ovaj postupak mogu jačati osobe koje se metodički posvete liječenju drugih, bilo s mesmeričkim
potezima ili na drugi način, kako ćemo detaljnije izložiti u jednom od sljedećih poglavlja.

Jednako je poznato da se za gore spomenutim česticama također neprestano izbacuju iz ljudskog tijela
čestice guste fizičke materije, putem disanja i na druge načine. Vidovita ih osoba vidi kao slabi sivkasti
oblak. Mnoge čestice imaju kristalni oblik i dosljedno tome izgledaju kao geometrijski oblici, jedan od
najobičnijih jest ona natrijevog klorida ili obične soli koja poprima oblik kocke.

Naprotiv, neka osoba koja je iz bilo kojeg razloga nesposobna asimilirati neku količinu Prâne koja je njoj
samoj potrebna, često postane i nesvjesno jedna vrst spužve, njezin fizički elemental siše vitalnost od
svake osjetilne osobe koja se nalazi u njezinoj blizini, za njezinu privremenu korist, ali često na veliku štetu
žrtve. Ova pojava dobrim dijelom objašnjava onaj osjećaj iscrpljenosti i slabosti koji se iskusi u blizini osoba
sa slabim zdravljem, koje imaju neugodno vampirsko svojstvo da sišu tuđu vitalnost. Ista se činjenica često
ustanovljuje, u težim oblicima, za vrijeme spiritističkih seansi.

I biljno carstvo također apsorbira vitalnost, ali izgleda da iskorištava samo jedan vrlo malen dio. Mnoga
stabla, naročito bor i eukaliptus izvlače iz ovih mjehurića gotovo svu onu sadržinu koju izvlači i ljudsko
eteričko tijelo i odbacuje sve suvišne atome, nabijene s ružičastom Prânom za koje oni nemaju potrebu.
Zbog toga postojanje ovih stabala u blizini boravišta veoma je zdravo za osobe koje pate od iscrpljenosti
živaca.

Aura zdravlja koja se sastoji od čestica izbačenih iz tijela, ima korisnu svrhu štititi čovjeka od invazije klica
bolesti. Kod zdravih čestice su izbačene kroz pore pravocrtno, pod pravim kutom na površinu tijela, dajući
auri zdravlja prugast izgled. Dok god pruge ostaju ravne i krute, izgleda da je tijelo potpuno zaštićeno od
škodljivih i zlih fizičkih utjecaja, kao npr. klice bolesti, jer su one odbijene i povučene od centrifugalne snage
Prâne. Ali ako slabost, umor ili iscrpljenost, ozljeda ili depresija, ispadi neurednog života, učine potrebu za
znatnom količinom Prâne koja ispravlja ove manjkavosti i fizičke povrede i ako posljedično tome izbačena
količina osjeti znatno smanjenje, zrake aure zdravlja oslabe i škodljive klice mogu lako naći prolaz (vidi
Vidljiv i nevidljiv čovjek, tablica XXV.).

19
U knjizi Umijeće disanja, prevedenoj od Rama Prasad, rečeno je da prirodna udaljenost koja postoji između
površine tijela i periferije aureole („halo“) Prâne iznosi deset „prstiju“ za vrijeme disanja, a dvanaest za
vrijeme izdisanja. Po drugi puta ta je udaljenost označena kako slijedi: kod jedenja i govorenja, 18; kod
hodanja, 24; kod trčanja, 42; kod zajedničkog života, 65; ; kod spavanja, 100. Rečeno je da se udaljenost
smanjuje kad čovjek svlada neku želju, postiže 8 Siddhis itd. Izgleda vjerojatnim, ali nije sigurno kako ovako
spomenuta aureola („halo“) jest aura zdravlja. Izraz „prst“ ovdje znači, po upotrijebljenoj metodi u Indiji, ne
njegova dužina već širina,

Eterička materija i Prâna veoma su osjetljive na djelovanje ljudske volje. Zbog toga je moguće uspješno se
obraniti od gore spomenutih škodljivih upliva i zaustaviti – sa snagom volje – radijacije vitalnosti u vanjskom
rubu aure zdravlja, tako da se aura preobrazi u zid ili neprobojni štit za škodljive klice, a u isto doba spriječi
oduzimanje vitalnosti od bilo koje osobe u blizini sklone vampirizmu.

S malim dodatnim naporom, također se može napraviti neprobojni štit za astralne i mentalne utjecaje.

Pitanje eteričkog štita toliko je važno da će biti neophodno pozabaviti se njime kasnije puno detaljnije, jer
se ovdje bavimo proučavanjem aure zdravlja.

Razvoj slezenskog središta omogućuje čovjeku sjećanje na njegova astralna putovanja, iako ponekad
samo djelomično, svojstvo spojenosti s odgovarajućim astralnim centrom jest svjesno putovanje u
astralnom tijelu. Ona nejasna sjećanja koja mnogi od nas imaju o blaženim letovima po zraku, često su
uzrokovana slabom i slučajnom stimulacijom slezenske čakre.

Usput možemo spomenuti kako astralno središte koje korespondira sa slezenom, ima i funkciju vitalizirati
čitavo astralno tijelo.

POGLAVLJE V.
SREDIŠTE BAZE KRALJEŽNICE

Prvo središte ili čakra koja se nalazi u bazi kralježnice ima jednu primarnu silu koja je predstavljena s četiri
prečke radi čega izgleda podijeljena na četiri kvadranta s šupljinama između, nalik križu, a simbol križa se
često i upotrebljava za predstavljanje ovog središta.

Kada razvije punu aktivnost, ovaj centar je žive narančasto-crvene boje, koje usko odgovara struji vitalnosti
(tamnocrveno-narančaste boje), a koja mu je poslana iz slezenskog središta. Napominjemo kako uvijek
postoji takvo slaganje između boje struje vitalnosti koja se slijeva u središte i boje samog središta.

Slika 5.a. Središte baze kralježnice – Normalna osoba

20
Funkcija astralnog središta: sjedište Kundalinija
Funkcija eteričkog središta: sjedište Kundalinija
Izgled: vatreno narančasto-crvena; Broj prečki: 4
N.B. – Kundalini posjeduje sedam slojeva ili stupnjeva snage.

Osim narančaste i tamnocrvene boje, ovo središte prima i struju vitalnosti tamnogrimizne boje, kao da se
spektar savije u krug i boje započnu opet na nižoj oktavi.

Iz ovog središta narančasto-crvena zraka prelazi u spolne organe, energizirajući seksualnu prirodu, osim
toga, čini se da prodire u krv i održava toplinu tijela. Upornim odupiranjem nagonima niže prirode, može se
postići izvanredan i značajan učinak. S ustrajnim i energičnim naporima narančasto-crvena zraka može se
skrenuti i usmjeriti gore prema mozgu, gdje se njezina tri elementa podvrgavaju dubokoj promjeni.

Slika 5.b. Središte baze kralježnice – Razvijena osoba

21
Narančasta se boja mijenja u čisto žutu i pojačava intelektualna svojstva, tamnocrvena postaje izrazito
crvena i pojačava nesebičnu ljubav; tamnopurpurna boja preobrazi se u lijepu tamnoljubičastu i duhovnu
stranu naše prirode učini aktivnom.

Kundalini, zmijska vatra ima svoje središte u bazi kralježnice. O njoj ćemo govoriti u jednom narednom
poglavlju. Sada se ograničavamo reći samo to da čovjek koji je ostvario gore spomenutu promjenu
oslobodit će se spolnih nagona, kada će mu buđenje zmijske vatre postati korisnije od učinka ovoga
skretanja, izbjeći će vrlo teškoj pogibelji koja pravi ovo buđenje. Kada je preobražaj postao potpun i
konačan, narančasto-crvena boja prolazi izravno u središte koje je smješteno u bazi kralježnice i onda se
uzdiže kroz šupljine kralježnice te dolazi do mozga.

Ponekad se upotrebljava plameni križ za prikazivanje zmijske vatre koja je smještena u bazi kralježnice.

POGLAVLJE VI.
PUPČANO SREDIŠTE

Drugo središte, smješteno kod pupka ili solarni pleksus, prima primarnu snagu koja zrači u deset smjerova
radi čega je prikazana s deset valova ili latica.

Slika 6. Pupčano središte

Funkcija astralnog središta: Zapažanje: opća osjetljivost

Funkcija eteričkog središta: osjetilnost za astralne uplive
Izgled: različite nijanse crvene boje s mnogo zelene; Broj prečki: 10
N.B. – Kundalini posjeduje sedam slojeva ili stupnjeva snage.

Njegova prevladavajuća boja sastoji se od čudesnih mješavina nijansi crvene boje, koja također sadrži i
veliki omjer zelene u sebi. Iz slezenskog središta prima zelenu zraku koja preplavljuje abdomen i oživljuje
jetru, bubrege, unutarnje organe, probavni sustav općenito, usredotočujući se posebno na solarni pleksus.

Ovo je središte usko povezano s osjećajima i emocijama različitih vrsta. Korespondirajući s astralnim
središtem, kada se probudi, ima svojstvo stvarati osjetilnost, osjetljivost na sve vrste utjecaja koji još nisu
točno shvaćeni, ali koji se postižu sa svojstvima koja odgovaraju vidu i sluhu. Kada pak eteričko središte
postane aktivno, čovjek počinje biti svjestan astralnih upliva u fizičkom tijelu, nejasno osjeća oko sebe
dobrohotnost ili neprijateljstvo, ugodu ili neugodu nekog mjesta, ali bez znanja zašto tako osjeća.

Sanskrtska riječ za ovaj centar je Manipura.

22
 VII. POGLAVLJE
SRČANO SREDIŠTE

Zato što smo se već bavili s trećim središtem, onim u blizini slezene, sada prelazimo na četvrto, srčano
središte.

Ova čakra ima dvanaest prečki ili zraka i sjajne je zlatne boje. Prima žutu zraku iz slezenskog središta;
kada je struja jaka i obilna onda ona djeluje na srce koje kuca energično i redovito. Kružeći oko srčane
čakre, žuta zraka također napaja krv i tako se prenosi u sve dijelove tijela. Tako dolazi i do mozga i prožima
ga, ali je njezina glavna svrha cvijet od dvanaest latica u sredini sedme ili najviše čakre. Ona daje mozgu
snagu za najuzvišenije filozofske i metafizičke misli.

Slika 7. Srčano središte

N.B. – Žuta zraka prodire u krv i zajedno s njom prenosi se po cijelom tijelu.
Funkcija astralnog središta: razumijevanje astralnih titraja
Funkcija eteričkog središta: razumijevanje osjećaja drugih
Izgled: žarko zlatna; Broj prečki: 12

Odgovarajuće astralno središte, nakon svog buđenja, obdari čovjeka sa snagom shvaćanja i suosjećanja
i prema tome razumije osjećaje drugih astralnih entiteta.

Tako eteričko središte daje čovjeku svjesnost, u fizičkoj svijesti, o sreći i žalosti drugih, te dapače da
ponekad proizvede u sebi samome – zbog sućuti – njihove fizičke patnje i boli.

U sanskrtu je ime ovog središta Anahata.

VIII. POGLAVLJE
GRLENO SREDIŠTE

Ova peta čakra ima šesnaest prečki i shodno tome šesnaest latica ili podjela, njezina je boja velikim dijelom
plava, ali opći izgled je srebrnast i svjetlucav, po prilici kao odraz mjeseca u namreškanoj vodi.

Iz slezenskog središta prima ljubičasto-plavu zraku, koja se izgleda zatim razdvaja na dvije: svijetloplava
prelazi u središte grla i oživljava ga, dok tamnoplava i ljubičasta odlaze u mozak.

23
 Slika 8. Grleno središte

Funkcija astralnog središta: sluh

Funkcija eteričkog središta: eterički i astralni sluh
Izgled: srebrnast i svjetlucav, s velikim udjelom plave Broj prečki: 16

Svijetloplava daje zdravlje predjelu grla, npr. jakost i elastičnost glasnica pjevača ili govornika znači kako
je ova zraka posebno sjajna i aktivna.

Tamnoplava se raspršuje u nižim središnjim dijelovima mozga, dok ljubičasta prožima gornje dijelove i, čini
se, daje naročitu snagu čakrama na vrhu glave i obično se proširuje na 960 latica na vanjskom dijelu tog
središta.

Običnu misao stimulira plava zraka pomiješana sa žutom koja dolazi iz srčanog središta (vidi poglavlje
VII.).

Kod nekih oblika ludila, priliv žute i ljubičasto-plave u mozak gotovo je potpuno obustavljen.

Izgleda kako visoko spiritualne misli i emocije uvelike ovise o ljubičastoj zraci.

Buđenje određenog astralnog središta ima svojstvo zamjećivanja zvukova s astralne razine, tj. onakvo
svojstvo kakvog stvara u astralnom svijetu sličan učinak kao onaj što ga u fizičkom svijetu nazivamo sluh.

Kada je eteričko središte probuđeno, čovjek u svojoj fizičkoj svijesti čuje glasove, koji mu daju sugestije.
On može čuti glazbu ili manje ugodne zvukove. Kada je središte potpuno aktivno, čovjek postaje
nadosjetilan u slušanju onoga što se odnosi na eteričku i astralnu razinu.

U sanskrtu ime za ove središte je Visuddha.

POGLAVLJE IX.
SREDIŠTE IZMEĐU OBRVA

Šesto središte, položeno između obrva, ima devedeset i šest prečki. Međutim, indijske knjige mu pripisuju
samo dvije latice, zahvaljujući tomu što se vjerojatno dijeli na dvije polovice, jedna je pretežito ružičaste
boje s mnogo žute, dok kod druge prevladava neka vrst purpurno-plave.

Autor nije bio u stanju naći bilo koji posebni opis izvora iz kojeg izlazi struja Prâne koja se izljeva u ovo
središte, jedino je rečeno u „The Inner Life“ kako se ljubičasto-plavi izgled polovice ovog središta usko

24
slaže s bojama posebnih vrsta vitalnosti koja ga oživljuje. Ovdje se izgleda radi o tamnoplavoj zraci (i
ljubičastoj ?) koja prolazi grleno središte i nastavlja do mozga.

Razvoj odgovarajućeg središta ima svojstvo jasno opažati prirodu i oblik astralnih predmeta, umjesto
nejasnog osjećanja njezinog prisustva.

Buđenje eteričkog središta čovjeku dopušta da počinje vidjeti, da ima u budnom stanju razne vizije ljudi ili
mjesta. Kada se središte tek počinje probuđivati, boje pejzaža i oblaka samo se polovično opažaju.

Slika 9. Središte između obrva

Funkcija astralnog središta: gledanje

Funkcija eteričkog središta: vidovitost, povećanje
Izgled: polovica pretežito ružičasta, s dosta žute; polovica pretežito neka vrsta purpurno-plave; Broj prečki:
96

Jedno značajno svojstvo, koje ovisi o razvitku ovog središta je povećavanje ili smanjivanje ispitivanih
objekata, što će biti opisano u poglavlju o eteričkom viđenju.

U sanskrtu ove središte se naziva Ajna.

POGLAVLJE X.
SREDIŠTE NA VRHU GLAVE

Sedmo središte, položeno na vrhu glave razlikuje se u strukturi od ostalih šest. Indijski ga pisci kao lotos s
tisuću latica, dok je točan broj njegovih zraka primarne snage 960. Osim toga, ono posjeduje jedan
sekundarni vrlog ili manju aktivnost u svojem središtu koji sam ima dvanaest valova.

Kada je u punoj aktivnosti, možda je ova čakra najsjajnija od svih, jer odaje neopisive kromatske učinke i
vibracije s gotovo nevjerojatnom brzinom. Središnji se predio sastoji od blještavog bijelila, prekrivenog u
svojoj sredini sa zlatnim svjetlom.

Na svojem vanjskom dijelu ovo središte prima ljubičastu zraku koja dolazi iz grlenog središta, a u njegovom
središnjem dijelu žutu zraku koja dolazi iz srčanog središta.

Buđenje odgovarajućeg astralnog središta tvori krunu astralnog života, obdarujući čovjeka sa savršenošću
njegovih značajki.

Kod jednog tipa ljudi, astralna čakra korespondira sa šestom i sedmom eteričkom čakrom, a obje s
hipofizom, organom koji je praktički jedina direktna veza između fizičkog i viših razina.

25
Kod drugih tipova ljudi, međutim, dok je šesta čakra još uvijek pridružena pituitarnoj žlijezdi, sedma je tako
skrenuta ili nagnuta da se podudara s atrofiranim organom koji se naziva pinelana (životna) žlijezda, tada
kod ovog tipa ljudi ona postaje sredstvo izravnog obraćanja s nižim mentalom, bez prolaska, kako se čini,
kroz posrednu astralnu razinu kako se to obično događa. Zbog toga se posebni značaj daje ovoj životnoj
žlijezdi.

Slika 10. Središte na vrhu glave

Izgled:
Središnji dio: blještavo bijeli, prelijeva se u zlatno
Vanjski dio: najsjajniji je od svih, pun neopisivih kromatskih efekata
Broj prečki: središnji dio 12; vanjski dio 960
Funkcija astralnog središta: usavršavanje i upotpunjavanje svijesti
Funkcija eteričkog središta: daje kontinuiranost svijesti

Razvitak ovog eteričkog središta osposobljava čovjeka za napuštanje fizičkog tijela u punoj svijesti i
ponovni ulazak bez uobičajenog prekida, po danu i po noći svijest je neprekidna.

Stvarni razlog za tonzuru (brijanje vrha glave), koju je prakticirala rimska crkva, bila je ostaviti otvorenu
Brahmarandhra čakru, tako da se ukloni svaka prepreka psihičkoj energiji koju kandidati nastoje razviti u
svojim meditacijama.

XI. POGLAVLJE
IZLUČIVANJE

Kao što gusto fizičko tijelo iskorištava svoj materijal i kasnije ga izbacuje putem svojih pet organa za
izlučivanje – koža, pluća, jetra, crijeva, bubrezi – tako isto i eteričko tijelo iskorištava materijal koji mu pruža
fizička hrana i apsorpcija mjehurića vitalnosti, a kasnije izbacuje na različite načine neiskorištene čestice.

Ovdje dajemo opis izbacivanja, odnosno pojave koje se mogu ovako opisati:

Disanjem i kroz pore kože izbacuju se plavičasto-bijele čestice izlučene iz Prâne, kao što su čestice još
ispunjene ružičastom Prânom koje su suvišne za potrebe tijela, jednako kao i atomi koji pripadaju plavim
zrakama iskorištenim u grlenom središtu.

Kroz niže organe izlučivanja prolaze prazni atomi koji pripadaju zelenoj zraci, dolaze iz probavnog sustava,
a kod običnog čovjeka, također i atomi crveno-narančaste zrake.

26
Kroz vrh glave prolaze atomi iz tamnoplave i ljubičaste zrake.

Međutim, kod razvijenih osoba koje su dostigle potpuno skretanje prema gore crveno-narančaste zrake,
čestice iz te zrake izbačene su kroz vrh glave. Takav oblik ognjenog vodopada, često je prikazivan kao
plamen na starim kipovima Buddhe i drugih svetaca.

Atomi ispražnjeni od njihove Prâne postaju kao i drugi atomi. Neki su apsorbirani od tijela i sudjeluju kod
raznih kombinacija koje se neprestano formiraju, dok drugi ostaju neiskorišteni i odbačeni su kroz neki od
uobičajenih kanala.

Dodajmo, kako se također i materija eteričkog dvojnika jednako neprestano izbacuje kroz pore fizičkog
tijela, jednako kao što se događa s plinovitom materijom. Posljedično tome, osobe koje su među sobom
bliske podložne su međusobnoj apsorpciji eteričkih emanacija.

Eterička materija zrači s najvećom snagom iz krajeva prstiju ruku i nogu, stoga je od velike važnosti držati
savjesno čiste ove dijelove tijela; samo jedan primjer: osoba s prljavštinom ispod noktiju neprestano izlučuje
nezdrave uplive u eterički svijet.

Slika 11. Izlučivanje

N.B. Neke čestice kojima je vitalnost ispražnjena, upotrijebljene su za građu i hranu eteričkog tijela.

Fizičke emanacije tijela koje se poglavito sastoje od sitne soli, vidovitoj osobi izgledaju kao bezbrojni sitni
oblici, kao kocke, zvjezdice ili dvostruke piramide. Na osobinu svih mikroskopskih čestica može utjecati
gubitak zdravlja, val emocija, čak i stalna struja misli. S tim u vezi, profesor Gates tvrdi: (a) materijalne
emanacije živog tijela razlikuju se prema stanju duha, jednako kao i fizičkom zdravlju; (b) emanacije se
mogu testirati s kemijskom reakcijom nekih selenovih soli; (c) ove su reakcije ispoljavaju u različitim
bojama, prema prirodi mentalnih utisaka; (d) već se je uspjelo dobiti četrnaest različitih vrsta emotivnih
produkata, kako ih naziva prof. Gates.

27
 POGLAVLJE XII.
SHEMA RASPODJELE

Svi procesi koji su do sada spomenuti prikazani su u shemi raspodjele koja prikazuje sintezu od emanacije
Prâne iz sunca pa sve do izbacivanja čestica iz fizičkog tijela, iz kojih je bila oduzeta Prâna.

Daje se slika koja pokazuje profil ljudskog tijela s približnim eteričkim središtima, struje vitalnosti i druge
korisne oznake.

Kako bi se olakšao pregled dajemo također u tablici sažeto opisane postupke u poglavljima II. – XI.

Slika 12. Shema raspodjele

28
Slika 13. Čovjek i njegova eterička središta

29
 Tablica raspodjele

Br. Mjesto Zrake Izgled Primljena vitalnost Odaslana vitalnost Vitalizirana Funkcija astralnog Funkcija eteričkog
područja središta središta
1. Baza 4 Vatreno Narančasta i crvena -- Spolni organi Sjedište Sjedište
kralježnice narančasto-crvena iz slezenskog Krv, za toplinu Kundalinija Kundalinija
središta s malo tijela Kundalini dolazi u Kundalini dolazi u
tamnopurpurne boje svako središte i svako središte i
oživljuje ih oživljuje ih
2, Pupak 10 Nijanse crvene Zelena, iz -- Solarni Opip: opća Opip: astralni
boje, s puno slezenskog središta pleksus, jetra, osjetilnost utjecaji
zelene bubrezi,
crijeva i
abdomen
općenito
3. Slezena 6 Sjajna, nalik suncu -- (1) Plavo-ljubičasta do -- Oživljuje astralno Oživljenje fizičkog
grla tijelo tijela
(2) Žuta do srca Snaga svjesnog Sjećanje astralnog
(3) Zelena do solarnog putovanja gibanja
pleksusa
(4) Ružičasta do živčanog
sustava
(5) Narančasto-crvena do
središta baze kralježnice
s malo tamnopurpurne
4. Srce 12 Žarko zlatna Žuta, iz slezenskog Žuta kroz krv do mozga i Srce Shvaćanje Svjesnost osjećaja
središta sredini središta na vrhu astralnih vibracija drugih
glave
5. Grlo 16 Sjajno srebrne Ljubičasto-plava iz Tamnoplava do nižeg i -- Sluh Astralni i eterički
boje s puno plave slezenskog središta središnjeg mozga, sluh
ljubičasta do gornjeg
mozga i vanjskog dijela
središta vrha glave
6. Između 96 Pola: ružičasta s ? -- -- Vid Vidovitost
obrva puno žute
Pola: Purpurno-
plava
7. Vrh glave 12 Središte: sjajno Žuta iz Srčanog -- -- Usavršavanje i Povećanje i
bijela i žuta središta kompletiranje trajnost svijesti
960 Vanjski dio: puno svojstava
neopisivih
kromatskih efekata
8.
9. Ne koriste se u „bijeloj magiji“
10.
U razvijene Narančasta kroz kralježnicu do
osobe mozga; postaje žuta i stimulira
1. Baza 4 Vatreno Narančasta i crvena -- intelekt
kralježnice narančasto-crvena iz slezenskog Tamnocrvena kroz kralježnicu do
središta s malo mozga: postaje grimizna i stimulira
tamno purpurne privrženost
Tamnoljubičasta kroz kralježnicu do
mozga: postaje blijedo ljubičasta i
stimulira spiritualnost

POGLAVLJE XIII.
KUNDALINI

Kako smo već vidjeli, Kundalini ili Zmijska vatra jedna je od snaga koje izlučuje Sunce i u potpunosti je
odijeljena i različita od Fohata i Prâne. Prema dosadašnjim saznanjima, ona se ne može preobraziti niti u
jednu od ostalih dviju energija.

Kundalini je dobila različita imena: Zmijska vatra, Vatrena moć, Majka svijeta. Vidovitoj osobi ona izgleda
kao mlaz tekuće vatre koji struji kroz tijelo; njezina normalna putanja je spiralna poput zavoja zmije. Majka
svijeta čini se prikladno ime jer se njezinim posredstvom mogu oživiti različiti nositelji.

Stari simbol za kralježnicu i Kundalini jest štap obavijen lozom i bršljanom, na vrhu borov češer. U Indiji
nalazimo isti simbol, ali je umjesto štapa bambus sa sedam čvorova koji predstavljaju sedam čakri ili
središta energije. U nekim misterijima umjesto štapa obavijenog lozom i bršljanom, upotrebljavala se šuplja
metalna cijev, za koju se je kazalo da sadrži vatru. Rečeno je kako kolac koji su upotrebljavali brijači u
Engleskoj, bez dvojbe je prastarog podrijetla, sa svojim zavojima i spiralama i dodatkom na vršku, ima
slično značenje jer su suvremeni brijači potekli od drevnih kirurga koji su se u isto to doba bavili i alkemijom
koja je u početku bila više nego duhovna ili materijalna znanost.

30
Kundalini postoji na svim razinama koje mi djelomično poznajemo i ima sedam slojeva ili stupnjeva
energije.

U početku je astralno tijelo bila inertna masa koja je imala posve nejasnu svijest, bez nekog određenog
svojstva djelovanja i bez jasnog znanja o svijetu koje ju okružuje. Kasnije se Kundalini probudila na
astralnoj razini, u središtu koje odgovara bazi kralježnice. Dalje je ova energija prešla na drugo središte,
blizu pupka i oživjela ga, probudivši tako u astralnom tijelu svojstvo osjetilnog zapažanja, ali bez konačnog
razumijevanja.

Nakon toga, Kundalini je postupno prešla u treće središte (slezensko), zatim četvrto (srčano), peto (grleno),
šesto (između obrva) i sedmo (na vrhu glave), probudivši u svakom od njih različita svojstva opisana u
prethodnim poglavljima.

Mehanizam putem kojeg dolazimo do saznanja što se događa na astralnoj razini zanimljiv je i čitatelj ga
može dobro shvatiti. U fizičkom tijelu postoje specifični organi, a svaki od njih nalazi se u točno određenim
dijelovima tijela, za vid, sluh itd., ali u astralnom tijelu vlada potpuno različit princip i takovi specijalizirani
organi za vid, sluh itd. nisu mu potrebni.

Materija astralnog tijela nalazi se u neprestanom gibanju, njezine čestice bježe i nalaze se u vrtlogu kao u
kipućoj vodi te postupno prelaze kroz svako središte energije. Svako od ovih središta daje česticama
astralnog tijela mogućnost da odgovara na jednu stalnu grupu vibracija koje odgovaraju kako se u fizičkom
svijetu nazivaju svjetlosne, zvučne, temperaturne itd. Astralna središta, kada su oživljena i pripravna
djelovati, čitavoj astralnoj materiji tijela priopćavaju ta svojstva, tako da je to tijelo sposobno izraziti te snage
u svim svojim dijelovima. Sukladno tome čovjek koji može djelovati u svom astralnom tijelu može vidjeti
objekte jednako ispred sebe, iza, ispod ili iznad. Zbog toga se čakre ili središta ne mogu opisati kao osjetilni
organi u uobičajenom smislu, mada prenose astralnom tijelu osjetilna svojstva.

Ali, bez obzira na potpunu probuđenost astralnih osjetila, to ne znači da će o njihovoj aktivnosti čovjek u
svom fizičkom tijelu imati svjesnost o tome. U stvari, može biti da on o tome ništa ne zna u svojoj fizičkoj
svijesti. Svijest astralnih iskustava može biti prenesena fizičkom mozgu samo posredstvom odgovarajućih
fizičkih središta koja, prije svega, moraju biti probuđena i aktivirana.

Metoda buđenja u potpunosti je jednaka onoj usvojenoj u astralnom tijelu, tj. s poticanjem Kundalinija koja
leži uspavana u eteričkoj materiji u središtu nedaleko baze kralježnice.

Buđenje se postiže upornim i dugotrajnim naporom, dovodeći središte baze kralježnice u aktivaciju, u stvari,
baš buđenje Kundalinija. Kada se jedanput probudi, pomoću njezine neodoljive snage postupno oživljuje
sva druga središta. Učinak na središta je dovođenje snaga koje su izazvane razvojem odgovarajućih
astralnih središta, u fizičku svijest.

Ipak, za postizanje ovih rezultata neophodno je kretanje zmijske vatre po čakrama u određenom redoslijedu
i na određen način koji se mijenja prema različitim tipovima ljudi. Okultisti koji ove stvari shvaćaju po intuiciji,
vrlo su oprezni u davanju uputa o redu po kojem zmijska vatra mora proći kroz središta. Razlog tome su
vrlo ozbiljne opasnosti, ozbiljnost koja se ne može prenaglasiti, a koju čekaju osobe koje su slučajno ili
preuranjeno probudile Kundalini. Preporučuje se naročiti oprez u takvim pokušajima kada još nije sazrelo
vrijeme, odnosno ako se nije pod vodstvom učitelja ili vrlo vještog okultista.

Od osnovne je važnosti da čovjek dosegne određen stupanj moralne čistoće prije nego probudi Kundalini,
a također treba imati čvrstu volju dovoljno jaku za kontrolu ove snage. Neke su pogibelji čisto fizičke naravi.
Nekontrolirana aktivnost zmijske vatre uzrokuje često jake fizičke bolove i može kroz kratko vrijeme uništiti
tkivo te također čitavo fizičko tijelo. Također može nanijeti trajne povrede finijim tijelima od fizičkog
(astralnom, mentalnom itd.).

Vrlo je često učinak njezinog preuranjenog buđenja što se ona slijeva prema nižim središtima tijela umjesto
prema gore i tako budeći strasti koje su najmanje poželjnije te se mogu do te mjere pojačati da im čovjek
ne može odoljeti. U pandžama ove sile on se osjeća bespomoćan kao plivač u raljama morskoga psa.
Takvi ljudi postanu kao satiri, čudovišta nemoralnosti, prepušteni na milost i nemilost snaga koje su izvan

31
sveg ljudskog otpora. Vjerojatno oni mogu postići nadnaravne moći, ali te ga moći samo mogu dovesti u
vezu s podljudskim bićima s kojima čovječanstvo nikada ne bi smjelo imati nikakvog posla, a bijeg iz takvog
ropstva može trajati više od jedne inkarnacije. Postoji škola crne magije koja hotimično upotrebljava ovu
moć na takav način, ali ta niža središta snage koja se koriste u toj školi, sljedbenici Božjeg zakona ili Bijele
magije, uvijek izričito ostavljaju na miru.

Osim toga, prerani razvitak Kundalini pojačava čitavu prirodu čovjeka tako da lakše dolazi do svih nižih
pokvarenih svojstava nego do onih dobrih. Častohleplje, na primjer, u mentalnom tijelu vrlo lako se pojača
u pretjeran oblik. Zajedno s intenziviranjem velike inteligentne moći prelazi u nenormalnu i demonsku
taštinu. Snaga Kundalini nije obična snaga već nešto što je neodoljivo. Ako neka neupućena osoba ima
nesreću probuditi ju, trebala bi se odmah posavjetovati s nekim tko potpuno razumije o čemu se radi. Po
riječima Hathayogapradipika: „Ona jogijima donosi oslobođenje, a budalama ropstvo.“

Katkada se zmijska vatra probudi sama od sebe i onda se osjeća neki nejasni osjećaj topline, čak se može,
mada vrlo rijetko, početi kretati sama od sebe. U tom slučaju uzrokuje žarke bolove, jer kanali za njezin
prolaz nisu pripravni, pa mora sama pročistiti put za sebe sagorijevajući jedan znatan dio eteričke materije,
što je naravno bolan proces. U takvom slučaju ova se energija usmjeri prema gore u unutrašnjosti
kralježnice umjesto da ide spiralnim putem kako ju uvježbani okultist usmjerava. Ako je moguće, naporom
volje treba zaustaviti ovaj uzlazni tok, ali ako se u tom ne uspije, vrlo vjerojatno će izaći kroz glavu i iščeznuti
u atmosferi, bez da uzrokuje neko drugo uznemirenje osim lagane slabosti ili privremenog gubitka svijesti.
Stvarna ozbiljna opasnost, međutim, nije vezana za uspon već za silazak te energije.

Kako smo već kratko izložili, glavna je funkcija Kundalini u okultnom razvitku prolazak kroz eterička središta
energije i oživiti ih kako bi kroz fizičku svijest donijeli astralna iskustva. Tako npr. Glas tišine uči kako na
takav način oživljeno središte između obrva omogućuje čuti glas Učitelja, tj. Ega ili višeg ja. Razlog treba
tražiti u činjenici što pituitarno tijelo (hipofiza) u svojoj punoj aktivnosti stvara savršenu vezu između astralne
i fizičke svijesti.

Majstorstvo nad energijom Kundalinija treba ponavljati u svakoj inkarnaciji, jer su u svakom životu nova
tijela, ali nakon jednog temeljitog dostignuća, ponavljanje ne predstavlja nikakvu poteškoću. Uspostava
veze između fizičke svijesti i Ega, nalazi svoj odgovor također i u višim razinama. Tu se za Ego stvara veza
s Monadom, a prisutnošću Monade i veza sa sviješću Logosa.

Godine starosti izgleda ne utječu na razvoj čakri putem Kundalinija, ali je ipak neophodno zdravlje, jer samo
snažno tijelo može podnijeti takav napor.

POGLAVLJE XIV.
ATOMSKA OPNA (OVOJ)

Već smo vidjeli kako je bliska povezanost između čakri astralnog tijela i eteričkog dvojnika. Između ova
dva niza središta isprepliće se opna ili ovoj sastavljen od jednostrukog sloja fizičkih atoma, gusto
isprepletenih i stiješnjenih, prožetih sa specijalnom vrstom Prâne.

Slika 14. Atomska opna

32
Funkcija opne: zapriječiti ulazak astralnih upliva prije vremena u fizičku svijest

Načini oštećivanja opne:

1. Emocionalni šok, npr. strah, tjeskoba
2. Alkohol
3. Narkotici, duhan
4. Seanse u svrhu razvoja

Kako prâna obično prelazi iz astralne u fizičku razinu, ona može posve lagano proći atomsku opnu, ali ovoj
čini nepremostivu zapreku svakoj drugoj sili, koja nije u stanju upotrijebiti atomsku materiju dvije razine.

Radi toga opna tvori zaštitu koju stvara priroda kako bi zapriječila prerano otvaranje između astralne i
fizičke razine. Kada ne bi bilo ove mudre zaštite, svakakve vrste astralnih događanja provalile bi u fizičku
svijest, što bi moglo prouzročiti teške neugodnosti velikoj većini ljudi.

U bilo kojem trenutku neko astralno biće moglo bi izbaviti energije koje nepripremljena osoba običnog
razvoja i konstitucije ne bi znala savladati i držati na uzdi radi vlastite slabosti. Tako bi čovjek postao
opsjednut od svakog astralnog bića koje bi želio prisvojiti njegova nositelja.

Atomski štitnik tvori učinkovitu zaštitu od ovih neželjenih događaja. Osim toga, u normalnim uvjetima, služi
u sprečavanju jasnog sjećanja za vrijeme sna na aktivnosti svijesti fizičkog mozga; ovo također tumači
interval nesvijesti koji uvijek prati smrt. Ponekada, astralno tijelo na svom povratku uspije ostaviti
kratkotrajan učinak na eterički dvojnik i gusto tijelo, pa kada se fizičko tijelo probudi još zadrži kratko i jasno
sjećanje, ali sjećanje općenito brzo iščezne i što se čovjek više trudi prizvati sjećanje, sve manje uspijeva,
jer svaki napor u fizičkom mozgu budi vibracije koje streme nadvladati finije astralne vibracije.

Iz ovoga jasno proizlazi kako svaka povreda zaštitne opne uzrokuje tešku nesreću. Povrede mogu nastati
zbog različitih uzroka. Svaki emotivni šok ili jaka loša emocija koja čini neku vrstu eksplozije u astralnom
tijelu, može prouzročiti povredu i rastrgnuti ovaj osjetljivi sloj, dovodeći osobu do ludila. Veliki strah ili nastup
srdžbe imaju isti učinak.

Seanse u svrhu razvoja, kako spiritisti nazivaju ovaj proces, može jednako pogoršati tijek i ostaviti otvorena
vrata koja priroda želi da ostanu zatvorena.

Neke droge i pića, naročito alkohol i svi narkotici, uključujući u to i duhan, sadrže materiju koja isparava i
jedan dio prelazi iz fizičkog stanja u astralno. Studenti dijetetike, pogotovo oni koji proučavaju učinke otrova,
sa zanimanjem će doznati kako čaj i kava sadrže ovu vrstu sastojaka, ali u vrlo neznatnoj količini, tako da
ih se mora upotrebljavati dugo vremena kako bi se dobio isti učinak. Kada se to dogodi, ti elementi projure
kroz čakre u suprotnom smjeru od namjeravanog, te kada se to ponavlja nebrojeno puta konačno unište
osjetljivo tkivo.

Pogoršanje ili uništenje može se zbiti na dva različita načina, u skladu s tipovima osoba i razmjeru
elemenata koji tvore eteričko i astralno tijelo. U prvom slučaju, priliv materije koja ishlapljuje doslovno izgara
ovoj i tako uništava prirodnu zaštitu.

U drugom slučaju, od hlapljive tvari atom otvrdne, paralizira pulsiranje tako da on ne može više zadržati
onaj specifični oblik Prâne koji je spaja s opnom. Na taj način tkivo se takoreći ukruti i prijelaz iz jedne
razine u drugu umjesto da je obilan postaje vrlo malen i nedovoljan.

Ove dvije vrste oštećenja odmah se raspoznaju. Kod prvog nastane slučaj delirium tremens, opsesije i neki
oblici gubitka razuma. Kod drugog, koje je mnogo češće, zapaža se opće oslabljenje osobina viših osjećaja
što čini da osoba postane materijalna, brutalna, životinjska i bez svakog nadzora nad vlastitom voljom.
Poznato je da osobe koje pretjerano upotrebljavaju narkotike i duhan često ustraju u ovom poroku, dapače
i onda kad znaju da nanosi bol i smetnju bližnjima, toliko je otupljena njihova osjetljivost.

33
Pošto se svijest običnog čovjeka ne zna služiti s atomskom materijom, bilo fizičkom bilo astralnom,
normalno ne postoji nikakva mogućnost svjesnog općeg znanja između ove dvije razine. Ipak, kako on sve
više čisti svoje nositelje, sposoban je djelovati u astralnoj materiji i ubuduće može prenijeti svoju svijest na
izravan način iz jedne razine u drugu. U tom slučaju atomski ovoj u velikoj mjeri sačuva svoj položaj i svoju
aktivnost, dopuštajući prolazak svijesti iz jedne u drugu razinu, dok istodobno nastavlja ispunjavati svoju
funkciju, koja se sastoji u sprečavanju bliskog kontakta s tim nižim podrazinama, jer to bi otvorilo put svakoj
vrsti neželjenih upliva.

Jedini siguran način, dakle, za istinske okultiste, nije forsiranje razvoja psihičkih moći pod svaku cijenu,
nego treba čekati da se one razviju same od sebe, što će se bez dvojbe dogoditi u normalnom tijeku
evolucije. Tako će se postići sve prednosti, a izbjeći pogibelji.

POGLAVLJE XV.
ROĐENJE

Sada bi bilo vrlo korisno proučavati eterički dvojnik, obzirom na rođenje i smrt fizičkog tijela.

Oni koji su proučavali mehanizam reinkarnacije upoznati su s činjenicom da za formiranje eteričkog tijela
djeluje čimbenik koji naprotiv ne djeluje kod formiranja astralnog i mentalnog tijela. Eterički dvojnik, u stvari,
za dolazeći Ego unaprijed izgrađuje elemental koji je napravljen od općeg oblika misli četiriju Devarajas;
svaki od njih vlada s jednom od četiri eteričke podrazine fizičke materije. Primarna je briga ovog elementala
graditelja formiranje eteričkog kalupa u koji imaju uči fizičke čestice bebinog novog tijela.

Oblik i boja elementala mijenjaju se prema slučaju, oni točno izražavaju oblik i razmjer tijela koji mora biti
napravljen. Vidoviti ponekad vide ovu figuru nalik dječjoj lutki kako lebdi okolo, a onda unutar majčinog
tijela, pa se katkada pogrešno smatra da je to duša buduće bebe umjesto model njegovog fizičkog tijela.

Od časa kada je plod blizu poroda, pošto je potpuno ispunio kalup, započinje razvoj novog oblika, koji
predstavlja veličinu, oblik i osobine koje će tijelo morati imati u času kada će ga elemental ostaviti kada
obavi svoju dužnost. Nakon odlaska elementala, daljnji rast tijela nalazi se pod kontrolom samog Ega.
(op.a. ovo nije stalni fizički elemental).

U ove obje etape razvoja elemental upotrebljava sebe samoga kao kalup. Njegove boje većinom
predstavljaju kvalitete potrebne za izgradnju tijela, a također je potrebit njegov onakav kakav je određeno
tijelo. Čim se obavi ovaj posao, energija koja je podržavala koheziju molekula iscrpi se radi čega se
elemental raspada.

Kod određivanja kvalitete eteričke materije, koja sudjeluje pri izgradnji eteričkog tijela, treba razmotriti dvije
stvari: najprije tip materije, obzirom na sedam zraka - okomite raspodjele, zatim vrsta materije obzirom na
njezinu finoću ili grubost - vodoravne raspodjele. Prvi tip, onaj zrake, određen je od permanentnog fizičkog
atoma, u kojeg su utisnuti tip i podtip. Vrsta je određena od karme stvorene u prošlosti, pošto je elemental
graditelj zadužen da proizvede onu vrstu fizičkog tijela, koje je prikladno za potrebe čovjeka. U stvari,
elemental predstavlja onaj dio individualne karme (prarabda) koja se mora izraziti u fizičkom tijelu. Od
izbora kojeg vrši elemental graditelj ovisi, na primjer: prirodna nadarenost ili bedastoća, smirenost duha ili
podražljivost, energija ili mlitavost, osjetilnost ili neosjetilnost. Evidentirana potencijalnost leži latentna u
materinom jajašcu ili u očevoj spermi; i otud elemental od njih čini izbor u skladu s potrebama pojedinog
slučaja.

Pošto je elemental iz početka zadužen za tijelo, Ego sa svojim budućim obitavalištem dolazi u kontakt
kasnije, tj. malo prije fizičkog poroda. Ako su osobine koje elemental treba utisnuti malobrojne, onda će se
on moći vrlo brzo povući, ostavivši Egu potpuno kontrolu nad tijelom. Ako bi mu pak trebalo mnogo vremena
da razvije potrebita ograničenja, onda će elemental moći ostati u svom položaju sve do sedme godine
fizičkog tijela.

Eterička se materija za tijelo djeteta uzima iz majčinog tijela, zbog toga je važno da je njezino tijelo
opskrbljeno samo s najčišćim tvarima. Osim ako elemental nije zadužen postići neki specifičan razvoj
34
obličja, npr. neobične ljepote ili suprotno tome, glavna je dužnost prepuštena majčinim mislima i oblicima
misli koje lebde oko nje.

Novo astralno tijelo dolazi u kontakt s eteričkim dvojnikom u veoma ranoj fazi, zbog čega ima veliki utjecaj
na njegovo oblikovanje; njegovim posredstvom mentalno tijelo djeluje na živčani sustav.

POGLAVLJE XVI.
SMRT

Kako smo već napomenuli, eterički se dvojnik pod nekim uvjetima može odijeliti od gustog tijela, ali ipak
ostajući povezano s njim pomoću niti ili trake eteričke materije. U času smrti dvojnik se definitivno povuče
od gustog tijela, katkada je on vidljiv kao ljubičasti oblak, koji zgusnuvši se postepeno ima oblik savršeno
sličan umrloj osobi, a s gustim je tijelom povezan sa svijetlom gustom niti. U času smrti ova se magnetska
nit ili vezica prekine.

Kada nastupi smrt, atomski ovoj u pratnji Prâne, odijeli se od guste fizičke materije i povuče se u srce oko
permanentnog atoma. Nakon toga se permanentni atom, ovoj i Prâna podignu uzduž sekundarne
Sushumna–nadi, stigne do treće klijetke mozga, a onda do mjesta spajanja između tjemenjače i zatiljka, te
konačno izađu iz tijela. Atomski ovoj i dalje nastavlja obavijati fizički permanentni atom kauzalnog tijela i
čeka dan kada će se formirati novo fizičko tijelo.

Povlačenje eteričkog dvojnika, naravno zajedno s Prânom, uzrokuje uništenje jedinstva fizičkog tijela, koje
ostaje kao masa neovisnih stanica. Život ovih odijeljenih stanica nastavlja se dalje, što dokazuje dobro
poznata činjenica da ponekad dlake nastave rast na lešu.

Kada se eterički dvojnik povuče i Prâna prestane kružiti, niži život, tj. stanice emancipiraju se i nastave
rastvarati tijelo, koje je do onda bilo dobro organizirano. Iz toga slijedi kako tijelo nije nikada tako živo kao
poslije smrti; ali živo je u svojim jedinicama, a mrtvo u sveukupnosti; živo je u pojedinim elementima, ali je
mrtvo kao organizam. Kao što Eliphas Levi kaže: „Lešina se ne bi raspala kada bi bila mrtva, sve molekule
koje tvore tijelo žive su i bore se da se odijele.“ (Otkrivena Izida).

Kada dvojnik konačno napusti gusto tijelo, ne udaljuje se daleko od njega, već obično ostaje lebdjeti nad
njim. To stanje poznajemo pod nazivom sablast, koja se katkada pojavljuje osobama s kojima je usko
povezana kao nejasna pojava, svjesna i nijema. Ako nije uznemirena od neke prejake boli ili naglog
uzbuđenja, onda je stanje njezine svijesti mirno gotovo kao san.

Za vrijeme odlaska dvojnika i u trenucima koji slijede iza toga, Ego brzo učini pregled čitavog proteklog
života, sjeća se najskrovitijih tajni, svih prizora i događaja. U tih nekoliko sekundi, Ego oživi čitavo njegovo
bivstvovanje, sjeti se svih njegovih uspjeha i neuspjeha, ljubavi i mržnje; svjestan je svega što prevladava
u toj cjelokupnosti; glavna se misao ustali i određuje razinu na kojoj će sprovesti veliki dio svog života
poslije smrti. Kako kaže Kaushitakopanishat, Prâna u času smrti sve sakuplja i povlačeći se iz tijela prenaša
svaku stvar Onomu koji sve zna i koji je sakupljač svega.

U ovom stadiju općenito nastaje jedna kratka faza nesvjestice radi povlačenja eteričke materije iz fizičkog
tijela i radi utonuća u astralnu materiju: tako čovjek ne može djelovati ni u fizičkom ni u astralnom svijetu.
Neki se oslobode eteričkog dvojnika u nekoliko trenutaka, drugi u njemu počivaju satima, danima ili čak
sedmicama, ali općenito to se događa samo nakon nekoliko sati.

Kako dani prolaze viši se principi malo po malo odijele od dvojnika i ovaj postane sa svoje strane eterička
lešina koja ostane u blizini gustog tijela, tada je njihovo raspadanje istodobno. Ove se eteričke sablasti
često vide na groblju katkada kao svijetlo ljubičasta ili bijelo-modrikasta maglica ili svjetlost, ali često imaju
neugodan izgled zbog njihovog većeg ili manjeg stupnja raspadanja.

Jedna od velikih prednosti kremiranja je ta što spaljivanjem gustog tijela, eteričko tijelo također gubi svoje
utočište i brzo se raspadne.

35
Ako je neki čovjek toliko u zabludi da se grčevito drži fizičkog života, čak i svoje lešine, čuvanje mrtvog
tijela zbog pogreba ili balzamiranja velika je napast za njega i nudi mu veliku pomoć u njegovoj nesreći.
Kremiranje u potpunosti onemogućuje bilo kakav pokušaj neprirodnog ponovnog spajanja principa pa bilo
to djelomično ili privremeno. Osim toga, kod nekih neugodnih oblika crne magije koji su na sreću rijetki
barem u zapadnim zemljama, upotrebljava se fizičko tijelo u raspadanju; eteričko tijelo umrle osobe može
se također upotrijebiti na brojne načine. Sve ove mogućnosti mogu se izbjeći prakticiranjem spaljivanja.
Posve je nemoguće da mrtva osoba osjeća djelovanje vatre na napušteno tijelo, jer – ako je smrt stvarna
– astralna i fizička materija potpuno su odijeljene od gustog fizičkog tijela.

Premda je potpuno nemoguće da se mrtva osoba vrati u mrtvo tijelo, ipak, ako se radi o nekoj osobi koja
jedino zna za čisto fizički život i koja poludi od straha na pomisao da se je potpuno odijelila od njega,
njegovi očajni napori da ostane u dodiru s fizičkim životom omogućuju mu da primaju eteričku materiju
napuštenog tijela i da se još s njim posluži. Ovo može uzrokovati teške, potpuno nepotrebne patnje, a koje
se mogu lako izbjeći spaljivanjem tijela.

Što se tiče osoba koje se grčevito drže fizičkog života, pošto se astralno tijelo ne može potpuno odijeliti od
eteričkog, one se probude još obavijene s eteričkom materijom; onda je njihovo stanje vrlo tjeskobno jer
su radi ovoja eteričke materije izlučene od astralnog svijeta i u isto im vrijeme gubitak fizičkih osjetilnih
organa priječi da dođu u potpunu vezu sa zemaljskim životom. Dosljedno tomu one lutaju osamljene,
nijeme i prestrašene u nekoj gustoj i teškoj magli, bez da su u mogućnosti doći u vezu s bilo kojom od dvije
razine.

Usprkos svakom naporu, s vremenom se eterički ovoj istroši, ali općenito ne tako brzo da bi mogao
prištedjeti bolne patnje. Dobronamjerne umrle osobe i drugi pokušavaju pomoći ovim nesretnicima, ali
rijetko kada uspiju.

Osoba koja se nalazi u ovim okolnostima može pokušati staviti se u doticaj posredstvom nekog medija s
fizičkom razinom, ali općenito se „duhovni vodiči“ opiru tomu sa svom njihovom moći, jer znaju kako se
tako mediji izlažu pogibelji da budu opsjednuti ili polude. Katkada nesvjestan medij - obično neka osjetljiva
mlada djevojka -može biti zaposjednuta, ali pokušaj uspijeva jedino onda kada Ego djevojčice izgubi vlast
nad nositeljima, zbog toga što se je ona prepustila zlim mislima ili strastima. Katkada se još dogodi da neka
lutajuća ljudska duša koja luta u ovom maglovitom svijetu, može djelomično opsjednuti životinju, općenito
one manje razvijene – goveda, ovce i svinje – ali u ovu se svrhu također mogu upotrijebiti i mačke, pa i
majmuni. Izgleda da je ovo u našim vremenima, tj. kod Pete rase, zamjena za strašno postojanje vampira,
a što se je ustanovilo da je postojalo kod naroda Četvrte rase. Kad umrli opsjedne životinju on se kasnije
ne može osloboditi, osim malo po malo i to sa životnim naporima, koji traju mnogo vremena. Oslobođenje
se događa jedino smrću životinje, ali ipak ostaje jedna astralna veza od koje se čovjek mora osloboditi.

POGLAVLJE XVII.
LIJEČENJE

Već smo vidjeli kako čovjek u dobrim zdravstvenim okolnostima izlijeva neprestano iz svojeg tijela životne
emanacije koje mogu apsorbirati druge osobe za njihovu korist. Ove emanacije mogu izliječiti lagane bolesti
ili u najmanju ruku poboljšati ozdravljenje.

Kao što struje prâne mogu biti podvrgnute volji, tako je isto čovjeku moguće svjesno napraviti stanje struje
vitalnosti koje izviru iz njega, dapače može ih znatno pojačati. Kada ih usmjeri prema iscrpljenom bolesniku
pošto njegova jetra ne funkcionira normalno, potpuno je moguće poboljšati ozdravljenje, a nova vitalnost
koju na njega prenosi iscjelitelj podržava fizički mehanizma u djelovanju, dok se dovoljno ne oporavi da
može apsorbirati Prânu za svoje potrebe.

Ozdravljenje slabih pomoću jakih osoba, u nekim slučajevima može uslijediti jednostrano uslijed fizičke
blizine; ova se pojava može dogoditi na posve nesvjestan i automatski način, ali ga se može također
pomoći i pospješiti, gotovo neograničeno putem svjesnog napora. Često može veoma pomoći kada se nad
pacijentom izliju obilne vitalne struje koje preplave organizam, operator ih može također usmjeriti prema
36
određenim bolesnim dijelovima tijela. Samo povećanje cirkulacije Prânu dovoljno je za izlječenje mnogih
manjih bolesti. Sve živčane bolesti uvijek odaju neku neuravnoteženost u eteričkom dvojniku, a to je
također i uzrok probavnim smetnjama i nesanici. Glavobolje su često uzrokovane zagušenjem krvi ili
vitalnog fluida koji se ponekad naziva magnetizam. Jaka struja usmjerena od iscjelitelja na glavu bolesnika
uspijeva odstraniti zagušenu materiju i bol će nestati.

Ove su metode relativno jednostavne i nisu teške za primjenu, a vrsni iscjelitelj, pogotovo ako je vidovit,
može usavršiti djelovanje enormno. Jedno tako usavršavanje, koje zahtijeva znanje anatomije i fiziologije
jest stvaranje mentalne slike bolesnog organa, a zatim ga se predoči kao zdravog. Djelovanje misli oblikuje
eteričku materiju i daje joj željeni oblik i tako pomaže prirodi napraviti novo tkivo mnogo brže nego što bi
se to dogodilo pod normalnim uvjetima.

Još je uspješnija metoda kreirati organ u mentalnoj materiji, zatim u nju ugraditi astralnu materiju; model
se onda kondenzira s eteričkom materijom i konačno se ispuni s plinovitim, tekućim i čvrstim elementima,
iskoristivši materijal koji je dostupan u tijelu i uzevši izvana onaj koji nedostaje.

Metodički i učinkovit način magnetskog liječenja jest kako slijedi: pacijent se stavi u udoban položaj bilo
sjedeći bilo ležeći i preporuči mu se da se opusti koliko je to više moguće. Vrlo ugodna metoda za pacijenta
je sjedenje u naslonjaču s čvrstim i ravnim naslonom; operator sjedne na jednu stranu priručja i smjesti se
u nešto malo povišeni položaj od pacijenta. Onda operator započne pokretima ruke po tijelu bolesnika i po
onim predjelima koje želi magnetizirati i ulaže napor volje da odstrani od pacijenta zagušenu ili bolesnu
eteričku materiju. Ovi se pokreti rukama mogu obavljati bez dodirivanja pacijenta, premda pomaže kada
se lagano polože ruke na kožu. Nakon svakog pokreta ruke, operator mora voditi brigu da baci na stranu
tako izvučenu eteričku materiju, jer ako to ne učini on bi sam mogao apsorbirati dio bolesti oduzete od
pacijenta. Mnogi takvi slučajevi su zabilježeni, npr. kako je operater oduzeo bolesniku zubobolju ili bol u
laktu, osjetio je istu bol iz zuba ili lakta. U nekim slučajevima gdje su se ponavljali tretmani, operater koji je
propustio odbaciti bolesnu materiju izvučenu iz njega, može ozbiljno oboljeti, a također se izvrgnuti i
kroničnim oboljenjima.

A. P. Sinett navodi zanimljiv slučaj gospođe koja je liječena od kroničnog reumatizma, pa je otišla živjeti u
udaljeni dio Europe od onoga gdje je boravio magnetizator. Četiri godine kasnije umro je operator i stara
se reumatična bolest odjednom vratila gospođi s prijašnjom jačinom. U ovom slučaju izgleda kao da se
bolesni magnetizam iz tijela pacijenta uselio u auru operatora jer nije bio uništen, a nakon smrti operatora
vratio se u svoje staro sjedište.

Općenito je dovoljno snažno istresti ruke prema zemlji, držeći ih daleko od sebe, magnetizam se može
također baciti u posudu s vodom, a kasnije naravno pažljivo baciti vodu. Ovaj se postupak još može
poboljšati, ako se ruke operu prije nego se nastavi dalje s tretmanom ili započne sljedeći.

Također je moguće nezdravi magnetizam usmjeriti prema određenim vrstama elemenatala koji će ga
iskoristiti. Biblijska alegorija o krdu svinja mogla bi poslužiti kao alegorički opis postupka. Izgleda kako je
bolje postupati na taj način, umjesto da se nezdravi magnetizam ostavi u blizini aure iscjelitelja ili drugih
osoba u blizini.

Malo izmijenjena navedena metoda, posebno korisna u slučaju lokalnog zagušenja jest staviti ruke sa
svake strane oboljelog područja i usmjeriti tok čišćenja magnetizma s desne prema lijevoj ruci, izvlačeći
magnetizam kroz zagušeni dio izvan pacijenta.

Nakon ove pripreme, sljedeća je faza izlijevanje u pacijenta vlastitog magnetskog fluida i Prâne, čineći
slične poteze rukom, ali ovaj puta s jakom voljom da se u pacijenta izlije vlastita snaga. Ovo se može
izvesti, kao i ranije, pomoću dugih poteza rukom preko čitavog tijela ili kraćim potezima na jednom
određenom mjestu; ili se opet mogu koristiti dvije ruke čineći da struja prođe iz desne ruke u lijevu preko
mjesta koje se tretira.

Čitatelj će lako shvatiti koliko je poželjno da je izlječitelj savršeno zdrav, jer u protivnom bi mogao na
pacijenta prenijeti dio svog nezdravog magnetizma.

37
Treba naglasiti kako je kod magnetskog liječenja odjeća prepreka struji, naročito svila. Pacijent prema tome
mora biti što lakše obučen, ovisno o okolnostima.

Iz činjenice kako su određeni oblici ludila posljedica nedostataka u eteričkom mozgu, jer njegove čestice
ne korespondiraju savršeno s onima iz gušćeg fizičkog tijela, a time im nisu u stanju ispravno prenijeti
vibracije viših nositelja, može se pretpostaviti kako se takvi slučajevi mogu liječiti magnetizmom.

Naravno, postoje i druge metode utjecaja na eteričko tijelo, jer su mentalno, astralno i eteričko tijelo tako
usko povezani među sobom da jedno od njih vrlo lako može djelovati na druge.

Općenito govoreći može se reći kako sve ono što potiče fizičko zdravlje, također reagira povoljno i na više
nositelje. Nekorišteni mišići na primjer, nemaju samo tendenciju pogoršanja, već uzrokuju zagušenje
magnetizma: to znači slabo mjesto u eteričkom dvojniku kroz koje mogu ući neugodne bakterije, kao one
koje uzrokuju infekcije,

Slično tome, loše mentalno ili astralno zdravlje gotovo sigurno će se, prije ili kasnije, odraziti kao fizička
bolest. Osoba koja je u astralu „nemirna“, tj. koja omogućuje svom astralnom tijelu rasipanje energije u
emocijama, sitnim problemima i brigama, ne samo da je sposobna proizvesti neugodne i uznemirujuće
učinke na astralnim tijelima drugih osjetljivih osoba, već je često stalna smetnja svom astralnom koje zatim
reagira kroz eteričko, pa na gusto fizičko tijelo i uzrok je raznim živčanim bolestima.

Gotovo svi živčani poremećaji izravna su posljedica nepotrebnih briga i emocija i mogli bi vrlo brzo nestati
kada bi se moglo podučiti pacijenta kako držati svoje nositelje u tišini i miru

Magnetsko liječenje gotovo se neopaženo brka s mesmerizmom koje ćemo sada proučiti.

POGLAVLJE XVIII.
MESMERIZAM

Čitatelj treba prepoznati savršeno jasnu i definiranu razliku između hipnotizma i mesmerizma. Hipnotizam,
kojemu ime proističe iz grčke riječi hippnos = san, znači doslovce umješnost uspavljivanja. To je obično
rezultat paralize živaca, uslijed laganog napora koji djeluje na živac oka ili na neki drugi način. To stanje
nije samo po sebi štetno, ali naravno može se upotrijebiti u škodljive i korisne svrhe. Često subjekt čini
neosjetljivim na bol i tako može prouzročiti organizmu osjećaj vrlo okrepljujućeg odmora, što može biti vrlo
korisno. Prvenstveno je to pojava sugestije: njegova je glavna posljedica da se više ili manje subjekt
podvrgne kontroli operatora koji može nametnuti svoju volju pacijentu u određenim granicama, a koje se
razlikuju prema temperamentu i karakteru subjekta, stupnju hipnoze, moći i sposobnosti operatora.

Mesmerizam se zasniva na potpuno različitom principu. Ova je riječ nastala po imenu Fredericka Mesmera
(1734. – 1815.), bečkog liječnika koji je pod kraj 18. stoljeća otkrio kako može liječiti bolesnike putem
utjecaja koji izlaze iz ruku i nazvao ga „životinjski magnetizam“. Suština mesmerizma je da operator izvlači
vitalni fluid pacijenta i zamjenjuje ga sa svojim vlastitim fluidom. Prirodna posljedica toga je da pacijent
izgubi svaku osjetilnost na onim mjestima tijela iz kojih je bio odstranjen njegov fluid. Ranije smo već uočili
kako za moć osjećanja treba utisak prenijeti do astralnih središta, preko materije eteričkog dvojnika. Ako
se oduzme eterička materija, prekine se veza između gustog fizičkog i astralnog tijela i prema tome ne
može više postojati nikakav svjestan osjećaj.

Povlačenje vitalnog fluida ni na koji način ne ometa cirkulaciju što znači da taj dio zadrži svoju normalnu
toplinu.

Stoga, moguće je kod bolesnika ukloniti eteričku materiju, na primjer iz ruku ili nogu, radi čega nastaje
potpuna anestezija udova. Zato što je mesmeričko djelovanje u takvim slučajevima čisto lokalne prirode,
pacijent zadrži potpunu normalnu svijest; sve što se događa je lokalna anestezija u tretiranom udu i ništa
drugo. Pod takvom mesmeričkom anestezijom obavljale su se kirurške operacije, teže i lakše. Možda se
najpoznatija zbirka ovakvih operacija nalazi u knjizi Dr. Esdaile: Mesmerizam u Indiji, objavljenoj prvi puta
1842. Prema polovici 19. stoljeća jedan drugi kirurg Dr. Elliotson, također je obavljao velik broj operacija u
38
Londonu uporabom mesmeričke anestezije. U to doba kloroform nije bio poznat i svaka je operacijska
dvorana bila soba za mučenje. Crteže i zanimljiva opažanja ovih dvojice pionira mogu se naći u djelu The
Rationale of Mesmerism A. P. Sinnetta, djelo koje toplo preporučujem čitateljima.

Mesmerički se postupak može pogurati još dalje, sve do izvlačenja magnetskog fluida iz mozga subjekta i
zamjenom s fluidom operatora. U tom slučaju subjekt potpuno gubi kontrolu tijela, ona se prenaša na
operatora i on s tijelom subjekta može činiti sve što poželi.

Zanimljiva posljedica zamjene magnetskog fluida subjekta s onim operatora jest da se poticaj primijenjen
na operatoru može odraziti na subjekt i obratno, stimulans primijenjen na subjektu može osjetiti operator.

Tako na primjer pretpostavimo da je mesmerizirana ruka, magnetski fluid subjekta bio je zamijenjen s onim
operatora. Ako se zatim ruka operatora ubode, subjekt to može osjetiti jer je živčani eter operatora povezan
s mozgom subjekta: primivši poruku putem živčanog etera operatora, subjekt pretpostavlja kako je izazvan
iz vlastitog živčanog sustava i reagira u skladu s tim. Ovaj se fenomen obično naziva „mesmerička
simpatija“ i mnogi se slučajevi mogu naći u literaturi o toj temi.

Kako bi se mesmeriziralo nije neophodno činiti pokrete rukama. Jedina je svrha ruku usmjerenost na fluid,
možda također kao pomoć imaginaciji operatora, sve što olakšava imaginaciju pojačava volju operatora o
kojoj u velikoj mjeri ovisi ishod. Sposoban masmerist može djelovati bez ikakvog pokreta ruku i postići
željene rezultate samo gledajući subjekt i koristeći svoju volju.

Čini se kako se eterički mehanizam tijela sastoji iz dva različita dijela, jedan nesvjestan i povezan sa
simpatičkim živčanim sustavom, a drugi svjestan ili voljan, povezan s cerebrospinalnim sustavom; prema
tome moguće je mesmerizirati voljni, ali ne i simpatički. Zbog toga, mesmerist uglavnom ne može utjecati
na životne funkcije pacijenta, kao što je disanje i optok krvi.

To je moguće objašnjenje zašto se u teozofiji tvrdi kako Prâna u fizičkom tijelu postoji u dva glavna oblika:
energizirajuća Prâna u eteričkom dvojniku i automatska Prâna u gustom tijelu.

Kao i u slučaju magnetskog liječenja, izuzetno je poželjno da je mesmerist dobrog fizičkog zdravlja.
Iscjelitelj ili magnetizer ne izlijeva samo u pacijenta Prânu, već također i svoju osobnu energiju i na taj način
operator može na pacijenta prenijeti fizičku bolest. Osim toga, pošto se astralna i mentalna materija također
unosi u subjekt, moralne i mentalne bolesti mogu isto biti prenijete.

Iz sličnih razloga mesmerist može na taj način, čak i nesvjesno, dobiti veliki utjecaj nad subjektom – daleko
veću moć nego što se to općenito misli. Bilo kakva kvaliteta srca i uma koje posjeduje mesmerist, vrlo lako
može biti preneseno na subjekt: prema tome očita je opasnost koja može iz toga proisteći.

O mesmerizamu koji se primjenjuje isključivo u svrhe liječenja od osoba koje znaju što čine i za koje se
vjeruje kako nikada neće zloupotrijebiti zadobivene moći može se puno izreći, ali mesmerizam u druge
svrhe nikako se ne preporučuje.

Od prednosti mesmerizma u iscjeljivanju voljom kada se snaga volje izlije u fizičko tijelo, postoji opasnost
od vraćanja bolesti natrag u suptilnije nositelje iz kojih su došli, čime se sprječava konačno razrješenje na
fizičkoj razini od zla koje ima svoje porijeklo u umu i emocijama. Mesmerizam u svrhe liječenja ne
predstavlja ovu opasnost.

Zanimljiv primjer magnetskog ili mesmeričkog liječenja u budičkoj ceremoniji Paritta ili Pirit (doslovno
„blagoslov“): u kojem redovnici sjede u krugu ili četverokutu držeći u rukama konopac debljine niti tkanine,
koji vodi u posudu s vodom. Stalno se smjenjuju grupe redovnika nekoliko dana, recitirajući bez prestanka
tekst i držeći konstantno u svom umu namjeru blagoslivljanja. Voda se na ovaj način jako magnetizira i
onda podijeli ljudima ili bolesniku koji se drži konopca privezanog užeta.

Može se usput primijetiti, kako je moguće mesmerizirati biljke i pospješiti njihov rast na osobit i određen
način. Malo njih to radi svjesno, barem na Zapadu, ali ovo djelomično objašnjava činjenicu kako neke osobe
imaju „sretnu ruku“ u gajenju biljaka, cvijeća itd. Češći uzrok, međutim, ovih pojava ovisi o ustrojstvu

39
eteričkog i ostalih tijela, a također i o odnosu osobe s elementalima, najbliži su mu oni čiji element
prevladava u njegovim nositeljima.

Budući da duhovi prirode posjeduju malo osjećaja odgovornosti i nemaju razvijenu snažnu volju, njima se
općenito može dobro vladati putem mesmerizma, a zatim ih koristiti na brojne načine u provođenju volje
magičara; toliko dugo dok god su zadaci koje trebaju provesti unutar njihove moći, oni će ih vjerno
izvršavati.

Također je moguće mesmerizirati osobe koje se nedavno umrle i još uvijek u blizini lebde u svojim astralnim
tijelima.

XIX. POGLAVLJE
LJUSKE I OVOJI

Pod određenim okolnostima dopušteno je i poželjno formirati ljusku ili ovoj eteričke materije u svrhu zaštite
nas samih ili drugih osoba od neugodnih utjecaja različitih vrsta.

Tako na primjer, u miješanoj gomili vrlo je vjerojatna prisutnost fizičkog mangetizma koji, ako nije
pogibeljan, onda je neugodan za okultiste. Neke osobe, također, s vrlo niskom vitalnosti imaju sposobnost,
najčešće nesvjesno, iscrpljivati iz osoba u blizini njihove zalihe Prâne. Ove osobe koje sliče vampirima,
kada bi se ograničile na uzimanje neiskorištenih suvišnih eteričkih čestica koje se izbacuju iz tijela pod
normalnim uvjetima, ne bi bilo nikakve štete, ali pohlepnost s kojom oni apsorbiraju tako je jaka da je optok
Prâne kod žrtve požurena i ružičaste su čestice oduzete organizmu još prije nego što se njihov sadržaj
Prâne iskoristi. Sposoban vampir može u nekoliko minuta potpuno iscrpiti svoju žrtvu.

Vampir nema značajne koristi od vitalnosti koju je oteo drugima, jer ga njegov vlastiti sustav nagoni da je
istroši prije nego što je može korisno asimilirati. Takvoj je osobi potreban mesmerički tretman strogo
ograničene količine Prâne sve dok se njezin eterički dvojnik ne obnovi i ponovno zadobije vlastiti elasticitet
i ne prestane usisavanje i gubitak na štetu drugih. Gubitak vitalnosti događa se kroz pore čitavog tijela, a
ne iz samo jednog područja.

Kod nekih abnormalnih slučajeva, neko strano biće može pokušati zaposjesti ili opsjednuti fizičko tijelo
drugih. Katkada smo prisiljeni spavati, npr. u kupeu vlaka, u fizičkoj blizini osoba koje pripadaju tipu vampira
ili osoba čije su emanacije grube i nepoželjne ili okultist želi posjetiti mjesta ili osobe gdje vlada bolest.

Neke su osobe u tolikoj mjeri osjetljive da u svojim vlastitim tijelima osjećaju simptome slabosti ili bolesti
koje osjećaju drugi; drugi opet značajno trpe zbog neprestanih i raznovrsnih vibracija bučnog grada.

U svim tim slučajevima eterički se ovoj može korisno upotrijebiti za vlastitu zaštitu. Ipak, ne treba zaboraviti
kako eterički ovoj jednako kao što priječi ulazak, tako isto brani izlazak i dosljedno tomu eteričke vlastite
emanacije ostaju zatvorene u ovoju, od kojih mnoge mogu biti štetne.

Forma ovoja dobiva se s naporom volje i imaginacije. To se može postići na dva načina: ili tako da se
zgusne periferija eteričke aure koja prati fizički oblik tijela i mrvicu je veća ili se stvori jajoliki oblik eteričke
materije uzete iz okoline. Ovaj drugi način je bolji, premda zahtijeva mnogo veći napor volje i potpunije
poznavanje načina po kojem volja može oblikovati fizičku materiju.

Oni koji žele sačuvati svoja fizička tijela tijekom spavanja pomoću eteričke ljuske, moraju paziti da ju
formiraju s eteričkom, a ne astralnom materijom. Slučaj je zabilježen od nekog učenika koji je napravio tu
pogrešku s posljedicom da je fizičko tijelo ostalo u cijelosti nezaštićeno, dok je on sam lebdio zarobljene
svijesti u neprobojnom astralnom ovoju bez mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom.

Oblikovanje eteričke ljuske prije odlaska na spavanje može olakšati prijenos iskustva Ega budnoj svijesti,
utoliko što priječi mislima, koje uvijek lebde u eteričkom svijetu i neprestano bombardiraju naše nositelje,
ulazak u uspavani eterički mozak i miješanje s mislima eteričkog mozga.

40
Eterički dio mozga, gdje stvaralačka mašta nalazi svoju razonodu, ima aktivnu ulogu u snovima, posebno
kod dojmova koji imaju porijeklo iz vanjskih utjecaja ili iz bilo kojeg unutarnjeg pritiska moždanih žila.
Općenito njegovi snovi poprimaju dramatsko obilježje jer se oslanjaju na akumulirani sadržaj fizičkog
mozga, prilagođuje ih, rastvara i ponovo ugađa sve elemente prema svojoj fantaziji i tako stvara niži svijet
snova.

Najbolji način za zaštitu za vrijeme budnog stanja od svakog doticaja s mislima vanjskog svijeta jest držati
mozak stalno zauzet, jer ostavljajući ga u stanju mirovanja otvaraju se širom vrata valovima kaotičnih misli.
Naravno, za vrijeme sna eterički je dio mozga još više izložen strujama vanjskih misli. Gore navedena
sredstva, doprinijet će izbjegavanju problema.

U nekim slučajevima nije potrebno obaviti čitavo tijelo, dovoljno je stvoriti lokalni štit i zaštiti se od specifičnih
doticaja.

Ima osjetljivih osoba koje osjete neugodnost kod rukovanja s drugim osobama. U tom slučaju, s naporom
volje i mašte može se formirati privremeni ovoj eteričke materije koji će zaštititi ruku od ulaska čestica koje
imaju nepoželjni magnetizam.

Slična ljuska koristi se za zaštitu od vatre, ali za ovu svrhu potrebno je daleko savršenije poznavanje
praktične magije. Takvi ovoji eteričke materije kojima je najtanji sloj apsolutno otporan na toplinu, mogu se
proširiti na ruke, noge ili na druge tvari koje se upotrebljavaju u ceremonijama, još su u upotrebi u nekim
predjelima svijeta i kod kojih se običava hodati po vatri. Ovaj fenomen se povremeno može vidjeti u
spiritističkim seansama gdje prisutni sjede bez opasnosti na užarenoj žeravici.

Nije potrebno reći kako su ljuske i ovoji o kojima smo dosad govorili čisto eteričke prirode i nisu u stanju
štititi od astralnih i mentalnih utjecaja. Zaštitu od tih utjecaja treba oblikovati iz tih razina. Međutim, ovdje
se nismo time bavili.

POGLAVLJE XX.
MEDIJALNOST

Medij je osoba s abnormalnim organizmom kod koje se eteričko tijelo može lako odijeliti od gustog tijela.
Odvojeni eterički dvojnik, u većini slučajeva, fizički je temelj za materijalizaciju.

Ovako materijalizirani oblici ne udaljuju se od medija, jer materija od koje su napravljeni neprestano privlači
tijelo od kojeg proističe.

Oblici ovakve vrste mogu samo kratko vrijeme odoljeti vibracijama jake svjetlosti.

U cjelini, medijalnost je opasno stanje i na svu sreću vrlo rijetko, često uzrokuje napetost i oboljenje
živčanog sustava. Kada se eterički dvojnik odvoji on se stvarno pocijepa u dva dijela, pošto se ne može
potpuno odvojiti od gustog tijela, a da ne nastane smrt, jer vitalna snaga ili Prâna treba eteričku materiju
kako bi mogla protjecati. Ovo djelomično odvajanje dvojnika dovoljno je da gusto tijelo padne u letargično
stanje, kod kojeg su gotovo obustavljene životne funkcije, nakon ovog štetnom stanja obično slijedi
ekstremna iscrpljenost (vidi poglavlje I.).

Ogroman gubitak vitalnosti uslijed obustave sustava za cirkuliranje Prâne, razlog je zašto je medij u stanju
kolapsa nakon svake seanse i zašto toliko medija postanu pijanice, uzimajući stimulanse kako bi
nadoknadili nagli gubitak snage.

Wiliam Crookes na str. 41 svojih istraživanja Researches, piše: „Nakon svjedočenja bolnom stanju
živčanog i tjelesnog poniženja u kojem su neki eksperimenti ostavili g. Homea – nakon što sam ga vidio
shrvana ležati, gotovo bez svijesti na podu, blijeda i bez riječi – kako se može posumnjati da ovo djelovanje
psihičke snage nije popraćeno s iscrpljivanjem vitalne snage?“

Gore opisano stanje sliči šoku koji slijedi nakon kirurškog zahvata.

41
Kod spiritističkih seansi vidovita osoba može vidjeti kako se, u pravilu, eterički dvojnik odvaja s lijeve strane
medija, ali ponekad s cijele površine tijela i ovaj dvojnik često tvori „materijalizirani duh“ koji on lako oblikuje
i od misli prisutnih na različite načine, njegova se snaga i vitalnost pojača kada medij padne u duboki trans.
Obično se ovo događa bez ikakvog svjesnog napora prisutnih, ali se, također, može i svojevoljno postići.
Tako H. P. Blavatsky navodi kako je ona tijekom znamenitog fenomena na imanju Eddy namjerno
oblikovala kalup „duha“ koji se je pojavljivao u raznim oblicima i mogli su ga vidjeti prisutni.

Iako je eterička materija oblikovana u oblike „duhova“ nevidljiva običnim očima, ipak može biti osjetljiva za
fotografsku ploču, jer je osjetljiva na određene valne duljine svjetlosti nevidljive ljudskom oku. Ovo je
racionalno objašnjenje mnogih slučajeva kada se oblik „duha“ pojavi na negativu obične fotografije.

Tijekom seansi često se događa da osim oduzete eteričke materije od eteričkog dvojnika medija, postoji
stalna količina eteričke materije koja se uzima od tijela prisutnih; ovo objašnjava umor koji često osjećaju
oni koji posjećuju ove seanse.

Samo u slučaju apsolutne pasivnosti moguće je oduzeti veliku količinu materije iz fizičkog tijela bez smrtne
posljedice. Iako je medij svjestan cijelo vrijeme, ali svaki pokušaj ispoljavanja individualnosti ili racionalnog
mišljenja, smjesta oslabi materijalni oblik i povuče se u kalup. Nagli šok ili smetnja ili bilo kakav pokušaj da
se iskoristi „obrazac duha“ opasan je i može čak dovesti do smrti.

Često se događa da se iz tijela medija, osim eteričke materije oduzme također i određena količina fizičke
materije, poglavito plinovite i tekuće. Zapisani su slučajevi u kojima se tijekom materijalizacije tijelo medija
vidljivo smanjilo, lice smežuralo, skupilo tako da je neugodno za gledanje. Vaganjem je utvrđeno kako
fizičko tijelo medija teži čak 18 kg manje od normalne, dok je težina materijaliziranog oblika pokazivala
jednako povećanje, a ponekad i veće, jer je određena količina guste materije oduzeta od tijela prisutnih. U
jednom poznatom slučaju materijalizirani oblik prenio je smanjeno tijelo medija – Michael Eglingtona.

Za astralno biće koje se želi „manifestirati“ ili proizvesti bilo kakvu pojavu na fizičkoj razini, medij mu pruža
potrebnu eteričku materiju. Ona djeluje kao posrednik u prenašanju astralne snage u fizičku materiju.

Donekle sličan proces se odvija kada mrtvi pijanac lebdi oko krčme i obavije se u veo eteričke materije
kako bi mogao upijati miris alkohola koji mu je toliko potreban. Pošto nije u stanju osjetiti alkohol kako ga
mi osjećamo, on sili druge da piju kako bi djelomično mogao ući u njihova fizička tijela i opsjednuti ih te
tako još jedan put izravno uživati slast i ostale užitke za kojima osjeća žarku želju.

Ponekad je dostatna samo eterička materija, povučena iz medija, za oblikovanje eteričkih ruku ili prstiju
koji drže olovku i pišu ili proizvedu lagani udarac itd. Obično se eterička materija, kao i gusta fizička materija,
povlače iz medija i iskorištavaju za oblikovanje astralnog oblika, kako bi se mogao vidjeti od prisutnih na
seansama, premda on nije čvrst već kao tanki film.

„Duhovi“ koji se često vide na seansama, često su napravljeni od odjeće medija ili nekog od prisutnih.
Tekstura može biti prilično gruba ili izuzetno fina, često je puta finija od bilo kojeg orijentalca. Katkada se
ove haljine mogu odnijeti iz prostorije, a traju i godinama, ali katkada iščeznu za sat ili dva, čak i u nekoliko
minuta.

Ne može biti nikakve sumnje da je, osim možda u vrlo rijetkim slučajevima i kada je mogu izuzetan oprez,
praksa u medijalnosti štetna, a može biti izuzetno opasna. Usprkos tome, mora se priznati da je medijalna
praksa mnoštvu osoba pridonijela spoznaji i vjerovanju u realnost nevidljivog svijeta i u nastavak života
poslije smrti. S druge strane, mora se priznati kako se takvo znanje ili uvjerenje moglo osigurati na drugi,
manje štetan način.

Iskusan okultist koji pripada školi „bijele magije“ nikada neće djelovati na eterički dvojnik neke druge osobe
kako bi se provela materijalizacija, niti bi on poremetio svog vlastitog dvojnika kako bi se mogao vidjeti na
daljinu. On bi jednostavno kondenzirao i sakupio oko astralnog tijela dovoljnu količinu okolnog etera za
oblikovanje materijalizacije, a kasnije bi joj sa snagom volje dao određeni oblik u trajanju koliko mu je to
potrebno.

42
Većina „duhova vodiča“ svjesna je opasnosti kojima su izloženi njihovi mediji i ne propuštaju nikakvu
moguću predostrožnost kako bi ih zaštitili. Čak i „duhovi“ i sami mogu povremeno trpe kada se udari ili rani
materijalizirani oblik, zbog bliske veze koja nastaje između eteričke materije materijaliziranog oblika i
astralne materije koja pripada „duhu“.

Istina je kako nikakvo fizičko oružje ne može raniti astralno tijelo, ali povreda materijaliziranog oblika može
biti prenesena na astralno tijelo, uslijed pojave koja se naziva „odjek ili reperkusija“.

Pošto se čestice materije za vrijeme materijalizacije posuđuju od svih prisutnih, a ne samo od medija, one
se mogu pomiješati i posljedično tomu nepoželjna svojstva ili nedostaci koje posjeduje jedan od prisutnih
utječe na sve prisutne, a naročito na medij koji je od svih najviše izložen pogibelji, sigurno i najosjetljiviji
među prisutnima. Izgleda kako nikotin i trovanje alkoholom najviše uzrokuje neugodnih učinaka na ovaj
način.

Mediji nižeg stupnja neminovno privlače izrazito nepoželjne astralne entitete koji mogu ojačati vlastitu
vitalnost nauštrb medija i prisutnih. Takva se „sablast“ može prilijepiti svakom prisutnom na seansi tko je
nižeg stupnja razvoja, sa žalosnim posljedicama.

Poznati su slučajevi u kojima je vanjski entitet bilo inkarniran ili ne, zaposjelo tijelo uspavane osobe i
iskoristio ga za svoju osobnu korist, možda dok je hodao u snu. Ova vrsta upada lakše uspijeva kod osobe
koja ima medijalna svojstva.

XXI. POGLAVLJE
RAD DR. WALTERA J. KILNERA

U knjizi pod nazivom Ljudska atmosfera3 (1911.) Dr. Walter J. Kilner opisuje svoja istraživanja na ljudskim
aurama pomoću obojenog zaslona. Opća načela i otkrića Dr. Kilnera sažeti su u ovom poglavlju. Za više
pojedinosti, naročito za uporabu zaslona, upućujemo čitatelja na spomenutu knjigu.

Zanimljivo je spomenuti kako je dr. Kilner izričito opovrgavao vidovnjačke moći i nije ništa pročitao o auri
sve dok nije bilo ispitano više od šezdeset njegovih pacijenata. On tvrdi kako su njegove metode čisto
fizičke i kako ih mogu uspješno primijeniti svi koji trpe bolove.

Zasloni su tanke i ravne staklene ćelije koje sadrže dicyaninovu boju u alkoholu. Upotrjebljene su različite
boje u različite svrhe, ako što su tamno i svijetlo grimizna, modra, zelena i žuta.

Operator gleda svjetlo na pola minute ili nešto malo više kroz tamni zaslon, onda gleda u pacijenta kroz
blijedi zaslon i zatim može vidjeti njegovu auru. Upotreba zaslona čini se utječe na oči, ispočetka
privremeno, a kasnije trajno, tako da je operator nakon nekog vremena sposoban vidjeti auru i bez zaslona.
Ipak, savjetuje se oprez u korištenju zaslona, jer oči radi toga trpe.

Treba se služiti s blagom i raspršenom svjetlosti koja dolazi iz jednog smjera, po mogućnosti iza
promatrača, dovoljno je uglavnom osigurati da se tijelo jasno vidi. Općenito je potrebna tamna pozadina,
premda je za neka zapažanja potrebna bijela. Kako bi se moglo opažati, osoba bi se trebala postaviti oko
30 cm ispred pozadine, kako bi se izbjegle sjene i druge optičke varke.

Osim obojenih zaslona, dr. Kilner je upotrijebio još jednu genijalnu metodu proučavanja aure koja je
nazvana metoda komplementarnih boja. Na obojeni pojas 5 x 2 cm, vrlo dobro osvijetljen, gleda se
netremice 30 – 60 sekundi. To ima učinak zamora oka kako bi se mogla zapaziti određena boja, osim toga
postanu izuzetno osjetljive na druge boje. Kada se zatim oči usmjere na pacijenta, može se opaziti pojas
ili traka komplementarnih boja, iste veličine i oblika kao originalna traka: taj „spektar“ traje neko vrijeme. U
praksi se otkrilo kako mijenjanje boja aure imaju učinak promjene u izgledu trake komplementarne boje.
Ovim putem u vještim rukama uspijevaju se ustanoviti mnoge činjenice koje se odnose na auru, a koje bi
ostale neotkrivene samo s metodom zaslona. Boje koje je upotrebljavao dr. Kilner su:

3
The Human Atmosphere
43
1. Žuta gamboge ima komplementarnu boju prusku modru
2. Antwerp modra ima komplementarnu boju žutu gamboge
3. Grimizna ima komplementarnu boju prozirnu emerald zelenu
4. Emerald zelena ima komplementarnu boju grimiznu.

Opažanjem se utvrdilo kako aura pokazuje tri različita dijela koje je dr. Kilner nazvao:
1. Eterički dvojnik
2. Unutarnja aura
3. Vanjska aura

Eterički dvojnik, gledano kroz zaslon, izgleda kao tamni pojas odmah do tijela, točno prateći njegove
konture. Njegova širina svuda je jednaka i obično je između 1 i 5 mm. Mijenja se prema osobama, ali i kod
iste osobe prema zdravstvenim uvjetima. Čini se potpuno proziran i izričito prugast s nježnim crtama lijepe
ružičaste boje, koje se pojavljuju između pruga. Ružičasta boja svakako sadrži više plave nego grimizne.
Čini se vjerojatnim kako su linije samo-svjetleće. Do danas u eteričkom dvojniku nije bio zapažen nikakav
činitelj niti promjena koja bi pomogla dati dijagnozu.

Unutarnja aura počinje od vanjskoga ruba eteričkog dvojnika, iako se često čini kako dotiče samo tijelo.
Obično ima stalnu širinu 5 – 10 cm, koja je katkada uža uzduž udova i slijedi obrise tijela. Relativno je šira
kod djece nego kod odraslih. Njena struktura je zrnata, zrnca su izvanredno fina i tako su raspoređena da
izgleda kao prugasta. Pruge su paralelne jedna s drugom; obzirom na tijelo stoje pod pravim kutom i u
sredini imaju duže snopove, a izvan kraće sa zaobljenim rubovima. Snopovi su nagomilani tako da obris
aure izgleda izbrazdan. Pruge ne posjeduju nikakvu boju. U slučaju bolesti one su manje vidljive. Unutarnja
aura je najgušći dio prave aure. Obično je jača i šira kod osoba dobrog fizičkog zdravlja.

Vanjska aura započinje kod vanjskog ruga unutarnje aure i, različito od unutarnje aure, znatno mijenja
veličinu. Oko glave širi se oko 5 cm izvan ramena, sa strana trupa i iza leđa široka je 10 – 12,7 cm, nešto
malo uža ispred tijela. Slijedi obrise tijela, a katkada je nešto malo uža uzduž udova. Širina oko ruku
odgovara onom oko nogu, ali je općenito šira oko šaka i često se projicira daleko od prstiju ruku. Obrub
nije potpuno jasan i često nestaje. Vanjska aura izgleda bez oblika i ne svijetli. Unutarnji dio vanjske aure
ima veća zrnca od onih na vanjskoj strani i različite veličine postupno se miješaju na nevidljivi način jedna
s drugom.

Aura dječaka i djevojčica do dvanaeste ili trinaeste godine izgledaju slične, osim što je ženska aura finija u
teksturi od muške. Od adolescencije aure postaju različite, ali u obje, međutim se pojavljuju određene
specifičnosti. Ženska aura je obično mnogo šira na stranama tijela, najveća širina kod struka, također je
šira na leđima nego sprijeda, najširi dio je na malenom dijelu leđa gdje je često ispupčena.

Dr. Kilner smatra kako je jajolik ovalni oblik najsavršeniji oblik, odstupanje od toga je zbog nerazvijenosti.
Finoća i prozirnost pokazatelji su savršenijeg tipa aure.

Djeca imaju relativno širu auru u odnosu na visinu od odraslih. Djeca također, pogotovo muški, imaju
unutarnju auru gotovo jednako široku koliko vanjsku, pa ih je teško razlikovati.

Inteligentne osobe imaju veću auru od osoba sa smanjenom inteligencijom. To je posebno uočljivo oko
glave. Što je više sive boje u auri to je osoba više tupa i slabijeg uma.

Katkada se zapaža vrlo slaba izmaglica koja se širi daleko izvan vanjske aure. To se može zapaziti jedino
gdje je aura neobično široka i vjerojatno je nastavak vanjske aure. Dr. Kilner dao joj je naziv ultravanjska
aura.

Svijetli snopovi, zrake ili struje zapaženi su kako izlaze iz različitih dijelova tijela. Ponekad se brzo pojavljuju
i iščezavaju, a drugi put ustraju. Snopovi nikada nisu obojeni, zrake su obično bezbojne, iako ponekad
zatamnjena s različitim nijansama. Gdje se pojave aura obično postaje gušća.

Postoje tri varijante:

44
Prva: zrake ili snopovi, svjetliji od okolne aure, u potpunosti odvojeni ali blizu tijela, pojavljuju se unutar i
omotani samom aurom. U najuobičajenijem obliku su produžene, njihove duže osi paralelne su s tijelom.
Njihove su strane obično jasne i točno se slažu s rubom unutarnje aure, ali su krajevi obično stisnuti i manje
svijetli, često nestanu u okolnoj auri.

Unutarnja aura između zraka obično, ali ne uvijek, izgubi prugast izgled i postane zrnata. Što je zraka
postojanija, tim zrnca postaju veća.

Druga: zrake izlaze iz jednog dijela tijela, a izlaze iz drugog, ne jako udaljenom. Ove zrake obično su
najsjajnije. Može ih se vidjeti u pokretu, na primjer iz tijela u ruku ili ako je ruka savijena iz ruke od pazuha
do ručnog zgloba.

Ako promatrač drži ruku u blizini pacijenta, aure obojice gotovo bez iznimke postaju svjetlije lokalno te u
kratkom vremenu cijela zraka bit će oblikovana između ruke i najbližeg dijela pacijenta. Takve zrake nastaju
lakše između točaka nego između površina.

U nekom slučaju zraka iz jedne ruke osobe do druge mijenja se od svijetlo žuto do boje tekućeg rubina.

Treća: zrake strše pod pravim kutom u odnosu na tijelo u prostor, svjetlije od vanjske aure i izlaze koliko i
ona ili još dalje. Strane zraka obično su paralelne iako ne uvijek, a rjeđe lepezaste, krajevi su istaknuti i
nestaju, pogotovo oni koji izlaze iz vrhova prstiju.

Promatrane zrake uvijek su ravne. Njihov je normalni smjer okomit na tijelo, ali one mogu ići u bilo kojem
smjeru, kao na primjer kada izlaze iz vrhova prstiju jedne i ruku druge osobe.

Osim plavkasto-sivih zraka, mogu se opaziti i crvene i žute. Činjenica je da struktura zraka podsjeća na
onu unutarnje aure i da zrake nisu nikada opažene kako smanjuju susjednu vanjsku auru bilo u gustoći
bilo u svjetlini, tako da je opravdan zaključak kako zrake i unutarnja aura imaju zajedničko porijeklo – tijelo,
te su stoga zrake samo proširen snop pruga unutarnje aure.

Dr. Kilner je također ustanovio da pod sličnim uvjetima, iako s više poteškoća, on može zapaziti izmaglicu
ili plavičastu auru oko magneta, osobito oko polova; žutu auru oko kristala uranovog nitrata; plavkastu auru
oko polova galvanskog članka; oko konduktora spojenih polova i u prostoru između dviju žica spojenih s
polovima i jedna s drugom.

Iz činjenice (1) da unutarnja aura ima izbrazdanu strukture, a vanjska aura posve nejasnu; (2) da unutarnja
aura ima jasnu dobro ocrtanu granicu, a vanjska aura nejasno definiranu; (3) da su vanjski rubovi unutarnje
aure nazubljeni, bez ikakve sličnosti s rubom vanjske aure; (4) da zrake počinju iz unutarnje aure i nikada
nije zapaženo da izlaze iz vanjske aure i da prolaze do unutarnje aure – dr. Kilner je zaključio (1) vanjska
aura najvjerojatnije potječe iz unutarnje i (2) ove dvije aure najvjerojatnije nisu produkt jedne iste sile.

Dakle, dr. Kilner razlikuje (1) Br. 1 snagu aure (kraće 1SA), koja potječe iz unutarnje aure i (2) Br. 2 snagu
aure (2SA) koja potječe iz vanjske aure. Očito, 1SA djeluje vrlo intenzivno u ograničenom području. Kroz
lokalno povećanje snage, zrake se mogu projicirati svjesno snagom volje. 2SA više je pokretljiva i njezino
je polje djelovanja prostranije od onoga 1SA, izgleda kako je potpuno neovisna o volji.

Različita stanja bolesti, opća ili lokalna, djeluju na ove snage i kroz njih na aure, ali ne na isti način na
unutarnju i vanjsku auru.

Lokalni poremećaj može uzrokovati da nestanu sve pruge unutarnje aure, koja onda postaje neprozirna i
gušća i promijeni boju. Također mogu se pojaviti grube pruge, ali različito od onih finih pruga kod zdrave ili
može formirati prostor lišen unutarnje aure.

Poremećaj na većem dijelu tijela može učiniti da unutarnja aura postane uža na jednoj strani tijela nego na
drugoj, to je popraćeno s promjenom teksture unutarnje aure, a često i njezina boja.

Varijacije u vanjskoj auri, uslijed 2SA manje su nego što je slučaj s unutarnjom aurom. Širina se može
suziti, ali nikada neće potpuno nestati, a i može promijeniti boju. Promjena na velikoj površini tijela može u

45
potpunosti promijeniti oblik vanjske aure. Vanjska aura može postati uža, a na unutarnju auru nema
utjecaja, ali ako se unutarnja skupi i vanjska će se skupiti također.

Promjene u auri mogu biti posljedica bolesti. Kod histerije vanjska aura se širi na stranama trupa; ona je
sužena kod slabinskog dijela, a izbočena je na leđima u lumbalnom dijelu.

Kod epilepsije jedna strana vanjske i unutarnje aure uzduž cijele dužine obično je sužena, unutarnja aura
postane neprozirna, tekstura grublja, a pruge se smanje ili nestanu. Boja je obično siva.

Suženje unutarnje aure uvijek znači smrtonosnu bolest. Katkada se zapaža da je aura prelomljena.

Unutarnja aura ne mijenja u većoj mjeri oblik ili veličinu, ali značajno promjeni teksturu. Vanjska aura varira
češće i intenzivnije u obliku i veličini, a gotovo neprimjeno u teksturi.

U slučaju bolesti, prvi simptom je smanjenje ili potpun nestanak pruga; zajedno s tim zrnca postanu grublja,
a to je izgleda zbog pripajanja manjih zrnaca.

Svaka smetnja unutarnje aure odrazi se u smetnji vanjske aure.

Kada se oči pripreme pomoću zaslona čini se kako je teško precizno procijeniti nijanse aure. Izgleda da se
skala boja proteže od plave do sive, boja više ovisi o temperamentu i mentalnoj moći nego o promjeni
fizičkog zdravlja. Što je veća mentalna energija to je aura modrija; nedostatak mentalne snage pojačava
sivilo u auri.

Dr. Kilner je proveo nekoliko pokusa koji su pokazali ne samo da zrake mogu biti projicirane snagom volje
iz raznih dijelova tijela, već i da boja zraka ili dijela aure može varirati naporom volje. Na taj način mogu se
proizvesti crvena, žuta i plava boja. Plavu je najlakše proizvesti, a žutu najteže.

Pažljivo proučavanje rezultata dr. Kilnera otkriva kako se oni u potpunosti slažu s rezultatima vidovitih
osoba. Dr. Kilner, međutim, čini se da je bio detaljniji u nekom pogledu struktura aura i utjecajima bolesti
na aure. Ono što je dr. Kilner definirao kao eterički dvojnik identično je opisima vidovitih osoba. Pruge
unutarnje aure dr. Kilnera očito su identične s aurom zdravlja (vidi poglavlje IV.). Ono što dr. Kilner opisuje
kao vanjska aura sastoji se – tako mi mislimo – od eteričkih čestica lišenih njihove Prane, a također i od
druge eteričke materije koje se ispuštaju iz eteričkog tijela (vidi poglavlje XI.). Učenik treba usporediti
napredak u proučavanju aure izložen u knjizi dr. Kilnera s tablicom XXIV. aure zdravlja dane u knjizi Vidljivi
i nevidljivi čovjek.

Kada bi se metode dr. Kilnera usavršile opravdano je vjerovati da bi se uspjelo fizički zapaziti (1) eteričke
čakre (2) protok Prane u i kroz tijelo (3) prirodu i struktura eteričkog dvojnika u tijelu. Dr. Kilner naglasio je
kako je teško zapaziti auru ako je podloga boja kože, te bi se vjerojatno postigla prikladnija podloga kada
bi se obojilo kožu promatrane osobe na neki način.

Dr. Kilner navodi kako je jedan od ciljeva njegovih istraživanja bio iskoristi auru kao sredstvo za postavljanje
dijagnoze. Dakle, vrlo je vjerojatno da će daljnja istraživanja otkriti ostala svojstva aure koja i kad bi bila
lišena dijagnostičke koristi – uvijek će biti od znanstvenog interesa.

Iz zapaženih činjenica: (1) loše zdravlje remeti auru (2) eterička materija susjednih aura spaja i tvori zrake
(3) ove zrake mogu biti formirane i usmjerene s naporom volje (4) od volje ovisi također i boja zraka -
izgleda kako je vrlo malen korak do magnetskog i mesmeričkog liječenja. Nadamo se da će istraživači
proučavati ovaj važan i zanimljiv predmet onako neumorno kako je to karakteristično za istraživača dr.
Kilnera.

POGLAVLJE XXII.
ETERIČKE SPOSOBNOSTI
Eteričke su sposobnosti proširenja običnim fizičkim osjetilima, a onaj tko ih posjeduje može zapaziti
„vibracije“ koje se odnose na eterički dio fizičke razine. Ovi će utisci biti primljeni kroz mrežnicu oka i to,
naravno, utječe samo na eteričku materiju.
46
U nekim abnormalnim slučajevima, drugi dijelovi eteričkog tijela mogu odgovarati na eteričke titraje isto
tako lako kao i oko, čak i lakše. Ovo se općenito pripisuje djelomičnom razvitku astralnog tijela budući da
osjetilne površine eteričkog dvojnika gotovo uvijek odgovaraju astralnim čakrama.

Postoje dvije glavne vrste vidovitosti, niža i viša. Niža se pojavljuje sporadično u nerazvijenih ljudi, kao što
su urođenici centralne Afrike, to je neka vrsta grube nejasne osjetilnosti koja pripada cjelokupnom
eteričkom tijelu više nego pravo osjetilno zapažanje koje se prenosi preko specijalnog organa. Ono je
gotovo potpuno izvan kontrole čovjeka. Eterički je dvojnik u veoma bliskom odnosu sa živčanim sustavom
i svako djelovanje na jedno od njih brzo se odrazi na druge. Kod niže vidovitosti neki se živčani poremećaj
gotovo u cijelosti odražava na simpatički sustav.

Kod razvijenijih rasa nejasna osjetljivost obično nestaje prema tome kako se razvijaju mentalne
sposobnosti. Kasnije, kada se duhovni čovjek počinje razvijati ponovno mu se vraćaju vidovite moći. Ovoga
puta, međutim, te su sposobnosti precizne i točne pod kontrolom volje, a obavljaju se preko osjetilnih
organa. Svaka živčana aktivnost gotovo isključivo pripada cerebrospinalnom sustavu.

Niži oblici psihizma najčešći su kod životinja i ljudi sa smanjenom inteligencijom. Histerični i neuravnoteženi
psihizam nastaje uslijed pomanjkanja razvijenosti mozga i dominacije simpatičkog sustava, velike jezgre
ganglijskih stanica u takvom sustavu sadrže vrlo velik udio eteričke materije pa grublji astralni titraji vrlo
lako utječu na njih.

Eteričko gledanje može biti privremeno pobuđeno npr. od delirijum tremensa, tako da čovjek može vidjeti
eterička (kao i astralna) stvorenja: zmije i druge strahote koje se vide u takvim slučajevima gotovo su bez
iznimke stvorenja niže vrste koja požudno upijaju alkoholne pare koje izlučuje tijelo pijanca.

Treba napomenuti kako je eterički dvojnik posebno osjetljiv na hlapljive sastojke alkohola.

Sposobnost vidovitosti može se koji put očitovati pod utjecajem mesmerizma ili uslijed povećane živčane
napetosti uzrokovane uzbuđenjem, histerijom, lošim zdravljem, drogama ili određenih vjerskih obreda koji
izazivaju autohipnozu.

Nije, međutim, preporučljivo da se netko pusti mesmerizirati kako bi zadobio vidovita iskustva, jer
prepuštanje dominacije drugoj osobi nad voljom subjekta uvijek oslabljuje i pospješuje sklonost da drugi
vladaju nad njim.

Povremeno osoba dovoljno sretna da stekne prijateljstvo eteričkih duhova prirode može s njihovom pomoći
postići bljeskove privremene vidovitosti i vidjeti ih. Da bismo razvili takvo prijateljstvo ne smijemo zaboraviti
kako se radi o duhovima prirode koji su izuzetno sramežljivi i nepovjerljivi prema ljudima, ne vole fizičke
emanacije prosječnog čovjeka – od mesa,, duhana i alkohola; također niskih sebičnih osjećaja kao što su
požuda, bijes ili depresija. Jaki, nesebični osjećaji uzvišene prirode stvaraju atmosferu u kojoj duhovi
prirode uživaju boraviti.

Gotovo svi duhovi prirode vole glazbu, a neke od njih posebno privlače određene melodije. C. W.
Leadbeater piše kako je na Siciliji vidio pastire koji su svirali Panove frule domaće izrade, dok su svuda
oko njih svečano poskakivale zahvalne vile, a da toga uopće nisu bili svjesni. Ponekad, međutim, seljaci
vide duhove prirode što potvrđuje književnost mnogih naroda.

Jedna od metoda za razvijanje eteričkog gledanja jest pomoću imaginacije. Nastoji se „zamisliti“ ono što je
unutar nekog fizičkog objekta, npr. u zatvorenoj kutiji, tj. „pogoditi“ s naporom usmjerene pažnje,
pokušavajući vidjeti ono što se običnim očima ne može vidjeti. Nakon brojnih „pokušaja“ čini se da je
pogađanje češće od zahtjeva teorije vjerojatnosti i čovjek stvarno počne gledati eterički ono što je prije
samo zamišljao. Kaže se da su ovu metodu upotrebljavali pripadnici Zuni, plemena američkih crvenih
Indijanaca (vidi članak Beatrice Wood u Service Magazine, ožujak 1925.).

Pod povoljnim uvjetima svjetla i ako se potrude, veliki broj ljudi može vidjeti mesmerički fluid, tj. živčani eter
koji izlazi iz ruku mesmerista. Sredinom 19. stoljeća, barun Reichenbach izjavio je kako je pronašao više
od šezdeset osoba koje mogu vidjeti ove emanacije, a neki su mogli vidjeti vrlo slične emanacije kako

47
izbijaju iz magneta, kristala i bakrene žice kojoj je jedan kraj bio izložen suncu. Promatrači su prethodno
obično zatvoreni u mračnoj sobi na nekoliko sati kako bi im mrežnica bila osjetljivija.

Neki francuski znanstvenici, koji nisu mogli normalno vidjeli N zrake, u tome uspjeli nakon što su ostali u
tami tri ili četiri sata.

Možemo ovdje napomenuti kako N zrake nastaju uslijed vibracija eteričkog dvojnika uzrokujući valove u
okolnom eteru. Čitatelj će se sjetiti kako životinje, biljke i metali izbacuju ove N zrake, ali njihovo emitiranje
prestaje pod utjecajem kloroforma. Lešine nikada ne izbacuju ove zrake. Također je zapaženo kako
analgetici – kao kloroform – odstranjuju iz fizičkog tijela eteričku materiju (poglavlje V.), čime se naravno
sprečava emanacija N zraka.

Posjedovanje punog i kontroliranog eteričkog gledanja čovjeku omogućuje vidjeti kroz fizičku materiju: npr.
zid od opeke čini se kao sačinjen od svijetle magle; sadržaj zatvorene kutije može se točno opisati i pročitati
zapečaćeno pismo; s malo vježbe također je moguće čitati zatvorenu knjigu.

Kada se sposobnosti savršeno razviju u potpunosti su pod kontrolom i mogu se koristiti ili ne koristiti po
volji. Kaže se kako je lako prijeći s običnog na eterički vid, kao kada se promijeni fokus gledanja – u
stvarnosti promjena je u fokusiranju svijesti.

U određenoj mjeri Zemlja je prozirna za eteričko gledanje, tako da čovjek može vidjeti značajne dubine kao
kroz bistru vodu. Mogu se dobro vidjeti podzemne životinje dok kopaju rovove ili sloj ugljena ili metala, ako
nisu previše udaljeni od površine, zbog toga što fizička materija kroz koju se gleda nije u potpunosti
providna.

Tijela ljudi i životinja uglavnom su prozirna te se mogu vidjeti djelovanja u unutarnjim organima, a donekle
se mogu na ovaj način i dijagnosticirati bolesti.

Eteričko gledanje čini vidljivima brojna bića, kao što su ona nižih redova duhova prirode koji imaju eterička
tijela: ovoj kategoriji pripadaju vile, patuljci i kućni duhovi, o kojima govore legende Škotske, Irske i drugih
zemalja.

Postoji vrsta prekrasnih vila s eteričkim tijelom koje žive na površini zemlje i koje su prošle na ljestvici
evolucije kroz stupnjeve trava i žitarica, mrava i pčela te sitnih duhova prirode. Nakon svog vremena,
eteričke vile postati će daždevnjaci ili ognjeni duhovi, a kasnije silfe ili duhovi zraka i konačno prelaze u
kraljevstvo anđela.

Vile imaju brojne i različite oblike, ali najčešće imaju ljudski oblik u smanjenoj veličini, obično s grotesknim
i pretjeranim pojedinostima crta lica ili udova. Pošto je eterička materija plastična i vrlo se lako može
oblikovati snagom misli, ona može poprimiti sve moguće oblike koji se zaželi, ali, ipak, imaju određen svoj
oblik koji nose kada nemaju poseban razlog za uzimanje nekog drugog.

Kako bi dobila drugi oblik, različit od svog vlastitog, vila mora stvoriti jasnu sliku oblika i fiksirati svoje misli
na njemu; čim se njena misao rasprši, odmah se vrati njezin prirodni izgled.

Eterička materija se ne pokorava snazi misli trenutačno, kao što to čini astralna materija. Mogli bismo reći
da se mentalna materija mijenja istodobno s promjenom misli, astralna materija toliko brzo nakon toga da
obični promatrač ne bi zapazio nikakvu razliku, ali kod eteričke materije može se vidjeti porast ili slabljenje
bez poteškoća. Astralna silfa prelazi poput munje iz jednog oblika u drugi, eterička vila povećava se i
smanjuje brzo, ali ne odjednom.

Postoje granice, iako široke, unutar kojih eteričke vile mogu mijenjati svoju veličinu. Tako svoju prirodnu
visinu od 30 cm mogu povećati na 183 cm, ali samo s izuzetnim naporom koji može izdržati samo nekoliko
minuta.

Jedna od struja života u evoluciji, kada napusti mineralno carstvo, umjesto da prijeđe u biljno, poprimi
eteričke nositelje koje nastanjuju unutrašnjost zemlje, žive zapravo u živoj stijeni koje nisu zapreka niti
njihovoj pokretljivosti, a niti njihovom vidu. U kasnijoj etapi, iako još nastanjuju živu stijenu, oni žive bliže
48
površini zemlje, a razvijeniji se povremeno mogu odvojiti od stijene na kratko vrijeme. Ti gnomi koji se
ponekad mogu vidjeti, ali možda češće čuje, u špiljama ili rudnicima, postaju vidljivi ili se materijaliziraju
oblikujući plašt fizičke materije ili zbog toga što je promatrač postigao privremenu eteričku vidovitost. Oni
bi se vidjeli češće kada ne bi postojala ukorijenjena antipatija prema ljudima koju dijele sa svim duhovima
prirode nižih vrsta.

Neki od nižih vrsta eteričkih duhova prirode nisu ni najmanje privlačni u estetskom smislu. To su bezoblične
mase s ogromnim razjapljenim crvenim ustima koje žive na odvratnim eteričkim emanacijama krvi i
raspadnutom mesu; grabežljiva bića slična rakovima crveno-smeđe boje koja kruže iznad zloglasnih kuća;
divlja čudovišta nalik hobotnici koja se naslađuju pijankama i uživaju u alkoholnim parama.

Entiteti koji se prikazuju ili su prihvaćani kao plemenska božanstva kojima se prinose krvave žrtve u hrani,
po mogućnosti mesu koje se spali njima u čast, stvorenja su vrlo niskog stupnja s eteričkim tijelima pomoću
kojih mogu apsorbirati fizičke emanacije bilo da se njima hrane bilo u njima uživaju.

Priče o mastima i lijekovima koje, kada se namažu na oči čovjeka, omogućuju mu vidjeti vile imaju temelj
u istini. Nikakva mast stavljena na oči neće omogućiti astralno gledanje, iako neka vrsta masiranja po
čitavom tijelu pomaže u odjeljivanju astralnog tijela od fizičkog, pri punoj svijesti. Ali primjena na fizičkog
oko mogla bi lako pobuditi eteričko gledanje.

Eteričko gledanje, naravno, čini vidljivim eteričke dvojnike ljudi. Ovi se dvojnici često vide kako lebde nad
grobovima nedavno umrlih, kod spiritističkih seansi može se zapaziti kako eterička materija izlazi iz lijeve
strane medija i može se također zapaziti na kakve je različite načine upotrebljavaju bića koja tu
komuniciraju.

Eteričko gledanje omogućava zapažanje nekih sasvim novih boja, potpuno drugačijih od onih sunčeva
spektra koje mi poznajemo i zato ih ne možemo opisati sadašnjim jezikom. U nekim slučajevima ove druge
boje u kombinaciji s bojama koje poznajemo izgleda, kada gledamo dvije identične površine običnim očima,
kako savršeno odgovaraju, a eteričkim gledanjem izgledaju različito.

Za kemičare bi se otvorio potpuno novi svijet za promatranje kada bi mogli manipulirati s eterom onako
kako to čine s tekućinama i plinovima.

U mineralnom carstvu postoje mnoge eteričke supstance čije je postojanje potpuno nepoznato znanostima
Zapada. Čak su i tijela ljudi, u Prvom Kruženju, bila jedino formirana od eteričke materije i sličila su
nejasnim, bezobličnim lutajućim oblacima. S eteričkim gledanjem možemo vidjeti je li naša okolina više ili
manje zdrava, možemo također otkriti klice bolesti ili druge nečistoće.

Blagotvorni učinci putovanja djelomično su potpomognuti promjenom eteričke i astralne materije povezanih
s određenim mjestima i predjelima. Mora, planine, šume ili vodopadi – svaki ambijent ima svoju posebnu
vrstu života, astralnog, eteričkog, kao i vidljivog te zbog toga posjeduju specifične dojmove i utjecaje. Mnogi
nevidljivi entiteti izlučuju životnu snagu, a vibracije koje oni zrače probuđuju posebna područja ljudskih
eteričkih dvojnika, kao i astralnih i mentalnih tijela, učinak je sličan kao kod vježbanja mišića koji nisu
uobičajeno aktivni; najprije je naporno, ali dugoročno je izrazito zdravo i poželjno. Iz navedenih razloga npr.
veslanje i plivanje, naročito u moru, imaju posebnu vrijednost.

Tu je istiniti temelj tradicionalnom vjerovanju kako spavanje pod borom s glavom prema sjeveru krijepi tijelo
zato jer magnetske struje koje teku po površini zemlje, svojim stalnim laganim tlakom postupno ispravljaju
poremećaje i učvršćuju molekule astralnog tijela i eteričkog dvojnika te tako pružaju odmor i mir. Zračenja
bora čine čovjeka osjetljivim za magnetske struje, osim toga bor stalno izbacuje vitalnost u tom posebnom
stanju u kojem je čovjek najlakše apsorbira. Postoji vrsta magnetske struje, odljev i priljev magnetske struje
između Sunca i Zemlje, čije su točke prekretnice u podne i ponoć.

Velike eteričke struje koje neprestano teku iznad površine Zemlje od jednog do drugog pola, imaju toliki
obujam da je njihova snaga neodoljiva, kao ona morskih valova; postoje metode kojima se ova čudesna
energija može bez opasnosti iskoristiti, dok neuki pokušaji njezine kontrole mogu biti puni opasnosti.
Također je moguće iskoristiti ogromnu snagu eteričkog tlaka.

49
Osim toga, promjenom materije iz grublje u suptilniju, velika zaliha potencijalne energije koja leži uspavana
može se osloboditi i iskoristiti, nešto slično kao latentna toplinska energija koja se oslobađa promjenom
stanja u vidljivoj materiji.

Obratan postupak od gore navedenog omogućuje promjenu stanja iz eteričkog u čvrsto stanje i tako
proizvesti fenomen „materijalizacije“.

Ova se sposobnost ponekad upotrijebi u hitnim slučajevima u kojima čovjek u svom astralnom tijelu,
„nevidljivi pomagač“, ima potrebu djelovati na fizičku materiju. Ta sposobnost zahtijeva značajnu moć
postojane koncentracije misli, ali ako misli oslabe makar i na pola sekunde, supstanca materijaliziranog
oblika smjesta se vrati u prvobitno stanje.

Razlog zbog kojeg je fizički objekt, nakon što je preobražen u eteričko stanje, vraćen u svoj prvotni oblik
jest taj što elementarna esencija podržava isti oblik, a kada prestane djelovanje misli onda esencija djeluje
kao kalup oko kojeg se ponovno sakupe čestice koje su se ukrutile. Ako se, međutim, čvrsti oblik pomoću
topline pretvori u plinovito stanje, elementarna se esencija – koja organizira kruti oblik – rasprši, a to nije
zbog toga što toplina može djelovati na esenciju, već zato što se njezino privremeno tijelo, uništeno kao
čvrsto, izljeva natrag u veliku zalihu ove iste esencije, jednako kao viši principi čovjeka na koje ne mogu
proizvesti nikakvo djelovanje niti toplina niti hladnoća, odstranjeni su iz fizičkog tijela kada ga uništi vatra.

Ipak ništa ne priječi da se fizički objekt može dovesti u eteričko stanje, da ga astralna struja velikom brzinom
prenese iz jednog mjesta na drugo, čak i kroz čvrstu materiju kao npr. zid od cigle. Tek što se povuče
dezintegrirajuća sila, eterički tlak prisili materiju na povratak u prvotno stanje.

Čovjek koji postane eterički osjetljiv, osim što dobiva eterički vid, u većini slučajeva istodobno doživljava
promjene i na drugim osjetilima. Astrolozi tvrde kako se planetarnim utjecajima, uslijed širenja ili zagušenja
eteričke atmosfere, stvaraju uvjeti koji su više ili manje povoljni za meditaciju.

Kaže se da tamjan djeluje na eteričko tijelo, donekle kao što boje djeluju na astralno tijelo, ljudi na taj način
mogu svoje nositelje brzo dovesti u harmoniju. Izgleda kako određeni mirisi imaju djelovanje na posebne
dijelove mozga.

Učinak eteričkog gledanja potpuno je različit od astralnog gledanja. U slučaju astralnog vida uveden je
potpuno novi element, često opisivan kao četvrta dimenzija. S takvim gledanjem npr. kocka će se vidjeti
kao da je sva izravnata, sve se njezine stranice jednako vide, a isto tako i sve njezine čestice unutar nje.

Međutim, eterički vid seže kroz predmete i gustoća materije kroz koju se gleda prijeći jasno zapažanje.
Ova poteškoća ne postoji kod astralnog gledanja.

Riječ „misao“ koju koristi W. T. Stead za gledanje na četvrtoj dimenziji potpuno označava ono što se
podrazumijeva za eteričko gledanje, a ne astralno.

Eteričko gledanje može se također upotrijebiti u svrhu povećavanja. Metoda se sastoji u tome što se utisci
eteričke materije mrežnice izravno prenašaju eteričkom mozgu; pozornost se usmjeri na jednu ili više
eteričkih čestica i tako se postigne ujednačavanje veličine upotrijebljenog organa i promatranog sitnog
objekta.

Uobičajenija je metoda, ali koja zahtijeva viši razvoj, zamisliti fleksibilnu cijev eteričke materije koji ide iz
središta čakre između obrva, a na svom kraju ima atom koji služi kao leća. Tom atomu svih sedam spirala
moraju biti potpuno razvijene. Atom se može širiti ili skupljati prema volji. Ta snaga pripada kauzalnom
tijelu tako da kada eterički atom oblikuje leću, mora se uvesti sistem koji služi kao reflektor.

Također je ovo svojstvo osjetljivo na proširenje; operator može projicirati na daljinu kada usmjeri svoju
svijest na leću.

Ista moć u drugoj prilici može se koristiti u svrhu smanjivanja, tako da se može zapaziti objekti ogromnih
veličina, koji se inače ne bi mogao zapaziti u njegovoj cjelokupnosti s običnim vidom.

50
Ova moć prikazivana je u Egiptu simbolom male zmije koja se uzdiže iz sredine čela u ukrasu na glavi
faraona.

Vidovitost koju pokazuju umrli za vrijeme spiritističkih seansi, a koja im dopušta čitanje zatvorene knjige,
pripisuje se eteričkim svojstvima.

Od različitih vrsta telepatije postoji jedna koja je eteričke prirode, a koja može poprimiti dva oblika. U prvoj
se stvori eterička slika koja je dobro vidljiva vidovitoj osobi; u drugoj eterički valovi, proizvedeni od stvorene
slike zrače i pobude drugi eterički mozak u svrhu da proizvedu istu sliku.

Za prijenos misli u mozgu postoji naročito središte koje je u isto vrijeme i odašiljač i primatelj, to je pinealna
žlijezda. Tkogod se pažljivo koncentrira na neku ideju, vibracije pobude eter koji prožima žlijezdu time
uzrokujući magnetsku struju koja uzrokuje lagani trzaj. Ovaj osjećaj ukazuje je li misao dovoljno čista i jaka
da je sposobna za prijenos. Većini ljudi ova pinealna žlijezda još nije potpuno razvijena, kako će biti u
kasnije u tijeku evolucije.

Poznavateljima okultizma poznat je proces kojim se svjetlosne zrake mogu saviti tako da zaobiđu predmet,
a iza predmeta vrate točno na prijašnji kurs. Za običan vid ovo se čini, naravno, kako je predmet nevidljiv
oko kojeg su se zrake zaokrenule. Može se pretpostaviti kako je ovaj fenomen rezultat manipulacije
određenog oblika eteričke materije koja služi kao sredstvo za prijenos svjetla.

POGLAVLJE XXIII.
MAGNETIZIRANJE PREDMETA

Čovjek može upotrijebiti svoj magnetizam ili vitalni fluid ne samo u mesmerizmu i liječenju drugih osoba,
već i na sličan način na prožimanje fizičkih objekata. Svaki objekt, u stvari, koji je u bliskom kontaktu s
osobom apsorbira individualni magnetizam i posljedično tome teži probuditi u drugoj osobi iste osjećaje i
misli s kojima je on prožet. Ovo je obrazloženje za talismane, vradžbine i relikvije, jednako kao i osjećaje
privrženosti i vjerskog strahopoštovanja što često doslovce izbija iz zidova katedrala i crkava, gdje je svaki
kamen pravi talisman napunjen s poštivanjem i pobožnošću graditelja osviještenog svećenstva i pojačan
pobožnim misaonim oblicima uzastopnih generacija kroz tisuće godina.

Proces apsorpcije magnetizma nikada se ne prekida, premda je malo osoba toga svjesno. Tako, na primjer,
hrana ima težnju biti prožeta s magnetizmom koji s njome rukuju, činjenica zbog koje postoje točno
određena pravila koje Hindusi slijede kod uzimanja hrane koja je bila izložena magnetizmu ili u prisutnosti
osoba niže kaste. Za okultistu čistoća hrane isto je tako važna kao i fizička čistoća.

Neke prehrambene namirnice, kao kruh ili pecivo i kolači, naročito su osjetljivi na apsorpciju magnetizma
od onih osoba koja ih priprema, uzimajući u obzir činjenicu da se magnetizam širi najjačom snagom kroz
ruke. Srećom, djelovanje vatre u pečenju poništava većinu vrsta psihičkog magnetizma. Neki okultisti, u
svrhu sprečavanja svih mogućih mješavina magnetizma, inzistiraju na upotrebi vlastitog posuđa i jedaćeg
pribora, čak ne dopuštaju da im drugi režu kosu osim onih čiji je magnetizam potvrđen. Glava je dio tijela
gdje je najmanje poželjno djelovanje tuđeg magnetizma.

Knjige, naročito one iz javnih knjižnica, lako se napune svim vrstama magnetizma.

Drago kamenje, koje predstavlja najviši stupanj mineralnog carstva, ima veliku snagu primanja i
zadržavanja utisaka. Mnoštvo dragulja zasićeno je osjećajima zavisti i pohlepe, posebno onih iz slavne
prošlosti, u kojima su utisnute fizičke i druge emanacije povezane sa zločinima koji su počinjeni zato da bi
ih netko nasilno prisvojio. Takvi dragulji čuvaju ove utiske tijekom tisuća godina, tako da psihometri
zapažaju u njihovoj blizini slike neopisivih strahota. Iz tog razloga mnogi okultisti preporučuju izbjegavanje
nošenja nakita, kao općenito pravilo.

S druge strane, dragulji mogu biti moćni spremnici dobrih i poželjnih utjecaja. Tako npr. gnostički dragulji
koji su služili u ceremonijalne svrhe prije dvije tisuća godina, čuvaju do danas svoj moćni magnetski utjecaj.
Neki su egipatski skarabeji još uvijek djelotvorni, mada su puno stariji čak i od gnostičkih dragulja.

51
Novac, u kovanicama ili novčanicama, često su napunjeni s neugodnim magnetizmom. Ne samo da sam
postaje napunjen s najrazličitijim vrstama magnetizma, već je i okružen mislima i osjećajima onih koji su
ga posjedovali. Uznemirujući i nadražujuć učinak takvih emanacija u astralnom i mentalnom tijelu može se
usporediti s učinkom bombardiranja radijevih emanacija na fizičko tijelo. Najlošiji od njih su bakrene i
mjedene kovanice i stari i prljavi novčanici. Nikal manje zadržava loš utjecaj od bakrenog novčića, dok
srebrnjaci i zlatnici još manje.

Krevetna posteljina drugi je primjer fizičkog objekta koji upija i izbacuje magnetske utjecaje. Mnoge su
osobe zapazile kako su neugodni snovi uzrokovani spavanjem na jastuku koji je koristila osoba neugodnog
karaktera. Ako se vuna koristi za prekrivač ili odjeću, bolje je da se ne stavlja direktno na kožu jer je vuna
prožeta životinjskim utjecajima.

Metoda namjerne izrade talismana jest, prvo, osloboditi predmet čitave njegove eteričke materije, a zaviti
ga novom eteričkom materijom napravljenom s naporom volje. Kada se tako ukloni prijašnji magnetizam,
obični eter okolne atmosfere uzme mjesto, jer postoji eterički tlak koji korespondira s atmosferskim tlakom,
ali je neizmjerno jači.

Na isti se način pristupa s astralnom i mentalnom materijom objekt tako postane ili je bio čisti list papira na
koji se može pisati ono što se želi. Operator položi desnu ruku na objekt i napuni ga različitim svojstvima
koje želi prenijeti na talisman, s naporom volje. Iskusni okultist može izvesti cijeli proces gotovo odjedanput
sa snažnom voljom, ali drugima će za to trebati više vremena.

Ovako se postupa kada se želi napraviti opći talisman. Osobni talisman napravi se na poseban način prema
potrebama jedne određene osobe, gotovo kao individualni liječnički recept radije nego općeniti lijek.
Duhovni se talisman stvara kako bi bio izvor zračenja stoljećima. Može ih se načiniti dvije vrste: (1) u
talisman se stavi komad višeg minerala koji neprestano zrači struju čestica, a sve apsorbiraju energiju s
kojom je nabijen talisman; mineral djeluje kao raspodjeljivač s velikom ekonomijom energije; (2) sastojci
su tako raspodijeljeni da talisman postane sredstvo objave za neke kategorije nerazvijenih duhova prirode;
oni daju potrebnu snagu za rasprostranjivanje utjecaja. Slični talismani mogu trajati tisućama godina, oni
čine veselje duhovima prirode i nose veliku dobrobit osobama koje se približavaju magnetskom središtu.

Vezani talisman magnetizira se tako da stoji u uskom odnosu sa svojim vlasnikom i on je neka vrsta
predstraže njegove savjesti. Nositelj talismana može kroz tu vezu slati molbu za pomoć magnetizatoru ili
se magnetizator može direktnom strujom utjecaja kroz talisman povezati s nositeljem. Takav talisman
omogućuje ono što se kod kršćanskih znanstvenika naziva „djelovanje na daljinu“.

U rijetkim slučajevima fizički talisman može se povezati s kauzalnim tijelom Adepta, kao što su bili zakopani
talismani od Apoloniusa iz Tyane u nekoliko zemalja, prije 1900 godina, u svrhu da njihova zračeća energija
pripremi ta mjesta, koja će u budućnosti postati središta velikih događaja. Neki su od ovih talismana već
bili iskorišteni, drugi će biti u skorijoj budućnosti i služiti će prigodom dolaska Krista.

Obično se podignu glasovita svetišta na mjestu gdje je živio neki svetac ili na poprištu nekog velikog
događaja, kao npr. inicijacija ili ondje gdje su ostaci nekog velikana. U svim ovim slučajevima stvorila su
se moćna središta magnetskog utjecaja koja traju tisućljećima. Pretpostavljajući kako neka relikvija nema
dovoljno snažan utjecaj ili kad nije prava, osjećaji pobožnosti koje su posjetitelji kroz vjekove gajili prema
njoj, mjesto gdje se ona čuva aktivno je središte dobrotvornih zračenja. U svim ovim mjestima, utjecaji na
posjetitelje i hodočasnike, bez sumnje su dobri.

Već je spomenuto kako je po svojoj prirodi drago kamenje vrlo prikladno za talismane i nakit. Čahura
rudraksha koju često Indijci upotrebljavaju za ogrlice, izrazito je prilagođena za magnetizaciju koja potiče
duhovne misli ili meditaciju i čuva od uznemirujućih utjecaja. Brojanice napravljene od biljke tulsi još su
jedan takav primjer, iako utjecaj koji oni odaju ima drugačiju osobinu. Zanimljiva je grupa prirodnih
talismana koju čine predmeti s jakim mirisom. Na primjer smola od koje se dobiva tamjan pogodna je za
poticaj duhovnih i pobožnih misli. Mogu se kombinirati i takvi sastojci koji imaju suprotan učinak, kao što
su nekada radile srednjovjekovne vještice.

52
Vješt okultist čini redovitu praksu prenašanja blagotvornih utjecaja na druge kroz predmete s kojima dolazi
u dodir, kao što su pisma, knjige ili darovi. Samo naporom volje on može magnetizirati natipkano pismo
mnogo učinkovitije od pisma kojeg je rukom napisao netko kome takva praksa nije poznata.

Slično uvježban okultist pokretom ruke zajedno s jakom misli može gotovo trenutno demangetizirati hranu,
odjeću, posteljinu, prostoriju itd. Takva demagnetizacija je korisna za uklanjanje magnetizma koji je prenijet
izvana, a nije utjecao na magnetizam samog predmeta, takav primjer su prirođene neugodne vibracije
mrtvog mesa, koje se niti kuhanjem nisu uspjele uništiti.

Proces demagnetizacije prostorija i sl. može se olakšati paljenjem tamjana ili pastila ili škropljenjem vode,
tamjan i voda su na početku preporučeni za izradu talismana.

Također treba imati na umu kako je fizička materija u čovjeku u neizmjerno bliskom dodiru s astralnom i
mentalnom, grubost fizičkog nositelja nužno utječe u odgovarajućem smislu na druge nositelje pa je zbog
toga za okultistu vrlo važna čistoća fizičkog tijela, jednako kao i ona magnetska i eterička.

„Sveta“ voda koja se koristi u nekim kršćanskim crkvama pruža jasan primjer magnetiziranja, jer se voda
vrlo lako magnetizira. Postupak kod rimskog rituala očito pokazuje kako svećenik najprije „istjeruje loše“ iz
soli i vode, tj. očisti ih od svih neprihvatljivih utjecaja, a onda čineći znak križa „blagoslivlja“ elemente, tj.
sipa svoj magnetizam u njih, svoju volju usmjerava na odstranjivanje svih zlih misli i osjećaja.

Vrijedno je znati kako sol sadrži klor - „vatreni“ element, pa je u kombinaciji s vodom - velikim rastvaračem
i vatrom - velikim potrošačem, izuzetno učinkoviti u čišćenju.

Upravo takve ideje nalazimo i u mnogim drugim kršćanskim ceremonijama, kao što su krštenje, u kojem
se blagoslivlja voda i radi znak križa iznad nje; kod posvećenja crkava i pokopa, posuda žrtvenika, odjeće
svećenika, zvona, tamjana; svete potvrde, ređenja svećenika i posvete biskupa.

U euharistiji vino ima vrlo snažan utjecaj na višu astralnu razinu, dok voda šalje eteričke vibracije.

Kod krštenja u Liberalnoj katoličkoj crkvi, svećenik stavlja znak križa na čelo, vrat, srce i solarni pleksus
djeteta. To ima za posljedicu otvaranje tih eteričkih čakri tako jako da narastu na veličinu kovanice krune i
počnu sjajiti i okretati se kao kod odraslih.

Osim toga kada se magnetizira voda, čim dodirne čelo eterička materija snažno zavibrira stimulirajući
mozak i kroz pituitarno tijelo utječe na astralno tijelo, a kroz njega na mentalno.

Kasnije kada svećenik pomaže vrh glave svetim uljem, učini da čakre služe kao neka vrsta sita koje
odbacuje loše osjećaje, utjecaje ili čestice, a također naporom volje on zatvara četiri središta koja su bila
otvorena.

Kod svete potvrde učinak koji je proizveden na atmičkom principu odražava se na eterički dvojnik.

Kod zaređivanja svećenika namjera je pročistiti put između viših principa i fizičkog mozga. Blagoslov
preplavljuje eterički mozak i uzdiže se kroz pituitarno tijelo koje je točka najbližeg spoja između gustog
fizičkog, eteričkog i astralnog.

Pomazanje glave biskupa sa svetim uljem ima svrhu djelovanja na brahmarandhra čakru, umjesto
uobičajene udubine nalik tanjuriću ona postaje više kao uspravni stožac kakav se često može vidjeti kod
kipova Budhe.

Zaređenje klerika ima prvenstveno svrhu djelovati na eteričko tijelo, koje je vratar na astralno, a ono je
čitatelj ili lektor na mentalno i konačno onaj koji tjera nečiste duhove na kauzalno tijelo. Egzorcist je
zaređenjem dobio pomoć i pojačao snagu iscjeljivanja.

Čini se da je nekada postojao stari običaj – iz kojeg je proizašla današnja rimska metoda pomazanja
osjetilnih organa – brtvljenja svih čakri u tijelu umirućeg čovjeka iz straha kako nepoželjna bića ne bi
zaposjela tijelo i upotrijebili ga u svrhu crne magije.

53
Vjerojatno se mnogi živčani poremećaji mogu ublažiti nanošenjem ulja za pomazanje, a eteričke bi se
bolesti mogle liječiti pomoću „melema“.

Na biskupskoj pastorali, u izbočinu, smješteni su posvećeni dragulji iz kojih zrači eterička energija u isto
vrijeme izvanjska i najmoćnija – toliko moćna u stvari da nije iznenađujuće ako se dogode fizička izlječenja
u dodiru s njima.

Srednjovjekovni alkemičari koristili su slične metode u upotrebi magnetiziranja mačeva, lijekova i sl. U
starim misterijima štap obavijen lozom i ljiljanom – thyrsus (tirs), bio je najsnažniji magnetizirani instrument
koji se je polagao na kralježnicu kandidata predajući mu, na taj način, jedan dio magnetizma.

POGLAVLJE XXIV.
EKTOPLAZMA

Ektoplazma (od grčke riječi ektos - izvan i plazma – oblik, tj. ono što je oblikovano izvan ljudskog tijela) jest
ime materije, koja nije u potpunosti eterička, a koja izbija iz tijela medija i služi za fenomene kod spiritističkih
seansi.

W. J. Crawford, S.Sc. u svojim knjigama Stvarnost psihičkih fenomena (1916.), Eksperimenti u psihičkim
znanostima (1918.) i Psihičke strukture (1921.) opisuju neumorna i majstorska istraživanja koja je poduzeo
kako bi protumačio pojave kao podizanje stolova ili levitiranje i kucanje. Oni koji su željni znanja u ovim će
knjigama naći sve pojedinosti, a ovdje se ograničavamo na kratak pregled onih rezultata koji su u izravnoj
vezi s ovim proučavanjem.

Kod svih eksperimenata medij je bio pri punoj svijesti.

W. J. Crawford pristupio je problemu levitacije i drugih pojava čisto kao problemima mehanike i pomoću
električnih aparata koji registriraju energiju uspio je dedukcijom svojih zapažanja otkriti modus operandi
„psihičkih struktura“. U kasnijem stadiju imao je mogućnosti provjeriti svoje zaključke izravnim
promatranjem i fotografiranjem, kako ćemo kasnije vidjeti.

Ukratko, utvrđeno je kako ektoplazma, izlučena iz tijela medija te pripremljena i oblikovana od operatora
koji kontrolira ovu izvedbu, postane ono što autor naziva „štapići“4. Ti su štapići ili šipke pričvršćeni s jednim
krajem za medij, a drugim su se krajem pričvrstile kao sisaljke za noge stola ili nekog drugog predmeta,
psihička snaga koja onda prelazi u štapiće pomicala je u raznim smjerovima stolove ili predmete bez
ikakvog fizičkog dodira s prisutnim osobama. Kucanje i drugi zvukovi bili su izazvani uslijed sudara ovih
štapića s podom, stolom, zvonom i sl.

Najveći dio ektoplazme potječe iz medija, kojoj je pridodat jedan mali dio od svih ostalih ili gotovo svih
prisutnih sudionika.

Ektoplazma se katkada može zapaziti, premda je obično sasvim nevidljiva običnim okom. Opisuju je kao
ljepljivu, hladnu, studenu materiju, gotovo uljastu, kao da je zrak pomiješan s česticama mrtve i neprijatne
materije.

Psihički štapići izlučeni iz medija mogu na krajevima imati promjer koji se mijenja od 1 do 17 ili 20 cm i čini
se kako podržavaju različite oblike i stupnjeve tvrdoće. Krajevi mogu biti ravni ili konveksni, okrugli ili ovalni;
mogu biti meki kao dječja koža ili tvrdi kao željezo. Tijelo štapića čini se tvrdo nekoliko centimetara od
slobodnog kraja, a onda postaje nematerijalan iako je otporan, pulsira, vuče i okreće se.

Dapače, na onome nematerijalnom dijelu, može se osjetiti struja hladnih čestica koje se gibaju od tijela
medija prema van. S razlogom se može vjerovati kako u nekim slučajevima, iako ne u levitaciji, nastaje
potpuno kruženje eteričke materije iz medija izvan tijela i opet natrag kroz drugu stranu tijela. Debljina i

4
Kod drugih autora „fluidičke ruke“ (op.p.)
54
čvrstoća štapića može se po volji mijenjati. Veći su štapići općenito meki na krajevima, a oni manji naprotiv
gusti i tvrdi.

W. J. Crawford smatra vjerojatnim kako se štapići sastoje od snopova finih niti, koje su usko povezane i i
drže se jedna za drugu. Psihička energija struji kroz ove niti, ukrućujući cijelu strukturu poput čvrstog
nosača koji se može primijeniti po želji za pomicanje, snagom koja potječe od tijela medija.

Iz nekih pokusa može se zaključiti kako se krajevi štapića sastoje iz tankog i više-manje elastičnog filma ili
kože, prevučene preko tankog pomalo nazubljenog elastičnog okvira. Elastičnost filma je ograničena i pod
prevelikim pritiskom može se prekinuti, ostavljajući zupčasti okvir izložen.

Činjenica kako elektroskop može biti ispražnjen kod doticaja sa štapićima pokazuje da oni djeluju kao
provodnici električne struje visokog napona, odvodeći je u zemlju kroz tijelo medija s kojim je povezan. S
druge strane, štapić spojen na strujni krug zvona neće prouzročiti zvonjavu zvona čime se pokazuje kako
daje znatan otpor električnoj struji niskog napona.

Bijela svjetlost općenito poništava štapiće: dovoljno su i odražene zrake koje padaju na površinu otkuda
izbija psihička energija da se spriječi pojava. Ipak, izgleda, kako crvena svjetlost, ako nije prejaka, ne šteti
oblikovanju psihičke strukture, a isto tako i svjetlost od svijetle boje koja je nekoliko sati bila izložena suncu.

Obično su strukture prilično nevidljive, iako se ponekad mogu dobiti njihovi bljeskovi. Strukture se uspješno
mogu fotografirati s bljeskalicom, ali uz veliki oprez kako se ne bi naškodilo mediju. Šok za medij kada
svjetlo bljeskalice padne na ektoplazmu mnogo je veći kada su strukture u djelovanju.

Veliki broj snimljenih fotografija potvrđuju u svakoj pojedinosti navedene zaključke ovih pojava.

Krutost se štapića mijenja prema količini svjetla kojom su osvijetljeni, kruti krajevi se djelomično rastope
kada se izlože svjetlu.

U slučajevima pomicanja predmeta putem psihičke energije postoje dvije glavne metode. U prvoj, jedan ili
više štapića koje se projicira iz tijela medija, najčešće kroz stopala ili gležnjeva, ponekad kroz donji dio
trupa, priključe se direktno na objekt koji se želi pomaknuti, tvoreći konzolu. Kada se stol pomakne
vodoravno, štapići su pričvrste obično za noge stola, a kada ga podižu u zrak, štapić ili štapići se često na
krajevima rašire kao gljive i priljube ispod površine stola.

S drugom metodom, štapić ili štapići koji izlaze iz tijela medija pričvrste se na pod, a iz njega kao iz nekog
potpornja produže se do predmeta koji se želi pomaknuti i učine ne više potporanj već nešto slično poluzi
„prvog reda“, oslonac između težine i sile.

Štapići mogu biti ravni ili zakrivljeni. Osim toga, mogu visjeti u zraku ako su kruti, što ujedno dokazuje da
ne moraju biti pritisnuti na materijalno tijelo kako bi ostali kruti.

Kod metode konzole, čitav mehanički napor prenesen je iz medija ili točnije, najveći dio dolazi iz medija, a
puno manji dio iz drugih prisutnih. To se može ustanoviti s običnim mehaničkim aparatima, kao što je
vaganje mehaničkom ili visećom vagom. Ako stol levitira, npr. pomoću konzole, težina medija povećat će
se 95 posto težine stola, dok se ostalih 5 posto rasporedi na ostale prisutne proporcionalno.

Dok su, s druge strane, štapići pričvršćeni za pod, težina uzdignutog stola prenesena je direktno na pod i
težina medija umjesto da poraste ona se smanji za onoliko koliko je eptoplazme bilo potrebno za
oblikovanje štapića koji završavaju na podu.

Kada se snaga prenosi duž štapića, kako bi držala objekt kao što je stol, čvrsto do poda zapaženo je kako
se težina medija smanji za oko 20 kg. U drugoj prilici, kada struktura ektoplazme nije u djelovanju, težina
medija se smanji za oko 25 kg, približno polovicu normalne težine medija.

Konzole se obično koriste za pomicanje ili podizanje laganih predmeta, ali za pomicanje teških predmeta
ili prijenos velike energije, štapić ili štapići su pričvršćeni za pod. Često postignuta približna težina može
biti i 45 kg.

55
Tijekom levitacije objekta napetost tijela medija vidljiva je u otvrdnjavanju mišića, katkada željezno kruti,
uglavnom ruku, ali također i čitavog mišićnog sustava. Kasnije u svojim istraživanjima, međutim, W. J.
Crawford je otkrio kako krutost mišića izgleda u potpunosti nestane.

Izgleda kako sve ove pojave izazivaju trajni gubitak težine, jednako medija i prisutnih, ali ne više od stotinjak
grama. Ostali prisutni mogu izgubiti više težine nego medij.

U pravilu, stavljanje bilo kakvog materijalnog predmeta u sklopu prostora koji zauzimaju štapići, odmah
prekida vezu uništavajući štapić kao takav. Međutim, tanki predmet kao što je olovka, može proći
nekažnjeno kroz okomiti dio štapića, ali ne kroz onaj dio između medija i stola. Ometanje tog dijela može
dovesti do fizičke povrede medija.

Kako bi se štapiću omogućio dodir ili pričvršćivanje, npr. na pod ili stol, krajevi se štapića moraju posebno
pripremiti tako da su ti dijelovi gušći od ostalih dijelova štapića. Taj proces je izgleda mukotrpan ili barem
zahtijeva vrijeme i energiju; zbog toga se struktura hvataljki uvijek drži na minimumu.

Metoda potpornja s hvataljkama lako se može predočiti pomoću mekane gline kako je u nastavku opisano.
Ponekad se „utikači“ mogu čuti kako klize preko drva ili kod uzimanja novih hvataljki.

Mnoge slučajeve, kao i fotografije naveo je W. J. Crawford, napravljenih otisaka u kitu ili mekanoj glini
nastalih od štapića. Ovi otisci često imaju znakove slične uzorku čarapa koje je nosio medij. Sličnost je,
međutim, površna jer je nemoguće proizvesti takve otiske samo na taj način što se pritisne na glinu noga
s navučenom čarapom. Otisak napravljen od štapića oštriji je od onog dobivenog na uobičajen način, on je
takav kakvog bi se moglo dobiti kada bi se tkaninu čarape prekrilo s finim viskoznim slojem, zatim stvrdnuo
i pritisnuo u glinu.

Nadalje, uzorak čarape može biti znatno izmijenjen; fini se obris, isprepletenih niti može izobličiti, zadebljati,
dijelom prekriti ili rastegnuti, ali uvijek ga se raspoznaje kao tkaninu čarape.

Zaključak je kako se ektoplazma u prvom redu nalazi u polu tekućem stanju, da se u takvom stanju filtrira
kroz i oko rupica u tkanini i djelomično ostane na vanjskoj strani čarape. Pošto je ljepljive, vlaknaste prirode
uzima gotovo isti oblik kao tkanina. Nakon toga se prenese s čarape i smjesti oko krajeva štapića. Za veliki
otisak, koža je zadebljana i ojačana dodatnom materijaliziranom materijom tako da se prvotni otisak može
izobličiti, zakriviti i djelomično izbrisati.

Slično tome, mogu se napraviti otisci prstiju pomoću štapića, ali veličina otisaka može biti različita od
normalne veličine, a mogu biti jasniji i precizniji nego je to moguće postići kada se učine otisci prstiju na
običan način.

Udarci, u rasponu od laganog tapkanja do snažnog udara maljem, jednako kao i mnogi drugi zvukovi,
proizvedeni od polugibljivih štapića s posebno prilagođenim krajevima za udaranje po predmetu.
Proizvodnja štapića povezana je sa smanjenjem težine medija, smanjenje može biti i 9 kg i više i direktno
je proporcionalno s intenzitetom udarca. Razlog je jasan: pošto su štapići napravljeni od materije izvučene
iz tijela medija, udarac takve materije o pod na primjer, neizbježno prenese nešto ukupne težine kroz štapić
na pod. Gubitak težine je samo privremen i prestaje kada se materija štapića vrati u medij.

Udarci proizvedu u mediju mehaničku reakciju kao da je sam medij gurnut natrag ili udaren. Ova reakcija
može uzrokovati lagane nenamjerne pokrete nogu kod medija. Međutim, to se ne može usporediti s
učinkom na medij koji prouzroči levitacija predmeta.

Teški udarci proizvedeni od velikog štapa nisu brzi. Lagani udarci, međutim, obično proizvedeni od dva ili
više tanka štapića mogu se proizvesti nevjerojatnom brzinom, „operator“ izgleda ima veliku kontrolu nad
štapićima.

Općenito, izvođenje ovih fenomena stvara napetost kod svih prisutnih kako to pokazuju spazmodični trzaji,
ponekad vrlo jaki prije nego se dogodi levitacija. Odcjepljenje i prijenos eteričke materije iz tijela prisutnih
izgleda da se zbiva na skokove i većinom istodobno utječe na sve.

56
W. J. Crawford izvještava kako je neka osobnost opisujući da je bila liječnik za vrijeme svog zemaljskog
života i govoreći kroz usta medija, izjavila da se kod izvedbe ovih fenomena upotrebljavaju dvije vrste
materije: jedna je izvučena u znatnoj količini iz medija i ostalih prisutnih te im se sva ili gotovo sva na kraju
seanse vrati. Druga se može dobiti samo iz medija, a pošto se sastoji od vitalne materije koju ispunjaju
živčane stanice može se uzeti samo mala količina, a da se ne našteti mediju. Ona se kod fenomena
uništava i ne može se vratiti izvoru. Ovu tvrdnju nije bilo moguće provjeriti ili potvrditi mi ju navodimo ukoliko
ima neku vrijednost.

W. J. Crawford osmislio je i koristio s velikim uspjehom „metodu bojenja“ tragova gibanja ektoplazme.
Ektoplazma ima svojstvo čvrstog prianjanja uz supstancu kao što je karmin u prahu i stavljajući ga na put
ektoplazmi ostaju obojeni tragovi. Takvim načinom otkriveno je da ektoplazma većinom izlazi iz donjeg
dijela trupa medija i ponovno se vraća kroz isti dio. Ima znatnu čvrstoću koja može otrgnuti niti čarapa ili
druge odjeće i koji put izvuče čitave niti dugačke desetak centimetara iz čarapa, noseći ih sa sobom i zatim
položi u posudu od gline udaljene od nogu medija.

Ektoplazma silazi uzduž nogu, ulazi u cipele, prolazeći između čarape i cipele gdje god ima mjesta. Ako
na svom putu pokupi boju u prahu ona će ju ostaviti gdje su noga, čarapa i cipela u bliskom kontaktu, tj.
gdje nema mjesta za njen prolazak.

Očvršćenje, kao i dematerijalizacija krutih krajeva štapića trenutno djeluje na štapić putem tijela medija. Iz
tog razloga, slobodni krajevi štapića, osim onih najtanjih, ne mogu prodrijeti kroz gusto tkanje odjeće ili
žičanu mrežu s očicama veličine 2 cm, ako se nalazi udaljena 2 – 4 cm od medija. Međutim, u slučaju kada
se nalaze odmah uz tijelo medija, može se dobiti nesavršena materijalizacija krajeva štapića i pojavljuju se
ograničeni psihički fenomeni.

Izlazak ektoplazme iz tijela medija, praćeno s jakim trzajima po cijelom tijelu, smanji obujam mekih dijelova
tijela, pogotovo od struka naniže, kao da se meso usukalo.

W. J. Crawford bio je uvjeren kako su kod izvođenja fenomena upotrijebljene barem dvije supstance: (1)
komponenta koja tvori osnovu psihičke strukture, a koja je nevidljiva i neopipljiva i općenito izvan dometa
fizičke razine; (2) bjelkasta, prozirna, maglovita supstanca, pomiješana s prvom kako bi mogla djelovati na
fizičku materiju. Crawford drži da je druga supstanca vjerojatno identična s onom koja se koristi kod pojave
materijalizacije.

Mnogi fenomeni materijalizacije savjesno je opisao, s posebnom pažnjom za detalje tako karakterističnom
za njemačke istraživače, u svom opsežnom djelu Phenomena of Materialisation, baron von Schrenk
Notzing (1913.), a preveo na francuski jezik E.E. Fournier d'Albe, D.Sc. (1920.).

Osim podrobnih opisa brojnih seansi i fenomena, dano je preko 200 fotografija materijaliziranih oblika ili
ukazanja raznih vrsta, od niti ili mase ektoplazme do potpuno oblikovanih lica. Glavni zaključci su kako
slijedi. Uglavnom su uzeti iz predavanja Dr. Gustava Geleya „Supra-Normal Physology and the
Phenomena of Ideoplastics“, pariškog psihologa i liječnika koja su tiskana na kraju knjige Barona Notzinga.

Iz tijela medija emaniraju se supstance koje su najprije amorfne ili polimorfne. Može se pojaviti kao
rastezljivo tijesto, prava protoplazmička masa, neka vrsta treperave želatine, jednostavna nakupina, tanke
niti, uže, uske krute zrake, široka traka, membrana, tkanina, gusto tkanje ili mreža s resama i naborima.

Često je bila zapažena vlaknasta ili končasta priroda ove supstance.

Može biti bijela, crna ili siva, ponekad sve tri zajedno; bijela je možda najčešća. Izgleda da svijetli.

Obično se čini bez mirisa, iako se ponekada osjeti određeni miris kojeg je nemoguće opisati.

Nema sumnje da je podložna utjecaju gravitacije.

Na dodir može biti vlažna i hladna, žitka i ljepljiva, rijetko suha i čvrsta. Kada se širi postane meka i lagano
elastična, kada je u obliku užeta onda je tvrda, čvorasta i vlaknasta. Kada prijeđe preko ruke čini se kao
paukova mreža; niti su istodobno čvrste i elastične. Pokretna je i puže poput reptila, premda se ponekad
57
pomiče iznenada i brzo. Zračna je struja može katkada pokrenuti. Dodirivanje uzrokuje bolnu reakciju na
medij. Izuzetno je osjetljiva i pojavljuje se i nestaje brzinom svjetlosti. Obično je osjetljiva na svjetlo, iako
će ponekad fenomen izdržati punu danju svjetlost. Može se slikati s bljeskalicom fotoaparata, iako svjetlost
djeluje kao udarac na medij.

Tijekom proizvodnje fenomena prostorija u kojoj je medij obično je zatamnjena, ali su zavjese često
pomaknute na stranu. Izvan prostorije upotrebljava se crveno svjetlo, a ponekad čak i bijelo svjetlo jačine
100 svijeća.

Supstanca ima neodoljivu sklonost organiziranju. To podrazumijeva brojne oblike, poneke nedefinirane i
neorganizirane, ali većinom organske. Prsti, uključujući nokte, svi savršeno modelirani, kompletne ruke,
lica, kao i drugi oblici mogu se oblikovati.

Supstanca izlazi iz čitavog tijela medija, ali naročito iz prirodnih otvora i ekstremiteta, od vrha glave, prsa i
prstiju ruku. Najučestalije i najlakše za uočiti može biti iz usta, unutarnje strana obraza, desni i nepce.

Materijalizirani oblici imaju neku određenu neovisnost, ruka npr. može imati mogućnost micati prste i
zgrabiti ruku promatrača, iako ponekad ljudska koža odbije fantome. Strukture su ponekada manje nego u
prirodi, mogu biti stvarno minijaturne. Ustanovilo se kako vraćanje materijaliziranog može biti bez organske
forme, samo masa amorfne supstance, oblici sadrže minimum supstance nužne za realizaciju. Oblici mogu
nestati vrlo postupno, iščezavati ili odjednom. Očito je kako su tijekom čitavog vremena oblici u fiziološkoj
i psihičkoj vezi s medijem, osjetilni refleksi strukture spojeni su s onima medija. Tako, ubod igle u supstancu
biti će uzrok boli za medij.

Čini se kako na sadržaj i smjer supstance mogu utjecati misli svih prisutnih na seansi. Osim toga, medij
koji je obično u hipnotičkom stanju, vrlo je otvoren za sugestije drugih.

Dijelovi materijaliziranih oblika bili su sakupljeni i sačuvani u porculanskom posuđu. Jednom prilikom,
naknadnim ispitivanjem, pod mikroskopom su pronađena dva djelića kože ljudskog porijekla. Drugom
prilikom nađeno je 3 ili 4 cm 3 prozirne tekućine bez mjehurića zraka. Analiza je pokazala kako se tu radi o
bezbojnoj, mutnoj, bezviskoznoj, bezmirisnoj tekućini, lagano lužnatoj s bjelkastim talogom. Pod mikroskop
su se mogli ustanoviti ostaci staničja i sline, supstanca definitivno proizašla iz usta. Još jednom prigodom,
nađen pramen plave kose koji nikako nije mogao pripadati tamnokosom mediju, kao i ruka promatrača bili
su pokriveni sa sluzokožom i vlagom. Osim toga, ponekad se pronađu djelići supstanci kao što su puder s
lica ili komadić odjeće medija.

XXV. POGLAVLJE
ZAKLJUČAK

Naše je cjelokupno dostupno znanje o eteričkom tijelu i općenito eteričkim fenomenima značajno, ali
ozbiljan student odmah će uočiti kako još postoje znatni dijelovi, veći od onih poznatih, koji se mogu
istraživati u budućnosti.

Pošto su struktura, hrana i zdravlje eteričkog tijela u izravnoj vezi s fizičkim zdravljem, a tako isto ne samo
funkcije fizičkog tijela, već također i ostalih tijela koji su s njim u odnosu, sigurno je kako će daljnja
istraživanja, proširena na sve vrste eteričkih pojava dovesti znanost do otkrića koja će biti od velikog
interesa i od ogromne blagodati za čovječanstvo.

Brojne metode za izvođenje takvih istraživanja stoje nam na raspolaganju. Prvo, imamo metodu izravnog
promatranja vidovitih osoba, na različitim razinama vrlo je vjerojatno, s obzirom na brzi razvoj određenih
osjetila ljudske rase danas, kako će veliki broj osoba, u ne tako dalekoj budućnosti, posjedovati eteričke
sposobnosti.

Izgleda kako istraživanja Dr. Kilnera pokazuju da se ove sposobnosti, normalno razvijene u redovnom
tijeku evolucije, mogu stimulirati pomoću platna, kao što ih je on koristio, a isto tako i s mnogim drugim
metodama koje će se u budućnosti otkriti. Mesmerizam i hipnotizam mogu se također, uz odgovarajuću
58
zaštitu, upotrijebiti za buđenje latentnih eteričkih sposobnosti. Upotreba fotografije u tom pogledu mogla bi
u budućnosti postati vrlo raširena i značajna, jer su soli korištene kod fotografskih ploča osjetljive na valne
duljine i stupnjeve svjetlosti koje normalno oko ne može zapaziti. Daljnja metoda istraživanja koja mnogo
obećava, upotreba je ultraljubičastih zraka. Za tu svrhu nedavno je otvoren laboratoriju Leedsu kroz
inicijativu i dalekovidnosti članova Teozofskog društva iz toga grada.

Metode koje je provodio W. J. Crawford mogu primijeniti i drugi te dopuniti izuzetno dragocjene rezultate
koje je ovaj vrijedan istraživač dobio.

Što se tiče poželjnosti upotrebe spiritističkih seansi za dobivanje fenomena materijalizacije, kao na primjer
one koje je postigao barun von Notzing, mišljenja su različita. Općenito se priznaje kako su takve pojave
vrlo štetne za medij, fizički i na druge načine, a osim toga, način na koji se postiže materijalizacija izrazito
je neukusan. S druge strane, ako je medij spreman žrtvovati sebe za znanost, ona može opravdano
prihvatiti njegovu žrtvu, uostalom, znanost ne vodi računa je li neki prirodan fenomen ugodan ili nije. Gotovo
je sigurno, međutim, kako visoki duhovni učitelji današnjice ne gledaju blagonaklono na održavanje
spiritističkih seansi. Isto tako se može diskutirati kako su u prijašnjim vremenima djevice vestalke, vračevi,
„proroci“ i ostali mediji doživljavali sankcije i odobravanje vrhovnih vlasti. Zbog toga će se pisac suzdržati
od donošenja bilo kakvog dogmatskog zaključka o ovoj točki.

Izgleda kako su mogućnosti upotrebe znanja eteričkih pojava u svrhu ozdravljenja gotovo neograničene.
Za mnoge fizičke, emocionalne ili psihičke bolesti, upotreba vitalnog ili magnetskog postupka, isto kao
mesmeričkog ili hipnotičkog, čini se kako je u skladu s općim napretkom misli u tom smjeru. Upotreba
mesmerizma kao anestetika u kirurške i druge svrhe umjesto etera, raznih plinova i kloroforma, pružila bi
mnoge koristi.

Može se također pretpostaviti kako bi osteopatija u suradnji s proučavanjem središta snaga i tijeka vitalnosti
u ljudskom tijelu, mogla dovesti do novih spoznaja.

Izvanredna otkrića Dr. Abramsa, koja su čini se prihvaćena ili barem djelomično od medicinske struke,
izgleda kako bi mogla donijeti nemjerljive koristi čovječanstvu opterećenom raznim bolestima. Iako to još
nije čvrsto dokazano, pisac vjeruje kako će se uskoro utvrditi, da metode upotrijebljene sa sistemom
Abramsa djeluju, izravno ili neizravno, na i kroz eteričko tijelo.

Nedavna ponovna upotreba liječenja od strane različitih kršćanskih crkava čini se ima veliku budućnost i
ne može biti nikakve sumnje da takve metode, iako su većim dijelom fizičke, još rade, u određenoj mjeri
kroz eteričku materiju.

Mogućnosti korištenja našega znanja o eteričkim pojavama, međutim, daleko prelaze ono što smo u grubo
do sada naznačili. Čini se više nego vjerojatno kako jedan važan, dosada gotovo neprepoznat, faktor u
liječenju bolesti i očuvanju zdravlja potječe iz eteričkog uz čisto fizička svojstva lijekova, vode, plina, zraka,
emanacija tla i minerala, voća, cvijeća i drveća. Moguće je kako ćemo u budućnosti otkriti lječilišta na
kopnu, moru ili jezeru, čija je ljekovita moć bazirana na eteričkim svojstvima.

Pažnja koja je odnedavno posvećena raširenoj upotrebi sunčeve svjetlosti, očito je usko povezano s onim
što znamo o emanacijama Prâne iz sunca, njezinoj difuziji u atmosferi i o njezinoj apsorpciji od živih bića.

Može se dogoditi kako će dodatno znanje o eteričkim i vitalnim fenomenima dovesti do duboke promjene
u stavu prema medicini i dijetetskim supstancama koje su prošle kroz ili potječu iz životinjskog organizma.

Razumna je pretpostavka kako nedostižne tvari kao što su vitamini svoja blagotvorna svojstva možda
duguju, u ovom ili onom obliku Prâne, koja je u njima prisutna ili svojstvima eteričke materije koju ona
posjeduje.

Kada bi se uvidjelo kako vitalnost tijela ne proističe iz hrane već izravno iz atmosfere, dijetetski postupak s
bolesnicima podvrgao bi se radikalnoj promjeni, a time i na mnogo veće korištenje posta kao sustava
liječenja. Osobe koje su upućene u primjenu posta svjesni su kako su neki autori, nakon proučavanja ovog

59
zanimljivog pitanja, zaključili iz vlastitog zapažanja kako ne postoji jednostavna i izravna veza između
asimilacije hrane i dobivanja vitalne energije.

Danas je opće poznato kako korištenje električne energije u ljekovite svrhe nije dalo one rezultate kako se
isprva očekivalo. Moguće je kako će bolje poznavanje eteričkih pojava pomoći u osmišljavanju boljih
metoda liječenja s elektricitetom. Udruživanje elektriciteta s eteričkom materijom (od koje je formiran
eterički dvojnik) pojava je koja također može imati dragocjenu primjenu.

U stvari nije daleko od istine, kada se tvrdi kako će se u budućnosti posvećivati veća briga eteričkom tijelu
u kojem boravi, kako se kaže, životni princip u fizičkom aspektu, možda čak i veća od one koja se danas
pridaje materijalnom fizičkom tijelu. Očito je da će se energija spojena s fizičkim eterom moći upotrijebiti u
različite svrhe, suvišno je to uporno dokazivati. Međutim, učenik okultizma sjetiti će se upozorenja kako
čovjeku neće biti dopušteno osloboditi gotovo neprocjenjivu latentnu energiju koja je vezana u atomskoj
materiji, bez sigurnosti da će ona biti korištena za opće dobro, a ne kao sredstvo uništenja kako se u
povijesti, na žalost, događalo sa znanstvenim otkrićima.

Također je očito kako će otkrića eteričkog stupnja materije otvoriti nove vidike u kemiji i fizici, a možda će
poslužiti u korisne svrhe u proizvodnji hranjivih supstanci svih vrsta, proizvodnji električnih provodnika i
izolatora, tkanina za odjeću i mnogih drugih koje se upotrebljavaju u svakodnevnom životu.

Konačno, zbog svoje unutarnje vrijednosti, kao i zbog znatne pomoći u višoj spoznaji, priznanje ortodoksnih
znanstvenika o postojanju eteričkog tijela, a kasnije proučavanje njegovog ustrojstva i funkcija (držimo kako
na oboje nećemo dugo čekati), imati će čvrste temelje na kojima će se podignuti ogromna superstruktura
znanja o ultra-fizičkom svijetu. Zato (prilagođeno i skraćeno zadnje poglavlje knjige Idila bijelog lotosa) što
je budućnost koja dolazi sjajnija i veličanstveno tajanstvenija od prošlosti. Sporim i nezamjetnim napretkom
učitelji čovječanstva piju svoj život iz čistijeg izvora i prenose poruku izravno iz duše postojanja. Život u njoj
više je nego što mašta ljudi može zamisliti. Pravi procvat života raste iznad stasa čovjeka, a njegova sijalica
pije duboko iz rijeke života. U srcu tog cvijeta čovjek će čitati tajne o upravljanju silama fizičke razine te će
vidjeti, napisanu unutra, znanost o mističnoj snazi. Naučit će kako tumačiti duhovne istine, kako uči u život
svojeg višeg ja i također može naučiti zadržati u sebi slavu višeg ja, a ipak zadržati život na ovom planetu
tako dugo koliko treba posljednjem, ako je potrebno; zadržati život u snažnoj zrelosti, dok se cijeli njegov
rad ne završi i on nauči sve koji traže svjetlo ove tri istine:

1. Duša je čovjeka besmrtna, a njegova je budućnost neograničen razvoj i sjaj.

2. Princip koji daje život u nama je i izvan nas, on je besmrtan i vječno dobronamjeran, on se ne može
čuti niti vidjeti niti omirisati, ali je primjetan čovjeku koji želi gledati.
3. Svaki je čovjek svoj vlastiti apsolutni zakonodavac, on sebi samome dozira slavu ili tamu; određuje
svoj život, svoje nagrade i kazne.

Ove istine velike kao i život sam, jednostavne su kao najjednostavniji ljudski um. Neka hrana mudrosti bude
podijeljena svima onima koji su gladni.

60
CITIRANI AUTORI

Ancient Wisdom Besant, Annie 1897. AW

Astral Plane Leadbeater, C.W. 1910. AP
Changing World Besant, Annie 1909. CW
Clairvoyance Leadbeater, C.W. 1908. Cl
Death and after Besant, Annie 1901. DA
Dreams Leadbeater, C.W. 1903. D
Experiments in Psychical Science Crawford, W.J. 1919. EPS
First Principles of Theosophy Jinarajadasa, C. 1921. FPT
Five Years of Theosophy Blavatsky, H.P. 1910. FYT
Hidden Side of Things, Volume -1- Leadbeater, C.W. 1910. HS -1-
Hidden Side of Things, Volume -2- Leadbeater, C.W. 1913. HS -2-
Human Atmosphere Kilner, W.J. 1911. HA
Inner Life, Volume I Leadbeater, C.W. 1910. IL-I
Inner Life, Volume II Leadbeater, C.W. 1911. IL-II
Introduction to Yoga Besant, Annie 1908. Y
Invisible Helpers Leadbeater, C.W. 1908. IH
Ladder of Lives Besant, Annie 1908. LL
Life after Death Leadbeater, C.W. 1912. LAD
Man and his Bodies Besant, Annie 1900. MB
Man, Visible and Invisible Leadbeater, C.W. 1902. MV
Man, Whence, How and Whither Besant, Annie & Leadbeater, C.W. 1913. MWHW
Monad Leadbeater, C.W. 1920. M
Nature's Finer Forces Prasad, Rama 1897. NFF
Nature's Mysteries Sinnett, A.P. 1901. NM
Other Side of Death Leadbeater, C.W. 1904. OSD
Phenomena of Materialisation Notzing, Von Schrenck 1920. PM
Psychic Structures Crawford, W.J. 1921. PS
Rationale of Mesmerism Sinnett, A.P. 1902. RM
Reality of Psychic Phenomena Crawford, W.J. 1919. RPP
Science of the Sacraments Leadbeater, C.W. 1920. SOS
Secret Doctrine, Volume I Blavatsky, H.P. 1905. SD, I
Secret Doctrine, Volume II Blavatsky, H.P. 1905. SD, II
Self and Its Sheaths Besant, Annie 1903. SS
Seven Principles of Man Besant, Annie 1904. SP
Some Glimpses of Occultism Leadbeater, C.W. 1909. SGO
Study in Consciousness Besant, Annie 1904. SC
Textbook of Theosophy Leadbeater, C.W. 1912. TBT
Theosophy Besant, Annie 1909. T
Theosophy and the New Psychology Besant, Annie 1909. TNP
Thought Power Besant, Annie 1903. TP

61